novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

20

ned

08/17

Ruski građanski rat

asboinu.blog.hr

Sukobljene strane – Crvena straža, Crvena garda, Crvena vojska (armija)



Crvena vojska (armija) nastala je spajanjem i reorganiziranjem radničko-seljačkih milicija (Crvena straža, Crvena garda) u vojsku radnika i seljaka. Crvena vojska utemeljena je odmah nakon revolucije u listopadu (Oktobarska revolucija), a s glavnim ciljem suprotstavljanja vojnim konfederacijama (Bijeli, Crni, Zeleni) koje su nastale raspadom Ruske carske vojske.

Raspadom carske vojske boljševici su shvatili da njihove milicije i dijelovi carske vojske koji su prešli na njihovu stranu nisu adekvatne oružane formacije koje će moći provoditi zadaće obrane boljševičke vlade od vanjskih i unutarnjih protivnika. Stoga je Vijeće narodnih komesara odlučilo ustrojiti Crvenu vojsku (armiju) 28. siječnja 1918.

Novačenje i popunjavanje postrojbi Crvene vojske temeljilo se na ruskim građanima starijim od 18 godina koji su mogli pribaviti jamstvo (preporuku) vojnih ili civilnih odbora, partijskih ili sindikalnih odbora, ili svjedočenje dviju osoba koji pripadaju nekoj od navedenih boljševičkih organizacija.

U slučaju da se neka postrojba carske vojske željela pridružiti Crvenoj vojsci bilo je potrebno da svi koji to žele potpišu 'kolektivno jamstvo', po Athumanunhu nekakvo dragovoljno pristajanje. Svi seljaci i radnici koji su se prijavili u postrojbe Crvene vojske svojim su obiteljima time osigurali besplatne obroke.

Vijeće narodnih komesara biralo je i imenovalo vrhovnog čelnika (zapovjednika) Crvene vojske. Tako je prvi vrhovni zapovjednik Crvene vojske bio Nikola Vasiljević Krilenko (kasnije 1920. će biti pogubljen kao antiboljševik), njegov zamjenik bio je Aleksandar Mijasnikian (preuzeo zapovjedništvo od Krilenka, ali je 1925. poginuo u nerazjašnjenoj zrakoplovnoj nesreći), a Nikola Ilič Podvojski bio je ratni komesar Crvene vojske.

Kirilenko je na zajedničkoj sjednici boljševika i ostalih simpatizera uvjerio 22. veljače 1918. Trockoga i Lenjina da moraju prihvatiti sramotni 'Brest-Litovski mir' svojim izlaganjem: 'Mi nemamo vojsku. Naši vojnici su demoralizirani i panično bježe čim ugledaju njemačku kacigu. Naši vojnici ostavljaju topove i konvoje koji padaju u ruke neprijatelju, a naša Crvena garda odsječena je i ponašaju se kao muhe bez glava. Samo potpisivanje primirja može nas spasiti od uništenja.'

Na početku građanskog rata Crvena vojska trpjela je poraze na gotovo svim bojišnicama. Konsolidacija redova, reorganizacija i preustroj Crvene vojske počinje 6. rujna 1918. kada Revolucionarno vojno vijeće Sovjeta preuzima zapovijedanje Crvenom vojskom. Predsjednik tog vijeća bio je Trocki koji je ubrzo zapovijedio da se ustroji obavještajna služba (GRU), tajna policija (CHEKA) i u sve postrojbe pošalju komesari koji će špijunirati zapovjednike i izvješća slati u vijeće.

Ova tri tijela (GRU, CHEKA i komesari) provodili su zastrašujuće metode protiv dezertera (zatvarale su se njihove cijele obitelji i pozivali dezerteri na povratak u postrojbe. Ako su se dezerteri vratili svaki deseti bi bio odmah pogubljen, a ako nisu pogubljene su cijele obitelji bez iznimke). Ustrojene su posebne postrojbe (CHEKA) koje su svoje položaje zauzimale iza crta bojišnice i ako bi se postrojbe povlačile bez dopuštenja jednostavno bi ih strojničkim paljbama uništili, a sami komesari imali su ovlast u postrojbi ubiti svakog za kojeg bi posumnjali da je izdajnik ili kukavica).


Nepopravljiva

moj-pinklec.blog.hr


Odmor



M.M. ....nepopravljiva si....zašto si tako sebična i posesivna.....uništila si sve lijepo što smo imali......
Ona.....nesebično sam davala....nikad nisam ništa tražila – nepopravljiva greška

B.H. ...nepopravljiva si....kad ćeš prestati biti rame za plakanje, kad ćeš prestati skupljati tuđe tuge
Ona....dok budem potrebna nekome....dok mogu odagnati tugu.....

B.M.....nepopravljiva si....daj odrasti već jednom....ne vjeruj ljudima.....
Ona....hoću biti dijete....ja moram vjerovati...

D.A.....nepopravljiva si...vjeruješ u ljubav....kako ne možeš shvatiti.....
Ona....vjerujem...osjećam...shvaćam....ljubav je sve.....

Z.B....nepopravljivo si subjektivna......
Ona...postoji li išta što to nije.....

...nepopravljivo je lako bilo postaviti dijagnozu....pa, ona je nepopravljiva od rođenja...ona ima ili ,čip viška , ili čip manjka i bit će uvijek nepopravljivo veliko dijete .....

...nepopravljiva je , kao što je nepopravljivo najljepši zalazak sunca baš na Pagu ....

...ona je irevenzibilno nepopravljiva, baš kao i ova formulacija riječi i dijagnoza




Vježbačice

nachtfresser.blog.hr



U lijepoj borovoj šumici zabetoniran je veliki dio da bi se na njega postavile sprave za vježbanje i privukao dio turistica i turista ufuranih u trend zdravog života.
Neka ih, meni ih nije mrsko viditi, a poneke kao našu blogericu Leeloo podržavam od samih početaka, eto sad je unaprijeđena i u instruktoricu, lijepo je vjerovati u svoj, a uz to društveno priznati napredak.
U vječnoj borbi za očuvanje duhovnog ravnovisja, u sustavu kojem je jedini cilj skršiti jednoga ne bi li drugi bio zadovoljniji svojim napretkom, vjerojatno je to bolji izbor od eksperimentiranja s opijatima, tabletama i alkoholom.
Eto, barem o tome danas postoji opći društveni konsensus.
Mene raduje da oni koji vježbaju uglavnom vježbaju radi sebe, da bi se osjećali dobro. Ne mora ih se onda valjda lagati da izgledaju bolje od drugog djela populacije, onog koji fizički baš i ne radi na sebibelj

Nedjelja za smijeh

stella.blog.hr


Vikendom Lastavica često postaje Eurica.











Otoplilo...



Japanska poezija, knjiga s daškom ljubavi...

dinajina-sjecanja.blog.hr



Tragala sam za peharom istine… lutala knjižnicama, čitala brevijare ispisane drhatvom rukom ostarjelih mudraca… požutjele stranice su drhturile… bojala sam se njihovog rasipanja u prah… provodila sam sate i sate u antikvarijatnoj knjižnici velikog grada na jezeru… knjižničar me pozdravljao osmijehom… promatrao me iza prastarih naočala predebelog stakla… oči mu nisam mogla vidjeti… nestajale su fokusu leća…

Udisala sam miris prohujalog vremena i uvijek svježih ruža na njegovom radnom stolu… pitala sam se tko je taj čovjek koji tako neumorno čuva davno napisano blago… nije prodavao knjige… samo ih je posuđivao na čitanje u njegovom prostoru…




U jednom sutonu mi je pokazao knjigu ukoričenu u latice ruža… knjigu poezije ispisanu na krhkom papiru japanskih salvijeta… na svakoj stranici slika i pjesma… izdana u Leipzigu, darovana s posvetom 1897- e godine… za sjećanje na…
To je dar moje majke mome ocu… rekao je tiho… kada su umrli ja sam od latica njenog vjenčanog buketa izradio korice… s vremena na vrijeme je otvorim i uronim u tu ljepotu izričaja… prevođenje je umijeće… iako je prevedena na njemčki osjećam dašak Japana u njoj… još uvijek osjećam majčin miris…
Udaljio se i ostavio me sa poezijom daleke, meni nepoznate zemlje…





Iskrene misli, Zaborav, Vanitas vanitatum… tri pjesmice i slika žene… ne znam je li prevod dobar, ali čitajući osjetih ljepotu njemačkoj jezika pretočenog u poeziju… osjetih ljubav u zraku…

Kada sam odlazila vratih knjigu na njegov radni stol… darujem vam tu knjigu… vi ste jedna od rijetkih koja u uživa u mirisu mojih starina… osjetih titraje u srcu… očutih neizmjernu sreću… samoća je magija u kojoj se vrijeme ispija sa fontane zlaćane svjetlosti... od samaca koji nisu osamljeni možemo puno naučiti... ja naučih od tog starca vrednovati sjećanja na ljepotu prohujalog vremena... naučio me je da pamtim samo sretne dane...

To je knjiga koju čuvam kao oko u glavi... nježnost njenih stranica oplemenjuje već samim dodirom... pjesme su predivne... tankoćutne kao rijeka ljubavi... darovao mi je štafetu ljubavi ... jednog dana ću je predati nekome... jer štafeta ljubavi ne smije biti nikad zaustavljena.

Danas prolistah ponovo taj darak… i slika starca je zatitrala u mom sjećanju… njega više nema… ostala je uspomena na vrijeme traganja za peharom istine… i knjiga s daškom ljubavi…


Dijana Jelčić





19

sub

08/17

kolaž

durica.blog.hr

- mama!
došla si
mi,
mamica
moja,
maamaaa!
gle, gleee,
gledaj me,
mama!
vidi ovo
mogu,
si vidla,
mama!
i ovo,
gledaj!
tu, tu sam,
dođi,
maamaa!
di si,
kamo si otišla,
opet,
zakaj si zaključala,
maaaamaaaa!
otvori mi,
meni
( se isto piški )
a, znaš, mamaaa....
mi, mi,
mene,
me, me,
ti brojiš,
ja lovim,
pleši, ajde,
mama!
brže,
jače,
višlje,
još!
skačem,
pjevaj,
trči,
stani,
čekaj,
igraj
( mo se ),
ajde,
sad!
( tri, četri ),
piši,
riši,
čitaj,
briši,
probaj,
piška-
lonca,
drži,
daj,
mama!
hoću,
mogu,
znam,
kopaj,
nosi,
bosi,
stavi,
gradi,
sadi,
gladi,
češkaj me,
maama!
tu, tu, tu,
joooš,
nemoj prestat,
mama!
rukicu,
prstić,
( zjev )
pričaj mi
samo još jednu
kratku,
pliiiiiz, mooolim te,
mamica!
tako si mi jako nedostajala.
volim te,
mama! -
pa me čvrsto obavije u zagrljaj
s obje ruke,
poljubi u obraz
i privije se za mene
kao kakav ptič goluždravac,
krakat kao mali žabac,
nasloni mi glavu na rame
cvrkučući samo još nešto
potiho na uho
prije nego utone u san.

Pozerke na Kamplinu

nachtfresser.blog.hr



Par dana smo otišli na Krk, ne zato što mi se išlo na more, valjalo je malo to obići nakon što su tu boravili prijatelji iz Berlina dok smo mi bili tamo i dobro da smo došli, neke prozore tamo samo domaćin zna zatvoriti.
Najbliže šetalište za Jina je tamo par trga Kamplin i obično odšetamo tamo pas i ja tamo nakon mog kupanja, ako je drugarica odsutna, ako nije onda radimo dužu turu. Postoje klupe tamo nakon što Jin obavi osnovne potrebe, klupe služe za moje potrebe promatranja.
Osim turista koji prolaze kao na traci par je okupljalište raznolikih samozaljubljenih pozerki i pozera. Kaže cura roditeljima :"Jeste li primjetili, svake godine kad dođemo u Krk na nekoliko dana taj čovjek tu sjedi s psom", slijedi smijeh.
Malo sam umoran, tek smo stigli s puta, dosta sam fotkao, razmišljao sam koje su mi fotke najnevažnije, pa su nekako ove pobjedile fotke vježbačica mada je moglo biti i obrnuto, ne želim stavljati ništa baš zanimljivo ak nemam neku poruku, nema veze što je do iste malo kome stalo.
p.s.
Čekalo me i par mailova i prijatno iznenadilo, jedno zapažanje da sam pogrešno označio zgradu na Potsdamer Platzu, moguće, ne da mi se sad tražiti i provjeravati, ovo je samo blog za koji nisam plaćen, niti mi se za tekstove da seriozno pripremati, ja sam mislio da je to ta zgrada, ako nije žao mi je, da je to nešto kao za blog knjigu ili buduću antologiju il da nekog zanima iz važne potrebe jel to zbilja ta zgrada provjerio bih, u svakom slučaju veseli svaka pozornost posvećena nečemu tak nebitnom kao što je ovaj blog i tih par mailova i komentara primjećivanja da nema novog posta. Hvala!

You think I'm blue, I think so too

alenzoric.blog.hr


Well I wandered alone through a desert of stone
And I dreamt of my future wife
My sword's in my hand and I'm next in command
In this version of death called life
My plate and my cup are right straight up
I took a rose from the hand of a child
When I kiss your lips, the honey drips
But I'm gonna have to put you down for a while

Every day we meet on any old street
And you're in your girlish prime
The short and the tall are coming to the ball
I go there all the time
Behind every tree, there's something to see
The river is wider than a mile
I tried you twice, you can't be nice
I'm gonna have to put you down for a while

Here come the nurse with money in her purse
Here come the ladies and men
You push it all in and you've no chance to win
You play 'em on down to the end
I'm laying in the sand getting a sunshine tan
Moving along riding in style
From my toes to my head, you knock me dead
I'm gonna have to put you down for a while

I count the years and I shed no tears
I'm blinded to what might have been
Nature's voice makes my heart rejoice
Play me the wild song of the wind
I found hopeless love in the room above
When the sun and the weather were mild
You're as fine as wine, I ain't handing you no line
But I'm gonna have to put you down for a while

All the merry little elves can go hang themselves
My faith is as cold as can be
I'm stacked high to the roof and I'm not without proof
If you don't believe me, come see
You think I'm blue, I think so too
In my words, you'll find no guile
The game's gotten old, the deck's gone cold
And I'm gonna have to put you down for a while

The game's gotten old, the deck's gone cold
I'm gonna have to put you down for a while





Špancirfest 2017

crnasvjetlost.blog.hr

Počeo je i ovogodišnji festival uličnih šetača u Varaždinu, Špancirfest. Meni jedan od najljepših festivala u gradu Varaždinu. Mada je nešto slabiji u odnosu na prošlu godinu, ali ipak se isplati prošetati gradom i uživati u izvedbi performera, a i grupa, a i u nekim predstavama. I ja sam se u ova dva dana prošao gradom i pomalo sam ostao razočarani, jer ipak nema toliko performera koliko je bilo prošlih godina. Pa na žalost nisam puno fotki snimio. A i kiša nas je dosta omela večeras, ali unatoč lošem vremenu ima se što vidjeti u gradu i malo se proći gradom. A i djeca mogu doći na svoje. A evo i nekoliko mojih fotki sa festivala uličnih šetača.











Toliko od mene u ovom postu, čitamo se...

Lijep pozdrav i hvala na posjeti

Crna svjetlost

Prilično idilično

vajrapani.blog.hr

U prethodnom nastavku zbližili smo se sa Desijem Sangyeom Gyatsom, sposobnim i inteligentnim namjesnikom, "renesansnim čovjekom" koji upravlja u Lhasi dok je mali Šesti na "čuvanju" u zabačenoj utvrdi na jugoistočnom rubu Tibeta. U ovom odlomku vidjet ćemo kako će se i kada Šesti napokon pokrenuti prema ispunjenju svoje sudbine.
...
Sljedećih 12 godina mladi Šesti i njegovi roditelji živjeli su u utvrdi Tsona Dzong dok je Desi Sangye Gyatso u Lhasi radio na ispunjenju vizionarskih ciljeva koje je započeo Veliki Peti. Dovršetak Potale, jednog od najvećih graditeljskih ostvarenja ljudske povijesti bilo je možda i njegovo najvažnije ostvarenje, ali ništa manji posao bio je na političkom osnaživanju jedinstva među raznim kraljevstvima i plemenima koja su sačinjavala novoformiranu odnosno novoujedinjenu tibetansku naciju. Trebalo je uspostavili temelje na kojima će različiti stanovnici Tibeta moći ostvarivati svoje potrebe. Desi je također u tajnosti proveo mumifikaciju tijela Velikog Petog te je u Potali dao sagraditi grandioznu stupu u koju je uložena ta sveta relikvija.

U međuvremenu mladi Šesti bio je zaokupljen edukacijom. Počevši sa čitanjem i pisanjem, preko memoriziranja molitvi i obreda koji su osnova tantričkog budizma, do uvoda u kompleksnu materiju budističke povijesti i filozofije. Njegovo naukovanje u tom smislu nije se razlikovao od onoga koje bi prolazi bilo koji mladić na putu klasičnog obrazovanja, s tim dodatkom što je Desi naputio njegove učitelje da mu prenesu važna djela koja je napisao Peti, a također i njegova vlastita (Desijeva) djela uključujući ona s područja lingvistike, poezije, astronomije/astrologije.

Nažalost život u Tsona Dzongu u nekim momentima nije bio naročito sretan za obitelj mladog Šestog, a Desi je o tome saznao tek mnogo kasnije. Nekoliko godina ranije dječakova majka podigla je tužbu protiv svoga brata, dakle ujaka od Šestog, u vezi s nekim sporom oko zemljišta. To je izazvalo ujakov gnjev i on je iskoristio svoje veze i utjecaj među upraviteljima regije Tsona koji su onda činili sve da otežaju život obitelji. Kad je Desi napokon saznao o tome upraviteljima je oduzeo njihove položaje, ali u međuvremenu je prošlo skoro čitavo desetljeće tijekom kojeg su dječakove majku i oca kontinuirano uznemiravali guvernerski poltroni. Iako je to bilo neugodno iskustvo za obitelj Tibetanci su smatrali da je i to bio jedan povoljan znamen- jer zar nije stoljećima ranije i sam Milarepa također mnogo patio zbog zlog ujaka?

U godini Drvenog Psa, (1694.) Desi je ponovno održao seansu s Prorokom iz Nechunga i pitao da li je vrijeme sazrelo da se objavi smrt Velikog Petog i da se izvrši ustoličenje Šestog. Riječi proroka bile su sasvim nejasne. Međutim Desi je naposlijetku odlučio obavijestiti mandžurskoga cara Kangxija o svemu, ali je i zatražio da drži sve u tajnosti još neko vrijeme.

Dvije godine kasnije dječak i njegovi roditelji su službeno obaviješteni da mali nije reinkarnacija Zhalu Khenpo lame nego samog Velikog Petog. (što ne znači da nisu to znali i prije, nego je značilo da više ne moraju tajiti pravu istinu)
Sljedeće godine- 1697. vijest je puštena u javnost. Desi je sastavio objavu u kojoj je opisao kako mu je Veliki Peti na samrtnoj postelji dao uputstvo o tajnosti, a opisao je i detalje potrage i pronalaska Šestog. Datum objave odredio je Prorok iz Nechunga, bilo je to u povoljnom četvrtom mjesecu (Saga Dawa, prim. prev.) tibetanskog kalendara, u kojem pada i godišnja svetkovina Buddhinog prosvjetljenja (Saga Dawa Duchen/Vesakh, prim. prev.)

Nekoliko mjeseci kasnije dječak je odveden iz Tsona Dzonga u Nangkartse. Tamo je susreo II. Pančen Lamu Lobsanga Yeshea. Od Pančena je primio prvi stupanj zaređenja (tzv. pred-novačke zavjete) i razne duhovne transmisije. Obred zaređenja u prednovicijat održan je sedamnaestog dana devetog mjeseca. Tom prilikom dječak je u skladu s tradicijom primio i novo ime- Lopsang Rigzin Tsangyang Gyatso. Zadnja dva dijela toga imena- Tsangyang Gyatso (Ocean Melodije), postati će njegovo ime pod kojim je kasnije upamćen u povijesti.

Dvojica visokih lama iz škole Nyingma, Terdak Lingpa iz samostana Mindroling i Pema Trinley iz samostana Dorje Drak doputovali su u Nangkartse da bi susreli dječaka. Obojica su bili vrlo bliski Velikom Petom i sada su dali razna učenja iz svoje škole mladom Šestom. Terdak Lingpa također mu je dao tajno tantričko ime Tome Tsal kojim je Šesti kasnije u životu rado koristio kao svoje knjževno ime i njime potpisao nekoliko svojih djela.

Sljedećeg mjeseca povorka je napokon krenula prema Lhasi putujući u velikoj karavani. Svake noći bi logorovali u šatorima i logor se ubrzo proširio na dvjestotinjak šatora. U skladu s tradicijom koju je ustanovio Treći kad je putovao u Mongoliju, šator mladog Šestog bio je smješten u centar, a ostali su raspoređeni oko njega u koncentričnim četverokutima, tako da su formirali prikaz tantričke mandale. Identitet dječaka sada je bio poznat svima tako da su se velike skupine puka formirale pored ceste da bi usput primili blagoslov, zbog toga je putovanje teklo vrlo sporo.

U Nyetangu čekao ga je Desi Sangye Gyatso, prvi put je susreo dječaka u čije ime je vladao Tibetom. Tamo su ostali sljedećih mjesec dana, tijekom toga vremena oko njih je narastao pravi grad od šatora. Svi važni tibetanski i mongolski poglavari kao i predstavnici mandžurskog cara došli su da mu odaju štovanje i prime njegov blagoslov. Većina redovnika iz tri najveća samostana u Lhasi (Ganden, Drepung i Sera) bili su prisutuni kao i stotine redovnika iz svih manjih samostana i hermitnjaka centralnog Tibeta.
Karavana se pokrenula prema Lhasi i napokon su stigli u Potalu gdje je ceremonija ustoličenja Šestog Kunduna održana dvadeset i petog dana desetog mjeseca, a to je bio dan Ganden Ngabchu (Festival Maslačnih Svjetiljki). Pančen lama je doputovao iz svog samosana Tashi Lhunpo iz udaljene regije Shigatse da bi prisustvovao svečanosti. Šesti Kundun bio je u svojoj petnaestoj godini, to je bio zaista sretan dan za mladića kao i za čitav tibetanski narod.
-iz knjige Fourteen Dalai Lamas, Sacred Legacy of Reincarnation, Glenn H. Mullin

Moj dodatak: nakon što smo u ovom nastavku vidjeli kako je iza petnaestak godina tajnosti ipak više manje glatko protekla tranzicija već bi smo mogli pomisliti da će tako idilično proteći i čitav život Šestog Kunduna. Ali u sljedećem nastavku dolazi obrat u suprotno i bit će nam baš zanimljivo pratiti kakvo će se klupko zaplesti i kako će se odmatati, najvažnije je za sada da smo upoznali glavne aktere, Desija, Šestog, Pančena, a četvrtoga asa, onog problematičnog, ćemo upoznati putem kad dođe vrijeme za to.

U, mali um, ali uma li!

prophetanemo.blog.hr

U Americi su izbili nekakvi prosvjedi.
Sinu mi je izbio prvi zub.
Slutim da će i jednog i drugog biti još.



Pjesma, naizgled nasumce ubačena, zapravo je plod dubokog izmišljanja, prožetog disocijacijama. Već sâm naslov i ime grupe (Idoli - Rusija), asociraju na glavne dvije teme ovog, također dubokog i široko razgranatog teksta (Ameriku i sina, ne nužno tim redom). Tekst pjesme povezan je pak s tekstom posta preko višljih asocijacija: bezbrižan njezin ton u oštrom je kontrastu s dnevnim problemima autora, o kojima ovdje piše, a opet rezonira s njegovim skrivenijim mislima o studentskim danima i mukotrpnom čitanju Agricoline De re metallica ("nije mi dozvolila da je savladam"), kojima se stalno, premda uzalud vraća. Na taj se način isprepleću svjesno i podsvjesno, s povremenim uletima predsvjesnog, dok se istovremeno grade asocijacije neočekivane kako čitatelju, tako i sâmom autoru.

Srce na desktopu

slucajnosrce.blog.hr

(srce uočila Zvonka)

Saunter(er)

aneta.blog.hr



Moja Zemlja, zemlja je šljiva, gustih šuma, plavih planina, bisernih jezera i zlaćanih sutona.
Je li život snažna rijeka koja se probija kroz okrutno lijepe planine, vrluda taktilno i zaobilazi mudro ili je izlivena, meandrirajuća rijeka koja cijelo vrijeme marljivo traži najkraći put do mora?
Jesmo li putnici neumiru(ju)će avanture zemljom po kojoj se izlio život, lutalice sauntereri i je li ta zemlja sveta la Saint Terre i može li se bez nje sans terre?

Naša putovanja su ekspedicije koje završavaju u tihim sutonima, prije ili poslije, kod ognjišta od kojih smo i krenuli. Polovina naše šetnje tek je vraćanje po vlastitom tragu, a cijelo naše lutanje je put ka samome sebi.
Mi, zapravo, svoje ognjište nosimo u sebi; mi smo hodači one drevne vrste koja još živi u nama.


Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se