Sve kategorije po listama
28
pet
11/25
HALO
sewen.blog.hr
Oduvik smo bili loši gubitnici,
Oduvik su pritili nam upitnici,
Ego nije nešto za šta se kačimo
Ako jedno drugom išta značimo.
Ko će se prvi na kolina spustit,
Ko će prvi ono "halo" izustit,
Privarit ono što se prevara ne zove
Brdo sriće bez zarade, bez love...
A onda san ja nazva nju,
Za cilu godinu,
I pravili smo se da nije bilo stanke,
Odradili smo sve uranke i sva spavanja po noći
Nitko u samoći...
I bilo nam je ka dici, bez smisla,
I opet se stisla ka šta se stiskat znala i prije,
Ništa se prominilo nije...
Mobitel...
mecabg.blog.hr
Mobitel…
Mobitel je krasna stvar, povezuje te sa svetom.
Ohladi se kava jutros dok sam tražila odakle moju susedu zove nepoznati broj. Dojurila sva uzbuđena. Zajedno ćemo lakše otpetljati zavrzlamu. Poruka na nepoznatom jeziku u stilu ja Tarzan ti Đejn, dolazim na kavu. Ispostavilo se da je to neko ostrvo u nekom moru, okeanu, nekoj vodi.
-Alo, alo, derem se -Slabo se čuje. Sigurno zove izdaleka.
Jedva raspetljah nekako, i Googl mi pomagao. To neki multimilioner. Poslao i sliku, lep kao greh, hoće da joj ostavi nasledstvo jer putuje na onaj svet.
Jedva sam ukapirala gde putuje. Nije mi samo jasno, da li će prvo da svrati na kafu ili drito ide u u večna lovišta. Poslaće još slika, sebe kuće, jahte, automobile, avion izgleda nema.Od nje se očekuje samo da pošalje pare za put da popiju zajedno kavu.
Ni milijarderi nisu što su nekad bili…Razumem I to, ne može ujutro umesto kave gricnuti krov kuće ili točak automobila. Živa para je živa para.
Inače i mene zove neko sa planom kako opljačkati banku plen delimo po pola. Verovatno njemu pare, meni zatvor. Vidi se odmah, pošten čovek.
Pravi sam lepak za te poruke, šalju mi darove po principu slučajni izbor. Obično traže da platim samo poštarinu nekoliko stotina evra. Kad pitam čime će doneti taj “dar”, vasionskim brodom, spuste mi slušalicu.
Ako me nema na blogu, putujem sa nekim milijarderom oko sveta, ja samo plaćam kavu.
Ugodan vikend uz seniore hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Zašto volim da budem penzioner?
Pitanje: Koliko ima dana u tjednu?
Odgovor: 6 subota i 1 nedjelja.
Pitanje: Kada je penzioneru vrijeme da ide u krevet?
Odgovor: Tri sata pošto zaspi u fotelji.
Pitanje: Koliko treba penzionera da promjene jednu sijalicu?
Odgovor: Samo jedan, ali može da potraje cijeli dan.
Pitanje: Koji je najveći problem penzionera?
Odgovor: Nema dovoljno vremena da se sve uradi.
Pitanje: Zašto se penzioneri ne bune kada ih nazivaju “seniorima”?
Odgovor: Zato što taj naziv donosi 10% popusta.
Pitanje: Šta se među penzionerima podrazumijeva kao zvanična odjeća?
Odgovor: Zavezane cipele.
Pitanje: Zašto penzioneri prebrojavaju sitninu?
Odgovor: Zato što jedino oni imaju vremena.
Pitanje: Koji naziv koriste penzioneri za nekoga ko
radi i odbija da se penzioniše?
Odgovor: Glupak!
Pitanje: Zašto penzioneri oklijevaju da očiste tavan,
podrum ili garažu?
Odgovor: Zato što znaju čim to urade da će neko
od njihove odrasle djece da donese neke svoje stvari.
Pitanje: Šta penzioneri zovu dugačak ručak?
Odgovor: Običan ručak.
Pitanje: Kako se najbolje može opisati život penzionera?
Odgovor: Kafe-pauza koja se ne završava.
Pitanje: Koja bi bila najveća prednost ako bi penzioneri išli u školu?
Odgovor: Ako pobjegnu sa časova, niko neće zvati njihove roditelje.
Pitanje: Zašto penzioneri često govore da im ne nedostaje
posao, nego samo kolege sa kojima su radili?
Odgovor: Zato što su isuviše učtivi da bi kazali istinu.
I najbolja....
Pitanje: Šta radite cijeli tjedan?
Odgovor: Od ponedeljka do petka NIŠTA.....
Subotom i nedeljom se odmaram.
27
čet
11/25
Julijana i Pavle iliti Kako je to kad ti knjige postanu dom
luki2.blog.hr
"Kul u gradu" je donio novo druženje s dvoje autora čiji su glasovi prepoznatljivi i bliski čitateljima.
Julijana Matanović i Pavao Pavličić otkrili su što čitaju i što pišu.
Kako se njihove ideje pretvaraju u nove knjige?
Gdje pronalaze skriveno nadahnuće i kojim kanalima dolazi inspiracija?
Jesu li im knjige dom i mogu li se u njih skriti kada svijet ispune nesigurnost i buka?
Razgovor je moderirala Morana Kasapović.
Divim se Julijani, koja tako otvoreno govori o svim teškim stvarima koje su je snašle u životu, pa i u pisanju. "Zašto sam vam lagala" je pronašla put do srca čitatelja. Ali - kao što su njeni kritičari "prijetili" - čekamo te na drugoj knjizi....Hajde, nadmaši samu sebe....Veliki je to pritisak. Pa na fakultetu: odluči se želiš li biti profesorica ili želiš pisati...Prof. Pavličić je reagirao: "Meni nitko nije uvjetovao tako nešto." A čuješ Julijanu: "Nije. Jer nisi cura.":)))
Julijana je svjedočila da su knjige i pisanje njeno utočište, i da se vrlo često utječe njima za pomoć i kako sama kaže: "Pišem da bih preživjela." Kako moćno!
Prof. Pavličić kaže da inspiraciju pronalazi u svakodnevnom životu, da inspiracija dokazi na mahove i tada pravi bilješke i slaže moguća poglavlja.
Divno je bilo vidjeti i čuti ovo dvoje sjajnih ljudi i pisaca.
Pazila sam da sama fotkam, a ne kao prošli put:
Moderatorica Morana Kasapović, Julijana i Pavle....Uvijek okruženi knjigama.
.jpg)
Još malo fotkica.....
I za kraj, snimila nas je Morana Kasapović. Puno bolje nego prošli put:
Profesor se ne voli slikati, pa negdje u sebi koluta očima....:)))
Nova Julijanina knjiga.....
Ljub!
ZEN TIGAR – priča
whiskybar.blog.hr
ZEN TIGAR – priča
Prolog
Dužnost je uzeti moć.
Što dulje puštamo praznim neki prostor moći, to je veća vjerojatnost kako će ga preuzeti neki slabiji stranac, zlikovac koji će samo unazaditi društvo.
Slobodan prostor moći je kao svaki drugi prostor, prazan. I ako je dugo neiskorišten zaposjest će ga entitet koji to inače nikada ne bi učinio da je taj prostor bio zaposjednut od entiteta kojima taj prostor moći pripada po njihovom pravu.
Zato treba vježbati Volju za moć.
Prvi dio
Zen Tigar se opušta uz potok u hladu šume. Sneno promatra okolicu.
U glavi mu se vrte samo filozofski problemi. Poput pitanja identiteta, primjerice, Tezejev brod:
"Kada postajemo, a kada nestajemo?" pita se Zen Tigar polegnut u sjeni stabala. Zatim u mislima prelazi na "Teški problem", na zombije i pitanje svjesti.
Zen Tigar zna što bi napravio zombijima: "Samo mrtav zombi je dobar zombi! A kada bih Ja, Zen Tigar, završio s njima, ne bi postojao više "Teški problem"!" ispravno je zaključio.
Takvo razmišljanje mu je izmamilo osmijeh te se rastegnuo po travi.
"Pironove aporije." javlja se novi filozofski problem u njegovim mislima "Možemo li bilo što znati?
A nekako ispada kako možemo ako ne razmišljaš previše o tom pitanju."
Iz očiju mu izbijaju iskre. Piči ga satori sto na sat!
Zatim nako što je iskrama zapalio opalo lišće, odlazi se oprati u potoku.
Nalazi stijenu uz vodu i zadovoljan svojim zaključcima legne na nju. Pun ugodnog umora pravednika sklapa oči upadajući u jedan od svojih epskih drijemeža.
"Kant, transcedentalni idealizam.....antinomije....tajne svemira....zvijezdano neb..." Usnio je kako je bio čovjek koji je pisao o Zen Tigru. Ili je on, Zen Tigar, zapravo čovjek koji piše?
Drugi dio
Zen Tigar se budi. Gladan je.
Zbog gladi zaboravlja na san i na dilemu jeli čovjek što piše ili Zen Tigar što sanja.
Naime, njega glad uvijek asocira na neopjevani aspekt platonova mita o spilji.
"Zašto? Zato!" ispravno zaključi.
A koji je to neopjevani aspekt mita o spilji? To je dio kada se oslobođeni zarobljenik, nakon što je izašao iz spilje, rasčarao iluziji i spoznao svijet ideja, vraća nazad u spilju.
Vraća se osloboditi i podućiti ostale zarobljenike. Tada ga zarobljenici vrijeđaju i govore neka ih pusti na miru.
"Time Platon poručuje..." prisjeća se Zen Tigar "...kako ljudi koji znaju istinu i žele o njoj podučiti ostale su neshvaćeni i prezreni. Priprosta masa odbija velikane i mudrace jer ih ovi izvlaće iz njihove zone udobnosti, poznatije kao komfort zone." Zen zakoluta očima, a misao se nastavi: "...izvlaće ih iz zone udobnosti u nešto novo, nepoznato, a priprosta masa voli biti u poznatom i sigurnom, ma koliko loše i lažno takvo stanje bilo. U slučaju mita o spilji, zakovani gledaju igru sjenki."
Zen Tigar misli kako on nikada ne bi išao oslobađati.
On bi njih sve pojeo!
I iluzioniste i zarobljenike.
Gladan je i nema razumijevanja za uvrede. Nakon gozbe, krvave njuške bi izašao iz spilje, izvalio se na livadi sunca velikod popodneva i sunčanjem upijao ideju dobra. Umjesto igre sjenki, promatrao bi igru šarenih leptira. Njih ne bi pojeo.
"Nedovoljno mesa, daje premalo energije." ispravno zaključuje Zen Tigar. Zatim bi zaspao uz zvuke žuborenja potoka.
Spavao bi sretnim snom pravednika znajući kako je zbog njega u svijetu manje otmičara, prevaranata i nezahvalnog priprostog puka.
A kada se probudi, napio bi se vode i izbacio urlik prema suncu. Urlik prepun snage kojim iskazuje svoju nezasitnu potragu za moći.
Ispusti snažan urlik i pođe potražiti najbližu spilju kako bi u jednom činu riješio svijet zlikovaca i mediokriteta te utažio svoju glad.
Treći dio
Zen Tigar temeljito glođe kosti pokraj vatre u srcu spilje. Okružen je prelijepim stalaktitima, što mu na tren odvuče pažnju s mislima o vječnosti i kako je dugačko vrijeme potrebno za stvaranja ovog umjetničkog dijela prirode, samo jedan najmanji dijelić vječnosti. No misli mu se vrate na objed kada ugleda razbacane razbijene vaze i korintske šljemove kraj vatre.
Ostatci predmeta kojima su iluzionisti stvarali sjene i varali zarobljenike.
"Jer ova vatra što svjetli u spilje mraku, svjetli samo kako bi istakla sjene!" ispravno zaključuje Zen Tigar i shavča kako je on zapravo Kralj Sunce! Donio je svjetlost pravog svijeta u ovaj mrak prevara i iluzija.
Ovo nije prvi put kako je posjetio ovakav podzemni teatar sjenki kako bi utažio svoju glad.
Čini mu se kako je to pedeset i sedmi put, ali nije siguran i to uopće nije važno. Ono što je važno je to kako u sukobu s njim, iluzionistima nije pomogla niti jedna od varki, što ih stoljećima usavršavaju hvatajući i zarobljujući ljude po spiljama svijeta Kali Yuge.
Nikakav njihov trik ne može savladati satori Zen Tigra i svjetlo moći koje zrači iz njega. Svjetlo što izvire iz njegovih crnih šara na narančastom krznu. Ponekad ga promijeni u bijelo, no sada je narančast.
A s radošću je pojeo i zarobljenike!
"S radošću, da!" misli on
"Bili su bahati."
Naime, kada je Zen Tigrova svjetlost kralja sunca izbrisala igru sjeniki na zidu spilje "Jer svjetlo kralja sunca svjetli samo kako bi uništilo sjene. Kaže proročanstvo drevnog Niramarina." čule su se žalopoljke patetičnih okovanih ljudi.
"Opet onaj dosadni Sokrates. Hej Sokrates, prestani se spuštati i gnjaviti nas s pričama o pravom svjetlu i pravom svijetu. Bježi ća, ubit ćemo te stari davežu!" galamili su i prijetili, iako su bili okovani.
Zen Tigar se smijao budući je znao kako on ne može biti Sokrtes, taj oslobođeni zarobljenik. Vido ga je kako je bradat i mršav jedva hodao livadom prekrivajući si oči, još nenaviknut na vanjsko svjetlo. Pustio ga je nekoliko dana da se oporavi, vidio ga je kako se spuštao i izlazio mrzovoljan i krvav iz spilje. Zen Tigar ne dopušta mrzovoljnost u svojoj šumi i livadi, kraj svojeg potoka i stijene. Ubio je i pojeo Sokratesa.
Bio je malo žilav, kao većina solobođenih. Oni se suzdržavaju od prežderavanja iz nekih moralno filozofskih razloga, kojima, smatraju, dobivaju milost pravog svjetla i reinkarniraju se u vječne anđele svijeta ideja.
Ali Zen Tigar je kralj sunce, gospodar vječnog svjetla i kao takav pojeo je žilavog Sokratesa. I još je bio gladan.
Bezobraština i priprostost okovanih ga je razeštila. Prvo ih je svojim ostrim kandžama i dugim očnjacima rastrgao, zatim je utažio svoju glad.
Debeli zarobljenici bili su malo premasni. Poput većine zarobljenika nisu se kretali i samo su se prepuštali tjelesnim nasladama.
Ali takvo meso mu je baš trebalo.
Utažiti glad aktualizacijom snage i dominacijom.
"Dominat, kao Dioklecijan." pomislio je, jer Zen Tigar često razmišlja o carstvu Rimljana, izgubljenom carstrvu jednog davnog svijeta prekrivenog prašinom zaborava priglupe mase okovanih i pragmatične skupine iluzionista.
I sada krvave njuške Zen Tigar gracioznim pokretima dolazi do izlaza spilje.
"Bez ikakve muke, za razliku od onog žilavog Sokratesa koji se sav polomio izlazeći i ulazeći u spilju." nasmije se Zen Tigar. Nakon što je izašao iz spilje vrati se do svog potoka, popije vode i legne na stijenu.
Zatim mu misli opet počnu okupirati filozofske teme.
Ovaj put Volja za moć, kao posljedica lova i aktalizacija snage.
Misli Zen Tigar: "Bez želje za gospodarenjem ne možeš biti gospodar. A kako bi to postao, moraš aktualizacijom snage svoju želju ostvariti.
Što češće aktualiziraš snagu to si moćniji!
Prilično zdravorazumski i jednostavno!" ispravno zaključi Zen Tigar.
Namjeravao je čak jednog zatvorenika pustiti neka svjedoči o njegovoj snazi i svjetlosti, no....previše ga je zabavila aktualizacija snage, pa je zaboravio. Na kraju je pojeo i tog izabranika.
"A ionako nije bio spreman na pravi svijet, sav debeo i sa mrenom na očima. Nikakvo dobro svijetu taj ne bi donio." ispravno je zaključio Zen Tigar.
I tako je ležeći na stijeni promatrao svoj potok i svoje stablo i svoju livadu. Bio je sretan. Bio je gospodar Kali Yuge, Zen Tigar koji stvara put ka zlatnom dobu.
ZEN TIGAR KOAN ZBIRKA
(10 koana iz priče – svaki je samostalan, svaki je ubojit)
1. Zen Tigar je pojeo sve zarobljenike i iluzioniste. Sokrates je ostao posljednji. „Oslobodi me!“ viknuo je Sokrates. Zen Tigar ga pojede i reče: „Oslobođen si.“ Pokaži oslobođenje bez zuba.
2. Učenik upita: „Učitelju, što je satori?“ Zen Tigar zijevne i pojede učenika. U tom trenutku učenik je shvatio. Što je shvatio?
3. Bijeli Tigar reče: „Ja sam praznina.“ Zen Tigar ga pojede. „Sada je praznina puna mene“, reče Zen Tigar. Je li praznina još uvijek prazna?
4. Zen Tigar sjedi na stijeni. Mjesec se ogleda u potoku. Zen Tigar skoči i pojede mjesec. Potok je ostao prazan. Gdje je sada mjesec?
5. „Koja je razlika između prosvijetljenog i neprosvijetljenog?“ upita zarobljenik. Zen Tigar ga pojede. „Sada nema razlike“, reče. Je li lagao?
6. Zen Tigar urlikne. Šuma odgovori. Zen Tigar pojede šumu. Tišina. Tko je sada urliknuo?
7. Učenik pita: „Kako postići no-mind?“ Zen Tigar ga udari kandžom po glavi. „Sada imaš no-mind“, reče. Učenik je bio mrtav. Je li postigao?
8. Zen Tigar sanja da je čovjek. Čovjek sanja da je Zen Tigar. Kad se probudi, pojede san. Tko se probudio?
9. „Što je zvuk jedne kandže?“ upita majstor. Zen Tigar podigne obje kandže i pojede majstora. Zvuk je nestao. Je li odgovor bio ispravan?
10. Zen Tigar leži na stijeni, pun, bijel, bez pruga. Praznina ga gleda. „Sada si ja“, kaže praznina. Zen Tigar zijevne i pojede prazninu. „Ne“, reče, „ja sam uvijek gladan.“ Tko je sada prazan?
Odgovori nisu potrebni. Odgovor je uvijek isti
A danas... ananas.
dvitririchi.blog.hr
Osoba koja za sebe tvrdi da je zla poklonila mi je ananas...
Zapravo, sve je nekako počelo s pitanjem, a na kraju je palo i obećanje, koje je ispunjeno.
Pitala sam je je li avionski ananas (po cijeni od 10 eur/kom) prevara ili je nesto što vrijedi probati.
Rekla je: sutra ga dobiješ. Od mene.
I dobila sam ga. Danas.
Da je zla je rekla poslije, u tko zna kakvom kontekstu, upala sam ko padobranac (iz aviona) u taj razgovor pa nisam shvatila koji izgovoreni misaoni niz pred svjedocima je prethodio toj moralno sebeodređujućoj, sebedefinirajućoj tvrdnji jedne zrele žene.
Koja me je darovala vidjevši da kalkuliram, važem...
Nista nisam rekla.
Ananas je na stolu, i sad ga samo gledam...
Kao zabranjeno rajsko/tropsko voće.
Možda je ipak...dobar?
Veliki mural
mcind.blog.hr
U Rijeci ovih dana većinom kišovito i vjetrovito i nije baš za neke duže šetnje ali nađe se i koja ura bez kiše čak i sa malo sunca. Pogled iz višeg dijela grada na Viševicu, Strilež i Zagradski vrh. Na Viševici sam bio i zimi po snijegu a na Striležu prvi put ovog ljeta.
Vinodolci ove planine zovu od milja 'Vinodolske Alpe' a kad mogu Grobničani svoje planine zvati 'Grobničke Alpe' a to su prihvatili čak i planinari iz unutrašnjosti zašto ne. Tu se nalazi planinarski dom 'Vagabundina koliba' i od PD 'Strilež' iz Crikvenice planinarska kuća Kurin sa skloništem, planin. kuća Vinište malo iznad Klenovice i sklonište 'Zelena kuća' blizu Kolovratskih stijena. .
Fontana na Jadranskom trgu kao da pleše sa vjetrom.
Prošetao sam malo po gradu i usput do nebodera u kvartu Podmurvice sa velikim muralom.
Predstavnik suvlasnika zgrade Slavko Gašparin rekao je kako je fasada bila često bez veze išarana i više puta su je prepituravali a nakon obnove fasade i skidanja skela obratilili su se udruzi Armada za naslikati mural s obilježjem NK Rijeke. Fasadu nebodera je oslikao majstor murala Vito Trkulja sa pet pomagača, a kako kažu na pripremu i materijal utrošilo se i do nekoliko tisuća eura.
– Crtali smo ga otprilike dva tjedna. Na samom projektu smo negdje mjesec i pol dana, ali bilo je kiše i svih drugih problema s kojima smo se našli. pojasnio je Vito.
Ovaj mural je svečano otvoren upravo dan prije Jadranskog derbija protiv Hajduka, što je i odrađeno u petak oko 18 sati uz popratnu navijačku bakljadu a kako je završila utakmica u subotu na stadionu Rujevica vjerojatno svi znate koji pratite HNL.
Da li će ovaj mural i večeras pomoći protiv ciparskog kluba AEK iz Larnace vidjeti ćemo.
Na dnu murala pešekan čuva škrinju s blagom.
Nisam navijač i ne sviđaju mi se neredi i nasilje na utakmicama ali dobar nogomet volim pogledati na TV. Ne volim ni škrabotine na zgradama i zidovima ali dobri murali mogu uljepšati siva betonska zdanja.
Pogled sa lukobrana, šetnice Mololongo na dio grada. Podmurvice su negdje na sredini slike.
Lagana topla maneštra .
Križaljkica štit 5x7.
1. Radnici na skelama. 2. Visoka zgrada, soliter. 3. Objekt ili naprava za kretanje po vodi. 4. Muš. ime (hr. slikar Krainer, Zadar-1883. - Rijeka-1953.). 5. Uzburkanost, velika toplina.
Nadam se lako rješive premetaljke na travnjaku
(Slika je sa portala mojarijeka.hr.)
dva lica grada
komentatoricamicaa.blog.hr
src='https://i.postimg.cc/T34707H9/dioklecijanova-Josko-gudic.jpg' border='0' alt='dioklecijanova-Josko-gudic'>
Srebrena vrata Dioklecijanove palače : Porta orientalis je njihov Rimski naziv. Kroz njih se glavnom ulicom , dekumanusom , u palaču ulazilo smjerom istok - zapad sve do Željeznih vrata , a danas do Pjace , središnjeg gradskog trga....ulaskom kroz ova vrata prolaznici i danas imaju priliku hodati po originalnom antičkim pločnikom na decumanusu , kojim su nekad prolazili Dioklecijanovi podanici...
*******
U dvoru širi se miris pelina ,mater mete žeravu u peći,bit će pečenog kruha iz kamene krušne peći. Cili dvor zavonja, a dica jedva čekaju bit će kokošica. Trče u matere da otiru ruke i obraze u traveršu.
,,,Ala dico na svoje misto,sad će obid....
to je Veli Varoš , bez auti, sa karom i tovarom vezanim.sve lipo, slobodno i normalno za niko doba kojega više ni
foto: Joško Gudić
Tramvaj zvan čežnja...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Tennessee Williams, u njegovoj
viziji izmišljaja iščekivah kraj
zbrkane prošlosti.
Kao Blanche DuBois čeznuh za
mjestom cvata lovora, bunike
i svetištem boga muške ljepote.
Na žrtveniku sjećanja lumin tuge,
nestajući plamičak nadanja.
Iz zaborava izroni sjećanje na
tihu pedagogiju roditelja.
rekoše mi, budi strpljiva, ne trći za
srećom, događa se u tebi, tad
probudih usnulo dijete u sebi.
Pisac kaže:”Ljudi lakše prebole ako im oduzmete novac, nego iluzije”.
Dijana Jelčić
Moj književni portret
stella.blog.hr
Često radim promocije naših članova u Društvu književnika
Beograda, a nikad sebi. Kolege su odlučile da to isprave
i Sladjana Belko i Zoran Škiljević su pripremili moj književni
portret.
Sladjana je opisala moje stvaralaštvo i nagrade za njega
od 10.godine (kad sam prvi put javno govorila svoju pjesmu),
a Zoran analizirao sve aspekte mog pisanja.
Iz svake od sedam knjiga izabrala sam po dva priloga
koje sam čitala ("Valcer", "Rumba", "Tango", "Bluz",
"Čekam te na strani deset", "Ljubav plime i oseke" i
"Zbog tebe tata". Iza mene je Ljilja stavila svoj crtež
mog lika.
Sala je bila puna veoma pažljive publike, koja inspiriše
da se da sve od sebe. Dok sam čitala potresni dio knjige
"Zbog tebe tata", zasuzili su zajedno sa mnom. Ovakve
se večeri pamte trajno.
Ono, kad te nešto malo izživcira
karantenskiblues.blog.hr
Dugo nisam pisala, ali pišem jer mi je tamo neki Pjevač skočio na živce. Neće biti baš suvislo čitanje, ali određena vremena zahtijevaju ne baš suvislo pisanje.
I tako, taj netko se do sada predstavljao kao nekakav srednjovjekovni ratnik, okićen raznoraznim etničkim i ratnim simbolima, junak napaćenog naroda, ponos naroda, onaj koji slavi povijest i junaštvo svog naroda. I usput mrzi sve koje treba mrziti, komunjare i sve one druge. I onda se odjednom svađa i prijeti, jer mu nisu dali kolača kad je tražio.
E, no pasaran. Tko zna kako se on nametnuo kao pojam izvornog hrvatstva, simbol pravog domoljublja, jedini koji zaista voli napaćenu Hrvatsku. Ima lijepih tekstova o njemu, pogotovo nedavno napisanih, jer su pametni mladi Hrvati počeli pisat. Ima i zgodnog propitivanja njegovog ratnog puta. Pa se pitam, zna li on da ima Srba koji su bili hrvatski dragovoljci maltene od početka do kraja rata. Pa ga pitam, jel te sram, sram da su se Srbi borili za Hrvatsku više od tebe samoga.
Ali kog će vraga njega biti sram. On je ojkao od početka do kraja. Ako me pamćenje ne vara, bilo je to davno, jeo je i pio kod mog kuma iz Minhena. U kumovoj kući kod nas doli u Dalmaciji. Piše wikipedija da je pjevač sam sebi financirao svoj prvi album. Koliko se sičam, moj kum i njegovi Minhenčani su lipo donirali za taj album. Normalno da su njegove pjesme pasale tim ljudima. Puno njih iz Dalmatinske zagore, pa im je Pjevačev izričaj ležao. Koliko sam se samo ojkalica naslušala od mog dide, ćaće, kumova i sve rodbine. Ojakalo se duboko u noć. Pivalo se o maloj iz Bosanske Krupe, ta mi je nekako najviše ostala u uhu, i svemu i svačemu. I to je meni sve bilo lipo jer bi mi se čača odjednom podjetinnjio i nadglasavao s onim oooooj s prijateljima iz djetinjstva i braćom, i bili su mi svi tako simpatični, ko dica. Pa zato volim ojkalice, ne dirajte mi ojkalice. Pa je i taj Pjevač malo preuzeo ojkaliči izričaj i sastavio domoljubne pjesme, samo im na kraju nije dodao ono oooooooooooj. Jer ne znam kako bih drugačije opisala njegov muzički izričaj, ja nemam pojma o muzici, ali znam o ojkalicama. I bez toga ooooooooooj meni nejgove pisme nisu baš ležale, mada sam s čačom u autu slušala te kazete jer smo ih dobili ili kupili, ne sičam se više. I da, slušali smo mi to i jer nije bilo lako, selo je bilo okupirano, u selu dida, godinama nismo znali jel živ. Sve dok ludi starac nije mora bižat i spašavat živu glavu jer je od tamo nekako špijunira za Hrvatsku. I tako su nama te pisme nekako došle ko one stare ojkalice iz davnina kojima su ljudi širili poruke. Ej, eno one lipe cure iz Bosanke Krupe. Ili, biži narode, stižu Turci. Oooooooj. Nešto u tom stilu.
I sve je to bilo simpatično dok je Pjevač bio bez zuba. Ali čim su stigli novi zubi, stigla je i slava, i svakojako xebanje u mozak hrvackog naroda. Jer si samo Hrvat ako slušaš njega, i ako ga obožavaš. Ako ga ne obožavaš i ne daš mu neke velike dvorane da se ispiva, ti si xovno, xrbenda, xomunjara, i sve ono što je najgore. Akoga ne voliš, nisi dobar Hrvat.
E, no pasaran. Vidim da već pametni i mladi ljudi dižu glas, jer ne žele da nas koji ga ne volimo, ne samo zbog njegovog pjesničkog izričaja, koji meni nije toliko problem jer em ja to ni ne slušam, pa znam samo onih par prvih pisama koje sam slušala s čačom u autu od onih prvih zaliha kazeta, nek sluša ko šta hoće, ja bih ga možda slušala i više da je dodao ono ooooooooj na svoje ojkalice, jer bi mi tako bilo autentičniji, a ovako mi nije nikako, i da završim u polupismenom stilu, jer se nadam da će tako razumjeti on i njemu slični, no pasaran da misli da je samo on veliki Hrvat. Ne čoviče nisi, ima nas puno većih i jačih i boljih, koji volimo svoju državu i radimo na tome da ona bude plemenita, dobra prema svima, tolerantna, da mladi ljudi odrastaju puni ljubavi i tolerancije, da budu pametni, da misle svojom glavom, da vide stvari razumno, a ne preko nekih glupih manipulativnih strasti kojima trpaju lovu nekom pohlepnom Pjevaču kojemu je lova na prvom mistu, i kojemu je hrvatstvo način da si zgrabi lovu. Mi volimo Hrvatsku toliko da se trudimo napraviti nešto vrijedno u životu, nešto gdje kad kažemo da smo Hrvati, i unutra i van Hrvatske, da ljudi imaju dobru sliku o Hrvatskoj. Mi ne gradimo svoje domoljublje na mržnji, primitivizmu. Mi ne trebamo urlati da smo veliki Hrvati. Mi to sve znamo i osjećamo, i urlanje nam ne treba.
Imala sam ja puno tolerancije za tog Pivača jer su i neki iz mog roda znali jahati s njim u koloni na motorima, tamo kad bi jurili do onog sela kad je bila proslava Oluje. Ne smeta mi, nek svatko radi što hoće. Ja sam super tolerantna osoba, prema svima, ali kad mi netko digne tlak, tlak mi leti prema gore ko lud. Pa je vrime da kažemo da je kralj gol – taj netko nije junak, ni umjetnički ni ratnički. On se samo malo igra junaka, malo otpiva, izojka bez da doda oooooj na kraju, i to je to. Ništa i nitko poseban. I jel moraš biti slip da to ne vidiš.
I sve to pišem jer je do sada taj Pjevač samo pjevao, i puštao druge da se deru za njega. Kao, on nedodirljivi, ne baš impresivni ljudi, ti hrvatski političari, se naslikavaju s njim i svi jure na koncerte, jer se nadaju da će tako dobiti koji politički bod. Ali sad je konačno progovorio, i vidim da je seljak bio i ostao, i prijeti i misli da je privilegiran. E nećeš. Nisi ni najbolji ni najveći Hrvat. Ima ih gomila boljih i milijun puta većih od tebe i nadam se da će sada svekoliki puk vidjeti tko si kakav si, istinski. Skoro si mi poljuljao ljubav za ojkalice, tim revanjem. Za to nemam tolerancije, moja tolerancija za tebe se totalno istopila. Molim te, penzioniraj se već jednom, ne mogu te više gledati po vijestima, treba mi malo mira od tebe i tu preko oceana.
Gaće hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Otisao Huso u Njemacku,i da prosverca
materi mlin za kafu stavi ga u gace.
Pita ga granicar:imas li sta prijavit.
Kaze Huso:imam samo ovo u gacama.
Granicar:ponesi to materi.
Huso:pa i hocu.
Dobio perica zadaću da napiše nekoliko rečenica.
Dođe on do mame i upita je za savjet.
Perica: MAma mama dobio sam zadaću napisati rečenice.
(mami je bio izgorilo pile pa ona kaže)
Mama; marš u pičku materinu.!!
(on zapiše.)
Dođe do seke a ona je slušala muziku. Također je pita u
vezi zadaće a ona ne sluteći otpjevuši: O da da.
On zapiše.
Dođe i do malog brata i također ga zapita a on pošto
se igrao rekao mu je: King kong u svilenim gaćicama..
Dođe on u školu sav ponosan na svoje rečenice.
Učiteljica: perice ajde ti nama pročitaj.
Perica: Marš u pičku materinu
Učiteljica: Jel ti to meni?
Perica: O da da
Učiteljica: Šta ti misliš ko' sam ja!!??
Perica: King kong u svilenim gaćicama!
Mujo i Haso se zapili u kafani, pa krene hvalisanje... prvi će Mujo:
- E moj Haso, nijedna se nije žalila na mene... kad
u gaćama nosam dva'es' cenata bez glave...
Haso klimne, a Mujo nastavi:
- A šta ti imaš?
Haso se nasmije:
- Tri'es' sedam!
Mujo zavrti glavom:
- 'Ajde?! Sereš? De skin' gaće da vidim!
Haso skine gaće, kad tamo nešto malo i jadno, pa se Mujo nasmije:
- A jado... pa čime s' ti to mjerio?
Haso slegne ramenima:
- Toplomjerom...
Kupio Mujo Fati deset crnih gaća.
Fata, nezadovoljna, reče mu:
- Pa Mujo, misliće ljudi da ne mijenjam gaće!
- Ček, koji ljudi?
Zašto plavuša drži vodu u gaćama?
Da joj ne ugine ribica.
Mujo dolazi kod doktora i panično ga upita:-
- Doktore, pomagaj, zlo i naopako...
više m' se ne diže na moju Fatu?!?!
Doktor ga pregleda i naruči da dođe sutra s Fatom.
Mujo je dovede, doktor pozove samu Fatu u ordinaciju i
kaže joj da se skine gola.
Fata posluša, pa je doktor zamoli da prošeće ordinacijom.
Nakon dva kruga joj zahvali, pozove Muju i mirno kaže:-
- Mujo, ne brin' ti ništa, sve je u redu s tobom...
ni men' se ne diže na tvoju Fatu!
Fata se sprema za izlazak s curama i pita Muju:
- Mujo, jesam l' dobra?
Mujo spusti novine:
- Vala, šta jest', jest'...
Fata se nagne:
- Jel' m' se vide gać'ce kad se sagnem?
Mujo uzdahne:
- Jok, bona, vid'le b' se da si ih obukla!
PLAVO
sewen.blog.hr
Ideš ispred mene, imaš specifičan hod,
Imaš taj osmjeh što skriva nekakav kod...
Zanovjetam sebi, e moja luda glavo...
Jer ti si za mene sve ono najbolje plavo.
Sve manje vjerujem u neke nove početke,
Potrošio sam strpljenje i vlastite metke.
Al zaigra srce mada nikako nebi smjelo,
Pitam se kome ćeš i čije li si djelo...
I sve će utihnuti, sve će na tome stati,
Ničim se više nikada ne smijem odati.
Ljubav je luksuz koja me sputava samo,
Mi ionako drugim svjetovima pripadamo.
Zar i ti, auto moje?
luki2.blog.hr
Uz autora Ivicu Mijačika o knjizi su govorili:
s lijeva na desno: Joško Ševo, Nera Karolina Barbarić - urednica knjige, Ivica Mijačika - autor, Boris Svrtan, Miroslav Mićanović uz vođenje Zrinke Turalije Kurtak ( moja divna kolegica s komparativne!).
Divna promocija, na kojoj sam srela jako puno ljudi - prijatelja koje nisam dugo vidjela, profesora s fakulteta jednog i drugog i sl.
Knjiga ima posebnost- najprije je predstavljena u Makarskoj, odakle je i sam autor!!!!! Ma divota! Mislima sam odmah bila u Makarskoj, na moru, ispod Biokova...Mašem Lastavici....
Izdavač "Jesenski i Turk" se baš može ponositi ovom ružičastom, veselom knjigom, koja je zapravo zbirka humorističnih priča. Nije slučajno što ih ima 33....
Joško Ševo, profesor na Akademiji dramskih, čita odlomak iz knjige....
Zrinka i ja.....
Toliko sam sretna zbog ove promocije! A skoro nisam otišla zbog umora....
I još se moram pohvaliti: idem u Bruxelles! Izabrana sam uz još nekoliko ljudi iz "Možemo".....Jupiiii! Slikam i pišem kad se vratim. Putujemo početkom prosinca....
Lijepe, baš prelijepe vijesti.....Stric u Metkoviću je operiran, i već je kod kuće.
Mama je također bolje.
Ljubim!
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr