novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

25

uto

04/17

Jug protiv Sjevera

asboinu.blog.hr

Arkansas – od podijele do odcjepljenja

Na samom početku Arkansas podržava Uniju, ali nakon što je Lincoln pozvao vojsku na oružanu intervenciju protiv zauzimanja Fort Sumtera, Arkansas otvoreno pristupa Konfederaciji i odmah postaje strategijsko područje za Uniju, ali i za Konfederaciju.

 photo Arkansas CSA.jpg

Naime, vrlo povoljan položaj u odnosu na rijeku Mississippi koja je granica s ostalim državama Konfederacije (Tennessee, Mississippi, Louisiana, a tu je i Texas) kao i vrata prema neodlučnoj državi Missouri u kojoj postoje dvije vlade Konfederacija i Federacija.

Arkansas podiže na oružje 48 pješačkih pukovnija i stavlja ih u službu Konfederacije, te veći broj konjanika i topnika. Brigadni general Patrick Ronayne Cleburne, poznat kao 'Stonewall Zapada' najpoznatiji je zapovjednik vojske Arkansasa.


Šaptačica konjinama

modestiblejz.blog.hr

Viktor Ivančić: Službenica Trećeg Reicha u hrvatskoj vladi

"Te riječi Josepha Goebbelsa, ministra propagande u nacističkoj Njemačkoj, što ih je izgovarao 10. svibnja 1933. na berlinskome trgu GroSen Platz, između nove aule Sveučilišta i Državne opere u ulici Unter den Linden, stojeći pred golemom buktinjom u kojoj su gorjele tisuće nepoželjnih knjiga, samo su krajnja konzekvenca polaznih osnova koje iznosi današnja hrvatska ministrica kulture: da je ‘potrebno pri stvaranju i izvedbama umjetničkih djela imati na umu vjerske i nacionalne osjećaje’."
"Ističući važnost ‘vjerskih i nacionalnih osjećaja’ koji umjetničkim postupcima ne smiju biti povrijeđeni i dovedeni u pitanje, ministrica kulture afirmira projekt kulturnog zatiranja. Ona drži da joj je to obaveza, da je njena dužnost iznad svega egzekutivne naravi."
"To što Frljićeva predstava nije i službeno zabranjena, ne mijenja odviše na stvari, jer ideološko siledžijstvo – crkveno i državno, jedno te isto – proizvodi poželjan ambijent, a količina straha ubrizgana u javni prostor vodi zajednicu ka discipliniranoj samoregulaciji.
Ideal je preobrazba cjelokupnog društva u katoličku falangu, gdje će pokorna pastva moliti pred Kristovim statuama i klečati pred političkim vladarima, a na znak komande pojuriti da bez milosti zatuče nekrste i bezbožnike."Kako već iscrtah u postu Institucionalizirana prijetnja, ministrica kulture u svojoj do sada najmalignijoj ulozi.

srijeda, 25.04.2007. Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 5.dio

promina.blog.hr

(Deset godina poslije-Povratak u 2007. godinu)


srijeda, 25.04.2007.

Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 5.dio



U Lukaru je 1709. popisano 14 rodova i 32 obitelji, s ukupno 150 stanovnika.


Bili su to:

Klarišić- 1 obitelj- 7 članova;
Dizdar- 1 obitelj- 2 člana;
Draganić- 1 obitelj- 3 člana;
Fališijić (Validžić)- 3 obitelji- 8 članova iako imovinu nisu još podjelili;
Medić- 5 obitelji- 29 članova;
Milašević- 1 obitelj- 7 članova;
Novaković- 1 obitelj- 9 članova;
Panić- 2 obitelji- 7 članova;
Prgeša- 1 obitelj- 6 članova;
Perić- 2 obitelji- 20 članova;
Petropoljac Novak 1 obitelj- 3 člana;
Sarić- 3 obitelji- 37 članova-harambaša;
Scrbaz- 1 obitelj-2 člana;
Čulina- 7 obitelji-10 članova-imovinu nisu podjelili;


U Lukaru su još obitelji Duić, Vulić, Džepina (dvije) i Bielanović imale imovinu, ali nisu tu živjeli.

Nakon 100 godina, prema dokumentima, u Lukaru su živjele i slijedeće obitelji:

Babić, Čavlina, Čipin, Franić, Galić, Mandarić, Mazar, Novak, Parać, Stojanović i Vučić.



U Ljubotiću je 1735. popisano 7 rodova s 27 obitelji te ukupno 160 stanovnika.

To su bili:

Bilušić- 6 obitelji- 48 članova;
Klarić- 2 obitelji- 3 člana:
Jurić- 3 obitelji- 22 člana;
Knežević- 4 obitelji- 20 članova;
Lučić- 2 obitelji- 8 članova;
Vukiša- 2 obitelji- 11 članova;
Čavlina- 9 obitelji- 49 članova;


Posjede je tu imala i obitelj Brajković, ali nije tu živjela.
Prema sudskim spisima iz 1815. tu je živjela i obitelj Škrgić.


dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu «I».

Nastavlja se…..



Izvorni post, nalazi se pod linkom:
http://blog.dnevnik.hr/promina/2007/04/1622538009/dr-zdravko-dizdarupoznajmo-nas-stari-zavicaj-5dio.html

Kazališni karneval ili tko tu koga....

rudarka.blog.hr

Redovito posjećujem kazališta. Ne bi vjerovali kako je zanimljiva lokalna kulturna scena na način da se naše mjesto/grad "natječe" sa susjednim u vidu pozivanja kazališnih skupina u našu lokalnu sredinu. Postoji određeni krug kazališta koje pripremaju predstave na način da mogu gostovati po raznim pozornicama tzv. "pučkih učilišta" aka kino dvorana.

No, odemo mi i do Metropole i pogledamo neku od razvikanih godišnjih premijera. O da. yes

Zanimljiv je psihički pristup odlasku u kazališta/kina. Jedna od glavnih zamjerni u trenutku selidbe iz Metropole u manji grad(ić) je bila nedostupnost kulturnih događaja. Na kraju je ispalo da mi u tom našem malom selu konzumiramo više kulture nego dotična nam rodbina/prijatelji u Metropoli. Jer oni mogu svaki dan. A mi jednom mjesečno. Pa onda mi i odemo jednom mjesečno na navedeni kulturni događaj. A ovi u Metropoli - ikad ili nikad. bang

U doba kad je općepoznati kazališni festival u Zagvozdu bio jedan od najjačih događaja godine, e tada smo mi sve te predstave odgledali u domaćoj dvorani pučkog učilišta davno prije ljetnih mjeseci kad se odvijao dotični događaj u pasivnim krajevima zaleđa Biokova.

E sad - zašto sav ovaj uvod? Naravno - zbog kulturnih događaja što dižu prašinu, policiju, a bome su neke usijane glave dobile prijavu za remećenje javnog reda i mira - famoznih predstava u režiji stanovitog kazališnog redatelja koji stvara zlu krv gdje god se pojavio. Pa su prije par dana Poljaci pokušali spriječiti premijeru navedene predstave zato što vrijeđa njihove vjerske osjećaje. A isto/slično se jučer desilo i u Splitu. no

Pa si ja sad mislim... zapravo ne znam što bih mislila. eek

S jedne strane su umjetničke slobode nešto u što ne bi trebalo zadirati. Fajn. But!

Ako je to na moj račun - a to znači iz državnog proračuna (a bome je) - e sad... nisam sigurna da mi je baš super da netko troši moje teško stečene pare, pa otete od države u vidu raznoraznih poreza, prireza i inih nameta za nešto što nema vrijednost (u ovoj priči kazališnu kvalitetu), a ujedno mene/nas inicijalno vrijeđa. To što se radi o vjerskim, a ne na primjer spolnim, dobnim ili seksualnim slobodama. Halo??

A tu se definitivno radi o nećemo što nema bogzna kakvu umjetničku vrijednost (barem tako tvrde stručnjaci), a bome niti nitko ne spominje neku super glumačku izvedbu. Čak dapače, nitko ne spominje niti jednog poznatog glumca kako je izveo svoju rolu života, onda čovjek stvarno mora pomisliti da se dotični Mister F. zajebaje s našom teško zarađenom lovom. Jedna produkcija uključujući višemjesečni angažman cijelog glumačkog ansambla, redatelja, scena, kostimi, muzika... tko zna kolika je cijena jedne takve "zajebancije"?

Za razliku recimo od nekih drugih predstava koje su također digle prašinu u kazališnim i općenarodnim krugovima. Ona u kojima je sudjelovala i naša poznata pevaljka, ali gle - tamo su svi hvalili njezinu glumu, a također su i neki drugi (pravi) glumci odigrali značajne životne uloge. I na sve skupa se još tražila i karta više. Moram priznati da mi je još uvijek žao što si nisam organizirala vrijeme (i novac) da skočim do Rijeke na jednu od izvedbi. smijeh

I da - volim ići u kazalište da se opustim, da se nasmijem i da uživam u svemu tome. Prema tome, meni osobno odgovaraju komedije i drame s primjesama komedije - na primjer Gavranove predstave ili predstave družine Kerekeš ili... Tako da me gore navedena predstava uopće ne zanima na način da ju i osobno pogledam. Sorry. puknucu

* Pureća pašta šuta (puretina, špageti, rajčica) ... 470 kcal

minus40kg.blog.hr

Pureća pašta šuta, ...10 dag mljevene puretine
5 dag integralnih špageta
20 dag pelata rajčice u vlastitom soku
0,1 dl maslinovog ulja
sol, češnjak, peršin, čili - skuhaj tjesteninu u slanoj vodi, ocijedi
- na maslinovom ulju i češnjaku dinstaj meso
- umiješaj pelate, peršin i čili, još malo dinstajJednostavno, nutritivno prihvatljivo i ukusno ;)
Ovo je obrok koji zadovoljava matricu dijabetičke dijete koju nastojim primjenjivati. Koristi se namirnicama koje su dio mediteranske prehrane. Napravi se brzo i jednostavno, tj. ne traži ni dodatno vrijeme ni vještine. Iako se osjeća posni štih, ovo je vrlo ukusan obrok. U prehrani gdje je fokus na nutritivnim grupama i količinama, tj. kalorijama, začini ne igraju osobitu ulogu, ali nije zgorega imati na umu da oni jači potiču metabolizam, a tu je čili na samom vrhu.

Lungić, valjušci, ...

Znate li što je to crni češnjak?
Jeste li ga ikada probali?
Kakav vam je?

Za znatiželjne ...

P.S. Kada pričaš puno, ljudi te čuju manje nego da šutiš.

I mali dodatak. Kada objavljujem u jutro znatno je veća posjeta, ali meni osobno ne odgovara u jutro prije posla davati vrijeme blogu, i zato ću nadalje objavljivati isključivo u svoje slobodno vrijeme, a pratit će me tko voli, ili želi, iz već nekog svog razloga.

Mermer

wall.blog.hr

terzije i abadžije
bojadžije, ćilimari
otomani i perzijci
dimiskije i meleci
i srce od mermera
u rakitama.


PONOVO

shadowofsoul.blog.hr


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist, written on the picture

napisano: 18.03.2008. u 7:02h na portalu iskrica-weblog,
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"

http://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=1461&log=231554

Ponovo se od sjevera prema moru širi bijela koprena snijega, ponovo naš san živim sama, uz tebe, a po zidovima plešu tamne sjene, prizivane davnim sjećanjima, ponovo iz vatre izbijam slovo po slovo tvog imena i ukrašavam ga bijelim biserima.

Ponovo me Sunce izdalo i nije izašlo kao i prije, tako i sada, lutam svojim svijetom sjena i tame, opet nisam uspavala mozak po noći, htio je vidjeti moje snove, ispričati mi završnicu.

Ponovo sam otvorila umorne oči, izašla na mutno svjetlo ovog čudnog dana i krenula, izmjerila sam težinu svega i zaključila, da sam uvijek... na istom mjestu...

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Image and video hosting by TinyPic

Iz srca drveta

slucajnosrce.blog.hr

(srce uočila Nisa)

"Mnoga su od tih stabala bili moji prijatelji, stvorenja koja sam poznavao od jezgre do žira; mnoga su imala svoj glas koji je sad zauvijek umuknuo. A tamo gdje su nekad stajali raspjevani gajevi, sad je pustoš puna panjeva i kupina. Bio sam nemaran. Ispustio sam uzde iz ruku. Ali tome treba stati na kraj!"

Drvobradaš (iz "Gospodara prstenova")

Komadić romantike

klikklik.blog.hr






Výtoň - obalni plato Vltave

Još s vyšehradskog brda vidljiv je na desnoj obali Vltave nevelik objekt posebnog, skoro secesijskog stila kojem je pridodano onako-pomalo-romantično stupovlje u maniri npr. bečke Grorijete. Nisam se unaprijed šopao enciklopedijskim podacima o Pragu tako da je ta "enigma" tada završila na slutnji funkcije neke meteorološke kućice sa satom i indikatorom od nula do šest "nečega"...

Tek sad sam popustio pred znatiželjom, našavši podatak da je to navodno 110 godina stara stanica "limnigrafa" - mjerača nivoa rijeke s velikim pokazivačem (na sve četiri strane) za kapetane i posadu brodovlja kako bi, valjda, po tome podešavali svoje plovidbene manevre.

Budući da se dade naslutiti da bi upravljačka stanica današnjih limnigrafa mogla stati u kutiju šibica, skoro je dirljivo od čega su sve u neka romantičn(ij)a vremena "radili kapelicu".

ŠJORA FILE POLIGLOTA

marinjurjevic.blog.hr


“Ajme meni ča je ovo, Marinko moj…Ča se ovo jopet zakuvalo okolo jezika ? Pari mi se ka da su svi skroz na skroz poludili ! ”, krši ruke moja dobra susida Šjora File i upitno me gleda.
“Ma ajte Šjora File s milin Bogom, ča se Vas to tiće…Neka se oni samo karaju, imate Vi prišnijeg posla i svojih briga i bez toga !”, pokušavam ja nekako izbjeć tu temu.
“Aj ne pizdi….Mene si doša mantat, je li…Kurbo političarska, vidin ja da bi ti odma šmugnija od odgovora. Pivaj tico ! Da te čujen, ča je ovo, o čemu se ovod radi ? Neš mene zajebat !”….ne da se smesti moja bistra susida.
“Pa znate i Vi čitat. Pismena ste žena. Po vas dan gledate televiziju i slušate radijo…Ča Van ja tu sad mogu poć još objašnjavat ? Je li Vi razumite mene. Nisan Vam ja nikakvi lingvista…Ča da Van kažen ?”
“Ma bogati….Ča da mi kažeš ?”, pogleda me on ka da će ovi čas skočit na mene i uvatit me drito za vrat pa počet davit ..A onda nastavi : “Sve ste Vi političari ovo zakuvali. Sve ! A ko bi drugi ? Znan ja. Ko Van višje išta more virovat ?”, zaključi ona sva nakostrešena ka pravi kobac prije nego će svojin panđama zgrabit svoj nemoćni plijen.
“Ajde molajte, fermajte molin Vas Šjora File, smirite se…Šta ste tu opet navalili na mene, ni kriva ni dužna ? Eto, recite Vi meni, kojin jezikom Vi govorite ?”
“Da kojin jezikon ja govorin ?” razrogači ona svoje bistre oči. “ Tukac jedan da bi li tukac. Pa svojin jezikon. Pa da kojin bi jezikon ja tribala govorit ?”, iskreno se začudi ona. “Koji put mi se učini, Marinko moj, da si ti skroz-naskroz prosvira, ka malo iša u prdec, posta šempjast i ka da nisi cili svoj…ka da si pinku maka, barem pinku !”, pomalo već zabrinutim tonom prijekorno mi odgovori Šjora File.
“Nisam ja maka Šjora File nego Vas lipo pitam da kojim jezikom Vi govorite i koje jezike Vi sve razumite, eto, je li Van sad jasno ča Vas pitam ?”…glumim ja ka da san se bokun i naljutija.
“Ma moš se ti jidit koliko te volja ali ništa mi nisi odgovorija, samo da znaš” zaključi ona i nastavi : “Naravski da ja oduvik govorin rvacki, a da koji bi drugi jezik ja mogla govorit kad san se rodila na Šoltu a furešte jezike nikad nisan učila ? A ča me pitaš te pizdarije kad i sam znaš odgovor ?”…opet povisi svoj ton ona. “A ako baš očeš, govorin onako kako su i moji stari govorili , po šoltansku…a još ste mi vi spličani moj jezik bokun šporkali nikin vašin spliskim ričima…I, eto, tako ja danas govorin, ajmo reč, baštardanim šoltansko spliskim jezikom…Oču reč rvackin jezikon !” malo se na kraju smota ona.
“Je, je…lip Vam je taj Vaš šoltansko.spliski rvacki. Ne bi u školu mogli ni duju dobit. Imali bi ste stalno aša iz rvackoga. Ne bi Vas pustili ni iz prvega razreda pučke skule !” nasmijen joj se ja a ona ka da poludi. “Ma štaš ti mene poć učit. Došlo jaje učit kokoš ! Završila san ja malu mature i to u ona vrimena. Znaš ti da san ja išla u pučku skulu još za vrime talijanaca kad nas je oni kurba Pavelić bija proda njiman pa je moja Šolta postala dil Talijanske Krajevine. Znaš li ti s kin ti govoriš ? S Šjorom Filom, mandrilo jedno injorantsko splisko !”..počme ona vikat a ja shvatim da me je Šjora File nešto krivo shvatila.
“Ma nisam Vas ja tija vriđat Šjora File ! Bože sačuvaj ! Ajme skužajte ako ste me tako razumili. Ma di bi ja…?” uhvatim je ja ispod lakta prijateljski a sve vidim kako me ona lukavo gleda ispod svog bistro oka. “Ajde dobro, ma znan ja da ti nisi loš…ali riči ti letidu brže od pameti. A štaš, ka svakom spličaninu…” pomirljivo zaključi ona i nastavi : “Marinko moj, eto vidiš, ja ti govorin kako govorin i ni me briga u koji će škafetin ti tvoji profešuri o jezika smistit moj govor, eto ! Ja to zoven rvackin jezikon i zvat ću ga uvik tako…ali san odavno shvatila da razumin i srpski i bosanski i crnogorski i da me boli nika stvar kako ga oni zovedu, sve dok ja njih razumin. Eto ti ga na !”
“Pa sve ja to razumin Šjora File moja, kako ne bi razumija. Ovod se sve izmišalo. Ja mislin da samo jude triba pustit da govoridu kako oduvik govoridu i da svoje jezike zovedu kako jih je voja I kako su jih uvik zvali a najbolje je ako Van ne triba nikor privodit neki jezik a da ga Vi morete lipo razumit, jel tako ?”
“Tako je Marinko moj, tako je ! Svaka ti piva ! Koji put i ti moš reč niku pametnu. Meni je glavno da ja neko čeljade razumin, da znan ča mi oče reć i da on mene razumi…a jebe se mene kako će on zvat taj svoj jezik. Ja ti prez problema gledan na televiziju filmove i serije iz Srbije, Bosne i Crne Gore. Moš mislit velikega čuda ?! Pa draži mi je oni Izet nego ikor drugi ! Naravski da ga sve razumin. Jedva čekan da ga čujen….jer meni je baš drago čut pravi bosanski jezik. Da znaš ti samo koliko ja pravi prijatelja jeman u Bosnu ! A neš se ti sićat Čkalje, Đokice i Mije Aleksića. Joj ča san se ja znala smijat ka san jih gledala…Nikad višje taki glumac Marinko moj ! A sićaš li se onega crnogorskoga glumca Drage Malovića ča je glumija Radosava u seriji “Đekna nije još umrla, a ka’ će, ne znamo” ? Da ne spomijen “Gruntovčane” koje san obožavala neka su bili na kajkavskomen. Nema tega višje, nema. Ma ko će meni poć govorit da mi je tribalo privodit to ča su oni govorili na standardni, književni rvacki da bi ji ja razumila…More to govorot samo niki ludonja koji ni samoga sebe ne razumi…ali ja san ji, Marinko, sve razumila. Ovega mi Boga…” počme se znamenivat moja dobra Šjora File.
“Pa eto vidite da Vi sve razumite Šjora File, ča me ovod činite monom ?! Sve je Vama kjaro ! Sve Van je bistro da bistrije ne more bit. O temu je rič. S kojin jeziciman govorimo i pišemo. Cili svit je isto tako dobro razumija Smoju i njegovo “Malo” i “Velo misto”, jel tako ? “ zaključin sav sritan šta smo se nekako na kraju razumili.
“Ma ča kojin jezikon mi govorimo ? Ja govorin rvacki, Čkalja je govorija srpski a Izet govori bosanski…I ča tu ko ima ne razumit ?” zapanji se iskreno moja susida.
“Ma svađadu se je li to jedan isti oli su to sve različiti jezici, eto..to Van je problem !”
“Ma koji problem ? Ma ko je tu lud ? Oko tega se svađadu ! Oli nemadu pametnijeg posla ? Pa ča kome smeta kako ću ja zvat svoj jezik a kako će niko drugi zvat njegov jezik. Neka ga svak zove po svoju ka i uvik do sad, ča tu jema loše ? Jopet ti kažen, glavno da ja sve njih razumin. Glavno je da mene niko ne zajebaje ča ja govorin po svoju a oni po svoju. A ko neće da razumi njiov jezik a neka ga ne razumi. Ja ji bogami sve razumin. A ingleški ne razumin. Tu je sve jasno da jasnije ne more bit, jel tako ! A oni, kako se ono zovedu…an, ligvisti…nek oni u svoje libre pišu ča ji je god voja. Znan ja da mene niki i u Rvacku ne razumidu baš najboje…ili recimo one iz Komiže…pa ča onda ? Jopet je sve to rvacki jezik. Evo, bija mi je prošlo lito jedan s familjon iz Bednje na litovanje u Šoltu. Čovik je Rvat. A ja ga nisan u početku razumila Boga tebe…ma ništa Mariko. Ka da je Kinez. Ali samo na prvu. Poslin smo se sve lipo razumili. A Rvati smo i on i ja. A Čkalju san razumila od prve. A on je Srbin. Pa ča meni smeta da se njegov jezik zove srpski a moj rvacki ? Ma ništa Marinko moj, ništa. I zato neka ne zajebajedu pošten svit i neka nas pušte na miru da govorimo kako smo uvik govorili i da se meju sebon razumimo ča više i ča bolje. Da mi je samo znat kome to more smetat ? Pa nećedu valjda policjoti počet pazit ko kako govori”
“Ma naravski da je tako Šjora File. Ali u skulaman se uči standardni književni jezik pa sad tražidu da je samo ti jezik službeni jezik. A onda su se javili neki koji tražidu da se kažnjavadu svi oni koji negovoridu na javnin mistime taj standardni književni jezik ” objašnjavam joj ja.
“Pa ko jin smeta da svaki narod jema ti svoj standard u jeziku ? Niko ? Kojoj pizdi je palo na pamet da počme kažnjavat svit koji ne govori taj književni jezik. Oli ćedu sad naši akademici o jezika poć u policjote kako bidu vatali one koji ne znaju književni rvacki ? Aj nek puste pošteni svit na miru da na sudovima, u bolnicama, na pošti i di ga je god voja govori i da piše onako kako zna i kako su uvik govorili. Glavno da se izmeju sebe razumimo a u libre o jezici nek profešuri pišedu ča očedu. Jer kad bi mene, ajmo reč, tirali da govorin ti književni rvacki a mogla bi ja slobodno onda i krepat…Ne bi mogla ni u butigu poć kupit kil kruva…A tamo bi za blagajnon sidili lingvisti a ne ona naša mala šesna Ankica. Ča pravidu te makakade…ka da nan je ionako malo problemi danas u ovu našu državu?”
“Dobro, dobro Šjora File…Ali samo da znadete da su neki u molbama za posal u rubriku di su morali napisat da koji strani jezik govoridu navodili srpski ili, recimo, bosanski…!”
“Za Gospu Blaženu pa onda san ja, kako se ono pametno reče…poliglota. Sve te jezike ja govorin a da to nisan tribal poć učit joli študirat. i još crnogorski, da budemo pošteni ! Jo ča san pametna, an ! Mogla bi ja na kraju još poć radit ka privoditeljica, je li tako Marinko moj lipi ?!”
“Je, je, kako ne bi Šjora File… mogli bi dicu privodit priko ulice”, zaključim ja a onda istovremeno prasnemo u smij.

Telč

penetenziagite.blog.hr

Telč, gradić u južnoj Češkoj, nije tako daleko od granice sa Austrijom: u dolini rijeke Jihlave. Prijatelj kojem, kad je merak i ljepota u pitanju, beskrajno vjerujem, načuvši da odlazimo u te krajeve, preporučio mi je kao obavezno skretanje s puta za Brno. Srećom, na Garminu imam izabranu varijantu najkraćih puteva, pa me ponekad znade i sam po sebi izbaciti sa autoputa, tako da se moraš zaputiti cestom koju sigurno nikada ne bi otkrio.

I tako, prolazeći već iza Stockeraua, a potom i Chvalovica, kroz sela u kojima gledaš kada će se iza ugla pojaviti Pavek i Otik noseći torbe s gablecom i hvatajući korak; krateći put između oblih travnatih brežuljaka kroz tihe doline pokrivene gustim tamnim šumama, eto nas u Telču.

Vrijeme ispočetka i nije bilo toliko vedro; tmurni oblaci prijetili su kišom koja nas je pratila još tamo negdje od Beča do granice (zamiljivo – baš na istom tom dijelu kišilo je i na povratku nekoliko dana kasnije), a vjetar se iskreno trudio podsjetiti na to da je ljeto još jako daleko. No, već prvi koraci mostićem prema središtu grada tjeraju sve nedaće u zaborav i usmjeravaju oči k ljepotama prirode i starim, stamenim građevinama.

Poznati glavni trg uređenih pročelja zgrada zaista je pravi doživljaj. Eto i sunca, koje nas grije i obećava barem brzu kavu u slavnom okružju. Moj prijatelj niti ovaj put nije pogriješio!

Dosta je kilometara iza nas, a još nemali broj do Brna. Večer je već blizu, a s njom i tmurni oblaci; u Češkoj je sutradan praznik, tako da su gužve na autoputu neminovne. Srećom, imam taj izbor na Garminu, koji i opet spašava stvar... Zbogom, predivni Telč!


Jednostavno...razmišljanja

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr


- Velika stvar je znati s poštovanjem dočekati svakoga koga sretneš na svom životnom putu. Nitko od njih nije slučajni prolaznik nego dio slagalice zvane ŽIVOT.
Život je slagalica od nebrojeno slika različitih motiva. Različitost motiva su sve ono što smo na životnom putu sreli, iz čega smo učili i naučili.
****
Postoje ljudi i događaji u životu koje pamtimo. Pamtimo lik i riječ.

Bilo je to davno. Imala sam šesnaest godina. Na klupu do mene sjela je starija gospođa. Sjećam se svih ovih godina kako je izgledala, kako je bila obučena i naravno, onoga što mi je rekla.
Između ostaloga rekla mi je da je bila na proslavi pedeset godina mature. Bila je neobično smirena , sretna i sa smiješkom pričala o nekim stvarima.

Možete si misliti kako mi je to izgledalo nestvarno i daleko.
Kako sada pišem tako sam nekako u subotu priču ispričala prijateljima na proslavi četrdeset godina mature.
Svih ovih godina na druženjima nikad priču nisam spominjala. Činila mi se još uvijek nestvarana i daleka.

Sada to nije izgledalo ni nestvarno ni daleko.
Na kraju smo se složili kako bi bilo lijepo da i jedan od nas za deset godina , na svoj način, ispriča našu priču o proslavi pedeset godina mature. Da i jedan od nas ostavi poruku šesnaest godišnjaku o ljepoti zajedništva i prijateljstva, koje traje.
****
-S razlogom smo u istoj galeriji. S razlogom se nalazimo po tko zna koji put, na istim putevima učenja i razumijevanja.

Što da vam kažem o našem razredu?
U istom razredu trideset različitih učenika, sa svih strana , iz različitih sredina, različitih mišljenja i uvjerenja. Nas dvadesetak smo uz učenje naučili da je sastavni dio odrastanja i zabava i nestašluci. Bili smo dobri učenici i jedni drugima dobri prijatelji.
Što godine više odmiču češće se susrećemo. Volim naše susrete i druženja .
Jednostavan je razlog našeg okupljanja. Sve brige i probleme ostavimo ispred vrata. Prepustimo se sjećanjima i na par sati opet smo u onim ludim godinama. Nije važno što i koliko netko ima materijalnoga. Važno je ono što nas veže.
Dosta je ljudi koji su završili fakultete i rade na visokopoziciranim mjestima . Još je više onih koji su vlasnici vlastitih firmi. Ima među nama vlasnika manjih tvornica, hotela, ima onih koji imaju svoje urede, svoje salone. Ima i nas koji smo ili još odrađujemo svoj staž.

Na okupljanjima nema odijela i kravata, nema razgovora o politici ili o stanju u našoj privredi. Svi dođemo veseli i nasmijani. Istina je da je vrijeme ostavilo tragove, da naizgled više nismo isti. Samo naizgled.
Ako se izgled i promijenio , pogled nije. Oči su ogledalo duše.
Da godine nisu važne jest i činjenica da je među nama i nekoliko još uvijek nestašnih dječaka, koji s ponosom pričaju o djeci od trideset godina i o djeci od četiri, pet godina.

U vremeplovu života sjećanja i uspomene su ono što životu daje šarolikost i ljepotu.

****
S razlogom smo u istoj galeriji. S razlogom smo na istom putu. U životu ništa nije slučajno. Kako nije slučajno da smo mi svi bili u jednom razredu, tako nije slučajno da se tolike godine sastajemo.

Tako i ovdje na blogu, nismo slučajno na jednom mjestu. S razlogom smo ovdje. Jedni od drugih učimo.
Kako na našim druženjima, tako i ovdje....briše se titula, ne postoji materijalno....postoji i jest uistinu ono što jesmo-čovjek i riječ.



"Braniteljska"

sempercontra.blog.hr

Slušajući pjesmu što je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu pjevaše "branitelji" u znak prosvjeda protiv 'gnjusne' predstave „Naše nasilje i vaše nasilje“ kontroverznog ('blago' rečeno) redatelja Olivera Frljića, primijetio sam da "braniteljima" ponestaje 'domoljubnih' pjesama pa sam malo preradio poznatu 'zločinačku' pjesmu 'zločinaca' antifašista: „Po šumama i gorama…“. Da bi bilo sve u duhu očuvanja Lijepe naše od frljića, srbenda, komunjara, jugonostalgičara etc., dadoh joj ime „Braniteljska“.

Za one koji su možebitno zaboravili melodiju ili je nikada nisu ni znali, evo instrumentalne pratnje za prva dva stiha. Kasnije ćete moći i sami nastaviti ili pak ponovite video. Oprostite za špicu na videu, ali je, nažalost, ne znam ukloniti.



U teatru i po trgu
naše zemlje ponosne
idu bojne branitelja
slavu Boga pronose. (2x)

Neka znade Srbin kleti
da će kod nas slomit vrat
Prije ćemo mi umrijeti
Nego svoju vjeru dat'. (2x)

Komunjare nas ne plaše
krv hrvatska u nam vri
Mi ne damo zemlje naše
pokrast ćemo mi je svi. (2x)

Zgazit ćemo komuniste
i prihvatiti ljuti boj
spasit Crkve i sve Svece
i sačuvat narod svoj. (2x)

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se