Sve kategorije po listama
29
sri
01/25
NERVOZA
sewen.blog.hr
Prečesto pogrešno biram,
Šta bi bilo kad bi bilo, šta će bit,
Ja se unaprid iznerviram
Pa u miru mogu razočaran pit.
Imam tako taj izgovor jak,
Onako stabilan, onako simboličan
Iznerviram se ka šta dišem zrak
Al sam s čašom zapravo odličan.
Najlakše je nać razlog za piće.
I ružne su pisme zvonke...
A nije piće za slabiće,
Samo za nas hrabre momke.
Grobniščina
mcind.blog.hr
_____Evo i pogleda sa grobničke gradine dok je bilo snijega po okolnim planinama. Planina Obruč koju popularno nazivaju i Grobničke Alpe bude često pod snijegom a u vrtačama se može naći i krajem proljeća.
Zidine djeluju moćno a često ih prikažu i u TV seriji 'Mrkomir I'.
Pogled sa gradine na grobničke planine i mjesto Dražice.
Iz Dražica i susjednog Podkilavca najčešće se kreće na uspone u planinu Obruč a planinarski dom 'Hahlić' na oko 1100 m.n/m je odlično mjesto za odmoriti i ugrijati se.
Grobničko polje sa poznatim motodromom i sportskim aerodromom.
Najviši vrh planine Obruč zove se Obruč (1377 m.).
Vidi se i vrh Klek primorski (1214 m.) koji je viši od poznatijeg Kleka iznad Ogulina.
Nalazi se oko 2h hoda od planin. doma Hahlić i toliko od skijališta Platak i uz uspon na obližnji Crni vrh i još poneki u ovom gorju sa spavanjem u domu Hahlić lijepa planinarska tura.
Ovdje se još uvijek mogu vidjeti ovce a mnogi vole kušati grobnički ovčji sir koji dobro paše uz palentu kompiricu.
Grobnički dijalekt je poseban dio primorske čakavštine i zaštićen je kao nematerijalno kulturno dobro.
A kad je već aktualan rukomet evo nešto enigmatike i sa tom temom.
Premetaljke:
TOK MURE
TOME ŠAMARA
LOŠE ŠUNJAN
NULTI ČIN
CRNI LUD KAIĆ
KRŠE OVNA
SRAM ĐAKA
KASUN FRCA
VESLO JANI
Križaljkica talijanka sa tri crna polja i sličicom.
Vodoravno:
1. Vratar Domagoj. 2. Riječka planinarska obilaznica. / Mljevena riba sa dodacima, obično kao crveno bijeli štapići. 3. Desni vanjski Ivan .
4. Naselje blizu Senja a i planin. dom na Velebitu. / Žensko cvjetno ime. 5. Veća limena ili plast. posuda, amper, obično za nositi vodu. / Star. fr. pisac Emile.
6. Razbacivati. 7. Prvi i treći vokal. / Najveća ptica. 8. Veća pletena posuda.
Okomito:
1. Prase, svinjče. 2. Reakcija na neku povredu, obično uz temperaturu. 3. Muško ime (star. hrv. rukometaš Jeftić, srebro na SP u Tunisu 2005. g.
4. Metar. / Kratica jakog eksploziva. 5. Turska TV serija. / Starinska pločasta računaljka sa kuglicama.
6. Dizajnerski namještaj iz Đakova (latinski 'sada'.) / Brazilski velegrad (kraće).
7. Mjesto u Bilogori u općini Severin. / Slovo sa kvačicom. 8. Žensko ime. 9. Oponašatelj. 10. Planinska visoravan u Istri.
Od ovih zemalja koje su se plasirale u četvrtfinale nisam bio samo u Brazilu i Danskoj a bio sam i u većini koje su ispale.
Ovdje sam pred dosta godina u šetnji iznad jednog fjorda na Islandu. Krećući se u manjoj grupi po nekoj lošijoj cesti van mjesta naišao je jedan mladi Islanđanin u terencu i usporio kako nas ne bi pošpricao bljuzgom i zatim stao i pitao da li se želimo nekud provozati. Zahvalili smo mu i rekli kako smo samo došli malo prošetati i on se nastavio voziti. Na pitanje kuda ide rekao je nigdje određeno, samo se ide malo provozati jer nema baš puno prilike, cesta je malo na otoku a do puno naselja se može doći samo brodom.
Bilo je okolo puno leda a vidio sam i kako se suši riba bakalar. Ne znam da li bi mogao Sigurđsson prepoznati ovaj ledeni brijeg iznad fjorda Reyđarfjörđur, ima ih puno sličnih a nije blizu Reykjavika..
Možda poslije pokažem i neku sličicu iz Mađarske.
Kad već viđam dosta radnika iz Nepala evo jedno jelo koje bi se i kod njih moglo naći. Ovaj put crna riža, proso, mrkva, grašak... , a umjesto mediter. začina i maslin. ulja kod njih su neki drugi, više ljuti.
Događanja u tramvaju... ...
dinajina-sjecanja.blog.hr
‘Događanja u tramvaju, Stilske vježbe
premijeru 19. januara 1968. u teatru ITD
reprize traju otprilike pola stoljeća
a zbog dugovječnosti ulazi
u Guinnessovu knjigu rekorda kao
najdugovječnija predstava na svijetu
s istom glumačkom postavom.
Pero Kvrgić i Lela Margitić.
Događanja u stanu glumca...
Gdje si? U kuhinji. Dođi. Eto me odmah. Ništa odmah, u isti čas!
Čula sam papigu. Propustila si dijalog. Trideset joj godina.
Kućni ljubimci su zakon. I kod nas doma.
Znaš li da volim tišinu sunoćavanja?
Čujem šum mjesečine u krošnji breze.
Grizemo istu jabuku, ja na jednoj ti na drugoj strani
je li jezik razdora jezik ljubavi ili grizemo istu jabuku...
ne govori grizi..
Danijelu je jučer bio rođendan. Umro je u kasno ljeto.
Imam riječ duboko, imam... riječ duboko je umorna.
Izvuci je iz mene. Učini nešto za mene.
Evo knedla s šljivama. Šta je s kavom?
Odmah će. ništa odmah, isti čas!
Ne volim imperativ. Nisam ja bio je papagaj na TV.
Volim tvoje sitne laži. Govorim istinu.
Istina se sanja. Ti budna sanjaš.
San je u tvojim očima. Opet pretjeruješ.
Zašto opet? Zato što ja to kažem.
pa neka moja bude zadnja za večeras.
Neka bude!!!
Dijana Jelčić
Prijatan dan
stella.blog.hr
Ima dana kad se treba samo družiti, a sve poslove
ostaviti po strani. Treba naći prijatno mesto za dobro
društvance. Ovog puta restoran "Goranski dom" u Smederevu.
Dobra riblja čorba
Smuđ i som za nas
Kečiga za dame preko puta
baklava
Pa šetnja Smederevskom tvrđavom..
Dame i gospođe hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Pita susjed susjeda:
Što ti žena radi?
Ona je prostitutka!
Oooo,pa znaš li što to znači?
Ne znam, samo znam da tvoja žena pomaže
mojoj kad ima puno posla.
Šeta Fata po Divljem zapadu kad iz grma izleti Indijanac
i krene ju silovati. Nakon što je obavio svoje, ponosno joj kaže:
Ako ti se nešto dogodi kroz devet mjeseci znaj
da je to od poglavice DVA-PERA.
Odgovara njemu Fata :
Ako te bude nešto peckalo kroz tjedan dana
znaj da je to od Fatinog TRI-PERA.
U žestokoj svađi žena kaže mužu:
Bolje da sam se udala za vraga nego za tebe!
E, nisi mogla. Brak između bliskih rođaka
zakonom je zabranjen!
Kaže žena suprugu:
Biraj, ja ili nogomet.
Na to će njoj suprug:
Razmislit ću za 90 minuta.
Kako je nastala menstruacija?
Kad je Eva ubrala jabuku sa zabranjenog drveta Bog je rekao:
Krvavo ćeš mi ovo platiti!
Eva upita Boga:
Može li u ratama?
Gospodine, zašto niste ranije prijavili ukradenu kreditnu karticu?
- pita policajac.
Lopov troši manje od moje žene! - odgovara gospodin.
Zašto ju sada prijavljujete?
Mislim da ju sada koristi lopovljeva žena.
Dragi, večeras je noć vještica.
Što misliš kakvu masku da stavim?
Draga, ne moraš nikakvu. Samo nacrtaj obrve kao i
obično i bit ćeš bez konkurencije.
28
uto
01/25
Kad se kockice poklope...
luki2.blog.hr
Nekada zaista samo treba da se kockice poslože....Evo što se dogodilo....
Ulazim u Konzum, napunim košaricu potrebnim i krećem prema blagajni...Sve otkucano! "Kartica, gotovina" - pita mlada, simpatična cura (piše studentica) na blagajni...."Kartica"..
Kopam po novčaniku - nema go kartice....:((( Gdje je go card?! Ništa, da ne zadržavam, platim drugom karticom, ali...Gdje je go card?!
Ajme, zavrtim film unatrag....Kada sam je zadnji put koristila? Nemam pojma. Stanje na kartici: isto. Nitko je ne koristi. To je dobro. Ipak...
Razmišljam što i kako...Ujutro nešto moram obaviti kod Maksimira....u redu. Tamo je i jedna fina pekara, gdje kad sam blizu znam otići. I uvijek nešto pronađem za sebe. Sada sam ušla samo s jednom jedinom namjerom. "Dobro jutro. Molim vas, da li je slučajno kod vas ostala moja kartica?" "Čeka Vas." - čujem najljepši odgovor s druge strane.
Jupiii! Pronašle se moja kartica i ja, na obostrano zadovoljstvo.
Presretna, zaključujem da još uvijek ima dobrih ljudi. I puno nade za sve nas, dok je takvih....
Ljubim!
i zato nemoj da se kaješ
caricauniverzuma.blog.hr
noćas je pala kiša
otvorila sam onaj antik
stajao je netaknut i
čekao nas
i zato nemoj da se kaješ
zbog nas
zbog svega
ja se ne kajem
nema žaljenja u meni
nimalo
takvi smo najbolji
takvi smo bili najbolji
i zato nemoj da se kaješ
kad zatvorimo oči
nema kajanja u nama
svi smo krenuli svojim putem
jesi li sretan
Polufinale je našeeeee *&*
star-rose-bloger.blog.hr
Nevjerojatno gusta i borbena, strepilo se do posljednje sekunde i ipak izborili s 31 : 30 polu finale. Žustra utakmica protiv Mađarske u polufinalu vidjet ćemo koja iznenađenja nas još čekaju. U polu FINALU SMO uz vrlo napetu utakmicu ali nije nam isliznula iz ruku i u zadnjem trenu zabili presudan gol. Bilo je BITI ILI NE BITI. Još uvijek pod dojmom ali nadala sam se do zadnjeg. A kraj da nepovjeruješ. Mladi su ali stigli do polu finala, nadomak finalu. Samo dva koraka do vrha, do mogućeg zlata kojem se nadamo.
Bravooooo dečki, sad borba i još snage.. i upornost do kraja.
Sretno dalje našima :))
Protiv iz visine u detalje
potok42.blog.hr
Mirec, čuveni osnivač nezavisnog gradskog dvotjednika,
njegov urednik i komentator, pisao je svoje vrhunske osvrte
s pozicije intelektualca nakrivljenog ulijevo. Nepopustljivi
kritičar učinaka havariranja socijalizma, naci jednoumlja
i plitkoumlja devedestih, nazvao ih je sitnozoridbama. Ovaj majstor
od zanata, stilski upečatljivo, svoju je pažnju usmjeravao
na detalje, ulazeći u dubinu gadosti od manipulacija i kontrole.
A ti si nastojao vinuti se u dronske visine i sagledati novostvoreno,
uspoređivati s ostacima srušenih društvenih građevina.
On bi opisivao prozore, vrata, brave, podrume, biografije graditelja,
ti objašnjavao prostorne planove, osušene parkove, ulice, promet.
Obojica niste htjeli dati prolaznu ocjenu arhitektonskim rješenjima,
a najviše zato jer ste znali da je građevinski materijal ukraden.
BOJKOT BROJ DVA
andrea-bosak.blog.hr
U Konzum neidem već dosta dugo, Studenac isto tako, Prehrana je oduvijek skupa barem kod mene u kvartu jer nema konkurenciju u neposrednoj blizini. Na pumpu ide Kiki samo po dugan i rizle kada mi zapali. U DM-u kupujem samo njihove proizvode ali i to sve rijedje jer kućne potrepštine kupujem preko interneta i to xxl pakiranja koja su po cijeni jednaka jednom prizvodu u trgovini.
Ovim novim dugim bojkotom trebalo bi nešto i uspjeti, naravno prvenstveno drastično smanjenje marze koja je uračunata u cijeni proizvoda koji je naravno upitne kvalitete s obzirom da većinu artikala na policama imamo iz uvoza a tu se prepakirava i plasira nam se kao da je domaći prizvod.
Luk smrdi, češnjak smrdi, salame imaju specifičan miris i okus, kod nas oni koji imaju pravo uvoza hrane ili nečeg drugog kupuju bofl a nama naplaćuju kao da je A klase. Naravno trgovci nas zakidaju i kod vaganja jer papir na koji stavljaju artikl teži bar dva grama ,a o kvaliteti kupljenog prizvoda uzaludno je bilo što napisati ili izgovoriti.
Kupac bi naravno trebao biti u pravu ali to kod nas nije tako, kod nas su u pravu dobavljači koju kupuju bofl robu, prepakiravaju i prodaju pod prvu klasu domaće proizvodnje.
Susret s imaginarnim...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Oslonjen na nosač mosta gledao sam kako odlazi.
Po prvi put otkako sam je upoznao, ona se okrenula i pogledala me.
Krenuo sam nekoliko koraka napred ka slijedećem nosaču sa željom
da joj se pridružim. Potom, kada je bila još dalje, ona se okrenula po
drugi put, stala potpuno mirno i pogledala me, prije nego što je
nestala zauvijek. Da li je to uradila zato što je htjela da tiho i sa
udaljenosti potvrdi njeno naređenje da je ne pratim?
Ili je možda željela da mi dozvoli da joj još jednom vidim lice?
Nikada nisam saznao odgovor.
Alain Fournier... Veliki Mon
Gledala sam u nebo očima djeteta koje se gubilo u obmanama
nekog nametnutog mu vjerovanja. Svetom vodom krštenja su
mi oduzeli pravo odabira, mislila sam. U sebi sam nosila meni
samoj nepristupačnu tajnu, tajnu grijeha.
Gimnazijska ljubav, ispit zrelosti, brucošijada, unutarnji rast
poželjeh učiniti korak ka ljubavnom činu, ali korijenje me
čvrsto držalo za koljevku rođenja.
Kratkotrajna čarolija je nestala, izgubila se u vrtlogu
bezimenog osjećaja i okusu razočaranja.
Čitala sam Velikog Mona. imaginarni sudionik je bio
čovjek kojem, odgojem žigosana, ne uzvratih želju bliskosti.
Upitah se, što je grijeh, nosim li ga u sebi, koji je to grijeh?
Uzročnik mog bijega iz koljevke odgoja je misao
Svetog Augustina,
Ako opraštaš, opraštaj iz ljubavi!!!
Oprostih odgojiteljima i oprostih sebi zabludu.
.
Dijana Jelčić
JOŠ NISMO UŠLI U HVU
zgmazoretkinje.blog.hr
Još nismo prešli u Hrvatsko vojno učilište, iako smo sve dogovorili sa istim. Čeka se zapovijed. Kako god idućeg tjedna bi morali preći. Nakon više od dvije godine pregovaranja i intenzivnih pregovora zadnjih 4 mjeseca.
Treninzi:
Ponedjeljak i srijeda.:
• S1A od 20:00-22:30 sata u Prvoj Gimnaziji
• drum line ponedjeljkom od 20:30 do 22:00 sata
Utorak i četvrtak:
• S2 od 20:00-22:00 sata u Prvoj Gimnaziji
Subota:
• J1A od 09:00-12:00 sati u Prvoj Gimnaziji
• J2 od 11:05-13:35 sati u Hercegovačkoj 111
• J3 od 9:00-11:00 sati u Hercegovačkoj 111
• D1 od 10:00-11:30 sati u Palmotićevoj 30
Petkom
• Mažoretkinje Gračani od 19:00 do 21:00
- srijeda 29.1. u 18:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Milan), o/o ????
- četvrtak 30.1. u 19:30 Arena Zagreb (Svjetsko prvenstvo u rukometu), o/o Šef
- petak 7.2. u 12:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Šibenik), o/o ???
- subota 15.2. u ???? službeni ulaz Maksimirkog stadiona (Dinamo-Gorica), o/o ???
- utorak 18.2. u 17:15 Hotel Westin (Izbor sportaša godine sa invaliditetom), o/o Šef
TAŠEV IMA NOVOG DEČKA
Naša mažoretkinja 1. formacije Elena Tašev* nam se zaljubila i ima novog dečka! :-)
ŠTO SVE IMAMO U SKLADIŠTIMA
Zagrebačke mažoretkinje imaju
- 6 skladišta
- veliku garažu
- ukupno 131 m2 skladišno-garažnog prostora
U dva podrumska skladišta imamo (44 m2):
- sav alat
- veće logističke objekte kao što su podiji za dodjelu medalja, montažne ograde, koplja i stative za zastave, trim bicikl, manji jarbol za zastave...
- vrlo tešku bazu za veliki jarbol od 2 m2
- transportne kutije raznih veličina (plastične i metalne)
- potrošni materijal kao što su boje, okovi, hulahopke
- opremu za održavanje vrta
- ograde HMS-a i EMA-e
- niz specifične logistike, kofere za put, opremu za roštiljadu isl.
U vanjskom skladištu imamo (5 m2):
- montažne stolove
- banere i sve propagandne zidove
- jarbol za dizanje zastava
- staru maskotu
Manje unutarnje skladište (5 m2):
- štapove
- suvenire
- majce, kape isl.
- potrošni uredski materijal, zdravstveni materijal, materijal za treninge
- vrjedniju opremu tima
- razglas, audio i komunikacijsku opremu
Srednje unutarnje skladište (8 m2)
- promotivne materijale o Zagrebu i Hrvatskoj
- maskotu
- materijale za čišćenje i osobnu higijenu
- jeftiniji potrošni materijal
- stariju arhivu
Veliko unutarnje skladište (12 m2):
- sve zastave svijeta
- ploče sa natpisima zemalja
- jastuke za dodjelu medalja
- stare uniforme
- uniforme orkestra
- kostime za Mažoret bajku
- ostatke tkanina od šivanja
- nešto od logistike
U garaži imamo (37 m2):
- parkirana 3 službena auta
- opremu i logistiku za aute (gume, ulja, antifriz, čišćenje…)
- 6 metarski jarbol za dizanje zastava i sva pripadajuća oprema
- baneri HMS-a i EMA-e
- nešto logistike
Izdvojeno skladište (20 m2):
- bubnjeve
- okove
- metalne ormare za audio opremu
KAKO SE RADI KOREOGRAFIJA ILI DEFILE
Izrada koreografije i defilea je vrlo složem posao koji se sastoji od više faza:
1. Prezentiranje osnovne koreografske ideje (koja je umjetnička ideja cjelokupne koreografije/defilea)
2. Traženje glazbe (koreograf, Šef, ali i ostali traže potencijalnu muziku za tu koreografsku ideju)
3. Preslušavanje glazbe i odbacivanje glazbenih brojeva koji nisu prihvatljivi (neprimjereni, nemogu se montirati, protiv pravilnka...)
4. Montiranje glazbe (50-100 sati rada) od probranih glazbenih brojeva (iskoristi se 3 do 6 glazbenih brojeva među probranim brojevima).
5. Koreograf tada preslušava glazbu mnogo puta (kod kuće, u autu...) i postavlja grafički koreografske zamisli.
6. Potom se koreografija postavlja na koreografskom treningu. Neki elementi (koraci, promjene formacija, formacijske figure, tehniciranje sa štapom) se mogu praktično izvesti, negi pak ne, jer nešto što se postavi na papiru nije uvijek izvedivo u praksi. Neki elementi se zbog toga prilagođavaju na konkretnom koreografskom treningu, a neki se moraju u potpunosti odbaciti i rade se novi. To je dugotrajan i frustrirajući posao.
7. Nakon što se cijela koreogafija postavi, testira se u realnom prostoru (konkretna staza za defile, koreografski prostor), te se eventualno modificira zbog vremena trajanja. Ovdje se daje naputak predvodnici na koji način mora obaviti pojedine pozicije (centriranje ili pozicija na borilištu, brži ili sporiji prolazak na defileu, pojedini elementi u zavojima...).
8. Potom trener uvježbava koreogafiju i čisti pojedine elemente (čišćenje je definiranje dijelova tijela za pojedini element, te ispravljanje devijacija u plesanju cjelokupnog tima ili pojedine mažoretkinje).
9. Nakon što se koreografija isčisti još jednom koreogaf pregledava cjeloklupnu sliku, te eventulano daje zadnje naputke ili izmjene.
10. U ovoj fazi angažiraju se i vanjski stručnjaci (show dance, društveni plesovi, balet, bivši koreografi) koji daju svoje sugestije, a trener ih potom koristi (ili ne) te dorađuje koreografiju.
11. Nakon toga dolazi revizija jednog od sudaca koji daje svoje opservacije sa gledišta suca. Naime, koreogaf koji puta u svojoj koreogafskoj viziji zanemari pogled sa strane, pa neke stvari u njegovoj opservaciji izgledaju potpuno drugačije nego sa pozicije suca. Ako neki element nije definiran ili ga strano oko vidi kao kakofoniju, raspad, pogrešku, korograf isto mijenja. Naime, dok se radi koreogafija koreogafu je sve jasno. To ne znači da taj elementu u stvari i jest jasan, nego ga on, koji je to stvarao, takvim vidi.
12. Kad se sve to definira ponovo se isčišćava koreogafija (definira, ispravlja), te se uvježbava, da velikim brojem ponavljanja uđe u rutinu (isplesavanje)
Cjelokpni posao koreografiranja i uvježbavanja koreogafije traje nekoliko stotina sati, a samo postavljanje koreogafije bar 50 sati, za koreogafiju/defile od 2 minute.
Koreogaf može biti i trener, ali često kada trener i koreograf nisu iste osobe. Koreogafiju može raditi i više osoba, no tada je jedna od njih glavni koreogaf, a ostali su stručnjaci za pojedini segment koreografiranja i sudjeluju u svom segmentu (npr. za tehniciranje, dizajn tijela, pojedine plesne oblike, formacije...).
KAPTOLSKE ZIDINE
Kaptolske zidine nisu bili ni izblizu moćne i fascinantne kao one na Gradecu. Biskup Osvald Thuz je, nakon pada Bosne od strane Turaka, izradio jarke i zidine oko Katedrale i svog sjedišta, koji se nisu sačuvali. Od 1476. do 1478. kanonici su podigli utvrdu oko kaptolskog brežuljka. No kako utvrda nije bila dovoljno sigurna, kanonici su sagradili zidine od 1512. do 1521. godine. Opasnost od Turaka je jenjavala po velikoj pobjedi kod Siska 1593, iako se vojska pod Zagrebom okupljala za rat s Turcima još do 1639.
U današnje vrijeme najbolje očuvani dio kaptolskih zidina je iz nadpiskupskog parka Ribnjak, ali postoje i ostaci zidina diljem Kaptola. Velik dio je vidljiv na Opatovini gdje je i Prišlinova kula (fortifikacijski objekt).
Zidine sa kulama su očuvane i oko Katedrale, iako je dio zidina pretvoren u Nadbiskupsku palaču. Taj dio je i jedan od najbolje očuvanih renesansnih obrambenih zidina u Europi. Kaptol je bio i vlasnik Popovog tornja, jedne od kula koje su branile Gradec (sjeverna kula) gdje je Kaptol u opasnostima skrivao svoje blago i stanovnike.
BELA
Najpopularnija zagrebačka kartaška igra je bela, koju igraju svi purgeri i dotepenci. Bela ima niz germanizama u nazivima koje ljudi koji ju ne igraju ne razumiju, a onima koji je igraju to je potpuno uobičajna konverzacija:
Kara - tikva
Pik - zelje
Herc - srce
Tref - žir
Zibnerica - sedmica, najslabija karta koja ništa ne vrijedi
Cenerica – karta boj X.
Devetača – karta broj IX. u adutu
As - najjača karta koja vrijedi 11 bodova i nosi sve ostale karte, osim u adutu gdje je jača 9 i dečko
Adut - glavna boja koja je glavna i jača od ostale tri boje
Zvati - kada igrač na redu odluči koja je boja adut
Mus - obveza da posljednji igrač zove aduta iako to i ne želi
Štih - ruka koju je par osvojio, tj. četiri karte (po jedna od svakoga)
Bacanje - set od 8 štihova, tj. nakon što se odbacaju sve karte
Partija - odigran set bacanja u kojem je jedan par pobijedio došavši do 1001
Bela - kralj i dama u adutu koji vrijede 20 bodova
20 deka, cvancik - tri karte u nizu koje vrijede 20 bodova
Sindikalnih cvancik, 19 – zvanje od 20 bodova ali sa najmanjim kartama VII, VIII i IX
Pol kile, fifcik - četiri karte u nizu koje vrijede 50 bodova
Kila - pet karata u nizu koje vrijede 100 bodova
Belot - osam karata u nizu koji znače dobivenu partiju
Iber - obveza da se ako karte dozvoljavaju uvijek igra jačom kartom od prethodne
Podigrat - kada protivnički igrač odigra kartu radi koje morate baciti jako vrijednu kartu koji će protivnički suigrač nadigrati i odnijeti
Prošli - kada par koji je zvao sakupi najmanje 50% + 1 bod (osnovna igra bez zvanja je 162 boda, stoga je osnovni prolaz 82 boda)
Pad, zrušit - kada par koji je zvao ne sakupi bodove za prolaz, a tada protivnički par piše maksimalni broj bodova te igre
Mački, mačići, štiglja, štih-mač - kada par nema ni jedan štih, što se kažnjava sa dodatnih 90 bodova
Auzmešt - kada je počinjena greška radi koje se mora prekinuti igra, npr. kada su krivo podijeljene karte, ili igrač nije poštivao boju ili igrao iber (u posljednja dva slučaja piše se pad)
Zmača - 33 boda (ovaj naziv je i šnapsa, ali se korisi u žargonu bele iako ništa ne znači u beli)
Kibic = osoba koja sa strane prati kartašku igru
„Smo naredili štiglju“ = ostavili smo vas bez i jednog štiha
„Kaj si zmačal“ = jesi li napravio 33
USTANI BANE
I onda je došao sam kraj osamdeset i devete, Nova godina na 1990. Na štandovima Adventa pojavljuju se kazete sa budnicama. Sjećam se svi smo u panici kupovali te kazete, na brzaka, da nas nitko ne vidi i onda još brže nestajali u masi. Jer 20 godina straha nakon „hrvatskog proljeća“ napravili su svoje. Naime, za hrvatske budnice išlo se na Goli otok, na tešku robiju sa svakodnevnim fizičkim mrcvarenjima i najtežim psihičkim torturama. Ako ste se nacugali i otpjevali „Ustani bane“ otišli bi bar na par dana u zatvor, često kada i par tjedana, a ako ste to ponovili ili vam se uz to „dokazao“ nacionalizam Goli otok vas nije mimoišao.
A mi neki koji smo bili nacionalisti, i čiji starci nisu bili u komunistima, imali smo doma supervrijedne ploče, singlice, bez oznaka, samo bijeli papir bez ičega sa obije strane. Sa jedne strane je bila Ustani bane, sa druge Oj ti Vilo Velebita.
Budnice koje se nije smjelo slušati su bile:
• Ustani bane
• Vilo Velebita
• Još Hrvatska ni propala
• Evo zore, evo dana (evo Jure i Bobana)
• Puška puca (za to se išlo direktno na Goli otok)
• Tvoja zemlja (Vice Vukov)
• Marjane Marjana u originalnoj izvedbi (sa „I još jedno slovo, ime Isusovo“)
Te 1990. svi su i stalno pjevali hrvatske budnice. Dok su bile zabranjene pjevali smo ih po tiho u sigurnosti vlastitih domova, 1990. smo ih pjevali na gradskim trgovima, a 1991. ih više nitko nije pjevao. Jer više nisu bile zabranjene.
I na kraju jedan vic srpskog komičara Minimaxa koji je rekao: „Što ti Hrvati pričaju da ne sme da se kaže Ustani bane. Ja svako jutro odem pred prozor haustora i zaderem se „Ustani Bane, već je osam sati idemo na kafu“.
SA PREDVODNIČKE INICIJACIJE - 2. dio
fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
cafnšrajt
image hosters
free image share
photo upload free
hosting png
Inicijacija - sama inicijacija je tajna i nitko je ne može znati izvan S1A, pa ćemo objaviti samo fotografije početka i kraja inicijacije
delete duplicate keywords
...nastavak u idućem postu...
Mrs
dvitririchi.blog.hr
Mr Supatnik:
Pitali žene koje protestiraju
Šta vi oćete?
Ne znamo
Kad to oćete ?
Odma
...
Mrs Dvi, tri riči...
Što hoćemo?
Manje stresa, više mesa!
Odma i sad! :)
...
Davno sam bila napisala post o mesaru pa uzbunila mahom žensku blogopopulaciju iz jednog našeg velegrada.
Vele - grada.
(Oprostite, ali nemrem si pomoć).
Uglavnom, odjebala sam tog mesara ima već neko vrijeme i sada imam dva nova. Jednog starog (iskusnog) i jednog mladog (duša od djeteta, čista pozitiva).
I svaki ima svoje prednosti, jer - od starog nešto naučim, a mladi me nasmije. Od oba u biti nešto dobijem, nešto vrijedno, a meso da ni ne spominjem.
Cijenu mesa - pogotovo.
Stari stalno uspoređuje prošlost i sadašnjost, mladi traži od mene recepte, pita za savjet.
Ne mogu odlučiti koji mi je draži pa stalno nešto mesno kuham dok mi se stvari ne iskristaliziraju.
A moram i jest.
Uglavnom,
Bankrotirat ću.
Meso je skupo.
Oću ribe!
(koju si sama ulovim)
....
Ako ne znaš koji vitar puše - pitaj oblake.
Negativan post
ffp2.blog.hr
Upozorenje: tko ne voli "negativu" bolje da ne čita dalje.
Nakon prve nezgode bila sam se već dosta oporavila i sveukupno sam bila skoro kao prije.
Druga nezgoda me je satrla.
Lako za to nešto šepanja.
Lako za to da ne mogu saviti nogu.
Lako za to što sam spora (a od svega najviše mrzim ljude kojima dugo treba u bilo kojem obliku).
Nemam nimalo volje družiti se s bilo kime, svi mi idu na kurac.
Onaj jedan dan tjedno kad odlazim u firmu mi je previše, puno radije radim od doma.
Sretna sam kad me nitko ne zove, ide mi na kurac svo to isprazno blebetanje, slušanje tudjih problema.
Muž mi nije neka podrška po tom pitanju.
Njegovo ono što on naziva pozitiva a ja jednostavno "šupoglavost" još me više baca u depru.
Dobro je biti "pozitivan" kad ima osnove ali treba znati prihvatiti i realnost, koja je za takve poput njega "negativa".
A o negativi se ne priča.
Negativi se kaže: šic! i ove nema.
Barem on tako po mojem šupoglav to može za razliku od mene prepametne.
Evo sad ta eventualna rehabilitacija od koje ionako na kraju neće biti ništa.
A ni sama nisam načistu kakvog smisla ima raditi je uopće kad je i ortoped napisao da se očekuje poboljšanje od najviše 20 stupnjeva a sad mogu nogu saviti 95 stupnjeva?
Dakle, očekivati mogu uvrh glave kut u koljenu od 115 uz iživljavanje nekakvih terapeuta k trenera tri tjedna po pet sati na dan (ako mi to mučenje uopće ni odobre - a ni sama nisam načistu da li je bolje da da ili da ne).
A to nije dovoljno za ništa.
Nekad sam mogla nogu staviti skoro oko vrata a sad ne mogu ni sjediti prekriženih nogu.
Polovicu joga vježbi mogu zaboraviti a kakvog smisla onda ima onaj drugi dio?
Nema šanse da ikada više kleknem i recimo poberem smeće ispod kauča ili obrišen pod.
Ne mogu se spustiti po stubama bez da na svaku stubu stanem sa obje noge.
Da i postignem tih 20 stupnjeva sve to i dalje neću moći.
A čemu onda uopće sav trud, jednostavno ne idem više nikamo i stvar riješena.
I još bi sve skupa trebala raditi za manja para jer se za vrijeme rehabilitacije ne dobiva redovita plaća nego nego smeće od naknade.
Razmišljam i o tome koliko smisla sve skupa još ima u mojim godinama.
Moji su roditelji umrli oko sedamdesete.
Meni će za par dana biti 57!?
Ako sam na njih, ionako mi više nije puno ostalo.
Desetak godina uvrh glave.
Od toga ću pune tri i pol godine prespavati i sanjati neka govna ko sinoć kad su svi dobili kartu za neko putovanje osim mene.
Druge tri i pol godine odlaziti ću na posao, koji mi se sve više gadi.
Ne samo moj, nego bilo koji drugi.
Toliko se toga promijenilo u zadnjih desetak godina i ubrzanje kojim se promjene odigravaju sve je brže.
Na svim tim sastancima na kojima po cijele dane nešto silno "uskladjujemo" moram se dobro suzdržavati da totalno ne puknem i pošaljem u krasni kurac sugovornike, bez obzira koja im funkcija u svom tom besmislu bila.
Treći dio života, iliti ono što ostane kad odbijem sanjanje budalaština i bezvezna sastančarenja na poslu (u čijim pauzama se još jedino napravi ponešto pametno) djelomično bi trebala iskoristiti za vježbe koje mrzim kako bi eventualno mogla saviti mogu koju mrzim uvrh glave za dodatnih 20 stupnjeva koje jednako tako mrzim.
Sve to skupa samo zato da bi bez da odem u invalidsku koju mrzim a još je se više grozim mogla raditi na poslu koji mrzim do penzije, a koju isto tako mrzim, jer ću ili pandrknuti prije, što naravno mrzim skoro jednako kao i dočekati je, da bi onda šepajući (što mrzim) i vukući se sporo (što najviše mrzim) na kraju ionako pandrknula (isto mrzim).
Sad sam malo istresla iz sebe, čisto da znate zašto se baš puno ne javljam a kad se i javljam grizem sve oko sebe.
No eto, ima i dobrih vijesti.
Sutra idem zubaru pa će mi napraviti novi most i onda ću barem moći bolje gristi oko sebe kad već lijevom nogom više nikome ne mogu opizditi jedan pravi vrtinjak.
Kraljevski
stella.blog.hr
U ovim smutnim vremenima, malo podsećanja na lijepo.
Da li je bilo situacija u životu kad ste se osjećali kraljevski?
Kad ste bili nekome ili samoj/m sebi kraljica/kralj?
Kad sam nakon 11 godina borbe uspjela dobiti dva sina...
Kad sam plesom živjela
Kad sam ispunila zavjet da u Norveškoj položim ruže
na grob mog djeda u Botnu i kad je taj poduhvat
inspirirao nastanak norveške fondacije "Krvavi put",
a knjiga o putu ostvarila mnogo zadatih ciljeva
Kad su dijelovi moje knjige "Zbog tebe tata" ušli u
knjigu norveškog povjesničara Knut Flovik Thoresena
Kad sam ostala bez daha u Vigeland parku u Oslu,
pred radovima genijalnog vajara
Kad sam vijdela najjlepši grad Europe Lisabon i uživala u
pogledu na Torre de Belem
Kad sam promovirala književni časopis koji sam kreirala
Na promocijama svih svojih knjiga...
Kad su unuci počeli sami da mi pišu čestitke...
A vi, kad ste se osjećali kraljevski?
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr