novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

12

sri

02/25

Bosanske izreke hehe..

eurosmijeh.blog.hr



Ako neće Muhamed brdu, hoće brdo Muhamedu.



Čak i na istom jastuku muž i žena različito sanjaju.



Da je pamet do kadije, k’o od kadije, ne bi kadija ni treb’o.



Kadija te tuži, kadija te sudi.



Ko se u kolo hvata, u noge se uzda.



Od Kulina bana i dobrijeh dana.



Željezo se kuje dok je vruće.



Mali Kaptol

litterula.blog.hr

Za vrijeme mojih dugih šetnji po gradu, kad sam išla pješice do bolnice, pa nizbrdo do Žitnoga trga, pa preko Frkovićevog mosta do Tuškanove kuće, pa na šetnicu uz obalu naše lijepe zelenoplave rijeke, pa u prvu, drugu, treću i četvrtu ulicu, snimala sam digitalcem sve što mi je bilo zanimljivo: mostove, čamce, rijeku, zgrade, stare gradske kuće...
Jedna od tih kuća koje sam mnogo puta fotografirala bio je i Mali Kaptol, vjerojatno najstarija zidana kuća u gradu, jednokatnica iznimne povijesne i arhitektonske vrijednosti, izgrađena potkraj 18. stoljeća.
Ovo je jedna od tih fotki, snimljena 10. listopada 2005. godine, dakle prije dvadesetak godina. U toj kući je bio kafić i slastičarnica pa sam tamo na terasi uz obalu naše lijepe rijeke često sjedila, popila kavicu i pojela neki fini kolač.

Mali Kaptol, one of the oldest brick house in Sisak

U zadnjem pokupljanskom drmešu magnitude 6,4 MW, koji nas je pogodio 29. prosinca 2020. godine u 12:19 h, poznatom pod nazivom Petrinjski potres i Potres na Banovini, Mali kaptol je bio dosta oštećen.
Dogovori i pregovori o tome tko će ga i kako rekonstruirati i tko će to financirati nisu tekli baš glatko; bilo je dosta problema, pa je obnova ove lijepe stare kuće počela tek potkraj srpnja 2023. godine.
A ja sam neki dan bila u gradu da si izaberem okvire za nove naočale – mjesecima nisam išla u grad da se ne počnem plakati kad ugledam ruševine kuća koje sam godinama gledala sa zanimanjem i snimala ih - pa sam se prošetala do Maloga Kaptola i snimila ovu fotku.

Mali Kaptol, one of the oldest brick houses in the city of Sisak

A kad sam vidjela da je Mali Kaptol dobio ovaj lijepi krov, nekako mi je laknulo; neka nova snaga ušla je u moje srce i odlučila sam da ću čim malo zatopli torbicu s digitalcem staviti preko ramena i ponovo krenuti u šetnju: pješice do bolnice, pa nizbrdo do Žitnoga trga, pa preko Frkovićevog mosta do Tuškanove kuće, pa na šetnicu uz našu lijepu zelenoplavu rijeku, pa u prvu, drugu, treću i četvrtu ulicu…

11

uto

02/25

Spasite kunu?

sumi.blog.hr

Vidim plakate po gradu gdje je prikazana kovanica naše pokojne kune kako bježi sa kovanice.
I natpis "spasimo kunu"
Od čega i koga?

Kao predajte kune u Caritas da ih oni zamijene za Eure dok se još može, koje će kao dati nakon toga u dobrotvorne svrhe.
Vrlo plemenito, nema što.
Reče mi maloprije jedna osoba da su više potrošili na reklame po gradu nego što će skupiti novaca.
Kao da Možemovci rade i u Critasu.

Moja misao je ako dam njima kunu gdje ta kuna ide nego na uništavanje?
Kako onda poruka glasi "spasimo kunu".
Naopako.

Spasit ću kune što ih ne dam njima.
Imam uspomenu na hrvatsku valutu za koju su ginuli ljudi da bi je mi imali i onda uništavali.
Uz to, ako ćemo o stvarnoj vrijednosti, sigurno ću za kune kakve jesu više dobiti jednog dana kao za numizmatiku nego da ih nosim Vuičiću i Plenkoviću pod noge.
Mrš.
Ne dam kune.
I Švabe još čuvaju marke.
Euro je valuta koja nema temelja pa ni dugoročne perspektive.
Puno toga sam dobro prognozirao na ovom blogu pa tako mogu i sada prognozirati vijek Eura.
Recimo: 2033.?
Bio bi to kraći vijek korištenja u RH od Kune.

Spasi kunu, sačuvaj je doma.
Bar nešto.

Stani malo! (nadopuna...)
di je bio Caritas, i Kaptol kada je zaista trebalo spasiti Kunu?

Osjećaj

star-rose-bloger.blog.hr

Što je poklon iz srca...
Malo sunca, osjećaja i
sebe... Onu ljepotu što
dušu zagrebe. Ti u svom
tvom sjaju što daruješ na
dlanu radi se o osjećaju.
Malo romantike iz duše,
pusti vjetar što puše, uzmi
ono topline i daruj njoj svoj,
ne zaboravi me :))


IMG-20250211-123241

Svetost...

dinajina-sjecanja.blog.hr








U Marijinoj crkvi muk, na rukama majke uspavano dijete, .
na čelu hladnoća svete vode, u krstionici glasan plač.
prisilno buđenje tek rođenih, a onda od svitanja do
sutona nestvarno stvaran življen život.

Kazivali su nam, od koljevke pa do groba najljepše je
školsko doba, nismo im vjerovali. Željeli smo više.
Da prvi zagrljaj uraml prostor tek nastajučeg
dvojstva, u srcu je titrala pjesma zapisana
u zbirci osamnaest crvenih ruža.

“Možda je zapisano u zvjezdama, možda sam prvim
plačem slovkala tvoje ime, nadala se da postoji
magična ruka sudbine što Kupidu daruje
strijelice, molila da za naša srca
odabre neuništivu.”




da desetljećima budi vjerovanje u svetost ljubavi.

Dijana Jelčić

VRLO ZANIMLJIV NASTUP

zgmazoretkinje.blog.hr




Dobili smo vrlo interesantan nasup Influencers of the future. Radi se o modnoj reviji koji će nositi missice i influenserice. Tamo ćemo plesati četiri koreografije. Nastup će biti u Johannu Francku na Trgu bana Jelačića.







Treninzi:

Ponedjeljak i srijeda.:
• S1A od 20:00-22:30 sata u Prvoj Gimnaziji
• drum line ponedjeljkom od 20:30 do 22:00 sata

Utorak i četvrtak:
• S2 od 20:00-22:00 sata u Prvoj Gimnaziji

Subota:
• J1A od 09:00-12:00 sati u Prvoj Gimnaziji
• J2 od 11:05-13:35 sati u Hercegovačkoj 111
• J3 od 9:00-11:00 sati u Hercegovačkoj 111
• D1 od 10:00-11:30 sati u Palmotićevoj 30

Petkom
• Mažoretkinje Gračani od 19:00 do 21:00





- utorak 18.2. u 17:15 Hotel Westin (Izbor sportaša godine sa invaliditetom), o/o Šef

- nedjelja 23.2. u ???? Johann Franck (Influencers of the future), o/o Šef
*plesni nastup S1A

- četvrtak 27.2. u ???? zapadna tribina Maksimirskog stadiona (turneja u Strumicu, Makedonija, do 2.3.), o/o Šef






VLAŠIĆ SE PRESELILA U BISTRU

Naša mažoretkinja S1A Gabrijela Vlašić se preselila i sada živi u kući u Bistri. Uz to je i upisala školu u Zaboku.






DIJELOVI UNIFORMI

Aktivna seniorska uniforma sastoji se od:
- ljetnog sakoa
- jesenskog sakoa
- pelerine
- suknje
- zimskih hlača
- kape
- čizama
- gačica
- grudnjaka
- potkošulje bez rukava
- potkošulje sa dugim rukavima
- rukavica
- zimske marame
- zimskih termo tajci
- naušnica
- torba za čizme
- kutija za kapu
- futrola za uniformu

Uz to svaka mažoretkinja Seniorskog 1A ima još i:
- čizme za treniranje
- HNS majcu
- HNS suknja
- HNS kapa
- HNS dres i štucne
- Erima hlačice
- Zg šilterica
- tajce
- šuškavac "Sokol Marić"
- majca kratki rukav "Sokol Marić"
- majca dugi rukav "Sokol Marić"
- futsal bočica

Razvodnice i predvodnice još imaju:
- Valentino majca
- Valentino suknja
- Pulover sa kapuljačom

Predvodnice još imaju:
- prsluk
- polo majca
- kućni ogrtač (bademantl)
- termo čaša za put






TAJNICA UREDA

Tajnica našeg ureda je prva suradnica naše predstojnica (v. prošli post) i ima zadatke:
- javljanje na telefone, pružanje osnovnih informacija
- ugošćavanje poslovnih partnera koji dođu u ured
- distribucija pošte i drugih materijala
- koordiniranje i nadzor dostavljača
- izvršna produkcija svih projekata (dakle provodi ono što odluči prodvodnica)
- osnovni administrativni poslovi

Sadašnja tajnica Zagrebačkih mažoretkinja je Andreja Ačkar.






BURZA
Zagrebačka burza je jedina hrvatska burza vrijednosnih papira i jedna od najznačajnijih burza u Jugoistočnoj Europi. Iako burza više nije u istoj zgradi, nego je tamo HNB, purgeri zgradu i dalje zovu Burza.

Prva burza je osnovana 1907. godine u zgradi Trgovačkog doma (danas Hotel Dubrovnik). 1911. burza se zatvara, a osniva se ponovo nakon 1. svjetskog rata (1918.). Nakon toga burza mijenja lokacije da bi 1927. dobila zgradu u Franje Račkoga 1 (današnja zgrada Hrvatske narodne banke). 1945. burza prestaje sa radom zbog socijalističkog poretka. Ponovo se pokreće 1991. 2007. joj se pridodaje Varaždinska burza i seli u Eurotower.

Zgradu Burze je projektirao Viktor Kovačić, a dovršena je 1927. Unutar zgrade glavna prostorija je Glavna burzovna dvorana koja je natkrivena kupolom od 21 metar, na podu je mozaik, a sredina poda je staklena te osvjetljuje prostoriju ispod dvorane. Unutar zgrade postoji niz satova koji su svi spojeni na jedan mehanizam, a koji u cijeloj zgradi pokazuje precizno vrijeme.








COOL
Cool, kul = odlično, super
Superiška = super, izvrsno
Cakum-pakum = vrhunski, savršeno
Picikato = precizno, savršeno
Mrak, kul, jebenica = odlično, sviđa mi se
Vrh = najbolje
Gud = dobro
Ziher, zicer = stvarno
Ekspozati = odavati
Fora = zanimljivo, šala
Imati fore = imati prednost


„Bajs ti je kul“ = Bicikl ti je odličan
„Superiška ti je zurka“ = Sviđa mi se tvoja frizura
„Majstor je to napravil cakum-pakum“ = Majstor je vrhunski obavio posao
„Obleka mu je fakat mrak“ = Odjeća mu je vrlo lijepa
„Potez ti je jebenica“ = Odlično si to napravio
"Ma to kaj si napravil je vrh" = Napravio si nabolje što si mogao
„To mi je fakat vrh“ = Ovo mi je najbolje
„Zicer si to napravil“ = Zar si stvano to napravio
„Ziher je takav trotil“ = Stvarno je takva budala
„Kak si me ekspozala“ = kako si me odala
„To je fakat fora“ = to je baš zanimljivo
„To ti je dobra fora“ = to ti je dobra šala, to si dobro rekao
„Daj mi fore“ = daj mi prednost






NNNI
NNNI ili Ništa nas ne smije iznenaditi je bila jedna od megagluposti socrealizma. Na tim vježbama smo trenirali kako se oduprijeti unutarnjem ili vanjskom neprijatelju koji nas je okupirao, ili kako postupati u elementarnim nepogodama. Glupost je bila to što su sve te vježbe bile namještene i uvježbane tako da bi sve izgledalo savršeno prema drugovima iz komiteta koji su redovno dolazili pratiti provođenje vježbi. Pa su rezultati bili više nego fascinantni.

Mi ko klinci smo u razredu dobili profesora koji je bio „okupator“, pa smo imali naputak da budemo nemirni, da ga provociramo, ne slušamo, mrcvarimo… To je bila naša komunistička dužnost, u kojoj smo opako uživali.

Radnici su mrzili NNNI jer su se vježbe održavale izvan radnog vremena i po cijeli dan (koji puta i dva-tri dana), a bile su krajnje glupe, nepotrebne i neučinkovite. No, neki su ih i voljeli (rukovodstvo i njima bliski suradnici) jer su tako pobjegli od kuće po „službenoj dužnosti“, a često kada su NNNI završavale sa žderačinom i tonom alkohola.




SA NASTUPA ZA 55 GODINA NOVIH FOSILA U ARENI - 1. dio

Proba u petak (dan prije)
20241108-204758

20241108-204814

20241108-204951

20241108-205006

20241108-212810

20241108-212826

20241108-212903

20241108-212907

20241108-212907

20241108-212913-0

20241108-212957

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
fosili76212005

fosili76212013

fosili76212014

fosili76212016

fosili76212017how to spell vietnam

fosili76212018

fosili76212021

fosili76212029

fosili76212033

fosili76212040

fosili76212041

fosili76212042

fosili76212050

fosili76212061

fosili76212082how to do exponents on keyboard

fosili76212106

fosili76212120

fosili76212123

fosili76212135

...nastavak u idućem postu...

Starčad i turovci

konobarica123.blog.hr

Ni ljevica ni desnica ni centar. Ni predsjednik ni premijer. Ni omladina danas totalno apolitična, dok mi raznoraznih glazbenih i ideoloških preferenci pišemo traktate o kako mogu i sram ih bilo, a oni flegma danas urlaju što je bilo a sutra hitaju u jednu od pet rasprodanih Arena, dakle ni ta omladina. Ni zazivanje povijesti, ni geni kameni, ni izumrla slava bećara, ni neobrane masline. Ni kvaziintelektualci koji bi prodali prvog frenda za probitak u instituciji, namjesto da udruženi ukažu ostatku društva kako treba.
Ništa.
Ali ništa nam neće biti pokazatelj normalnog, dostojanstvenog, mirnog, kulturnog, socijalno ispravnog života jednog zdravog društva dok briga za starije i adekvatna skrb za djecu sa teškoćama u razvoju ne bude razvijena do stupnja u kojem će to biti na razini ljudskog digniteta.
Država smo iz koje se mlađa populacija iseljava.
Starci ostaju.
Na brigu ostavljeni sami sebi vegetiraju po zapuštenim kućama i stanovima u boktepitaj kakvim higijenskim uvjetima. Osamljeni. Hrane se svakako samo ne nutritivno i na to gutaju masu lijekova jer su godine sustigle. Po neprilagođenim kupaonama lome udove. Kada se ti udovi bolnički zbrinu svaka se bolnica jedva čeka otarasiti tog starca, pa tako imamo jedan primjer gdje su staricu nakon operacije kuka i bedrene kosti (!) iskipali doma bez pitanja ima li ta starica nekoga da se postoperativno brine o njoj. A nije imala. Nepokretnoj, bolesnoj i neoporavljenoj, pelene joj je mijenjao, higijenu održavao i hranio ju prvi susjed. Kada je prvi susjed trebao na put od mjesec dana, aktivirao je društvene mreže, pa se staricu smjestilo. Negdje. Da se razumijemo ponekad su i ti starci tvrdoglavi za neka rješenja. No kada bi ta rješenja generalno bila dostojanstvena, financijski usklađena sa mirovinom, i kada većina domova ne bi bila čisto uštancavanje profita u neadekvatnim uvjetima, već mjesto užitka starijih osoba, mjesta gdje bi te svoje dane zasluženo provodili u dostojanstvenim uvjetima koje su tijekom života zaslužili tvrdoglavost bi bila manja.
Također, kada bi se svakoj obitelji sa djetetom ikakve dijagnoze, nekmoli one teškoćama u razvoju, omogućili normalni uvjeti života. Toj djeci školovanje u skladu sa mogućnostima ili asistenti u školi i svakodnevnom životu, njegovatelji gdje je potrebno.
Kada bi obitelji bez obzira na dijagnoze ili invalidnost svoje djece imali funkcionalan život, a ne bili taoci tih dijagnoza mogli bi reći da smo socijalna država i društvo koje je jako u svim pogledima.
Društvo jakih karika.
Dok to ne dočekamo, možemo se razbacivati lijevima, desnima, centrima, klerikalcima, ateistima, intelektualcima, znanstvenicima, piscima, slikarima, napadati jedni druge poradi glazbenih ukusa, nabacivati se poviješću, navijati za premijera ili predsjednika u njihovim pripetavanjima i mjerenjima onih dječacima tako bitnih dužina, možemo sa tribina urlati sudija lopove! jer tako nam je lakše no priznati si činjenicu da nam omiljeni klub igra katastrofalno jer je prvak već dogovoren u nekom uredu ili restoranu...
I hoćemo, tako ćemo i dalje. Geni kameni, sudija pederu...
Dok nas u obitelji ne pogodi neka dijagnoza ili situacija radi koje ćemo cijeli život razapeti u novim okolnostima. Preokrenuti, staviti na pauzu. Nemoćni. Od države i društva odjebani. Nema, ne može, nemate pravo, morate čekati, morate platiti, nema ko...
I ne, ne mislim da su izlasci na ulicu rješenje. Ljudi koje smo izabrali da nas vode imaju moralnu i etičku odgovornost da rade svoj posao. Njihov je posao da omoguće dostojanstven život žiteljima države za koju rade. Ne da za pristojne novce koje ih plaćamo zabušavaju i izvlače nas na ulice.

Radi mene i obavljanja mog posla nikada nitko nije imao potrebu izaći na ulicu.
Bez obzira što se radi po poslu konobarice.

Lagano nam je vrijeme za gene napredne.

Tužna kapija

stella.blog.hr


Spomenik braniteljima Beograda 1915. je spomenik u Beogradu,
na Dunavskom keju u blizini sportskog centra Milan Gale Muškatirović.
Podignut je 1988. godine, a njegov autor je vajar Nikola Kolja
Milunović. Izrađen je u kamenu i bronzi i visok je 3,5 m. Posvećen
je braniteljima Beograda 1915, koji su poginuli tokom pada
Beograda te godine.

Spomenik-braniocima-Beograda

Na spomeniku je upisan citat čuvene komande majora Dragutina
Gavrilovića:„Tačno u tri časa neprijatelj se ima razbiti vašim
silnim jurišem, razneti vašim bombama i bajonetima. Obraz
Beograda, naše prestonice, mora biti svetao. Vojnici, junaci,
Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz svog brojnog stanja.
Naš puk je žrtvovan za kralja i Otadžbinu. Vi nemate više da
se brinete za vaše živote koji više ne postoje.
Zato napred u slavu! Živeo kralj! Živeo Beograd!"
20250206-160150
Kamo sreće da je ovakvih kapija manje, ne zato što se ne
treba sjećati, nego zato što ratovi nikome ne donose dobro.

Muke u domaćinstvu hehe..

eurosmijeh.blog.hr



Ode Mujo u kupatilo i nakon minut se iz
prostorije čuju krš i lom. Fata skoči s kauča u dnevnoj sobi,
kad ulazi Mujo sa skrušenom facom:
- Bona, puk'o nam je umivaonik ...
Fata ga oštro upita:
- Kada?
Mujo odmahne rukom:
- Jes' ti čula šta sam ja sad rek'o, ne kada, umivaonik bona?



Fata se navečer pred televizorom počne umiljavati
Muji i šapne mu na uho:
– Mujo moj … moram t’ reć’ nešto … uskoro nas više
neće biti samo dvoje u kući … bit će nas troje!
Mujo oduševljeno pogleda u Fatin trbuh i reče:
– Jao, Fato, mašala … de da te poljubim! Kako znaš?
Fata još tiše reče:
– Nazvala me mater jutros i rekla da nam dolazi u goste …



Mujo sjedi u dnevnom boravku i gleda televiziju, kad
ga Fata iznenada s leđa zvekne tavom po glavi:
– Š’a t’ je, bona, š’a me lupaš?!
Fata ljutito odgovori:
– Našla sam t’ papir’ć u džepu od hlača na kojem piše Lara…
‘Ko je Lara?
Mujo zamuckujući odgovori:
– Aaa, to… sve s’ krivo skontala, kad sam se
neki dan iš’o kladit’ na konje, to m’ je bio favorit….
Nakon par dana mira Mujo opet u dnevnoj, a
Fata ga zvekne još većom tavom:
– Š’a je sad, bona?!
Fata zaurla:
– Zvao je tvoj konj!!!



Otišo Mujo na službeni put i za to vrijeme Fata ga varala.
Svaki put kad ga je prevarila, ubacila je zrno graha u kartonsku
kutiju koju je držala ispod kreveta. Kad se Mujo vratio s puta,
nađe tu kutiju, a u njoj tri zrna graha i 20 maraka. Pita on nju:
– “Fato, što ti je ovo?”
– “Pa eto, svaki put kad sam te prevarila, ja sam ubacila zrno graha.”
Broji Mujo i kaže:
– “Pa dobro, samo tri? A što je ovo 20 maraka?”
– “Pa svaki put kad se nakupila kila, ja sam prodala!”



Poslije prve bračne noći Mujo zamišljeno puši cigaru te govori Fati:
-Sudeći po onom što sam noćas vidio i doživio, nisam ti prvi.
Kaže Fata:
Sudeći po onom što sam vidjela i doživjela, nisi ni posljednji.



Oženio se Mujo, prošla prva bračna noć i ujutru vidi
Mujo piše Fata nešto u tefter.
– Šta to pišeš?
– Ocjenjujem te, dobio si dvojku.
Mujo sutradan zapeo k’o sivonja i kada je Fata uzela tefter,
pogleda joj preko ramena da vidi koju je ocjenu dobio, kad ono 3+.
Uzme Mujo patike, trenerku, pa – trčanje: vrelo Bosne…
sutra – Trebević, tegovi.. opet trčanje.
I tako mjesec dana, nabildovao se k’o Švarceneger.
Kad se dokop’o Fate, satima je nije puštao, i sutra u tefteru – čista petica.
Sutra Mujo ne prilazi Fati. Ni prekosutra. Ni za mjesec dana.
Dva mjeseca. Najzad će Fata:
– Mujo, šta je, bolan?! Ka’ćemo opet?
– Bjež’, bona, ne budali! Ko će da kvari zaključenu ocjenu!



Fata izlazi iz kade, onako mokra oklizne se i padne golom pičkom na pod.
Kad je pokušala ustati vidjela je da ne moze jer se
na vakum zaljepila za pločice,
pa stade zapomagati i zvati Muju.
Dođe Mujo i počne Fatu vući da je odlijepi, ali bez uspjeha.
Pozove on komšiju Sulju u pomoć, ali nisu uspjeli odljepiti Fatu.
Kaže Suljo:
Odo ja kući po stemajzl da očukamo pločice pa da spasimo ženu.
Vraća se Suljo sa stemajzlom, a kad tamo Mujo kleči pred Fatom,
gricka joj bradavice i gladi sise. Suljo kaže:
Šta radiš bolan od žene, pa nije joj sad do seksa.
Nije ni meni kaže Mujo,
nego hoću da ju malo ovlazim da je lakše potegnemo na hodnik,
jer su tamo jeftinije domace pločice, a ove u kupatilo su italijanske.



10

pon

02/25

Puškin

luki2.blog.hr

Sve je prošlo dobro. Ante je otputovao još ranije u Grčku, na seminar - ali je prije toga morao ůčiti i odgovarati na pitanja online iz Splita. Nisam ga vidjela, a neću ga ni vidjeti, jer se prije njegovog povratka ja vraćam za Zagreb.

I zato - kuhinja je moja i samo.moja!:)))) Ante ne da ni blizu kad je tu.....Voli i zna kuhati. Moram držati i ja nivo!:)))

I još:Na današnji dan 10.2.1837. preminuo je Aleksandar Sergejevič Puškin, od posljedica ranjavanja u dvoboju, u 38 godini života.
Aleksandar Sergejevič Puškin je zakazao dvoboj jednom francuskom barunu koji je otvoreno zavodio njegovu ženu Nataliju, a njega samog ismijavao.
Neposredno pred smrt Puškin je prošaputao: “Životu je kraj…kraj…nešto me pritišče…”
Iako se Natalija preudala i bila voljena i poslije Puškinove smrti, nikada taj dvoboj nije preboljela. I njena kasnija djeca su rekla da je do kraja života patila za Puškinom.

Đorđe Balašević mu je posvetio stih u pjesmi "Ljubav ne pobeđuje" (2012.).

Orfej se oglusio o pretnje i pridike
davni Hades prošao pa opet ostao bez Euridike
nesretna Karenjina crni zar na auri
inicijal Puskina zorom ugraviran na kobnoj čauri....

Pa ti razumi Balaševića - ako nisi načitan.

U svakom slučaju, više mi se sviđa nego neke glupe ojkalice....:)))

Ljubim!

Očarana noć

star-rose-bloger.blog.hr

Ka mjesec u noći
nove avanture nosi,
On miluje sva naša
lutanja a prati gdje li
ćemo poći.

Ima on svoje čuvarice,
svoje krijesnice, nježno
nas gledaju dok noći
blago njeguju.

Romantiku stvaraju, sve
nas treperući očaraju.
Onu nit mirnoće pretvaraju..
Ljepotu noći otvaraju...



496322f6ee3ccd2a6b8c225a25133506

"Fiume o morte!" u kinima od 13. veljače

borut.blog.hr



Ivica_Buljan je na svome FB objavio:

Sinoć sam na svečanoj riječkoj premijeri, u prijateljskom ambijentu, pogledao "Fiume o morte" Igora Bezinovića. Već u prvim kadrovima, kao da sam ušetao na ulice Rijeke kroz neki distopični portal. Kamera klizi kroz Korzo, Placu, sunčanom Rivom, pristaništem obavijenim maglom, pročeljima secesijskih palača koje podsjećaju na mrtve svjedoke. Genijalne su u mozaike ugravirani brojevi godina s početka prošlog stoljeća, danas pohabane i skrivene iza neobnovljenih fasada i trošnih ulaznih vrata, a govore o nekadašnjem sjaju i bogatstvu austrougarskog slobodnog grada. Bezinović prikazuje Rijeku kao mikrometropolis gdje se prošlost i sadašnjost sudaraju u grotesknom plesu. Ta početna atmosfera, slika njegove gimnazije u Sušaku, tereni za trčanje, kadrovi luke koja je golema, tiha bez buke nekadašnjeg gokemig brodogradilišta, nabijena je simbolikom, i priprema teren za priču o D’Annunziju i njegovoj kratkotrajnoj, zlokobnoj "slobodnoj državi" Fiume (1919–1920).
Najzanimljiviji aspekt filma je angažman današnjih građana Rijeke da glume figure iz njezine fašisticke povijesti. To nije samo meta-komentar na selektivno sjećanje (o D’Annunziju se obično priča kao o karizmatičnom ludom pjesniku, a ne zločincu), već i podrugljiva demistifikacija. Kada lokalac u trapericama recitira D’Annunzijevu retoriku o svetom teroru, jasno je da fašizam nema rodni list. Može se roditi u bilo kojoj generaciji, u bilo kome. Bezinović time podsjeća na one koji danas maštaju o novoj Fiume – bilo kroz separatizam, bilo kroz domaći ksenofobični nacionalizam.
D’Annunzija koji se sam proglasio vođom, igra ,čini mi se, pet običnih, ćelavih muškaraca, Hrvata, Bosanaca i Talijana iz Rijeke. Ne glume ga, oni to kao u histrionskom teatru postaju, bez omalovažavajuće groteske, već s nekim stripovskim plemenitim patosom. Bezinović današnje Riječane i rijetke stare Fiumane pita tko je bio operetni diktator. Većina to više ne zna, a rijetki o njemu imaju neobične historijske asocijacije, iako je svojom megalomanskom akcijom vojnog prevrata, stvarnosno i simbolički usmjerio političku tranziciju Rijeke. Naturščici čine da on više nije nejsan povijesni fantom, već netko tko bi mogao biti susjed, komunalac, profesionalni hrvatski i talijanski oficir, ili lokalni kvazifilozof iz kavane. Isto vrijedi za njegove vojnike, mladiće u improviziranim uniformama, čije paradiranje gradom i vojne vjezbe podsjećaju na kombinaciju TikTok storija i LARP-a s fasciama. Tu ironiju Bezinović ne naglašava, ona curi kroz svaki kadar.
Estetski mi se nameće paralela s Pasolinijevim filmom "Salò ili 120 dana Sodome" iz 1975. Salò i Fiume o morte prikazuju marionetske tvorevine talijanskog fašizma na mikroprostoru. D’Annunzijeva "republika" bila je laboratorij ekstremizma koji je anticipirao Mussolinijev režim, dok je Salò (1943–1945) bio posljednji trzaj fašističkog režima, teatralna diktatura bez realne moći. U oba slučaja, prostor postaje klaustrofobična pozornica na kojoj se ideologija pretvara u apsurdni ritual. Pasolini je koristio dekadenciju kao ogledalo za moralnu trulež. Bezinović isto čini sjajnom montažom dokumentarnih snimaka i fotografija (sjajan je rad montažerke Hrvoslave Brkušić), ali s manje eksplicitnog nasilja, a više s podsjetnikom da su i "kulturni" fašizmi (D’Annunzijeva poezija, estetika) samo maska za diktaturu. Je li Salò direktno inspiriran avanturom Fiume? Povijesno, Mussolinijev režim je bio opsjednut D’Annunzijevim "estetskim fašizmom", ali Bezinović to ostavlja kao retoričko pitanje: koliko je današnja politička teatralnost još uvijek zarobljena u tim istim shemama?
Zato poruka "Fiume o morte" nije samo da je fašizam glup, već da njegova prividna apsurdnost (pucnjava u prazno, parade u besmislenim uniformama) služi kao privlačno uporište za masovnu histeriju. D’Annunzijeva "avantura" izgledala je kao šou za medije, ali za nekoliko godina isti retorički mehanizmi mobilizirat će milijune za Ducea. Bezinović nas tjera da se zapitamo: koliko je današnjih "šoumena" s ekstremističkim porukama samo prva faza nečeg monstruoznijeg? Kada TikToker postane demagog, a meme postane propaganda, granica je tanka.
Bezinović ne daje jednostavne odgovore. Njegov film djeluje kao opomena: gradovi poput Rijeke nose slojeve historije koji mogu eksplodirati u bilo kojem trenutku. Jer fašizam, koliko god izgledao mrtav, uvijek čeka da ga netko izvede iz groba... u najobičnijoj trenerci.
I, ne nevažno, Bezinović je napravio tako sjajan film, da sam se osjetio povlaštenim što trenunto radim u Rijeci i što ćemo u subotu izaći s predstavom Nigdje, niotkuda, Bekima Sejranovića.

Veličina

star-rose-bloger.blog.hr

Veličine nema gdje nema i jednostavnosti, dobrote i istine. Tamo gdje se plovi lako i ima pogled dubine. Tamo gdje orao leti i uživa u pogledu, moći i bez težine s puno slobode u lakoći. Dobrota te drži, ništa ne uzdiže let srca jednostavno i istinito to ti je najbliže. Ljubav te uzdiže sve ostalo je malo u sitnici. Ni nebo, ni more nisu bez veličine. One su pune te neke u letu miline. Talasaj u toj bonaci, kreni slobodno a ne ko kruh u šaci. To je način disanja ali i misao
koja putuje, traži neke nove krajeve, stanice a ima i uživa do granice. Velik si u malom, maštaj i pusti taj veliki svijet da osvoji sve tvoje jer on je kao ljubav... Ima je najbolje :)))


Dogodi se...

dinajina-sjecanja.blog.hr





Dogode se čuda u poetskim večerima.
Dogodi se iznenda u dimu cigarete, u otapanju
lednice podsvijesti, u ostvarivanju želja.
Dogodi se pitanje, što ako sutra nikad ne dođe,
ako noć punog mjeseca zaustavi slijed događanja,
ako umjesto pod kopljima dnevne svjetlosti počnemo
mjesečariti krovovima usnulog grada, ako postanemo
tragači za nedolazečim sutra, ako pjesme
postanu jedino izvorište moći lakoće postojanja.



Pa iako se naizgled ništa ne događa, dogodi se ljubav u kazivanju poezije o njoj.


Dijana Jelčić

MOJA JE MATER

sewen.blog.hr

Moja je mater dotarica bila,
Nije to bilo saten i svila,
Tek grubo sukno i dva lancuna
U ono vrime zlato bi vuna.

Moja se mater pokorila starom,
To ti se danas ne smatra darom.
Koliko se sićan, nije je bruka,
Sisidu Bebu, njen bi istuka.

Nije to bilo vrime za opuštat
Život je surov, malo je za guštat.
Radi i spremaj i peri i kuvaj
Brini, ne spavaj i dicu čuvaj...

Moja je mater sve uspila sama,
Moja je mater zbog toga dama!
Žaj mi je šta je sve za nas dala,
A nikad uživat nit stigla, nit znala...

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum

kontakt

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica