Sve kategorije po listama
09
pet
01/26
Tišina srca
star-rose-bloger.blog.hr
U tišini srca osjećam bol,
ali svjetlost topline još uvijek tinja.
Tragovi tuge nisu slabost,
nego dokaz da srce još zna voljeti.
I dok svijet mirno spava,
moja nježnost čuva svaki trenutak,
svaku riječ i svaki dah
koji su ostali u meni,
bez žurbe i bez straha,
i u tišini zna da si tu.
Još 10
andrea-bosak.blog.hr
dana i odo ja u toplice na rehabilitaciju konačno
Biti će sigurno lijepih fotografija
2025.
mcind.blog.hr
2025. Prisjećanje na prošlu 2025. godinu sa nekoliko događanja na kojima sam bio.
Krajem siječnja 'Noć muzeja' uz posjet Pomorskom i povjesnom muzeju i Muzeju grada Rijeke. Stara slika sa Trsata.
Velika karnevalska povorka na Riječkom karnevalu 2. ožujka.
Za Praznik rada vožnja za Glavaš kod Kijeva i poslije uspon na Dinaru (1831 m.) i posjet slapu Krčić u Kninu.
Sredinom svibnja izlet na Samoborsko gorje u spomen na prvi zvanični izlet Hrvatskog planinarskog društva koji je održan pred 150 godina, 17. svibnja 1875. . Zadnja kontrolna točka na vrhu Plešivice.
31. svibnja i 1. lipnja Dani hrvatskih planinara na Učki u organizaciji PD Opatija.
Ljeti i u jesen nekoliko uspona na planine u bližoj okolici. Ovo je Primorski Klek u Grobniščini a bilo je vrhova i u Vinodolu .
Nekoliko šetnji i po otoku Krku, dijelom i po trasi Camino Krk. Pogled na otočić Košljun sa vidikovca 'Tri križa' iznad Punta gdje se nalazi jedna od KT .ovoga puta.
Lovransku marunadu je šteta propustiti.
Više lakših šetnji oko grada. Slap Žakalj sa novoizgrađenim pješačkim mostom.
Pomicaljka sa tri uzastopna mjeseca.
TVORAC
GAREŽ
KALJUŽA
KIRVAJ
MAČAK
NJAKALO
Premetaljke.
DAJ NET
NADIGO
RED KLANA
Šunjata
aneta.blog.hr
Kiša je padala, a meni se činilo da neko kuca na vratima usred noći, isprva tiho, a potom sve snažnije. Kucnuo je dvanaest puta, a potom je neka sjena proletjela kroz mrak i uobličila se u nekakav providan obris tijela.
- “Šta ćeš ti ovdje?”, upitah.
- “Tako je grozno napolju pa sam svratila“, reče Prošlost, “da te obiđem, sjećaš li me se?”
- “Možda, kao kroz maglu”, rekoh.
- „Pamtiš li krajolike našeg djetinjstva, livade, šume, breze … ljude, … i …?“
- „Šta, i?
- „Njihove naravi, subine, sukobe …?”
- “Misliš ratove?”
- “Pa, i to?”, prekri lice grimasom i zazvoni žalosnim osmjehom.
- “Ti si Prošlost, ne postojiš, odlazi!”, rekoh joj smrknuto.
Ona se isceri u onom svom amorfnom obličju, zakrvavi nevidljivim očima …
- “Misliš?”, promrmlja jedva čujno, pa nestade u pravougaonom mraku, pognuta, mrka, zaprašena kapima noći, hladnoćom i ozvjezdalim djelićem neba.
Zaspah, sa gorkim ukusom sjećanja, kao da ću se opet morati seliti. Dugo skitah snovima, nigdje da nađem boravište. Opet tišina i smrtna dosada, takva jeza da je bolje i ne spominjati.
* * *
Probudi me zrak svjetlosti I pretvori se u neki blistavi krug iznad moje glave.
- “Ko si sad Ti?”, upitah.
- “Blagi domaći duh, rodna ruka; ustaj!”, reče, “dan je svanuo”.
- “Gdje je onaj nerazumni geometar?“, upitah ponovo.
- „To je Prošlost, a ti sada treba da se opredijeliš …”
- “Za šta da se opredijelim?“, zavrti mi se u glavi.
- „Pa, da li ćeš ustati ili ostati“
* * *
Zaustih da još nešto upitam, …., ali kada sam ustala više nikoga nije bilo, ni sjene ni oreola … nikoga …samo miris kiše, tanan, nestvaran i vijekovna čarolija beskućnog duha, da iz ničega ništa ne nastaje …
Prvo dobro kojem država treba težiti je mir. Mir je izvor svakog reda i svake dobrobiti. Kakve potrage za srećom mogu činiti oni koji su zaokupljeni samo brigom napada ili odbrane? Ne može se poboljšati imovina oko koje se još uvijek spori, imovina koja još uvijek nema određenog vlasnika. Štaviše, rat stvara divlji i okrutni moral: nudi predmete slave i pohlepe koje najgrublje duše mogu lako zgrabiti; i na taj način izopačuje naše zdrave strasti oplemenjujući naše poroke i svugdje zamjenjujući pravdu nasiljem.
Prvi korak, dakle, koji se može poduzeti za dobrobit onoga što čovječanstvo može učiniti bio bi da mir učini trajnijim, a ratove rjeđim. Ako se to ikada dogodi, postojao bi razlog vjerovati da će promjena dobro napredovati, da će koraci ka sreći započeti.
„Über den Geist des Zeitalters und die Gewalt
der öffentlichen Meinung.“
Spectamus quae coram habentur.
Tac. Ann VI
Mart 1797.
KA NA KRIŽU
sewen.blog.hr
Ka da sam na križu, ma živ živcat,
Samo mi se ne da micat
Pa promatram lažima opijeni puk
I režim ka vuk, zvukovi ječe,
Dok oni kleče...
Ka da sam na križu, krvav do kosti
I još su me provali probosti
Ma sam se ka tica izmaka
Nema ovakvog junaka di sunce grije
Šta se smije...
Ka da sam na križu, ma zapravo svi smo
Nije bitno šta jesmo, a šta nismo,
Našli smo se sa miljun raznih misli,
Na zemlji se stisli, sa njom smo srasli,
I nastavili pasti...
Boja : bijela
komentatoricamicaa.blog.hr
...
"Kako je divno biti živ! Ali zašto uvijek boli?"
Boris Pasternak
After
stella.blog.hr
Najavljeno je ovako:
Tišina koja govori glasnije od reči: Autorski projekat
"After After" Tanasija Ćakića u Teatru Vuk
Reč je o interaktivnoj monodrami koja istražuje muško
mentalno zdravlje i emocije koje se predugo prećutkuju.
Reditelj i glavni glumac ističe da predstava nastaje iz
potrebe da se o ovim temama govori iskreno i bez
patetike, pružajući prostor za dijalog između scene
i publike.
Poseban je osećaj da učestvujete u stvaranju predstave,
a svako u publici ima za to priliku.
Prikladno za vikend hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Dolazi tip liječniku i kaže:
Doktore, što da radim? Moja žena svaku noć u snu
zanosno uzdiše, a tijelom radi pokrete kao u
seksualnom odnosu i govori: Ne Pjer, neee Pjer!
Zašto vas to smeta? - upita doktor.
Pa znate, ja se ne zovem Pjer.
Nema veze! - reče doktor - Budite sretni dok govori ne.
Dolazi mlada zgodna pacijentica kod zubara.
Nakon pregleda, zubar uzima bušilicu da
bi obradio pokvaren zub.
Oh, doktore! - reče ženska
Znate, radije bih opet rodila, nego sada pretrpjela ovo bušenje!
Ooo, nema problema gospođo, samo za to moramo
malo drugačije namjestiti stolicu.
Dođe čovjek kod doktora i kaže mu:
Doktore pomagajte!! Ne mogu prestati sa seksom!
Recite mi, koliko često imate seksualne odnose?
- upita ga doktor.
Dvaput dnevno s mojom ženom.
Pa, to nije puno. - odgovori doktor.
Ali to nije sve doktore. Dvaput dnevno imam
seksualne odnose s mojom sekretaricom.
Pa, to je već malo prekomjerno. - odgovori doktor.
Ali doktore, to nije sve!!! Dvaput dnevno imam i
seksualne odnose s prostitutkama!
E, to je već previše! - kaže mu doktor.
- U ovom slučaju najbolji lijek je uzeti stvar u svoje ruke.
I to doktore radim dva puta dnevno! - prekine ga pacijent.
Ja bi tebe oralno, ali to nije normalno.
Ako bi te analno, to bi bilo banalno.
Kada bi te perverzno, to bi bilo bezvezno.
Zato ću te klasično, bit će fantastično!
Pita učiteljica đake:
Recite za što se upotrebljava biber?
Ivica se javi:
Za spavanje!
Učiteljica ga pita:
Kako to misliš, za spavanje, Ivice?
Pa lijepo. Moj tata kaže svaku večer mami:
Daj da ti ga zabiberim, pa da bolje zaspiš.
Ivica je non-stop bio bezobrazan, pričao prostote, mučio
djevojčice u razredu, te se one požale učiteljici.
Učiteljica im je rekla da je najbolje da čim Ivica kaže nešto
bezobrazno, one pokupe i izađu iz učionice. Sutradan ujutro
ulijeće Ivica u razred i viče:
Ej pičkice, preko puta škole počeli su zidati javnu kuću!
Djevojčice vrisnu i istrče van, a Ivica poviče za njima:
Polako kurve, otvaranje će biti tek za godinu dana!
Dođe čovjek psihijatru na razgovor.
Psihijatar na tabli nacrta kvadrat.
Na što vas ovo podsjeća?
Na golu ženu.
Psihić se začudi, pa nacrta trokut.
Na što vas ovo podsjeća?
Na golu ženu.
Psihijatar nacrta krug.
Na što vas ovo podsjeća?
Na golu ženu!
Psihijatar se zamisli, pa reče:
Čovječe, pa vi ste opsjednuti seksom!
Ovaj bijesno skoči sa stolice i vikne:
Pa 'ko ovdje crta gole žene!? Ja ili vi!?!!
08
čet
01/26
Božićno drvce
litterula.blog.hr
Kad smo se uselili u kuću, za prvi Božić u našem novom domu, umjesto odrezanog božićnog drvca, kao što sam činila do tada, kupila sam malu smreku s korijenom. Posadila sam je u veliki lonac i smjestila na sjevernu stranu balkona. Sljedećih nekoliko godina na Badnjak bismo smrekicu okitili starim bakinim kuglicama.
Kad bi završilo božićno vrijeme, u nedelju nakon Bogojavljenja, raskitila bih je i iznijela natrag na balkon gdje je uza zid kuće smrekica boravila sve do idućih blagdana.
Svake godine, nekoliko dana prije kićenja, drvce bih unijela u hladan hodnik da u blagovaonici ne doživi toplotni šok zbog centralna grijanja. Isto tako bih postupila i prije iznošenja biljke natrag na balkon da ne strada pri nagloj promjeni temperature.
A kako bi trebalo nakon blagdana postupati s božićnim drvcem i kako ga posaditi negdje u dvorištu gdje će imati dovoljno mjesta da raširi svoje grane, ako vas zanima, pročitajte na mom vrtlarskom blogu.
Tu malu smrekicu iz lonca s moga balkona posadila sam nakon nekoliko godina kićenja na prazno gradsko zemljište iza moga dvorišta, a ona se tu odlično udomaćila.
A u studenom 2021. godine jednoga jutra pokucale su mi na vrata dvije gospođe inženjerke iz gradskog komunalnog poduzeća i pitale dal sam ja to posadila.
Velim ja: jesam, da, prije kolko ono, 21-5=16 godina.
Ma pregledavamo stabla na gradskom zemljištu koja bi bila pogodna za kićenje da ih postavimo u gradu, vele one.
Ok, velim ja, nije to moja zemlja, ja sam to posadila jer mi je bilo žao smrekicu bacit. Vi odlučujete. Postupite kak vi mislite da je najbolje.
Ma nećemo je onda rezat, šteta je, veli jedna inženjerka, nek ostane tu, lijepa je.
Ok, velim ja, hvala vam, nek još koju godinu poživi!
I poživjela je moja smrekica; još uvijek je na svom mjestu!
A ovih dana ju je prekrio snijeg pa su joj se grane malo pognule; nadam se da se neće polomiti jer sad pada i neka ledena kiša.
konačno...Planina
hawkeye1306.blog.hr
4-704
eto, jučerašnje možda se pretvorilo u više od vjerovatno
ukrcao sam se u Daciu...
unatoč svim kritikama prema zimskoj službi
ceste su čiste,gotovo suhe
brzo i lagano sam stigao na Planinu a tamo, ulaz zatrpan
na dvorištu priličan sloj snijega...to je platila Dacia pri ulasku i
bliskim druženjem s ogradom, ajd, ništa strašno
najstariji bijeli je gotovo nestao pod novim snijegom
ovaj puta suhim i laganim pa nema nove štete...
dan je bio lijep, sunčan...gablec na terasi bi bio sasvim zgodan
no frižider isključen i prazan, a voda je zatvorena
dakle, od gableca danas ništa
ionako nisam siguran kako bi išlo rezanje špeka na minus 12*C
Rollercoster
konobarica123.blog.hr
Pozdrav narode!
Ne bijah nešto redovito u zadnje vrijeme ovdje.
Samljeo me prosinac, ne sjećam se kada tako. Ne poradi blagdana i sveopće poznatog ludila koje tad tradicionalno zavlada, a koje jest svakako dalo svoj doprinos kaosu.
Posao, malo klimavo mamino zdravstveno stanje, Bubi, umor, mlin svakodnevice, kratki dani... U 6 ujutro odem, u 6 - 7 navečer sam ponovno doma...
Ukratko - ne ponovilo se.
Glede posla, pomalo se smiruje iako ima još administrativnih radosti koje treba pozavršavati u naredna dva tjedna. Mama je, hvalabogu nadošla, iako ju svako vanredno stanje i boljetica poprilično dezorijentiraju i bace van ravnoteže. Za 2 tjedna ući će u devedesetu. I vrlo sam svjesna svega. Svaki zajednički dan veliki nam je poklon i zahvalna sam na sve i jednom. Ipak, da konfuznih dana nemoći i bolesti bude sve manje, po mogućnosti da ih uopće ne bude, usrdno se molim. Jest, namuči se onaj koji ima zadaću biti njegovatelj i podrška, ali nitko, a osobito kad se zagazi u tako duboke godine, nije zaslužio muke i patnju. Jer dovoljno se kroz taj dugi život napatio.
Bubi više nije s nama. Nakon gotovo mjesec dana strepnje, pokušaja, želje da nam čim duže bude tu - morali smo se od njega oprostiti. Uz infuzije, što kod veterinara, što doma navukli smo još jedan zajednički Božić. Doslovno navukli. Možda malo i sebično. Ali tako smo htjeli da bude što duže s nama. Neću opisivati išta. Bubi je dobio bubrežnu infekciju koja je jako baš eskalirala. U ponedjeljak, dvadeset i devetog prosinca otpratili smo ga na neko mjesto gdje za njega više nema patnje i boli. Odveli ga zadnji put tamo gdje se tako nije volio voziti pa bi uvijek u autu obavio ritualno kakaknje, ali kad bi stigao bio je najbolji pacijent ikada. Ovaj put nije bilo nikakvog protesta. Bili smo s njim do samog kraja. Isplakali dušu. Tko god je prošao nešto slično, zna o čemu pričam.
Do njega imali smo dva mačka koji su nam došli. Njega smo baš htjeli. U međuvremenu nam je spletom okolnosti stigao i Rocky, ali mačka sa takvim karakterom niti jesmo niti ćemo ikada imati.
Kroz kojih tjedan dana trebala bi nam stići urna. Dali smo ga kremirati i bar će na neki način biti uvijek s nama.
I kako to život uvijek poravna, nakon kiše sunce i to, na prvi dan Nove godine stigla nam je predivna vijest. Točno na četvrtu godišnjicu veze Juniorka i njen dragi su se zaručili. Priznajem, nije nas mnogo iznenadilo jer stabilni su i toliko zreli svih ovih godina, on je super dečko i sve je nekako bio logičan slijed. Svu im sreću ovog svijeta i život kakav si požele od srca Zakoniti i ja želimo. Pir još nije u planu, no kako Bog da i kako si oni poslože - bit će.
I tako...Rollercoster.
Iscijedile su me sve te emocije. Iscrpile podobrano.
Naposljetku, blagdan Tri kralja, Badnjak, neradni dan u kojem je prvi snijeg lijepo zabijelo dolove i brijeg, pa tako i ovaj naš brežuljkasti grad spustio je u mene neki mir. Nakon dugo, dugo vremena bio je to dan u kojem sam istinski uživala.
Ne radila ništa osim ručka, izašla na parking na grudanje i slaganje mini snjegovića i onako pravo baš i bezobrazno uživala u miru i ljepoti tog dana.
Eto dragi moji uz nadu na češće druženje ovdje, uz jednu jedinu želju u ovoj friško načetoj godini - zdravlje i isto tako samo jednu novogodišnju odluku - više misliti na sebe, srdačno vas sve pozdravljam ovim prvim, od nadam se mnogih, postova koji će usljiediti.
Ljepota zimskog jutra
teutinaljubav.blog.hr
Stati uz prozor, uz pivce i kavu i uživati u ljepoti zimskog jutra. O ovakovom jutru i pogledu u Rijeci sam mogao samo maštati.
PANORAMA
komentatoricamicaa.blog.hr
Bio je danas popodne izvrstan Hesseov tekst o dobroti, dobrim ljudima , onima koji znaju voljeti ljude , ali - makla sam ga i stavila ove slike s Marjanske vidilice snimljene danas oko podneva kad smo se moja frendica Mirjana i ja uputile na brzinsku kavu između posla koji je gotov i obveza koje slijede.
Mi smo izabrale radost - evo je uslikana na postu.
i moj fejs frend Joško šalje sliku upravo sa šetnje Rivom
i ne vara nikor ko zapiva " ta divna , spli'ska noć
u luci male barke
ti siti se mene
i moje jubavi žarke...
slike s Marjana su moje
Riva je J.Gudić, autor
Jelka
dvitririchi.blog.hr
Nisam je još raskitila.
Stoji još...
Nekada davno bila je radost.
Nekada je bila svečanost.
Bila je pogled na razdraganu djecu koja je kite.
Malene božiće koji griju srce
jer se vesele, raduju životu, bezbrižni.
Sada je bolni podsjetnik na traumu.
Hvala im.
I vječna slava.
Junacima.
...
Alkohol je zlo.
...
Trebat će vremena da je raskitim.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr