Sve kategorije po listama
11
čet
04/24
Subota
ffp2.blog.hr
Ištvan, bolje rečeno Jeremija iz Alan Forda i moja malenkost (da se predstavim: moja pokojna baba po maminoj strani, a koja je cijeli život trčala po doktorima, da bi sve, pa i doktore nadživjela), obavili smo i zadnje preglede prije puta.
Uglavnom, kako bi Euro to lijepo objasnio - prošli smo na tehničkom.
Zasada :)
Zbog pregleda u srijedu bila sam živčana tjedan dana,a ujutro mi je doslovno išlo na povraćanje.
No nije bilo druge nego otići na pregled.
Najprije je trebalo vremena dok je doktor pročitao sve one nalaze od prije, te zaključio kao i svi ostali prije njega da takvo nešto još nije imao u praksi.
Kad se malo oporavio od šoka, krenuo je s pregledom.
I tako ležim ja tamo i ovaj mjeri jedan po jedan protok krvi po žilama i kaže na kraju: "Počekajte trenutak, odmah se vraćam natrag. Mi ovdje u ordinaciji radimo po pravilu: 4 oka bolje vide. S vašim nalazom idem do kolege, da i on pogleda, da nisam možda nešto previdio."
Taj trenutak mi se činio dug ko gladna godina.
Dobro da sam imala po sebi toliko gela za ultrazvuk da sam se brisala par minuta i time skrenula misli u drugom smjeru.
U najcrnijem scenariju vidjela sam ih kako skupa ulaze u sobu s pilom da mi odrežu nogu po kojoj krv ne cirkulira kako spada.
No, evo njega nazad sa smiješkom: "Kao što sam i mislio, sve je u najboljem redu, možete slobodno na put!".
Još je napomenuo da je važno raditi pauze u vožnjia i inače za vrijeme posla jer je sjedenje gore od pušenja u pogledu krvnih žila.
Izadjem sva sretna iz ordinacije, u čekaoni Ištvam sjedi sav zelen, izgrizao nokte do lakta.
Pričam kako je sve u redu, možemo doma i na put.
Kaže Ištvan: pa šta je ovaj radio sa tobom, skoro sat vremena te nema, živ sam se usro!?
No dobro, boja mu se brzo vratila.
Danas je pak njega čekao pregled kod otorinolaringologa.
Ne čuje dobro već tjednima i jednako toliko čeka na ovaj termin.
Svašta je već isfantazirao jer je kućni liječnik pogledao uho i ustanovio da nije začepljeno.
Da skratim - bilo je začepljeno i to i lijevo i desno (bit će njegov doktor treba nova oćala) pola sata mu to ispirali.
Smije se doktorica: "Sad ćete opet čuti što vam žena govori bez da se mora derati!" :)
I stvarno, već sam skoro izgubila glas, sve je tjednima trebali reći tri puta i to u različitim muzičkim ljestvicama.
I tako, ako sad netko od nas ne naleti na koru od banane, ne padne nam na glavu uteg od 500t ili nešto tome slično, u subotu putujemo najprije par dana u rodni kraj a onda u Zloveniju na zasluženi odmor.
Tražila sam stare slike s oba mjesta da nečime malo razbijem doktorske priče, novih će (valjda) biti po povratku.
Pusić, kisić, ako me slijedećih dana sretnete negdje izmedju moje dvije stare domovin, it iz stvarno aj, Leklerk.
MOM ZAVIČAJU
Niš nima lipjeg od mog zavičaja,
I tega mesta kade san se rodil,
Od moga kršnega primorskog kraja,
Kade san mići va školu ja hodil.
Ma je to bila baš lipa užanca,
Pod starun murvun na špegule igrat,
I na pedine i anke skrivalca,
Na tazi momolo svu mulariju zvat.
Ma je već dugo pasalo to vrime,
Od kad ja nisan va rodni kraj došal,
Mili Sušaku, ah, ne pozabi me,
O tebi vavik san sakuda kantal.
(Vjekoslav Knežević)
Povsod sem bil čisto sam,
pot za kruhom vodi vedno drugam.
Prevozil sem tisoč cest,
videl blišč in bedo tujih mest.
Ta zelena dežela me prevzame,
ko vozim po cesti do Ljubljane,
tu imam ljubezen, tukaj sem doma.
Pogled na Savo tako me gane,
da oko zarosi in v hribe ujame,
solza pravi srcu, da sem tukaj doma, tukaj doma.
Čuvati :))
star-rose-bloger.blog.hr
Čuvajte ljude, zato i jesmo ovdje na svijetu. Čuvajte ljude koje volite, koji će osmijehom prekriti vaše suze i pokazati vam da postoji nada usprkos svemu. Čuvajte ljude koji su praznik za dušu i koji djeluju na nju kao najbolji melem. Čuvajte ljude s kojima je tišina tako glasna i koji vas neće ostaviti kada vam je najteže. Čuvajte ljude koji se za vas bore i kada nitko nije na vašoj strani.
Čuvajte ljude koji se ne razmeću nekim velikim riječima o prijateljstvu, ali zato pokazuju da su oni na koje se uvijek može osloniti. Čuvajte ljude kao najveće blago. Jednom kada ih izgubite ništa više neće moći nadomjestiti tu prazninu. Nikakvi drugi ljudi neće moći stati na njihovo mjesto, jer vrijednost tih ljudi ostaje nezamjenjiva. Čuvajte ljude, zato i jesmo ovdje na svijetu.
To je ono vrijedno.. ono što ostaje ~ naše je ono što smo drugome dali~ a vrijednosti siju bogatstvo duše. Ako grliš, ako si ljubazan, kad poštuješ, kad imaš povjerenja, kad gradiš carstvo između tebe i drugoga a iznad svega pronađe se mir.. čuvajte ljude koji vam daju pjesmu u gužvi, one koji su sunce u kiši. Ne puštajte ih jer puno je onih koji ne primjećuju vašu tišinu a ona je moćna i puna buke.. čuvajte one susretljive i osjećajne a vole bez buke.
Vrbe… mace...
mecabg.blog.hr
Mace...
Vrbe… mace...
free photo upload
Negde vrbe zovu cica mace, možda zbog legende kako su postale.
Mačka je trčala obalom i pokušavala spasiti mačiće
koji su upali u reku dok su se nestašno igrali na obali.
Šapicama je doticala vodu, ali se nije usudila dalje.
Tužno je mijaukala i dozivala u pomoć
Čula ju je samo vrba, i spustila svoje grane u vodu.
Mačkice su se grčevito uhvatile za grane,
mama mačka je dopuzala i izvukla ih sretno,jedno po jedno na obalu.
Od tada, po legendi,
svakog proleća na granama vrbe izrastu maleni krznasti pupoljci
na mestima gde su se mačkice držale šapicama…
Prizemljenje
bez-obzira-109.blog.hr
Nije mi dob za romantične izljeve, a nisu ni vremena za velike radosti.
Usprkos tim činjenicama uhvatila sam se u zamku svoje sebičnosti što
je vjerojatno svojstvena svakom pojedincu kad mu se radi o koži ili još
jače, koži potomaka. U toj svojoj preokupaciji sobom i svojima, padnu
ti na tjeme vijesti od kojih trniš od glave do pete a da nikad nisi upoznao
te mlade ljude. Mladi brat i sestra, on generacija moje mlađe unuke, a
ona dvije godine mlađa, ničim zaslužili, tragično su preselili na neko
drugo mjesto (nadajmo se da je bolje), ostavivši svoju obitelj u nečemu...,
to je puno više od boli. Odmah se vraćam dvadesettri godine unazad i
vidim slike moga nećaka, također otrgnut zbog nehaja pijane budale.
Samo kažem..., ne daj Bože najvećem neprijatelju da sahrani svoje dijete,
ne znam kako to ljudi mogu izdržati. Kad su bolesni a ne mogu im pomoći,
užasan je osjećaj, nemoć, gledaš i sve na tomu ostaje, ali su tu, živi su.
Moj brat i njegova sada pokojna žena su bili dodatno kažnjeni svojim (kako
su znali reći) predugim životom. Čemu život trajnog grča i nepremostive boli?
Suosjećanje koje je prisutno, a u ovom mom slučaju i bol za svojim nećakom,
ne mogu zacijeliti ranjena srca roditeljska.
Uhvatila sam se danas u jednom trenutku (i više njih), kako sam oslobođena
onog višemjesečnog pritiska o ishodu i gotovo sam radosna napustila bolnički
krug. Još kad mlada liječnica kojoj osmijeh ne silazi s lica na izlasku kaže...,
"eto vas lipa moja, vidimo se za šest miseci, a do tada znate šta vam je činit".
Gotovo sam odlepršala svom "vozaču" i bacila mu se u zagrljaj, dok je on
jednom rukom "češao oko" okrenuvši glavu na drugu stranu. Posvećeni sebi i
trenutku oslobađanja, sjeli smo na kavu, a meni kao neki oblak prešao preko
ovo malo preostalog mozga, kao da me taj nevidljivi oblak optužuje za toliku
količinu radosti. Cijeli dan sam u mislima i preispitivanju, imam li pravo na te
male porcije radosti dok oko mene vrvi svijet i životi koji su sve više nego
bajkoviti? Opravdavam ovu svoju darovanu dozu samozadovoljstva i uhvaćenim
trenutkom radosti ljudskom zaboravljivosti na sve i svakoga oko sebe, radi sebe.
Kao da sam nagrađena svojim prirodnim izlaskom iz loših misli i loših situacija.
Opet se opravdavam kad kažem kako sam baš takva od koristi onima kojima
još trebam i koji me trebaju, ili je i to samo čista ljudska sebičnost?
Kako god, osjećam da sam se prizemljila čim sam se dala u analizu današnjeg
dana punog događaja i zbrkanih osjećaja. Oprostite svi vi koji danas tugujete:(
Vrtuljak
morskamorska.blog.hr
Pita učiteljica malog Ivicu koliko je dva plus dva.
Pet, kaže on.
Ma, Ivice, razmisli malo, dva plus dva?
Pet, ponovi on.
Ivice, ako imaš dvije jabuke i ja ti dam još dvije, koliko je to.
Ma pet, boga ti gluvoga.
Evo, ovako izgleda svakodnevna komunikacija s mojim dragim Starim.
Ja u kupe, on u špade.
Ja šumom, on drumom.
I onda zavičem.
A on, šta se dereš.
I tako, u krug.
kad me hoće hoće me
demetra1.blog.hr
ZAŠTO JE TAKO
Uzalud su sva pitanja
Odgovori samo traže nova
Vrzino kolo se zapliće
Kaljuža otvara svoje grotlo
Najvažnije stanje uma
Sve manje je ljubav dobrota
Sve manje je mogu i hoću
Zaboravljene riječi
Davne prošlosti, mnogima
Ugrabiti, prisvojiti još i još
Nikada dosta ovog zemnog
Ovog crvljivo prolaznog
A Radost traži ne nalazeći
Kao gluha i slijepa baulja
Drugi drugome otima
Misleći da može i smije
Prisvaja pravo kao amanet
Zalog za sutra kojega nema
Sutra je tek tlapnja i izgovor
Ovaj najmanji silno želi
Biti silnik
Među istima
Koja li mu korist
I jednoga dana, sutra
Sutra ga čeka položiti
Račun onome jedinom
Kojemu se cijeli život
Izruguje
Život je prekratak
Za popravak
11.04.2024.
(Umjesto na MR 9. od subote sam na pola takva i nikakva. Opaka viroza, Otazan pregled dok ne ozdravim, a onda tko zna kada ću na red. CRP mi je još uvijek 25,1. Možda je zato ovo bunovno razmišljanje)
Sretan grad...
dinajina-sjecanja.blog.hr
„
Knjiga Sretan grad Frane Petrića dolazi iz kasne renesanse, ali svojom aktualnošću i danas zaokuplja ne samo proučavatelje Petrićeva djela, nego i svakoga mislećeg čovjeka. Petrićev model organizacije života zasnovan je na platonovskim idejama o idealnoj državi, no posve precizirani praktični aspekti njegova oblikovanja s filozofske, sociološke, upravljačke i arhitektonske strane daleko nadmašuju utopijski karkater platonovskog uzora.
korisno je za grad da ima ljude koji se privatno bave poslovima i trgovinom, pa da od carine i pravednih daća novčano ojača, kako bi kasnije mogao podnijeti izdatke. zbog duševnog zadovoljstva građana neophodne su u gradu osobe koje poučavaju vjeronauk, štuju tajnu vjere i žrtvama čine dobra i bogougodna djela.
Ako naš grad bude takav kako smo ga opisali, najžešća žeđ u njemu će se moći gasiti vodama izvora blaženstva koje nad njim sípi...
Frane Petrić, 1529. - 1597.
Nad gradom, već danima, navala vrućine. Kao pod staklenim zvonom
došetamo do parka fra Grge Martića. Dok sutonsko sunce obećaje
smiraj zaustavljamo se na terasi kafića, stotinjak koraka mijena
ritam srca... pupoljci majskh ruža obećaju svibanjsku ljepotu,
krošnje breza bude uspomene. Slovkamo petoslovlje sa
početka priče, bezglasje zanosa u ljepoti našeg kvarta.
izmišljamo inačice Proustovskog Combraya, snaga
nehotićnog sjećanja gradi mostove među srcima,
uramljuje minulo u privid, potvrđuje sreću grada.
U pregibima tmine ushit svjetlosti,
zvučno zrnce tišine i šutljivo svitanje.
dan bojom vjenčanice kruni sreću grada!
Dijana Jelčić
Stein am Rhein
stella.blog.hr
Za one koji ne znaju, prijevod imena grada Stein am Rhein
je kamen na Rajni. Nakon dela Bodenskog jezera Untersee
Rajna odlučuje da dalje teče sama baš na tom mjestu, a kad
se gleda s visine, staro jezgro grada liči na poluotok na rijeci.
Ja sam prosto zaljubljena u taj divni grad.
Sve su fasade ukrašene makar ukrštenim gredama,
a većina je oslikana.
Evo medene željezničke postaje za djecu
Najmlađi se mogu provozati vlakićem
Spustimo se u luku na Rajni
Nevena čeka ...
Pa će hraniti labudove, patke, ribe...
Doviđenja, puslice od grada!
E Tito,Tito hehe..
eurosmijeh.blog.hr
– Koliko šarafa proizvedete na dan?
– Samo pet, druže Tito, odgovori radnik.
– Zar samo toliko!? Ja bih n tvom mjestu napravio bar dvadeset!
– Znam, to je zato što ste vi bravar, a ja diplomirani ekonomist,
odgovori radnik.
Sjedne političar u bus i iz dosade pita čovjeka do sebe:
– Druže, biste li radili vi za Francuze?
– Radio bi nedjelju, dvije, i kući.
– A za Engleze?
– Radio bi nekoliko dana.
– Druže, reci, za Amerikance?
– Ne znam koje novce da mi daju, ne bih za njih.
– A za Jugoslaviju?
– Za Jugoslaviju? Našu partiju? Naše drugove? Radio bi dan i noć,
sve da mi ništa ne plaćaju. Političar se nasmiješi slatko, pa ga pita:
– Druže, koji vam je posao?
– Ja sam grobar.
Putovao Tito kroz Slavoniju i njegov vozač zgazio svinju.
– Stani sad, odi u selo plati čovjeku svinju, mi smo narodna vlast,
kaže Tito.
Vozač se vraća nakon tri sata, a Tito bijesan
– Gdje si dosad?
– Došao sam u gostionicu, rekao da sam Titov vozač i
da sam zgazio svinju. Častili me, nisu mi dali otić.
Poslije rata šeće Tito ulicom i sretne stariju ženu:
“Smrt fašizmu, bako!”
Baka odgovara: ”I tebi sinko, i tebi!”
Prolazi drug Tito na bijelom konju pokraj svojih boraca,
koji grizu automobilske gume.
– Što radite, drugovi?
– Jedemo automobilske gume, druže maršale!
– Gume su za ranjenike, za vas su felge.
Komesar: druže Tito, ostala nam je samo jedna
vreća kukurznog brašna!
Tito: To odmah podijelite ranjenicima, a mi ćemo kod
Gojka na janjetinu čim pređemo Neretvu.
Za vrijeme Tita:
Sudac izlazi iz sudnice umirući od smijeha.
Kolega mu prilazi i pita ga zašto se smije?
– Upravo sam čuo najbolji vic ikada!
– Daj mi ga ispričaj, pita ga kolega.
– Ne mogu! Upravo sam osudio čovjeka na 10 godina zbog toga.
Vidjeh' danas' Zmaja!
krizar.blog.hr
Ljubav se po prvi put' od kad su joj ljudi nadjeli to ime' i proglasili je Svemoćnom' od prvog poljupca Adama i Lilith' osjetila..nemoćnom. Sad tko je kog prvi poljubio' nejasno je. Obzirom da je Lilith skončala' kako je..bit će Ona' jer mi žene smo' opake' "igračice" ( suptilne) i najiskrenije ( poznavajuć sebe) muškarci samo misle da su lovci' zapravo su lovina!
Amori su joj u štrajku! Osnovali Sindikat' žaleći se na uvjete rada -
1- Na odjeću! Komad lake prozračne svile! Na sjeveru je hladnoooo! Snijeg' minusi' a oni krpicom pokriveni!
2 - Na prehranu! Svi su salasti' trbušasti' ono ..boing- boing' sad je tako moderno fit' bit! Oće svi u vegetarijance il vegane! Zbog pretilosti' ne mogu letat!
3- Strelice im više' zbog' interneta' kojekakvih stranica za upoznavanje' ne mogu pogodit više niti jedno srce' možebitnih..zaljubljenih. Treba se osuvremenit! Možda' nano tehnologija????
I Ljubav' u očaju' sjeti se već sad vremešnih ljubavnika' koji su se razišli ' jer " Ona' nije bila sve što im treba!
I nazove ona ' Sudbinu' svoju prijateljicu' a ponekad i zakletu neprijateljicu ' jer kad njih dvije zarate i Usud im se miče s puta.
I pita je' sva slatka - Sudbino' možeš li ovo dvoje' spojit?
Sudbina - Mogu..al si mi dužnik?
Zanimljivo' da i u ovoj imaginarnoj priči' uvijek netko' nekom..duguje!
I dovede Sudbina' to dvoje' vremešnih ljubavnika na raskrižje Života!
ON - Nisam te zaboravio. Volim te još i sad ! Spreman sam poći za tobom' konačno!
ONA - Volim te' zauvijek' nezaboravan si mi. Spremna sam ostati! Konačno!
I njih dvoje' Ona stavljaći mu ruke na izborano lice' a On' zagrlivši je' opet odoše ' s tog raskrižja' svatko na svoju stranu! Ne mogavši se ..dogovorit' Ona Sjever' On - Jug.
Ljubav' pomisli' a u MP3' ljudi' licemjerno misle' da im samo ljubav ' što im ' mi treba! Koja zabluda' tisućljećima!
Sudbina - slegla je ramenina i pomislila - Ah ljudi' ništ koristi! Znala sam.
Usud pak- Cerekao se jer od ljudi ' ništ drugo ne moš ni očekivat! Kompicirani su.
Jesmo li?
Amori - Još' u štrajku! Do kad? Ne zna se!
10
sri
04/24
Stvoritelj u lošem društvu
luki2.blog.hr
STVORITELJ U LOŠEM DRUŠTVU
ZAVODLJIVA OTUDENOST
Stvoritelj u lošem društvu novi je roman znanstvenika i književnika Darka Oreškovića.
