novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

07

sri

12/16

Biram nevezanost

fridinizapisi.blog.hr

Najteže mi se odreći očekivanja.
Njegujući u sebi sposobnost da volim i odlučivši se za dobrotu koja uključuje praštanje, susrećem problem... očekujem, nadam se...
Razum mi govori da na tuđe odluke ne možemo utjecati. Apsolutno logično i razumski prihvatljivo.
Emocije, te predivne tople emocije u meni žele odbljesak u tuđim emocijama.
Ljubav traži ljubav, dobrota dobrotu,...
Život nije bajkovito mjesto kako bih željela. Emocije ne moraju biti uzvraćene čak ni onda kada u čistoj naivnosti nalaženja u drugome onoga što sama vidim jedinim smislom svakog postojanja, ljubavi i dobroti, želim nekome pokloniti taj najvredniji, možda i jedini stvarni dio sebe, ne znači da će u poimanju te osobe moje emocije imati takvu vrijednost da ih uzvrati.
Dobro, ja svoju dušu tek kreiram i valjda zaboravljam da su duše oko mene već proživjele svoja kreiranja i da su puno složenije od moje.
Složeni ljudi, sa svojim izborima vlastitog sebe, unose zbrku u moj jednostavni mehanizam postojanja. Jer njihovi izbori nekad isključuju mene koja se gradim.
Ne želim da moja sreća ovisi o njihovim odlukama makar je mene jednostavno učiniti sretnom. To je toliko jednostavno da sam uvijek tužna kad ta jednostavnost drugome predstavlja napor.
Zato biram nevezanost. Osobina koju tek trebam izgraditi.
Ne ovisim o postupcima drugih ljudi. Biram sreću u sebi. Biram trenutak u kojem se nalazim svjesna da me ljudi u tom trenutku mogu i razveseliti i povrijediti, dopuštajući im da učine ono što im njihova priroda nalaže, ili da ne učine baš ništa. Biram ljude koji me mogu i žele razveseliti, jednako kao što biram dobro u sebi i dobro oko sebe.
Drugima praštam. Njihov život, njihov put, ne mogu predvidjeti. Želim im razvoj u kojem ćemo se možda opet sresti u boljim okolnostima. To je toliko neizvjesno koliko je neizvjesno i samo postojanje sutra.Toliko sam iz vlastitog umiranja već naučila.
Biram sebe, jedino što mogu kreirati. Svaki trenutak u kojem živim u skladu sa samom sobom je razlog za sreću.
Biram vlastitu slobodnu misao, jedinu slobodu koju je nemoguće ograničiti. Biram slobodu od postupaka drugih. Biram sreću.

Vrijeme samovanja

huc.blog.hr

 photo samovanje_zpsm6u61fs0.jpg

Rano, studeno jutro, minus sedam stupnjeva celzijevih. U jednoj seoskoj slavonskoj kući upravo se iz pletare toči pa trga jedna, druga, treća rakijica, završno se oštre noževi, žene lože peći, kotlove, nose se korita, kace i posude razne – priprema se svinjokolja. Neki ljudi ne odustaju lako od tradicije, običaja, pa ni datuma, ma štogod o tome rekla Europska unija. Naime, dvadeset i deveti jedanaesti u bivšoj je državi, osim što je bio Dan republike, bio je i Dan svinjokolje. Dan republike - Dan svinjokolje – ima neke perverzne simbolike u toj poveznici s obzirom na događanja koja će uslijediti devedesetih...
Dakle, velim, neki ljudi čvrsto drže do običaja i ubrzo su svi akteri – prijatelji, susjedi, rodbina – pomalo ošamućeni lozom na dvorištu, te se krmača izvlači na stratište. No krmača kao krmača, dobro zna što je ide. Zato se otima, rže, skvići... bježi po blatnom dvorištu...
Daj je primi, nedaj, stavi mu omču, nategni, nedaj, brzo pištolj, brzo...
DUM! plinski pištolj opali...
- Ali krivo, čovječe, krivo. Koji ti je kurac!...
Krmača se koprca na zemlji, trza, skviči.
- Pusti je, pusti, krepat će sama...
No agonija traje minutama. Mučno je za gledati. A onda uzdah olakšanja.
Napokon!

Rano, studeno jutro, minus sedam stupnjeva celzijevih. U čučećem stavu ispred ulaznih vrata stana, s upravo skinutih roleta izvlačim zdrave, neiskrivljene rebrenice. U spavaćoj sobi majstori postavljaju novu PVC stolariju. Namjera mi dobrim komadima zamijeniti dotrajale rebrenice na identičnom prozoru u dnevnom boravku. U jednom trenutku moj suhonjavi, tanak kao prutić, susjed intelektualnog izgleda – ali imajmo na umu da izgled zna varati – otvara vrata. Iz stana istrči kujica Queeny, pa priđe i poče se privijati uz moje bedro dajući do znanja da joj je do maženja. Naravno, ja ju pomazim, kao i obično, tu koker-«španjolku».
- Novi prozori, ha – susjed će.
- Jašta, krajnje je vrijeme da se mijenjaju – napomenem ja.
On prepali cigaru, uvuče dim.
- To i mene čeka - veli.
Sad, kako to misli, ja se zapitam. Pa zar nisu ove godine promijenili svu stolariju, cakum-pakum uredili stan. Nema tu ništa za mijenjanje...
- Selim se – pojasni.
- Pa kamo ćete – ja ću u čudu.
- Na Svetice – veli. Potom doda:
– Rastajem se.
Zatečen sam. Ni trunke nagovještaja da je u toliko lošem odnosu sa suprugom. Taj šezdesetogodišnjak, miran je i nevidljiv čovjek. Da nema psa viđao bih ga rjeđe no prihode od umjetnosti. Iza zidova njihovog stana jedva dopru znakovi života, a gdje da se čuje prepirka, svađa, razjašnjavanje, nedaj bože lom čaša i tanjura, bijesni povici, bezočne psovke, snažno treskanje vratima i slično. Čuje se povremeno tek zvuk tv-a i hroptavi smijeh njegove gospoje. Ona se kida od smijeha na Bertine replike u 2 i pol muškarca. Nemaju djece. Nitko ih ne posjećuje. Možda ni prijatelja. No to je ipak pretjerano reći.
- Eh, pod stare dane, pa rastava? Čemu to – ja se čudom očudim.
On nemoćno slegne ramenima, u smislu – to nije moja odluka.
Blijed kao kreč, drhće pri naveli reskog istočnjaka, a mu oči pune suza. Nije sklon alkoholu, ali jutros je garant suknuo rakijicu, dvje.
- Sa kim će Queeny – pitam. Ljudima koji nemaju djece pas je sve. Ta, neće valjda bez kuće i bez paščeta ostati.
- Sa mnom će, mi ćemo zajedno – odgovori kao da zbija redove.
Ne znam što više reći. Valjalo bi promijeniti temu. A jadnik se sve više trese, šmrca, rukavom briše nos... Jebemti, raspast će se predamnom, pomišljam, a što ću onda. Slab sam ja tješitelj. Sposoban sam tek konstatirati, posložiti fakte nekim razumnim redom. Jasno, stvar ne treba shvaćati odviše tragično. Treba na sve to gledati kao na šansu, postaviti si pitanje: što u duševnom smislu mogu izvući iz tog iskustva. Al aj ti to priopći starom prdonji...
- Žao mi je – napokon velim.
I doista jest. Na mjestu gdje je stajala sigurna budućnost zjapi praznina. Zasigurno smatra da mu je nanijeta velika nepravda. Izdajstvo bližnjih, ukoliko je još k tome dugotrajno i pomno planirano, potrese i najtvrdokornije. Međutim, razumijem i njegovu ženu, to da možda želi pod stare dane imati svoj mir, skončati u samoći, no jebemu, nakon trideset godina suživota, trpeljivosti, dobrih i loših trenutaka što navesti kao razlog rastave – nepomirljive razlike?
- Ajmo Queeny – veli on napokon.
Gledam kako se udaljuju, čovjek i pas. Ubrzo će nestati iz vidika, iz mog života, poput mnogih epizodnih likova. Stan će biti iznajmljen ili prodan. Useliti će se novi stanari, anđeli ili đavli. Prije đavli, jahači apokalipse što već godinama pristižu s juga. S njima ću ratovati po pitanju elementarne građanske kulture. Za Božić ću im pred vratima ostavljati Bonton, s posvetom «od najdražeg susjeda».
Sranje, golo sranje, pomislim, pa se vratim poslu, rebrenicama.

muzika za ugođaj: The Beatles - Long and Winding Road

o vukovima i koži

numenu.blog.hr



''Ne znači da partizani i antifašisti nisu činili zločine, ali isto to su radili i pripadnici engleske vojske, američke vojske pa isto ih smatramo saveznicima i pobjednicima u ratu'', kaže Klasić.

treba li išta nadodati, ne treba

u ovoj rečenici je sadržana sva bijeda ljevičara u hrvata

istaknuti pripadnik, nerijetko glasnogovornik lijeve opcije u Hrvata, na žalost povjesničar, kaže

Zločini su dopušteni pobjednicima,

e pa gospon povjesničar, znate ne pobjeđuje uvijek pravda, nego jači, a vi i vaši istomišljenici ste nas sve skupa porazili, od nekog neosvještenog, talibana, desničara, hercegovca ili kozojeba, kako volite etiketirati svoje neistomišljenike čovjek bi ovako nešto i očekivao, ali od vas prosvijetljenih liberala.

zločini majmune retardirani nisu i ne mogu biti dopušteni nikada nikome, bez obzira koji kurac mu na grbu piše, za dom spremni, ili smrt fašizmu


jebate koja ste vi govna, koji kurvini sinovi

"touch and go ".

moj-pinklec.blog.hr

T71








More nije samo plavetnilo i mir, nije samo stapanje sa nebom, sa morima svijeta, najslađa sol sa tvoje kože, more si i Ti, koji ga živiš i dišeš.

More je ljepota, tajna, romantika, ali i nauka, a Ti si uspio sve to stopiti i upiti u sebe.

ESDIS i ENC su obavezni, ali prije njih je ljubav, ona koju osjećaš u svakoj svojoj pori , ono osluškivanje, uvažavanje mora, voljenje.
Prije karata, preklapanja , zvijezda i instrumenata je onaj tihi razgovor sa morem, kada ti ono samo u presudnoj sekundi šapne "prebaci kormilo".
I Ti ga čuješ, slijediš, vjeruješ mu.
I more prati Tebe, čuva Te i voli, jer ste jedno.

Učio si me kako se voli more, kako mu se predaje i kako mu dopustiti da me zaplavi.
Učio si me i mudrosti mora, da se kritičnoj točki na obali prilazi u kursu paralelnom sa obalom i da ta pravila vrijede i na kopnu i u svakodnevnom životu.
Učio si me o položaju zvijezda, prepoznavanju vremena, tajnama podmorja.

Nisi me naučio što koristiti iza " touch and go" .

Tebi i moru je to igra , jer nije čak ni nasukavanje, a meni nije ni igra, ni romantika, a zaokret kormilom za 20 stupnjeva ne pomaže.
Za mene je to ravno nasukavanju, a možda i gore, ali to Ti nikad neću priznati, jer najgluplje je ne savladati najjednostavniju i najčešću lekciju.

More , zaista, nije samo plavetnilo i mir, ljubav i stapanje, najslađa sol i pjenušavi val, more je......more je.....

More si Ti i Tvoj "touch and go ".

KUKURUZNA PROJA

gurmanka.blog.hr



Pozdrav!
Proja, tradicionalan recept, jednostavan i ukusan!
Nekada su je ljudi pravili iz neimaštine, a danas je kukuruzna proja jedna posebna delikatesa!
Iznenadite vaše prijatelje i umjesto narezaka poslužite im kao predjelo toplu kukuruznu proju sa sirom, tako mirisnu i ukusnu da će svi poželjeti baš ovaj recept :)
Moram zahvaliti našoj blogerici Elly što mi ga je poslala jer zaista sam uživala u ukusu proje rađene po njenom obiteljskom receptu!
Možete je ispeći u manjoj tepsiji ili se poigrati različitim oblicima kao ja i razveseliti vaše prijatelje tradicionalnim jelom u novom modernijem ruhu :)
Sastojci potrebni za proju sa sirom:
4 jaja
200 ml ulja
400 ml mineralne vode
prašak za pecivo
150 g bijelog brašna
150 g kukuruznog brašna (pola brašno- pola krupica)
400 g svježeg sira
Sve sastojke lagano pomiješajte i na samom kraju dodajte svježi sir koji samo lagano usitnite prstima.
Proju pecite na 180*C oko 30 minuta!
Servus i dobar vam tek uz proju by Elly :)






RASPORED AKTIVNOSTI U SEZONI 2016/17

zgmazoretkinje.blog.hr

2016.
8.12. godišnjica ZAMA
11.12. Božićni koncert
23.12. praznici osim 1A sastava
26-31.12. pripreme 1A sastavi
29.12. Kutija šibica
30.12. Dan KD V.Lisinskog

2017.
1.1. praznici za 1A sastave
2-4.1. Bela Crkva, seminar
7-8.1. Sudačka škola HMS
13.1. nastavak sezone
22.1. Skupština HMS
28-29.1. Seminar HMS
4-5.2. Sudačka škola EMA
19.2. klasifikacije svi sastavi
20.2. klasifikacije S1A
25.2 Lisinski pod maskama
5.3. generalka za koncert
12.3. mažoret bajka
7.4. praznici osim 1A sastav
7-14.4. priprema za 1A sastave
18.4. nastavak sezone
5. Državno prvenstvo
4.6. Lude mažoret igre
11.6. koncert za kraj škg
13.6. kraj sezone osim 1A sastava
16-22.6 Ljetni kamp
23-25.6. turneja B.Crkva, Vojvodina
21.6. kraj sezone za J1A i K1A
7.7. kraj sezone za S1A
16.8. početak sezone za 1A sastave
4.9. početak sezone sa sve sastave
16.9. audicija
16.9. prebacivanja u viši sastav
19.9. audicija
??? Europsko prvenstvo
8.10 audicija
10.10. audicija
13-23.10. Turneja Shanghai, Kina
14.10. audicija
4.11. Gardaland

Datumi su okvirini, a ovise o organizatorima, stoga će sve izmjene biti blagovremeno najavljene



NAJMAŽORETKINJA STUDENOG

razvodnica Ivona Skočilović** Skočka
Image and video hosting by TinyPic
Radi velikog broja nastupa koje je odradila, inicijative za team-building u Zagorju, preuzimanja kadeskog 1A i angažmana u svojoj rezvodničkoj grupi

ODAZIVANJE NA NASTUPE U STUDENOM

1. 7,25 Iva Jerković**
2. 6,50 Ivona Skočilović**
3. 6,50 Kristina Koledić
4. 6,50 Eva Šurbek
5. 5,50 Martina Kralj
6. 5,25 Martina Šćuric
7. 5,00 Ana Perković
8. 5,00 Silvija Koružnjak
9. 5,00 Larisa Pintar
10. 4,50 Anamarija Ćurković*

Lista se računa kao zbroj u kojem
1 bod - bila je na nastupu
0,5 bodova - rekla je "da", ali nije bila na nastupu
0,25 boda - rekla je "ako baš moram", ali nije bila na nastupu



NASTUPI

- četvrtak 8.12. u 00:30 ured (doček Dinama sa Zračne luke Zagreb), o/o Šef

- petak 9.12. u 11:30 Južna tribina Maksimirskog stadiona (prezentacija i podjela poklona), o/o Šef

- petak 9.12. u 17:00 Palmotićeva 30 (Advent u Zagrebu), o/o Šef
# plesni nastup Seniorskog 1A

- petak 9.12. u ???? Green Gold (Božićni domjenak AWT), o/o ????

- nedjelja 11.12. u 10:00 Hrvatsko vojno učilište (Božićni koncert za djecu djelatnika HVU), o/o Šef
# plesni nastup 1A sastava

- nedjelja 11.12. u 13:00 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Lokomotiva), o/o ????

- nedjelja 11.12. u 16:00 Hrvatsko vojno učilište (Božićni koncert Zagrbačkih mažoretkinja), o/o Šef
# plesni nastup svih sastava



FOTKE - sa TEAM-BUILDINGU NA KARTINGU

fotke Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja



Crna ekipa, predvodnička grupa Čeh**** + Žac






































Buuuuum!!!!!


Bijala ekipa predvodničke grupe Franović*** i siva ekipa razvodničke grupe Skočilović**











I opet buuuummmm!!!


Malo sigurnosno pranje noseka
















...nastavak u idućem postu




Svim Zagrebačkim mažoretkinjama želimo



Zagrebačke mažoretkinje nastale su u kolovozu 1993.
Prve audicije smo imali sredinom rujna u Zagrebu, te od 6. do 11.10.1993. u Zagrebu, Velikoj Gorici, Sesvetama i Zaprešiću
Prvi trening je bio 29.9.1993. u današnjem Exitu
Prvi nastup 8.12.1993. na Zagrebfestu u Koncertnoj Dvorani Vatroslava Lisinskog, a zbog toga na taj datum slavimo Dan Zagrebačkih mažoretkinja





Prva predvodnica Andreja Štignedec (danas Tarle)


------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!

priredba i ostalo

durica.blog.hr

jučer je Franić imal svoju prvu priredbu u vrtiću na kojoj je nastupal povodom Sv. Nikole.
iako u grad stiže, baš na taj dan, pravi pravcati Djed Neki, ili Naki, nemam pojma, znam samo de stizao direktno iz Laponije, sad, dal je stigo, i gdi, nemam pojma, jer mi smo sjedili u prvom redu na priredbi svog medvejedića. nisam ni znala da bu on glumil medvjeda, al sam mu obukla najljepšu i najsvečaniju trenirku koju ima, crvenu, s medvjedićem na majici, kakvu sam istu i uzela njagovoj sestrični za rođendan, tak da ih možemo fotkat i lijepu foku poslat baki u Rovinj.
nisam ga željela oblaćiti u košulje, hlaće i nešto neudobno, jer znam kak su te priredbe same po sebi jako velko uzbuđenje i za klince i za tete, pa da još ne bi došlo do nekih nepotrebnih problema prilikom odlaska na zahod i sl.
a, ta je trenirkica sama po sebi svečana, i zbog boje, i zbog tog lijepog kariranog medvjeda, a kak je na glavi imao i krunu s medvjeđim ušima, taman mu se sve pasalo.
za ujutro sam, dan prije, skup s njim, jer on mi je sve pomagal, i lijepit, i rezat, zamotavat, spakirala jednu velku jutenu vreću punu mandarina, jabuka i keksa, s jednom šibom, naravno, i pismom Sv. Nikole za njegovu grupu, u kojem je pisalo kako je Nikola, " jer su dobri bili, pa su dragom Svetom Niki danas vrlo mili ", njima i njihovim tetama ostavil i kod Frana u prozoru poklon.
dodala sam još kak moraju pazit jedni na druge, slušat tete i mami i tatu, a da je Krampus ostavil šibu za svaki slučaj.
kak sam radila ujutro, strepila sam dal će se njegov tata sjetit to uzet sa sobom, no, nije me iznjevjeril, sve je obavil kak treba, tak da kad sam došla po njega mi je teta rekla da su čak pred ravnateljicom čitali pismo, jer im je bila u sobi, i da se vidi kak: " imam šlifa. ".
inače, ta odgajateljica bila mi je mentorica na praksi, vjerojatno se ni ne sjeća, jer prošlo je njoj puno takvih studentica kroz sobu, al ja se nje sjećam jako dobro, jer me naučila puno o dramskoj, pripremanju i postavljanju priredbe i malim dječjim improvizacijama.
čak sam imala i neki ogledni sat kod nje.
bila je prevelka gužva da joj to sad sve objašnjavam, kak sam puno toga od nje same naučila, vjerojatno bi joj bilo drago, no, ima vremena i za to.
mi smo, naravno, pripremili poklone i za njih dvije, al smo to nosili na samu priredbu, i Fran im je sam dao kad je sve završilo.
zamotali smo puno mali poklona:
- par termo čarapa s natpisom: " za zagrijat stopala na dvorištu. ".
- broš za kutu s natpisom : " za ukrasit kutu. ".
- vrećicu čokoladnih bombona s natpisom: " za zasladit život. "
- kavu s natpisom: " za jutarnje buđenje u dobrom društvu. "
- kremu za ruke s natpisom: " za ruke koje puno rade. "
sve smo to stavili u lijepe crvene ukrasne vrećice,
mislim,
nije to ništ posebno, samo sitnica, al je od srca darak, obzirom da znam koliko je truda i energije potrebno za organizirati takvo jedno događanje.
bila je to, stvrano jako lijepo organizirana predstava. obzirom da su oni miješana grupa, od tri do šest godina, uključena su bila sva djeca obzirom na svoju dob i razvojne sposobnosti.
mali, među njima i naš Fran, bili su medvjedići, onda oni nešto stariji lisice, cure plesačice su bile zečići i tako redom, i svi su se susretali sa Sv. Nikolom koji ih je nešto pital, pa su oni njemu onda pjevali ili recitirali, a na kraju svakog tog susreta je išla zajednička pjesma.
plesačice su bile izvrsne, dobro uigrane u krasnim kostimima.
iza djece bil je video zid na kojem se proicirala slika u skladu s trenutnim događanjem.
naravno, došao je i Krampus, koji je i nas u publici preispitao " dal smo dobri bili? ", jesmo li govorili ružne riječi, slušali mamu i tatu,
u par navrata nasmijali smo se do suza.
naše dijete od uzbuđenja nije baš imalo pojma kaj se točno događa, pa se uključival i isključival obzirom na njegovu kratkotrajnu pažnju, jer sama priredba dosta je dugo trajala,
al,
već je on doma sve to meni demonstriral, i tete su mi rekle kak on to sve zna, neke od pjesmica sam ga i sama učila, jednu samo nisam nikad čula, a plesne pokrete sam neka ulovila.
teta mi je, kad su tek počeli vježvati rekla kak on ima puno ritma i voli plesat, što je istina, on voli glazbu i puno pjevamo nas dva, s tatom svira, al najviše od svega za zanima ples i pokret,
no,
samo kad on to želi.
tako je na zadnjoj generalnoj probi, umjesto da vježba s ostalima, trčal po dvorani i penjal se na švedske ljestve, što je od njega i za očekivat, i nije " želio " vježbati,
kaj mi, naravno, nije uopće bilo drago, al takav je i meni, kad nekaj neće, onda neće i sama teta mi je rekla:
" mogu se postavit na tepavice, al ja ga natjerat ne mogu. "
znam.
ima trenutaka kada " želi ", a ja kad čujem to njegovo:
" ja želim! " ne znam ni sama jel mi je smiješan il da se ljutim, jer, moš ti željet kaj god, al ima i onih stvari koje, zlato moje, moraš, pa moraš i gotovo, bez rasprave,
a, kad čujem: " ne želim! ", e onda bih ga mogla rašerafit, jer, to je uglavnom nekak ovak:
" Fran, molim te, skini čizme i obuci šlape. "
" ne želim! ",
ili
" Fran, digni rukave i operi ruke, molim te, odmah. "
" ne, ne želim. "
grrrrrrrrrrrr!
al, zato ima:
" ja želim gledati princezu Sofiju! "
" ne možeš, jer je sada nema, i nisi pojeo do kraja. "
" ali, ja želim. "
" prvo pojedi do kraja. "
" želim, mama, želim gledat, stavi mi. "
" kad pojedeš, Fran. "
" ne! ne želim pojest, želim gledat princezu Sofiju. "
" ja želim biti princeza Sofija! "
" a ja James! ". - odgovori mi, mrtav hladan i brlja dalje po tanjuru.
eto,
tak je to s njim.
od silnog uzbuđenja, jučer, zaspal je sa šibom u ruci i rogovima s koje je muž stavil da ga malo poplašimo prije spavanja, jer je glumil Krampusa na prozoru, al ta nam fora i nije baš uspijela, jer mu je prepoznal glas i reko mi:
" to nije Krampus, to je tata Pipo! ".

Tango...

dinajina-sjecanja.blog.hr




Gasi se dan, jedan od mnogih u kojima gnječim sjećanja i trčim uz rijeku, palim oči neba da ne zalutam u slijepoj ulici nekadašnjeg života.

Jedna zvijezda padom
dotaknu tišinu
na srebrenom sagu mjesećine
zaplesasmo naš prvi tango.

Muzika njegovih riječi je dodirivala srce:

Tvoja duša je kao svjetlost,
a svijetlost ne poznaje satove.

Prolaznost naših dana i noći
moru i hridinama ne znači ništa,
ali univerzum ima dušu
i vrijeme će jednoga dana stati,
onoga dana
dok ti budem cvijećem kitio kosu
trenutak će tada postati vječnost.

Tada mu šapnuh, tiho najtiše što sam mogla

Tvoje usne su dio mene,
ruke u klupku neznanja,
stvarnost, vrulja novih snova

I pričinilo mi se, vrijeme je doista stalo, postalo trenutak koji još uvijek traje.

Kao ljetna kiša
kapala su milovanja
širio se ozon sreće.

Nebom je klizila ponoć
šireći miriš navlažene svile
i jecaj tek probuđenog srca.

Trg cvijeća je toga jutra šutio suncem, osjetih miris maja u darovanom mi bijelom pupljku.

Sreća dotaknu misli, zaustavi želje, u ogledalu istine prepoznah siluetu tuge u odlasku.

Dijana Jelčić


fotografiju Tango mi darovala @Lastavica

Kralj Gospodin, evo, dolazi!

potok.blog.hr

HIMAN IZ VEČERNJE NA BOŽIĆ

O Isuse, o Spase naš,
kog prije svake svjetlosti
Božanstvom sebi jednaka
Nebeski Otac porodi.

Ti sjajno svjetlo Očevo
Ti nado roda ljudskoga,
Čuj molbe što se uzdižu
Iz grudi tvojim slugama!

O, Stvorče svijet, sjeti se
Da rađajuć se nekada
Ti naše tijelo obuče
U tijelu čiste Djevice.

Svjedoči to nam ovaj dan,
Što sviće svake godine,
Od Oca da si došao,
otkupitelj nam jedini.

Sve zvijezde, zemlja, mora sva
I svaki stvor ga pozdravlja
U novoj pjesmi kao dan,
Kad počne novo spasenje.

A i mi, koje umio
Val blažen krvi presvete,
O danu tvojeg rođenja
Svim srcem hvalu pjevamo

Sva slava tebi, Isuse,
Kog rodi Djeva Marija
I Ocu s Duhom preblagim
U vječne vijeke vjekova. Amen.

Ovo je podsjećanje na dane kad sam kao mlada pjevala u sv. Marka u Makarskoj, a taj napjev nisam čula već 50 godina.

VELIČA

Veliča * duša moja Gospodina
i klikće duh moj *
u Bogu mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje: *
odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, *
sveto je ime njegovo.
Od koljena do koljena dobrota je njegova *
nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje, *
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja, *
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima, *
a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga, *
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje *
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova. Amen..
Sutra slavimo Mariju bez grijeha začetu. Ona je dijete sv.Ane i Joakima, pa po tome žena, ljudsko biće kao i svi mi, ali je od samog začeća izuzeta od grešnog nasljedstva, istočnoga grijeha.
Današnji blagdan sam obilježila hvalospjevom koji navodi evanđeoski ulomak o Djevičinu pohodu Elizabeti, majci Ivana Krstitelja.

Glazbene vragolije i Bolivud hehe

eurosmijeh.blog.hr


Danas u Bolivudu Vlad krvoglad i Pozitivka hehe



Uhvatili čovjeka na carini i našli mu u koferu note:
- Što je ovo?
- Mozartove note.
- E, naš si našao zezati. To su sigurno neke šifre.
Odvedu oni njega u zatvor, i drže ga tamo dva dana bez hrane i
vode i najzad ga pitaju:
- Što je ovo?
- Mozartove note.
- Ma nemoj!
Držali ga oni i dalje, te ubili boga u njemu od batina i pitaju ga:
- Ajd' sad lijepo priznaj, što je ovo!
- Mozartove note!
- Ajde čovječe, ne budi lud, olakšaj sebi. K'o da mi sami ne znamo što je,
eno ga Mozart u susjednoj ćeliji još prvog dana priznao!



Vraća se Piroćanac iz inostranstva i na carini u ruci ima samo
kavez sa papagajem.
• Šta imate za carinu? - pita carinik.
• Ništa, samo papagaja.
• I to se carini.
• Papagaj? Kako?
• Deset dinara živ, pet dinara zaklan.
Gleda Piroćanac carinika, pa papagaja, pa carinika, kad će na to papagaj:
• Jovo, Jovo, nemoj da se zajebavaš za pet dinara.



Umrla Piroćancu žena, i ode on u opštinu da promeni ženi ime.
Otišao kod službenice te će ona njemu:
• Dobro, kako hoćeš da se zove tvoja žena?
• Prvo, ona je umrla i neće više da se zove, a drugo, ja hoću samo
prezime da promenim.
• Pa dobro čoveče, šta će ti to?
• Ma naš'o sam mlogo lepi polovni spomenici, al' nikako ne mogu
da ugodim prezime!



Amerikanac, Nijemac i Cigo se natjecali tko će imati najbolju mišolovku.
Amerikanac predstavi svoj sistem: senzori pokreta, haker sjedi za
kompjuterom, prati kretanja miševa, hvataju se miševi kao ludi...
Nijemac predstavi svoju mišolovku od titana, tešku 2 grama, malenu da
stane u kutiju šibica, hvata kao luda...
Cigo donese špek, sir i žilet.
Amerikanac i Nijemac se sprdaju: "haha, kakva ti je to mišolovka,
koji si ti seljak!"
A cigo će: "ma šta, ovo je super sistem: ja stavim sir lijevo, špek desno, i
onda dođe miš i razmišlja što ću sad, da li sir, ili špek, ili sir, ili špek, ili sir, ili
špek... i dok on razmišlja ja njega cak sa žiletom!"
"ajde ajde cigo, možeš nastupati"
Sljedeće godine donese Amerikanac još bolji sistem: sateliti prate kretanja
miševa, vojska hakera sjedi za kompjuterima, ne može proći nijedan miš,
svi budu uhvaćeni.
Nijemac donese svoju mišolovku tešku 1 gram od karbona, stane u novčanik,
hvata apsolutno sve miševe.
A Cigo donese žilet.
"hahaha, zadnji put si imao neku glupu logiku, ali ove godine... hahahaha!"
A Cigo će: "ne ne, ovo je super sistem: dođe miš, ne vidi sir ni špek, i
pita se: a di je sir, a di je špek, a di je sir, a di je špek...
i za to vrijeme ja njega cak"



Poslije svoje smrti żenska dolazi u nebo i odmah poćinje potragu
za svojim mużem.
Sveti Petar pregledava kartoteku ali u rubrikama: normalni, blagoslovljeni,
sveti ne nalazi prezime trażenog.
Misleći o najgorim, dakle da je zavrśio kod konkurencije sveti Petar nju upita:
-A koliko ste godina bili u braku?
- Preko 50 godina! -ponosno će żenska.
-Trebali ste to odmah reći! - sveti Petar ponovo poćinje pretrażivati kartoteku.
-Sigurno ćemo ga pronaći u djelu "mućenici"!



Dođe čovjek iz EU u Južnoafričku republiku.
Izađe iz aviona, čeka da dođu torbe, uzme on svoje torbe i nosi.
Sve to promatra jedan drugi čovjek sa strane i obrati mu se:
-"Vi ste novi ovdje?"
-"Jesam"
-"Tu kod nas nađeš nekog crnca, daš mu šamarčić i on ti nosi torbe"
I čovjek tako napravi.
Dođe u hotel, presvuće se, i odluči izaći. Naiđe na kino, poželi pogledati film:
-"Dobro veče, dajte mi kartu negdje u sredini ako može..."
Blagajnica: "Vi ste novi ovdje?"
-"Da"
-"uzmite si kartu za balkon, dolje idu samo crnci"
Uzme on svoju kartu, ode na balkon. Na pola filma osjeti potrebu otići na WC.
Digne se i ispričavajući se pokušava proći.
-"Vi ste novi ovdje?"
-"Ufff, da"
-"Tu kod nas pišaš preko ograde po crncima"
Čovjek tako i učini.
-"Vi ste novi ovdje?" začuje se glas ispod.
-"?!?!?! Da..."
-"Pa pišaj malo cik-cak, ne samo po meni"



Specijalitet našeg restorana su puževi.
Znam. Jedan od njih me je jučer posluživao.




Vladkrvoglad:
Personalize funny videos at Bombay TV by Graphéine - Agence publicitaire


Pozitivka..
Personalize funny videos at Bombay TV by Graphéine - Graphiste


Moje staze

stella.blog.hr


Uvijek sama odem na poluotok Sv. Petar i prođem stazama sejćanja. Polako,
zagledam svaki bor i svaku maslinu. Vidim urezana imena na agavama.
Volim da gledam kako cvjetaju, ali je to zadovoljstvo rijetko. Tu su i mjesta
gdje sam brala šparoge. Ciklame su rijetke, one uglavnom ukrašavaju
Osejavu. Popnem se na mali vidikovac, osmijehom izmjerim pučinu pa
Biokovo, pogledam da li se u kamenu ogradu još netko upisao. Staza je
kamenita sa malo crvenkaste zemlje, prekrivena borovim iglicama.
Slutim zmiju koja se odmara na kamenu. Gušterica mi pretrčava put.
Vjeverica se igra u granju, ne prilazi, iako imam šišarku u ruci. Svuda
skupljam šišarke, kao suvenir s mirisom čežnje. Prođem kroz Vrata ljubavi
i spustim se niz stare kamenite stepenice do stijena koje kupaju valovi.
Mogla bih danima gledati vječnu igru mora i kamena. Kako se kamen
ne izgladi, uglanca? Kako je tako oštar, iako ga more beskrajno delje,
zaranja u svaku uvalicu i povlači se? Nekad nježno, često silovito, vole
se kamen i more, u vječnoj ljubavnoj igri.
Kad me radoznali pogledi zapeku po leđima, polako ustanem i krenem.
Ne osvrćem se da vidim ljude. Na tim hridima ne tražim ljude, samo
more. I sebe.

NOVO: Joja Ricov "Mirotvorac kozmosa" (DHK, Zagreb, 2016.)

knjigoljub.blog.hr

Joja Ricov
'Mirotvorac kozmosa'
poezija
Izdavač: Društvo hrvatskih književnika
Opseg: 225 str.
Uvez: Meki
Format: 11,5x18 cm
Cijena: 119,00 kn
Biblioteka: Mala knjižnica
Urednik: Ivica Matičević

Riječ izdavača


Knjiga je izbor stotinjak pjesama iz poezije Joje Ricova u povodu njegova 85. rođendana. Izbor obuhvaća radove iz desetak autorovih zbirki, od prve zbirke Jesenas i danas (1954), koju je izdao zajedno s Tinom Ujevićem, do njegovih radova i zbirki nastalih do 2010. Ricov svojom poetikom ne pripada niti jednoj pjesničkoj grupaciji, iako je naraštajno podudaran s pojavom krugovaša, a i s njihovim poetičkim supstratom. Po naglašenom buntovništvu, po po angažiranju svoje privatne sudbine u ideološku uvjerljivost svojih pjesama, po borbi za tzv. hrvatsku pravicu i za njezine društvene, slobodarske i samosvojne značajke, Ricov se odvaja od svoje generacije, koja je redovito i nepravedno potiskivala na rub pjesničke matice. Tematski je sav u znaku povijesnoga usuda Hrvatske, zla i nepravde, u kriku i grču, u lamentaciji i inkantaciji. Također, pisao je i čakavskim dijalektom. Općenito govoreći, Ricov stalno diže svoj pjesnički glas protiv različitih oblika represije, a to će se dobro vidjeti i u ovom izboru iz njegova pjesničkog opusa.

Slike kakve ja volim

nakrizanju.blog.hr




u daljinu














čupavo















prsti


















ipsilonka
















udruženi


















pukotina

























Mali car

gp-zagrebancije.blog.hr



Trg kralja Tomislava

06

uto

12/16

Imam želju za tobom

memoari.blog.hr

"Nedostaješ mi. Imam želju za tobom." Napisao mi je moj mladi (25) kolega iz Eritreje.
Inače jako dobro mogu ubrati kad se nekome baš baš sviđam, ali on me iznenadio. Miran, sramežljiv, ne možeš ga čuti ni kad pojača svoju glasnoću na maximum. I sad on meni napiše da se zaljubio u mene. Još sam nedavno pisala o njemu kako sam mu rekla da me se boji, a sad i kužim zašto se tako ponašao.
Znam da nisam u redu što me njegovo ponašanje zabavlja, ali skroz me zabavlja.
Kad me pogleda u razredu - u očima nervoza. Nešto između straha od mame, učiteljice i curice koja mu se sviđa.
Kad je pored mene, ne može stajati mirno nego viori kao onaj napuhanac ispred Merkatora.

Pokušava stajati na mjestu, ali noge kao da mu nemaju kosti. Rukama se drži za zid kao kada niski tlak padne jako nisko.
Dok razgovara sa mnom, lice mu trza kao one poluge od flipera kad ih manično nabijamo da loptica što bolje poleti i donese nam koji bod.

Skroz je pored mene izgubljen. Kad hodamo skupa prema podzemnoj, svako malo se zabije u mene kao da hodamo ulicom za jednu osobu.

Rekao mi je da me voli. Da u životu nije poljubio nijednu curu jer do sada nije bio zaljubljen i da mene želi poljubiti jer sam ja njegova ljubav. Poprilično hrabro s obzirom da ne može biti pored mene, a da mu srce napola ne otkaže.

A divan je... pun poštovanja prema drugima, obziran, nježan... (za razliku od Kosovara koji samo čeka da pokaže svoj ego kao Superman znak "S" ispod košulje). Nedavno je izletio vani i ja ga pitam zašto mi se nije javio da pješačimo skupa, a on se ispričava i kaže da je razmišljao o svojim roditeljima i da je otišao bez da se javio.

Malo me podsjeća na ekipu iz Ghane s kojom sam se dopisivala u osnovnoj i srednjoj školi.
(prvo pismo) "Halo, ja sam taj i taj. (drugo pismo) Ovo je moja slika i slika moje obitelji. (treće pismo) Pošalji mi nogometnu loptu i/ili kalkulator.

Ne znam kako mu nije hladno nositi samo majicu kratkih rukava i jaketu. I to je to. Dođe mi da ga pokrijem. Da nosim deku sa sobom i svako toliko ga malo ogrnem. Neko bi reko da će Afrikancima biti hladnije u Njemačkoj nego ovoj bodulici koja ima problema s cirkulacijom i trenutno stoji u ugrijanoj sobi noseći 3 sloja robe. Osim deke rado bih mu dala 10 kila. Već sam ponudila i prihvatio je (taj bi od mene i 30 uzeo, samo jer je od mene).

I taj park... Ne znam što je s tim parkom. S kim god prošećem kroz taj park, zaljubi se u mene. Ovo proljeće bio je kolega iz Sirije (isto 25-godišnjak), sad Eritrejac. Ovaj prvi je mijenjao ženske brže nego čarape (neki ljudi znaju 2 dana nositi isti par), a ovaj jadničak će ostati djevac ako će mene čekati.

Tražio je da mu je pošaljem pokoju svoju sliku. Malo teže će onanirati u sobi s još 3 izbjeglice, ali valjda će se snaći. A i glava mi nije baš inspirativna tako da će morati malo mašte upotrijebiti. Vjerojatno mu to nije ni palo na pamet, ali kao što rekoh - zabavno mi je.

Do kraja modula (15. 12.) očekujem da me zaprosi i pristane na bigamiju.

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se