Sve kategorije po listama

Vrijeme

y-complicated.blog.hr

Ne znam muči li vas što ćete ove godine pokloniti svojim najmilijima?
Mene su često znale iscrpiti kupovine i "običaj"i u predblagdansko vrijeme.

Previše sam se trudila:
Previše sam kupovala,
previše sam hrane spremala,
previše sam kuću čistila...


Danas najviše od svega (uz zdravlje) cijenim vrijeme.
Imam ga malo,
nedovoljno, moram njime dobro upravljati

Povremeno me peče savjest kada razmišljam o propuštenim prilikama i vremenu koje nisam poklonila onima koje volim.
Nije važno što vrijeme nisam bacila, utrošila sam ga gdje sam morala, svejedno, izgubljeno se neće vratiti.

Savršen dar za pokloniti ovog Božića onima koje volimo je naša prisutnost.

Treba otići do roditelja i sjesti, skuhati kavu i slušati njihove priče, smijati se s njima.
Kuću ne treba čistiti treba izvaditi društvene igre i igrati ih s djecom.
Nužno je i dogovoriti šetnje s prijateljicama, izaći navečer s njima van.
Treba obići rodbinu, one do kojih nikada ne stignemo, samo se sjedne u auto i krene.
...
Pogled unazad ne budi sjećanja na materijalne darove koje sam dobila prošlih Božića, a slavila sam ih dosta. Javljaju se slike lica.


Ne znam kako vama ali meni za ovaj Božić treba puno maženja na kauču. Puno zagrljaja, sati pričanja pod dekicom (ja uvijek uhvatim dekicu dok neki ostanu sjediti ). Mazim se sa više kandidata. :))

Ne treba gubiti časa dok prilike još ima, a znamo kako i nju lako možemo izgubiti.

Prosinačke večeri ne treba provesti pred tv om.
Treba ih provesti uz lica koja volimo, može i sa šalicom kuhanog vina u ruci koje miriše na klinčiće i ljubav.

Više nego ikada cijenim vrijeme, a imam ga manje nego ikada.

Time

Pauza 3 ( stid )

donabellina.blog.hr

Još jedna izgubljena vrijednost jeste stid. Da li ste primijetili, da ljudi više nemaju stida, te se tako dogadja da, u društvu časnih ljudi, čovjek može da sretne tipa optuženog za najgoru korupciju, koji pri tom ne skida osmijeh sa lica, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

U neka ranija vremena, njegova obitelj bi se od stida zatvorila u kuću, ali sada je sve jedno te isto i takvog tipa zovu da gostuje u nekim televizijskim programima, gdje se prema njemu ophode kao prema gospodinu.

"Otpor", Ernesto Sabato


Stid je posljednja brana; kada stid pukne, u čovjeku nije ostalo previše od čojstva.
Gubi se i osjećaj krivnje, koji je važno imati ako smo učinili nešto pogrešno. Osjećamo se krivim jer znamo da smo se trebali ponašati drugačije.

Ko to tamo?

stella.blog.hr

Hitno na dijetu hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Kako se zove debeli čovjek koji vozi juga?
– Svinja debela!
A, kako se zove debeli čovjek koji vozi bmw-a?
– Slatki Medo!



Stoji debeli čovjek pred dječjim vrtićem.
U to vrijeme dolazi vaspitačica i pita:
– Oprostite, vi čekate djete?
Čovjek zbunjeno odgovara:
– Ne, to mi je od piva.



Trči debela žena za autobusom, maše i viče:
– „Zaustavite molim vas, zakasnit ću na posao“!
Ljudi viknu vozaču da zaustavi, ovaj zakoči i žena uskoči.
Odahne malo i kaže: – „Karte na pregled!“



Seksualno opterećen čovjek je onaj čija
debela žena voli da bude gore.



Mršava djevojka: „Debela sam.“
Debela djevojka: „Hoću da smršam!“
Predebela djevojke: „Gde su mi tigraste helanke?“



Kažu da sam debela!
Ja nisam debela, ja sam žena i po.



Plavuša pita doktora:
– Koliko bi trebalo da budem visoka sa ovom težinom?
Doktor će na to:- Nešto više od 3 metra…
A plavuša odgovara:
– Eto, ja lijepo kažem NISKA SAM,
a svi oko mene viču DEBELA, pa DEBELA!

Ispekla sam ga gospodine ministre

bez-obzira-109.blog.hr

Davno sam donijela odluku da se neću trovati s ovim
novoostvarenim doktorima svih profila a ne liječe ništa, (upravo
čujem na vijestima da su još jednog oslovili s doktore),
čak ni državnu blagajnu, neću se trovati dnevnim prepucaljkama
na razinama koje bi trebale biti uzorom, neću, obećavam.

Ali moram, baš se moram osvrnuti na "kruh naš svagdašnji" a
nerijetko i noćni jer se rano sunoćava.
Kruh je skup, osim što je skup nije ni kvalitetan, ovi naši pekari
ga ne peku dovoljno pa je božemiprosti gnjecav. Više puta sam
to spominjala pekarima..., "pa pecite ga malo duže, nije važno
što će koji dkg izgubiti na težini, kao da vas netko kontrolira. Ako
kontrolira, za ljubav svoga naroda pecite ga kvalitetno, malo manja
zarada možda, ali zadovoljstvo potrošača je na prvom mjestu", reče
naivac u mom liku i uhvati se brašna i pregače da bi došlo do pogače.

Onaj bucmasti ministar kojemu je imovina nadmašila tjelesnu masu
puuuuno puta..., neka, zaslužio je iako je kratko ministar da komentira
navike svoga naroda. U pravu je kad kaže, "ako vam je kruh skup,
pecite ga sami". Čovjek zna iz iskustva, zna kako se štedi i stiče, gdje
će ako ne na kruhu.

Nije mi stalo što on kaže, to ja onako usput, kruh uglavnom pečem, a
kad pečem onda malo više i pojedem, a to nije zdravo. Problem je što
raste sve ono što ne treba onda smo u neprilici, valja nam mijenjati
garderobu, a garderoba neka je i turska košta više od pekarskog kruha.
Taj ne jedemo osim za nuždu, ušteda nemjerljiva.

Pitanje je..., slušati ministra i zaokružiti se poput njega, uštedjeti također
kao on, guštajući u pamučastom kruhu, pogačama, uštipcima, ili se svega
toga odreći i puniti džepove pekarima, kažu da je čudo koliko oni mogu
zaraditi na kiflama, pitama, kruhovima svih vrsta. Ma neka, tko radi neka
zaradi, ali bojim se da ne ćemo profitirati ako poslušamo ministra. Znate
koliko se sve bolešćina krije iza onog omamljujućeg mirisa svježeg kruha
i peciva, ne želim ni brojiti.

Eto gospodine ministre, ja sam ga i danas ispekla i već je jedna štruca
"dobila noge". Da ipak razmislite ima li neki drugi način da mjesečno
ubacimo u kasicu, jer mirovina iscuri prije nego je ugledam. Poučite nas!

Emotivnim dubinama plovi...

star-rose-bloger.blog.hr

Jednog dana čovjek je upitao starca koji je najveći dar koji je dobio. Starac ga je pogledao, nasmiješio se i odgovorio: "osjetljivost". Ona te tjera da voliš, smiješ se, raduješ, plačeš, patiš i čak ti može slomiti srce. Mladić je upitao - "zašto bi to ikada bio dar?" Starac je odgovorio: "bez osjećajnosti nikad nećeš razumjeti dubinu emocije".
"Treba malo da međusobno ličimo, da bismo se mogli shvatiti, ali treba i da se razlikujemo, da bismo se mogli voljeti."

Pol Zeraldi

Osjetljivost je dar bez kojeg se ne bi moglo. To je ono bez čega ne bi mogli ni prema sebi, ni prema drugima. To je velika osobina. Treba pustiti da plovi i začinjava život. Bez osjećaja kakav bi čovjek bio? Nikakav, rekla bih. Zato budi osjetljiv, empatičan i susretljiv, tamo gdje se prepoznaš. Činiš put, puštaš trag. Dubina je tamo gdje emotivno se izgara, emocija je žar a ona izbija kroz nju čovjek iz sebe ispliva. I na kraju samo ljubav nas ispunjava i čini, ona nas donosi tu gdje jesmo a s njom činimo sve i čuda.

Tako je danas... 10. decembar .. Međunarodni dan humanosti!
Ljudi često zaboravljaju da je dobrota besplatna! Bez emocija nema ni humanosti.

DOĐITE NA PREZENTACIJU LJETNOG KAMPA

zgmazoretkinje.blog.hr

Prezentacija Ljetnog kampa Zagrebačkih mažoretkinja će biti u srijedu 11.12. u 20:00 sati u Hercegovačkoj 111.

Na sastanku ćemo:
- prezentirati sve aktivnosti Ljetnog kampa, posebno zabavne (kroz fotografije)
- pokazati kako klinci samoinicijativno igraju školice, gumi-gumi, skrivača, graničara… te doslovce zaborave na mobitele
- prezentirati način funkcioniranja u Ljetnom kampu
- pokazati vam kako je rezultat Ljetnog kampa daleko brže napredovanje u timu
- prikazati vam cjelodnevne aktivnosti koje klinci imaju i u kojima uživaju
- objasniti sve sigurnosne mjere za polaznike (sigurnost je na prvom mjestu)
- prezentirati trenere i druge osobe u pratnji djece
- detaljno obrazložiti cijenu i što se sve za to dobiva
- odgovoriti na sva Vaša pitanja

Dođite bez ikakve obveze!
Ako dođete na prezentaciju ne znači da imate ikakvu obvezu Vašu mažoretkinju poslati na Ljetni kamp, ili bilo kakvu drugu obvezu. NE KOŠTA VAS NIŠTA, nemate obveza, a dobit ćete gomilu informacija!

PROVJERITE ZAŠTO NA STOTINAMA FOTKI IZ LJETNOG KAMPA KLINKE IMAJU OGROMAN SMIJEŠAK!
PROVJERITE KAKO SE KLINCI „NAUČE“ IGRATI PO CIJELE DANE, kako se zajedno kupaju, kartaju, slažu narukvice, igraju, natječu, druže, budu u parku, treniraju, plešu I ZABORAVE NA MOBITELE!

da povećate flajer pritisnite na njega:







BOŽIĆNI KONCERT ZAGREBAČKIH MAŽORETKINJA

Koncert na kojem će nastupati svi sastavi Zagrebačkih mažoretkinja održati će se
u nedjelju 15. prosinca 2024. sa početkom u 17 sati
u 1. GIMNAZIJI, Avenija Dubrovnik 36, Utrine

Sve mažoretkinje J2, S2 i J1A sastava moraju doći tri sata prije, t.j. u 14 sati.

Mažoretkinje početnih sastava (3. juniorskog) i mažoretkinje OŠ Gračani trebaju doći u 16.30 sati na glavni ulaz u 1. Gimnaziju.

Gledatelji, kao i mažoretkinje dječjeg sastava moraju doći u 16.45 sati na glavni ulaz u 1. Gimnaziju.

Dolazak novih mažoretkinja je obavezan. Osim koreografija na koncertu će se prezentirati svi treneri, uprava, način rada. ULAZ JE BESPLATAN!

Tko ne dođe na trening 14. prosinca ili ne dođe na generalnu probu u nedjelju 15. prosinca u 14.00 sati neće ići na nastup, jer je nemoguće postaviti formacije bez prisustva svih mažoretkinja.

Djevojke moraju imati najlon čarape, te bijele tenisice, dok seniorke moraju imati vlastitu šminku. Dječji sastavi moraju imati zavezane kečkice. MOLIMO SVE MAŽORETKINJE DA NA NASTUP DOĐU U UNIFORMAMA radi limitiranosti garderoba.
Napominjemo da za privatne stvari nismo odgovorni, t.j. molimo roditelje i mažoretkinje da na nastup ne uzimaju novac, mobitele, nakit, i ostale vrijednosti koje bi mogle nestati iz garderobe za vrijeme nastupa.






- subota 14.12. u 14:00 Zapadno parkiralište Zagrebačkog velesajma (Božićni koncert Glina), o/o Šef
* Seniorski 1A plesni nastup

- nedjelja 15.12. u 14:00 I. gimnazija (Božićni koncert Zagerbačkih mažoretkinja), o/o Šef
* Svi sastavi plesni nastup i Drum line

- nedjelja 15.12. u 18:30 I. gimanzija (Božićni koncert za djelatnike I. gimnazije), o/o Šef
* Seniorski 1A plesni nastup

- utorak 17.12. u 13:00 Hotel Garden In, Radnička cesta 21 (Proglašenja sportaša godine Zagrebačkog sportskog saveza), o/o Šef

- utorak 17.12. u 18:00 Hotel Garden In, Radnička cesta 21 (Proglašenja sportaša godine Zagrebačkog sportskog saveza), o/o Šef

- subota 21.12. u 17:00 Pisarovina, sportska dvorana (Božićni koncert), o/o Šef
* Juniorski 1A plesni nastup

- nedjelja 29.12. u ????? KD Dražena Patrovića (Kutija šibica), o/o Šef

- ponedjeljak 30.12. u ????? KD Dražena Petrovića (Kutija šibica), o/o Šef






ŠEF NAM JE BOLESTAN

Šef nam ima virozu, hunjavicu i temperaturu. Ali svejedno i dalje radi kako u uredu, tako i ide na nastupe.






INSTITUCIJE SA KOJIMA SURAĐUJEMO

Zagrebačke mažoretkinje surađuju sa velikim brojem institucija iz Zagreba, Hrvatske i svijeta. Stalne nastupe i ugovore imamo sa:
- Hrvatskom vojskom
- Gradom Zagrebom
- Turističkom zajednicom grada Zagreba
- GNK Dinamo
- uredom Predsjednika
- Javnom vatrogasnom postrojbom grada Zagreba
- Policijskom upravom Zagrebačkom
- Zračnom lukom Zagreb
- Vladom RH i nizom ministarstava
- UEFA-om (imamo direktan ugovor sa njima)
- Hrvatskim nogometnim savezom
- Hrvatskim rukometnim savezom
- Hrvatskim vaterpolskim savezom
- Hrvatskim teniskim savezom
- Hrvatskim paraolimpijskim odborom
- nizom drugih sportskih i inih organizacija






STAKLENI ORMARI

Već smo pisali da u uredi imamo velik broj suvenira, plaketa, medalja i pokala. No, u uredu imamo i tri staklena ormara u kojima čuvamo najvrjednije plakete i suvenire koje smo dobili tijekom godina. Ormari su stakleni sa četiri strane i imaju vrata koja se otvaraju sa prednje strane, te po 4 police.






LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD
Leksikografski zavod Miroslava Krleže središnja je nacionalna leksikografska ustanova. Ona je glavna ustanova sustavnog prikupljanja, selektiranja i obrade znanja o i u Hrvatskoj. Zavod je osnovan 1950. na poticaj Miroslava Krleže, koji je okupio najbolje stručnjake. Zavod je javna ustanova od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Zavod je do sada izdao više od 250 različitih enciklopedija, rječnika, leksikona, atlasa i drugih izdanja.

Palača Leksikografskog zavoda je sagrađena 1891. kao Palača Narodnih novina po projektu Kune Weidmanna. Zgrada je renesansnog stila sa istaknutom kupolom na kutu položenom na osmerokutno podnožje. U unutrašnjosti dominira dvokrako stubište sa kamenim ogradama.








ŽIVINE

Živine = životinje
Cucak, cucek, pes = pas
Kusa = kuja, ženka psa
Maček = mačak
Črni maček = crni mačak
Tuka = pura, uvredljivo za ženu
Prasec, gujda = svinja, podrugljivo za muškarca
Krme = krmak, debela svinja
Zajec = zec
Ftica, ftič, tić = ptica
Ftiček = ptičica
Taubek = golub
Štiglec = slavuj
Piščenec = pile
Kača = zmija, podrugljivo za ženu
Opajek = pauk

„I kaka taubeka dva…“ = I kao dva goluba
„Ta kusa se spanđala s tim cuckom“ = Ta kuja se parila sa tim psom
„Zdebljal se kak prasec“ = Udebljao se kao svinja
„Joj kak je to zus ftiček“ = Kako je to lijepa ptičica
„Ta baba je prava kača“ = Ta žena je prava zmija






FIĆEK I STOJADIN

Glavni auto sedamdesetih i osamdesetih je bio fićek, ili Zastava 750, minijaturni autić (dug tek 2945 cm i širok 1320 cm) u koji se nekim čudom nastiskalo 5 osoba, i gomila prtljage, što u prednji minijaturni prtljažnik jer je motor bio iza (maksimalno jedan kofer), što na krovni nosač kojeg si svi fićeki pod obavezno imali. Znači fićo je imao tek 30 cm više i bio je uži za 30 cm od današnjeg Smarta. Iskreno danas mi nije jasno kako smo se uspijevali toliko nagurati u taj mali automobilčić, pa sa njim do mora, Trsta, Makedonija, čak i do Njemačke… Motor je bio istinski slab tek 765 kubika i 21,5 konjskih snaga, te je auto mogao potegnuti maksimalno 100 km/h. Kasnije se razvio i jači motor od 30 konjskih snaga koji je mogao potegnuti i 120 km/h. Fićo je imao i svoju kombi varijantu Zastava 850.

No, baje su vozile Stojadina ili Zastavu 101. Stojadin, stojkan ili šajkača bio je već ono ozbiljan auto sa troja ili češće petorim vratima. Auto je imao 3762 cm dužine i 1590 cm širine, 1100 kubika i 55 konjskih snaga. Tu se već moglo putovati na ozbiljnije razdaljine. Imao je stojadin i vrlo simpatične inačice, primjerice jedan model se zvao SNO što je značilo sedišta na obaranje (ili lige-zicevi). Zadnji model prije raspada Jugoslavije zvao se GT (grand turist), a bolja varijanta je bila GTL (grand turist lux) koja je imala čudo luksuzne opreme: desni retrovizor, maglenke i grijač zadnjeg stakla. Klima, električni podizaći stakala, ABS i slično bili su totalna napoznanica u stojadinu. Kasnije se razvio model sa 1300 kubika i 70 konja, te stojadin sa ravnim prtljažnikom (4 vrata) koji se zvao Zastava 128.

1978. se razvio i manji model Yugo 45 (dug 3485 cm). Yugo je bio vrlo popularan i imale su ga razne firme i privatnici. Motor od 45 konja kasnije se povećao na 55 konja. Ovaj manji autić je mogao bez brige ponijeti 5 osoba sa prtljagom što u malom prtljažniku, što na nosaču na krovu. Yugo se izvozio i u SAD, gdje je bio predmet sprdnje.

U to vrijeme kod nas su se još masovno vozili Zastava Florida, Golf, Wartburg, Zaporožec, Folcika (Volkswagen buba), Renault 4 kasnije i 5, Renault 18, NSU Prinz (ljes na kotačima), Hiljadutristač (Fiat 1300), Moskvič, Lada, Škoda, Polski Fiat 125, Peglica (Fiat 126), Minimoris, Fiat Ritmo, Žaba (Citroen DS), Citroen Spaček i kasnije Dijana, Citroen BX, rjeđe Java, Passat, Dacia 1300, Polonez i Volga.




SA LJETNOG KAMPA - 3. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

3. dan (ponedjeljak)
symbol text keyboard

virtual vietnamese keyboard












math symbols font

binary to words converter







lowercase character in keyboard









vietnamese keyboard download









danh tieng viet online





...nastavak u idućem postu!

BURA

sewen.blog.hr

Nesmanjenom snagom bura sve savija,
Nakon mokrog juga, da sasuši prija.
Neka hladnoće, neka bolesti odnese,
Tamo gdje nisam bio i čije ne znam adrese.

Nevidljiva, a razorna kao svaki tornado,
Nekad zazviždi pa pjeva, ja slušam je rado.
Navikli smo mada nas uvijek iznenadi
Sve što počupa, iznova uredi, iznova posadi

Bura je došla opet u vrijeme kad je bitno.
Očistila lišće, ulice i pomela sve sitno.
Samo se ljude pročistiti nije drzla...
Njih je poštedila, ali ih je smrzla!

Zlatno doba...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Zlatno doba je prvo doba nakon stvaranja svijeta, u kojem su ljudi živjeli u idiličnom skladu.
O zlatnom dobu i njegovom nestajanju slično utopiji i distopiji u hrvatskoj renesansnoj literaturi najzanimljivije govori negromant Dugi Nos u prologu komedije Dundo Maroje:
»Ljudi nahvao, zajedno s negromanti, priđoše u ove naše strane, i to prokleto sjeme, – čovuljici, žvirati, barbaćepi, obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, oslasti i s koze udreni, ljudi nahvao – useliše se u ovi naš svijet u brijeme kad umrije blagi, tihi, razumni, dobri starac Saturno, u zlatno vrijeme kad ljudi bez zlobe bijehu. I po Saturnu manje razumni kraljevi primiše ljude nahvao, i smiješaše se među dobre i razumne i lijepe«.





Kada sam iz znatiželje čitala distopijske romane nisam slutila dolazak
literaturom naslućivanog vremena. Nažalost upravo to vrijeme se
nadvilo nad epohu. Ipak vjerujem u vječno mjenjajuću sliku zbilje...

u zbilji kaleidoskopska igra misli i osjećanja, dana i noći,
godišnjih doba, žrtvonoša, pravednika i moćnika.
Plamte bojišnice, tutnji oružje, ruše gradovi, umiru nevini.
Nad nama sazviježđima ispisani mitovi, utjelovljeni bogovi.
U nama radoznalost za otkrivanjem tajni Saturnia regna
zlatnog doba iz prologa Dundo Maroje.
Sanjala sam život u Edenu, Atlantidi, gradu sunca,
na cvijetnoj livadi od sna i poželjela da život
postane i ostane bajka.
Ljubav, svećenica sunca, nedodirljiva, neuništiva, vjekuje
u pričama, snovima, radostima i tugama, u nama.
Vrijeme došašća, u gradu svjetleće zvijezde repatice i anđeli.
mirisi fritula i kuhanog vina, na licima osmjesi, utopijska radost
je moćnija od fikcije distopije i straha od dolazečeg sutra...

Osjetih utopije su stanje uma i ritam srca.
Zvuk crkvenog zvona pozivom na
zornicu budi mladi dan.






Dijana Jelčić

Pauza 2

donabellina.blog.hr

Ma šta rekao, nemoj to dvaput reći,
Nađeš li kod drugog svoju misao, odreci je se.
Ko nije stavio svoj potpis, ko nije ostavio fotografiju,
Ko nije bio prisutan, ko ništa nije izustio -
Kako da ga uhvate!
Zaturi trag!

Postaraj se, kad namisliš da umreš,
Da ne bude nadgrobnog spomenika koji bi odao gdje ležiš
Kakvim jasnim natpisom što te potkazuje
I godinom smrti koja te odaje!
Još jednom:
Zaturi trag!
(Tako su me učili.)

Bertolt Brecht (1898 – 1956)
"Zaturi trag"
....................................................

Brechta stavljam razlogom : ne pišem ja , pa dok se oporavim stavljam ono
što nekome znači barem, koliko i meni

Strings and Stars

stella.blog.hr

Psi naši svagdašnji hehe..

eurosmijeh.blog.hr

- Dobar dan komšinice kako ste?
- Evo dobro, išla da kupim hranu za kerove.
- Pa koliko ste u ovom kraju, nikad nisam čuo Vaše kučiće da laju,
ili da ih šetate.
- Laju oni, itekako, i čuli ste ih samo sada nećete da kažete.
- Nisam stvarno! Koliko imaju godina?
- Mlađi sedamnaest, a stariji treća godina Mašinstva.
- Baš ste šašavi komšinice, svoje sinove nazivate kerovima.
- Pojedoše mi čovječe svu džigericu.
- I meni moji. Aj se jebemo, žena mi kod tetke.
- Ajde.



Kerovi.
Najprecizniji izraz za predstavnike javnog reda i mira.



Idu majka i sin iz Imotskog ulicama Zagreba.
Sin: “Majko, nu ćuko!”
Majka potiho: “Sine, nije ćuko nego pas!”
Sin: “Krvi ti issove, isti ćuko!”



Dvojica prijatelja, velikih ljubitelja pasa:
- Imao sam jednog vrlo oštrog psa; sve je napadao i grizao.
Na kraju nisam više znao što da radim s njim i poslao sam
ga u jedan centar za preodgoj pasa.
- I da li je to služilo nečemu?
- Kako da ne. Sada prije nego ugrize nekoga stavi salvetu oko vrata.



Blago psima!
Oni najboljeg prijatelja ne moraju da biraju medju ljudima.



Dva susjeda razgovaraju o svojim psima:
Moj pas je fenomenalan! Prošao je tako dobru
dresuru da mi svako jutro donosi novine.
Ne vidim u tome ništa posebno, to radi i moj.
Da, ali ja nemam pretplatu za novine.



Sto je zajednicko panduru i psu?
-Oboje te gledaju kao da te razumiju..

Bebe znaju

kintsukoroi.blog.hr

"Ulazak novorođenčeta u kuću je poseban događaj. Cijela atmosfera u kući se zaokrene.
Sve miriši na bebicu. Posvuda su gaze, svi su uzbuđeni, ljubav pršti na sve strane. Svi se smiju, svi se trude.

Dobro si rekla da bebice dolaze iz drugog svijeta."
( Ipsi)

Odlaze ljudi. Kući.
I vraćaju se opet nekad i nazad.

Kao bebe.

********
Naravno da pored druge bake, doista sposobne, energične, radišne, čitavdannanogama bake, zasad vrlo rijetko ulovim vrijeme nasamo sa Petom Bebom. Šestom, ako ćemo precizno.

Gledam iz kutka kako se mlada i starija muče oko presvlačenja i dojenja, neću se nametati, žao mi je samo što ne znaju i nisu svjesne, da sam to radila ukupno šest puta, pet puta baš angažirano oko svakog unučića. Pa mi je to već rutina. I pupak koji treba otpasti i pelene i dojenje i bljuckanje. Al neću se miješati, dok me se ne pita.
Bila je patronažna sestra, pa su pitale nju.

No, našao se trenutak danas od nekoliko minuta, kad smo si Bebač i ja gugutali.
Ostali smo tek nakratko sami.
Napapao se friško maminog mlijeka, pa sam ga dignula s gazicom na ramenu da podrigne i bljucne eventualni višak mlijeka.
Svi inače slavimo i kličemo kad bebe podrignu.
Klinci su zbunjeni.
A oni ( više) ne smiju podrigivati, kak sad to?

Dakle, gledao me vrlo ozbiljno. Netremice. Okrenula sam ga malo prema svjetlosti s prozora, da ga poškaklja sramežljivo sunce. Ručicu je jednu pružio preko mog ramena. Drugom me zagrlio. Zaškiljio je i počeo zijevati. Pa sam ga nunala prema tamnijem dijelu sobe. Pa se refleksno par puta nasmiješio, pokakao se u pelenu i smirio potpuno i blaženo. I dok je tako guza bila jel' na toplome, malo smo si pričali. Meditativno.

Svakog unučića sam pitala: a tko si ti?
Tako i moju Petu Bebu. Šestu, ako ćemo biti precizni.
Dolazi iz daleka. Umjesto mene, u onom tamnijem dijelu sobe, tamo gdje se isprepliću neke sjete i tuge, neka živa nedostajanja onih kojih više nema, Peti gleda male ljudiće koji lete po sobi. Vidi ih u sjenama. I sigurno su dragi i smiješni ti ljudići, kad ih on tako pozorno prati i smješka im se.
Nunajući ga, i sama sam se smješila tim malim nevidljivim ljudićima po sobi. Slala sam im poljupce.
Svi su koje sam ikada voljela, bili tu, u tome trenu, sa nama. Nevidljivi zbor voljenih ljudi.
I nunajući Petoga sjetila sam se svih beba koje sam ikada nunala, u dragim slikama.

******
Poslije sam s drugim najmlađim G. učila pjesmicu " O, pastiri, čudo novo", sutra za školu i ocjenu. Riječi poput: nigda ili jaslicam, teške su mu. Inače, ima lijepu dikciju i super pamti.
No, kad smo došli do " Betlem, evo..." zna on da je to Betlehem, sve ok...al rekao je: Betmen...
Betmen evo, nije daleko...:-)) smijeh živi..uvijek će mi biti pred očima njegovo nasmiješeno lice kad ćemo pjevati tu pjesmicu!

******
Sin mi se, da proslavi dolazak petog djeteta, nalio ko guzica. Inače fakat ne cuga, al potresen i u šoku jer je bio prisutan na porodu, dao si je oduška u Jackyju.
Bila sam u busu, kad su me dečki zvali, najprije su se smijali tatinim forama, a onda vrlo brzo i plakali, jer se tata pijan na Hajdukovom igralištu, pred trenerom derao: Dinamo, Dinamo. A dečki mu igraju za Hajduk.
Skršio je gumu na autu, a ja sam bila presretna jer je sve dobro završilo.
Doma me vozio taksist po imenu Nikola.
Današnja patronažna sestra, zove se Lucija.
Kod nas je uvijek sve znakovito.

******
Ljudi ne rastu, ljudi ne stare, ljudi ne odlaze.
Rastu, stare i odlaze, samo priče o njima.
Filigranske dragocjenosti koje čuvamo.
Za priču
dovoljne su stare cipele ispod kreveta.
Stara petrolejka.
Nacrtano srce na zidu, sa licem, preko kojeg je bila naljepljena neka fotka iz časopisa.
Dovoljno je tako malo, da ponovno ožive, zabljesnu na rubu omiljene žličice, u odsjaju prozorskog stakla, da zaplešu uz svoju omiljenu pjesmu. Pored nas. Tako blizu. Da nas grle u snu.

Ako itko zna, bebe znaju. Bebe ih vide.
Bebama vjerujem.
Na pogled.

Djeci na riječ.

Ljudima sve manje.

*********


Sutra je još jedan rođendan.

Šaljem puno zagrljaja i svjetlosti Njegovoj duši.

A njegovoj dragoj teti kojoj silno nedostaje, kojoj nedostaje njegova fizička prisutnost,
preporučujem da i ona počne vjerovati bebama.

Borić, elektromotorni

dvitririchi.blog.hr

Čitam komentare kod Širiteljice božićnog duha i vidim da je naručila post sutrašnji od kolege blogera Jelena, koji se ujedno ponudio i prošetati joj psa i ispeći vafle i...što god treba, očito, za širenje bložićnog duha.
Duše blogduše, dakle, širi se :).

A i ja sam dobila od kolege Jelena krasan komentar koji me je i potaknuo na pisanje ovog posta:

U plafon se zabuši tipla i stavi kukica. Nekoliko prikladnih grana smreke ili jele se ispreplete ili poveže žicom i taj "vijenac" se stavi da visi s plafona. Okiti se normalno. To je u mojem kraju bio standard nekad davno prije nego su postala dostupnija čitava drvca. I to se zvalo kinč. Mačke to onda mogu samo čeznutljivo promatrati

Kinč.
Nisam znala za taj običaj ali mi se sviđa skroz, a i praktičan je u novonastaloj situaciji.

Da ne bušim plafon mogla bih... recimo, taj kinč isplesti oko ventilatora.
Imam i lampice na baterije i tako, mogla bih se malo poigrati pa kad padne noć,
Uključim ventilator u prvu brzinu i moj se viseći bor, odnosno - kinč, počne vrtiti oko svoje osi pogonjen elektromotorom ventilatora, svijetleći ... to bi bio baš spektakl i... fora.
Mačić ga neće moći prestati gledati, a do njega nikako neće moći doći. ;)

Običaje i tradiciju treba malo modernizirati, eto.
Nisam pretjerala, nisam se sjetila namontirati borić na onaj samohodni robotski usisavač (mozda i bih, da ga imam) pa bih imala lutajući kućni borić koji ujedno i usisava putem izgubljene iglice. O tom potom. Dogodine možda.

Danas, dva božićna duha sam osjetila.
Prvo raska, koja mi je pohvalila kćerke i još mi je nešto lijepo napisala, a potom i djeca koja su me dočekala s potato ballsima.
Milina u srcu, a potom i u želudcu

Eto, toliko od mene.
Da doprinesem malo i ja tom božićnom špiritu, ako dopustite.

Knjiga i druženje

luki2.blog.hr

Čitam....I još mi fali samo jedna knjiga iz kolekcije: "A Little place in Prague"....

Ne zamjerite što me na blogu nema baš svaki dan - prijateljica je tu, treba se družiti....

Ljubim!