novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

15

pet

06/18

ti umjesto njega napiši

potok42.blog.hr


ti to učini, pjesniče. pomozi.
on ne može, on ne bi smio,
sklon je samopovređivanju.
njegov nepredvidljivi gnjev
sprječava ga da se suoči sa
žalom zbog neostvarenih žudnji.
zar ne vidiš ožiljke i svježe
rezove na koži njegove duše?

ti umjesto njega napiši
pjesmu o prijateljstvima,
o mlakoj vodi koja više ne teće,
o beživotnosti, o ružnim odstupanjima
od zrcaljenja slike odanosti i ponesenosti,
o smeđoj travi koju zazeleniti ne mogu
više ni cjelogodišnje kiše.

ti oblikuj stihove
o njegovoj suputnici
koju je napustilo strpljenje,
ispunjenoj strahom i neostvarenim
obećanjima, o kući u ulici nepovjerenja,
urušenoj besmislenim ponavljanjima
i kiselim maglama budućnosti.

ti stvori liriku
o njemu posustalom, iskidanom,
pred rasućem, slomljenom, satrvenom,
skršenom, rastrojenom,
o sablasnom gradu duhova
iz kojeg su otišli tragači zlata,
koji su pustinjskim pijeskom
zameli vjetrovi povijesti.

ti ispiši poeziju
o jednom životu koji je projurio
ne povrijedivši promatrače,
o serijskom automobilu koji se
utrkivao na reli vožnji i izletio sa staze,
o jednom životu – nepomičnoj
zahrđaloj olupini
koja ne dopušta da ju otegle,
koju ne žele tegleći odvući.




Povećanjem do nestajanja ...

nepoznatizagreb.blog.hr



Savska cesta, između Vodnikove i Žerjavićeve. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

ROLADA S MALINAMA

gurmanka.blog.hr





... maline i vanilija, sočno i ukusno!
Ugodan vikend :)

ne izmišljam...

boniana.blog.hr





ne, ne izmišljam
ili možda samo malo u mašti nesvjesno živim
kratko od kraćeg
da ne zavaravam sebe, jer je to tako lako i vrlo jednostavno
zavarati se da bih vjerovala u nepostojanje stvarnog
jer
sve stvarno umara
onemogućava
sve ima uteg i biljeg s kojim se živi ali ne bježi
al' zato mi se dogadja ponekad da ukradem noćni treptaj
neke daleke zvijezde
jer sam bez sna u snovima budna
dogadja mi se
da s maestralom otplovim samo mislima
nikad s pravim jedrima
jer prava jedra trebaju pravog mornara
a ja ploviti ne znam
nisam naučila sputana konopima
pretvoreni u veliki grop bez mogućnosti odmatanja
a brodovi znaju biti pronadjeni u lukama neucrtanim u karte
i zbilja ne umišljam ako kažem
da bih ponekad htjela biti na brodu
uz hrid nepoznatog otočića
daleko od obale i nepronadjena
neotrkrivena
pritajena
kao i sve želje kojima je
put
odavno zastrt



foto:Z.Dumanić-Pag

Opuštanje i modna premišljanja

nachtfresser.blog.hr



Prva potpuno opuštena šetnja nakon dosta vremena. Samo sam išao pogledati raspored za idući tjedan, dežurstva na maturi rano ujutro ponedjeljak i četvrtak, srijedu cijeli dan sjednice, moglo je i gore, nisam dobio utorak, esej iz hrvatskog, koji najduže traje, i kad je najveća vjerojatnoća, ako budu vrućine, da se nešto dogodi, tj. netko onesvijesti. Zanimljivosti me baš ne zanimaju, onda bolje meditacija od dva do tri sata buljenja u prazno, na što se to dežurstvo svodi.
Polako već počinjem osmišljavati, odnosno stvarati konture ovogodišnjeg Berlina, raduje me da ćemo najvjerojatnije biti u stanu u kojem smo bili zadnja dva ljeta, tamo i Jin ima svoje Talijanke, s kojima se baš dobro razumije pasjom mimikom. Razrađujem strateško i taktički što su mi ovogodišnji prioriteti, putovat bi se trebalo u drugoj polovici srpnja.
Eto uz jučerašnji djelotvorni grah i mali modni intermezzo. Zanimljivo da mi je glede odijevanja Rijeka postala mnogo zanimljivija od turističkog Krka, koliko sam vidio tamo onaj jedan vikend, i na plažama prevladava dosadni novi konzervativizam. Što je zavapila meni jedna od najdražih twitterašica Branka Vooković, dosta tog eksperimenta s vremeplovom, vratite nas u 21. stoljeće.

Japan, zemlja vulkana

teutinaljubav.blog.hr


Uvijek kada putujemo Japanom, pogled mi privlače vulkanski oblici krajolika. I uvijek se pitam jeli riječ o ugaslom vulkanu ili tek tektonska formacija. Pitao sam se dali je tome tako i pri pogledu na ovaj vrhunac.
View from Shinkansen
Japan živi sa svojim vulkanima, bolje bi bilo reći da oni poklanjaju i uzimaju život Japanu. Svojim erupcijama donose plodno tlo. Toplina podzemne vode koristi se u proizvodnji električne energije, a na toplim izvorima poznata su kupališta "Onsen". Vulkani su odredišta mnogih hodočasnika, a najpoznatije je dočekivanje jutarnjeg Sunca na obroncima Fujia.
Pod Japanom sudaraju se 4 tektonske ploče, podvlače jedna pod drugu i vulkani su posljedica tih tektonskih pokreta, jednako kao i potresi. Zbog toga je Japan zemlja s najviše aktivnih vulkana na svijetu, njih čak 108 što je 7% svih aktivnih vulkana na zemlji.
Japan Volcanoes
Ovo je sasvim dovoljno da me zaintrigira priča o japanskim vulkanima kao i životu uz njih. Najbolji izvor podataka je serija videa Begin Japanology iz koje je i ovaj video:

Oni koje zanima život Japana, kultura, hramovi, klopa i još mnogo toga, mogu to vidjeti u polusatnim videima na koje možete doči kada pogledate gornji video "BEGIN Japanology".
Znam da je lakše pročitati par rečenica nego gledati čitav video pa sam iz njega izvadio par detalja koji vjerno opisuju život pored vulkana.Mt. Usu jedan je od najaktivnijh vulkana a nalazi se na Hokaidu. Samo u prošlom stoljeću imao je 4 velike erupcije, posljednju 2 000.g.
U velikoj erupciji 1783 od 570 stanovnika, preživjelo je njih samo 93. Preživjeli su obnovili selo i zajednicu a način na koji su to učinili zadivljujući je. Muškarci koji su ostali bež žena, ženili su se sa ženama koje su ostale bez muževa. Djecu koja su preživjela prihvatile su obitelji koje su ostale bez vlastite djece.
Danas je to grad i poznato turističko odredište. Fascinira me Japanac Masao Mimatsu koji je pedesetak godina crtao sve što se dešava s obližnjim manjim vulkanom, koji je izrastao iz ravnice, danas visok nekoliko stotina metara. Slikao je s toliko preciznošću da su kasnije njegovi crteži poslužili kao osnova prikaza rasta vulkana, poznata u svijetu vulkanologa. Naslikao je preko 2000 crteža života vulkana.
Masao Mimatsu

Masao Mimatsu

I na kraju prilažem svoj video nezaboravnog Fujia, koji nas je i ove godine pozdravljao na odlasku iz Japana.
Sayonara Fuji, until next meeting

Dodatak:
Često nas pitaju dali smo osjetili potres dok smo bili u Japanu. Nismo iako nam je to bilo želja.
Na ovoj su fotki potresi u razdoblju 7-15 lipnja. Vidi se šire područje Tokya i da se radi uglavnom o potresima iznad 4,5° Richtera. Vidi se i zašto je to područje kritično, zbog sudara 4 kontinentalne ploče. Zbog ovakvog položaja nije pitanje hoće li Tokyo pogoditi razoran potres nego kada. Jednako katastrofalan mogao bi biti i tsunami, budući se Tokyo nalazi u zaljevu koji bi taj tsunami pojačao do neslućenih razmjera.
Earthquake in Japan 7-15 June 2018
Fotka je skinuta sa stranice: Today's Earthquakes in Japan, na kojoj je moguće vidjeti i sve druge potrese u svijetu.

MOJA PRVA SAMOSTALNA IZLOŽBA FOTOGRAFIJA U ČILEU

blueveki.blog.hr

#Chile #Croatia #Hrvartis #Nikon

Hrvartis – udruga hrvatskih umjetnika u Čileu, koje je Predsjednik i voditelj Franco Ferrera Cvitanović U Santiagu de Čileu , okuplja umjetnike hrvatskoga podrijetla kako bi se međusobno upoznali, dijelili iskustva i promovirali svoju umjetnost kroz izložbe i koncerte organizirala je moju prvu samostalnu izložbu u Čileu. Neki od glavnih ciljeva udruge su stvoriti suživot između hrvatskih i čileanskih umjetnika hrvatskih korijena te promovirati njihova umjetnička djela.
Tako mi je Gospodin Franco Ferrera Cvitanović ponudio da prirede izložbu mojih fotografija sa motivima iz Domoivne. Naravno da sam prihvatio poziv i neizmjerno sam ponosan što mogu biti mala karika koja povezuje preko umjetnosti Hrvate u Čileu i Domovini! Nadam se da je to samo početak suradnje, te da čemo uskoro raditi jedan veliki projekt povezivanja Domovine i Hrvata u Čileu!
I na kraju puno Vam hvala Gospodine Franco na ukazanoj časti! ČLANAK O IZLOŽBI FOTOGRAFIJA IZ ČILEA


http://www.hrvartis.com/2018/06/14/tomislav-veic/

Najljepši san

moj-pinklec.blog.hr


K82



Bio si noćas tu
kao srebrna prašina ljepote
posuta po mome snu,
sa dlanovima punim svjetlosti
dahom boje malina
i mirisom vrelih poljubaca.

Bio si noćas tu
zagrljeni u jedno
šetali smo zvjezdanim nebom
razgovarali sa oblacima i vjetrom,
slušali pjesme ptica i trava
i bili smo jedan te isti san.

Bio si noćas tu
i bili smo oblak i more,
vjetar, sunce, grgoljavi potok,
bili smo sve i sve je u nama bilo,
bili smo naljepši san
posut tajnom Svemira po nama.

ako uspijem naučiti ću

andrea-bosak.blog.hr

Panjemaješ po Ruski? Njet a vrlo rado bih voljela naučiti nešto više od zdrastvujće sada navodno dok traje nogomet negdje u gradu postoji brzi tečaj ruskog jezika pa ću prošetati svoje kotače danas po gradu da saznam na kojoj lokaciji mogu naučiti ruski.

Spori odron

narubupameti.blog.hr

Prije nešto više od mjesec dana vidjela sam ovdje na blogu preporuku za knjigu, u komentaru sam rekla kako ću ju predložiti svojem čitateljskom klubu, tako je i bilo.

Šest žena revno se prihvatilo čitanja knjige : Spori odron – Mihaele Gašpar.



Moram odmah reći, ova recenzija romana nije pozitivna.

Sastale smo se kod jedne od nas, posjedale na svoja uobičajena mjesta oko stolića u dnevnom boravku na kojem je domaćica složila narezani francuz, zdjelicu s umakom od tune i vrhnja, male pizze od lisnatog tijesta i kolače. Nakon što smo se lijepo smjestila, utolile prvu glad i natočile si čaše vina, kritike su počele pljuštati sa svih strana. Nismo bile zadovoljne tim romanom, niti jedna od nas. Kako bih možda dala malo više vjerodostojnosti našim mišljenjima, spomenuti ću da su među nama pravnice, farmaceutkinja, ekonomistica, logopedica, poznavateljice stranih jezika, i sve imamo popriličan broj kilometara pročitanih riječi iza nas.


- Prema ovom romanu ispada da su sve žene sebične kuje, nekakav izrod koji mrzi vlastitu djecu! – krenula je jedna od strastvenijih među nama.


“Spori odron” nazvan je romanom od šest dijelova koje međusobno povezuje i donekle ulančava jedna starinska seoska, pomalo i ladanjska kuća kroz koju u jednom duljem razdoblju prolaze raznoliki likovi iz mahom disfunkcionalnih obitelji.
-------
Kuća koja ima svoje unutarnje intimno pamćenje pretvara se u svojevrsnu grobnicu osjećaja i prevelikih očekivanja, u svjedoka počinjenih i nepočinjenih zločina, u antijunaka romana u kojem autorica predočava čitavu plejadu nesretnih ženskih likova koje se utapaju u patrijarhalnoj uskoći i psihičkoj grubosti i površnosti. No nisu žene jedini deklarirani gubitnici ovog romana.“
Kaže Denis Derk u svojoj kolumni.

Sve recenzije pročitane prije samog čitanja romana bile su pozitivne. Na početku knjige uvodna riječ nekog uvaženog gospodina, stručno filozofski napisana, pobudila je u meni vjeru da je u pitanju neki rijetki biser koji samo čeka otkrivanje. Spisateljica ima dobar stil, zanimljive slike stvara pred očima čitatelja i definitivno ima određenih saznanja o psihološkoj dinamici koju ugrađuje u svoje likove. Time je razočaranje bilo veće.

Roman, ili neka druga vrsta književnog djela, mora imati neku svrhu. Bilo da je knjiga poučna, pa se u čitatelja slijevaju nova saznanja i činjenice, ili na njenom kraju doživimo katarzu, prosvjetljenje, pročišćenje, bilo da ju je jednostavno užitak čitati zbog duha koji pršti iz svake riječi, humora ili duhovnosti, ili je radnja toliko napeta da nas drži u rukama bez obzira što je stil manjkav, ili ako ništa drugo kao kod ljubavnih romana b-kategorije ima dobro opisane scene seksa. Dakle, neku našu potrebu, potrebu čitatelja, knjiga mora zadovoljiti. Vrhunske knjige su one koje uspijevaju ispuniti više od dva takva elementa.

Roman Spori odron, nije učinio ništa od toga, nije bio poučan, nismo doživjele katarzu, nije bilo užitak čitati, nije bio napet…. Sve do jedne, shvatile smo da smo uložile vrijeme u čitanje nečega što je u nama izazvalo samo loše osjećaje, tjeskobu, jad i depresivne misli. Osjećale smo se izdano i potkradeno.

Također, primijetile smo da tih šest dijelova pokriva vremenski period od više od sto godina, opisana je ladanjska kuća na selu s nekoliko kupaonica, mjedenim slavinama… ne znam u kojem našem selu je prije toliko vremena postojala zidana ladanjska kuća tog kalibra, bit će da ju je sagradio neki jako bogati seljak, ali uvid u nastanak kuće nemamo. Nešto nam se po tom pitanju učinilo povijesno nelogičnim.

Možda sam u krivu, jer nisam pročitale sve knjige svih pisaca ove zemlje, ali čini mi se da hrvatski pisci pretežito pišu depresivne knjige, teške tematike, teških riječi, teške sudbine, užas preko užasa… Črna mati zemla, Tvoj sin Huckleberry Finn, Brdo…. Kvalitetne knjige, vrhunske knjige, ali teške knjige. Kao da se nije moguće probiti u naše književne krugove bez da se masom gustih ljepljivih prikaza ljudskih nesreća ne ispuni bijeli papir?

Volim teške knjige, među najdražima mi je Krležin roman Na rubu pameti, ali vrhunski prikaz i kritika društva može se dati i laganim perom, naoko kroz obični ljubavni roman koji to zapravo uopće nije, kao što je to Jane Austen pokazala u romanu Ponos i predrasude.

Spori odron je hrpa teškog prašnjavog kamenja, koja teško sjeda na želudac, i nažalost moj čitateljski klub nije u tome uspio pronaći ništa više.

Lutajuća pjesma

nakaucu.blog.hr

Kada riječi moje, dodirnu usne tvoje, budi jak, ne pokaži da ti je stalo, da drhtiš zajedno sa mnom , da zeliš mene u zagrljaju svome. Kada usne moje ljube tvoje, ne pokazuj da ti je stalo, ne plači za mnom, molim te. Kada te volim, nikada ne pokazuj svoje osećaje, drži sve u sebi, dozvoli da odem, jer ja ne volim nikada do kraja. Ja uvijek bježim, cijeli svoj let u pravcima vjetra, uvijek za tren izmaknem sreći. Ne nudi kule, oblake ni mora, ne pružaj ruke, ne grli me, ja samo treperim kroz snove i zivot, kroz vazduh kao proljeća trag…
Ako poželiš mene, izgubićeš sebe, jer ja sam lutalica bila cijeli ovaj život svoj… Zato molim te, ne grli nikada moje ruke, jer ćeš uvijek grliti sjene, ne slušaj nikada moj glas, zavešću te i ostaviti, nikada ljubiti zauvijek nikoga neću.
Jer ne vjerujem u ljubav, ni u srebrne kiše, ne vjerujem u snove ni u zvijezde što ostavljaju po nebu trag. Ne vjerujem da postoji netko tko voli, ja ne vjerujem sebi.

2008.

pismo, stol i stakalce

viviana.blog.hr

U koverat stavljam pismo - prazan papir, i odlažem koverat na stol.
Kutija s cigaretama se prazni i prazni.
Prazni se i otočić okružen staklom kroz ždrijelo pješčanog sata.
Ne preokrećem ga.
Pišem po uzoru kako bi trebalo pisati a potom te priče brišem i na njihova mjesta ostavljam malene otiske koje je nemoguće kopirati. Znam da ih je nemoguće i ponoviti za sat, pola sata, trenutak kasnije, i zato ih ostavljam ovdje kao da mi trenutak istine koji ne želim da mi izmakne i ostane izgubljen u moru nevlastitih trenutaka, može zabilježiti stvarnost.
Pod rebrom, osjećam, tamni mi sunce. Tanji se i tamni. Pretvorilo se u skoro sasvim tanki prsten.
Uzimam čađavo stakalce i kroz njeg gledam; najednom sam opet tako mala. Stojim pod razgranatom krošnjom trešnje u dvorištu. Nikuda nisam otišla - pružam ti rupčić - hajde, hajde, nemoj... nisam otišla. Prijateljstvo znači da ću za tebe uvijek biti tu, znaš? Pogledaj samo u nebo - kako je plavo! Vidiš? Nema baš nikakvog razloga za suze.
Na stolu leži koverat. Sedamdesetak godina poslije ovo će izgledati tako...... vidim već. Ovaj trenutak bilježim i zato jer nikog od vas tad neće biti kao što vas nema ni sad. Prijateljstvo je samo oslonac, stol na koji spuštam koverat a on je prazan - prazan list u njemu. Stol nikada ne može zamijeniti ruke.
Uvijek ostane nešto za čim pomalo i žalimo i ne žalimo. Pokušavam se sjetiti ali uzalud, nečeg što bih sa sigurnošću mogla svrstati uz jedno ili drugo. Zahvaljujem mojim pričama. One su tako dobre da se daju pomaknuti u stranu i ustupiti prostor mom glasu. Ja stojim izdvojena. I mračno je, kao na pozornici prije nego što na nju padne trak svjetla. Mrak a onda najednom svečana uvertira svjetla. Osmijeh koji mi mami ta situacija podsjeća me na onu u kojoj Ti popravljam leptir mašnu i prišapnem na uho da bih još jednu čašu vina. Uvijek smo za jedan svjetlosni korak ispred i sve u što gledamo već je prošlost.
Popravljam kosu.
Hoću li govoriti? Vas nema.
Osmjehujem se.
Nema vas.
Izdaleka opažam samo bioluminiscenciju. To je aura postojanja, vaše udaljenosti.
Pružam kažiprst kao da njime dotičem malog svilenog pauka - malu radu koja donosi sreću. Ne smiješ ga povrijediti. Taj paučić sama je nježnost za koju on i ne zna da je pričinjava tvojoj koži.
Otiđi, kažem mu, i on ode.
Ovdje ionako ostaje samo stol i koverat. Stakalce je moje. Kroz njega moram gledati - moram promatrati. Znati, kada mi više neće biti potrebno.
U ljetnu noć... tamo.... tamo želim.




voćka poslije kiše

Jutro na Dunavu...

mecabg.blog.hr

Dobro jutro i ugodan vikend


Pozdrav sa Dunava...

Statistika

Zadnja 24h

9 kreiranih blogova

293 postova

546 komentara

279 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum