Međugorje u pjesmi i ljubavi - 28
28 - Škola ljubavi (susret sa Gospodinom)
Znajte moji ljubljeni,
da ništa mi ne možete dati
što već nemam,
i što god od vas tražim
za vas to tražim.
Ja čekam vaš poziv,
poziv putniku na pomirenje,
kucam i ulazim na otvorena vrata.
Iz blažene obitelji ja dolazim k vama,
u svjetlosti života i nadanja,
kao pozvan gost u pomirenju,
ljubavi i predanju.
I zato kažem Vam, i blagoslov dajem
Vi ljubljeni, što duše svoje
posvećujete mojoj ljubavi,
što primiste ruke djeci svijeta
iz jaslica vama pružene,
hvaleći i slaveći moje ime.
Vi ste jedno sa mnom, u vjekove.
kada vas nađem u miru i raskajanju,
isti dan vam objevim novi život,
i vraćam vas živom izvoru nade i vjere.
I kažem,
dišite snagom moje radosti,
djeco vjere, djeco duha svetoga,
koji ste se mojem vječnom svjetlu vratili.
komentiraj (6) * ispiši * #
Međugorje u pjesmi i ljubavi - 27
27 - Škola ljubavi (zahvalnost)
Zahvalnost je ona sveza među ljudima
kojom se grade i učvršćuju naši odnosi,
i kojom se popravljaju porušeni mostovi.
Znati reći hvala, znači prihvatiti druge
i priznati njihovu vrijednost, njihov dar.
Riječ "hvala" usrećuje onoga koji govori
i onoga kome se riječ zahvale izgovara.
Zahvalnost usrećuje osobito onda kada
nadilazi granice same usluge za učinjeno,
onda kada još prije zahvale za učinjeno
zahvaljujemo za postojanje drage osobe.
Kada se radujemo postojanju drugih,
kada zahvaljujemo za njih a oni za nas,
nastaju pravi životni uvjeti, radosti i mira,
uvjeti majčinske radosti koja se tako javlja
nad djetetom koje se radosno u ruke prima.
Kada shvatimo srcem da smo ljubljeni, kada
istovremeno uzvraćamo ljubavlju, znači to,
da smo našli put radosti i najdublje sreće.
No, put do sreće nije lagan, nego trnovit,
pa nas Marija želi odgajati na našem putu,
u našem poimanju i uzvraćanju ljubavi.
Kako je put sreće ujedno put sudbine, ne
unaprijed određene, nego tada zaslužene,
zaslužene u svakom stadiju našega života,
te kako sreću ne možemo očekivati kao nešto
što će nam biti stavljeno u krilo, nego se za
sreću treba osobno zauzimati i pripremati,
po ljubavi kojom nas Otac bezuvjetno voli,
Majka moli Gospodina da nam pomogne
da shvatimo njegovu ljubav kojom nas ljubi
i koju nam pokazuje po Mariji, a ona, poziva
sve nas, draga djeco, molite, molite , molite,
neka se dar ljubavi ostvari i u vašem srcu.
"Uvijek zahvaljujem Bogu za sve vas kad vas se
sjećam u svojim molitvam. Bez prestanka se sjećam
pred Bogom našim Ocem, vaše djelotvorne vjere,
požrtvovne ljubavi i postojane nade u Gospodina
našega Isusa Krista. Znamo, od Boga ljubljena
braćo, da ste izabrani, budući da naša radosna
vijest nije došla k vama samo u riječima, nego i
u snazi, i Duhu svetomu, i u sigurnom i dubokom
uvjerenju" (1 Sol 1,2-5a)
komentiraj (1) * ispiši * #
Međugorje u pjesmi i ljubavi - 26
26 - Škola ljubavi (savjest)
Postoji netko tko je stalno sa nama,
svakog trenutka hrabri nas i potiče,
upozorava, opomonje i vodi ka dobru.
Postoji netko koga ne možemo vidjeti,
koji nam je tako blizu, koji je u nama,
i tu sudi našim dobrim i lošim djelima.
Kada smo sami, ostavljeni, usamljeni,
On se javlja glasom tišine u srcu,
želeći nam pružiti ruku i potaći nas,
da sami hodimo u svojoj slobodi .
Savjest je glas Ljubavi Božje u nama,
Glas Božji i svjetlo po kojem vidimo,
po kojem razlikujemo dobro od zla.
Zato, prije svake odluke poslušajmo
glas koji nas potiče ili brani da činimo.
Za griješno djelo čeka nas osudom,
kaznom, grižnjom savjesti, zlovoljom,
a potom krivnjom, nemirom i strahom.
Po dobrim djelima javlja se nagradom,
pohvalom i srećom u osjećaju mira,
zadovoljstvom i radošću radi učinjenog.
Savjest je tajnoviti dio ljudske naravi,
neizbrisiva sila koja vlada i sudi svima.
Savjest je glas same Ljubavi, neprestani
razgovor Stvoritelja sa svojom djecom,
Ljubavi koja nas vodi i neizmjerno ljubi,
poštujući našu slobodnu izbora i razuma,
potičući je na dobro i sputavajući za zlo.
Glas savjesti je glas Božji u svima nama,
a, onaj tko taj glas sluša, sin je Božji,
dijete, u kojem tinja sveta Božja vatra.
Svi smo pozvani na spoznaju i molitvu,
na čuvanje, odgajanje i njegovnje savjesti,
da ju prihvaćamo i razvijamo na svom putu,
da joj se povjeravamo i budemo vjerni,
jer što bolje poznajemo nauk crkve,
zapovjedi Božje i glas ljubavi njegove,
lakše je, ljudskije i savjesnije živjeti.
Zato, blago čovjeku koji prihvaća glas
ispravne savjesti Duha svetoga u sebi,
blago čovjeku koji prihvaća glas ljubavi,
čovjeku kog" ne optužuje njegova savjest.
komentiraj (1) * ispiši * #
