Sve kategorije po listama
19
pet
12/25
Moje jutro
agava505.blog.hr
Ne znam sebe razliti u bojama i stihu
kad to netko poželi,
kad mi kaže: piši mi pjesmu....
zanijeme sva čula, a ja ostanem ukopana,
sidrena i zaključana u sebi
izgubim slobodu i tlo pod nogama
postoje oni samo moji trenuci, samo moja sloboda
samo moja skladnost, liričnost,
romantika s prizvukom jutarnje čežnje
nema ljepšeg trenutka
od tamne noći koja prelazi u svjetlost dana....
tada, ja, slobodna i sama
pustim slobodi na volju i živim svoj san...
riječi u slapu poteku
duša punim plućima diše
a srce.....eh to srce
njega da mi nema
ja nikada ne bih imala riječi
za početak nove pjesme....
***
Moje jutro,
predah na
dlanovima pospanosti
svoje snove zori.
riječi polako se bude,
skidaju sa sebe
odjeću noći,
čežnja se rađa
za poljupcem sunca,
i želja misli
da mu se
u zagrljaj bace....
zavjesa lebdi,
u kutak srca,
sunce viri
svjetlo i sjenka
tajanstveno plešu
vrijeme se neumorno vrti
u čekanju je zaustavljena
neispričana priča
spoznajom zlatne
svjetlosti života
do iskrenja
zvijezda.
Slava
stella.blog.hr
Vreme je za slavlje porodice. Zaštitnik naše porodice
je Sveti Nikola.
Znamenja slave su: ikona, žito, slavski kolač, sveća.
Slavi se od jedan do tri dana, zavisi koliko je gostiju
planirano u kom prostoru. Danas malo ko ima ogromnu
slavsku sobu u kojoj može odjednom da usluži sve.
Kakav je jelovnik za Sv.Nikolu? Posni. Dakle, pite
prazilukica i šampinjonka. Prebranac. Salata od
ribe i praziluka
Riblja supa, morska. Za glavno jelo riba u saftu
i lignje, specijalitet kuće.
Od kolača sve što domaćica stigne da spremi.
Za slavu su tipični sitni kolači.
Završi i ovaj tjedan nekako hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Pita učiteljica malog Pericu:
– Koja je razlika između muškaraca i žena?
Perica ustane i počne ovako:
– Učiteljice, koji vi broj cipela nosite?
– 38.
– A vaš muž?
– 44.
– Eto vidite, razlika je među nogama!
Zašto je muž stavio svoju sliku na noćni ormarić?
Da bi uvijek mogao pružiti supruzi nešto
što ju uspava brže od bilo kojeg lijeka.
Zašto se muškarci brže ožene nego žene?
Zato što žene razmišljaju o svemu,
a muškarci samo o ženama.
Kako muž zna da njegova žena želi nešto?
Kada kaže “ne treba mi ništa”.
Kako muž zna da je njegova žena ljuta?
Kad njezin šutnja postane glasnija od njegove buke.
Zašto muževi ne smiju praviti šale o supruginom izboru?
Jer su oni dio tog izbora!
Žena pita muža: “Ako bih se izgubila, tražio bi me?”
Muž odgovara: “Ne brini, ja uvijek nalazim svoje probleme.”
18
čet
12/25
Mate
konobarica123.blog.hr
//Ako u Gradu Rijeci postoji glas razuma onda je to glas riječkog nadbiskupa metropolita Mate Uzinića. Monsinjor Mate Uzinić nije konfliktan, ali nije niti plah čovjek. Govori mirno, kad treba kaže ono što misli bez obzira koliko to bilo nepopularno, ne mora vikati da bi ga se daleko čulo, da bi njegov glas odjeknuo u javnosti. Ono što mu donosi jednu posebnu dimenziju je duboka empatija, u središtu njegovih nastupa uvijek je čovjek – ranjen, izgubljen, marginaliziran. U tome je dosljedan, jer on ne teoretizira o ljudima, on govori za njih. A kada govori, ne čini to hermetično, Mate Uzinić vjeru prevodi u jezik svakodnevice. Kao čovjek koji se ne boji ranjivosti, koji je spreman priznati ograničenja Crkve, propuste institucija, pa čak i svoje dvojbe, nekako se čini itekako pozvanim progovoriti o svim malformacijama s kojima se društvo u posljednje vrijeme susreće, o porastu nasilja, atmosferi straha, o sve izraženijim podjelama. Jer riječki nadbiskup je mostograditelj koji svjesno pokušava smiriti polarizaciju, spajati svjetove – konzervativce i progresivce, vjernike i ateiste, Crkvu i društvo. U tome je ponekad usamljen, ali ustrajan. I dokazao je to više puta, posljednji put nakon što je skupina maskiranih huligana pokušala na Zametu napasti mlade karatiste i karatistice iz Srbije zato što su – iz Srbije.//
//Imam dojam da su u našem društvu problem i stranačka pogodovanja. I pritom ne mislim samo na vladajuću stranku. Svi između sebe imaju nekakve dealove, ako želite dobiti nekakvu poziciju možete je dobiti samo ako pripadate nekoj stranačkoj opciji, koja onda tako dijeli snagu, interese i utjecaj. Sjećam se da je bilo ljudi koji su bili kandidati za namještenja u banalnim institucijama, a mogli su postići samo to da budu v.d. ravnatelji, stvarni ravnatelji nikada nisu mogli postati jer nisu imali stranačku iskaznicu. To je jako problematično, to sve skupa pogoduje problemima našeg društva, a sve to pokazuje da je naše društvo bolesno. Dakako, posljedice su i ove stvari koje se događaju, opća apatija u društvu, a onda i širenje nasilja. Od onog obiteljskog, preko vršnjačkog, navijačkog do nasilja prema manjinama i strancima.//
Izvrstan intervju Kristiana Siroticha za portal Artkvart sa riječkim nadbiskupom msgr. Matom Uzinićem možete pročitati na poveznici:
https://artkvart.hr/mate-uzinic-moramo-se-vratiti-razumu-vjera-nikad-nije-bila-protiv-ljudi-ona-je-uvijek-za-covjeka/
U ovim suludim vremenima pravi melem.
Živili!
Život s mačkicama
teutinaljubav.blog.hr
Za razliku od moje Drage, ja nikada nisam imao neko posebno iskustvo s mačkama. Znao sam u klubu pomilovati mačke, no to je bilo to i ništa više, nikakova posebna maženja. Draga voli mačke i imala ih je prije dok je bilo prilike. Za vrijeme šetnji zaustavljala bi se pored svake mačke i pokušavala ih barem podragati.
Kada smo kupovali stančić u Osijeku računali smo s time da imamo kakvu mačkicu. Prilika se pružila upravo za rođendam moje Drage prošle godine. Jedan par je dijelio mačiće iz okota. Pogledao sam u transporter i prišao mi je mačić. Isti tren sam osjetio da će biti naš. Teško je opisat iznenađenje i veselje moje Drage kada je vidjela poklon. Mjesec ili dva nakon toga djeca naše susjede na poklon su od oca (rastavljeni roditelji) dobila mačkicu. Osim kratkotrajnog veselja mačkica im uskoro nije bila ništa više od povremene igračke. Vidjeli smo i koliko je nebrige oko nje. Uskoro je malena počela dolaziti k nama. Čak je jedan dan kada je ostala sama u kući, skočila s prozora na katu da bi nam došla. Bilo je normalno da ju posvojimo i tako je naš Roki dobio jednako staru sestricu.
Umjesto da ih čuvamo zatvorene u kući naučili smo ih na slobodu u našem vrtu. Sada su svi vrtovi i sva stabla njihovo carstvo. Danju su vani a naučilli smo ih da poslije večere ostaju doma do jutra. Na njihovoj slobodi mogu im zavidjeti sve kućne mačke.Proljetos nam je počeo, uplašeno, prilaziti sivi mačak, mršav i bilo ga je tužno gledati. Navodno mu je umrla gazdarica pa je ostao sam. Postupno je stjecao sve više povjerenja i dolazio je na hranu naših mačaka. Sada je to krasan veliki mačak, bezgranično mazan. Noću je vani, sam traži da ga pustimo, a danju spava kod nas.
Hranimo ih najboljom mačjom hranom i dlaka im je prekrasna meka i nježna.
Zanimljivo je vidjeti kak se naše mačkice ponašaju kao mačja obitelj u prirodi.
Roki. Pravi otac obitelji. Leži sa strane i obično spava.Voli da ga mazimo ali samo tamo gdje nam on to dozvoli, Nikada u krilu ili naručju. Kada ga vidimo kako protegnut leži na komodi ili na krevetu pojeli bi ga od ljepote. Spava nam do nogu na krevetu a pred zoru približi se na rukohvat da ga možemo milovati.
Miki tigrica. Prava mater u obitelji. I kada spava stalno je na oprezu, stalno joj uši rade kao radari. Pazi na vratima tko ulazi u kuću pa se sivko teško usudi uči dok je ona na straži.Kakova je to maza! Dođe k meni u naručje pa me ljubi ili spava na grudima kada legnem na trosjed. Kada legnemo spavati uvuče se među nas u toplo, u zagrljaj. Njeno predenje najljepša je uspavanka. Vani je prava lovica. Kada uhvati guštera, pticu ili miša donese ih da se pohvali i da se i roki igra ili pojede pticu ili miša.
Sivko. Preslika onoga što se dešava u prirodi. Nastoji biti prihvačen kao dio obitelji. Kao da nam je zahvalan što smo ga prihvatili prava je maza. Sjedne pred nas ili nam skoči u krilo da ga mazimo. Najviše voli spavati u mojoj stolici i samo čeka priliku kad se dignem.
Toliko nam ljubavi pružaju, tako su nam ispunili dom da ne možemo zamisliti da ostanemo bez bilo koga od njih.
u predvorju sna
potok42.blog.hr
na granici dana kada tijelo oklijeva,
dok se koleba i pluta
u predvorju pada u san,
buka uma - unutarnji glasovi,
nemiri, odjeci vremena, tajni putokazi,
prizori na mentalnoj pozornici,
zagonetke srca, cvjetovi naše krvi -
ometaju odlazak u izmaglicu jave.
a treba samo umotati misli u tišinu,
prigušiti sjaj u potoku svijesti,
oglušiti se na priče što lebde.
Nonchalant Freedoom
huc.blog.hr
Considering Lucian Freud’s paintings
I don’t think they are of much value
although they reach incredibly high
prices at auctions.
But I like his freedom
to portray
some nasty criminals,
to paint naked
fat people from the edge
of society
on large canvases,
to paint
his daughters naked,
the famous model
Kate Moss pregnant and
naked,
himself naked,
and finally
the Queen
of England,
fortunately
not naked,
but on a very small canvas
something like 15 × 21 cm,
and looking almost like
a man
with a moustache.
When he finished,
the Queen approached.
Looked at the picture.
Didn’t say much,
but:
It was a pleasure
watching you
paint.
She said it all.
And he said it all.
Nomen est omen
aneta.blog.hr
O tome da li je u imenu čovjekovom data njegova ličnost ili roditelji "učitavaju" naredbu kojom određuju dječiji karakter, a koja je zapravo prethodno učitana genetskom informacijom, naslijeđena, dalo bi se diskutovati. O imenima - nickovima - koje sami uzimamo moglo bi se reći da nas, poput odijela, ne čine, već pokazuju. :)
* * *
a onda sam kod @j. pročitala>
Kada pogledate pomnije, ništa ne nestaje; samo se mijenja. Noć postaje dan, a dan noć. Ali čak ni to nije konačna istina; jer sve što radite ili govorite ostaje vječno i ostavlja dokaze...
* * *
Potom sam se sjetila kako sam skoro pročitala da se Indijancima isprva ne daje ime, nego ga oni zarađuju, i njihovo ime je njihova slava: u nekim plemenima dobivalo bi se novo ime sa svakim novim podvigom.
U našoj kulturi su to nadimci. Kad ti društvo plijepi nadimak, onako nepogrešivo tačno, možeš jedino da se zamisliš nad sobom. :)
M A S A
komentatoricamicaa.blog.hr
iz grupe VISIT Split
današnje dopodne : 'ko je moga , taj je bio.......Obrov pripun
..pa onda se oni koji prolaze Splitom pitaju : je li kod vas štrajk kad nitko ne radi ?
..ovo jutros bilo je glazbeno dopodne oko ribarnice : uz pjesmu i radosne štandove i uz fritule ekipe - ANA
advent iz zraka : 24 sata objava
č u d e s n o
Da
penetenziagite.blog.hr
Svojedobno sam na Trećem odgledao zanimljivo djelce Sally Potter „Yes“ iz 2004. u kojem filmu, ljubavnoj priči gotovo u cijelosti ispričanoj u jambskom pentametru, da citiramo najave, sudjeluju žena - znanstvenica u braku bez ljubavi s političarom i muškarac - libanonski liječnik u samonametnutom egzilu koji radi kao kuhar u londonskom restoranu. Upoznaju se na banketu i upuštaju u bezbrižnu, strastvenu vezu, no prezir kojeg on doživljava kao muslimanski imigrant u Velikoj Britaniji uzrokuje prekid uz izostanak objašnjenja i njegov povratak u domovinu. Ona malo po malo iz njega izvlači razloge i pokušava suosjećati, pa nadoknađujući gubitak njegove ljubavi leti u Havanu kako bi sredila stvari na plaži i u barovima. Šalje mu kartu, ali ne gaji iluzije da će joj se on pridružiti u ovom karipskom melting potu - što se ipak na sretnom koncu zbiva.
Ono što me u filmu posebno intrigiralo nije naravno sama ljubavna priča, pa čak niti sjajna zvučna kulisa (uz očit trud na vizualnom identitetu) - već potka koja se provlači od početka do kraja, a obuhvaća prikaz pomalo iščašena i začudna filozofskog pogleda na svijet ispričanog kroz riječi čistačica što se u raznim rolama pojavljuju u filmu i prolaze kroz radnju kao naratori i sporedni, jedva zamjetni likovi.
Tako na početku djevojka što čisti stan bračnog para deklamira sljedeći monolog:
„Kažu da najbolje čistim. No, čistoća je tek iluzija. Mi znamo kako se prljavštvine nikada ne možete riješiti. Ne možete je sakriti niti očistiti sve dok je života. To je naša koža, naše dlake. Moj posao je poput lijeka. Često vidim utisnutu bol na krevetima... Trebali biste zatvoriti oči i uši pred onime što se događa. Ali, naravno, vi ne želite sve znati… Misle da smo mi čistači nevidljivi, da ne postojimo. Samo stvaramo našu čaroliju i svi smo jednaki. Mi smo gomila, bez duše, bez prava. Samo s jednim ciljem - da im uljepšamo živote. Kozmetički umjetnici. Savjetnici za prljavštinu…“
Glavna junakinja, znanstvenica, pokušava upravljati svojim osjećajima definirajući svoj svjetonazor u svjetlu posla kojim se bavi, pa u toj nakani zaziva Boga, moleći Ga da je ne tjera pogađati što joj želi poručiti, jer bi mogla pogriješiti:
„Znam da sam toliko zalutala, da ne pripadam nijednoj tvojoj crkvi. Pjevala sam hvalospjev znanosti. Da, pjevala sam ga svakoga dana. Ali to je jedino što sam znala moliti. Dvadeset godina, Bože, je li to moguće? Rezala sam, secirala, pažljivo i s poštovanjem. Svaka živa stanica je bila izvor čuđenja, dok sam pokušavala prodrijeti u tvoju tajnu… Bože, ti nikada ne lažeš. Ali imaš tajne. Kao i ja. Sve što sam bila, pretvorilo se u pepeo i sumnju. No, ljubav me okusila i ispljunula. Nestalnost neće nikada otići. Zapravo, to je jedina sigurnost... Doći će jednoga dana vrijeme kada me neće više biti. Možeš li mi oprostiti što ne... što ne vjerujem u Tebe?“
Radnja filma odlazi svojim tijekom, da bi ista djevojka, čistačica - na koncu, još prije nego li postane jasno ima li film sretan svršetak ili nema – stigla u priliku da zaključi i temeljito opiše ovaj svjetonazor. Zapravo, zbog tog monologa ja vam sve ovo i lijepim ovdje.
„Postoje i virusi. Neki kažu da su oni prva stvorenja. Toliko su sitni da ih ne možete očistiti. Nikada; potpuna je čistoća nemoguća. Samo premještamo prljavštinu. Posao bez kraja…
Možda je ova zemlja bila puna pahulja. I neki veliki čistač je jednom kazao "Dosta!" pa smo tako svi preživjeli. Zašto ne? Mi smo paraziti koje je Bog zaboravio. Ali, nismo nestali, iako je to naš najveći strah. Nije gotovo ni kada umremo, jer sva stvorenja se hrane jedna drugima. Svatko je nečija majka ili barem domaćin. Možda se promijenimo, ali ne nestanemo. Ostavljamo mrlju, otisak prsta, nered… Možda bol, strah ili sumnju u nečijem srcu…
Kada pogledate pomnije, ništa ne nestaje; samo se mijenja. Noć postaje dan, a dan noć. Ali čak ni to nije konačna istina; jer sve što radite ili govorite ostaje vječno i ostavlja dokaze... Razum zapravo ne postoji. Ništavilo uopće ne postoji: možda je veoma sitno, ali je ovdje. Vjerujem da zapravo stoga niti "NE" ne postoji. Postoji samo "DA"…..“
Eto, umjesto da vam sam prepričavam radnju ili ispisujem traktate i zapažanja o tome, odlučio sam podijeliti s vama ovaj meni prilično fascinantan tekst. Prijevod je moj, a titlovi skinuti s neke baze titlova za filmove.
Moj susjed
agava505.blog.hr
Mali čupavac pod velikim čupavcem izgleda kao da ga je umor cijelog dana napokon sustigao
i sada se skriva pod svojom vunenom “planinom” mira...
na sigurnom je, zaštićen i potpuno pomiren sa svim oko sebe,
kao da se zna da je na svom teritoriju i da ga nitko neće dirati....
taj veliki, mekani prekrivač preko njega stvara dojam da se dva čupavca stapaju u jedno biće...
pola pas, pola tepih ...savršena i nježna, topla humoristička priča
***
pas, iz susjedstva spušta se niz cestu kao da silazi u tišinu neke stare fotografije...
u njegovim šapama ostaju sitni tragovi jutarnje žurbe... automobili su već otišli, vrata su zalupila,
glasovi su se rasuli po tvornicama, uredima i trgovima.
iza njega je kuća što diše hladnim zidovima i zatvorenim roletama, bez mirisa ručka, bez šuštanja papuča....
pred mojim pragom zastane, kao pred granicom između samoće i nečijeg života....
pomiriše zrak, traži poznatu mrvicu jučerašnjeg smijeha, onaj put kojim se toplina uvijek vraća...
a onda, s poznatom mi psećom skromnošću što ne traži ništa osim prisutnosti,
tiho prijeđe preko praga, kao sjena koja se usudi postati dio svjetla.
u kući dan još uvijek traje: negdje cvrkuće radio, lonac tiho krčka, stol čuva nečiju zaboravljenu šalicu...
pas legne na pločice, tu blizu gdje se skuplja najviše topline...
tamo gdje ja najčešće prolazim i gdje pod ostaje mekan od mojih koraka....
polako se ispruži, uzdahne kao netko tko je napokon pronašao rečenicu koja mu je nedostajala....
na njegovom krznu taloži se mir mog doma: miris drva, sapuna, namještaja i mojih dana koji više nigdje ne žure...
u kutu njegovih očiju titra odraz prozora, u kojemu se vidim kako prolazim, oboje smo dio iste priče...
on ne zna za radno vrijeme, za račune, za obećanja...
zna samo da se toplina mjeri ljudima, a ne termometrima...
kad netko od mojih prođe kraj njega, rep se javi, ali tiho, bez skoka, samo kao kratki potpis zahvalnosti....
u tom trenutku moja kuća postaje privremeni svemir u kojem jedan susjedov pas ima svoje sunce....
njegovi su na poslu, ali on nije napušten... jer dom, ponekad,
nije adresa nego mjesto gdje te netko prihvati kao da ti oduvijek pripada.
Sve nešto o seksu hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Muž:
Draga, odoh ja na službeni put.
Molim te, pazi dobro na dijete.
Žena:
U redu, a ti pazi da ne dobiješ dijete!
Postoje dvije vrste žena:
- dobre žene
- jako dobre žene
Dobre žene imaju dobro D, male P i mogu
dobro držati K, pri čemu je:
D - domaćinstvo, P - potrebe, a K - kuhinja.
To što ste vi pomislili, to su Jako dobre žene.
Mađarica sva tužna i razočarana žali se na svoj
seksualni život svojoj komšinici Srpkinji:
- Zamislite, komšinica, moja muž više ne može...
Srpkinja je ispravlja:
- Moj muž.
Na to će Mađarica:
- Aaa, ne, komšinica, tvoja muž može, moja muž ne može
Otišao Balkanac u Amsterdam i pravac javna kuća!
Prostitutka ga pita:
Na koji način želite da vodimo ljubav?
Na balkanski! - ponosno će on.
A ne, ne, nema na kredit!
Kurac ima stvarno jeben zivot .
Kosa mu je uvijek neuredna,
Picka mu je najbolji prijatelj,
Supak mu je prvi komsija a gazda ga svaki dan drka !
Mladić utrči u apoteku, a unutra ogroman red:
- Molim vas, pustite me preko reda, hitno mi je,
djevojka mi tamo leži!
Svi se razmaknu kad su to čuli,
da ga puste do apotekara koji ga upita:
- Recite, šta Vam treba?
- Brzo jednu kutiju kondoma, požurite!
Haso kod psihijatra:
Doktore, ponekad mislim da moj namještaj govori.
Doktor:
Kako to mislite?
Pa lijepo. Spavam ja tako sa ženom i kroz
san čujem kako orman u našoj spavaćoj sobi kaže:
"Mislim da je ovaj tvoj zaspao".
A moja žena će njemu: "Izgleda da jeste".
Onda orman kaže njoj: "Dobro, idem ja polako".
I tu ja onda poludim, pa mu kažem:
"Ne ideš ti nikud. Još te nisam ni otplatio"!
Pužići s mesom
stella.blog.hr
Recept je izišao u "Politici", a za one kojima
je presitno na čitanje, evo i krupnije:
Pužići s mesom
U 500 ml mlakog mleka sipajte 3 ravne kašike
šećera i jedno pakovanje kvasca. Ostavite
da nadođe na toplom petnaestak minuta. U
1100 g brašna sipajte 2 ravne kašičice soli
i 150 g ulja, pa nadošli kvasac. Umesite tvrđe
testo, pa ostavite na toplom da nadođe 1-1,5 sat.
Ako nemate specijalnu dasku za mešenje, preko
stola razvijte prijanjajuću foliju (posle rada se
samo pokupi i lako se čisti). Testo podelite na
24 dela i svaki razvaljajte u oval, pa duž elipse
stavite fil. Umotajte kao palačinku i urolajte spiralu.
Slažite u mašću namazana dva pleha od rerne.
Premažite slanim jajetom i ostavite još da porastu
petnaestak minuta. Pecite na 200 stepeni 20 minuta.
Fil: Na dva seckana crna luka propržite 600 g
mlevenog mesa, dodajte vegetu, biber, alevu
papriku i origano.
Pužići su idealni za putovanja, zamrznete ih,
ponesete zamrznute i posle 2-3 sata
jedete kao da su sada pečeni
Malo o instant fotografiji...
toco1980foto.blog.hr
Kada se spomene instant fotografija, radi se o tehnologiji koja omogućava brzo dobivanje fotografske slike neposredno nakon snimanja, zahvaljujući kemijskoj reakciji unutar samog instant filma. Slika se pojavljuje na papiru gotovo odmah, bez potrebe za razvijanjem u laboratoriju.
Na području instant fotografije najpoznatiji su Polaroid i Instax, koji predstavljaju dvije različite tehnologije razvijene u različitim vremenskim razdobljima. Starije generacije češće su bile korisnici Polaroid kamera, dok su mlađe generacije više upoznate s Instax kamerama.
Polaroid je originalni začetnik instant fotografije, razvijen sredinom 20. stoljeća kao revolucionarni sustav koji nije zahtijevao zasebno razvijanje filma u laboratoriju. Najveću popularnost doživio je od 1950-ih do 1980-ih godina. Nažalost, tvrtka Polaroid je bankrotirala 2001. godine, no u novije je vrijeme, zahvaljujući entuzijastima i novim investicijama, ponovno oživjela i vratila se na tržište instant fotografije, iako u manjem obujmu nego prije.
Instax, koji je zapravo brend japanske kompanije Fujifilm, relativno je noviji sustav, razvijen krajem 1990-ih godina. Postao je iznimno popularan među mladima, koji ga često doživljavaju više kao oblik zabave nego kao ozbiljnu fotografiju. Unatoč tome, danas postoji i čitav umjetnički pokret koji koristi Instax film u svojim radovima, naglašavajući estetiku spontanosti i retro stila.
Što se tiče samog dobivanja slike, između Polaroida i Instaxa postoje značajne razlike u kemiji filma, načinu na koji se slika pojavljuje na papiru, kao i u veličini i formatu fotografija. Polaroid slike su obično veće, dok su Instax slike manje i dolaze u nekoliko varijacija formata. Također, dok je kod Polaroida za dobivanje slike bilo potrebno 10 do 15 minuta, kod Instaxa taj proces najčešće traje svega nekoliko minuta.
Važno je napomenuti da Polaroid i Instax slike nisu dugotrajne. U nepovoljnim uvjetima čuvanja, poput neodgovarajućeg rukovanja ili dugotrajnog izlaganja suncu odnosno UV svjetlu, slike mogu relativno brzo izblijediti. Stoga ih je preporučljivo čuvati u posebnim albumima, na suhom i tamnom mjestu, pri stabilnoj sobnoj temperaturi, kako bi im se produljio vijek trajanja.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr