Sve kategorije po listama

odlazak...

usvijetutajni.blog.hr

Odavno nisam pisala...ne znam zašto zapravo, život je relativno miran pa valjda nisam imala potrebe za ispušnim ventilom. No eto, skupilo se sad malo tema, ovako pred kraj godine, kad malo rezimiramo.

Kolegi je umrla mama, pa je to nekako povuklo na temu, što bismo mi kada nas ne bude. Neki ne žele ni svijeće, drugi žele da ih se istrese u rijeku...ja...imam samo jednu molbu, da svira Imagine od Lenona. Nadam se da sam to dovoljno puta ponovila pred svojim bratom koji je dovoljno mlađi da bi trebao biti tu kad mene ne bude.

No, ono što me sad izulo iz cipela je tekst koji sam pročitala o demenciji, osobni, napisan tečno i iz duše...istinit ili ne, mene je baš sašio. Rasplakala sam se i zavapila, sve, samo to ne. Post je zapravo bio o ljubavi i tome kako slavimo prve korake, a nitko ne spominje one kasnije, teške.

Tata je uvijek govorio kako ti znanje nitko ne može uzeti. Oh, kako se prevario. Osjetila sam nakratko i na vlastitoj koži kako je to kad...tvoj um više nije tvoj. Trenutak koji te promijeni iz temelja, mene je srećom vratio neoštećenu. Možda i jaču i bolju, no itekako svjesnu da te život ponekad odneseeeeeeeeee....miljama daleko od doma. I tu ne možeš ništa, osim vjerovati.

Znam da su kojekakve rakčuge gadna stvar, da postoji bezbroj autoimunih gadnih bolesti, sve to...no, demencija mi se zaista čini kao nešto najstrašnije na svijetu. Polako zaboravljati tko si i što si, zaboravljati svoje najbliže, ostati u nekom trenutku u limbu i samo postojati... biti ljuštura osobe koja si bio nekada...povrijediti sve oko sebe, ne namjerno, no opet jednako duboko...

Pitam se, koji to dio nas ostaje vječan? I nakon što umremo? Jer nekako znam da postoji. Da li pamtimo sve, tko smo ikada bili jer vjerujem da i reinkarnacija postoji?
Što to izgubimo?

Možda je to kao uspon na planinu...samo dobijemo širu perspektivu.

Bubi

konobarica123.blog.hr

Tata je bio gromada, preko sto kila. Za trideset godina braka njemu i mami Zakoniti i ja poklonili smo par papigica tigrica. Bila je iza Konta trgovina, čini mi se da se zvala ZOO i tada, dobrih sad već preko kvarat stoljeća unatrag, nešto slično današnjim pet centrima.
Dakle, kupili papigice, krletku i sve popratno što treba. Barba nam je objasnio što i kako s papigicama vezano uz hranjenje i čišćenje. Na dan obljetnice, pojavili smo se kod mojih, uručili im krletku sa dvije raspjevane papigice. Bili su oduševljeni. Dečko je bio zeleno žuti, curka plavkasto bijela. Mama i tata su im nadjenuli imena. Bili su to nadimci kojima su oni jedno drugo zazivali u mladosti. Đoko i Soka. Slatko.
I lijepo je na zametskoj adresi trajao suživot dva para. Dok je mama u 15-15 aranžmanima lomila kičmu po Italiji, tata se uglavnom brinuo o pernato cvrkutavim novim članovima kućanstva.
Nakon nekog vremena, ljubavi i pažnji svog partnera a i njenih ljudi unatoč, Soka je odlučila otići. Ne odletjeti, već otići fizički. Najprije je tata primijetio da ne jede (krletka je bila blizu njegova mjesta za stolom), pa da stalno "kunja" i onda ju je jedno jutro pronašao izvrnutu na dnu krletke. Bilo je malo tuge, no kupili smo Đoki novu Soku i život je išao dalje, dok i nju nije sustiglo preseljenje... Nije nam bilo jasno što se Sokama ne sviđa u tom okruženju. Predlagali smo opet novu Soku, ali tata i mama su to kategorički odbili i rekli da je i Đoko dovoljan.
Ne znam kako je Đoki pak bilo u tom aranžmanu.
Tata je nazvao jedan dan. Vidno uzrujan, neka čim prije dođem jer mi ima nešto reć, pokazat i nije htio preko telefona. Stislo mi se malo, sjela sam u auto i sa drugog kraja grada dojurila u roditeljski dom.
Tati oči pune suza, "vidi, vidi...ja se jutros digao i on tu dole., molim te ti to riješi, ja ne mogu nikako." A neš ti frke, uginula papigica, pomislila sam. Tada sam tati suze u očima vidjela treći put. Prije toga zauvijek je izgubio mamu i brata.
Danas sam se te scene, kako je njega, gromadu od preko 100 kilograma satralo uginuće papigice od doslovno možda pet dekagrama a ja se tome čudom čudila, sjetila mnogo puta.
Vremenom, te neke životinjice, životinje ili živine s kojima smo odlučili kroz život postaju nam bitan sastavni dio života, članovi obitelji. Vežemo se, volimo ih, čuvamo, njegujemo, pazimo mi njih i oni nas.
Iza našeg Bubija dvije su infuzije, danas je primio treću. Prognoze su loše, pitanje je dana. Bubrežna infekcija galopira njegovim tjelešcem koje se u zadnjih nekoliko dana doslovno upolovilo. Mislili smo da ćemo danas morati odlučiti. Na svu sreću nismo morali.
Iako pitanje je dana kada će odluka morati biti donesena.
Došao nam je prije 12 godina kao tromjesečni mačić. Juniorka je htjela mačku ili psa, za psa nije bilo uvjeta i eto nama Bubija.
Izuzetno dobrog karaktera. Prijatelj sa ljudima, društven. Nešto manje je prijateljevao s mačkama u okolici, ali jednom se zaljubio i jednu bijelu macu doslovno doveo doma.
Jutro u strepnji, Juniorka je odradila veterinara i primitak vijesti o da ili ne... Prije toga, kada ga je malo pustila van, a ona otišla časkom do dućana po povratku nije ga mogla ni pronaći, ni dozvati. Nakon nekog vremena spazila ga je prilično daleko od zgrade na livadi kako polako klipsa u daljinu.
Možda je on još jutros osjetio da se bliži odlazak i krenuo. Možda smo odluku trebali donijeti jutros. Možda ćemo ovako svi još više patiti... Ne znam.
Jedno znam.
Ni vrijeme, ni godine, ni kilogrami ili dekagrami...
Povezanost, ljubav, davanje, primanje - nema to cijene.
Pomisao na konačni rastanak baš boli.
I puni oči suzama...

danas je...

hawkeye1306.blog.hr

18-698

danas je, za mene, vrlo tužan dan
moja lijepa velika kornjača, Učo
vjerovatno broji svoje posljednje sate




višetjedno liječenje nije dalo dobar ishod
jučer je još mogao podići glavu, danas više ne
znam da ima i gorih događaja u životu
svejedno, suze teku nezaustavljivo

Kad slika progovori

agava505.blog.hr

kad slika progovori
može izreći tisuću riječi
ova neka kaže samo kratko
hvala ti, draga,
i ove godine ukrasila si moj stol
ispeglala stolnjak i nadstolnjak
jer moja ruka još nije u funkciji...

(pohvalite me, usta moja
do daljnjeg tipkovnicu
masiram lijevom rukom...



slika:moja...

KAMENjE za KAMENJAR

komentatoricamicaa.blog.hr

jednom davno pročitala sam negdje , da pričati treba uvijek i o svemu.
jer, tišina među nama pretvara se u kamenje,
od kamenja nastaju zidovi
a zidovi postaju nepremostive daljine ...

zar i ovaj blog nema funkciju usmjerene komunikacije ?

Praznični...

pozitivka.blog.hr

Niti

aneta.blog.hr

Pod pepelom zvijezda, nebo je zatravljeno tugom, a čovjek sabijen na dno mraka, nemoćan da se odbrani od njega. Mali krugovi svjetlosti trepere u oku i duši, iskrsavaju podsvjesne slike vremena, zidovi otpora, a u nama raste čudesna snaga riječi, do krika, od kojeg će zadrhtati i čovjek i nebo.

Batina, kažu, posjeduje preimućstvo sažetog razgovora.

Dozrijevamo.
Dozrijevamo kao u snu ili na javi, svejedno, dozrijevamo svjesni činjenica, istine, opomena i
budimo se bez oružja.

Jednom nas tu, gde nas ima,
Neće biti.
Mi smo niti
Koje vežu nerođene sa mrtvima.
Stevan Raičković

DON

sewen.blog.hr

Ti imaš titulu Dona,
Al čuješ zvona,
Samo kad platit ti triba,
Jer ti si ka velika riba!

Ti imaš Dona zvanje,
Ti si Božije janje!
Ti imaš i znanje,
Za otimanje...

E moj mali Done,
Nisi ti za Maradone,
Nisi za Richarda Gera,
Samo Santana svira!
I samo Elvis piva,
Veljko Rogošić pliva...
E moj mali sitni,
Takvi su nebitni!

Al eto, ti si Don,
I nečem si drugom sklon!
Ne triba naglas reć,
Ma čut će se već...

Za svakodnevni hod srca...

agava505.blog.hr

....neka sve nas danas i uvijek, ova pjesma podsjeća
da svaka cesta, ma koliko vijugava bila, prepoznaje naše korake...

neka nas bodri na povjerenje, toplinu i blagost
neka bude svakodnevni hod srca
koje uči vjerovati, praštati i zahvaljivati....

Nikad nije kasno za želje

stella.blog.hr

Beč je samoj sebi obećala. Pokojni suprug je nikad
nije vodio tamo, iako je znao s društvom da se spakuje
u kola i ode na sajam… za nju nikad nije bilo mesta.
I iste te godine kad je upoznala Oriona, kockice su se
sklopile. S prijateljicom se dogovorila da se nađu na
sladoledu i dogovore za odmor. Našle su se tu i rođaka
i druga prijateljica.
“Nikako da se dogovorimo gde ćemo na odmor, a prvi
put ga koristimo istovremeno” reče Jelena.
“A što ne odete u Beč?” zapita Biljana.
“Zašto da ne?” reče Milena.
“Odlična ideja!” zaključi Ljera. I dogovor je sklopljen.
Dok ona bude ženila sina, Milena će rezervisati hotel
i karte za autobus, a Jelena će sa interneta pokupiti
sve što treba videti i probati. Tako i bi. Čim su krenule,
znale su da će biti sjajno. Prognoza vremena je
obećavala pet dana kiše i dva dana sunčano, pa su
za ta dva dana planirale otvorene lokacije, Donauturm,
Prater i Schoenbrunn. U novinama su našle obaveštenje
da se upravo u Beču otvara izložba Fride Kahlo.
A na licu mesta Beč im se otvorio kao knjiga. Čim su se
iskrcale, naišao je taksista Bobi, njihove gore list, i
odvezao ih do hotela, pansion “Residenz” u centru,
na obodu Ringa, iza leđa Rathaus. Prijatelji Milenini
savetovali su to mesto. Hans na recepciji oduševio se
što može vežbati jezik jer je poreklom iz Kikinde…
Dao im je pristup kompjuteru pa su svakog jutra mogle
pogledati prognozu vremena za taj dan i odabrati šta će
videti. Jelena bi odvojila listove s opisima lokacija i druge
papire s opisima jela koje treba probati. A mesta su se
sama otkrivala, ako bi rekle: ”Hm, tu negde treba da
je Demel!”, tabla bi im se stvorila u vidnom polju. Dok su
šetale oko Stephansdom, a ona svom prijatelju u Makarsku
poslala poruku, odmah je stigao odgovor: ”Svratite na
bečku šniclu obavezno!” i tako je jelovnik za taj dan bio
rešen. Na kraju odmora Milena je razočarano rekla
da nije videla spomenik Mocartu. “Okreni se, iza tebe
je!” nasmejala se Jelena.

Malo i o Slovencima hehe..

eurosmijeh.blog.hr

U Ljubljani vise nema disco klubova,
jer su se pobunili Hrvati, Talijani,
Austrijanci i Madjari da je preglasno!



Što nastane kada se u Sloveniji održava natjecanje
u bacanju kladiva? - Međunarodni incidenti!

Odlučili Slovenci da budu gluplji od Muje i Hase pa odlučili
napraviti most preko livade.
Nakon završenog posla, prije nego se uspjeli pohvaliti
evo ti Muje i Hase na mostu i pecaju.



Dosao Mujo s familijom na Slovensku granicu pa veli cariniku:
-"Cuj ba ja bi se zelio useliti u Sloveniju."
-"Nema problema,
samo morate poloziti test."
-"Kaki ba test?"
-"Morate preplivati Kupu!"
Nema sta, svi se skinu i skoce u Kupu, a kako Kupa bila nabujala,
Mujo jedva prepliva a Fata se s djecom podavi.
-"Poglec Mujo, su ti se zena in otroki podavili!"
-"Ko ih jebe, PREKLETI BOSANCI!"



Kako Slovenci mjere ubrzanje automobila?
Od 0 do granice!

U vlaku, u kupeu, sjede zgodna plavuša, časna sestra,
Hrvat i Slovenac. Uđe vlak u tunel, nastane totalni mrak i u
mraku se čuje masna šamarčina. Izađe vlak iz tunela, a
Slovenac se drži za obraz i gleda zbunjeno.
Misli se časna "Sigurno je ovaj prostak pipkao plavušu,
pa mu je ova vratila kako spada." Misli se plavuša "Sigurno je
ovaj išao pipkat mene, pa je slučajno dohvatio časnu, i
dobio po zubima." Misli se Slovenac "Sigurno je ovaj priprosti
Hrvat išao pipkat neku od ove dvije pa sam ja dobio šamarčinu
ni kriv ni dužan." Misli se Hrvat "Kad će opet tunel da ovom
Slovencu zaljepim još jednu zidarsku!"



Gdje se radi nova staza za F1? Oko Slovenije

Bosanac radio u Sloveniji i jedan ga Slovenac, kolega sa posla,
stalno zezao kako je glup! Na svaku njegovu uvredu Bosanac
mu odgovarao da nema dovoljno kalcijuma u organizmu! Došlo
vrijeme sistematskih pregleda i Slovencu doktor kaže da ima
deficit kalcijuma! Sav zaprepašten krene u potragu za
Bosancem da ga pita kako je to znao! Nakon što je našao
Bosanca, pitao ga je kako je znao za deficit kalcijuma,
na što će mu Bosanac odgovorit:
" Ja ti već tri godine jebem ženu, a tebi još rogovi nisu narasli!"



Na EU puzlama stoji etiketa:
Oprez,djeca mlada od 12 godina mogla bi progutati Sloveniju.



Iz kojeg razloga slovenski jezik nikada neće biti epski,
poput recimo crnogorskog? Uzmimo na primjer završetak
jednog epa, napisan junačkim crnogorskim: "...i onda mu je
s prokletim kopljem skroz-naskroz probo prsa junačka!"
A prevedimo sada istu tu rečenicu na slovenski: "...
in potem mu je z prekletimi palčkami
črez na črez prepičil cicke junačke!"

Zen Tigar - priča - Šesti dio

whiskybar.blog.hr

Šesti dio – Zen Tigrići

(crtice iz života Zen Tigra)

Zhuangzi sanja da je Zen Tigar.
Zen Tigar sanja da je Zhuangzi.
Kad se probude, Zen Tigar pojede leptira. Zhuangzi ostane gladan.
Tko je sanjao koga?
(Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba)


Crtica prva – o paučini znanosti, lošoj glazbi i pauku koji se skriva iza idealnog platonovog ormara

Zen Tigar je često meditirao o događajima u spiljama. Posebice ga je zaintrigirala poveznica između glazbe, koja je poticala ljude da postanu sve gori i znanosti. Točnije kraljice znanosti, filozofije. On često promišlja o filozofskim djelima koji su mu dostupni samim mentalnim uvidom, jer piči ga satori.
Drugi bi rekli, zna sva filozofska djela napamet.
Pa sada, iako je Zen Tigar iznad dobra zla i svega zemaljskog jer je spoznao i nadišao stvarnost i slično i dalje je bio pomalo....reklo bi se neugodno iznenađen da se novi Pseudologoi novače baš iz redova filozofa.
"Suvremena znanost i suvremena glazba je u službi sjena. U službi boga laži, Dolosa." ispravno zaključi Zen Tigar.
"Žele ispuniti svijet obmanama i prividima kako bi njihova izopačenost dobila apsolutni značaj. Doslovno stvaraju lažni svijet koji stvarni svijet prekriva poput paučine nekog divovskog arahnida, hvata naivne i dobronamjerne ljude i hrani tog monstruma.
Uz takvu paučinastu vještu retoriku za učene, neukima daju glazbu koja im doslovno mijenja dušu. Glazbu što ih opsjeda i od njih čini zombije, ljude bez svijesti. A ja volim jesti zombije!" Nasmije se Zen Tigar i nastavi svoja filozofska istraživanja uništavajući svjetlom svojih uzvišenih misli Dolosov svijet sjena prkriven ljepljivom paučinom laži i lošom glazbom.
"Moje svjetlo sjaji,
da sjene odstrani!"
smisli rimu i vidje da je dobro. Zatim ode u grad gdje se odvijao nastup neke pop zvijezde. Pojede zvijezdu i zvijezdine obožavatelje dok se divovski arahnid skrivao u kutu iza idealnog platonovog ormara.

Crtica druga – o vrhunskoj lovini

"Postoji li loša vladavina ili postoji samo strana sukoba koju izabiremo? Ako svatko na različiti način definira lošu vladavinu, znači li to kako nema kriterija za određivanje? Relativizam ili apsolutizam? Samo neutralna strana koju odabirem iz nekog subjektivnog razloga ili je ta strana dobra ili zla, pa ću zauvijek snostiti posljedice svog izbora? Raj ili pakao?
No čak ako je sve relativno, stvar subjektivnog izbora, ne znači kako nismo u pravu. Ma taj relativizam je samo privid i obmana Dolosa, boga laži. To stupnjevanje, tisuće razloga za i protiv i njihovo izjednačavanje su samo tisuća niti arahnidnog Dolosovog oblika koje ću svojim oštrim pandžama uništiti, skupa s tim debelim paukom i idealnim platonovim ormarom." Zen Tigar zamahne svojom šapom, idealni platonov ormar se raspadne na tisuće komadića i rasprši se u salon namještaja u predgrađu velikog grada, a Dolos ostade bez jedne noge. Iz rane mu je tekla zelena krv.
"Kažu da su u laži kratke noge, a sada su i za broj manje." ispravno se našali Zen Tigar te doda:
"Istina se uvijek dokaže upornom tragaču. Kao vrhunska lovina na kraju dana. Paučiću Dolosiću, moja vrhunska lovino! Sad sam te osakatio, a mi mačke se volimo igrati s plijenom, stoga što bolje iskoristi preostale dane jer od sada živiš u vremenu moje milosti i moje zabave." ispravno i potpuno objektivno opravdano zaprijeti Zen Tigar.

Crtica treća – o dilemi; turist ili avanturist

"Jesi li turist ili avanturist?" upitao je Zen Tigar starog čovjeka. Starac se saginjao pod težinom potpuno napunjene vreće. Jedva ju je nosio preko ramena. Ipak, uspio se nekako nasmijati i odgovoriti Zen Tigru umornim i suho tankim glasom:
"Pa....reklo bi se da sam avanturist. Putujem svijetom već dvadeset godina. Namjera mi je hodajući obići cijeli svijet."
"Aaaa." značajno se nasmije Zen Tigar kao u situacijama kada ispravno zaključuje
"Ti si od one -PUT JE CILJ- ekipe. Da, nije važno odredište važan je tijek. Nije važno more, važna je rijeka."
Avanturist potvrdno zamahne glavom, iako mu se analogija sa morem i rijekom nije baš činila jasnom, međutim impozantna pojava Zen Tigra,, sa narančastim krznom i crnim šarama okruženim očnjacima, održala je njegove riječi neizgovorene.
Zen Tigar nije pojeo avanturistu, budući je ovaj bio sama kost i koža. No nije se predugo niti raspitivao o avanturama starca. Dovoljno je bilo vidjeti ga mršavog, pogrbljenog i punog ožiljka kako bi se shvatilo:
"On nije uhvatio satori, satori je uhvatio njega!" Ispravno zaključi Zen Tigar.
Starac je bio lovina, a ne lovac i to ona samoobnavljajuća poput vepra u Valhali. Starca je neprestano jeo upravo njegov put, a ovaj je svako jutro umjesto da konačno odmori, skupljao snage i ponovno se obnavljao kako bi mogao nahraniti svoga lovca. Starčev put.
Zato mu na rastanku Zen Tigar poruči:
"Pozdravi mi Odina!"
Starac je do kraja svojih dana razmišljao o značenju tog pozdrava i nije ga uspio dokučiti. Ali Zen Tigar je znao.

Četvrta crtica – o znanju što traga i Ahilu što lovi kornjaču

"Mudraci tragaju za znanjem, a znanje traga za Zen Tigrom!" ispravno ustvrdi Zen Tigar.
Sve što bi činio rezultiralo bi dodatnom akumulacijom znanja. Iako to Zen Tigru nije bio motiv.
Primjerice, išao bi uloviti jelena i jasno, glad bi mu bila motiv. Međutim, tijekom lova, riješio bi Zenonov paradoks o Ahilu i kornjači. Onako, uz put.
"Ahil trči za kornjačom i nikako je dostići. Onda se sjeti i uzme koplje i njime probode kornjaču. "Eeee, tek sada se ne kreće!" ispravno zaključi Ahil i pretekne kornjaču laganim korakom. A kada bih ja, Zen Tigar, bio na Ahilovom mjestu, ja bih kornjaču još i pojeo." ispravno bi zaključio Zen Tigar dok bi jeo svoju lovinu.
Život je tako jasan kada te piči satori.

Peta crtica – o Rozaliji i Zen Tigrićima

Zen Tigar je često posjećivao tigricu Rozaliju. Nju nije zanimala niti filozofija niti satori. Uglavnom bi se glasala samo rikom, ako bi se glasala uopće. Tako bi izražavala svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo.
S njom je imao četiri tigrića. Giancarlo, Roko, malu Mare i najstariju Katarinu. Katarina je već čitala Marka Aurelija, drugi su još bili premali za filozofiranje, ali su voljeli jesti.
Zvao ih je Zen Tigrići iako još nisu dostigli Zen, no na dobrom su putu, barem Katarina.
Kada bi došao, pričao bi im priče o svojim pustolovinama i spoznajama.
Najviše ih je zanimala borba protiv Dolosa. Bilo im je fora kako je Dolosu u formi pauka odgrizao jednu nogu. Svima je to bilo zabavno posebice kako se raspao idealni platonov ormar i pretvorio u salon namještaja na periferiji velikog grada.
Tigrići su tražili da ih odvede na lov na Dolosa u jednu od brojnih spilja. Željeli su objedovati pseudologoie.
"Tek kada svatko od vas ulovi deset goveda." rekao bi im s pravom Zen Tigar i nadodao
"Ti ljudi imaju mačeve i koplja, duga i oštra poput naših kandži i očnjaka. Treba postati vješt lovac kako bi im se suprostavilo. Roza! Vodiš li ih u lov?"
Rozalija bi samo riknula u smislu "Što me gnjaviš." i pozvala Zen Tigriće na objed goveda.
Kada je bio nasamo s Rozalijom, recitirao joj je haiku poeziju, slagao sonete i citirao Nietzscheove mudre rečenice iz Zaratustre.
Rozaliju bi to smirivalo. Uz lov, to su joj bili jedni od najomiljenijih trenutaka.
Zen Tigar je smatrao kako je Rozalija najljepša na svijetu, a to što ne priča..."A možda i bolje, jer bi se samo posvađali." ispravno je zaključio Zen Tigar

Šesta crtica – o bilokaciji i vječnosti

Tijekom svojih meditativnih stanja, Zen Tigar bi se šetao prošlošću, kao što se tijekom dana šeće njegovom šumom. Osvrtao bi se na događaje i konzumirao ih kao da su lovina.
Ali nije to bilo samo vizualizacija i učenje meditacijom, već su događaji bili konkretni. Ponovno ih je doživljavao, čak bi i mijenjao ishode. Na taj način bi pomalo mijenjao sadašnjost i budućnost. Ipak, nije pretjerivao u tome jer je više volio neka stvari idu svojim tijekom. Naime, on je Zen Tigar a ne Tigar Dominus.
"Ničije greške budalu naučiti neće, običnog će naučiti njegove, a mudraca tuđe greške. No ja, Zen Tigar, nikada ne griješim!" ispravno zaključi.
Njemu bi prošlost također služila kao življenje nekoliko života istovremeno. I na taj nači je Zen Tigar razvio sposobnost bilokacije, a kronike redovnika samostana "Velikih planina" bilježe viđenje Zen Tigra prije nego što se rodio.
Iako takvo biće poput Zen Tigra i nema više dan rođenja. Takvo biće, Zen Tigar, je vječan.

"Shchedryk" / Carol of the Bells

mcmlx.blog.hr

photo r/Ukraine


Ovaj genijalni čovjek je Mikola Leontovič.
Napisao je vjerojatno najpoznatiju božićnu pjesmu na svijetu - "Carol of the Bells".
Napisao ju je u Pokrovsku u Ukrajini, sada razorenom gradu, na prvoj crti bojišnice.

Spriječen je u daljem stvaralaštvu jer se koristio ukrajinskim jezikom.
Rano ujutro 23. siječnja 1921. Leontoviča je upucao čekist (agent sovjetske državne sigurnosti) Afanasij Hriščenko.
Čekist se iizdavao za putnika i zamolio je da prenoći u kući i dijelio je sobu s Leontovičem.
U 7:30 ujutro ustrijelio je skladatelja i opljačkao obitelj.
Do dolaska liječnika, Leontovič je umro od gubitka krvi.
Rusija jednostavno ubija slobodne ljude.

Pjesma koja će postati poznata po usklađivanju više glasova prvi put je izvedena tijekom božićnog koncerta studentskog zbora Sveučilišta u Kijevu 29. prosinca 1916.
Šedrik, doslovno 'Izobiljna večer' je ukrajinska 'ščedrivka' (uk.), ili pjesma za proslavu Nove godine, poznata na engleskom kao "Mala lastavica".

Pjesma priča priču o lastavici koja uleti u kućanstvo za Novu godinu kako bi pjevala o bogatstvu koje će doći s sljedećim proljećem.
"Ščedrik" se pjevala i još uvijek tijekom kolende.

Američki skladatelj i pedagog Peter J. Wilhousky preradio ju je u božićnu pjesmu "Carol of the Bells".
Nakon što je Ukrajinski nacionalni zbor Alexandera Koshetza izveo Leontovičevu skladbu 5. listopada 1922. u Carnegie Hallu, Wilhousky je objavio vlastiti tekst melodije i 1936. osigurao autorska prava na svoj tekst.
Glazba se od tada snažno povezuje s Božićem.

Planetarno poznata je posebno od kad je izvedena u filmu "Sam u kući" iz 1992.

GDPR kao izgovor za zabrane

toco1980foto.blog.hr

Koja je razlika između Boga i birokrata?
Bog ne umišlja da je birokrat.

A birokrati se u današnje vrijeme često ponašaju kao da su "bog i batina", odnosno nekakav "vrhovni autoritet", prvenstveno po pitanju interpretacija raznih direktiva, uredba i zakona, a zatim i nametanja vlastitih ideja o tome kako bi ljudi trebali živjeti i funkcionirati, da apsolutno sve bude u skladu sa tim istim direktivama, uredbama i zakonima.

Štoviše, vrlo često se događa apsurd da birokratske interpretacije postojećih zakona - pogotovo kada su ti zakoni nedorečeni ili previše općeniti - budu izuzetno restriktivne. Umjesto da rješavaju konkretne i stvarne probleme, nerijetko prekomjerno reguliraju ono što uopće ne bi trebalo regulirati, stvarajući ljudima nepotrebne komplikacije i više problema nego što ih rješavaju.

Jedan od najpoznatijih primjera takve birokratske prakse je, naravno, GDPR - famozna Uredba o zaštiti osobnih podataka koju je EU nametnula svim državama članicama. Iako je GDPR donesen s legitimnim ciljem - zaštitom osobnih podataka u digitalnom okruženju - problemi nastaju jer se njegova načela često mehanički, po injerciji i bez konteksta primjenjuju i na područja na koja očito nisu bila primarno usmjerena, poput ulične i dokumentarne fotografije.

U praksi se već pokazalo da mnoga birokratska tumačenja GDPR-a, od strane AZOP-a i raznih drugih "GDPR eksperata", ne spriječavaju i ne rješavaju stvarne probleme krađe, curenja, preprodaje i zloupotrebe osobnih podataka. Umjesto toga, ta tumačenja često samo proizvode kaos, nameću nerazumna ograničenja i zabrane, te stvaraju probleme ljudima koji uopće nisu izvor problema - a sve to iz deklarativno "plemenitih razloga", koji u praksi vrlo često prerastaju u čistu birokraciju i birokratska pametovanja koja su sama sebi svrha.

Fotografija kroz prizmu birokracije

Kada se govori o fotografiji, ponekad se stječe dojam da se birokrati zapravo bave fotografijom, a da bi se fotografi trebali baviti birokracijom. Time se birokrati, a ne ljudi iz fotografske ili novinarske struke, postavljaju kao "vrhovni autoritet" u području u kojem često nemaju ni elementarna znanja, a kamoli praktična iskustva.

Iako sam GDPR u članku 85. predviđa iznimke koje se odnose na novinarsko izvještavanje, te umjetničko izražavanje, čini se da se te odredbe u praksi od strane birokracije ponekad tumače preširoko, mehanički, ili svode tek na puku formalnost.

Naime, prema dominantnim birokratskim tumačenjima, ispada da je gotovo svaka fotografija osobe automatski "osobni podatak", čak i kada kontekst i svrha fotografije to realno ne opravdavaju. Posljedično, dokumentarna i ulična fotografija se prema takvim preširokim i preslobodnim interpretacijama tretira kao nešto što se ne bi smjelo raditi bez prethodne privole svake prepoznatljive osobe u kadru, a što je u slučaju spontane, ulične i dokumentarne fotografije praktično neizvedivo.

Spontana ulična i dokumentarna fotografija, koja nastaje kao jednokratno bilježenje nekog trenutka i stvarnosti kakva jest, teško da se može usporediti s organiziranom, sustavnom obradom osobnih podataka, s obzirom da ulični fotografi i fotoreporteri ne vode baze podataka, ne profiliraju prolaznike i ne obrađuju podatke u komercijalne ili nadzorne svrhe. Oni dokumentiraju javni život u javnom prostoru.

Identifikacija i stvarna obrada podataka

Često se zanemaruje ključna stvar da prema samim načelima GDPR-a, osoba na fotografiji snimljenoj na javnom mjestu nije nužno identificirana (ili ju je moguće indirektno identificirarati) samom činjenicom da se nalazi na slici. U velikom broju slučajeva takva osoba ostaje anonimna sve dok fotografiju ne prate dodatni podaci koji bi omogućili njezinu identifikaciju, poput imena i prezimena ili drugih konkretnih osobnih podataka, jer nikome na čelu ne piše tko je i što je, već ulična fotografija pokazuje samo da je netko u određenom trenutku bio dio javnog prostora.

Jednako tako, ulična i dokumentarna fotografija u pravilu ne predstavljaju "sustavnu obradu osobnih podataka“, osobito kada ne postoji baza podataka, evidencija osoba, niti svrha praćenja ili profiliranja pojedinaca. Unatoč tome, u praksi se birokrati ponašaju i prezentiraju kao da ulični fotografi vode svojevrsne "dosjee o građanima“, a što nema veze sa stvarnosti.

Preventivna cenzura kao standardna praksa

U objavama u medijima se sve češće nameće svojevrsna "preventivna cenzura“, deklarativno radi "zaštite identiteta ljudi". To uključuje cenzuriranje lica, zamagljivanje registarskih oznaka i svega onoga što su birokrati proizvoljno proglasili osobnim podatkom, a koju smatraju "nužnom", jer svaku objavu unaprijed smatraju potencijalnom "obradom podataka".

Pri tome, jedan od najčešćih argumenata kojima se birokrati (i oni koji ih nekritički slijede) služe u opravdanju cenzure i ostalih restriktivnih tumačenja jest „prevencija moguće zloupotrebe“. Drugim riječima, tvrdi se da bi se fotografije mogle zloupotrijebiti, pa se sam čin fotografiranja i objavljivanja a priori tretira kao sumnjiv.

No slijedeći tu "logiku" o "prevenciji zloupotrebe", moglo bi se jednako tako zabraniti predmete i alate svakodnevne uporabe, poput npr. čekića, jer se i oni mogu zloupotrijebiti - čekić sam po sebi nije opasan, već je opasna njegova zloupotreba, a društvo već ima zakone koji takvu zloupotrebu sankcioniraju, nakon što se ona dogodi.

Isto vrijedi i za fotografiju i fotografiranje. Fotografije same po sebi nisu opasne, a njihova eventualna zloupotreba već je itekako regulirana i kažnjiva postojećim odredbama kaznenog zakona, bez potrebe za "preventivnim" birokratskim intervencijama.

Problem preventivnih zabrana

Zabrane ili ograničavanje nečega isključivo zbog teoretske mogućnosti zloupotrebe nije samo nerazumno, već i opasno, pogotovo kada zadire u ljudska prava. Sankcije bi se trebale odnositi na stvarno činjenje štete, nakon što je ta šteta učinjena, a ne na preventivno zabranjivanje i ukidanje legitimnih aktivnosti koje same po sebi nisu problem.

Štoviše, takav pristup stvara društvenu klimu u kojoj su svi koji nešto rade unaprijed osumnjičeni za nešto, te upravo oni koji ne rade ništa loše niti zlonamjerno snose najveće posljedice, dok istovremeno oni koji jesu problem zakone ionako zaobilaze ili ignoriraju.

Birokratski apsurd u praksi

Kao ilustrativan primjer jednog birokratskog apsurda i gotovo fanatične opsjednutosti "zaštitom podataka", može poslužiti i situacija iz komunalne prakse - prema komunalnim propisima, u stambenim zgradama tijekom zimskog perioda mora na oglasnoj ploči biti istaknut raspored čišćenja snijega. Međutim, prema "stručnim mišljenjima" i tumačenjima AZOP-a, takav raspored ne bi smio sadržavati prezimena stanara "radi sigurnosti, privatnosti i zaštite osobnih podataka".

Rezultat je apsurdna situacija u kojoj se jasna zakonska obveza zbog birokratske interpretacije ne smije izvršiti na jednostavan i razumljiv način, već isključivo na birokratski - maksimalno zakompliciran. U suprotnom, taj isti birokratski aparat prijeti sankcijama.

Ukratko...

1. Fotografija u javnom prostoru nije automatski obrada osobnih podataka!
GDPR se u pravilu primjenjuje samo kada postoji organizirana ili sustavna obrada osobnih podataka. Jednokratna, spontana ulična fotografija u pravilu ne ispunjava taj uvjet.

2. GDPR izričito štiti umjetničko i dokumentarno izražavanje
Članak 85. GDPR-a nalaže usklađivanje zaštite podataka sa slobodom izražavanja, uključujući umjetničko izražavanje. Ulična fotografija u to izravno spada!

3. Javna vidljivost ne podrazumijeva razumno očekivanje privatnosti
Osoba koja se nalazi na ulici, trgu ili javnom događaju ne može razumno očekivati istu razinu privatnosti kao u nekom privatnom i od pogleda javnosti zaštićenom prostoru. To je temelj dugogodišnje pravne prakse.

4. Zahtjev za prethodnom privolom uništava samu svrhu ulične ili dokumentarne fotografije
Ako je privola potrebna unaprijed, spontana fotografija prestaje postojati. Zakon koji se može primijeniti samo u teoriji, ali ne i u stvarnom životu, nije funkcionalan već besmislen zakon.

5. Dokumentiranje događaja u javnom interesu mora imati prednost
Snimke raznih prekršaja, nasilja ili drugih događaja od javnog interesa ne mogu i ne smiju biti zabranjene samo zato što uključuju prepoznatljive osobe. U suprotnom, zaštita osobnih podataka pod paskom GDPR-a postaje alat za prikrivanje društveno štetnog ponašanja, a koje ide na ruku onima koji namjerno krše zakon i prijetnja su društvu.

Zaključak

GDPR sam po sebi zapravo čak i nije toliko problem koliko birokratski refleks da se zakon primjenjuje bez razuma, bez konteksta i bez stvarnog razumijevanja područja koje se regulira. Kada se zaštita privatnosti pretvori u preventivnu cenzuru, a sloboda izražavanja u administrativni rizik, tada zakon prestaje služiti ljudima i počinje služiti samome sebi. Štoviše, društvo u kojem se spontana fotografija tretira kao prijetnja, a birokratska interpretacija kao neupitni autoritet, nije sigurnije društvo već društvo lišeno jednog oblik slobodnog izražavanja.

BOŽIĆ KAKVOG ZASLUŽUJEMO

tignarius.blog.hr

Naravno, u doba euforije koju proizvodi ovaj svijet, deplasirano je pisati o Božiću...dok naše tv postaje prevode englesku riječ Christmas sa zimskim blagdanima, dok naš HNS( onaj nogometni) producira neki "crtić" Blagdanske čarollije!

Zašto nam ovaj svijet pokušava oteti Božić!?

Zašto naša draga, prijateljska, muđahedinska BiH zabranjuje Došašća, zašto njen kurvin sin, neki ministar, može nazvati Ž.Zovko i Markovića ustaškom kopiladi a da mu nitko primjerene ne odgovori i zabrani gadu ulazak u EU!!!
Valjda toliko možemo!

Zašto borbeni ateisti otvaraju advente po cijeloj RH!?

Zašto uporni "pacifisti" pokušavaju izmiriti tamu i svijetlost, umjesto da iz tame pokušaju prijeći u svijetlost!?

Zašto se ti ljudi ljute na biblijske citate!

2.Petrova
Poziv na svetost.

Božja darežljivost

Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. 4 Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.
5 Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznanje, 6 spoznanjem suzdržljivost, suzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, 7 pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. 8 Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. 9 A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha. 10 Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći – ne, nećete posrnuti nikada! 11 Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista.