Sve kategorije po listama
26
sri
11/25
ANĐEO
dvitririchi.blog.hr
Izradila anđela za ... dijete.
Zapravo... umjesto djeteta..
Mislim, usput, onako... uz kavu.
Uvalili mi vjeronaučnu domaću zadaću.
Visit će na školskom božićnom drvcu.
Ok, zvuči morbidno: ali dijete će objesiti anđela. Na bor.
To je tako.
Tradicija.
Sto ja tu mogu...
Valjda neće dublje promišljati o tome sto radi. O simbolici.
I uvezla sam slikopričicu, koncem.
Prelistala sam je, dobra je.
Vodič kroz sukobe za prvašiće u deset sličica.
Sasvim dovoljno i za odrasle, a kamoli za djecu.
Rekoh... ide mi. Mogla bi izrađivati anđele i prodavati ih ispred crkve, namignuvši ekipici.
Bolje vragove, dometnula je Jedna, ubravši moju priču, onu iz proreda.
U svakom slučaju je bolje da dijete objesi vraga nego anđela, ako ga već učimo ukrašavanju stabala vješanjem.
Što ne da da?
Događa se...
agava505.blog.hr
Događa se neočekivano… pronašla sam ih na svom putu,
na raskrižju na kojem nisam ni sanjala da sam stigla,
i čini se kao slučajnost…
umjesto toga bili su tu i čekali su me,
u tom posebnom trenutku, ni minutu prije ni poslije...
u savršenom trenutku na savršenom mjestu…
razumijem to jer odjednom oni su postali put...
jedini kojim mogu putovati.
Nevjerojatno je kako uz tako malo truda mogu
učiniti hladnoću hladnijom,
a vrućinu toplijom...
i boje ljepšima...
tjeraju me da otkrivam nove...
i divim se...
ono što mi ispunjava pogled s najviše svjetla magično nalikuje riječi "mi"...
shvatim da su već u meni... i ne znam kako ili kada se to dogodilo,
ali oni su tu i ispunjavaju svaki najmanji moj prostor,
čak i one za koje nisam znala da ih imam,
ali koje otkrivam zahvaljujući mom usplahirenom srcu,
zateknu me nespremnu,
i upravo je to njihova velika snaga...
ne daju mi vremena za razmišljanje ili postavljanje barijera,
jer dok osjetim kako mi teku venama,
već su postali krv...
zrak...
hrana...
i nisam shvatila koliko sam ih udisala dok nisu nestali...
otkrila sam koliko je teško razumjeti
i prihvatiti zašto ću morati živjeti bez njih...
ali oni su sada tu...
urezani u moje srce...
pripadaju mi
a više ih nemam...
ponekad me osjećaj obuzima
da ih nikada nisam ni imala...
slika: iz bespuća internetske planete
Čapljinski balkon...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Pod balkonom, dan prije vjenčanja rekoh,
Ti i ja smo odjeljeni vlakovima i narodima
izmješani sa zemljama runolista i lotosa.
u tragovima odlazaka i dolazaka,
u godinama pune zrelosti u zagrljaju rijeke
i vjetra, kiše puteva i gradova, u igri oblaka
i sunca, u disanju srca i tihovanju uma,
u slijedu vremena. mi smo odlučili
živjeti zajedno.
rekao si... u dvoje se ljepše sanja.
Vjerovala sam... Ostvarilo se!
Dijana Jelčić
. . .
borut.blog.hr
Ponekad naiđem na nečiji tekst koji me zaustavi i podsjeti na nešto važno.
Danas je to bio jedan takav.
Ernest Hemingway je jednom rekao: U našim najmračnijim trenucima ne trebaju nam rješenja ili savjeti. Ono za čim čeznemo je ljudska povezanost - tiha prisutnost, nježan dodir. Te male geste su sidra koja nas drže stabilnim kada se život čini okrutan.
I stvarno…
Ponekad nije potrebno objašnjavati, uvjeravati, popravljati.
Dovoljno je samo biti tu — mirno, nenametljivo, s razumijevanjem koje ništa ne traži zauzvrat.
Ta tiha blizina, pa makar i na daljinu, ponekad vrijedi više od svih velikih riječi.
RAZVOD
huc.blog.hr
(iz uputa za život)
Neki dan u novinama sam pročitao vijest
da se razvodi Nicole Kidman.
I Keith Urban.
Nakon dvadeset godina braka.
Jedan od najskladnijih holivudskih parova,
pisali su donedavno tabloidi.
Naravno. Tabloidi vole izmišljati lijepe laži
od kojih se može lijepo živjeti.
No čemu se čuditi?
Još jedno potonuće
u moru bračnih brodoloma.
To je više simptom bolesti društva i vremena
u kojem živimo nego neko iznenađenje.
Ljudi se naprosto ne trude.
Ljudi se naprosto podrazumijevaju.
Nitko ne radi na odnosu.
Radi se, doduše, na karijeri —
kao da će te ništavilo pitati
za broj skupljenih titula i citata.
Zdušno se radi na zaradi —
na projektima, bonusima…
Radi se na tijelu —
pumpa se, broje se kalorije, gutaju suplementi;
trbuh mora biti ravan,
a duša može biti pseće govno na asfaltu.
Radi se na imidžu,
na filterima i lažnim osmijesima,
avanturama koje se fotografiraju,
ali rijetko žive.
Radi se na remodeliranju kuhinje,
na biranju brendiranih pločica za kupaonicu
i tepihu koji će „upotpuniti“ dnevni boravak.
Radi se na bucket listama…
Na svemu i svačemu se radi —
samo se na ljubavi ne radi.
Ako ćemo pravo, to je stvar
Svemira:
uloženo vraćeno.
Tko god je pokušao
iz sjemena
uzgojiti
kakvu biljku,
voćku,
cvijet,
zna koliko je teško
uspjeti u tome.
Bilo da su u pitanju
čeri-rajčice,
ljute papričice,
kalikantus,
noćne frajle,
kanabis,
pa čak i obični
mini San Pedro
iz kojeg ne možeš iscijediti ni kapljicu
meskalina…
Brakovi pucaju
jer se ljudi ne trude,
jer im je sve drugo preče, važnije.
I onda ostaju djeca,
ta jadna razjebana djeca, ratni plijen,
razvučena na dvije strane
kao poderani džemper.
I je li vrijedilo? … svih tih filmova… Nicole?
Sly, u dokumentarcu Sly,
u završnici izjavljuje:
„Ne, ne vrijedi.*”
Budite dobri.
Budite nježni jedni prema drugima.
Svijet neće.
On će vas bušiti, lomiti, šutjeti nad vašim ranama.
Zato čuvajte jedni druge —
jer niko drugi neće.
Ne pitaj:
„Voliš li me?” —
to je za sapunice.
Pitaj:
„Što mogu učiniti za tebe? I:
Kako ti mogu pomoći?”
Stvar je istovremeno vrlo teška
i vrlo jednostavna.
Sretno.
--
*… bez doma, bez obitelji, bez ljubavi žene i djece
što je sve to?
to su samo slike, filmske slike
nečeg što nikada nije postojalo.
to nije život.
to je umjetnost.
to je plod mašte.
ovo je stvarno.
ovo živi, diše i umire i krvari.
i to trebamo čuvati.
DANI PRIJE SADA
komentatoricamicaa.blog.hr
Ernest Hemingway je jednom rekao: U našim najmračnijim trenucima ne trebaju nam rješenja ili savjeti. Ono za čim čeznemo je ljudska povezanost - tiha prisutnost, nježan dodir. Te male geste su sidra koja nas drže stabilnim kada se život čini okrutan.
Molim te ne pokušavaj me popraviti. Ne oduzimaj mi bol niti mi oduzimaj sjenu. Samo sjedi pored mene dok prolazim kroz vlastite unutarnje oluje. Budi mirna ruka koju mogu dohvatiti dok pronalazim svoj put.
Moja bol je moja da je nosim, moje bitke su moje da se s njima suočim. Ali tvoja prisutnost me podsjeća da nisam sam u ovom ogromnom i ponekad strašnom svijetu. To je tihi podsjetnik da sam vrijedan ljubavi, čak i kada se osjećam slomljeno.
************
Dakle, u mračnim satima kad se izgubim, hoćeš li biti tu? Ne kao spasitelj, već kao pratilac. Drži me za ruku dok ne svane, pomozi mi da se sjetim snage.
Vaša tiha podrška je najdragocjeniji dar koji možete dati. Ljubav koja mi pomaže da se sjetim tko sam, čak i kad zaboravim
**************
zadnjih mjesec dana bili su mi možda ne najteži , ali vrlo teški u obitelji.
bilo me je ovdje među vama s postovima bez komentara, sa slikovnim postovima bez riječi : misle oni koji me poznaju ( ne preko nick-a ) da ono što mogu i moram pretvaram u hoću i djelomično su u pravu a zapravo, slomljena sam bila kao travka velikim stopalom zgažena.
Sad sam tu - pokušavam biti "ona od prije" , vraćam se sebi s dvije ruke blogerske podrške : jednim mailom ( @A ) i jednim glasom (@S ) fejs frendica
To je ta tiha podrška "na daleko " koja me čini bliskom sebi i njima HVALA IM
inspiracija : fb
Komentari isključeni, hvala
Debela dama
stella.blog.hr
Volim Pozorište "Vuk" i ambijent u kome čekamo predstavu,
uz čašicu razgovora i pića
Večeras gledamo predstavu "Debela dama"
Ima mnogo načina da se uradi master rad, a ovaj mi se
najviše dopada. Milena Radovančev je uradila predstavu
po motivima istoimene priče Irvina Jaloma iz romana
"Krvnik ljubavi" o problemu gojaznosti. Glume
psihoterapeut Bojan Tepavčević i ona.
Poseban je drugi dio predstave u kojem publika
postavlja pitanja, a oni improviziraju nastavak seanse
sa odgovorima na ta pitanja. Pitanja su bila odlična,
a odgovor na njih za svaku pohvalu. Preporučam
predstavu svakom tko je u mogućnosti da je vidi!
Šaran...
mecabg.blog.hr
Šaran
Odrasla sam misleći da riba pliva samo u moru. Normalno ta riba se jede kad se ulovi ili uzme na ribarnici. Neka velika pamet za spremanje ne treba ako se držiš pravila da riba mora tri puta plivati u moru, u ulju i u vinu.
Onda sam saznala da riba ne mora plivati u moru, da se može staviti u rernu (što je u mojoj kući bio nezamisljivi greh), nadam se ono treće bar da je tačno.
Povela se neka diskusija kako ko kuva, ko je bolji kuvar, recepti…
Priznajem, nisam kulinarski majstor, ali pored mene niko nije umro od gladi, a ni pojeo nešto loše… osim kad mi zagori. Za to nisam kriva ja, nego ovaj blog gde se stalno nešto događa.
Čujem kako Glavnokomandujući objašnjava neki recept, na kraju rečenicu: Ja spremam šarana, meca nije neka kuvarica.
Zajapurena, uvređeno, ulazim u sobu, zatičem ga kako sav blažen priča, muškom društvu, o receptu za spremanje šarana na njegov način. Zinuh da nešto kažem, ali me on tako blaženo pogleda, da sam ućutala…
A kako to izgleda u praksi…
Šarana ja kupujem jer on ne voli da se muva po ribarnicama, a kad upeca nešto to pokloni prijateljima.
Donosim ga kući, jednom i živog, cirkus mi je napravio u busu. Šarana stručno pregledaju, da li su mu bistre oči, kakve su škrge, da nije slučajno mastan… Položim obično ispit .
Nastupa glavnokomandujući.
-Dodaj mi neku šerpu…
-Gde je krpa??
-Da li si upalila pećnicu??
-Dodaj mi viljušku, ne tu, onu drugu… (imamo million viljušaka, koja li je ona druga?)
Bežim i uzimam novine…
Tras-bum… i urlik…
-Prosulo se ulje …Samo se prosulo, valjda skočilo iz ormara gde stanuje.
Ulećem u kuhinju, izvodim piruetu na kojoj bi mi pozavidela svaka balerina. Hvatam se za policu… klizim I dalje jer se niz nju sliva gusta žuta masa maslinovog ulja…
-Pazi, da se ne oklizneš… stiže prekasno.
Sedim u onoj mešavini kukuruznog i pšeničnog brašna koje je završilo na mojim trapericama umesto na šaranu…
Dva sata čistim, za to vreme on rešava križaljku
-Da li je gotovo?
-Jeste, brišem znoj…
Šaran je najzad u rerni.
- 45 minuta sa jedne strane 45, sa druge, pada naredjenje.
Gledam na sat, spremam prilog i pazim da ne zagori ili ostane presno.
--Jesi li je okrenula?
-Jesam, umilno se smeškam…
Ona ribetina, kao omanji morski pas, isprskala celu rernu, zasmrdela kuću, ali najzad je bila gotova.
-Izvadi je iz rerne, to možeš i sama.
Malo sam se opekla dok sam ga smestila u tanjur.
Postavljam sto, iznosim pribor za jelo, čaše, vino, kruh…
On dolazi, kritički gleda šarana, stavlja malo zelenjave za dekoraciju i osmjeh…
-Šta bi ti bez mene, nikad ne bi jela ribu…
A preko Dunava hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Kakva je razlika između Monike Lewinski i Srba?
O: Monika prvo popuši, pa se onda kurči,
a Srbi se prvo kurče pa onda popuše.
Objašnjavala zagrebačka učiteljica djeci narode i pita malog Štefa:
- Kaj si ti, Štef?
- Srbin, a kaj bi drugo bil?
- Ne, Štef, ono što su ti otac i majka, to si i ti. Kaj je tebi otac?
- Hrvat.
- A majka?
- Hrvatica!
- A kaj si ti?
- Srbin!
- Dovedi sutra oca.
Dođe sutra otac i učiteljica mu kaže da se Štef
nacionalno opredijelio kao Srbin.
- Ma, nemoguće, - reče otac.
- Evo. Štef, kaj je tebi otac?
- Hrvat.
- A majka?
- Hrvatica.
- A kaj si ti?
- Hrvat.
- A za kaj si jučer rekel da si Srbin?
- Ah, jučer, jučer sam se tak' bedasto osećal!
Doselio se Jovica sa roditeljima u Zagreb. Prvog dana izađe on
van igrati se, nađe skupinu dječaka koji se igraju s loptom: i pita ih:
- Momci, ja sam Jovica. Da igramo fudbal?
Dječaci su ga na početku ignorirali, ali mu na kraju jedan dečko priđe i kaže:
- Štima, ali mi nismo momci nego dečki, ti nećeš biti Jovica nego
Štef, i nećemo igrati fudbal nego bumo igrali nogomet.
Jovica, naravno, pristane, te počnu oni igrati nogomet, no nakon
određenog vremena zove Jovicu otac s balkona:
- Jovice, dolazi na ručak.
Jovica ne reagira - on je sad Štef, zar ne?
- Jovice, dolazi na ručak!!!
Jovica opet ne reagira.
- Jovice , mamu ti jebem, dolazi na ručak dok ti ja nisam došao dole!
Jovica opet ne reagira. Otac se spustio dole, uhvatio
Jovicu za uho i vuče ga gore. Vraća se Jovica kući i kroz plač kaže:
- Eto ti, ne možeš biti Hrvat ni pet minuta
a da te neki Srbin ne zajebava
Kako Beograđanka upoznaje svog dečka s mamom?
Kevo, jebote, moj momak.
Beograd, godina 2100., najžešći embargo.
Ali Srbi se ne daju. Ovih dana skinuli su 281290 nula i
uveli super dinar. Više se čak ne jede na
bonove jer nema papira. Žena ulazi u prodavaonicu.
- Izvol'te?
- Molim vas par najlonki.
- Nema.
- Grudnjaka imate?
- Nema.
- Onda bi htela jedne gaće.
- A jel' imaš potvrdu da radiš na merdevinama?
Piroćanca već duže vrijeme pekla savjest pa je
otišao kod popa na ispovijed.
- Šta je sine?
- Ja sam za vreme drugog svetskog rata u
podrumu skrivao Jevreje.
- Pa to je dobro delo.
- Ali sam im to naplaćivao.
- Pa znaš kako je, to košta; troškovi su to veliki.
- Ali im još nisam rekao da je rat gotov.
Kako se po najnovijoj terminologiji zove situacija u
kojoj djevojka iz Srbije izgubi nevinost?
Dogodio joj se kurac.
25
uto
11/25
SUZA I ŠEF BILI U PARIZU
zgmazoretkinje.blog.hr
Suza i Šef su od petka do utorka bili u Parizu (Francuska), te su se vratili u utorak navečer. No, već u srijedu rano ujuto (u 6:00 sati) lete za Osijek na sastanak.
- srijeda 26.11. u 9:45 Slovenska 21 (Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91), o/o Ačkar
- nedjelja 30.11. u 15:30 KD V.Lisinski (Savjet za nacionalne manjine RH), o/o Suza
- subota 6.12. u 13:45 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Hajduk), o/o ????
- petak 12.12. u 17:00 Ivanec (team building do nedjelje 14.12. u 20 sati), o/o Tinana
- subota 20.12. u 16:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Lokomotiva), o/o ????
REZERVNA OPREMA ZA TIM
U skladištu Zagrebačkih mažoretkinja imamo veliku količinu rezervne opreme:
• navijačkih majici 60 komada
• ostalih majici
• službene gače i potkošulje
• službene futrole za uniforme
• ogledala 50 komada
• kabanice za kišu
• službene torbe 2 komada
• Sokol majice, hudice i jakne
• steznici i ortoza za povrede 20 komada
TRENER UVIJEK U DVORANI
Trener nikada ne smije izaći iz dvorane i prepustiti trening asistentu (osim u slučaju više sile).
Trener ne može otići iz dvorane ako nije došao trener slijedećeg sastava sve do momenta dok ne dođe.
Trener ne smije slati asistenta da mu ode obaviti neku privatnu stvar tijekom treninga (trgovinu, kafić, mjenjačnicu, banku…).
Trener ne smije ostaviti mažoretkinju mlađu od 10 godina samu.
SABOR RH
- od 9. stoljeća su se organizirali sabori na kojem se raspravljalo o pojedinim političkim pitanjima u Hrvatskoj (kao što je bio Crkveni sabor 925, sabori za krunidbu kraljeva isl.)
- 19. travnja 1273. godine. održan prvi poznati sabor i to u Zagrebu, sa sačuvanim zapisnicima, odlukama i potpisom bana
- 1527. Sabor je potpuno neovisno odabrao austrijskog cara Ferdinanda Habsburga za hrvatskog kralja, a 1712. samostalno je potvrdio pragmatičnu sankciju (da žene mogu biti prestolonasljednici)
- od 1533. zasjeda jedinstveni Sabor za Hrvatsku, Dalmaciju i Slavoniju u Zagrebu pod predsjedanjem zajedničkog bana
- 1847. Sabor proglašava hrvatski jezik kao službeni (do tada je službeni bio latinski, mađarski i/ili njemački)
- 1848. Sabor proglašava niz povijesnih odluka poput ukidanja kmetstva, ukidanja veza sa Ugarskom (proglašenje neovisnosti), građanske slobode, ujedinjenje Hrvatske
- Sabor nije radio za vrijeme tiranije jugoslavija od 1920-1941. (prvo zasjedanje u NDH je bilo 1942.)
- 25. lipnja 1991. Hrvatski sabor proglašava neovisnost Hrvatske i prekid odnosa sa Jugoslavijom
SABORSKA PALAĆA
Iako Sabor u Zagrebu zasjeda od 13. stoljeća nije imao svoju stalnu zgradu do 1731. kada se na glavnom Markovom trgu izgrađuje tada najveća palača u Zagrebu na mjestu današnjeg Sabora. 1807. Sabor se seli u zgradu na zapadnom dijelu Markova trga, gdje se gradi zgrada danas poznata kao Banski dvori, a sjedište je Vlade RH. No Banski dvori nisu bili dovoljni za sve urede Bana, sudova i Sabora, pa se 1839. odlučilo graditi novu zgradu na staroj lokaciji iz 1731. (gdje je Sabor i danas). Do tada je Sabor zasjedao u kazalištu na uglu Ćirilmetodske ulice i Markovog trga, danas poznatiju kao Skupština grada Zagreba, a u kojoj inicijacije imaju i Zagrebačke mažoretkinje. U zgradi današnje Skupštine grada održala se i povijesna sjednica 1848. 1849. Sabor ponovo seli na lokaciju iz 1731, no gdje je napravljena nova zgrada koja je dio današnje zgrade. 1907. Sabor kupuje sve okolne zgrade do Opatičke ulice i gradi današnju zgradu Sabora, pod arhitektonskom palicom Lava Kalda i Karla Susana (useljena 1911.).
SPIKA
Spika, špreha = govor
Veli = kaže
Povedati = reči
Brija = stil
Zašprehati = zapričati
Žašprehava = zapričavati
„Koja ti je to špreha“ = Kako se to razgovaraš
„Lik ima baš dobru spiku“ = Mladić je elokventan (baš lijepo govori)
„Lik ima dobru briju“ = Mladić ima stila
„Kaj briješ“ = Ne radi gluposti, što radiš
„Kaj on tu trebu zašprehava“ = Ozbiljno se udvara ovoj djevojci
AJMO ŽENE GAĆE
Osamdesetih su na Trgu Republike (današnji Trg bana Jelačića) operirale ciganke koje su sezonski prodavale raznu robu široke potrošnje. Tako ste najčešće mogli čuti "Ajmo žene gaće, gaće..." ili "Čarape, ajmo žene, čarape". Prodavale su one tako i stolnjake, kvačice, majice, potkošulje, čak i noževe („ajmo nožovi, nožovi“)... Kad je bila kiša u roku keks su prešle na prodaju kišobrana pokislim građanima i u sekundu je "Ajmo žene gaće" prešlo u "Kišobrani, kišobrani, da ne kisne glava". Imale su povremeno i originalne parole poput: "Ajmo žene gače, poludio gazda skinuo cijenu".
U prosincu su prodavale prskalice, jednostavni priotehnički preparat koji se držao u ruci, uz parolu: "Prskalice, prskalice, svaka žeže, svaka pali, sto boja sto kolora".
Najčešće su prodavale ciganke, ali u prosincu su Trg okupirali i frejerčići koji su prodavali petarde, jer se iste nisu mogle kupiti u trgovini. Pedarde su se prodavale na komad, a za više komada su se prodavale u kutijama od napolitanki.
Dio folklora Trga su bili i nelegalni preprodavači deviza tzv. šverceri, koji su koristili veliku inflaciju i želju ljudi za devizama koje nisu mogli nabaviti u bankama. Švercere ste mogli prepoznati jer su uz polaganu šetnju polutiho govorili "devize, devize, devize". Najčeće su mijenjali njemačke marke, ali mogli ste kupiti i talijanske lire i austrijske šilinge, a uz "najavu" i francuske franke, švicarske franke, američke dolare ili britanske funte. Pritom ste morali jako paziti da vas ne prevere, tako što bi vam uvalili falsificirane novčanice (lažnjake) ili među novčanicama papir od novina izrezan da izgleda kao novčanica, često kada bi stavili prve tri-četiri i zadnje dvije-tri novčanice, a ostalo u pasici je bio novinski papir. Kako se sve radilo na brzaka, potajno i u nekom mračnom korneru, mogućnost muljaža je bila to veća.
