Blog.hr

cool

pon

12/24

dodirujemo se pa izmičemo
šutnjom, osmijehom, tek ponekom riječi
kao da bježimo od željenog - ( konačno )
po opet se dijelimo , gubimo, propadamo
prepoznajemo i ono što mrakom ne vidimo
mjesto iza uha , moj razdjeljak međ' grudima
u ovoj noći od pokore
izvan vremena i bez prostora
za koju se nećemo iskupiti nikada
a možda... ni ponoviti ikada

Majakovski je rekao da je srce bubanj
al' gle začudo
čujem ga u ušima
u glasu koji ne govori
u tvome šapatu koji omekšava zvučnu tišinu sobe
koja je sad samo tek kulisa
za ovu skrivenu jednočinku
naših dodira
bez ponavljanja ikada

ned

12/24

Svjetlo u blagdene

star-rose-bloger.blog.hr

Život je dar, stoga ga cijenite.
Ljubavi ima u izobilju, stoga je podijelite.
Entuzijazam je zarazan, stoga ga širite.
Ljubaznost je božanska, stoga je utjelovite.
Mir je jedini način, stoga ga prihvatite.
Zemlja je vaš dom, pa čuvajte nju.
Život je za sreću, stoga uživajte u njemu.
Svjelo imajte u srcu i širite osmijeh.
Nadu,
Mir,
Radost,
Ljubav,
ISUS
A sve nas podsjeća da živimo s onim važnim. I da sve ima i put i smjer...

Jer ako tako nije sve odlazi a pukotine ostavljaju trag. Ako se ne trudimo ne dajemo ljubavlju i pažnjom te drugim vrijednostima, čemu život. Svi smo tu u prolazu, zato taj prolaz treba ispuniti vrijedno da trag ostane upamtljiv. Zato ne zanemari bitno a pusti glupost jer ono bitno s entuzijazmom njeguj i širi. Ljubaznost se primjeti i za pravog zalijepi. A mir svakom treba zato kad ga imaš u sebi prenositi je lako a prepozna ga svatko. Zemlji će pomnožiti u veličini a djeli se radošću... ipak advent je i bližimo se Božiću. Budimo blagi, volimo i njegujemo život koliko je moguće. Zato budimo prenositelji sreće život je dar u ljubavi najveće.

Od trule šupe do vikendice

teutinaljubav.blog.hr

Kada smo kupili stan u Osijeku uz njega smo naslijedili i garažu, kako je to rekla bivša vlasnica. Radi se zapravo o drvenoj šupi, jednoj u nizu. Već na prvi pogled bilo je vidljivo da su sve u lošem stanju a na salonitnom je krovu brdo bršljana.S krova naše sam skinuo 6 do 7 lubika bršljana. IMG_20241113_142705_259
Moji strahovi su se obistinili kada sam unutra vidjeo da najlonska folija koja je bila pribijena ispod nosaća visi pola metra a iz trbuha cijedi kišnica. Na dodir sam osjetio u tendi granje bršljana. Pretpostavio sam da su u toj vodurini vjerojatno i drveni nosači dobrano truli. Kada sam uklonio tendu iz nje je visila šuma bršljana koji se uvukao među salonitne ploče na krovu. Drvena greda koje sam se najviše plašio potpuno je pretrunula i od nje su ostali samo krajevi.
Svi dijelovi drvene konstrukcije koji su bili izloženi vodi potpuno su pretrunuli, a čitava lijeva strana šupe visila je u stranu petnaestak centimetara.
Nije bilo druge no uhvatiti se pravog posla. Sreća da sam imao dobre dvije grede koje sam postavio na pod. Na njih sam postavio upore da osiguram desnu stranu, a zatim sam zategama od konopa privukao lijevu stranu da ju vratim u okomicu. Nakon što sam napravio čitavu novu konstrukciju, umjesto salonita postavio sam limeni krov. 10a
Drvene upornjake sam iskoristio kao nosaće za police. Između greda na podu ostao je prostor koji je trebalo popuniti i napraviti pod umjesto betonskog koji je bio u jako lošem stanju. I tu sam se snašao. Umjesto da skupo plačam odvoz salonita koji sam skinuo sa krova i njegovo skladištenje, jednostavno sam ga stucao i ugradio u podove na koje sam na kraju stavio pločice koje su nam ostale nakon uređenja stana. Sada imam vikendicu u koju smo smjestili sve što nam u kući nepotrebno zauazia prostor, moj alat, bicikle i masažnu fotelju u koju mi je uživanje sjesti i gledati vrt i našu kućicu u cvijeću.
Vrata sam lijepo sredio a iznad njih postavio limenu strehu da ih zaštitim od kiše. IMG_20241201_114510_668
U čitavom poslu imao sam nesebičnu i veliku podršku moje Drage. Posebno je njena pomoć dobro došla prilikom skidanja salonitnog krova i podizanja limenih ploča od pet metara za novi krov. Sam to nebih mogao učiniti. Hvala Ljubavi moja.

Blagovijest...

dinajina-sjecanja.blog.hr

chelli

Sandro Botichelli...

arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji bezgrešno začeće
Sina Božjega po Duhu Svetome. Dogodilo se to
u Nazaretu,.'Marija je prihvatila Božji naum riječima:
'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!' .

Na trgovima svijeta su upaljene prve sviječe,
u obiteljskm hramu na vjencima Došašća.
u našem na dragom nam svijećnjaku
U plamenu prve svijeće vjera i nada,
druga mir, treća radost, četvrta
ljubav.
Zakoračili smo u vrijeme ostvarenja
blagovijesti, anđeli nam mašu s
okićanih jelki, bude sjećanja
na vrijeme minulih radosti.

Dijana Jelčić

Osobno i Paranormalno

aniram.blog.hr

- Mamaaaaaa, znaš šta ja želim od djeda Božićnjaka?
- Šta?
- Ajfooooon!
- Ma daj, a šta ti je to ajfooon?
- To ti je mobitel, ali praaaavi!!!

Da, zna mama da je praaavi, i mama ga isto potajno želi, ali ne vjeruje u djeda Božićnjaka, i to s djedom sam isto propustila, ne zanima malu ni tko je ni što je taj, dobar je sve dok darove nosi i tako to uglavnom funkcionira u tom svijetu gdje i četverogodišnjaci u vrtiću dijele svoje mokre snove o ajfonu, inače ne bi ova moja znala sve te key words o djedu Božićnjaku i gadžeteriji. Sve je to ona mala njena nova prijateljica iz vrtića zakuhala!
Mimo vrtića imamo i parkić. U parkić u ovo doba godine dolaze uglavnom roditelj koji zadrto vjeruju u friški zrak i kretanje, jer vani je toliko ogavno da samo oni koji vjeruju kako između čestica crnog gradskog smoga zabijenih ispod crnih gradskih oblaka ima nešto malo zdravoga kisika, pa izvode svoje potomke da se tu malo rastrče. E, ti isti roditelji jako paze da njihovoj djeci mobiteli ni u ludilu ne dođu u ruke. Nešta kao amiši visokorazvijenoga tehnološkoga svijeta. Mi smo malo zbunjeni između tih krajnosti roditeljske strogosti, čini mi se da sam ja malo svjesnija ovisnosti naših odraslih mozaka o tim džepnim demonima, sasvim sigurno sam ja, ja, ja, pa ja ta koja se oko toga više brinem, gospon muš se budistički osvješteno odlučio ne brinuti previše u životu. Mi smo, eto, odrasli u dimu cigareta jer su naši roditelji zajedno s bakama i djedovima stalno ih cuclali, naša djeca odrastaju u nevidljivom dimu lebdećih, šarenih i zavodljivih informacija, život je između ostalog vječna ovisnost u svoj svojoj kratkoći postojanja i to nam je tako.
Inače, počeo je taj advent, okitili su nam urbani okoliš u zavodljiva svjetla, tko zna gdje je nestala nevidljiva energija Nikole Tesle i vrrti li se u grobu brzinom bržom od brzine svjetlosti kao najbrža turbina u svemiru, za oko su mi zapele neke rečenice koje govore da svaka naša misao i svaki osjećaj i sve što smo ikada rekli i učinili ostaje u svemiru i radi neki svoj trag, sjećam se da sam učila kako naš ego najveć od svega želi biti neuništiv i ostaviti svoj trag, ili je to ego, ili je samo ona biološka potreba za zapišavanjem teritorija, sve je to tako neodvojivo premreženo i eto tako se otprilike gubim dok skrolam po naslovima odabranim od umjetne inteligencije samo za mene, ni Đelo Hadžiselimović ne bi mogao bolje. Uglavnom, počeo je taj advent, sve šljašti i majka s djetetom mora podijeliti jednu fritulu koliko je to šljaštenje ustvari skupo (još jedan komadičak jednog naslova), alooo, ne privlače vas oni sjajem bogatstva da bi vas besplatno hranili, ne klikam na naslove gdje mame dijele fritulu s djetetom, ne klikam na naslove općenito, sasvim sam uklopljena u površnost današnjice.
A i tko bi stigao pročitati sve te naslove ako bi otvarao sve te sadržaje?
Inače, danas kitimo bor, dijete poželjelo, a nešto će radit, barem neko vrijeme neće cvilit za crtićima i dosadnoooooo mi jeeee, za Božić ionako ne bi trebali biti ovdje, pa neka nama malo sjaja dok smo još tu, sjećam se kad je moj otac osamdesetih otkrio kako Nijemci daju svojoj djeci neki adventski kalendar dizajniran tako da svaki dan smiju otvorit po jednu čokoladicu i tako ih treniraju disciplini i kako mu je to bilo genijalno, mi nemamo discipline, mi se gušimo u svakodnevnim poklonima i šarenim celofanima, osim da, ipak, čokoladica se smije samo nakon ručka u kojem se pojeo pristojan dio zelenjave, eto, nismo najgori, a to je najdraža utjeha luzerima širom planete, neka i nas u klubu.
I da, crni petak pao je upravo na dan bivše republike i o tome mi se imalo štošta za reć, ali, eto, pijesak slobodnog vremena je iscurio, kititi se mora.

sub

11/24

Tumač osjećanja...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Tin Ujević
HYMNODIA TO MOU SOMATI- pjesma mom tijelu

O moje tijelo! U tebi otkrih iskonsko trojstvo:
tvoju visinu, dužinu i širinu,
u tebi nađoh duh i dušu, moje svojstvo, mojstvo,
i u dnu njega nespokojstvo vječito, virovitu dubinu.

To što spaja te tri crte znači: Vrijeme,
četvrtu od protega u kojima se život kreće,
i jadnu zbilju stvaranja: ljudsko sjeme
po kojem porod i bivanje uvijek postaje veće.

O moje tijelo! I ti si čestica eterskoga mesa,
a tvoja građa predstavlja čudesnu zgradu kosti;
ne slavim te — no u tebi su i zvijezde i nebesa,
prah zemlje, sjaj sunca; sav život, pun i prosti.

Volim zvuk dana, kazivanje ruža,
tvoju blizinu i govor naših tijela.
Tijelo je tumač osjećanja,
oči odaju zov srca,
koža pamti,
usne cjelovima bude svijest.
Dlanovi puni sjećanja,
čuvaju nevinost
prvih milovanja, tajne suza,
na njima su obrisi uspomena.

Na rondou zabluda, na stazi odustajanja,
umjesto tvoje poezije i mojih mudrovanja
svijest uranja u tajne renesansnih i baroknih
ljepota, tijelo manirizmom povezuje jučer i sutra,
a danas se osmjehuje svitanju u kojem se budimo.

Dijana Jelčić

Seusovo blago i Drvo

luki2.blog.hr

"Večeras smo zavirili u tajne Seusovog blaga, bogate kolekcije kasnoantickog srebra oko kojeg se vodio sudski proces kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, spor je nerijesen, ostalo je otvoreno pitanje gdje je doista pronadjeno blago, no Madjarska ga je na kraju kupila za sebe i proglasila svojim nacionalnim ponosom. Je li Seuso mogao biti u Hrvatskoj i je li ipak otkriven u Istri, nedaleko Pule, ostaje misterij. O Seusu i njegovom blagu govorio je prof. dr. sc. Dino Milinović, poznavatelj kako kasne antike, tako okolnosti te neobične i zamršene priče. Uživali smo!" - kaže Milana Vuković Runjić. Petak je dan za Književni salon, koji je danas imao gosta - predavača, arheloga.

Što je to Seusovo blago? Predivni setovi posuđa, datiraju navodno iz četvrtog stoljeća nove ere. U jednom trenutku su se našli u jednoj Švicarskoj banci. Tu je cijelu zbirku otkupio jedan engleski lord.
Međutim, izgleda da zbirka dolazi odnosno da je bila nađena u Barbarigi. Kako je dospjela do Švicarske, ne zna se. Zbog čega zbirku svojataju Mađari, koji su na kraju uspjeli otkupiti veći dio zbirke, pa se sada i nalazi u muzeju u Budimpešti? Navodno je na posuđu pronađen znak, koji simbolizira Balaton.
Mi drugi dio nismo uspjeli otkupiti, jer je cijela priča bila vrlo aktualna kada je u Hrvatskoj počinjao rat.:(((( Nije bilo financija, a vjerujem ni volje - jer su prioriteti morali biti drugačiji.
Dogovoren je i jednodnevni izlet u Budimpeštu, kako bi posjetili njihov dio zbirke, i uživo vidjeli tu ljepotu.

Milana...

Prof. dr. sc. Dino Milinović, odličan današnji predavač

Nakon Milane, samo sam se "preselila" nekoliko koraka dalje, u Knjižnicu i čitaonicu "Bogdan Ogrizović", gdje se održala promocija knjige "Drvo".

Knjigu su predstavili:
autori tekstova Staša Aras,
Miljenko Jergović,
Nebojša Lujanović,
Dejan Stojiljković,
Korana Svilar i
Ivana Šojat,
priređivač Đorđe Matić,
urednica knjige Ana Brnardić
te skladatelj i pjevač Zlatan Stipišić Gibonni.

Sjajna promocija, misaoni i poseban Gibonni.
Rekao je nešto što sam dobro upamtila: "Govorite dragim ljudima da ih volite. Nikada ne znate kada oni vas ili vi njih gledate zadnji put. Ja sam bio zato miran kad se radilo o mome najboljem prijatelju Oliveru. Sve sam mu rekao za života..."

O čemu se radi? Radi se o knjizi "Drvo", koja je naslov dobila prema jednoj Gibonnijevoj pjesmi. Kao kod Julijane Matanović i "Spisateljice biraju" , u ovoj knjizi su autori bili pozvani da napišu po jednu priču, temeljenu na jednoj od Gibonnijevih pjesama. Naravno, nastale su male minijaturu, divotice, divne priče. Gibonni me iznenadio u pozitivnom smislu; čovjek ima petlju i izuzetno brze, inteligentne reakcije. Volim njegove pjesme, ne sve - ali neke su stvarno pravo uživanje....mala remek djela...
Preporuka najtoplija za čitanje knjige! Jedna od autorica priče je i Julijana Matanović. Prenosim dio njene priče, koju je objavila javno:

"...nakon razgovora o terapijskoj moći književnosti i neočekivanom dolasku pisaca po stručnu pomoć, poželjela popiti pelinkovac, razlijevao se ugodan pjevačev glas. Odnedavno sam o tom sjajnom glazbeniku, upoznavši ga u ukusno uređenom uredu salona automobila, počela govoriti i kao o dobrom čovjeku. A to mi je, u mom sistemu vrijednosti, jednako važno koliko i sama činjenica da je jedan od najvećih u svom poslu. Njegov talent i predanost svakoj noti mogu biti zaustavljeni pred nesavladivim zidom koji je za naše genijalne glazbenike izgradio manje talentiran europski svijet stručnjaka, ali taj svijet nema pojma od kojeg se materijala gradi dobrota duše koja je u stanju ispisati snažne stihove i naznačiti povisilice na pravim mjestima. Da bi se pjesmom lakše uspinjalo stubama.

I onda je konobarica učinila nešto o čemu se trudio govoriti i psihoterapeut. Pojačala je radio. I ja sam po zna koji, ili zapravski možda prvi put, jasno čula Činim pravu stvar, ne spominjem te ja. Čula sam sasvim običnu izjavnu rečenicu, magičnu u svojoj postojanosti. Od tog trenutka počela sam o Činim pravu stvar govoriti kao o svojoj životnoj himni...."

Ostatak Julijanine predivne priče možete pronaći u knjizi "Drvo" ....

Savršenstva ne postoje, ali - ova je promocija bila najbliže tome.

Na divnoj fotografiji zahvaljujem Korani Svilar.

Ljubim vas!

pet

11/24

GOLOTINJA S POKRIĆEM

donabellina.blog.hr

mogu ja napisati nekoliko riječi
i kazati -ovo je pjesma o meni
biti ogoljena bez metafora i epiteta
i reći - evo, istina je uvijek gola
i bila bih prihvaćena vjerojatno bez čuđenja -
tko se još čudi Goloj Maji u putenosti
njene kože
mogu ja i čekati skupljenom hrabrošću
među dlanovima
pod krošnjom drveta k'o sjena u sjeni
ali ništa od toga
tonem u monitor , u riječi znanih i nepoznatih
s viškom nježnosti samujem samo očima
strah me da mi ne izgore
u čekanju da me nagradiš nježnošću
ako je uopće imaš ili ti je
bezvezni višak jer i takvi postoje
koji zaboravljaju da su usne za smiješak
i kad ih ne vidiš
Mogu ja i ne pisati o sebi
nego o lišću i hladnoj kiši
dok umorno ispraćam dan
ovim slovima na ekranu
ali sam se predomislila :
ipak sam vladarica svoje kože
i imam pravo
na golotinju riječi