Darko Orešković je pisac čije je glavno zanimanje znanstvenik na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Stručnjak je u području neurofiziologije s više od pedeset relevantnih znanstvenih radova. Objavio je četiri romana: Odrastanje (1999), Obitelji s ljubavlju (2001), U potrazi za izgubljenim satom (2009), i Anđeo smrti / Roman o snajperistu (2019). Uspješan je kao znanstvenik i kao književnik.
Glavna tema romana Stvoritelj u lošem društvu je otuđenost u suvremenom društvu. Snažna je to i duhovita kritika i naše sredine. Mjesta i likovi su gotovo prepoznatljivi. I dok su otuđenja iz doba Kafke, Orwella, Sartrea ili Camusa mračna i depresivna, otuđenje u ovom romanu je naizgled poput zavodljive igre. Dovoljno je uključiti ekran kompjutora i zaroniti u virtualni svijet. Istog trenutka umrežen si s čitavim svijetom. Otvaraš stranice s internetskim sadržajem, dopisuješ se s ljudima s najudaljenijih zamislivih mjesta našeg planeta, igraš raznorazne video igre, skakućeš s teme na temu, letiš poput pčele s cvijeta na cvijet. Ali, isključivanjem ekrana ta čarolija i uzbuđenost virtualnog druženja odjednom nestane i ti se pretvoriš u većeg samotnjaka od bilo kojeg Kafkinog lika. A da se to ne dogodi, samo ponovno uključiš ekran kompjutora.
Tako je i s glavnim junakom romana, mladim čovjekom, koji živi uobičajenim i očekivanim životom pripadnika srednje građanske klase, pomalo suhoparno i bez pretjeranih emocija. Škola, diploma, posao, obitelj. Ali uz tu uobičajenu kolotečinu, odlazeći u svijet interneta rađa se i njegov alter ego koji je sve samo ne život visokopozicioniranog službenika u kolotečini života. Gotovo bi se moglo reći da se radi o dva junaka koji žive u odvojenim svjetovima, stvarnom i virtualnom.
Radnja u virtualnom svijetu odvija se poput stripa, a galerija likova nalikuje na junake iz Alana Forda s puno humora, pa i crnog, s puno ironije, pa i autoironije, tako da otuđenost postaje gotovo nevidljiva, a lutanje internetom pretvara se u uzbudljivu avanturu. Kako glavni junak sve češće bježi od relevantnih tema u virtualni svijet, u njemu raste pritisak kao što se povećava pritisak i u Papinovom loncu. Tlak u loncu sve više raste i čini se da je na kraju eksplozija neminovna. Hoće li do eksplozije doći u životu glavnog junaka ili neće, to će čitatelj doznati u ovom romanu. Našeg junaka u stvarnom životu pokreće gotovo sterilna rutina. Svakodnevni odlasci na posao, posjet roditeljima četvrtkom, priče djetetu prije spavanja i pohađanje razno raznih dječjih aktivnosti. Odnos prema supruzi je također površan. Taj prilično sumorni život junaka, prikazan je s puno humora u odnosima glavnog junaka sa svim članovima njegove obitelji.
Kako su virtualni i stvarni svijet dva sasvim različita svijeta, tako je i glavni junak potpuno drugačija osoba u virtualnom svijetu za razliku od osobe u stvarnom svijetu. Koja od tih osoba je stvarna, možda je pitanje koje bi svaki čitatelj trebao postaviti sebi, nakon što završi svoju višesatnu plovidbu stranicama interneta.
Roman Stvoritelj u lošem društvu je slojevit i koherentan. Likovi su iznijansirani. Autor vješto osvjetljava probleme današnjeg čovjeka: bijeg od slobode, otuđenost od prirode. Jezik u djelu je mješavina znanstvene jezgrovitosti i svakodnevnog žargona čime se potencira ironija i sarkazam. Tekst je prohodan i intrigantan.
Roman potiče na promišljanje i nadam se da će pridonijeti svijesti o važnosti istinske ljudske komunikacije i dostojanstva osobe.
Rana verzija romana Stvoritelj u lošem društvu, pod naslovom Tko ako ne ja od 112 prijavljenih rukopisa ušla je u finale (među 5 naslova) natječaja za V. B. Z.-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2018. godine.
Zorka Jekić, glavna urednica. Izdanje: "Biakova"
Večerass, nakon Slovaka :))), otišla sam u Društvo hrvatskih književnika, gdje se održala promocija knjige "Stvoritelj u lošem društvu", autora Darka Oreškovića. Sudjelovali su: Ratko Cvetnić, akademik; Slobodan Prosperov Novak, sveučilišni profesor, Zorka Jekić, urednica, Darko Orešković, autor.
Točno tako su i posloženi na fotogeafjji, s lijeva na desno.
Zorka pazi na svaki detalj. Štosna naslovnica...
Kad se izgovori Vesna Parun, najčešće se pomisli "Ti koja imaš ruke nevinije od mojih"... a ja sam za njen rođendan izabrala Stablo. Mala pjesma velike pjesnikinje za veliko promišljanje...Povodom Vesninog rođendana, 10. travnja 1922., prekrasan Zlarin.
STABLO
Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo..
Rekao si:
budi plaha.
I neusudih se
zatreperiti lišćem.
Rekao si: budi vjerna
I ja čekah.
Onda si ušutio.
A stablo je još tu.
I ne usudi se
zatreperiti lišćem.
Svim prijateljima muslimanske vjeroispovjesti sretan praznik. Bajram Šerif Mubarek Olsun.
Ljubim!
RUŽNE ŽENE
tignarius.blog.hr
Prolaze kroz grad....
Pramenka
Ima jedna poljska izreka; Nema ružnih žena, ima samo premalo votke!
Ne znam koliko bi votke bilo potrebno da s Pramenkom popijem kavu a za nešto "ozbiljnije" bi radije skočio u Savu!!!
Nevjerovatno je da od toliko zgodnih, šarmantnih, pametnih žena, mi moramo gledati spodobe tipa; Obuljenke, Žalacke, Borićke, Taritašice, Peovićke, Benčićke, Raukarice, Dolančićke, Ahmetovićke, Oreškovićke.....
Nabrajanje ovih spodoba izaziva jezu!
Sve ružne žene su ujedno i zle a ružne su jer ih zlo nagrđuje!
K tome je Pramenka glavni kadrovik HDZ-a pa je izabrala stvarno šarmantne muževe, Radmana Grlića, Kapulicu, Mažara, ..uz stare ljepotane Mateka Očenašeka Granića, meni pola tebi pola Bagi pola..i stamenog Šeksa zvanog Sova
IJoš ako k tome pridodamo HDZ-ovu rodnu osvještenost pa imamo nabildanog pederka iz Varaždina, uistinu đumbus družina "Taličnog" Andreja
Danas je obljetnica proglašenja Nezavisne Države Hrvatske! koja je unatoč nekim teškim nedostacima bila Država!!! jedina moguća u tim uvjetima
(Pa poručujem onima koji slave 29. novembra da će se načekat)
* Punjena paprika i batat ... 320 kcal
minus40kg.blog.hr
1 punjena paprika ... 140
10 dag batata ... 90
0,1 dl maslinovog ulja ... 90
sol
- uz punjenu papriku serviraj batat pečen na maslinovom ulju
Sarma promijeni odijelo i od zimskog namah postane proljetno jelo.
Zašto batat?
Jednostavno. Kad kupiš kilu, a po obroku uzmeš desetak dag onda i potraje, a neki dan mi se baš svidio batat na maslinovom, pa rekoh, hajd da baš provjerim je li bilo slučajno. Eto, definitivno nije. Vrlo je ukusno, a uopće nije preslatko, naravno, meni, a u vaše procjene, kamoli afinitete, ne ulazim. I opet se pravdam, a to mi se baš nikako ne sviđa.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr