novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

21

sri

06/17

Hibiscus

teutinaljubav.blog.hr


Jutros ukrašen prvim cvijetom.
Naklonih se pred ljepotom.
Hibiscus, first flower this season

Hibiscus

"Ne činite to svojoj djeci!"

dnevnikjednerazvedenice.blog.hr

Kao roditelj čija su djeca, nažalost, prošla kroz  pakao razvoda i kao žena koja je iskusila svu težinu samohranog roditeljstva, jednostavno imam potrebu osvrnuti se na ovaj zadnji događaj borbe za skrbništvo nad djetetom, koji, eto, radi poznatih aktera, već danima vlada medijskim prostorom, unoseći razdor i među one koji s tom borbom nemaju ama baš ništa - razne konzumeriste informacija - a koji su si, po nekom nepisanom    virtualnom pravu, prisvojili  ulogu sudaca. (Nevjerojatna je ta gorljiva potreba ljudi da sude druge. Od doba spaljivanja vještica promijenilo se jedino sredstvo).

Pisala sam već jednom zgodom o temi ravnopravnog roditeljstva,  budući sam sa svojim bivšim suprugom uspjela uhvatiti pravi smisao tog pojma (danas zajedno dogovorno brinemo o svojoj djeci u skladu s njihovim željama i u cilju ostvarenja njihove sreće).  

Čini se da je ova tema, s obzirom na sve veći broj razvoda, postala nepresušno vrelo, što je zapravo skroz tužno. Još tužnije od sve većeg broja razvoda brakova jest ogromna doza  beskrupuloznosti ex partnera prilikom osvajanja skrbništva nad tim malim, krhkim kolateralnim žrtvama njihove neuspjele ljubavi i to sve pod krinkom velike roditeljske ljubavi.

Voljela bih da si svaki roditelj koji se našao u situaciji „borbe za skrbništvo“ postavi pitanje: Koji je moj uzvišeni cilj u toj „borbi“?

Nažalost, čim je dvoje ljudi (ili jedan od njih) uopće ušlo u takvu vrstu borbe, zasigurno im motiv nije dobrobit i sreća vlastitog djeteta, nego su vrlo često motivi temeljeni na niskim strastima kao što su osveta bivšem partneru, dokazivanje moći i sl.

Postoji samo jedan put koji djeci razvedenih roditelja olakšava strahotu razvoda, a to je da im se, nesmetano i bez osjećaja krivnje, omogući da jedanko vole i svoju mamu i svog tatu. Jer oni zaista jednako vole oba svoja roditelja.

I zato, oni roditelji koji su furani pravom, istinskom, roditeljskom ljubavlju  nikada neće, prvenstveno svojoj djeci, a niti sebi, priuštiti  takvu „borbu“, nego će se, u interesu svog djeteta i u cilju njegove sreće, međusobno dogovarati. I ne samo da neće zabranjivati viđanja i druženja drugom roditelju, nego će, naprotiv, ista  u što većoj mjeri (u kojoj to životne okolnosti dopuštaju) snažno poticati.

Svim onim ostalima, motiv „borbe“ uglavnom nije roditeljska ljubav, nego čisti egoizam, koliko god pokušavali sebe, ali i druge uvjeriti u suprotno. No, nažalost, ceh tog njihovog egoizma, plaćaju djeca – te nedužne žrtve ne samo njihove neuspjele partnerske, nego i „posrnule“ roditeljske ljubavi.

 I zato još jednom upućujem apel svim ex partnerima, a koji nakon razvoda braka i dalje nastavljaju neke "svoje" ratove, u ime roditeljske ljubavi, "Prestanite"! "Ne činite to svojoj djeci"!

 

 

 

San

moj-pinklec.blog.hr


san


"....i kada se naušnice na mom uhu zatresu,
znam, to si se ti pomaknuo u mom snu..... "
indijanska , autor nepoznat


Ušuljao si se u moj san
nečujno poput zrake srebrnog mjeseca
nježno poput dodira krila bijelog leptira
toplo poput tvog poljupca
i sakrio iza mojih snenih trepavica.
Ušuljao si se u moj san
nevidljivo poput mirisa mora
i postao san kojeg sanjam svake noći
java bez koje više ne znam sanjati
san sa kojim se želim uvijek buditi.

Međunarodni dan joge

odazivotu.blog.hr

Od silnih vježbi i rekreacija kroz život,
od druženja, izbivanja iz kuće i vremena posvećenog sebi,
pokušaja skidanja kila- fitness, aerobik, zumba, sve to izvana,
ali i puno pozitivnih unutarnjih vibri
donijele su sve ove fizičke aktivnosti u mojoj nedalekoj prošlosti.
Na spomen joge tada u to vrijeme dok je unutarnja buka bila nesnosna
(a nisam znala da može biti tiša pa sam mislila da sam to ja- i bila sam u to vrijeme),
odgovorila bih kako je to za mene monotono.
U to vrijeme je i bilo vjerovatno, iako nisam ni znala što je joga uistinu.

Lijepo i poučno kakav život i je od kako sam si dopustila učiti iz boli i prihvaćati svoju istinu,
joga je ušla u moj život kao šlag na torti- biti u istini sa sobom,
svojim tijelom i umnim granicama.
Prakticiram jogu oko devet mjeseci uz vodstvo žene učiteljice
da bi posljednjih mjesec dana
u moj život ušao i mladi produhovljeni učitelj.
Kombinacija njih dvoje i dvije različite skupine žena gdje
rješavam svoja ogledala, prihvaćam izazove i rastem.
Za jogu moraš biti spreman.
Za početak, ako u glavi postoje ikakve religijske granice,
otpori da joga nije s vašeg područja,
sigurno je da nećete doći na niti jedan sat,
ali nemojte ljude koji je prakticiraju uvjeravati da to nije „naše“ ili „vaše“,
njih to ne zanima.
Oni ruše umne granice time rušeći fizičke.
Joga nije religija.
Spominjem ovo zbog svog iskustva kada sam prijateljici
koja ima problema s kičmom preporučila jogu,
a ona pružila otpor i odgovorila da nije spremna i da ne mora sve u životu probati.
Šteta, prokomentirala sam u sebi i prihvatila njen odgovor,
iako pomalo tužna jer nije dala priliku svom zdravlju.
Mada sam to jučer bila ja.

Joga je kombinacija istezanja, udaha i izdaha tako da se na satu radi na fizičkom aspektu,
ali i umnom i duhovnom.
Naime, ravnomjerno disanje produžuje fizički pokret,
tzv, asanu, ali i fokusiranjem na disanje miče fokus s umnoga,
tj. ne daje značaj mislima tako da kombinacija asana i disanja imaju blagodati za um i tijelo.
U našoj grupi najstarija ženica ima preko pedeset godina.
Godinama se nije bavila nikakvom fizičkom aktivnošću,
kondicija i zdravlje su joj prilično narušeni,
a njena volja i optimizam nakon svakog sata su ono
što daje grupi i našoj učiteljici motiv i elan za dalje.
Njeno svjedočanstvo o boljoj kondiciji i manjoj zapuhanosti prilikom hodanja,
poboljšanom astmatičnom stanju
i manjoj nervozi su blagodati
joge u ovih niti godinu dana prakticiranja.
Najmlađa jogina ima trinaest godina i izabrala je jogu kao zamjenu za fizičke aktivnosti
gdje je ozlijedila koljeno te je primorana izabrati mirniji tempo tjelovježbe.

Vjerujem da se svi sjećate kako smo u djetinjstvu razigrano radili kolut naprijed i natrag,
kako smo radili „svijeću“ i „most“ jer su upravo ovo dvoje jedne od asana joge.
Dok se s nostalgijom prisjećam svog mladog i gipkog tijela
prilikom izazova i današnje krutosti,
tromosti i viška kila, ne odustajem od nauma da ću se opet vratiti u tijelo mlade djevojčice.
Često znam reći da je „sve u glavi“ pa sam tako jedan dan
uspjela podići svoje noge u svijeću te
osjetila onu silnu radost djevojčice
koja je na trenutak otpustila misli i sumnju da to može ili ne može.
Prepustila sam se čudu i čudo se dogodilo.
Zanimljivo da sam par sati nakon toga opet ostajala u čudu kako više ne mogu svijeću,
a nije ni čudo jer sam umjesto čudu i prepuštanju,
svijeću prepustila mozgu koji je mozgao i sumnjao da je to opet moguće.
Naravno, mozak me porazio i naravno da ću iduće sate
raditi na tome da ga "zapalim" svojom svjetlosti u položaju svijeće bez misli,
samo bivanjem.
Najmlađoj članici asane idu tako lagano i spontano,
a i logično je jer se mlađa bića ne uvjetuju toliko razmišljanjem,
već se intuitivno prepuštaju.

Međunarodni dan joge obilježila sam na Krku u Baški
na poziv drage prijateljice i učiteljice joge Svjetlane.
Svjetlanu sam upoznala na edukaciji za instruktora joge smijeha,
divnu ženicu punu ljubavi i topline zavoljela na prvu.
Ona toliko predano i u ljubavi dijeli svoje znanje u skladu s prirodom, kao i samim sobom.
Drugu godinu za redom obilježava ovaj dan u Baški.
Na zelenoj površini hotela Zvonimir u prvom redu do mora uz podršku načelnika Baške,
Turističke zajednice i gosta- Indijskog veleposlanika, uz protokol,
jogu i meditaciju obilježili smo naš dan.
Na kraju se pofotkali na plaži i uživali u ukusnoj i šarenoj
voćno povrtnoj zakusci na terasi hotela koju je omogućio veleposlanik.
Uz divne ljude, poznate i nepoznate, a vibracijski drage,
društvo mi je radio mlađi sin kome je ovo prvi susret s jogom i ,usudila bih se reći,
inicijacija te se nadam da će u buduće spojiti omiljeni nogomet i jogu.
Tako vidim i buduće generacije, ne samo sportaša,
već i ljudi koji su svjesni da fizička snaga i sprema dolaze iz umne te da su neodvojive,
a zajedno u lijepoj ravnoteži kreiraju i takav život.



(foto:Portal Otok Krk)



zelenilo, u centru zagreba

hawkeye1306.blog.hr

18-444

malena smokva izrasla u pukotini asfalta nije jedina...


u mom starom, zapuštenom kvartu ima zanimljivih prizora
pogled na susjednu, dvorišnu zgradu, derutni balkon, odavno neuređen
baš prikladno za tko-zna-od-kuda prispjele sjemenke
meni nepoznatog drveća, ali eto, već treću godinu rastu
i čine svaki pogled kroz prozor ljepšim
želim vam svima, tko to može, lijep produženi vikend
a onima koji ne mogu spajati, barem malo predaha
pozdrav iz srca

Sređivanje terase

sukiyaki.blog.hr

Da, trebam više hlada na balkonu. Kad ljeti zapeče sunce postane neizdrživo, ne samo na balkonu već i u stanu jer sam na zapadnoj strani. I samo zamislite, imam tamo klupu ljuljačku, stol i ništa mi ne koristi upravo zbog tog žarkog sunca.

Ali kako stoje stvari, uskoro bi to trebalo biti riješeno. Morski je ponudio pomoć i znajući njega znam da će dobro promisliti i napraviti ono najbolje. Dosjetio se da kupimo tendu koju bi učvrstio gore i sa strane i koja bi se mogla, prema potrebi, podignuti.

Prije sam imala umjesto tende roletne od bambusa koje su bili ok jedno vrijeme ali uskoro su se raspale, pogotovo kad je zapuhnuo jak vjetar. Nadam se da će tenda bolje držati i samim ime i više koristiti. Jer baš bi bilo šteta da tako veliki balkon tj. terasa (3,5 m/1,60 m) ostane neiskorištena, zar ne?

Znam da su neki stanari moje zgrade prije skroz pozatvarali svoje terase u napravili su od njih sobice ili proširili već postojeću sobu. Ok, za to treba puno novaca pa neću niti razmišljati o tome. Osim toga, ako se ne varam, to sada niti ne bi mogla po zakonu.

Dakle, možda već ovaj vikend ali vjerovatnije drugi, Morski i ja, budemo sređivali terasu iako bi bilo pametnije (znajući sebe) da mu baš puno ne pomažem jer bi sve moglo završiti kao u onom crtiću - A je to! Kad bude sve gotovo, slikat ću terasu i objaviti je u postu.

Neću mu platiti ruke već ću mu se odužiti tako da mu ispečem onaj japanski kolač od sira. On ga jako voli pa se vrlo brzo složio i oduševio.


Sevke, Rudarka i socijalna služba...

rudarka.blog.hr

Igrom slučaja uživo sam pratila srcedrapateljski istup naše (budimo realni - jedine) zvijezde oko skrbništva nad djetetom. Kako je u igri balkanski rat između (bahatog ?) bogatog istočnog "komšije" i naše sveprisutne pjevaljke, koja se u međuvremenu preudala za isto tako bogatog/poznatog balkanskog sina, tako se šire pučanstvo zabavlja, a žuta štampa prodaje...nut

Ne, neću se ovdje sprdati sa gore navedenim problemom jer bi bilo neukusno. Stvari nisu ni crne ni bijele, ali su bolne kako god okreneš.... rolleyes

Osvrnuti ću se na rad socijalne službe koja se provlači i kroz ovaj primjer, kao i slučaj nekih manje eksponiranih slučaja. Svaki razvod je bullshit. Kad su u istom uključena i djeca - onda je sranje do jaja. Kad su u igri i partneri iz različitih zemalja, pa to postane i internacionalni slučaj između socijalnih službi, pravnika, pravobranitelja.... no

No, da se vratimo na socijalnu službu s kojom je - ne bi vjerovali - i Rudarka svojedobno imala čast komunicirati.

Kao prvo - obavijest. Dobili smo istu poštom - koju je Guzda išao podići na poštu pa su ga poštarice skoro zatukle - na vanjskom omotu službene obavijesti (one famozne plave kuverte s povratnicom) pisalo da je opomena roditeljima, a naravno da je bio i žig socijalne službe kao pošiljatelja.

E sad - za što smo opomenuti: naš je sin prvorođeni, nekoliko dana prije 18 rođendana uhvaćen od strane organa reda u "konzumiranju alkohola". U našem lokalnom parkiću. U ljetno doba. Negdje oko 10 navečer. Ostala ekipa već postala punoljetna, pa kakti oni nisu bili problem.

I sad ja kao zločesta majka prvo se izvičem na gore spomenutog Nasljednika. Drugo, da vidim što treba dalje - nazovem socijalnu službu i tražim osobu koja se potpisala na Opomenu.

Prvo se žena zgrozi na telefon - "Pa nismo napisali da se morate javiti:" - Halo?

Naravno da ću se javiti. Naravno da ću pitati što dalje. Koje je to sad pitanje?

I tu ona meni (preko telefona - zgrozila se na pomisao da joj dođem uživo) o alkoholizmu u djece, kontroli izlazaka i sličnim temama. Ovdje moram nadodati da mi se po glasu učinilo da dotična ili nema djece ili su ista u pelenama - glas relativno mlađe ženske osobe.

Sad ja njoj objašnjavam da su moja djeca poštovala Obiteljski zakon (u dijelu da iza 23 h ne mogu biti vani do svoje 16. rođendana - i to im je moram priznati jako teško padalo), a da će Nasljednik postati punoljetan za koji dan. I da ne govorimo o tome da se mrtav napio već da je sa društvom bio u parkiću. Gdje se slavio nečiji rođendan, kraj škole ili što li već... nut

U cijeloj toj priči me osupnulo što je navedena socijalna služba kakti odradila svoj dio zadatka - po nalogu/zahtjevu MUP-a (jer je policajac ekipu popisao - i ne nije bilo prijave ometanja reda ili slično, ipak smo mi malo selo - sve se dozna ako želite) i tu je bio kraj što se njih tiče.

Isto tako sam bila frustrirana što je socijalna radnica odbila moj dolazak - jer eto - nemamo što mi razgovarati.

Treće i što je najgore u svemu - a provlači se i kroz odluke suda i mišljenja službi u Sevkinom, a i one druge žene iz Splita - a to je da nitko ne smješta djece u vrijeme i prostor. Odnosno - nitko ne uzima u obzir dob djeteta.

Slažem se da je svaki primjer drugačiji i da se kao takav mora promatrati. A u tom slučaju treba promatrati i dob djeteta i shodno tome i postupati. Nije isto kad govorimo o "pelenašu", vrtićkoj dobi, školarcu, pubertetliji....

Čak bih rekla da je i spol djeteta bitna jer koliko god se mi trudili da stvari budu iste - no ima razlike kod djevojčica i kod dječaka..

Nažalost, djeci je najteže.... držimo fige da ne prođu sa (prevelikim) traumama iz djetinstva.

A ja spojila - kao u onoj reklami. smijeh

dražesni pupoljci proljetni

krizar.blog.hr

Nisam nestala, već odmakla
u ilegalu,
vrludajući i plutajući
labirintom svog poimanja,
saznanjem o sebi i
djelima drugih











Kako vrijeme i ja, vodimo bitku neslućenih razmjera, sorry što su mi ove fotke ispale nahero (nemam živaca sve to upicaniti). Uglavnom, neke moje pjesme, putnice ( doslovno- jer sam ih na pojedine natječaje puštala ili iz busa ili iz auta) eto našle su "dom" u ovim zajedničkim zbirkama. I prehappy sam!
Privatno - iseljavam, preseljavam, useljavam, put putujem nigdje dugo ne ostajem! Bajkovito ljeto svima želim. Uživajte! Ovaj put bez pive - blogamo se kad jesen, ojeseni!

Prag

penetenziagite.blog.hr

Pored toliko lijepih, studiozno snimljenih i izražajnih fotografija Praga koje se mogu pronaći na internetu, a posebno među kolegama blogerima, posvećenih pojedinim trenucima nečijeg duljeg boravka u gradu, mojih par sličica ispadaju sasvim površnim dokumentom jednog sunčanog i vjetrovitog popodneva provedenog u šetnjama sada doista strogo kontroliranim Hradčanima, te od Vaclavskih namesti do Karlova mosta i nazad. Uspavani, sjetni i melankolični Prag kakvog pamtim otprije četvrt stoljeća, koji se u ljetnoj toplini valja polako i plovi tamnom i mutnom Vltavom kao neka davna i desetljećima netaknuta kulisa, ustupio je svoje mjesto, kao i mnogo gdje drugdje u današnjem svijetu, uređenom turističkom središtu u kojemu je gotovo svaki kvadratni metar iskorišten za neki sadržaj usmjeren na zaradu, atrakciju ili jednostavno privlačenje pažnje. Stoga osunčani vrtovi i šetnice u zavjetrini s južne strane Hradčana, zajedno sa lijepim vidicima na grad, djeluju smirujuće i opuštajuće. Čovjek ne može vratiti vrijeme, a i bolje da je tako, jer bi naprasno uređivao svijet po nekim svojim privatnim i izvrnutim mjerilima koja ne priznaju njegov protek, starenje i nadasve – vlastitu promjenu. Zadovoljni i umorni, odlazimo predvečer iz grada koji ipak ostaje u našim sjećanjima prvenstveno onakav kakvim ga pamtimo iz mladosti. Ostavljamo ga, uređenog, svježe ožbukanog i oličenog, prepunog, pomalo kaotičnog i bučnog, u svom ubrzanom kolu koje spaja ljude, običaje, jezike i kulture. Teško da ću ga ikada više vidjeti pa mi je tim lakše bilo otići iz stvarnosti u sjećanje i pohraniti ga tamo kao jednu od najljepših uspomena. A uspomene, to nisu samo mjesta i goli pejzaži, građevine i putevi; to su u prvom redu ljudi, događaji, razgovori i doživljaji; sasvim intimne, male i vedre stvari kojih ćemo se sjećati dok smo živi i koje će nas ispunjavati smislom, toplinom i radošću. Prag je, da, jedna od takvih uspomena; jedna od najdražih.

Festival slikovnice "Čuvari priča" u Osijeku

bookeraj.blog.hr

Festival slikovnice "Čuvari priča"

Počele su prijave za književno-likovne radionice na ovogodišnjem Festivalu slikovnice "Čuvari priča" koje za cilj imaju istaknuti važnost čitanja kao jedne od najznačajnijih aktivnosti koja se proteže kroz cijeli život. Na mrežnoj stranici Knjižnice nalazi se popis svih aktivnosti, a prijaviti se možete osobno na Odjelu za rad s djecom i mladima, ograncima knjižnice ili telefonom na broj 031/211-472. Požurite s prijavama jer je broj mjesta ograničen.

Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, Osječko ljeto kulture, Udruga za rad s mladima Breza i Studio za promicanje kulture i kreativnog izražavanja "GEKKO" pozivaju vas na Festival slikovnice "Čuvari priča" koji će se održavati u Osijeku od 03. do 04. srpanja 2017. godine uz program koji je namijenjen kako djeci tako i odraslima, na osječkim ulicama, trgovima i parkovima, uz centralna događanja koja su predviđena za prostorije Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek.
Program Festivala slikovnice obuhvaća izložbe ilustracija renomiranih umjetnika, predstavljanje slikovnica, susrete s ilustratorima i piscima, radionice s umjetnicima, predstave, performanse i brojne druge sadržaje zanimljive kako mladima tako i odraslim posjetiteljima.

Više informacija može se dobiti na broj telefona:

• Odjel za rad s djecom i mladima 031/211-472


Promašaji u paralelnim svjetovima

nachtfresser.blog.hr



Zapravo mene nikad nitko nije preozbiljno shvaćao, jbga uvijek sam počev od vanjskih obilježja kontrirao i svom užem krugu ljudi. Kad su svi nosili duge kose, ja sam puštao bradu, kad su drugi bili u martama ili u najboljem slučaju starkama, ja sam furao adidasice ili salamanderice istočne proizvodnje. Kad su drugi pušili marlboro ili nišku drinu bez filtera ja sam pušio winston ili nišku moravu bez filtera. Kad su oni bili na stocku ili badelovom konjaku, ja sam birao dizajn wecchie i lozu...
Na poslu mi je dobro išlo, u sindikatu sam se svojeglav sukobio s legendarnom šeficom V.K. i osnovao novi u svojoj županiji i mada sam brzo upao u glavna tijela nisu me ni tu pretjerano zarezivali, istina, jednom je baš moj glas presudio da ne idemo u zajednički štrajk, ali s distance gledajući pogriješio sam, trebalo je i žešće prosvjedovati dok se moglo, dok sindikati nisu eutanizirani. Na njemačkoj internet zajednici sam se brzo afirmirao, povukao sam se u novi svijet, budući da je hrvatsko školstvo preplavila antinjemačka politika i u reali sam počeo visiti, probio sam se među deset naj na izuzetno popularnoj platformi red7, ona je prodana poznatom nam pro7-u i uskoro, nakon odlaska najboljih, potpuno ugašena.
Ovdje je otvoren blog.hr servis, par zagrebačkih šminkera koji su lovili cure se genijalno sjetilo koju domenu uzeti, naravno od početka nisu zarezivali nas ostale koji smo im bili nužni samo kao broj i ostade to tako do današnjih dana, s tim da nisam siguran da nove generacije admina imaju zdravih motiva poput svojih prethodnika.
Vrijeme za završiti post, idem na posao.

Suncostaj...

dinajina-sjecanja.blog.hr



U gradu sanjajućih knjiga,
u suzvučju naših šapata
dijalog vječnih ljubavnika.

Pod Čapljinskim balkonom
putevi ka starim snovima
i simboli novog vremena.

U bezglasju istine
suglasje svjetova,
svitanje noći u sutonu
odlazećeg dana.

Tvoji dlanovi pretakaše
gaseće sunce u
odoru spokoja.

Ruke u buketu žudnje,
pod karijatidama trenutka
miris znamenja vremena.


Noć ljetnog solsticija,
najdulja svjetlost,
najkraća tmina,
titraj sutona
i bljesak zore,
umiranje i rađanje
u zagrljaju Ivanjske vatre.

Na dlanu pamćenja
vilinski san, Oberon i Titanija,
privid donešen vjetrom
prohujalog vremena,
poetično sidro u prozi zbilje,
suncostaj u očima,
budnost u noći
prekratkoj
za san...

Budimo se u snu,
slavuj priziva tišinu noći,
ševa romor svitanja,
ekvinocij bijele svjetlosti,
i purpur sutona.

Odvajamo se od
svakodnevnih spletki,
nestajemo u zagrljaju magije.

U suzvučju srca i tišine,
u dvokružju trajanja
mržnje, klevete, optužbe, osvete
nestaju.

Mijenja se slava svijeta!


da treba se žuriti živjeti... prije svega ljubeći... a u Ivanjskoj noći se Ladarice spuštaju na zemlju i daruju nam ozračje ljubavi... vjerujem u tu legendu...
i vjerujem da preskakanjem ivanjske vatre ljubavnici lete u nebo...

Dijana Jelčić




Na granici sna i jave

Restorani,kavane,kafići hehe

eurosmijeh.blog.hr




Mujo dolazi kod doktora:
- Doktore, ja bih želeo da me kastrirate!
- Bolan Mujo, nije to mala stvar, da li si se konsultovao sa ženom i djecom?
- Jesam, doktore, čak smo i glasali. - I? - 12 prema 1 za kastraciju!



Mali Perica išao s mamom u zoološki vrt. Ugledao je prvi put pauna,
pa se čudi. Nakon nekog vremena Perica kaže:
- Mama, mama, vidi, kokoš je procvjetala!



Na pučini veselo pliva porodica sardina. Odjednom, ugledaju podmornicu.
Najmanja ribica se uplaši i sakrije se iza mame.
Ne boj se * umiri je majka * to su samo ljudi u konzervi!



Pita Mujo Hasa:
- Zašto ti sjediš na prozoru dok tvoja žena pjeva?!
- Da ne pomisle ljudi da je tučem – odgovori Haso.



Dosao Mujo na benzinsku i pita radnika:
- "Koliko ti je kap benzina?"
Radnik odgovara:
- "Nista"
Mujo:
- "De mi onda nakapaj 50 litara"



Fata se nakon tuširanja dogega gola u spavaću sobu i stane pred ogledalo,
pa se počne okretati i gledati
Zavrti glavom, uvuče trbuh, podigne sise, napući usne... stoji ona tako par
minuta, pa se okrene i pogleda Muju koji čita novine u krevetu, pa procijedi:
- Za koga je, dobro je...



Kaže Mujo jednom prijatelju nakon što ga nije vidio par godina:
-Ajme Sabahudine, pa našto to ličiš? Debeo si ko bure, nemaš kose, niži si nego prije...
Ali ja se uopće ne zovem Sabahudin čovječe, ja sam Ibro,
prekine on odmah Muju. - I ime si promjenio..




Novi roman Ludwiga Bauera "Šoferi" (Fraktura, 2017.)

knjigoljub.blog.hr


Ludwig Bauer
'Šoferi'
roman
izd. Fraktura
Broj stranica: 304
Godina izdanja: svibanj 2017.
Uvez: tvrdi s ovitkom
Visina: 204 mm
Težina: 395 g
Cijena: 149,00 kn

Riječ izdavača


Usred ratnih godina, ranih devedesetih dvadesetog stoljeća, jedno od najpoželjnijih zanimanja bilo je ono vozača ili prevoditelja u snagama Ujedinjenih naroda. Značilo je to relativno visoke plaće, sigurnost i sređenost za razliku od kaosa, siromaštva, pretvorbe i ostalih zala koja su se događala. Ovo je priča o njima, o vozačima, o trojici njih, o ljudima koje su svi gledali s podozrenjem i zavišću. Tri čovjeka, tri svijeta, tri sudbine. Hrvoje – snalažljiv, premazan svim mastima, Tommy – mlad, neukrotiv i nevjerojatnih vozačkih sposobnosti, te Rudolf – profesor, iskusan i smiren, s velikim znanjem jezika.

Trojac ubačen u vrtlog sitnih i krupnih makinacija svjetskih mirovnih organizacija pokušava izvući najbolje za sebe i svoje. Kroz bezbroj peripetija, u tankom limbu gdje nestaju i Dobro i Zlo, Ludwig Bauer piše roman koji kroz dosad neviđenu optiku gleda našu nedavnu prošlost. Šoferi stalno rade na rubu života i smrti, a njihov život prepleće se sa životima osoba koje prevoze, oni su i lokalni vodiči i rame za plakanje. Šoferi govore o našim željama, nadanjima i razočaranjima, ali jednako tako i o onima koji dolaze na poprišta sukoba te ne žele i ne umiju razumjeti ništa, već samo zadovoljavaju formu i u njoj pronalaze svoj materijalni interes. Stoga uvijek pazite što govorite pred šoferom, jer on nije vezan ispovjednom tajnom.



Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se