Sve kategorije po listama
20
pon
01/25
Riješi kviz #308
blogokviz.blog.hr
Dobro došli na blogokviz!
Blogokviz je blog na kojem objavljujem kratke kvizove općeg znanja koji sadržavaju 10 pitanja iz različitih područja poput geografije, povijesti, glazbe, sporta, književnosti i dr.
Kviz se rješava na način da se na početnom prozoru kviza klikne "DALJE" čime se otvara prvo pitanje te nakon što se označi jedan odgovor treba ponovo kliknuti "DALJE" čime se otvara drugo pitanje i tako sve do kraja kviza. Ako se želite vratiti na prethodno pitanje i promijeniti odgovor kliknite na gumb "NATRAG".
Nakon što odgovorite na sva pitanja na kraju kviza treba kliknuti na gumb „PODNESI“ čime se otvara stranica s gumbom „PRIKAZ REZULTATA“ (ako se ne vidi skrolajte prema vrhu da postane vidljiv), te se klikom na taj gumb prikazuju rezultati kviza, odnosno prikazuje se koji su odgovori bili točni, a koji netočni. Ispod gumba „PRIKAZ REZULTATA“ imate mogućnost pogledati statistiku rješavanja kviza, odnosno rezultate svih odgovora te mogućnost da ponovo odigrate kviz. :)
Ako se ne vide "DALJE", "NATRAG" i "PODNESI", unutar obrasca kviza treba skrolat prema dnu da postanu vidljivi.
Napomena *Obavezno znači da se pitanja ne mogu preskakati i da kviz ne možete podnijeti ako niste odgovorili na sva pitanja.
Ako ste propustili koji kviz ili križaljku, poveznice su sa strane u boksu.
Uživajte u kvizu! :)
Učitavanje…
Statistika iz prethodnog kviza.
Često propuštena pitanja sa stopom točnih odgovora ispod 50%.
Osam žena
stella.blog.hr
Kazalište ima budućnost dok u taj svijet ulaze ovakvi diplomci.
Uživala sam. Ako negdje naiđete na ovu predstavu,
pogledajte je.
O predstavi kažu:
"DIPLOMSKA PREDSTAVA STUDENATA AKADEMIJE
UMETNOSTI U BEOGRADU
Francuski tekst Osam žena je inspirisan detektivskim
romanima Agate Kristi. Prednost je data komičnom zapletu
i situacijama baziranim na trilerskim postulatima, što je pisac
postigao poigravanjem stereotipima, pa čak i mizoginim
odnosom prema ženama.
Robert Tomas nas odvodi u hladno Božićno jutro, jedne
naizgled srećne porodice. Jedan iznenadni događaj
promeniće sve, praznična idila se ruši i tajne više ne
mogu ostati sakrivene."
Sretno Donalde hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Avion će se srušiti. U njemu su četiri putnika,
ali samo su tri padobrana. Prvi putnik kaže: "Ja sam Steph Curry
najbolji NBA igrač. Moja ekipa i milioni fanova ne bi mogli bez mene,
ne mogu da umrem." Uzme on prvi paket i skoči iz aviona.
Drugi putnik, Donald Trump, kaže: “Ja sam novi predsjednik
najmoćnije države na svijetu i najpametniji predsjednik u američkoj povijesti,
pa moji ljudi ne žele da umrem. Uzme on drugi paket i skoči iz aviona.
Treći putnik, Papa, kaže četvrtom, 10-godišnjem školarcu:
"Sinko, ja sam star i nemam u sebi još puno godina,
ti imaš život ispred sebe i ja ću se žrtvovati i ostaviti ti zadnji padobran."
- U redu je. Ima padobran i za vas - najpametniji američki
predsjednik je uzeo moju školsku torbu - odgovorio je dječak.
Donald Trump je nakon ulaska u Bijelu kuću dobio pismo od
iranskog predsjednika, a kad ga je otvorio, na svoje iznenađenje
u njemu pronađe list papira na kojem piše samo šifra:
370HSSV 0773H
Trump se zbuni, pa pošalje e-mail FBI-ju, no oni je nisu
uspjeli dešifrirati. Ljuti Trump pošalje poruku u CIA-u i NSA,
no i dalje nema rješenja.
Na kraju jedan službenik odluči poslati poruku britanskom MI6 i
zamoli ih za pomoć, a ovi vrate fax za dvije minute:
- Recite svom predsjedniku da je poruku držao naopačke ...
Pozvao Bog Putina, Trampa i Vučića da im kaže da mu je
dozlogrdilo i da kažu svom narodu da će smak svijeta
biti za 7 dana.
Dođe Putin u Rusiju pa se obrati narodu:
- Imam dvije loše vesti: prva je da Bog postoji a
druga da će biti smak svijeta za 7 dana.
Dođe Tramp u Ameriku pa se obrati svim amerikancima:
- Imam jednu dobru i jednu lošu vest: dobra je da Bog postoji
a loša da će smak svijeta biti za 7 dana.
Dođe i Vučić u Srbiju, sastavi prste i obrati se narodu:
- Imam dve dobre vesti: prva je da Bog postoji a druga da
sam JA uspeo da izdejstvujem kod Boga da nam
odloži smak sveta za 7 dana!
Razgovaraju Amerikanac, Japanac i Srbin o
organizovanosti političkih izbora.
Amerikanac se pravi važan pa kaže:
- Mi već poslije 2 min. nakon izbora znamo točne
rezultate i ko je pobijedio.
Japanac ga samo pogleda i kaže hladan:
- kod nas je tehnologija takva da kad poslednji glasa
istog trenutka se znaju rezultati.
Srbin ih gleda i odmahuje rukom:
- Pa to je užasno sporo. Kod nas se već sada zna tko će
pobjediti na idućim izborima!
Trumpova administracija je objavila priopćenje koje potvrđuje
da Rusiju ne vidi kao prijetnju svojim interesima.
Nitko se ne sjeća da su Rusi ikada bili tako uvrijeđeni.
Razgovaraju Rus i Amerikanac ko je hrabriji.
Amerikanac će prvi: Ja sam se ispišao na Bijelu kuću.
Rus: A ja sam se usrao pored Lenjinovog muzeja u
sred bijela dana, nasred Crvenog trga.
– Bravo! Samo, moram nešto da ti priznam.
Ja sam se ispišao na Bijelu kuću tako da me niko nije vidio.
– I ja ti moram nešto priznati. Ja čak nisam ni gaće skinuo.
Došao Rus kod Amerikanca u goste, i posle ručka mu ponudi
da svira klavir. Sve tipke crne, samo jedna bijela na klaviru,
pa svirajući, Rus pritisnu i bijelu tipku. U tom momentu padne
luster Rusu na glavu. Poslije nekog vremena Amerikanac uzvratio
posjetu Rusu, ovaj mu sve isto ponudio, samo je klavir bio sa
bijelim tipkama i jednom crnom. Svira tako Amerikanac i
stisne crnu tipku, kad ono ništa. Završio Amer posjetu i
pakuje se, a Rus ga upita gde se sprema.
– Pa kući, u Ameriku.
– Koju Ameriku!
SRETNO DONALDE hehe
Tek crtica...
krizar.blog.hr
Jedne zime'
držeći mi mrzlu ruku u svojoj ruci' u džepu' njegove jakne' rekao mi je da me voli!
Svjetlost uličnog lampaša' od goluždravog drveta' napravilo je..magičnu opsjenu' božićne kuglice' a do Božića ' bilo još daleko.
I pomislila sam' čuda se ' ipak događaju' jer mi ' do tad' nitko nije rekao da me voli.
Dapače je moja " krv" rekla' i skoro me uvjerila' da ružna sam' neugledna' čudna' da me nitko' nikad voljeti neće!
I rekla sam mu tad' očiju punih zvijezda' dok je njegova ruka' poput mahovine' osunčane' držala moju' promrzlu - Nemoj to govorit' ako ne misliš ozbiljno' iz srca!-
Njegovo srce' još uvijek' nakon toliko godina' kuca uz moje!
U istom ritmu - vo- lim- te!
PS. Patetično? Možda ' al ja sam ja' tko god bila! Pozzzzz SVIM blogerima' kolko Vas ima. Nisam riknula i vodim bitku' za mirovinu' u tri države' a birokracija svuuuda ista. Bljak i povrać!
Street Photography
toco1980foto.blog.hr
19
ned
01/25
Zabrana TikToka?
toco1980foto.blog.hr
U SAD-u je zabranjen TikTok.
Potvrđen zakon o zabrani aplikacije koju koristi gotovo pola Amerikanaca
Kolosalna je to "katastrofa epskih razmjera" za sve "influencere" koji će, ako ta zabrana ostane na snazi, konačno morati pronaći neki konkretan i društveno koristan posao, umjesto da snimaju druge ili sebe kako pred kamerom mobitela izvode idiotarije, to serviraju javnosti, od toga zarađuju, i misle da su tim važniji za društvo što imaju više pratitelja i lajkova...
TikTok prestao s radom u SAD-u, oglasio se Trump: "Izdat ću naredbu da..."
Riječi kao vrlo moćno oružje
sumi.blog.hr
Prije pola godine sam se nešto naljutio.
Toliko sam bio ljut da sam sam sebe prokleo riječima: "Da' Bog da sutra umro, evo sad na, sutra umro dabogda!"
Još sam ruke digao u zrak k'o Mojsije na gori u onim božićnim filmovima.
Isti dan me zabolio stomak.
Lež'o sam doma 4 dana dok nisam natekao i dobio visoku temperaturu.
U zadnji čas sam došao u bolnicu, hitno operiran, slijepo crijevo.
Tu priču ispričam na Staru godinu prijatelju na večeri.
Kaže on da je njegov stari, koji je radio u Francuskoj, jednom po povratku od tamo rekao "Dabogda obe noge slomio prije nego se ikad vratim tamo više".
Otišao je opet vani raditi. Pao sa skele, slomio obe noge.
Više operacija i problemi do kraja života.
Ovo sve ispičam danas prijateljici zubarki. Ona mi reče da ima jednog pacijeta koji je prije rata sjedajući u njenu zubarsku stolicu rekao da bi radije da mu režu prste nego da buši zub.
Došao rat, opalio ga geler, ostao bez pola šake.
Sve to večeras ispričam kumu u Austriji.
Saslušao me i rekao da kad je došao u Austriju prije više od 10 godina, da je mislio raditi samo 5 godina dok ostvari neka prava, i tu je odluku zapečatio riječima "Nek me Bog uzme ostanem li i dana više od 5 godina".
"I znaš ti Šumane, ono kad je korona počela, a meni se gušterača upalila kad sam skoro umro ( i još hoda sa rupama na trbuhu, nije riješio problem, op.a.), e to je meni bila šesta godina u Austriji".
Bogojavljenska noć
luki2.blog.hr
Na Bogojavljensku noć
Olba se dotače, lome se pogače, a venci smokava i mali zlatni praporci se pokače
Po prednjoj sobi mog baće
čudo je navike moć
Ko pod zastavom, društvo se sastalo, pod istom ikonom za crnim švapskim astalom
Što pamti svadbe i daće
Uglavnom gostujem kod kuće, al moju narav pamte tu
Brbljaju svašta pred svanuće
Al čak ni pripiti, ni da pomenu nju
Na Bogojavljensku noć
Pobožne pesmice, sveće i kresnice i uvek metu odveć onih glupih grožđica u česnice
Al to je tako, i amin
Strašna je prošlosti moć
Prate me duhovi, ko gladni vukovi
A moje vreme tinja kao stari trupac bukovi
Još jutros gurnut u kamin
Ruža je pupila u mrazu
I, što bi rekao moj kum: vuče te đavo na tu stazu
A ispred sebe imaš dobri stari izlizani drum
Nikad ne pričaju o njoj
A ja se ne raspitkivam
Ukrstim politru i noć
I na taj krst se, tu i tamo, prikivam
Već me i Dunav pretiče
Moja me senka spotiče
Al ništa me se ne tiče
I malo šta me pomera i dotiče
Sem, katkad, Nje
Na Bogojavljensku noć
Vašar starudija
Društvo sa studija
Profesor ruskog, Šveroš, Doktor, Paor i Opštinski Sudija
I svi smo na “Pomoz Bože"
Silna je ljubavi moć
U jutra besana jos dođe nezvana, i kao provalnik mi pretura po mislima i pesmama
Al to je sve što mi može
Đorđe Balašević
Na tu istu Bogojavljensku noć, današnju noć, da je živ, imao bi u SPENSU u Novom Sadu tradicionalni koncert....:((
Razumijete li sve izraze?
Ovo je olba. Bokal za vino ili što već natočiš unutra.
Pozdrav!
Phi Phi Don - Ibiza na Tajlandu (VIDEO)
goransafarek.blog.hr
Otkrijte čaroliju Phi Phi Dona – Ibize na Tajlandu, gdje zabavama na plaži nikad kraja. To je brat blizanac poznatog Phi Phi Leh s plažom Maya gdje je sninam poznati film The Beach s Leonardom di Capriom.
Mistika zvana osjećaj
ateizam.blog.hr
U ovom ću se postu orijentirati na emocije i pokušat ću nešto u tom smjeru artikulirati, no bit će teško, jer to spada u onu izrazito subjektivnu sferu ljudske prirode. Štoviše, zanimaju me temeljne relacije svijeta u kojem živimo, a to je veoma sklisko područje, no ipak, pokušat ću onoliko koliko budem mogao.
Jedno od pitanja koja me muče jest priroda emocija. Kreiramo li mi naše osjećaje ili su oni već kreirani u nama pa ih mi kroz situacije samo pobuđujemo? Jesu li oni možda dio vanjskog svijeta, neke silnice u prostorno-vremenskom kontinuumu koje naši nesavršeni mjerni instrumenti ne mogu izmjeriti, a znanost (još) ne može predvidjeti? Rezoniraju li možda putem silnica nekog nepoznatog polja s nekim našim nepoznatim receptorom kad ga putem neke situacije, svjesno ili nesvjesno, ugodimo na adekvatnu valnu duljinu?
Ovo pitanje o prirodi emocija nametnulo mi se sasvim slučajno, razmišljajući o majstorima transfera emocije, a to su umjetnici, osobito mislim na sve što ima veze s poezijom i glazbom. Moram priznati da sam sretan što sam se rodio na ovim plodonosnim prostorima po pitanju književnosti i glazbe, ali i znanosti i umjetnosti uopće. Velika je privilegija imati takvu riznicu bisera na materinjem jeziku, gdje ne postoji nikakva barijera i gdje je to što je napisano, napisano baš za tebe.
Da se vratim sad na pitanje. Jedna od, meni osobno, najljepših uglazbljenih pjesama ikad je Suza za zagorske brege. To je pjesma koju je za Krapinski festival 1969. uglazbio i otpjevao pokojni Zvonko Špišić. Snažna je to pjesma koja opisuje razmišljanja, dvojbe, tugu, ponos i ljubav prema rodnom kraju jednog muškarca, dečeca, koji nevoljko odlazi u svijet. Sve u svemu, ta je pjesma oduvijek jedna od onih koja jako dobro rezonira s mojom dušom, ako se smijem slobodno izraziti, jer ni sam ne znam što bi duša trebala ili uopće mogla biti. Do prije nekoliko godina mislio sam da je tu pjesmu napisao sam Špišić, no iznenadio sam se kad sam doznao da ju je (tekst) napisala Ana Bešenić, djevojčica iz Varaždinskih Toplica, kojoj je tada bilo tek 15 godina. Dakle, o muškim mukama na izrazito snažan, ali ujedno i suptilan način piše jedna žena, štoviše, djevojčica.
Jedna druga pjesma (nek mi oproste svi koji nisu kajkavci) koja mi je također fascinantna u tom prijenosu emocije je pjesma „Da sem ti z lasima zvezala roke“, koju je na Krapini 1983 izvela slovenska pjevačica Ditka Haberi, a od kasnijih izvedbi odlična je u izvedbi Renate Sabljak. To je pjesma, koja, barem je to moj subjektivan dojam, jednako tako snažno prenosi emociju jedne žene koja je izgubila ljubav i cijeli život žali što u datom trenutku nije pokušala dovoljno da to spriječi, a dovoljno je jedino sve. I opet, najzanimljivije kod te pjesme je to da ju je napisao Drago Britvić, dakle muškarac.
Ima još mnogo primjera, no eto, ja sam izdvojio ova dva koja, nadam se, solidno koriste ovoj svrsi, a radi se i o meni veoma dragim pjesmama. I unatoč tome što se najiskrenije divim svim tim ljudima koji imaju moć nešto artikulirati na način da ekspresno prenesu emociju ili pak preokrenu tijek misli, pitanje koje se nameće još je više potaknuto ovim primjerima. Jesu li emocije uistinu naša kreacija ili su nekim slijedom proteina u nekim molekulama već utisnute u nasu svijest i podsvijest, pa ih mi samo dokučimo, pobudimo ili što već? Možda su, velim, utisnute u stvarnost u kojoj živimo pa ih mi udišemo kao zrak, iako tog „zraka“ nismo svjesni, pošto nismo ništa uspjeli izmjeriti.
U svakom slučaju, kako god bilo i o čemu god se radilo, izražavam svoje divljenje i fascinaciju ljudima koji uspijevaju svirati na nevidljivim žicama naših osjećaja.
Pamtim
bez-obzira-109.blog.hr
Kroz maglu sam disala zoru
gledala te kako se primičeš
tiho
gotovo nečujno
moja sjena zaštitnica
nisam ljubila rana jutra
kao ni ovo jutros
maglovito
kao sjećanje
na nezaboravna jutra
puna ljubavi neizgovorene
postojane
nemjerljive
i dalje si moja sjena pratilja
u snu se pojaviš
nestaneš
a ja umorna od more ustajem
istresem sve istine
ispred polako istrošenog tijela
prizivajuć te u magli
Kao zrake sunca...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Nedjeljno jutro, hladnoća zagrlila grad.
tišina se širi praznim ulicama, na stolu
buket mimoza budi sjećanja.
Minule su godine od našeg povratka
na trg cvijeća, bio je tjedan borbe protiv
okrutne bolesti. Poželjeli smo da
pod grmom mimoza odživimo povratak.
Grmovi kao zrake sunca u perivojima
juga uljepšavaju zimske dane,
daruju radost nebesku.
Toga dana su i na sjeveru cvjećarice
prodavale sjaj sunca, grijale hladan dan.
Jučer si donio buket kao znak
sudjelovanja u borbi.
Dijana Jelčić
Jutro, Kinoteka, Filozofski caffe....
luki2.blog.hr
BIJELI PAPIR
Iz pera mi kapne kapljica
Na bijelu plohu papira
I papir oživi
Hvala ti kaže
U toj kapljici su
Sva moja sjećanja
Ispuni me mislima
Dodaj nove poteze
Da ne budem sam
Crtaj slike svojih sanja
Na moju prazninu
Oplemeni površinu
Jednoga dana
Nakon mnogo ljeta
Slika počinje blijediti
I na kraju nestane
Papir osta prazan
Svojom sivom plohom
Iščekujući novu kaplju
Neke druge boje
ZLATKO KOVAČEVIĆ SAX
Virovitički obrtnik i svestran umjetnik Zlatko Kovačević Sax pionir je sitotiska u Virovitici i jedan od najboljih u toj branši u Hrvatskoj.
Završio je Školu za primijenjenu umjetnost i grafički dizajn u Zagrebu, vlasnik je grafičke radnje - majstorske radionice za sitotisak, dizajn i reklame Sax design u Virovitici. Bavio se umjetničkom fotografijom, slikanjem i glazbom, autor je prve akt foto-izložbe u Virovitici. Pod utjecajem Roklicerovih večeri počeo je pisati poeziju koju čita na pjesničkim susretima u Virovitici i drugim mjestima gdje gostuje ekipa iz Cuga. Dobitnik je nagrade za životno djelo.
„Ego ipak“ prva mu je pjesnička knjiga, a na promociju donosi durugu knjigu pod naslovom "Čemu pjesme?"
Čemu pjesme odlična je pjesnička zbirka, a posebno su drage pjesme socijalne i političke tematike. Zašto? Nisu to one svađalačke, razočarane pjesme - kao jadni mi...A ne. Više cinične, ali bez vrijeđanja, a ponekad prelaze u blagi humor.
Počelo je pjesmom....Zlatko Kovačević Sax.....
Zlatko Kovačević i Željko Buklijaš, moderator i voditelj "Jutra.."
I još jedna, s knjigom:
Nakon Jutra, s Annemarie u Kinoteku:
Najava filma:
U recepciji filma Payal Kapadia bitnu ulogu igra faktografija. Riječ je o prvom indijskom filmu koji je u Cannesu osvojio Grand Prix, a ujedno i o prvoj nagrađenoj indijskoj redateljici. Postavivši kameru u srce vreve, susreta i prolaza Mumbaija, ili ma kojeg prenapučenog grada, razasute se priče o nju nužno spotiču, a iz svake pojedine može nastati identičan film – utemeljen na iskustvu suvišnosti i nedostatnosti u psiho-geografskom mapiranju velegradskih kontura. Kapadia istraživanje gesti unutar repetitivnih radnji i ekspanziji otuđujućih modela egzistencije, zaustavlja na tri junakinje, redom povučene zaposlenice bolnice, koje suživot veže i izvan radnog okruženja. Dokumentaristički prosede opisuje sredinu nužnu za razumijevanje odabira protagonistica, premještajući interes filmašice na potencijal uspostave solidarnih mikrozajednica, direktno suprotstavljenih uvjetima posvemašnje ignorancije.
Dok želje, ambicije i proturječna poimanja junakinja interferiraju na pripovjednoj razini, u prvi plan izbijaju društvene anomalije, stvarni pokretači nesigurno motiviranih postupaka. Slijepe društvene točke pomaljaju se s rubova se kadra i preobražavaju u moment aktivne scenografije. All We Imagine as Light jednako locira društvene nejednakosti i klasnu nepropusnost, u indijskom društvu tradicionalno ukorijenjenu, da bi je globalni sveprožimajući sustav dodatno potencirao, kao što uvodi suptilnu feminističku perspektivu potrage za autentičnim vezama i formiranja poticajnih zajednica u društvu permanentne nesigurnosti i mijene. Konačno, progresivne ideje tvore podton filma, koji krajnji izraz pronalazi kroz poetski intonirano nadilaženje neadekvatnih oblika društvenosti.
Preporuka za film, odličan!
Nakon Kinoteke, nastavljam sama na Filozofski caffe:
FILOZOFSKI CAFE “ SUBOTOM od 19-21h
adresa : MO ul.Pavla Hatza 8, Zagreb
18.1.2025 .od 19-21h
TEMA: " Utopija ili prijedlozi za idealno društvo "
MODERATOR : Filip Martin Svibovec: magistar filozofije, magistar teologije i bakalearus religijskih znanosti
UVODNIČAR : Darko Komljenović
„FILOZOFSKI CAFE “ je oblik filozofske prakse ,otvoren za javnost .
Ta filozofska rasprava,dijalog koji ne zahtijeva prethodno poznavanje filozofije i namijenjena je svima koji vole promišljati stvarnost,istinu,svijet i život.
SUDIONICI SAMI PREDLAŽU I IZGLASAVAJU TEMU Osoba koja predloži temu može ali ne mora biti uvodničar na idućem f.kafeu ,tj. da cca 10-tak minuta obrazloži temu kako bi potom počela rasprava prisutnih .
Teme su etičke, političke, društvene, kulturne, osobne, svevremene.
Razmjenu mišljenja vodi moderator-filozof .
Cilj je promicati slobodnu raspravu o bitnim ljudskim i filozofskim pitanjima. Tako se potiče kultura dijaloga i kritičko mišljenje.
Početak je također bio posvećen glazbi i Johnu Lennonu: Imagine....
Počela je rasprava o bezuvjetnoj ljubavi, a tada sam upitala gdje je granica do koje moraš nekoga trpjeti ili nikakve granice ne postoje?!:)))
Lennonu sam odgovorila Balaševićem (Namčor ili Nevolem):
Ne volem šizove i nervne bolesnike
Pre ih puštali za vikend
Sad ih puste pravo pred kamere.....
Ne volem izbore, televizor, plakate
dosta, ako Boga znate
ludnica je, kanda, otključana širom ostala
(provert'e, molim vas)..
Tako je prošao jedan dinamičan, zanimljiv i poseban dan...
Uh, skoro zaboravih....Prije Jutra srela sam na Trgu gospodina Bernardića, koji je ljude ispitivao što bi napravili - popravili da postanu gradonačelnik/gradonačelnica grada Zagreba. Odgovorila sam da nam nedostaje pasjih parkova, zelenih površina, loš je javni prijevoz i nema dovoljno parkinga....Tim redom. Ne znam na kojoj televiziji će biti prikazano. Netko uvijek gleda.:)))). Dojavit će....
I da, Mia je još u četvrtak bila na kupanju i šišanju.....Jako sam zadovoljna, a ona je ljubila groomericu:)))
Ljub!
18
sub
01/25
Svijet u svijetu mom
star-rose-bloger.blog.hr
Toliko univerzalne ljepote
koja zadivi i plijeni pozornost oku.
A ono što nosiš tvoj je drugi
svijet u srcu duboku.
Svatko nosi svoj svijet,
iznosi ga na svojstven
način, jedinstveno. To je
avantura srca i tok duše.
Danas ima ljepota koje
blijede ali ima i onih koje
jače sjaje. Sve je kao u
prirodi i zato trag ostaje.
Ono što si, to se vidi i
osjeti, zato daj lipo da
ne blijedi. Izgaraj kao
Sunce, Mjesec il Zvijezde
Oni su nedodirljivi a uvijek
bliješte.
Priroda je to, moćna i lijepa
Ima Vatru, Sjaj i tu neodoljivu
Mirnoću. Zato raduj se danju i
a utišaj noću da osluškuješ
melodiju i slatkoću. *&*
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr