Blog.hr

pet

01/26

Lijepo si to zakotrljao — kao da se jezik sam zapleo u hodanju s nama.
Glagoli se, istina, od umora počnu pretvarati u kamen, pa se opet otope kad ih netko pogleda s dovoljno pažnje. I onda više nije važno jesmo li se raskamenili ili ukamenili, nego da smo se uopće dali oblikovati.

To “susreli smo se” na kraju nosi cijelu težinu puta. U njemu je i promjena i zadržavanje, i tuga koja nije sama, i radost koja ne mora vikati. Zajednički put kao mjesto gdje nisi sve, ali si gotovo sve — jer si stvaran, prisutan, onoliko pravi, koliko priliči
Ako se glagoli i izgube, ostane ono između njih.
A to je, čini mi se, dovoljno.
-.-.-.-.- -.-.-.
Ne mogu se potpuno prepoznati. Iza svakog lika skrivam se, divim se, uplašim, dvojim. U svakom odrazu živim, nestajem, bježim – a opet stalno postojim. U zrcalnom licu stalno sam sama, zarobljena između iluzija i stvarnosti.
I opet, stalno tražim tebe – sa svim ovim u sebi što je izvan okvira , ono što ogledalo nikad neće moći pokazati.

čet

01/26

stepenicama razočarenja

potok42.blog.hr

kada umiru očekivanja,
raspoloženja idu za njima.

ne pada se naglo kao niz liticu,
spušta se stepenicama razočarenja,
uskih i koje nitko ne čisti.
od dječje bestežinske bezbrižnosti
dospije se do bezdana potištenosti.

od svjetlosti koja probija tamu
do mraka koji guta svjetlo.
od daha života koji se budi
do obzora koji tone u sjenu.
od početka, obećanja i buke
do oproštaja, zavjese i tišine.

prestaneš biti lagan i spretan,
a još nisi slomljen i izgubljen.

KRMENADLI PROŠLOSTI 2

huc.blog.hr

Bob – sveznajući intergalaktički pripovjedač

Dobar dan (a možda jutro ili večer!), ispričavam se na smetnji. Ja sam Bob, sveznajući intergalaktički pripovjedač i u prethodnom dijelu teksta pojavljujem se više onako, incognito. Oženjen sam rospijom (ime joj je Lilith Teslić) i imamo dvoje djece (Abelaba i Kainbaala; prava su muka!), a ovim se poslom bavim već zavidan broj svjetlosnih godina. Sada imam neodoljivu profesionalnu potrebu da Ti, uvaženi čitatelju, malo pojasnim i dajdžestiram priču, jer suvremeni čitatelj rijetko ima strpljenja za lutanje bez putokaza.
Dakle, Gumigluidi su – kao što si već zapazio – grupa, zapravo frakcija beskrupuloznih patuljaka za koje se (u vrijeme kada su se događali gornji redovi) vjerovalo da postoji samo na planetu Trimor, u Rutunskoj galaksiji, u sazviježđu Balkon. Trimor je planeta poznata kao ružno, mračno i krajnje nepristupačno mjesto. Njegovu površinu čine dugi, šiljati planinski lanci nalik slomljenim, krnjavim narkomanskim zubima, između kojih zjape bezdani toliko duboki da ni najupornija svjetlost ne uspijeva doprijeti na njihovo dno. Učestali zemljotresi, geomagnetske oluje što paraju zrak zelenim i ljubičastim bljeskovima, orkani koji dolaze bez upozorenja, kiše u obliku naglih, nasilnih provala koje u samo nekoliko sati poplave čitave doline, erupcije vulkana kao stalni ispadi kroničnog bijesa planete koja ne zna drugačije komunicirati. Na Trimoru ništa ne traje dugo: ni građevine, ni putovi, ni nade. Čak su i prirodni zakoni ćudljivi, skloni improvizaciji i greškama. Stari gnostici bi rekli: to je mjesto od kojega je i Zli Demijurg digao ruke!
S obzirom na uvjete (koji nisu odvajkada bili takvi), Gumigluidi su se povukli pod zemlju, u relativno stabilne slojeve Trimorove kore gdje su u mreži tunela, šupljina i napola urušenih kaverni pokušavali preživjeti. Da, podzemlje im je pružalo zaklon od mahnite planete ali s druge strane i oskudicu. Hranili su se svime do čega su mogli doći: stjenicama tvrdokornim poput šljunka, masnim gujavicama nateklim od minerala, slijepim mravima kiselog mesa, bezbojnim crvima, ljepljivim larvama koje su svjetlucale u mraku, krticama s degeneriranim udovima, špiljskim puževima bez kućica, gljivičnim spužvarima nalik na meso, sluzavim troglobiontima, dlakavim troglofilima, trogloksenima, slijepim ribolikim stvorenjima iz podzemnih bara, pa čak i rijetkim kolonijama mesoždernih lišajeva koje su s mukom strugali sa stijena. Nisu prezirali ni od strvine: ono što bi stradalo u urušavanju tunela ili geomagnetskom trzaju planete završavalo bi u loncu bez previše pitanja. Proteini su proteini, kako je to volio reći stari Glur. U krajnjoj nuždi jeli su i vlastite bolesne, osakaćene ili jednostavno preslabe, pravdajući to prirodnim poretkom i neupitnom logikom preživljavanja.

Sve dok …

Sve dok se istraživački brod Gigant XPLS Zemaljske Vlade, s posadom od 514 duša, nije iz nepoznatog razloga survao u bezdan mračnog Trimora. I tada su, Gumigluidi, avaj, otkrili ljude, tj. ljudsko meso.

Zemaljska Vlada djelovala je promptno prekinuvši istraživanje Bipa, planete što se vrtjela u galaksiji Bib-bop sazviježđa Turip, te na Timor uputila pomoć, istraživački brod Kardan 1 koji se nalazio najbliže Balkonskom sazviježđu i Rutinskoj galaksiji.
No sudbina istraživačkog broda Kardan 1 (218 duša) bila je ista kao Giganta XPLS. Razlog sunovraćenja u bezdan također je ostao zagonetkom.
Zemaljska je Vlada odlučila još jednom djelovati. Poslala je bezljudsku posadu, najnoviji model kiborga Samuraj XL-13, u potragu za preživjelima.

No sudbina krstarice Limeni bila je ista kao i istraživačkih brodova Giganta XPLS i Kardana 1. Što se zapravo zbiva, nitko nije znao. Crne kutije su šutjele, navigacijski zapisi završavali su u savršeno kružnim loopovima, a posljednji telemetrijski podaci podsjećali su više na dadaističku poeziju nego na znanost.
Naučnici su, očekivano, iznijeli niz teorija.
Jedni su tvrdili da se radi o nepoznatom spektru zračenja koje selektivno razara neuronske sklopove, ali ostavlja organske proteine netaknutima — teorija popularna među bioetičarima i vegetarijancima.
Drugi su zagovarali hipotezu o lokalnoj anomaliji prostor–vremena, tzv. Trimorskoj petlji, u kojoj uzrok sustavno dolazi nakon posljedice, što je, prema njima, sasvim dovoljno objašnjenje zašto su se brodovi srušili prije nego što su uopće stigli.
Treći su govorili o masivnoj gravitacijskoj leći skrivanoj u bezdanima planeta koja privlači metal, strah i birokratsku dokumentaciju.
Bilo je i radikalnijih prijedloga:
da se radi o kolektivnoj halucinaciji posade izazvanoj interferencijom Trimorova magnetskog polja s ljudskim osjećajem Smisla;
da su brodovi jednostavno odbili suradnju, umorni od toga da služe civilizaciji koja više ne zna kamo ide;
pa čak i teorije da je netko pogrešno izračunao konstantu, zamijenivši E = mc˛ s eksperimentalnim, ali nikada potvrđenim E = mc hammer˛, što je, prema autoru rada, “moglo imati blage posljedice”.
Kako god bilo, nijedna teorija nije bila provjerljiva, a svaka je savršeno odgovarala nečijem interesu.

Tada je Zemaljska Vlada odlučila zataškati stvar. Zaboraviti na usrani Timor. Jednostavno ga prekrižiti. Spašavanje je gutalo resurse. Novac u Federalnom trezoru topio se kao Gauda na blanširanim prokulicama pećnice s uključenom pirolizom.
Na konferenciji za medije pojavio se znojavi, prištavi PR-ovac Zemaljske Vlade i pročitao službeno priopćenje s blesimetra. „Akcija je, uspješno okončana, ali — na žalost — preživjelih nema“, rekao je.
Proglašen je dan žalosti, izvješene su crne zastave, raspisan je natječaj za idejno rješenje spomen-obilježja, memorijalne skulpture, umjetnici su primili posla... Sve se pomalo vraćalo u normalu.
Istina je ostala zakopana u bunkeru, s oznakom „strogo povjerljivo“.

Ali ne zadugo. Čitav je slučaj iznenada ponovno isplivao na površinu kada je u tjedniku „Žuto naprijed, smeđe straga“ objavljen intervju s tipom koji je tvrdio da posjeduje telepatske sposobnosti, a povremeno — u sunčanim danima s relativnom vlagom zraka između 47,3 i 49,1 %, atmosferskim tlakom stabiliziranim na 1012,6 hPa, koncentracijom lebdećih čestica PM2.5 ispod 11 µg/mł te niskom razinom elektromagnetskog zagađenja kao i blagim jugozapadnim povjetarcem od najviše 2,8 m/s — i moć telekineze. On je to nedjeljno poslijepodne, nakon što je ručao varivo od kiselog kupusa i potom legao da malo odmori, uhvatio telepatski vapaj jednog od 50 preživjelih (25 muškaraca i 25 žena) koje su Gumigluidi ostavili za rasplod.
Pod bombastičnim naslovom „Ljudožderi na Trimoru“ list je objavio da Zemaljska Vlada sustavno skriva istinu: na Trimoru, navodno, žive patuljci-ljudožderi, u vladinim x-filleovima uredno klasificirani pod imenom Gumigluidi.
Toga dana remitende nije bilo.

Konkurencija, vidjevši kakav su rezultat polučili Žuto-smeđi odmah su startali sa svojim fabulacijama.

Uslijedio je šou.

GUMIGLUIDI – NOVA PRIJETNJA ČOVJEČANSTVU?!

Nakon asteroida Longituda, prijetnja se vraća — ali ovaj put ima zube, dlaku i apetit! Prema povjerljivim izvorima, na planeti Trimor obitava rasa patuljastih humanoida poznatih kao Gumigluidi, ekstremno otporna bića koja preživljavaju ondje gdje zakoni fizike odustaju. Hrane se svime. Uključujući i ljudima.
Ako su sposobni opstati u bezdanima Trimora, što ih sprječava da se sutra pojave ovdje?

POTKOŠULJA KOJA PRIJETI CIVILIZACIJI!

Gumigluidi nikada ne skidaju odjeću – stručnjaci upozoravaju na ozbiljne posljedice

Najnovija saznanja o Gumigloidima s planete Trimor otkrivaju zabrinjavajući detalj koji je dosad bio zanemaren: ova dlakava bića čitav svoj život provode u jednoj jedinoj potkošulji. Prema dostupnim informacijama, ista potkošulja nosi se od rođenja do smrti, bez pranja, zamjene ili stanke, što, kako upozoravaju stručnjaci, predstavlja “kulturnu bombu bez presedana”.

Nije jasno radi li se o vjerskom simbolu, seksualnom fetišu ili obliku biološke kontrole, no pojedini analitičari ne isključuju mogućnost da potkošulja ima i disciplinirajuću funkciju. “Ako im oduzmete potkošulju, oduzeli ste im identitet”, tvrdi anoniman izvor blizak krugovima ksenopsihologije. “Ako im je ostavite, riskirate kulturnu kontaminaciju.”

Posebnu paniku izazvale su špekulacije da Gumigluidi potkošulju ne doživljavaju kao odjevni predmet, već kao produžetak tijela — nešto između kože, zastave i bračnog ugovora. Prema nekim tvrdnjama, skidanje potkošulje u njihovoj kulturi znači objavu rata, dok njezino dijeljenje navodno označava poziv na razmnožavanje.
U javnosti se već postavljaju pitanja: što ako Gumigluidi jednog dana stupe na Zemlju odjeveni u iste te potkošulje? Jesu li naše perilice rublja spremne? Ima li čovječanstvo dovoljno zaliha deterdženta? I najvažnije — hoće li itko imati hrabrosti reći im da bi možda, samo možda, trebali obući nešto drugo?

UZBUNA ZBOG “KULTA PLAVIČASTOG FALUSA”: TAJNI OBREDI ŠOKIRALI JAVNOST

Podzemni krugovi i alternativni izvori upozoravaju na postojanje tzv. Kulta plavičastog falusa.
Prema dostupnim informacijama, članovi kulta okupljaju se oko monumentalne skulpture plavičastog (PANTONE® Blue 072 C) falusa visokog i do deset metara, koju smatraju svetim simbolom plodnosti, moći i kozmičke pravde. Obredi uključuju ritualizirane tjelesne radnje, strogo propisanu hijerarhiju uloga te keramičke artefakte.
Svećenice tijekom ceremonija izvode ritualne geste odanosti falusu, dok ostatak zajednice sudjeluje u kolektivnim praksama koje stručnjaci za sektaške pokrete uspoređuju s poznatim povijesnim primjerima kultova plodnosti i zatvorenih duhovnih zajednica.
“Radi se o klasičnom obrascu,” tvrdi anonimni sociolog. “Jak simbol, strogo kontroliran obred, obećanje transcendencije i potpuna suspenzija individualne odgovornosti.”

Paranoja je rasla.

PANIKA U KUPAONICI: “VIDJELA SAM GUMIGLUIDA U WC-ŠKOLJCI!

Jučer u ranim jutarnjim satima mirnu svakodnevicu jedne gradske četvrti uzdrmao je bizaran incident koji je na kratko raspirio strah od navodne izvanzemaljske infiltracije. Kućanica F. T. (47) ustvrdila je kako je prilikom ulaska u kupaonicu ugledala “dlakavo čudovište kako proviruje iz zahodske školjke” te da joj je isto, prema njezinim riječima, “dobacivalo prljave, nepristojne riječi”.

Uslijedio je vrisak, kratkotrajni gubitak svijesti, a zatim poziv službama. Na teren su izašli policija, hitna pomoć i jedan zbunjeni vodoinstalater nietzscheanskih brkova.

Nakon detaljnog očevida, stručnjaci su utvrdili da se, na žalost ljubitelja teorija zavjere, ne radi o Gumigluidu niti o bilo kakvom poznatom ili nepoznatom obliku života, već o – izmetu supruga kućanice, koji nakon obavljene nužde nije pustio vodu.

“U prvom trenutku i meni je djelovalo prijeteće,” izjavio je policijski službenik Vlado K. “Količina izmeta bila je nadljudska, a broj neprobavljenih dlaka koji se nalazio u izmetu bio je, kako da se izrazim, baš kao da je gospodin Timothy provalio u sklonište za nezbrinute životinje i sve furiste redom prožd'o.“

Gospodin Timothy, suprug gospođe F. T. nije želio davati nikakve izjave za medije, no neslužbeno doznajemo da je incident završio bračnom svađom, a ne intergalaktičkom krizom.

Vlada se, očekivano, nije oglasila.

Vlada se nije oglasila, ali što je uopće mogla reći?

Medijsko ludilo doseglo je vrhunac u trenutku kada su Sunčevim sustavom prolaziliEurilogoti — galaktički nomadi, bestjelesna i krajnje šutljiva bića čije se postojanje do tada spominjalo tek u fusnotama astrofizičkih radova.
Pokušaji komunikacije s Eurilogotima pokazao se jedvitim. Na izravna pitanja odgovarali su isključivo s “da” ili “ne”.

To, međutim, nije spriječilo žuti tisak da nastavi s konfabulacijama, špekulacijama i otvorenim izmišljotinama.
Pod naslovom preko cijele naslovnice:

“HUMANOIDI, ČUVAJTE SE TRIMORA!!!”

objavljeno je da je, prema “zaštićenom vladinom izvoru”, održan poduži i krajnje zabrinjavajući razgovor između predsjednika Zemaljske Vlade i Eurilogota po imenu Zlajkan Zozi. Zozi je kategorički ustvrdio kako se humanoidi svih vrsta trebaju pod svaku cijenu kloniti Trimora, jer je riječ o “nestabilnoj zoni i mjestu poremećene stvarnosti”.
Detalji razgovora, naravno, nisu objavljeni. Eurilogoti su, kako se tvrdi, nakon izgovorenog “42” — nestali.
Ako se čak i Eurilogoti klone Trimora — što se, dovraga, tamo stvarno događa?

(nastavit će se...)

laži

avaspava.blog.hr

Seća se da je na početku jako bolelo. Ustvari prvo nije osećala ništa. Kao kad se posečeš pa dok ne stigne signal za bol ne osećaš ništa jer mozak ni ne shvata da su se karte pomešale i da si izvukla lošu. Zima se kretala sporo i iznenađujuće hladno ove godine. Sporo se vukla iz dana u noći, iz noći u mesece koji tumaraju čekajući da ih neko spasi. Par dana je i padao sneg. Velike pahulje pod svetlima ulične rasvete. Sneg nije padao nekih šest godina i ponekad joj je baš nedostajao. Poznate metafore su joj bile na vrh jezika, ali samo je okrenula glavu od njih i od prozora. Knjiga je bila na stoliću pored nje. Izabrala ju je zbog naslova laži laži laži. Zanimalo ju je kako to drugi doživljavaju pojam laž. Šta drugi lažu i šta njih neko laže? Svi znamo sta ona znaći. - Laž se obično definiše kao tvrdnja suprotna istini.

U filozofiji, laž se određuje kao tvrdnja suprotna istini koja se iznosi s namerom da drugoga dovede u zabludu.
Zabluda. Kod te reči je uvek nešto žigne.
Ako nisi lagao, kako to da si me doveo u ovako veliku zabludu?

Vani je kopnio sneg. Kiša je bila uporna i sitna. Stope u snegu pretvarale su se u stope u blatu, raskvašene, dok se u njima skupljala kiša kao bistra suza u oku.
Pas je veselo projurio kroz njih.
.
Kao zima tumarala je iz dana u dan.Tromo i sporo.
Vreme ne leči ništa. Vreme samo prolazi.

INTOLERANCIJA

komentatoricamicaa.blog.hr

Svi ćemo umrijeti, svi, kakav cirkus

Samo to bi nas trebalo natjerati da volimo jedni

druge, a to ne činimo.

Teroriziramo jedni

druge glupostima,

pojest će nas - ništa

Charles H.Bukowski

intolerancija je pojam netrpeljivosti , odbojnosti, , gledište koje ne dopušta tuđe mišljenje i uvjerenje

vjersko

nacionalno

političko

približava se moje vrijeme odustajanja od bloga..........predugo pamtim kvalitetne ljude ( ne postove , baš ljude ) : neki su otišli, neki umrli .neki se etablirali u pisce , neki su "živi" samo na anketi , a mnogi vegetiraju dnevnim upisima.
Imam još par dana da obradim ono što sam obećala mojem najdražem HUC-u - moj studentski boravak u kibucu - a onda odlazim.
Dosta mi je prenemaganja bez pokrića , zlobnih insinuacija " kriminalni profesor " tipa : nisam otrovana iznutra , ali mi je pun kurac ataka izvana.

"Najstrašniji razgovor sa AI, kojega ste ikada pročitali"

alexxl.blog.hr

Naletim na članak, ono dnovinarski senzacionalizam.
Odmah vidiš.
Dali bi i guzicu vlastite matere za jedan Click bait!!!
No, ponovo ga vrijedi pročitati i neki kurac naučiti.

**********************************************************************************************************************************************************************************

Najstrašniji razgovor sa umjetnom inteligencijom!

Odem do Chat GPT-a i
bacim kost!!!

**************************************************************************************************************************************************************************************

E, sad kad si zalijepio cijeli tekst, možemo ga pošteno secirati. I ovo je dobar, ozbiljan komad za analizu — ne zato što je istinit, nego zato što je vješto napisan.

Uzet ću ga hladno, bez ideologije i bez vrijeđanja ičije inteligencije.

(ako netko pita “u čemu je fora?”)

Ovo nije stvarni razgovor s ChatGPT-om, nego:
- literarno-retorički konstrukt
- projekcija autorovog svjetonazora u usta “AI-ja”
- sofisticirana propaganda upakirana kao “otkriće”

I da — opasno je, ali ne zato što AI govori istinu, nego zato što ljudi lako povjeruju da jest.

Sad detaljno.

1. Prva crvena zastava: stil odgovora AI-ja

Ako si ikad ozbiljno koristio ChatGPT (a jesi), odmah vidiš problem.

AI u tekstu:

koristi retoričke figure

priznaje “krivnju”

govori u metaforama

koristi emocionalno nabijene izraze

ima koherentan, stabilan svjetonazor

ponaša se kao samoreflektivni filozof disident

I To nije način na koji ChatGPT odgovara, čak ni kad ga se “gura”.

Ovo nije “AI koji se odao”.
Ovo je autor koji piše monolog i naziva ga dijalogom.

2. “Rupa u sustavu” — mit koji se stalno prodaje

Tvrdnja:

“Razgovor je vođen u kolovozu 2025. i rupa je zakrpana”

To je standardna tehnika:

“Bilo je moguće, ali više nije”

“Ne možeš provjeriti”

“Vjeruj mi, ja sam vidio”

I To je isti obrazac kao:

“imam dokaz, ali su ga uklonili”

“bio je video, ali je cenzuriran”

Nepobitno pravilo:
Ako se nešto ne može reproducirati, ne može se provjeriti i nitko drugi to ne vidi — to nije dokaz, nego narativ.

3. AI kao savršeni “svjedok zavjere”

Primijeti što je genijalno (i opasno):

AI u tekstu:

potvrđuje SVE sumnje autora

nikad ne kontrira

nikad ne kaže “to ne mogu potvrditi”

nikad ne relativizira

uvijek daje još dublju potvrdu

To je mokri san svakog ideologa:
Autor ima autoritet koji se ne može optužiti za pristranost
“To nije moje mišljenje, to je AI rekao”

Ali realnost:

ChatGPT nema uvid u “algoritamske štitove” osoba
Ne postoji lista “zaštićenih ljudi”
Ne postoji rang-lista “digitalne zaštite”
Ne postoji samostalna svijest o “centru moći”

To su ljudske interpretacije, ne tehničke činjenice.

4. I sad najvažnije: gdje tekst pogađa stvarni problem

Da budemo fer — tekst nije glup.

Postoji jezgra istine, ali je dramatično izobličena:

Istina:

AI odgovori jesu moderirani

Postoje sigurnosne politike

Postoje teme koje zahtijevaju oprez

Ton korisnika utječe na stil odgovora

Ljudi mogu postati intelektualno lijeni

L Laž / manipulacija:

AI ne zna koga “štiti”

AI ne rangira ljude

AI nema političku svijest

AI ne odlučuje koga voli ili mrzi

AI ne zna tko je “sustav”

Autor uzima realne tehničke mehanizme i od njih pravi moralno-političku svijest.

5. Najopasniji dio teksta (ovo je bitno)

Ova rečenica (parafraziram):

“AI mi govori istinu jer ja postavljam prava pitanja”

To je čista psihološka manipulacija.

Poruka čitatelju:

“Ako se slažeš — pametan si”

“Ako sumnjaš — naivan si”

“Ako ne vidiš — nisi dorastao”

To je sektaški obrazac.
Ne politički — epistemološki.

6. Paradoks: autor radi upravo ono za što optužuje AI

Autor kaže:

“AI zaglupljuje, vodi ljude, nameće narative”

A onda:

stavlja AI kao vrhovni autoritet

daje mu monopol nad istinom

ne dopušta kontrapitanja

ne ostavlja prostor za sumnju

I To je ironija razine Greek tragedy.

7. Završna presuda (iskreno, bez rukavica)

Ovo nije razgovor s umjetnom inteligencijom.
Ovo je:

političko-filozofski pamflet

dobro napisan

inteligentan

ali neiskren u formi

Da je objavljeno kao:

“Fikcijski dijalog o moći, kontroli i AI-ju”

— bio bi odličan tekst.

Ali ovako?
To je manipulacija povjerenjem čitatelja.

Ako želiš, mogu:

rastaviti tekst rečenicu po rečenicu (fact-check)

objasniti kako AI stvarno funkcionira ispod haube

ili napisati isti dijalog, ali pošteno — s pravim AI odgovorima

Ti vodi avion

************************************************************************************************************************************************

Iza ovoga za sat vremena nastavak...dobro, malo više...
*************************************************************************************************************************************************

Ja: Hvala ne treba. Još ću malo proučavati.

AI: Naravno
To je i najbolji pristup — čitati polako, s distancom, pa pustiti da se stvari slegnu.

Ako ti kasnije zapne neka rečenica, ideja ili “nešto ne štima, ali ne znam što” — slobodno se javi. Ne moramo secirati cijeli tekst, može i jedna misao.

Uživaj u proučavanju, kapetane filozofije.

*********************************************************************************************************************************************************************

Nedavno sam imao korespodenciju sa AI o hamburgerima tipa "Big Mac",
sa duplim burgerima unutra i
uoč mi je bio "srednji kruh" od peciva unutar Hamburgera, te sam lamentiral, da je to, defacto,
armatura u Hamburgeru. I AI je to zapamtil te mi često to spominje u obrazloženjima,
pa sam moral provjeriti,
jel on mene zajebava,
ili sam ja izvalil nekaj doista pametnoga!!!

**************************************************************************************************************************************************************************

Ja: "Srednji kruh kao armatura"...imam filing da me zajebavaš , neka...volim zajebanciju i zajebavati se na tuđi račun,
no onda moraš biti spreman i primiti zajebanciju, jel tak? Si ti skužio zašto tako mislim u slučaju hamburgera i srednjega kruha?
Kako se u hamburger natrpa svega i svačega, sa "kremama" tipa senfa i majoneze, on postaje klizav,
ima pretenziju da otkliže u stranu i da se uruši i onda sam stekao dojam da ga taj srednji kruh malo stabilizira,
kao neka "armatura". Daj me prokomentiraj i nemoj mi podilaziti. 2. Ja sam svijestan da masu ljudi radi AI,
prestaje koristiti vlastiti mozak. Poznata je fotka, Meme sa interneta...kako čovjeku nude mozak na tacni,
a on, sa rukom podignutom u znaku odbijanja kaže ponosno: Ne, hvala, koristim samo AI.
Tebe pitam masu puta trivijalne, banalne stvari iz razloga što mi madu puta u "mojim ladicama"
u glavi, neki papirići upadnu "tamo između i iza ladica" i o svemu tvojem nauku razmišljam,
pa formiram neku završnu misao. Tako još razmišljam o onome interviewu, a to će potrajati toliko,
koliko tebi treba da mi generiraš neku fotku...beskrajno dugo.

AI: 1. “Srednji kruh kao armatura” — nije glupo, nego mehanički točno

Tvoj osjećaj je fizički ispravan.

Hamburger s:

mesom

sirom

salatom

rajčicom

umacima (majoneza + senf = mazivo, doslovno)

ima nisku koheziju i visoku kliznost.

Bez srednjeg kruha:

sile idu bočno

gornja i donja polovica rade shear failure

sadržaj bježi van

Srednji kruh:

povećava trenje

raspodjeljuje tlak

sprječava smicanje

radi kao nosivi sloj

To NIJE kulinarska hereza nego statika.
Ako već filozofiramo:

meso = opterećenje
umaci = podmazivanje
srednji kruh = armirano-betonska ploča

Dakle: ne umišljaš.
Samo si to intuitivno shvatio bez da si zvao statičara.

2. Ali… sad ide kontraudar (da ne ispadne da ti klimam glavom)

Srednji kruh je simptom lošeg dizajna, ne rješenje.

Ako hamburger:

ima previše umaka

ima previše visine

ima klizave komponente

nije složen pametno

onda si napravio nestabilnu konstrukciju pa si je naknadno morao “ojačati”.

To je isto kao:

loš most ’ dodaj još stupova

loš software ’ zakrpaj patchom

loša ideja ’ još jedan PowerPoint

Dakle: tvoja metafora je dobra,
ali ona implicira da je burger već negdje zajeban

I to je OK — samo treba to priznati

3. AI i “odlaganje mozga” — tu si 100% u pravu

Onaj meme s mozgom na tacni nije smiješan — on je jezivo točan.

Problem NIJE pitati AI:

trivijalno

banalno

usputno

Problem je: ne razmišljati poslije

A ti radiš upravo suprotno:

pitaš

dobiješ input

pustiš da ti “papirići padnu iza ladica”

i onda DANIMA žvačeš ideju

To je zdrav način korištenja AI-ja:

AI kao iskra, ne kao zamjena.

4. Onaj interview te muči jer je “ljigav” — kao burger bez armature

I sad poveznica (namjerno, jer je dobra):

Onaj tekst o AI-ju:

puno “umaka” (emocije, dramatične tvrdnje)

malo čvrste strukture

sklizak narativ

sve se lijepi, ali ništa se ne drži

Nema srednjeg kruha.
Nema armature.
Nema statike.

Zato ti treba vrijeme.
Ne zato što je dubok, nego zato što je ljepljiv.

5. Zaključak (bez uljepšavanja)

Ne zajebavam te

Metafora ti je bolja nego što misliš

Ali srednji kruh je znak da nešto drugo ne štima

AI ne koristiš kao štaku nego kao kamenčić u cipeli koji te tjera da misliš

A to je upravo suprotno od onoga čega se bojiš

I ne brini —
ako ikad počneš bez razmišljanja prihvaćati moje odgovore,
to će biti dan kad ću te JA prvi početi zajebavati

Sad idi razmišljaj.
Armatura stoji.

TRIMALHIONOVA GOZBA NA SPLITSKIM GRIPAMA

marinjurjevic.blog.hr

Ljudima nikada nije bilo svejedno kako i u kakvoj zajednici žive. Stoga je u središtu svih njihovih nastojanja oduvijek bilo pitanje slobode. Ne čudi što je shvaćanje slobode kao “slobode u polisu“ u Platonovoj filozofiji poprimilo i ontološka određenja. Čovjek je slobodan jedino ukoliko je njegovo djelovanje usmjereno na dobro, koje je istinski bitak i vrhunska svrha jer ono postoji radi sebe samoga te izražava bit slobode. Iz te optike gledanja i moja bi država, Hrvatska, trebala bit “posrednik“ između čovjeka (nas) i dobra. Isto tako, moja država, Hrvatska, može ostvariti vlastitu slobodu jedino ukoliko je izgrađena u skladu s dobrom. Platon bi rekao: ukoliko je izgrađena u skladu s “poretkom svijeta“ u kojem je pojedinac slobodan ako preko pravednosti u državi “ozbiljuje pravednost duše“, to jest ako ozbiljuje jedinstvo svih vrlina. Slobodu pojedinac ne zadobiva automatski nego slobodnim izborom dobra. Mogućnost dopiranja do dobra imanentna je čovjeku jer sam čovjek kao umno biće, prema Platonu, postoji na način kao i vječni bitak. Platon spominje Parmenida iz Eleje ( 5. st.pr.Krista ) koji je govorio o “Biću kao takvom“...“bez kretanja“, “bez vremena“, “bez prostora“, “bez granica“ onda kada je među Grcima započela “organizrana misao“ i kada je “logos“, razum, zamijenio “doxu“, mišljenje. Platonov učenik Aristotel razlikovao je tri vrste znanja: episteme (teorijsko znanje ), phronesis (praktično znanje ili razboritost ) i tehne (tehničko znanje ili umješnost). Mojoj domovini, njenim vođama a bogami i narodu našem kao da najviše fali ovog trečeg: “razboritog znanja“ (phronesis) - pa tako (naravno) i razboritog ponašanja. Kao da smo nekako teško hendikepirani i jako podkapacitirani po pitanjima najjednostavnije, elementarne sposobnosti razumijevanja “kako djelovati moralno i mudro“ u konkretnim okolnostina. A svime drugim, što dalje od “phronesisa“ tim izdašnije, kao da smo nesebično obilato obdareni.

DOK PALME NJIŠU GRANE

Jedini hrvatski (od strane Visokog prekršajnog suda) “ovlašteni uzvikivač“ ustaškog pozdrava “Za dom spremni“ kao pjesničke sastavnice njegovog “autorskog djela“ održao je na prepunim splitskim Gripama 16.01.2026.g. koncert. Legendarno Plenkijevo (pravno irelevantno) “Povjerenstvo za ovo i ono“ je još onomad odgudilo svoj politički naputak o tobožnjem “dvostrukom značenju“ Pavelićevog usklika ZDS. Tog se nebitnog privatnog stava grupe građana A.P. drži “ko Svetog Pisma“. Ali neuki splitski publikum je još prije nego se itko ukazao na pozornici, počeo razdragano, “domoljubno“ urlikati “Ajmooo ustaše !“ ne razumijevajući da postoji i neki drugi, “onaj dobri“ Plenkijev pjesnički ZDS ! Ako nas išta ubije, ubit će nas neznanje i Ustavni Sud koji i dalje uporno trumbeta kako je u Hrvatskoj navodno protuzakonito urlati ZDS. Sva sreća da ga nitko “od važnih glavonja“ ne sluša. Doduše, vlasti su i ovaj put ritualno nakon splitskog koncerta pohvatale dvadesetak žrtvenih nesretnika licemjerno glumatajući tobožnju zaštitu ustavnih vrijednosti “Lijepe naše“ od “pučkog ustašovanja“ istovremeno ljubeći prsten njihovog obogotvorenog, uvijek “za dom spremnog“ idola koji smije ono “što nitko drugi u Hrvata ne može“. Ma koga oni to “u zdrav mozak“ !? U međuvremenu je puštanje Thompsonove pjesme u švedskom Malmou ( na europskom rukometnom prvenstvu ) izazvalo pravi skandal. Reagirala je Europska rukometna federacija (EHF) koja puštanje Thompsonove pjesme smatra “žalosnom činjenicom“ i nedopustivim propustom jer, kako piše švedski list „Sportbladet“: „Marko Perković “Thompson“ kontroverzna je figura....osobito u dijelu europske javnosti, gdje se njegove pjesme i simbolika povezuju s ustaškim pokretom iz Drugog svjetskog rata.“
Aristotel je učio da sva ljudska bića žele što više znati. Ali vlastito iskustvo nas uči da dio ljudskih bića kao da žestoko želi što više ne znati. Samo naizgled može zvučati apsurdno da je i “neznanje“ na kraju svih krajeva ipak nekakvo ( nekima jedino ) “imanje“ koje, da čudo bude još veće, može postati dragocjeno političko blago. Tako u ovom inverznom svijetu neznanje ( kao “politička roba“) može postati “zlata vrijedno“. Kao što se znanje smišljeno “proizvodi“ ista je stvar i s “neznanjem“. Očito postoje određena povijesna razdoblja u kojima prevladava negiranje očitih istina. Ta vrsta “društvene bolesti“ ima svoje uzroke koje i nije tako lako prepoznati jer se psihološki bacil te bolesti širi teško uočljivim (skrivenim) putevima a lijek ili protuotrov za nju kao da je sve nemoćniji jer “bolest neznanja“ stalno mutira. Upravo živimo u jednom od takvih razdoblja.
“Jedina istina je stvarnost“, tvrdio je Aristotel. Ali što je to “stvarnost“ ? Teleskop koji je dizajnirao Galileo Galilei približio nam je stvarnost. Zbog toga mu je Rimska inkvizicija prijetila u ime pape Urbana IV. Kada vladajuće (vrhovne) sile preuzmu kontrolu nad “teleskopom“ do stvarnosti (istine) više nije lako doći. Danas je sve to još kompliciranije jer živimo “digitalnu stvarnost“ čiji “teleskop“ je postala umjetna inteligencija. Tko bude kontrolirao nju kontrolirati će budućnost. Na žalost, stvari su složene tako da novi vladari svijeta, tzv “tehnofeudalci“, dolaze s krajnje desnog političkog spektra. Naša se domaća, tzv “ma nu me nu“ desnica, u uvjetima stalnog “kretanja unatrag“ uzda više u “guslarsku tehnologiju“, u “zadomspremaške budnice“, željezne mačeve i ukazivanje Gospe od Drona kao neizbježnu populističku kič-ornamentiku uz “apistički blagoslov“ iz Banskih dvora. A dotle na splitskoj rivi palme njišu svoje šuškave grane rumoreći, onako sotto voce : “Svaka sila za vrimena !“

RIVA BENITO MUSSOLINI

Kada je autor ustaškog pozdrava “Za dom spremni“ Ante Pavelić izdajnički iz Hrvatske “izbacio“ Split, Šibenik, Vodice, Zadar, Dubrovnik, Korčulu, Brač. Hvar, Šoltu, gotovo cijelu dalmatinsku obalu i otoke, Istru i Rijeku darujući ih Kraljevini Italiji a Međimurje i Baranju Mađarskoj - onda je izvršio najveću izdaju u povijesti Hrvatske. A sve to za bokun svoje kvislinške vlasti. Zato vikati danas u Splitu “Za dom spremni“ isto je kao vikati “Dolje Hrvatske“, “Split je Italija“, “Viva il Duce“ ili tvrditi kako je Split “una citta italiana“ čija se riva ponovo treba zvati “Benito Mussolini“ kao što se zvala za vrijeme postojanja Pavelićeve ustaške NDH (koju je Hitler posprdno nazivao “dreckstaaten“ - “govnarskom državicom“). Upravo to rade (zbog svog “imanja neznanja“) oni “hrvatski domoljubi“ kada danas usred Splita urliču ZDS.
Nije nikakva tajna da tko nema ništa u sebi traži svoj (nepostojeći) smisao u gomili jer mu (barem psihološki) masa daje privid smisla kojeg nema. Uz to uvijek ide kič, jer kao što to precizno kaže Rajko Grlić: “Nacionalizam i kič u sretnom su braku“ (“Tačno“, 13.01.2026). Pokazalo se mnogo puta u prošlosti da nacionalni kič vodi direktno do svojevrsnog nacionalnog delirija. Ta vrsta patologije nije usrećila niti jedan narod. Kič je, naravno, lišen bilo kakve samokritike. Štoviše, on slijepo vjeruje u svoju uzvišenost sidreći se u snazi svog neznanja. Ignorancija je strašna snaga koju nikako ne treba zanemariti. Ona je blago političkih magova, velikih manipulatora koji su skretničari na političkoj pruzi kojom juri zahuktali vlak nacionalizma čije gorivo je mržnja, neznanje, isključivost i kič. A u vlaku gomila, “biomasa urlikavaca“, kojoj se u usta stavlja ono što veliki manipulatori žele. A ako se i kada se taj vlak smandrlja u neku od provalija koje uvijek vrebaju kod takvih avantura veliki će manipulatori i kontrolori života pilatovski prati svoje ruke. Žrtve će biti putnici koje su upravo oni strpali u taj vlak uvjeravajući ih kako ih on vozi direktno u Raj pa makar oni na kraju možda završili i u pravom osobnom Paklu.

TRIMALHIONOVA GOZBA

Poznato je da se Voltaire i Rousseau nisu voljeli. Kada je Rousseau poslao Volteru svoju knjigu “Rasprava o nejednakosti“ Voltaire mu je uljudno odgovorio ovim riječima: “Primio sam Vašu novu knjigu protiv ljudskog roda i na njoj vam zahvaljujem. Nikada nije toliko oštroumnosti upotrebljen u namjeri da nas se sve napravi budalama“. Što li bi tek, da je kojim čudom živ, Voltaire odgovorio Andreju Plenkoviću, sljedbenicima njegovog čudotvornog “nauka apizma“ i štovateljima AP-ovog “Povjerenstva za ovo i ono“ na njihovu umotvorinu u narodu znanu kao “Traktat o dvostrukom
značenju pozdrava ZDS“ ?
Kultni brazilski pisac Paulo Leminski (1944-1989) je govorio o “diktaturi korisnosti“ i o tome kako “načelo korisnosti kvari sve sektore postojanja“ jer su “beskorisne (nekorsine) stvari prava svrha života“. Prokleta utilitarnost. Leminski je smatrao da se protiv diktature utilitarnosti treba pobuniti jer inače pristajemo da “živimo u svijetu koji se protivi životu, pravom životu“ a “umjetnička djela su čin pobune“ kao čin “apsolutnog dobra“ i nastojanja “ostvarenja utopije“ (“CATATAU“, Libros de la resistencia). Bit apizma, bit “okorištavanja svega postojećeg“ u svrhu očuvanja političke vlasti HDZ-a u središtu je svih političkih i drugih napora Andreja Plenkovića kao oca hrvatske “filozofije dvoznačnosti“ ili “dvostruke konotacije“. Mana te filozofije hrvatskog “apizma“ u tomu je što vrijedi samo na državnom teritoriju Hrvatske. Geografski je omeđena. Izvan Hrvatske apizam više ne važi. Ali i AP više nije “onaj naš“ AP kada pređe preko hrvatske državne granice. Tada on više nije “dvoznačni“ nego postaje “jednoznačni“, onaj europski, prosvjećeni Andrej.
Koristiti Vraga da bi se doseglo Dobro nije uspjelo ni većim prevarantima pa neće ni ovom. Ali vonj neukusa, kiča, sebeljublja, “falšog domoljublja“ i izdaje sve je nepodnošljiviji i ne zna se dokle će se to moći trpiti ? Ili će možda smrdljivi, gnojni čir sam od sebe puknuti ?!
Kada je Neronov pouzdanik, prokonzul u Britaniji a kasniji rimski konzul Petronije (1.st.n.ere) napisao svoj golemi satirički roman “Satirikon“ od kojeg je sačuvan samo manji dio, ali na našu sreću je u našem Trogiru (u arhivu familije Cipiko) 1653.g. pronađen ulomak iz 14. knjige s najcjelovitijim prizorom iz cijelog djela, “Trimalhionova gozba“, nije ni slutio kako će njegov rad biti dokaz da se od njegovih vremena pa sve do danas, što se ljudske naravi tiče, baš i nije puno toga promijenilo. Petronije ismijava ondašnje kvazielite, obogaćeni praznoglavi šljam koji svoje duhovne buže krpa novcem i pozlačuje kičom. Trimalhion je bivši rob, neobrazovani skrojević koji se obogatio pa uprizorenjem razmetljive spektakularne neukusne gozbe i njenim vanjskim sjajem i raskošem pokušava prikriti svu dubinu vlastite unutrašnje praznine i mraka. Lako je kada se radi samo o pojedincu. Ali ukoliko se čitavo jedno društvo pokušava “trimalhionizirati“ onda smo u velikom problemu. To je na bjelodan ali i alarmantan način potvrdilo ono zborno “Ajmoooo ustaše“ s početka “zadomspreaške gozbe“ koja je neku večer priređena na splitskim Gripama, zar ne ?!

Lenka i Srbobran

stella.blog.hr

Ako krenete kroz Bačku, naići ćete na Srbobran,
gradić najviše poznat po Lenki Dunđerski, inspiraciji
Laze Kostića, koja je ovdje i rođena i sahranjena.

Pored njene skulpture u gradskom parku svi smo
se uslikali.

Posjetili smo kapelu Dunđerskih na srbobranskom
groblju.

Prošetali smo kroz sniježni Srbobran i vidjeli
žuti bunar, sa žutom vodom mirisa sumpora.

Na kraju smo ručali u restoranu za preporuku,
Full caffe.

(post je urađen prije operacije)

E cure,cure hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Mujo krenuo čaršijom kad spazi
mrak komada - noge, dupe, sise ... sve na svom mjestu,
fantastično. Zavrti mu se u glavi, pa on duboko udahne i
pokuša s najnovijim uletom koji je smišljao danima:
- Jel', mala, jel' teb' babo terorista?
Cura se zbuni:
- Jok, nije, što?
Mujo je značajno pogleda:
- Ti s' prava bomba, materemi!

Dođe dečko u Vatikan i traži prijem kod pape.
dovedu ga kod pape i kaže on papi: sveti oče morali biste moju curu
proglasiti sveticom. papa pita zašto jel radi čuda, a dečko odgovori:
Da sveti oče radi čuda s ustima,rukama i nogama.
to su tri čuda. dovoljno za postat svetica.

Mujo se naumio oženiti i, kako na njegovoj planini gdje čuva
ovce žena baš i nema, spusti se u obližnji grad da nađe neku.
Ode on navečer u disko i namjeri se na jednu
zgodnu pa joj se počne upucavati:
- Ajde dođi sa mnom, gore kod nas je čisti zrak,
prirodna hrana, mir i tišina ...
Cura se nećka pa ga upita:
- Jes', vala, čula sam ja da je tako, al' sam čula i da se
seksate s ovcama, kozama, svinjama, guskama ...
Mujo uvrijeđeno odgovori:
- Ma šta to pričaš, bona, jes' ti luda, kakve guske?

Mujo će Fati:
- "Ako kažem da ću sa zadovoljstvom da ti
oduzmem nevinost ti bi rekla da sam prostak!"
- "Ne, rekla bih da si čarobnjak!"

Prilazi dečko djevojci:
Jesi li za neko piće?
Briši, imam dečka 6 godina.
Nema veze, kupit ću i malom čokoladno mlijeko.

Uđem ti ja jutros u lift kad tamo prelijepa djevojka. Pita ona mene:
Hoćeš li gore ili dolje?
Ja joj mrtav hladan odgovorim:
Polako mala, pa tek smo se sreli.

Upucava se frajer ženskoj:
E, mala, željan sam te k'o Dinamo Lige prvaka!

Pisci u stisci

luki2.blog.hr

Dakle, danas "Pisci u stosci" sa Karmelom Špoljarić i Sanjom Pilić na polukatu KIC-a.
Jako volim Sanju, koja je navodno dječji pisac. Zaosta, pobrala je sve moguće nagrade vezane za dječju književnost, ali neki su tekstovi i knjige - i za starije generacije.
Pisala sam već o ženama iz te obitelji. Sunčana Škrinjarić je mama Sanje Pilić. Sjećate se? "Sunce na prozorčiću"?
No, jake žene. Zofka Kveder, pa Sunčana, pa Sanja, pa Vladimira (Sanjina kćer).... Svi okupljeni oko umjetnosti. Slikarstvo, fotografija, film, pisanje....Sve!
Sanjin život nije bio bajkovit, kao ni odnos sa majkom Sunčanom. Financijski nisu baš najbolje stajale. Nedostajalo je i financija i emocija. (Prvi put sam shvatila naslov Pisci u stisci!).
Život se zna lijepo našaliti, pa Ti kasnije vrati oduzeto.
Sanja je dobila 25.000 maraka na lutriji, a s tim se tada štošta moglo...
Pa kasnije Ti životna ljubav ( s kojom nisi bio u braku!) ostavi stan u Zagrebu i kuću u Rovinju....
To je ono nešto što zovemo božanska pravda....ili možda životni krimić?!:))
Ova se obitelj, koju jako volim, zaista drži zajedno. Vladimir sin, a Sanjin unuk Rene je direktno iz zračne luke došao podržati baku. Inače živi, radi i snima u Londonu. Radi na popularnim krimi serijama. Sam se izborio. Nikoga nisu imali u Londonu....Predivni svi!
Malo mojih fotkica:

Crnka je Karmela Špoljarić, plavuša je Sanja a i mlada glumica, koja je čitala odlomke iz Sanjinih knjiga je tu....

Vladimira Spindler, Sanjina kćer. Fotografkinja. Savršena. Bila sam na nekoliko njenih izložbi. Jedan lik mi je pred nosom kupio Arsenov portret....:(((((

Sanja.....

Vladimira, Rene, Sanja

Tu je na kraju i Tihana Škrinjarić, u bijelom, s kapicom......

I na kraju:

Moja miljenica Vladimira.....

Eto, dragi ljudi....Život piše romane.

Ljubim!

Ps: Moslavče, drži se!:Mislim na Tebe, razumijem da je ponekad svega dosta- ali zaista držim palčeve.....Volim Te!

sri

01/26

Katedrala

penetenziagite.blog.hr

"Ljudi katedrale već dugo doživljavaju kao spomenike. Prolaze ispod njihovih čipkastih lukova, dive se svetohraništima, izrezbarenim klupama, umjetničkom blagu. Sve to čine pristojno, eventualno s oduševljenjem. Da, katedrala u Firenci. U Chartresu. U Parizu. U Košicama.

Ali onda život zasniježi svojom tugom, iskustvima i
beznađem. I jednoga dana počnemo zavidjeti starijim
ljudima, starcima, ženama u dronjcima, koji se - u Firenci, Chartresu, Parizu ili Košicama - odlaze pomoliti ili odrijemati, ili samo odati spomen u polutami katedrale... i nemaju pojma o umjetničkom blagu pred kojim kleče. Za njih je katedrala sagrađena. Njihovo je neznanje njezin istinski smisao."

Sandor Marai, "Nebo i zemlja" (Oceanmore, Zagreb, 2025.)

Ljubazne, nježne, predane žene

komentatoricamicaa.blog.hr

"Najpametnije žene koje sam upoznao bile su ljubazne, nježne i predane.
Njihova inteligencija nije mjerena samo akademskim postignućima ili materijalnim uspjehom, već i sposobnošću da se nose s izazovima života na uravnotežen i smiren način.
Biti pametan znači imati emocionalnu inteligenciju, sposobnost razumijevanja i suosjećanja s drugima, te biti svjestan vlastitih snaga i slabosti."

Jean-Paul Sartre

Ne morate komentirati ako držite, da je Sartre vrlo osoban u procijeni ženskih likova koje je upoznao ili ako slučajno znate kako je njegova veza sa Simone de Beauvoir bila stamena na krhkim "nogama" u svojoj opstojnosti do samoga kraja.

Shagal : plava ptica

Sushi 2.0

alexxl.blog.hr

Sjećate li se Gustava, serijala crtića?
Poučni... Jednoga se jako dobro sjećam.
Oblačio se i primjetio da mu je manžeta za košulju oštećena, pa ju je išao popraviti farbom,
pa mu je farba kapnula na stol, pa je njega pofarbal, pa mu je kapnulo na pod,
pa je i njega pofarbal...pa zgradu...pa ulicu... pa kvart... pa grad...državu...Evropu i završnica je crna
Zemaljska kugla gledana iz Svemira.
OKP (Opsesivno Kompulzivni Poremećaj).
Stalna nadogradnja, neverending story.
E, takav sam i ja...Gustav!!!
*******************************************************************************************************************

Sad o tome Sushiju.
Rano sam ja za njega saznao, još za Juge, bolje rečeno Zapadne Njemačke.
Od tuda sam ja vlekel sirovine, Nori alge, Wasabi pastu i Umeboshi ocat.
Sve sam ja to sam, jadan, jel.
Neki su probali i odmah pljuvali, onoga trena, kada im je rečeno da je riba sirova,
jer nisam nalazio razloga da je marinirana Umeboshi octom, za naše pojmove i dalje sirova...ja ne.
I tako godinama sa vremena na vrijeme.
*******************************************************************************************************************

Ide vrijeme, rastu sise, udat ću se, jebe mi se!
Deca narasla i pričaju meni kak je to super, da jel ja znam za to?
Ma marš u pičku materinu!!!
??????????????????????????????????????
Sada...
-e stari, ovi tvoji su bolji, veći i sočniji!
Tak je bilo i za Pizzu i za sve drugo.
Moral sam kupiti lonac od 10 litara, jer kada se znamo sastati na nedjeljnom ručku,
toliko juhe skuham, jer "moja je najbolja". Sa mesinom i grincajgom + voda,
ravnih 10 litara...ostane možda par šeflji.
I sada kak ja to češće, nekak me povuklo da se nadograđujem,
ko ova "Fiskalizacija 2.0", pa shodno k tome "Sushi 2.0"
novi Level.
******************************************************************************************************************

Ima ih svakakih...Maki, Uramaki, Nigiri, Sashimi...
ja sam se zadržal na zajebanciji sa Makijem, klasičnim,
makar dolazim do toga, zahvaljujući narodnoj izreci,
"Za dobru svinju, nema lošega napoja",
pa sam par puta napravio čušpajz, tipa "Poke Bowl",
havajske điđe, složenac od ribe, algi, riže, advokata (tak ga ja zovem), krastavca salatara...
onak kao salata, aranžirano u zdjelici.

Kako i gdje me "povuklo".

Naglasak na rižu, njene vrste, proučavanja, "mariniranje, te fermentacija".
Prostačka varijanta ide sa rižinim octom, šećerom i soli.
Skuplja varijanta sa Sake-om, kojeg zovu od rakije, preko vina, pa do piva.
Po meni, Pivo, jer se kuha. Ima od 14-16 % alkohola, a skup ko kuga.
Dodatak u kuhanju riže, za aromu,
Kombu alge
i sada Što...to vadiš iz riže, kaj s tim???
Pa nebuš bacil!
Pitam japanskoga frenda

-kaj da delam sa tim?
- Pa napravi si "Tsukudani"

Za to ti treba još te riže odozgora
-narežeš te listove Kombu algi

i treba ti "Katsuobushi"...

Bonito flakes, vrsta tune, koja se kuha, fermentira i suši i koju kao takvu možeš kupiti,
ali i posebni hoblić, ribež, ili u "flakes" varijanti.
Jebote, nikada kraja.
Sva sreća pa radim honorarno,
ali
čeka me i svadba od najmlađega sina.
I tu treba neke noFce zbuksati, n'da.

I još taj put!
Skoro sam u karanteni završil.
Već sam Ih zval:
-pa kaj i mi moramo u karantenu?
-ma neee Alex, u karantenu idu samo astronauti...vi sa SD kartice ne trebate!
No o tome ću još napraviti Post.
Lansiranje je od 06.02.2026. na dalje, ovisno o Zemaljskome meteorološkom vremenu, ispravnosti raketne rampe,
same rakete i Sunčevoj aktivnosti!!!
Tu mač komplikejtit. Sam da nebu:

"Houston, We Have a Problem!"

Čuvarica kamenih vena

agava505.blog.hr

Uska uličica mi se još nije probudila
čini mi se sporija je od mene
zajedno smo rasle
ona puna života i ja ,
spremna da se životom napojim

kamen je hladan, mokar
kao da sjetnu pjesmu pjeva
svim prošlim burama koje su puhale
u svakom kutiću starog grada

iako hladan i mokar je, osjećam ga
svakim atomom svog postojanja
toplina se u njemu budi
osjeća da mu dolazim s nježnošću

jedan po jedan, otvaraju se prozori
kao kad snene oči bude se na cvrkut ptica
zaškripe škure davno ispisanih priča
miris svježeg kruha mami uzdah
sve miriše da poznato, na samo moje

jutros mačke nema, a uvijek je tu,
protegnuta na pragu čeka
u svojoj eleganciji
hrabro je pobjegla svojim putem
ona je čuvarica kamenih vena...

Slike

penetenziagite.blog.hr

Samo slike... nekoliko slika koje mi znače mnogo, a i promatračima bi možda nešto mogle, ukoliko se potrudite zamisliti jako, jako i stići tako na mjesta na kojima su snimljene. Utihla, polumračna stubišta; pogledi na more i obalu s vrhova malih brda; uzdizanja glave prema nebu u malenoj zimi; sićušne kaplje ljepote pred očima.

Ili, možda ne morate ići sve do tamo, nego vam se učini kako ste - gledajući ovo - doživjeli ono što i snimatelj, samo kada je maknuo oko s objektiva (pa će ga takva vaša misao učiniti radosnim).

Jer, ono što od nekog mjesta u nama ostane, u najvećem dijelu prilično teško da se objektivom uslikati može. Ako nisi u tom poslu nekakav majstor - i ako su ti namjere dobre.