Svi su oni boravili i na placevima, posebno na Dolcu i Malom placu (Britancu), a subotom i nedjeljom su se selili na Hreliću i Jakuševcu (sajam automobila). No, tamo su ciganke umjesto gaća, potkošulja, stolnjaka i kvačica, prodavale noževe, alat i kišobrane. Šverceri su i tamo mijenjali lovu, čak štoviše i više nego na Trgu radi velikih iznosa kod prodaje automobila koji su se radi inflacije brzo mijenjali u devize da ne izgube vrijednost.
Sastavni dio Hrelića bili su i šibicari, no o tome u idućem postu…
Svi ovi muljatori su imali dodatne pomagaće koji su pratili da blizu nema milicije (policije), a ako bi se milicija pojavila u blizini signalizirali su i ovi bi brzinom munje skupili svoju "radnju" i pobjegli na unaprijed osigurane lokacije.
SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 7. dio
fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
...nastavak u idućem postu...
ŽENIDBA
tignarius.blog.hr
Eeee.....kad sam se ja ženio!?
Poslije više ništa nije kao prije!!!
A i kasno mi je da se kajem..:)) a i Njoj!
1. ŽENIDBA I DJEVIČANSTVO
Sada o onome što ste mi pisali. Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. 2 Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. 3 Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. 4 Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. 5 Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. 6 Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed. 7 A htio bih da svi ljudi budu kao i ja; ali svatko ima svoj dar od Boga, ovaj ovako, onaj onako.
8 Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. 9 Ako li se ne mogu suzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati.
10 A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja – 11 ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri – i muž neka ne otpušta žene. 12 Ostalima pak velim – ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta. 13 I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža. 14 Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako – sveta su. 15 Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog. 16 Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu?
17 U drugome svatko neka živi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako određujem po svim crkvama. 18 Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje. 19 Obrezanje nije ništa i neobrezanje nije ništa, nego – držanje Božjih zapovijedi. 20 Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan. 21 Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi.
22 Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov. 23 Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima. 24 Svatko u čemu je pozvan, braćo, u tome neka i ostane pred Bogom.
25 O djevicama nemam zapovijedi, nego dajem savjet kao čovjek po milosrđu Gospodnjem vrijedan povjerenja. 26 Smatram dakle: dobro je to zbog sadašnje nevolje, dobro je čovjeku tako biti. 27 Jesi li vezan za ženu? Ne traži rastave. Jesi li slobodan od žene? Ne traži žene. 28 Ali ako se i oženiš, nisi sagriješio; i djevica ako se uda, nije sagriješila. Ali takvi će imati tjelesnu nevolju, a ja bih vas rado poštedio.
29 Ovo hoću reći, braćo: Vrijeme je kratko. Odsad i koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju; 30 i koji plaču, kao da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; 31 i koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta. 32 A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. 33 A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, 34 pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. 35 Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu. 36 Misli li tko da je nepriličan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka čini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu. 37 Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odluči u svom srcu – čuvati svoju djevicu – dobro čini. 38 Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini. 39 Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu. 40 Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega.
Da sam tvoje riječi slušao, Majko!!!
Neki genijalac je rekao da je brak, nemoguća mješavina biologije i prava...ja bih dodao, što se prava tiče mi muški smo stalno na optuženičkoj a ova pederska svita nam još i femicidom prijeti!
Mislim da je vrijeme da mijenjam partnera..Euro, jesi zauzet!
Možda bi mogel i Drevnog pitat..Geo, Blogi i Barti su mi prestari..Golden i Pale su mi preozbiljni ...cure me ne zanimaju..jer već Jednu imam doma!
Vrhunski proizvod
sumi.blog.hr
Mandarine koje je uzgojio moj ćaća Borko Šuman na svom OPG-u....
Netretirano voštano-fungicidnim kupkama
Neprskano herbicidima
Ne gnojeno konvencionalnim mineralnim gnojivima već ekološkim.
Primjenjivana samo ekološka sredstva i ekološke medote uzgoja kakav je tradicionalno već 3 generacije ispred mene.
To znači da se umjesto kemijskog tretmana korova voćnjak više puta godišnje okopava a što nije lagan posao. Tko je kopao to zna.
Zato se mirne savjesti može prodati proizvod koji djeca potpuno bezazleno mogu meljati po rukama, gristi, jesti, cijediti a čak se i sa korom mogu raditi pekmezi, kolači i sl... Bez ikakvih prethodnih pranja mandarina ni ruku.
Koga zanima da se najede slasnih mandarina u Zagrebu
može se javiti na telefon 0997662501
Večeras je dostava u slijepoj uličici između brojeva 6d i 8, Ulica Hermana Bužana, blizu Kvatrića
vrijeme 20:30-20:45
Za ostale lokacije i termine, zvati mobitel... sezona će trajato još samo 15ak dana...
Cijena je 1.8 eur/kg
Pakiranja su 2.5kg (4.5 eur) i 5 kg (9 eur)
Hortus Dei -Domaće mandarine
Mapiranje simulacije
aniram.blog.hr
Zakaj klinci u grupama razbijaju samo po velikim gradovima i zakaj klečavci mole samo po velikim trgovima? Evo, drugarice, ručica u zraku, ja znaaaaam!
Pa u svakom gradu ima klinaca koji nemaju pametnijih poslova, u velikim gradovima ima ih više, u malima manje, velike grupe rade veće probleme od manjih, u malim gradovima svi se poznaju, zamisli neku simpatiju s kojim ste išla u školu kako bespomoćno kleči na trgiću i moli boga dragoga da mu urazumi ženu, pa srce da ti pukne, pa svi bi znali koja je to žena i zamolili bi je da se urazumi, a ona bi propala u zemlju od sramote, a i onom klečavcu bi se pimpek osušio od javnog iskazivanja nedostatka hormona, ne ide to tako. Ili da neki mulac stavi hudicu sa kapuljačom i krene groktati i prijetiti, a vi njemu slince brisala dok je zapinjao na nekoj terasi gdje cijeli mali grad pije nedjeljnu kaficu. Pa koga bi taj mulac uspio poplašiti, ni susjedova mačka ne shvaća ga ozbiljno, pa eto.
Mrzila sam živjeti u malom gradu, svi znaju sve pa i ono što ne znaju i ono što uopće ne postoji, e i to znaju. Zato, eto me ovdje u velegradu u kojem svaki dan ribam blato s cipela, jer zima je, mokro je, taman za sakrit se na toplo, baš fino mi ovdje, slušala sam danas na radiju gospona Vanju kako je prije osam godina na mapiranju Trešnjevke posjetio oni naš čokoladni toranj u kojem su onomad snimili pokvareni sat, a koji godinama unazad pokazuje točno ono vrijeme u kojem je hitnim službama prije neki dan dojavljeno da toranj gori. Točno. U. Minut. Joj, baš volim ove dramaturški osmišljene točke, amerikanizacija još jedna, neka. Ali to sa tim satom, trnci me prošli. Pa ti reci da ne živimo u simulaciji i da zemlja nije ravna. Još me uvijek trnci drže. Zato sve više pazim što govorim, a ponekad i što objavljujem. Simulacija, sestro.
Danas je neki dan nenasilja nad ženama. Dan. Protiv. Nasilja. Ali samo nad ženama. Jebote. Ali, ipak, hajde, daleko smo dogurale, priznali su da postoji nasilje, službeno priznanje. To je valjda već nešto. Kao onomad kad su priznali Hrvatsku ili sada kad priznaju Palestinu, svima nekako bude bolje od tih priznanja. Dokazano. Skoro pa naučno. Dokazano.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr