novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

22

pet

07/16

Šarm Zemuna

stella.blog.hr


Ima Zemun svoje čari i danju i noću. Prođimo prijepodne Glavnom ulicom


Pošaljimo paketić u staroj pošti (zna osoba kojoj stiže)

Nastavimo preko Gospodskog trga

Bacimo pogled na obnovljenu tržnicu

pa pored zanimljivih fasada...

...dođimo do keja.


Pogledajte kako labud lijepo leti

Ima ovdje zanimljivih restorana



Otvorena je i "Venecija"

A "Pelo Rio" je poznat po odličnim kolačima i sladoledu i mirnom okruženju
za ćaskanje dvije prijateljice.




A poslijepodne će dati bogat spektar izuzetno dobrog druženja sa zanimljivim ljudima,
liječnicima i umjetnicima, među njima i jednom velikom glumicom ( u sredini)


pa se ne možemo rastati iako je večer uveliko osvojila Zemun

(potpisano slika Lastavica)



star dreams and pixie dust

messangerpigeon.blog.hr



lete avioni, promiču zvijezde,
a on želi da su rakete
i bori se za sebe.
ja sjedim naprijed,
i želim biti on,
svaki put kad mu pogledam u oči
ponovo poželim da imam četiri,
da gledam u nebo kao da je beskraj sažet od mogućnosti,
da vidim kroz prozor do beskonačnosti,
da sutra ne mora biti
kao danas.

ja kočim,
usporavam,
kližem,
ali svejedno,
daleko sam od četiri,

predaleko,
ponekad mi se čini.

21

čet

07/16

"Voajeri" vs. Egzibicionisti

toco1980foto.blog.hr

Kad god se u medijima, bilo tiskanim, bilo elektronskim, pojavi neka snimka koja prikazuje kako netko na nekom javnom mjestu čini spolne radnje, ili se na javnom mjestu pojavi gol (a ne radi se o nudističkoj plaži), uglavnom su prvi koji se jave svojim komentarima oni koji kritiziraju - snimatelja koji je takvu pojavu zabilježio (kako bi ju prenio široj javnosti.) Pri tome se redovito one koji su to snimili etiketira da su "bolesnici" i "voajeri", te da tim snimanjem "narušavaju njihovu privatnost".

No takvima, u njihovoj površnosti i pristranosti, uglavnom promiču neke vrlo bitne stvari:

Prva stvar je ta da privatnost na javnom prostoru ne postoji, iz prostog razloga što je na javnom prostoru sve vidljivo drugim ljidma. Privatnost postoji unutar vlastita 4 zida, ili bilo kojeg drugog prostora koji je zaklonjen od pogleda da u njega javnost ne može vidjeti. Tako, tko ne želi da ga se na javnom prostoru vidi, neka se ne pokazuje. Ili nek si barem na neki način nekakvim zaklanjanjem osigura privatnost.

Isto tako, potreba da se u javnosti obavljaju spolne radnje ili pokazuje vlastita golotinja zove se - egzibicionizam. Bez obzira bio on namjerni (poput onog stereotipa čovjeka u kišnom ogrtaču koji iskače iz grmlja, raširi ogrtač i pokazuje prolaznicima svoju "muškost"), ili slučajni/nesvjesni (npr. kad dvoje ljudi u zanosu obavlja spolni odnošaj na klupici u parku, toliko usredotočeni jedno na drugo da su u potpunosti nesvjesni da njihove radnje bez problema vide svi koji prolaze pored njih, te ljudi iz okolnih zgrada.)

Uz to, kada se egzibicionist nametne javnosti na javnom prostoru svojim egzibicionističkim radnjama (pokazivanjem tijela ili spolnim radnjama), on zapravo time automatski pretvara sve koji ga u tome trenutku mogu vidjeti (pa i snimiti) u "voajere", a koji zapravo to nisu. Jer je voajer po definiciji samo ona osoba koja promatranjem tuđih spolnih radnji ili dijelova tijela postiže vlastiti spolni užitak.

I ono najbitnije, sa zakonske strane gledano, golotinja i seksualne radnje (odnosno egzibicionizam) na javnom mjestu su kažnjivi zakonom, te spadaju u domenu naušavanja javnog reda mira vrijeđanjem moralnih osjećaja građana. No, ako spolnom činu (makar i slučajno) svjedoče djeca, to se može tada čak smatrati i kaznenim djelom spolne zloupotrebe djece. S druge strane, niti jednim zakonom snimanje na javnim površinama nije zabranjeno (ako nema znaka zabrane snimanja, odnsono ak se ne radi o snimanju djece za proizvodnju pornografije).

Pa bi se moglo postaviti pitanje onima koji toliko gorljivo brane (snimljene) egzibicioniste, i obrušavaju se na snimatelje, ... bi li jednako tako gorljivo branili te iste egzibicioniste, da ih kojim slučajem prilikom njihovih spolnih radnji sasvim slučajno vide i neka djeca?

Miris vrućeg asfalta

gp-crnobijele.blog.hr




Zagreb

Vidjevši njegov interes, s dečkićem sam izmijenio rečenicu-dvije.

Ispalo je da baš nije fasciniran mirisom bitumena poput nas u njegovim godinama, kada smo se na gradilištima kao opijeni vrzmali oko "Krampusa", tadašnjih mobilnih kotlova za asfaltiranje, miješanih riječkim ARAN dizlašima i loženih golemim cjepanicama drva...

Ommmmmm

kojotica.blog.hr

Jebate koja vrućina, reka je stari Mačak

A je, rekla je mala Maška, i meni je vruće za popizdit

Lako šta ćeš ti popizdit, reka je stari Mačak, mene brine batlerica

A šta, reka je mala Maška

Mislin da ima neki poremećaj osobnosti, reka je stari Mačak

Opet te niš ne razumin, rekla je mala Maška, dok ima viskasa sve je u redu

Jeba te taj tvoj viskas, brontula je stari Mačak, da te jeba, nije ni čudo da ne vidiš dalje nosa kad si stalno s gubicon u padeli

Viskas pa viskas, rekla je mala Maška, šta si ono tija reć o batlerici

Meni se čini da je umislila da je maška, reka je stari Mačak

Kako sad Maška, rekla je mala Maška, šta nije Kojotica

To je bila prije, reka je stari Mačak, dok ju nisu križa zabolila

A šta križa imaju s kojotima i maškan, rekla je mala Maška, ja ovo više ne moren pratit

Sićaš se ono kad nije mogla ustat, reka je stari Mačak

E, rekla je mala Maška, pa je govorila da nek ju voze u Amsterdam da ju uspavaju

Užas, jebate, reka je stari Mačak, ko bi nam onda minja pijesak i pobira dlake po tepihu

Ajme, rekla je mala Maška, neman pojma, pričaj dalje

Onda je bila kod doktora pa su ju priključili na neku struju, reka je stari Mačak

Ae, rekla je mala Maška, sićan se toga

To je bilo oni dan kad san slučajno stisnija ključ od auta, reka je stari Mačak, i spustija stakla

U jebate, rekla je mala Maška, sad se svega sićan, i onda je kiša počela padat

A da, reka je stari Mačak, i smočila sjedala

Ajme, rekla je mala Maška, a batlerica sila na ono mokro

Pa je jebala mater i križin i autu i kiši, reka je stari Mačak

A sve si ti kriv, rekla je mala Maška

Muči, reka je Mačak, da sazna odmah bi mi jaja odrezala

Ali ti već dugo nemaš jjjj..., oću reć... rekla je mala Maška

Muči, reka je stari Mačak, ili ću te pustit onoj maloj od suside u ruke

Evo, mučim, rekla je mala Maška, samo me ne daj ton pokemonu

I ja mislin, reka je stari Mačak

Nego šta je dalje bilo, rekla je mala Maška

A ništa, reka je stari Mačak, spajali su je na neku struju

Isusa ti mačka, rekla je mala Maška

Boli su je onin iglan, reka je stari Mačak

Apukintura, rekla je mala Maška

Akupunktura se reče, reka je stari Mačak

Ja bi rekla da je to neki palcebo ekeft, rekla je mala Maška

Placebo, popizdit ću, reka je stari Mačak, efekt. To je i batlerica rekla

Ona baš ne viruje u te istočnjačke filozofije, rekla je mala Maška

Ae, reka je stari Mačak, zato me i brine

A, rekla je mala Maška, a šta

Na kraju je pronašla onu gimnastiku za ljude, reka je stari Mačak, ono kad umisle da su maške



Juga, rekla je mala Maška, jel to

Yoga, reka je stari Mačak, joga se reče. S ipsilon.

Aaaaaaa, rekla je mala Maška, a ja se još čudin šta batlerica izvodi na sve četiri

Glumi mašku, reka je stari Mačak, a nekad i pasa

Ja san čula kad priča onon rezervnon batleru da najvoli pozu od krokodila, rekla je mala Maška, a da ju skakavac malo jebe

Ja san čuja kad joj oni drugi batler reče da je poza od kobre ko stvorena za nju, reka je stari Mačak

Pa to je cili zoološki vrt sa njon kad se zatvori u sobu, rekla je mala Maška, i ode vježbat

A pazi ovo, ovo mi je najjače, reka je stari Mačak, šta ću ti sad reć

Jel ono kad oni u video reče namaste, rekla je mala Maška, a batlerica njemu, jeba te namaste, oš ti počet sa tin vježban

I to, reka je stari Mačak

I još ovaj reče da jel osjeti kako nika Prana struji prema doli, rekla je mala Maška, a ova njemu da osjeća on svoj kurac i osandeset eura na uru od oni budala šta se uživo sa njin rastežu

I to je dobro, reka je stari mačak, ali pazi ovo

Ono misliš kad ovi počne pivat neki ommmm ommmmm, rekla je mala Maška, a ova njemu reče da jel mu kad ko reka da ne zna pivat

A i to. Ali najbolje je šta joj sise smetaju kad radi pozdrav suncu, reka je stari Mačak

Oćeš reć dojke, rekla je mala Maška, tako to zove ona na blogu šta baš ne voli dičicu

Onda ta ni maške ne voli, reka je stari Mačak, stvarno ima čudnih tih blogera

Ae, rekla je mala Maška, čudan niki svit

A pusti, dobri su, reka je stari Mačak, čak smo dobili dva glasa

Jesmo, rekla je mala Maška, svejedno kad sretnen toga nekog Franju izgrebat ću mu kauč

Mislin da je vrime, reka je stari Mačak

Za šta, rekla je mala Maška

Stisnut enter, reka je stari Mačak, prije nego oni gori do kraja otpiva taj ommmmmm, ommmmm, ommmm



David Wolstencroft: "Dobra vijest, loša vijest"

bookeraj.blog.hr

Autor romana iz naslova je višestruko nagrađivani pisac i tvorac špijunske BBC-jeve drame Spooks, a ovaj njegov uspješni prvijenac vrlo me ugodno iznenadio, iako mi očekivanja (priznajem!) nisu bila visoka.

Dva tipa: Charlie i George, jedan malo stariji, a drugi malo mlađi, godinama rade zajedno u fotolaboratoriju na jednoj postaji londonskog metroa. No i jedan i drugi su ustvari špijuni na tajnom zadatku. Obojica su umorni od službe, ali očekuje ih (svakoga) po još jedan, posljednji zadatak, i to onaj najteži: ubojstvo. Naime, moraju smaknuti jedan drugoga (nemojte sad kukati da vam spoilam, sve ovo možete pročitati i na koricama romana, prevedenog i objavljenog u izdanju Algoritma, točnije, Najbiblioteke).

Obojica glavnih junaka imaju svoja razočaranja i svoje zamjerke u službu, od kojih je vjerojatno najvažnija ta što ih je posao onemogućio u imanju bilo kakvog privatnog života. Ipak, obojica su prilično duhoviti, životni likovi (s time da je Charlie, s obzirom da je njegova pozadinska priča dirljivija, ponešto uvjerljiviji), a dojam pojačava živahna, pitka fabula puna obrata i iznenađenja.

Lajtmotiv je – dobra vijest, loša vijest. Naime, Charlie je kao školarac bio prilično dobar u igri koja je zavladala školskim hodnicima, koja se sastojala od izmišljanja dobre, a potom i loše vijesti, primjerice:

“Bio je to jedan od onih trendova koji bi, činilo se, s vremena na vrijeme zahvatili cijelu školu. Jedno je vrijeme to bilo masovno zujanje za jutarnjeg zbora svih učenika. Onda pak pjevanje crkvenih pjesama razvučenim geordie akcentom. Nekoliko godina prije bio je to krajnje zabavni napadaj fućkanja glasa s u sssssssvakom izgovorenom ssssslogu. Ali Dobra vijest, loša vijest bio je relativno novi fenomen i iznimno zarazan. Bez znanja Charlieja i njegovih školskih kolega, postao je omiljena zabava diljem zemlje.
“Dobra vijest je...” zaderao bi ti se netko u lice, “... da si u zrakoplovu. Ideš na Jamajku. Loša vijest je da ti je motor sjeban.”
“Dobra vijest je da imam padobran.”
“Loša vijest je da je padobran probušen.”
“Dobra vijest je da postoji rezervni.”
“Loša vijest je da je on ostao u zrakoplovu kad si iskočio.””

I tako dalje, već shvaćate poantu. Iznenađujuće sam se dobro zabavila čitajući ovaj roman: nije riječ niti o krimiću, niti o klasičnom špijunskom romanu (barem kako ga ja zamišljam, lišenog svake trunke duhovitosti, mrtav ozbiljan), a niti o trileru. Iako to vjerojatno nije najbolja knjiga koju sam pročitala, pa čak ni u konkurenciji ove ljetne sezone (s obzirom da planiram ovo ljeto pročitati još i “Karijeru zla” Roberta Galbraitha), čita se brzo i nije mračna, pa je zabava zagarantirana.

Češkanje raže

teutinaljubav.blog.hr


Svi znate šta je to raža? A? Pa kako nebi znali. Jesmo li ili nismo Zemlja od Mora.
Pa kada već znate šta je raža, sigurno se pitate kako ražu češkati? To vam je zapravo jako jednostavno i zanimljivo. Skoknete do Japana, točnije do Osake, pa zađete u Aquarium. Kada obiđete čitavo podmorje dođete do bazena u kome plivaju raže. A raže ko raže, vole se maziti i češkati. Doplivaju do ruba i uživaju. Trepču sitnim okicama i kao da vas zovu da ne prekinete to ugodno češkanje. Ma guraju se koja će vam doči pod ruku.
Eto toliko da znate. Ako to želite probati, kartu u ruke i put Japana. Ugodno vam bilo.
Draga oko u oko sa kirnjomOsaka Aquarium


Zvali su ga "Pjesnik"

anonimac2014.blog.hr

Plivamo kroz mrak ulica. Množina odjednom prestaje na svjetlosti, ostala je samo jednina i jedina vrata. Gledam još uvijek nedovršen hodnik. Tepih potanje ali teških boja nije pravilno izmjeren. Primjećujem sivi beton, koji nisam primijetio na putu ka usamljenoj kućetini. Sve mi se to sviđa. Moram se izuti? Moram obuti lila papuče sa slikom bezbroj zrelih žutih cvjetova? Da - govore ostale papuče, cipele i tenisice u jedan glas. Nije problem.
Dolazi djevojka koja će se kasnije predstaviti kao Mariah uz dozu gunđanja više samoj sebi - nisam imala vremena da se sredim, svi su došli ranije ... govori skupljenih i zatvorenih očiju u glavi oblika tikve koja se pokreće polako gore-dolje. Blijedo je promatram, potom sebe još bljeđe sa urednog stropa ali prašnjavog lustera. Uvijek idem kao nakaza među ljude, neobrijan, njanjav, kao nekakav duh koji opipava stopalima svaki kamenčić i koji se potom spotakne o svoj ili tuđi prag, nesposoban, posve nikakav. Sada ona mene promatra očekivajući odgovor koji bi joj povukao željenu sliku pred očima. Čezne da čuje kako njoj sređivanja nisu potrebna. Osjećam mučninu u trbuhu. Povraća mi se. Okrećem zaraslu glavu, za koju bi se takva nalazi jedno desetljeće ranije ostala djeca već uveliko ustanovila da je stanovište ušiju. Skeptičnim grubim pokretima prstiju dodirujem kosu, tražim pogledom stolčić povoda, neki dobar alkohol ... Uviđam ga u najosvetljenijem dijelu prostorije. Neka mladež je već počela živopisno bijesniti. Vraćam pogled ka njoj. Još uvijek me te odvratne oči traže, očekuju i gutaju ... Prljav sam ja Mariah za priču, okreni glavu, idi bilo kuda - pomišljam izmorenog pogleda. I napokon shvaća, uzima svoje Velike Stvari i odlazi, samo u prolazu dobacuje kako se zove Mariah, i usput joj je vrlo drago, i da je čula da su pjesnici, a osobito oni na samom vrhu, skloni prekomjernom alkoholu, znaš pripazi malo - govori kroz iscijeđeni osmijeh koji joj na kraju završava na rubu brade. Ipak nisam najprljaviji, pomišljam razočareno, klimam glavom. Dobacujem histeričnom vriskom za njom, stvarno se zoveš Mariah? - Kako se uzme, uzvraća mi nadmeno i nevoljno. Nestade među živim zidinama a meni nekako lakne zbog toga. Međutim, vratiće se Mariah, uvijek se vrate. Do tog trenutka učim koncentraciju u kontroliranju dozvoljenog broja šumova od okretaja očiju, u tim vodenim rupama na svaki šum njenog sluzavog jezika i nekakvih usana.

Tapkam svojim lila papučama sa motivima optimizma. Zapravo hodam, ali više liči na tapkanje kroz gustu crnu maglu. Nalazim skoro punu bocu tekile. Sakrivam je ispod stola. Jer ostala pića mi se ne dopadaju. Sjedim na pločniku fotelje i sumnjivo pomeram svoje lila pupuče sa bezbroj žutih cvjetova. Promatram malo okolinu i svi su postali odjednom Pravi i Odrasli. Na dvosjedu prekoputa mene su neki muškarci približni mojih godina. Zar smo već muškarci? Razmišljam o tome. Uopće se ne osjećam odraslo. Nečiji smijeh koji podsjeća na groktanje me odvraća od toga, ali se ubrzo vraćam tom razmišljanju. Promatra me prvi s lijeva. Bezobzirno se udubljuje u mene. Zaplivao se, otrkiće nešto vrlo bitno. Ali znam da neće ništa otkriti. Previše je jaka ljuštura organa, kostiju, svega, čak i za zube gladnih vukova. Kada me to sve umori, bacit ću im ono što najviše žele. Sada sam umočen u neudobnu fotelju i zadivljujuće klatim stopalima. Uspravljam se, zatim počinjem ujednačeno pomicati i kralježnicu. Sada obojica gledaju žednih očiju. Osjećam kako im mržnja sve više raste. Jedan se spotaknuo na samom početku, i to o grlo. Zamalo da se udavi u želudcu, morao je ovaj s lijeva, par minuta iskusniji, priskočiti u pomoć. Zabavlja me cijeli taj eksperiment, iako ću iz njega izaći kao gubitnik. Prestajem klatim stopala. Opipavam džep, vadim paklo najeftinijih cigara u prostoriji kao i na trafici. Čujem kako papir šumi dok prolazi kroz prste. Palim cigaretu. Gledaju i dalje. Razmišljam kako se iza mene nalazi zid. Pitam se što bi rekao da može? Siguran sam da je sve udaljeniji od rubnjaka fotelje kad god se okrenem. Izbacujem dim. Punim čašu, koja je namanjena za vodu ili nešto slično, tekliom. Petnaest u jednoj. Nešto ne funkcionira. Opet neiskusno i sa skrivenim interesima mrmljaju fiksiranog pogleda u zid. Sipam još tekile, još uvijek klatim svojim papučama. Promatram. Promatraju me. Klatim svojim cvjetnim papučama. Kako su samo sjebani - pomišljam. Boca je skoro prazna. Ustajem. Jedan se pobednosno osmjehuje. Krećem. Crni plašt dramatizacije se pomiče sve više iz prostorije. Prostorija se skuplja, linja, krvari, vrišti. Biva mi žao sobe. Osjećam na leđima fiksirane poglede, osjećam se zapravo nekako moćno. Dobili su ono što sam im bacio. Jedino to primjećujem.
Nosim cijelu stvar do wc-a, zatim isto spuštam u zahodsku školjku, puštam vodu. Priča 2 Muškarca je konačno svršena. Neću se više vraćati na to, makar ne u tom obliku. Ne sviđaju mi se njihove šupljine. Previše žutog mesa, crvenih jezika i odvratnih očiju. Ulazim u sobu desno. Prostorija čini se odiše na vlažnu hartiju, mračna je i posve hladna. Netko je sklupčan i plače. Napokon neko živ, pomišljam utješno. Tapkaju mi lila papuče sa zrelim žutim cvjetovima kroz maglu koja sada odiše na bjelilo i led. Opipavam džep. Uzimam paklu skupljih cigareta od one cjelokupne prostorije. Izvlačim cigaretu. Prstu mi krvare provlačenjem papira. Nalazim u dnu džepa telefon. Sjaj kvari tminu osobe i sobe. Upisujem osobine 2 muškarca. Sačuvati? Yes. Sedam. Ćutim. Ne šumim. Sve do polaska neću kvariti tišinu i tminu.

Maštovito srce

slucajnosrce.blog.hr

298.

Ako vam neki aspekti vašeg identiteta donose bol,
zašto ih ne biste odbacili? To su jednostavno oznake
s kojima ste se odlučili poistovjećivati sve do ovoga
trenutka.
Ugledajte se u čudnovatu maštu koja ispunjava
srce i dušu svakog djeteta. Jednog je dana Zorro,
borac za pravdu. Drugoga dana postaje Heraklo,
najjači čovjek na zemlji. A danas je djed, njegov
junak iz stvarnog života. Promjene identiteta mogu
biti među najradosnijim, začudnim i oslobađajućim
životnim iskustvima. U trenutku se možemo posve
nanovo odrediti ili jednostavno dopustiti da zasja
naše istinsko ja i otkrije divovski identitet koji je više
od ponašanja, više od prošlosti i više od oznaka koje
sami sebi pridružujemo.

Anthony Robbins "Divovski koraci"

(srce uočila Zvonka)

KAKTUS

shadowofsoul.blog.hr



i dok čitam svoje pjesme ...

Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

napisano 01.07.2007. u 10:10h na portalu Iskrica weblog, a iz 1. zbirke "Sjena duše"

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=181602

http://shadowofsoul.blog.hr/2010/03/1627300318/kaktus.html

Kao kaktus u pustinji, puna života iznutra, puna bodlji izvana, stojim na Suncu ove pustinje života i zaustavljam globus na trenutak – ali neće stati i dalje se beskrajno vrti sam oko sebi, a i ja bih se zavrtjela, da nemam te bodlje koje prkose i suncu i kiši.

Na koji put ishoda okrenuti život iznutra prema van, a bodlje bezbolno otkinuti?

'Nema ništa bez boli srca' pjeva neki glas s radija, a misli pamte svaku riječ, svaki pogled, svaki udisaj tvog bića, dok se iz dnevne sobe noć izvukla dočekujući jutro mirisom tople kave, nasmiješena i spremna ponovo doći.

Zašto neke duše odu i ne vrate se nikad, zašto ih ne privuče miris opojnog vina, pogled lijepih očiju, zov nemirne duše?

Neke duše ne odgovaraju na pozive drugih duša ... ne čuju, ponašaju se kao kaktusi u pustinji, a mrkim pogledom pregledavaju sve koji imaju isto takve bodlje.

Bliska mi je svjetlost ovog jutra iznad mog "bezdana" koji mi svakog dana "uzvraća pogled", ne bojim se više tog pogleda, prihvaćam ga sa znakovitom pažnjom, jer svaki put daje svoj žig novom danu, a suze koje se gomilaju iza trepavica, pretvara u osmijeh na licu.

Nabacila sam šesnaesti osmijeh ovog 1. srpnja i nadam se da ću ga moći zadržati nezaleđenog, već opuštenog ... bez odraza ranjene duše tamnih dubina.

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-7673-60-4

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

Higijena je pola zdravlja

dnevnikjednerazvedenice.blog.hr





O utjecaju higijene na zdravlje učili su nas još kao klince, što roditelji, što učitelji u školi, stalno nas driblajući s onom poznatom izrekom: „higijena je pola zdravlja“.  Još uvijek se živo sjećam lika iz udžbenika Prirode i društva, famoznog Pucka, koji je vječno hodao uprljan i bio oličenje svega onoga što,  mi, kao djeca, ne bismo trebali biti; šlampavi, uprljani, raščupani s poderanom odjećom, jednom riječju: „neuredni“.

U tadašnje (moje) vrijeme (a bilo je to davnih dana) svaki razred u osnovnoj školi imao je svog higijeničara. Njegov zadatak bio je održavanje higijene u razredu te provjeravanje pridržavaju li se svi učenici zadanih pravila.

Tako nam je higijeničar povremeno pregledavao čistoću noktiju na rukama (ali i nogama za vrijeme tjelesnog), olovkom nam je prolazio kroz kosu provjeravajući skriva li se u kom grmu kakva uš te prije odlaska na užinu marljivo bi stajao ispred školskih lavaboa  te provjeravao jesu li svi, prije užine, oprali ruke. Ukoliko nisi želio nosit rolu dežurnog  Pucka u  razredu itekako si pazio na svoju osobnu higijenu.

Danas više ne postoje higijeničari. Predmnijeva se vjerojatno, da s današnjim stupnjem razvoja društvene svijesti, više ne postoje neuredni ljudi. A i možemo si  samo   zamisliti kakvu bi to burnu reakciju izazvalo kod cijele one ergele (pravo)branitelja (i nadobudnih roditelja) da se samo i pomisli uvesti  takav način provjere  osobne higijene djece u školama (iste one ergele koju npr.glad školske djece, uopće posebno ne brine).
No, zato (vrlo uredno) i danas, još uvijek, imamo uši po školama, koje se nažalost, ne otkrivaju na vrijeme pa periodično buknu epidemije, a i o nekim općim postulatima održavanja higijene i stvaranja pozitivnih navika u tom smislu, da i ne govorim.

No, nisu samo djeca ta čije higijenske navike zabrinjavaju. Njima se još uvijek (radi nezrelosti i mladenačke lijenosti) može progledati kroz prste. Ono što mene uvijek iznova ostavljaju u čudu jesu odrasli, zreli ljudi s (ne)higijenskim navikama koje gotovo peku za oči.

Ako izuzmemo neredovito tuširanje pojedinaca radi kojeg najčešće pate, osim njihovih partnera i svi oni slučajni nesretnici, koji se s istima nađu u tramvaju, uredu i inim zatvorenim prostorima,  jedne, od meni osobno, najočajnijih (ne)higijenskih, ali i nekulturnih  navika jesu one, vezane uz upotrebu toaleta.

I koliko god paradoksalno zvučalo (jer nježniji spol, barem načelno, slovi kao mrvicu uredniji, vjerojatno radi štuke i piture na licu) upravo su žene te koje u tom sportu nadmašuju i same sebe. Ne pranje ruku nakon izvršene nužde je nešto što me doslovno, kao ženu frapira, a nebrojeno puta sam se imala prilike susresti s tom pojavom u nekom od javnih (birtijskih) ženskih WC-a.  Pa kada to (ne)učini jedna fino dotjerana, nalarfana "dama", koja si još k tome, prije izlaska iz wc-a baci zadnji pogled u ogledalo i popravi ruž, dođe mi da se posramim svog roda. Zatim, ne puštanje vode nakon nužde, ubacivanje uložaka u školjku, ostavljanje, onak fino obojanih uložaka sa strane školjke, zapišavanje školjke i tak neke slične, vrlo profinjene radnje pobuđuju u meni, osim nekog glupavog ogorčenja i pitanje: ponašaju li se dotične "dame"tako i u svome domu?

I zato me,  iako  na tragu tragikomičnosti,  natpisi na vratima tipa:  "Molimo gospodu da nakon vršenja nužde upotrijebe četku ukoliko se ukaže potreba za tim. Hvala. Osoblje kafića" ili Molimo ne bacati uloške i papir za oblaganje daske u školjku. Hvala.", "Molimo nakon nužde pustiti vodu" i sl., a na koje sve češće nailazim u ženskim wc-ima, sve manje iznenađuju.

S obzirom na očajne (ne)higijenske navike žena (ali i muškaraca, samo što u njihove zahode ne ulazim) ovakvi natpisi valjda postaju nužnost.

Pa se pitam dakle, ne bi li možda  ipak trebali vratiti  higijeničare u funkciju i to ne samo one u školama?!


 

 

PODRAVSKO-PRIGORSKI VATROGASCI I OVOG SU LJETA ANGAŽIRANI U PRIOBALJU

vatrenevijesti49.blog.hr

KOPRIVNICA
Piše: Nela Carek

Prema zapovjedi glavnog vatrogasnog zapovjednika, Koprivničanca Slavka Tucakovića, koprivnički vatrogasci već su tradicionalno dislocirani na Brijunima, rekao nam je zapovjednik županijske Vatrogasne zajednice Zvonimir Habijan:

"Na otočju Brijuni, na Velikom i Malom Brijunu, stacionirana su dva vatrogasna vozila. Jedno je iz Javne vatrogasne postrojbe grada Koprivnice i drugo je iz Dobrovoljnog vatrogasnog društva Štaglinec. Od šestorice vatrogasaca, pet je profesionalaca iz JVP-a i jedan iz DVD-a s područja Vatrogasne zajednice grada Koprivnice. IZ DVD-a Rasinja u DVD Ervenik u Šibensko-kninskoj županiji izmještena je autocisterna bez vatrogasaca za opskrbu stanovništva vodom. Slično je i u Lovreču u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U tamošnji DVD upućena je samo autocisterna bez posade iz DVD-a Koprivnica."

Vrijedno je spomenuti da su đurđevački vatrogasci na Lastovu, a Križevčani u Novalji na Pagu. Osim redovnih dislokacija u priobalju, podravsko-prigorski vatrogasci posebno su se istakli na izvanrednoj dislokaciji za katastrofalnih poplava 2014. godine. Za taj angažman Hrvatska vatrogasna zajednica i Državna uprava za zaštitu i spašavanje posebno su nagradili županijski Stožer za zaštitu i spašavanje, načelnika Stožera dožupana Ivana Pala i županijsku Vatrogasnu zajednicu, podsjetio je zapovjednik Habijan.…. drava info

Image and video hosting by TinyPic

Dva moja teksta u ljetnom trobroju "Vijenca"

knjigoljub.blog.hr



Na kioscima je ljetni trobroj "Vijenca"
(samo 10 kuna)
a u njemu, između ostalog,

i DVA MOJA TEKSTA:

- 6 kartica dug tekst u kojem preporučam 6 romana europskih pisaca, za ljetno čitanje (i obrazlažem zašto biste baš te knjige trebali čitati)

- moja kritika romana "Dani zaborava" Elene Ferrante




Ljetni trobroj "Vijenca" još donosi:

- kolumne Nives Opačić i Pavla Pavličića
- razgovor s povjesničarom Nevenom Budakom
- razgovor s izraelskim piscem Davidom Grossmannom
- tekst Cvjetka Milanje o knjizi Slavka Jendrička "Vozni red"
- tekst Strahimira Primorca o knjizi Tomislava Šovagovića "Cesta knezova Bribirskih"
- tekst Sanje Ivić o knjizi Josea Marie Eca de Queriosa "Grad i planine"
- tekst Strahimira primorca o nekoliko novih knjiga hrvatskih autora, kao preporuka za ljetno čitanje
- tekstovi Jelene Gazivode o novim brojevima časopisa "Poezija" i "Republika"
- poezija Božice Jelušić
- tekst Tonka Maroevića povodom smrti Yvesa Bonnefoyua + nekoliko autorovih pjesama u prijevodu T.Maroevića
- tekst Mire Muhoberac o romanu "Modri cvijetak" Raymona Queneaua
- tekst Matija Ivačića : hommage Predragu Jirsaku + kratka proza Ladislava Fuksa u prijevodu P.Jirsaka
- tekst Ante Mišića uz antologiju "Hrvatska filozofija od 12. do 19.stoljeća - izbor iz djela na latinskome"
- tekst Tomislava Čegira o stripu "Posljednji dani Stefana Zweiga"
- tekst Denisa Leskovara : rock portret Rolling Stonesa

+ pregršt tekstova o likovnoj umjetnosti, glazbi, plesu, kazalištu, filmu itd.



Marija Magdalena

potok.blog.hr

Jesi li ona vjernica smjerna
što gosta svog sluša netremice?
Ona što noge pomašću maže
dok joj suze oblijevaju lice?

Je si li znala za smrt da spremaš
Rabija dragog, liječnika ljudi?
Za njim si išla na križnom putu
ne mareć za rulju što mu sudi.

O, srcu tvom je preteško bilo
vidjeti kamen odvaljen bijeli!
"Ne plači, ja sam, i javi svima
da Učitelj ih susresti želi!

U Galileju nek pohitaju,
u zemlju onu prepunu cvijeća!"
I vijest tu pronese Magdalena
onog dana uskrsnog proljeća!

Sutra je blagdan Marije Magdalene
Nije sigurno da je ona Lazarova sestra iz Betanije ili žena koja se prostrla do njegovih nogu u kući Šimuna Gubavca, ali je imenom spomenuta kao svjedokinja Isusa uskrslog. On joj se ukazao nakon što je došla pomazati njegovo tijelo, kako je bio običaj, i rasplakala se našavši kamen odvaljen, a grob prazan! Tu zgodu navode evanđelisti Ivan, Matej i Marko.

Svima koje nose ime Magdalena, Magda, Mande, Manda, Mandina, Mandica, Lena, Maria-Lena i sl. želim SRETAN IMENDAN!

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se