novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

28

uto

01/25

Politika i političari hehe..

eurosmijeh.blog.hr



Kandidat za načelnika u nekom
selu drži govor, pa kaže:
Do vašeg sela ćemo napraviti asfaltirani put!
Napravit ćemo i vodovod! Izgradit ćemo i školu!
Netko iz mase:
Ali u selu nema djece!
I djecu ćemo vam napraviti!



Mali Ivica pričao političke viceve.
I onda je došla po njega - Marica!



Sjeverno Kosovo. Šiptar pozvoni Srbinu:
Dobar dan, komšija, koljiko očeš za tvoja kuča?
Pa, da kupim lepi stan u Beogradu i da ne
brinem puno - dve kile u zlatu.
Evo tebi četiri kiljograma u zljatu. - kaže šiptar.
Zašto toliko?
Idi kupi stan u Ljubljana, da te ne seljim dva put.



Koja je razlika između Vučićeve kravate i kravinog repa?
"Kravin rep pokriva cijeli šupak!"



Žena susrela jednoga muškarca.
Hodaju oni već oko mjesec dana i pita on nju:
Jesi li već bila u braku?
A ona odmah odgovori:
Jesam. Tri puta, ali nisam se ni jednom seksala.
A on nju začuđeno pita:
Pa kako možeš biti u braku, a da se ne seksaš?
Pa tako. Prvi mi je muž bio slastičar, on je samo lizao.
Drugi je bio krznar, on je samo gladio.
A treći je bio HDZ-ovac, on je samo obećavao.



Za vrijeme Miloševića u Srbiji. Velika kriza.
Za kruh u redu se čeka po tri sata.
Dojadilo to Živoradu pa kaže:
Bre, sada je stvarno dosta, idem da ubijem Slobu,
ovako više ne ide!!!
A ostali mu rekoše:
Ma bre Živorade, ne vredi, tamo je red još veći!



Tko je zaštitnik svih hrvatkskih političara?
"Sv. Pinokijo."



27

pon

01/25

GAZA

tignarius.blog.hr

levičari antisemiti


Knjiga mudrosti


3 Božja popustljivost prema Kanaanu

Zamrzio si drevne stanovnike svoje svete zemlje
4 jer su činili zlodjela grozna
u vradžbinama i obredima bezbožnim;
5 okrutne ubojice djece,
žderače utrobe na gozbama mesa ljudskog,
posvećenike s krvava pira,
6 roditelje ubojice bića bespomoćnih
odlučio si uništiti rukama otaca naših,
7 da najdraža ti od sviju zemalja
primi dostojno naselje djece Božje.
8 Ipak si i njih poštedio kao ljude,
jer si im pred vojskom svojom poslao ose kao preteče
da ih malo-pomalo istrijebe.
9 Premda si ih mogao, kao bezbožnike, predati u boju
rukama pravednika ili strašnim zvijerima
ili ih strogom riječju najedanput zatrti,
10 sudeći im malo-pomalo,
davao si mjesta pokajanju,
premda si dobro znao
da je to opak rod
kojem je zloća prirođena
i da im se ćud nikad neće izmijeniti,
11 jer je to pleme odiskona bilo prokleto.


Razlozi popustljivosti

A što si ostavio nekažnjene njihove grijehe,
nije bilo od straha ni pred kim.
12 Jer tko bi tebi smio kazati: »Što si učinio?«
I tko se smije oprijeti sudu tvojemu?
Ili te optužiti što si uništio narode koje si stvorio?
Ili tko će ustati protiv tebe
kao branitelj nepravednih ljudi?
13 Jer, osim tebe, nema boga koji se brine za sve
da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo.
14 A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati
protiv tebe u korist onih koje si kaznio.
15 I jer si pravedan, upravljaš svime pravedno,
i nedostojno je moći tvoje kazniti
onoga koji kazne ne zaslužuje.
16 Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje
i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti.
17 Jakost svoju pokazuješ samo onda
kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći
i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše.
18 Ti, silni gospodaru, sudiš blago
i upravljaš nama s velikom pažnjom,
jer kad god hoćeš, moć ti je pri ructi je pri ruc

Nema naslova

y-complicated.blog.hr




Jedna od onih koja dira, onako sustavno već, dugo, jako dira. Filip je u mislima


.....



Pljes, pljes, pljes

aniram.blog.hr

Evo sam se nasekirala jer sam po fejspuku pročitala kako su Hrvati odlučili bojkotirati flaširanu vodu jer debili ne znaju da je voda sa špine u potpunosti ispravna i pitka, i za koj klinac uopće kupuju vodu u plastičnim bocama, coca colu neću komentirati jer ovisnost uvijek ima neko duboko i teško lječivo korijenje, ali vodaaaaa, pa brate mili, ako je ovisnost duboka onda je glupost plitka i nema joj pomoći.
Osim toga mi je jako zanimljiv taj bojkot na više nivoa, naime, na ovim krajevima se svojevremno ginulo za sve te trgovačke lance, jest da se u školama uči kako su tate i djedovi u rat išle radi svehrvatske silne i prebogate ugnjetavane povijesti i tih nekih presvetih nacionalnih osjećaja, pjevalo se ono od stoljeća sedmog truć, bla, bla, ali realno i prizemno, kad se tate i mame pitalo hoće li ostati u sigurnom i dosadnom socijalizmu ili ginuti za šljaštećim papirima omotani kapitalizam, oni su sanjali i odabrali upravo to, voćne jogurte i trgovačke lance prepune šarene ambalaže i taj nas je tihi i pritajeni san pokrenuo onomad davnih devedesetih, i doživjeti sada da je ljudima šarena laža dozlogrdila jednom više zaista je vrijedan jedan povijesni trenutak. Ali, opet, sve oko toga slično je ustvari nogometnoj utakmici, pa i ratu ako treba, mi, oni, jedinstvo, možemo mi to, zajedno smo jači, dosta nam je terora, mi mijenjamo povijest, nešto činimo, truć, bla, bla, blago podsjeća na onomad pljeskanje po balkonima u osam, gospon kojem se onomad pljeskalo sad se nešto mota po istražnim zatvorima, osim toga odlučila sam i ja učiniti nešto, izbrisati glupe društvene mreže s pametnog telefona i gledati u zid neko vrijeme. Prazan zid, to mi treba.

ZRAK VISOČJA

huc.blog.hr



………………………………………………………………………………… U srcu, u dahu planine, planine

Stajali smo na račvanju putova. Lijevi smjerokaz pokazivao je prema Staničevoj koči, desni prema Kredarici, a treći je vodio u podnožje, ka Aljaževom domu.
Prema nama, iz smjera Kredarice spuštao se starac. Kada je prišao, zasta. Visok, čvrst, prekaljen, poput kakvog gorštaka. Progovori slovenskim te reče da stiže iz doline Vrata preko prevoja Luknje i Plamenica. Znao sam da je ta ruta, poznata i pod imenom Bambergerov put, najteži ali i najprestižniji pristup Triglavu pa izrazih poštovanje.
- Sedamdeset i tri – naglasi starac i palcem desne ruke udre o grud. Na licu mu bljesnu osmijeh. Zubi, činilo se,behu njegovi vlastiti. Pucao je od ponosa.
- Oh, zar – zadivljeno će Miroslav, žutokljunac kojeg sam prvi put vodio u Julijske Alpe. – I ja bih u poodmakloj dobi volio tako.
Pozdravili smo se i nastavili prema vrhu.
Nedugo zatim Miroslav uzvikne:
- Čovječe, sedamdeset i tri godine i sam u Alpama !!!

Sam u Alpama ??? iskreno začuđena upitala me kuharica na Kredarici kada sam u rano proljeće 1999. prvi puta, bez ikakvog alpinističkog iskustva i s preteškom naprtnjačom „osvojio“ Triglav. Bila je hrvatica sa Šolte. Nekoć se davno udala za Slovenca. Prije pet godina on je otišao na ispovijest svetom Petru, a ona je, eto, ostala u tukaj. U mirovni je, no ljeti radi u domu kao kuharica, ne iz nužde, već ne zna kamo bi sasobom.
- Jest, sam samcat! – potvrdio sam.
- Pa kako to? zanimalo ju je.
Što da odgovorim? Da sam osamljenik, stepski vuk, sigma, asocijalni mizantrop, psihopat i luđak bez prijatelja. Da nemam ijednu osobu s kojom bi dijelio planinske doživljaje.
Hajde, nije baš sve tako crno. Imam ja đevojku, ali ljepotica neće da izazivlje sudbinu na strminama visokog gorja.
A prijatelji? – Pa znate, umjetnici. Po čitave dane u birtiji pripiti trućtraćaju. Ne pada im napamet da se otisnu od šanka u potrazi za novim obzorima. Niti tih nekoliko arhitekata, inženjera i strojara koje također podvodim pod drugove, ne zanima ništa osim da dočekaju kraj radnog vremena, objeduju, izvale se na kauč i šaltaju programe dok ne usnu uz blue tv light.
- Svi koje znam piju kaficu – odgovorih.
- Molim?
- Život će da mi proleti dok oni piju kaficu. - A penjati se mora! – pojasnih.
Naravno, referirao sam se na scenu u poznatom srpskom filmu. Tako sam ukratko, bez suvišnih opravdavanja i s nemalom dozom gorčine, uspio izraziti meritum stvari.
Žena potom pomenu mladu slovensku alpinisticu koja se prethodne godine survala niz stijene na potezu od Kredarice do vrha.
- Prošla je tim putem barem tridesetak puta – reče.
- I što joj bi?
Slegnu ramenima.
- Kažu da ju je zanijelo, izgubila je ravnotežu i pala.
Može čovjek sto puta nekom rutom proći, no vazda treba poštovati planinu, biti usmjeren na svaki korak i pokret koji čini, posebice na vršnom grebenu. Nema tu mjesta lakoumnosti ili pjesničkim uzbibanostima: – ju, viđe unde nebeskog glasnika/ cveta ubavog bez vlasnika. I, naravno, valja osluškivati tijelo. Kada ti kaže da ohaneš, onda ti ohani, burazeru!
- Nekada ljudi, u želji da obore osobni rekord, zanemare signale tijela – rekoh.
Žena otpuhne dim i zagleda se u daljinu.
Ja pogledah na sahat.
- Pa behu razgovori ugodni naroda slovinskoga…
Stegnuvsmo ruke.
Nabacih naprtnjaču na leđa i pođoh. Nijesam napravio ni tridesetak koraka, kad ona me dozivlje natrag. Đavle, kog sam vraga sad zaboravio?
Priđoh, u ruci joj zamotuljak. U njem štrudlin od sira.
- Pa čemu to imam zahvaliti, gospođo draga? upitah ganut brižnom gestom.
- Za snagu, reče.
- Ako je za snagu unda neka, reče nasmiješeni ondašnji žgoljavi ja i krenu dalje.

I danas, poslije trideset i nešto godina, ono što je ostao od tog čovjeka veli: hvala.

Miruj, miruj srce moje...

dinajina-sjecanja.blog.hr








„Tko je, srce, u te dirno,
Da si tako sad nemirno?
Kao ptica u zatvori,
Za svietom te želja mori:
Nij' u svietu nebo tvoje;
Miruj, miruj, srce moje!..”

Pjesnici su u davnim vremenima često bili prognani sa ognjišta,
bjegunci, buntovnici. Iz njihove nijeme boli su izranjale pjesme,
njihova tugovanja su postajala poezija koju pamtimo. Davno
napisana pjesma je zrcalo sudbine Petra Preradovića.

Zrcalo naše sudbine, zemlja čokolade i satova je ostavila
tragove u pamćenju. Nije to bila dijaspora, bili smo samo
hodoćasnici novim iskustvima. sakupljači novih izazova
Bili smo sretni, radosni i ponekad zbog slabosti tužni.
Nakon četiridestljeća boravka nudili državljanstvo.
Imali smo mogućnost izbora. Izabrali smo
povratak u dolinu djetinjstva.
Cvjetni plac nas je dočekao bez cvjećarica za tezgama
pod suncobranima, okružen staklenim kućicama, savršeno
složenim buketima i aranžmenima za vjenčanja, rođenja, slavlja
rođendana, matura, diploma, godišnjica, okružen stablima, i novim
kafićima. U mladosti smo poslije noći prepune izazova tu slavili zore.
Statua pjesnika oduvijek bdije nad cvijećem. Danas djeca igrom, trgom
šire žamor radosti, veselja i smijeha. Povratak na cvjetni trg nas je usrećio





Dijana Jelčić

Riješi kviz #309

blogokviz.blog.hr


Dobro došli na blogokviz!

Blogokviz je blog na kojem objavljujem kratke kvizove općeg znanja koji sadržavaju 10 pitanja iz različitih područja poput geografije, povijesti, glazbe, sporta, književnosti i dr.

Kviz se rješava na način da se na početnom prozoru kviza klikne "DALJE" čime se otvara prvo pitanje te nakon što se označi jedan odgovor treba ponovo kliknuti "DALJE" čime se otvara drugo pitanje i tako sve do kraja kviza. Ako se želite vratiti na prethodno pitanje i promijeniti odgovor kliknite na gumb "NATRAG".

Nakon što odgovorite na sva pitanja na kraju kviza treba kliknuti na gumb „PODNESI“ čime se otvara stranica s gumbom „PRIKAZ REZULTATA“ (ako se ne vidi skrolajte prema vrhu da postane vidljiv), te se klikom na taj gumb prikazuju rezultati kviza, odnosno prikazuje se koji su odgovori bili točni, a koji netočni. Ispod gumba „PRIKAZ REZULTATA“ imate mogućnost pogledati statistiku rješavanja kviza, odnosno rezultate svih odgovora te mogućnost da ponovo odigrate kviz. :)

Ako se ne vide "DALJE", "NATRAG" i "PODNESI", unutar obrasca kviza treba skrolat prema dnu da postanu vidljivi.

Napomena *Obavezno znači da se pitanja ne mogu preskakati i da kviz ne možete podnijeti ako niste odgovorili na sva pitanja.

Ako ste propustili koji kviz ili križaljku, poveznice su sa strane u boksu.

Uživajte u kvizu! :)

Učitavanje…

Statistika iz prethodnog kviza.
550

Često propuštena pitanja sa stopom točnih odgovora ispod 50%.
550

pomirenje s noći

potok42.blog.hr


Iako mudri ljudi na kraju znaju da je tama prava,
Jer njihove riječi nisu zapalile munju,
Ne idu blago u tu mirnu noć.

Dylan Thomas: Ne idi blago u tu mirnu noć

mladi hoće dovršiti svijet, i prije no što su zakoračili
na njegova gradilišta kao arhitekti, kao dekorateri;
stare sveprisutnost svijeta dovršava, preoblikujući ih
u arheologe, lađe bez cilja, pljusak što ne staje,
istrunule grane, muk koji pritišće, u promatrače
vlastitog nestajanja. starima život opoziva obećanja,
izbljeđuje boje i ostvaruje prokletstvo priramida.
očekivanja mladih lebde kao ogromni, nepoznati,
tajanstveni svemirski brodovi, pjesme su im poput
nenacrtanih kvadrata u stripovima, između nacrtanih.
stari znaju da će neispunjeni kvadrati biti od tame,
a mladi crtaju sunce, bljeskove nade i plamen borbe.
ne, ne pomaže bijes starima protiv umiranja svjetla,
samo prihvaćanje prolaznosti, pomirenje s noći.


Jabuke

stella.blog.hr


Jabuke Pink lady najviše volim od jabuka,
a pored njih, trešnje, maline, mandarine, šipak.

Koje voće vi volite?

imageedit-1891-7833855446

Glazbeni kutak,za vaš trenutak hehe..

eurosmijeh.blog.hr



Mujo dođe s posla i već s vrata viče Fati:
"Fato, bona, spremaj se... Idemo na koncerat, dao mi Haso
karte jer mu švalerka ne može doći"!
Spremi se Fata i odoše oni u koncertnu dvoranu.
Tamo svi sređeni, mirno sjede na svojim mjestima i čekaju
da počne koncert.
Nakon aplauza dirigentu, ovaj zamahne i počne muzika,
kad Muju gurne djed koji je sjedio do njega:
"Jel' ovo Štraus?"
Mujo šapne:
"Ne znam, jarane, sačekaj da se okrene pa ću ti reći".



Mujo otišao na koncert klasične glazbe, a kad se vratio Haso
ga pita:
'I, kako je bilo?
''Uf, baš je bilo dobro.
''Dobro, a koji dio ti
je bio najljepši?
''Onaj na kraju, kad su dijelili kapute. Ja uzeo tri!'



Pjeva Sasa Matic na jednom svom koncert i najednom rece:
- "Da vidim ruke..."



Išli Mujo i Haso na koncert grupe U2 u Sarajevo.
Došli oni u dvoranu i pita Mujo Hasu:
- Pa dobro Haso, kad će taj koncert više početi?
- Pa piše u 2 na svim plakatima!




Bila plavuša na koncertu Zdravka Čolića.
Na kraju koncerta zamoli ona njega:
Aj' mi napiši svoj autogram na ruku.
Čola joj objasni:
Obrisaće se ako ti ga tu napišem.
Ma jok! Čim stignem kući, prepisaću ga na papir.



Lepa Brena pjevala u Bosni.
Koncert je započela pjesmom: „Uđi slobodno“.
U tom trenutku Haso poviče iz sveg glasa:
– Gdje slobodno kad je ulaznica 50 maraka!



Što radi gluv covek na koncertu?
-Zeza muzičare.

DO JAJA HEHE

Intermezzo

dvitririchi.blog.hr

Igramo tu igru s kockicama
Djevojka moja i ja
Nekad davno igrale smo šah
A još davnije
Igrale smo se svega (ne)zamislivog na svijetu...
Zbrajajući bodove na kraju strepim
Volim kad (me) pobijediš, govorim
I cijelo vrijeme imam osjećaj
da ti ide bolje nego meni
I sretna sam kad rezultat to i pokaže.
O igri govorimo, a na život mislim,
I znam, nije više dijete, i znam, potpuno razumije smisao mojih riječi.
...
Poslije, u širem društvu iste krvi
Pretresamo gluparije iz djetinjstva
Otkrivaju mi sto su sve radili iza zatvorenih vrata i priča za "laku noć" koje smo mahom izmišljali
U hodu,
Nikad zapisali,
Samo utisnuli negdje
U dušu...
Čudim se i ne vjerujem
I neke mi se stvari razjašnjavaju naknadno.
Čovjek uči dok je živ
Novčić ima lice i naličje
A život ima toliko slojeva
Da ih za života ni ne dodirnemo.
...
Drago mi je da se slažete, govorim, bitno vam je to za život, zapamtite
Uvijek ćete se imati, svoji, a bliski,
Jednom kad život stisne.
...
Otkrivajući jedni drugima paralelne doživljaje, naknadno,
Otkrivamo koliko nismo znali o zna(čaj)nima nama.
I u koliko paralelnih, nepodijeljenih svijetova živimo,
Pod istim krovom,
Kupolom nebeskom,
I kako uvijek imamo prostora za upoznavanje, ako si samo dopustimo.
...
Bliskost je povezanost duša koje si vjeruju.

26

ned

01/25

Tooo naši

star-rose-bloger.blog.hr

Bila je ovo utakmica u kojoj se na početku padalo i izgledalo je kao
da fali koncentracije ili jednostavno
nije išlo. Nekako smo bili bez
nekih ideja ali smo do poluvremena
postigli izjednačenje i lagano kako
je odmicalo vrijeme pomalo se dizali te gotovo pred kraj prešli u vodstvo i na kraju ipak smo uspjeli pobjediti. Uz njih
grizemo i mi do samog kraja i svaki gol je pogodak za svakoga od nas. Uz podosta grešaka i uz dobre
pogodke, uz navijače u publici i
nas ispred malih ekrana...
Eto NAS BORBENO I vučeči do
samog kraja.. izvukli smo... I s
29 : 26 ali i izborili smo se.
Rukomet je miks svega u 60 minuta.
I emocije na terenu na svjetskom prvenstvu. Protiv Slovenije koji su bili nemilosrdni ali ipak se trud isplatio do samog kraja. Sljedeća je Mađarska s kojom moramo biti bolji i to dosta jer do pobjede mora se jako, žustro i ludo... Ipak sve smo bliže finalu.
Ali samo mogu reći ->

BRAVO NAŠI u četvrtfinalu smo..
bilo je borbeno ali uspjeli smo.
Čestitke našim rukometašima..
Kako bude ali samo jako dalje. S puno ideja, snage i koncentracije do dobrih pogotka... Golova *&* pjeva

Slušaj srce

star-rose-bloger.blog.hr

Slušaj vjetar, on govori.
Slušaj tišinu, ona tiho
zbori to puno govori.
Tišina riječi ne voli srce
upija sve dok emotivno
Gori sve riječi suzbija.

Slušaj svoje srce, ono zna.
A toliko nježnosti, topline i
ljubavi može da, da. Ono je
kap dobrote, u moru veličine.
Neka se uvijek veseli a manje
brine.

Ono je pjesma koja stih nosi,
ono je vatra koja žar podnosi.
Vodi te do zvijezda a budeš
poput mjeseca nježna.
Empatična i fina...
Neka tvoje srce bude tvoja
najbolja osobina. U muzici
koja je uvijek fina.

Ima tih malih ljudi koji ti tiho
uđu u srce i tu ostanu zauvjek..
oni su kao kap u moru
tako ostanu zajedno se bore,
i veliki postaju zato što vole.

* Krema od bundeve ... 80 kcal / 10 dag

minus40kg.blog.hr


20250125-220858

u obroku:
5 dag kukuruznog kruha ... 110
5 dag kreme od bundeve ... 40
10 dag kiselih krastavaca ... 10
0,1 dl bučinog ulja ... 90
vlasac ...
... 250 kcal

nutritivno je odlična krema,
zgodno je što je i kalorijski lakša,
ali okus mi baš nije legao,
pa meni ne prolazi

krema od bundeve

sastojci:
87 % bundeva*, 10 % ekstra djevičansko maslinovo ulje*,
vinski ocat*, morska sol, gorušica*, limunov sok*, začini*, čili*
*iz ekološkog uzgoja

nutritivne vrijednosti:
energetska vrijednost ... 82 kcal
masti ukupno ... 6,4 g
- od toga zasićene masne kiseline ... 0,9 g
ugljikohidrati ... 4,8 g
- od toga šećer ... 2,1 g
dijetetska vlakna ... 1 g
bjelančevine ... 0,7 g
sol 1,1 g

jedinstvo osjeta...

dinajina-sjecanja.blog.hr





sinestezija, suosjet, psihološka pojava u kojoj se podražaji primaju
u području jednog osjetila, a doživljavaju u području drugoga,
slušni kao vidni ili dodirni, vidni kao mirisni.
U književnosti se sinestezija javlja kao figura i poetsko načelo.
Kao figura, sinestezija se tumači kao oblik metafore. Tako se
u Ilijadi Odisejeve riječi opisuju kao snježne pahulje, a u Odiseji
se zavodljivi pjev sirena naziva medenim. U Bibliji se Božja riječ
opisuje kao nešto što se kuša, a Božji glas kao nešto što se vidi.
.






Ako pomislite uvodim vas u svijet bajki
ugodan je to osjećaj, ali želim vam
dočarat svijet jedinstva osjetila
glas Arsena plava boja.
a pjesma Olivera boje višnje.
neboder okus čokolade,
ime Ivana miris bijelih ljiljana
vidim pjev slavuja, čujem miris jasmina,
kušam suton, dodirujem tišinu.
Ljepota koljevke parfema blješti
glazbom vjenčanog marša.
Udišem ljubav okus jagoda na usnama.








Dijana Jelčić

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum

kontakt

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica