Sve kategorije po listama
19
pon
01/26
Zeko i potočić
litterula.blog.hr
Jednom kad je sunce smješilo se gradu pošli smo u šetnju ja i djeda moj.
Pričao mi tada dragi djeda stari godine što su i njihov broj.
Sa deset godina još si malo đače, kad imaš dvadeset, momče si jače,
kad dođe trideset još si malo jači, a s četrdeset naš um prednjači.
Sa pedeset kosa sijedi, sa šezdeset štap ti vrijedi,
sedamdeset glava klima, osamdeset zima, zima..
U devedesetoj srce već ti hladi, a sa sto ljeta još smo mladi...
Ovu pjesmicu moga djetinjstva – pjevam je povremeno i danas – napisao je Stjepan Jakševac, a uglazbio Branko Mihaljević. A njega se danas prisjećamo zato što je rođen u Zagrebu baš na današnji dan, 19. siječnja 1931. godine. Nešto o njegovom radu i životu, ako vas zanima, lako možete pročitati na internetu, a ja ću se sad prisjetiti još jedne njegove pjesmice: pjesmice o zeki i zamrznutom potočiću.
Naime, album Zeko i potočić najprodavanije je glazbeno izdanje za djecu svih vremena u Hrvatskoj, zbog čega je Croatia Records Branku Mihaljeviću dodijelila platinasto priznanje.
Pjesmica Zeko i potočić nastala je 1954. godine u samo dvadesetak minuta; organizatorima priredbe za djecu nedostajala je jedna pjesmica pa su Mihaljevića nagovorili da na brzinu nešto sklada.
Pjevačica koja je prvi put javno otpjevala i 1956. sa Zabavnim orkestrom Radio Osijeka prvi put snimila ovu Mihaljevićevu pjesmicu bila je osječka pjevačica Olgica Miler.
Kasnije je pjesmicu Zeko i potočić s velikim uspjehom 1967. god. također snimio i Ivica Šerfezi, a 1971. god. i Zdenka Vučković.
U godinama koje su uslijedile nakon toga u raznim prigodama pjesmicu Zeko i potočić u izvornoj su verziji ili maštovitim obradama otpjevali i mnogi drugi hrvatski pjevači i pjevačice.
A ja sam jučer lutala internetom u potrazi za izvornom verzijom ove svima nam drage pjesmice, što je na koncu urodilo plodom pa je sad možemo i poslušati.
LETU ŠTUKE, LETU AVIONI
marinjurjevic.blog.hr
Što se dogodilo u nedjelju 15. prosinca 2025. godine u Čileu ?
Dio ozbiljnih analitičara smatra kako se tog dana “pinočetizam“ ponovo vratio u Čile ali ovaj put “demokratskim putem“ ( Pablo Abufom, Karina Nohales „Jacobin“, 16.12.2025.). Naime, novi predsjednik Čilea ( nakon najvećeg poraza čileanske ljevice od 1990.godine ) postao je, uz podršku 58,2% biračkog tijela, radikalni desničar i odani branitelj pučističkog diktatora Augusta Pinicheta, odvjetnik i ultrakonzervativni političar José Antonio Kast.
JOSÉ ANTONIO & LA FAMILIA
José Antonio je najmlađi od desetero djece njemačke imigrantske familije Kast Rist. Njegov otac Michael Kast Rist bio je kao pripadnik njemačkih oružanih snaga ( Wermacht ) usko povezan s NSDAP ( “Nationalsozialistiche Deutche Arbeiterpartei“ -“Nacionalsocijalističkom njemačkom radničkom strankom“ ). Sudske i druge istrage povezuju članove obitelji Kast s kriminalnim aktivnostima “Nacionalnog Informativnog centra“ ( CNI ) tijekom Pinochetove diktatute uključujući i njihovo djelovanje u “civilnim patrolama“ uz represivne snage režima i aktivnostima povezanim s teškim kršenjem ljudskih prava, uključujući nasilne otmice i nestanke ljudi.
Stariji Joséov brat Miguel školovan je na Sveučilištu u Chicagu ( USA ). Za vrijeme Pinochetove diktature bio je ministar rada a kasnije predsjednik Sredšnje banke. Pripadao je poznatoj Friedmanovoj ekonomkoj školi ( tzv „Chicago Boys“ ). Oni su za vrijeme Pinocheta u Čileu izveli prvi “neoliberalni ekonomski pokus uživo“ ( kombinacija političke diktature i slobodnog ekonomskog tržišta ) teoretski i praktički osmišljavajući i provodeći ono što će kasnije postati praksa diljem svijeta. Pokazali su kako se tržišne slobode itekako mogu ljubiti s najgorom vrstom suspenzije temeljnih ljudskih sloboda pa čak i uz promociju prakse političkog terora a sve upakirano u blještavi celofan “napredovanja u širenju prostora demokracije“. Ovaj beskrajno licemjerni “svijet“ je 1976.g. ( tri godine nakon Pinochetovog vojnog puča ) nagradio Miltona Friedmana Nobelovom nagradom za ekonomiju. Zašto i ne bi kada je samo mjesec dana nakon vojnog puča u Čileu (11.09.1973), kojeg su u Ovalnom uredu Bijele Kuće direktno “skuhali“ Henry Kissinger i Richard Nixon, dijabolični “Dr Henry“ dobio Nobelovu nagradu za mir (16.10.1973), doduše „radi okončenja rata u Vijetnamu“. Čudo da “Nobela“ nisu dodijelili Pinochetu što iz današnje perspektive uopće ne bi izgledalo nemogućim. Upravo je (17.12.2025.) Osnivač Wiki Leaksa Julian Assange tužio Nobelovu zakladu „zbog olakšavanja ratnih zločina“ i „direktnog kršenja oporuke Alfreda Nobela“ dodjelivanjem ovogodišnje nagrade za mir venezuelanki Mariji Corini Machado koju Assange optužuje da je „instrument rata“ zbog njenog aktivnog promicanje strane vojne intervencije (USA) u njenoj zemlji ( Venezuela ), opravdavanja Trumpovih napada na civilne brodove i “izvansudskih pogubljenja“ kao i podrške Netanyahuovog infanticida i genocidnog masakra palestinskih civilia u Gazi.
Miguel Kast se kao ministar zalagao za politiku “ekstremnig siromaštva“ koja je promovirala “minimalnu socijalnu potrošnju“ usmjerenu na puko preživljavanje najugroženijih što je potpuno u skladu s neoliberalnim projektom demontaže socijalne države koji je tada provodila čileanske diktatura a danas Javier Milei “Motosierra“ (“motorna pila“) u Argentini
.
TRIPUT JE TRIPUT
U rujnu 1988.g. emitirana je TV kampanja o plebiscitu vezano za Augusta Pinocheta. U jednoj od epizoda u kojoj se zagovarao glas “ZA“ Pinocheta pojavio se 22 godišnji student prava José Antonio Kast kao predstavnik sindikata na “Katoličkom Sveučilištu u Čileu“. Rekao je kako je uvjeren da su postupci Pinochetovog pučističkog vojnog režima „izravno korisni“ za njegovu generaciju. Gotovo 40 godina nakon tog nastupa, u svom trečem pokušaju taj je mladić ( sada 59 godišnji odvjetnik ) u povijesniom ambijentu jačanja osjećaja ugroženosti i nesigurnosti većine građana Čilea osvojio predsjedničke izbore. Još za vrijeme svoje prve kandidature 2017.g. ( tada predložen od skupine umirovljenih vojnih osoba i organizacija osoba osuđenih za zločne protiv čovječnosti ) u kazalištu „Caupolican“ Kast je kazao : “Da je Pinochet živ, glasao bi za mene...Obvezujem se, ako budem predsjednik...( da ću pomilovati ) sve one koji su neptavedno ili nehumano zatvoreni“.
Latinskoamerička ljevica regirala je različito na njegovu pobjedu u rasponu od onih koji Kasta otvoreno nazivaju “nacistom“ do drugih koji pozvaju na “promišljanje“. Predsjednik Brazila Lula da Silva kurtoazno je čestitao ultradesnom Kastu. Meksička predsjednica Claudia Scheinbaum je otišla korak dalje pozivajući progresivne pokrete “da razmisle“ o razlozima ove uvjerljive pobjede desnice. Kolumbijski predsjednik Gustavo Petro oštro je komentirao Kastov izbor izjavivši kako je tužno da se nekada “Pinochet morao nametnuti silom. Ali je još tužnije to što sada narod sam bira vlasitog Pinocheta“ uz riječi: „Nikada se neću rukovati s nacistom“ zaključivši kako je sada „grob Pabla Nerude u opasnosti“.
U ovoj kampanji Kast je u zatvoru posjetio agenta zloglasne tajne Pinochetove policije DINA, brigadira Miguela Krassnoffa Martchenka, koji je osuđen na više od 1060 godina kazne zbog 27 slučajeva otmica, mučenja i nestanka ljudi. Na više puta postavljeno pitanje hoće li ga osloboditi ukoliko postane predsjednik on nikada nije dao odgovor.
Prvog dana nakon pobjede Kast je primio čestitke ključnih osoba tzv “ultradesne ( po nekima profašističke ) internacionale“, Javiera Mileia, Benjamina Netanyahua, Donalda Trumpa...koji su ga predstavili kao svog saveznika “u borbi kontra socijalizma“.
QUO VADIS LJEVICO ?
Neoliberalna ideologija i krajnji desničarski izričaji su se posljednjih desetljeća preoblikovali i infiltrirali u povijesno ljevičarske sektore, zarobljavajući njihov jezik, očekivanja i oblike političkog djelovanja, zavisno od zemlje do zemlje. Obečavajući djelotvornost, red, modernizaciju i sigurnost desnica je uspostavila mentalni okvir unutar kojeg je normalizirana komodifikacija cjelokupnog života istiskujući iz prakse i iz projekta reprodukcije života zajednice solidarnost i kolektivizam “države blagostanja“ ili ma i najmanje natruhe bilo kakvog naslućivanja socjalističke transformacije društvene zbilje.
Tako se i u Čileu “progresivizam“ suočio s proturječjem između obećanja da će, kada dođe na vlast, prevladati neoliberalnu ostavštinu Pinchetove dktature i nužnosti upravljanja društvom unutar nasljeđenih pravila koja je bilo teško mijenjati bez ugrožavanja makroekonomska stabilnost i ( “nužnog“) konsenzusa s moćnim interesnim skupinama. Na kraju je “institucionalna pragma i logika“ pojela obećanu središnju ulogu progresivnih društvenih pokreta. Slično Grčkoj u vrijeme vladavine Syrize progresivizam se našao u procjepu oscilirajući između želje za strukturalnim promjenama i „razboritog“ ( taj prokleti „zdrav razum“ ! ) upravljanja modelom društva kojeg su prije dolaska na vlast obećali transformirati što se pokazalo preteškim unutar nerješive društvene napetosti koju je oslobodio sudar između silnica ljevičaskih snova i bešćutne prakse surove stvarnosti.
Ljevica se često gubila u svom nerazumljivom “metajeziku“, svojim beskrajnim egzibicionističkim petljanjima, “retoričkim festivalima“, neživotnim suhoparnim idejnim sitničarenjima i partikularnim identitetskim politikama dok se desnica, sklona krajnjem pojednostavljanju stvari i direktnom govoru, istrenitrana na logiku sljedbeništva a ne propitivanja, uzdajući se u odnos “vođa - masa“, uspjela prikazati kao „braniteljica zdravog razuma“ koji nudi manje demokracije ali više sigurnosti i reda u vemennu izgubljenosti atomiziranog pojedinca u oceanu „Velikog Kaosa“ unutar kojeg se on utaplja bespomoćan.
Ta uloga desnice kao tobožnjeg “pojasa za spašavanje“ u vremenu društvenih brodoloma i oluja je najopasnija po interese ljevice koja zato hitno mora izvršiti svoju emancipatorsku rekosnstrukciju vračajući se u prostor društvene zbilje i materijalnosti ili će se nepovratno izgubiti u fetišiziranim prostorima svoje tobožnje “ekskluzivne onostranosti“ koja se u praksi manifestira kao disfunkcionalna ludost ili svojevrsna bleferska intelektualna masturbacija najsličnije liku Fome Fomoća iz „Sela Stepančikova“ F.M. Dostojevskog.
Horizont ljevice ne bi trebao biti nostalgična regresija ili zbroj fragmentiranih identiteta već konstrukcija univerzalističke ljevice koja je sposobna integrirati rodne, ekološke i etničke borbe u “projekt jednakosti“ koji brani središnju ulogu svih onih koji žive od svog rada a ne parazitiranja na tuđem radu i tuđim životima. Nužna je demokratska deliberacja ljudskog dostojanstva koja konkretne, stvarne živote većine stavlja u središte svih napora ljevice.
Kandidatkinja jevice ( Jeannette Jara, PCC, 41.84% ) poražena je na prvim čileanskim predsjedničkim izborima s obveznim glasanjem ( obično glasa oko 8 milijuna građana a sada je glasalo više od13 milijuna ) iako je lijeva vlast Gabriela Borića poboljšala položaj radničke klase. Njegova je vlast donijela najveće povećanje minimalne plaće u poslijednjih 25 godina. Sporazumom o mirovinama ostvaren je najveći skok u zemljama OECD. Uspostavljeno je besplatno javno zdravstvo za 17 milijuna čileanaca. Donešen je zakon o alimentaciji ( isplaćeno je 3 bilijuna pesosa ili 3 miljarde dolara ) ali uzalud. Uz izlaznost od 84% Jeannett Jara je u drugom krugu osvojila !.7 milijuna glasova više nego u prvom krugu izbora ali to nije bilo dovoljno. Ona je prevladala među glasačima mlađim do 35 g. i onima starijim od 54 g. dok je Kast dominirao među glasačima u dobi 35 -54 godine.
NITKO NIJE NEDUŽAN
Što se dogodilo u subotu 3. sječnja 2026. godine u Venezueli ?
Toga je dana, u stilu rijetko viđene piraterije, jedna država ( Sjedinejene Američke Države ) kidnapirala suprugu i predsjednika ( Ciliu Flores i Niclasa Madura ) jedne druge države (Venezuele) a sve u režiji surealnog lika Donalda Trumpa, uz neobično indiferentnu publiku: dokono “političko plemstvo“ Europske Unije iz europskog kvazi-Verasillesa iliti “Briselskih Dvora“. A svi skupa članovi iste familije država članica Organizacije Ujedinjenih Naroda. Ovaj happening nazvan je “Operation Absolute Resolve“. Može li luđe !?
Kao što je i red kod ozbiljne piraterije tu je i ozbiljan plijen: venecuelanska nafta i zlato. Kapetan Trump upozorava ostale (moguće) pirate da Venezuelom sada upravlja “američka vlada“ i da će tako biti sve “dok ne napravimo sigurnu, pravilnu i razumnu tranziciju“( pa ma što to značilo !). “Osloboditelj nafte“ naglašava kako neće dopustiti da Venezuelu pljačka neko drugi. Zato upozorava “strane sile“, pozivajući se na kolonijalnu Monroovu ( od nedavno „Donroovu“ ) doktrinu, da “dominaciju Sjedinjenih Država u zapadnoj hemisferi više neće dovoditi u pitanje“. Demokraciju nije spomenuo niti jedan jedini put. A i zašto bi ? Pa zar jedan od njegovih ključnih ljudi, “suvremeni Antikrist“ Peter Thiel ( čija je tvrtka Plantir osnovala platformu Maven koja “optimizira lanac uništavaja“ skraćivanjem procesa identificiranja i bombardiranja vojnih ciljeva američke vojske na Bliskom Istoku za što je prošlog lijeta dobio ugovor vrijedan 10 miljardi dolara a od 2014.g. ima “strateški savez“ s Izraeolm za “ratne misije“ ) nije još 2009.g. napisao za ultraliberalni think tank Cato Institute : „Više ne vjerujem da su demokracija i sloboda kompatibilni“ (CTXT, 14.11.2025.)
Zato Trump i može 8.01.2026.g. za “The New York Times“ veselo izjaviti kako njega “međunarodno pravo ne zanima“ iskreno priznavši da ga jedino mogu zaustaviti: “Moj vlastiti moral. Moj vlastit um“. Što bi jedan bezobrazan reko: “Najebasmo braćo !“
Životni svijet je uvijek ukupnost ljudskih odosa u stalnom stvaranju. Svi smo mi, svatko na svoj osoban i osebujan način, tragično uronjeni u taj svijet koji nepovrato funkcionira univerzalno (globalno) pa ma koliko tzv “suverenisti“ gudili o svojim tobožnjim “nacionalnim robinzonijadama“. Uostalom, o nacionalizmu kao bolesti (“ospicama našeg društva“) zborio je još apatrid Albert Einstein. Nikakve nas mistifikacije tu neće spasiti. Mogu jedino pospješiti naše bjekstvo u iluziju i nestvar. Friedrich Engels je još 1845.g. pisao, opisujući tadašnje englesko društvo (“Položaj radničke klase u Engleskoj“), o vladavini “barbarske ravnodušnosti“, o “sebičnoj grubosti“, “bijedi“, “socijalnom ratu“ i “uzajamnoj pljački“. Aleluja ! Što se do danas promijenilo ? Malo toga. Nije li Trump, nakon svega, samo do kraja razgolitio suštinu naše zajedničke katastrofe ? Timothy W. Ryback je svoju najnoviju knjigu (“Uvod u katastrofu“, Stilus, Zagreb 2025) započeo riječima: „Često se kaže da je Wimarska Republika umrla dvaput. Ubijena je, a potom i počinila samoubojstvo. U tom ubojstvu nema mnogo nepoznanica. Hitler se zarekao da će uništiti demokraciju uz pomoć demokratskih procesa, i uspio je u tome. No čin državnog samoubojstva mnogo je teže razumijeti...“ Zar i EU danas, zatvarajući oči pred ponašanjem silnika za kojeg ne važi niti jedan zakon, ne ubija samu sebe ?
Besmrtni Dostojevski je u “Braći Karamazovima“ napisao: “Svi smo za sve krivi“ pa stoga „Svak svakome treba sve oprostii“. Je li veliki pisac koji je vjerovao da je patnja suština života, tražeći izlaz u kršćanstvu, bio u pravu ili je možda u pravu legendarni strip junak Patricka Wildinga, Zagor (“Duh sa sjekirom“) koji nam poručuje: “Nitko nije nedužan !“
“GROON OF THE STOOL“
Jednom davno živio sam u Meksiku kao “gost istraživač“ na “El Colegio de Mexíco“. Od tada Meksiko smatram svojom drugom domovinom. Kada me uhvati nostalgija poslušam pjesmu Gerarda Tameza “Tierra Mestiza“ u izvedbi “Los Folkloristas“ ( koje sam prvi put čuo na koncertu u “Palcio de Bellas Artes“ u Ciudad de Méxicu ) i bude mi dobro, “mnogo dobro“. Bilo je to zgusnuto vrijeme, doba ratova u Nikaragvi...Salvadoru, Gvatemali, svugdje...“contras“, “desaparecidos“, “muertos“, Reagan, “gringos“, “corridos revolucionarios“, “Informe Kissinger“, estudiantes, guerrilleros, „Yankee, Go Home“....protestas y canciónes. Sada „El Loco“ prijeti invazijom Meksika. Sjedinjene Države su već u 19.stoljeću, pozivajući se na ideologiju „Manifest Destiny“, otele 51% meksičkog terirorija kada je predsjednik James Knox Polck “širio demokraciju“ topovima. Kada će i hoće li ikada “amerima“ biti dosta i dokle će „stara gospođa“ Europa kurbinski šutjeti ? Zar ne vidi da se, možda, danas u Latinskoj Americi rješava i njena budućnost !?
Kalkulantska politika svih mogućih vrsta i podvrsta političkog liberalizma ( u značenju “liberalnosti“ od latinskog: “liberalis“ ) koji je davno izgubio svoje izvorno značenje “velikodušnog“, “plemenitog“ ponašanja primjerenog slobodnom čovjeku a ne robu, slugi ili plebejcu, u onom smislu kao kada “ingenioso hidalgo“ Don Quijote u 6. poglavlju veličanstvenog Cervatesovog djela kaže kako “siromašnom vitezu ne ostaje drugog načina da pokaže da je vitez osim vrlinom....ne smije biti umišljen, arogantan...i, iznad svega, mora biti milosrdan“. Ništa Europi ne ostade od njenih pustih vrlina, plemenitosti, suosjećanja i milosrđa njenog...Samo joj sluganstvo ostade umjesto negdašnje viteške liberalnosti pretvorivši sebe u “Groon of the Stool“ ( “Sluga od Zahoda“) koji je nekada imao “povlasticu“ biti nasamo s kraljem kad je ovaj vršio nuždu. Ali više se to ne zbiva na dvoru Tudorovih nego na karikutarulnom ali i jezivom dvoru „Kralja Donalda“.
I na kraju, da ne bi bilo nikakve zabune. Latinska Amerika danas nije pretežno desničarska, čak ni u trenutku kada Bolivijom više ne upravlja MAS (“Movimiento al Socialismo“), niti nakon pobjede Kasta u Čileu ili nakon poraza honduraške ljevice. Prvo, po ekonomskom kriterjiu 73% BDP se u ovom trenutku nalazi “u rukama“ ljevičaskih vlada dok preostalih 27% kontroliraju desničarske vlade i drugo, što se tiče populacije čak 74% stanovištva Latinske Amerike živi u državama kojima vlada ljevica a 26% je pod desničarskim vladama (“El Pais“, 17.12.2025). U dvije ekonomski najsnažnije, najbogatije i najmnogoljudnije zemlje Latinske Amerike, Brazilu i Meksku - ekonomskim i demografskim divovima, vlada ljevica (Lula i Scheinbaum). Zbog toga se nikako ne može tvrditi da se latinskoamerička regija drastično pomakla udesno. Vrijednosti i načela desnice nisu prevladavajuća u Latinskoj Americi iako su je Trump ( i njegovi ) napali svim mogućim sredstvima (vojnim, ekonomskim i kulturološkim) a napadati će i dalje. Ono što imamo je sukob između progresivnih i konzervativnih ideja što rezultira visokim stupnjem heterogenosti u društvenim preferencijama. Osjećaj kaosa i proturječnostu pravi je odraz stvarnosti. Ideološka matrica je heterogena. U ovom trenutku taj sukob u kojem nitko više ne smije biti samo pasivna publika naša je zajednička, a ne samo latinskoamerička, stvarnost. Istina je da konzervativna orbit svugdje jača a progresivne vizije kao da su sve blijeđe. Živimo u vremenu kada svojim očima vidimo kako poviše naših glava “letu štuke, letu avioni“. Više nema nikakvog prostora niti opravdanja za pasivnost onih koji se nalaze na progresivnom dijelu ljudskog spektra. Bilo čija i bilo kakva “liminalnost“ ili pozicija “vječnog srednjg stanja“ više nisu mogući. Ne možemo se više pokušavati kunktatorski pozicionirati u skritoj točki tobožnje ekvidistance u odnosu na normalnost i ekstremne pokušaje razaranja humane biti naše globalne egzistencije u režiji organiizranih snaga regresije. Podivljala zvijer koja proizvodi stanje “permanentne nepredvidljivosti“ mora se hitno zaustaviti dok još ima vremena jer, kao što je rekao Curzio Mapalarte i “Mussolinijeva revolucija“ počela je kao “komedija“.
ponovo u zagrebu...
hawkeye1306.blog.hr
7-707
nekoliko kratkih dana na obali brzo je prošlo
a u metropoli kao da je vrijeme stalo...
Micek i Sky miruju na sunčanoj strani
baš kako sam ih ostavio prije nekoliko dana :)
pozdravić iz srca
More me ne zaboravlja
agava505.blog.hr
.no-copy { position: relative; } .no-copy::after { content: ""; position: absolute; top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; z-index: 10; } @keyframes metalik-smedji-sjaj { 0% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.15); } 50% { background-position: 100% 50%; filter: brightness(1.25) contrast(1.25); } 100% { background-position: 0% 50%; filter: brightness(1.0) contrast(1.15); } }
…osjećam te, predaješ mi svoja stopala, ja ne perem samo pijesak, ja ti s kože skidam slojeve tjeskobe koju si nakupljala u gradovima punim sivila i betona. Ja sam velika, slana arhiva. U mojim hodnicima od tirkiza i mulja ne trunu samo brodovi.
U meni leže tvoji neizgovoreni oproštaji, teški poput olovnih utega, i tvoje nade koje su potonule jer su bile preteške. Ja pamtim. Pamtim okus svake suze koju si sakrila u plićaku, misleći da je tvoja bol premala za moju beskonačnost. Svaka tvoja tuga mijenja moju slanoću. Svaki tvoj jecaj koji si ugušila dlanom, odzvanja u mojim dubinama
ja sam pretvorio u eho koji sada udara o hridi. Zoveš me slobodom ali ja sam zapravo tvoja najdublja tamnica. Čuvam sve ono što nisi imala hrabrosti nositi sa sobom gazeći labirintima života Sva ona obećanja koja si šapnula u bonacu, ja sam vezalo u čvorove od morske trave. I dok se ti vraćaš svom malom životu, misleći da si se očistila,
ja ostajem pulsirati tvojom istinom. Tvoj mir je moj nemir.Ja ne zaboravljam. Ja samo šutim, ja polako pretvaram tvoje emocije u bisere koje nikada nećeš naći.
ilustracija: net planeta
G-MOL
komentatoricamicaa.blog.hr
nismo sazdani onako anatomski, kako nas vide drugi i kako se krećemo svijetom.
da jesmo samo to, bili bismo mozak na nogama, selektivno pamćenje , sebično gledanje naprijed
izbjegavanje kamenčića zalutalih na našem putu.
mi smo nešto drugo, više i drukčije - mi smo građeni od dana , godišnjih doba, utisaka i pečata , slabosti i nesuvislosti, niza greška na vrijeme ili sa zakašnjenjem ispravljenih , jednom riječju , mi smo trag u tragovima drugih i biće s tragovima ostavljenih onako usput, ciljano ili slučajno od svih koji su nas dotakli mislima ili riječima.
raspadamo se pred sobom i svijetom u nevoljama i sretnim danima podjednako pa naši nas dragi i bliski skupljaju , sastavljaju , uspravljaju bolje reći jer, valjda nas još trebaju upravo ovakve, kakvi smo s ožiljcima ,brazdom po sred čela i brazgotinama tamo gdje se ne vide.
u vječnom smo krugu htijenja zarobljeni životom koji daje i oduzima , nadopunjavamo se s drugima i silno se varaju oni koji misle da su dostatni sebi - tek zajedno shvaćamo, kako zajedno slabi ostajemo jaki u hrvanju životom.
Živjeli!
stella.blog.hr
Svaku priliku za slavlje treba iskoristiti. Ovog puta
"Full caffe" u Srbobranu, u kome je sve savršeno osim
smiješnog imena restorana za jedan bački gradić.
Društvo je veselo.
Tamburaši za svakog imaju pravu pjesmu. Za mene
"A ti se nećeš vratiti"
Jelovnik je savršen
Pa, nazdravlje! Živjeli!
U novi tjedan sa bakicama hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Djed : Hajde da se igramo mladosti?
Baka : Pa hajde.
Djed : Ja te čekam u parku, a ti dođi kao nekada.
Baka : Može.
Djed čeka i čeka, a baka nikada da dođe pa ljutito kreni kući :
Djed : Alo babo, zašto nisi došla?
Baka : Pa mama mi nije dala.
Razgovaraju dvije babe i jedna baba pita drugu:
-Koliko si teška?
Druga odgovara:
-S naočalama – 78 kg!
-A bez naočala?
-Eh, bez naočala ne vidim vagu…
U anketi pitali staru babu što misli o tome što se
današnji mladi drogiraju, a ona će na to:
– Ma hajde što se drogiraju, nego što sjede na
hladnom betonu!
Pita baba unuka:
– Sinko, kako se zove onaj Nijemac
što nam sakriva stvari po kući?
– Alzheimer, baba, Alzheimer!
Policija napravila raciju i uhapsila sve prostitutke u gradu.
No, njih je bilo tako puno da su neke morale čekati u
redu pred ulazom u policijsku stanicu.
Tuda prolazi neka bakica i pita što čekaju.
Jedna kaže:
– Bakice, dijele se naranče.
Bakica odluči stati u red. I dođe ona pred policajca, a on se začudi:
– Bakice, pa zar i vi?!
– Da sinko, skinem ja protezu pa lagano cuclam.
Kako se zove baba-sera koja radi i u
ženskom i u muškom WC-u?
– Biserka.
Igraju dvije babe košarku, pa će jedna:
– Faauuul!
Druga će:
– Što je sad?
Ponovo će prva:
– Stala si mi na sisu!
18
ned
01/26
Miki
luki2.blog.hr
Miki
Danas pričam s mamom, i kažem joj da Đžo Maračić Maki ima koncert u Lisinskom. Tri godine čovjek stariji od nje. I onda mi slijedom misli padne na pamet pokojni Miki Jevremović, jedan od prvih mojih koncerata. A važan zato jer me vodila mama na koncert. Jako ga je voljela. I počnem pjevušiti: pijem....A mama zaplače preko telefona....:(((((
Danas je tamo u Splitu parking, veliki - gdje je prije bio stadion.....Na kojem je pjevao Miki.....Nisam je htjela rastužiti, ni slučajno....:(((( Ali, sjetila sam ga se......Glupe moje misli, glupe asocijacije:((((
I eto ti pjesme......Link.na pjesmu imate na samom početku posta.
Ljubim!
Sjene između nas
star-rose-bloger.blog.hr
U tišini jutra, dok grad još spava,
tvoje ime u mojim mislima blista.
Svaka riječ što je nikad nitko nije čuo
nosila je težinu našeg malog svijeta.
Prolazim stazama gdje samo mi hodamo,
koraci šapuću ono što ostaje.
I kad vjetar nosi lišće,
znam da tvoja ruka može stići do moje.
Nije potrebno govoriti ništa,
jer u pogledu tvome pronalazim sve.
Svijet može biti velik i bučan,
ali tu, među sjenama,
sve pripada nama.
Đir po gradu
mcind.blog.hr
Nije često ali ove zime je i grad Rijeka obukao bijelo ruho.
Nije dugo trajalo ali snijeg se još uvijek vidi na okolnim planinama.
Grad Rijeka i cijeli Kvarner je ovih dana počeo sa maškaranim zabavama koje će potrajati do završne karnevalske povorke. Evo malo sjećanje na karneval 2024. g.
Film 'Fiume o Morte' je dobio prestižnu nagradu a neki od kadrova u filmu se mogu prepoznati i ovdje.
Jedan lijep povjesni mural u Kružnoj ulici gdje se nalazi i dobar restoran.
Antun Mihanović je za svog boravka u Rijeci dok je služio kao upravni činovnik i to u staroj Guvernerovoj palači napisao svoju najpoznatiju pjesmu "Horvatzka domovina", koja je postala temelj hrvatske himne "Lijepa naša domovino", Pjesma je prvi put objavljena u "Danici" (Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka) br. 10, 14. ožujka 1835. godine. Stara palača se nalazila na mjestu današnjeg Jadranskog trga.
A ako niste još bili u riječkom tunelu navratite. Tunel je gradila talijanska vojska u razdoblju od 1939. do 1942. godine. Građen je prvenstveno za potrebe zaštite civilnog stanovništva od zračnih bombardiranja, spuštajući se mjestimice na dubinu od deset metara. U svrhu skloništa koristio se i za vrijeme Domovinskog rata.
Ovdje sam doveo lokalnog šišmiša (kad se već najuža i najkraća ulica u Rijeci zove 'Šišmiš') da nas pazi ako slučajno nestane rasvjete u tunelu.
Jedan lagani rebus i to u rimi ako se prepoznaju sličice. U sredini je naš poznati jezikoslovac i pedagog Stjepko (1986. - 2006.) a na kraju žitelj jedne države. Fraza 6-5-5-3-6 a odgonetka 4-7-5-4-5.
'Srdašce' u koje treba upisati slova HARLEKINO kako bi se sa slovima okolo dobile nove poznate riječi.
A moglo bi se i nešto pojesti. Topla maneštra sa puno povrća.
R.I.P. Hrvoje
toco1980foto.blog.hr
Prije nekoliko dana preminuo je Hrvoje Gospočić, čovjek koji je u mladosti bio novinar, fotoreporter i osebujni neshvaćeni umjetnik i performer...
Umro je hrvatski fotograf, novinar i najekscentričniji beskućnik u Hrvatskoj
Umro je kralj Pimpilandije, nevidljivi reporter, genijalni beskućnik i dobri duh zagrebačkih ulica
Prije nekoliko godina redatelj Ivan Mihaljević je o njemu snimio kratki dokumentarni film "Disident"
Inače, imao sam ga priliku upoznati prije 15-ak godina, u vremenu dok sam još vrlo intenzivno bavio uličnim fotografijom.
ZEN TIGAR (priča) - X dio
whiskybar.blog.hr
Zen Tigar koani
O problemima
Pročulo se kako je Zen Tigar namudrije biće na svijetu. Ljudi u dilemama, nedoumicama i neznanju odlažiše Zen Tigru po rješenje svojih problema.
Visoki ljudi, mali ljudi, snažni i slabi podjednako nosaše Zen Tigru svoje breme.
Nikada ih više nitko vidio nije. Nema više problema.
"Život Zen Tigra – prošireno izdanje", kozmički bard Ja'buka Niramovski, str. 32, Zarathustra press, Perzepolis 321. BC
O putu i mislima
"Tko traži put, taj gubi put. Jednako tome; Tko traži misao, gubi misao!" ispravno zaključi Zen Tigar te nastavi:
"Tako ja znam tražiti misao, pa shvatim kako mi ništa nije na pameti ili budu stvari koje nisu dostojne mene, Zen Tigra!"
Legne na stijenu kraj potoka, uroni jednu šapu u vodu te ispravno zaključi: "Ovo je jedna meta misao. Misao o misli. Dakle spremimo se za jedan metafizički dan. Još sam nešto htio..."
"Život Zen Tigra – prošireno izdanje", kozmički bard Ja'buka Niramovski, str. 12, Zarathustra press, Perzepolis 321.
O smrti
Uzoholio se jedan Pseudologoi. Zapamćen je u ljetopisima kao Epikur.
Pričali su o njemu ljudi kako nikada svijetom nije takav govornik kročio.
"Od laži stvara istinu od istine laž." govorilo se na tržnicama i olimpijskim igrama.
"Ljudi, radi njegovih riječi, prestaju vjerovati svojim očima i ušima, a počinju gledati i slušati sa Epikurovim argumentima." tvrdili su.
Ljudi su počeli vjerovati, potaknuti samim Epikurom, kako mu niti Zen Tigar u mudrosti ne može parirati.
Oholi Pseudologoi je na kraju sam sebe u to uvjerio i otišao do Zen Tigra kako bi mu riječima uspio dokazati jednom za svagda da je Epikur, a ne Zen Tigar, najmudrije biće na cijeloj kreaciji.
Kada je došao do Zen Tigra, namjeravao je raspravu započeti lagano. Elegantnim verbalnim trikom o strahu od smrti.
"Čega se bojati kada nas neće biti, a dok nas ima, smrti nema." pripremao se Epikur.
Tako je stigao ispred Zen Tigra što ležaše na svojoj stijeni i čitaše Hermesa Trismegistosa.
Epikur se prestraši kada je vidio velikog Zen Tigra, ali ipak skupi hrabrosti, nakašlje se, namjesti svoju poludugu crnu kosu i progovori:
"Zen Tigre, svi kažu kako si ti najmudriji na svijetu i ja to poštujem. Ali od nedavno se pročulo po Anatoliji, Perziji, Peloponezu, Atici, Iliriji i Romi kako sam ja, Epikur, ipak mudriji.
Pa hajmo sada raspravom to riješiti.
Reci mi, o Zen Tigre, treba li se plašiti smrti?" S jednom obrvom podignutom zagleda se u Zen Tigra.
Zen Tigar pogleda Epikura i melodičnim glasom mu odgovori:
"Nije promjena ono što čini smrt, već zaborav. Ja ću tebe pojesti i ne brini, nećeš ništa osjetiti, ali se raduj, jer ja ovaj obrok nikada neću zaboraviti!" I tako u jednom zalogaju svoj život završi Epikur.
Ljetopis Zen Tigra, kozmički bard Ja'buka Niramovski, str. 105, Zarathustra press, Perzepolis 324.
O raspravama i sjenama
"Piči me satori i nemam vremena za rasprave." bila je zadnja riječ koji je čuo zaboravljeni Pseudologoi u jednoj Zen Tigrovoj čistki spilje.
Kasniji ljetopisci, među njima i ja, vaš Ja'buka Niramovski, kozmički i astralni bard devet neba i bezbroj konstelacija, su analizirali te riječi vođe u Zlatno doba povijesnih ciklusa.
"Što li je Zen Tigar time htio reći?" poticala nas je misao.
Konsenzusom smo zaključili sljedeće: raspravljanje i slušanje rasprava je borba i igra sa sjenama. Upravo iz tog razloga su se Pseudologoi igrali sjenama i teatrom sjenki držali ljude zarobljene u neznanju. Jer ono što jest ne može se izgovoriti niti čuti, ono se doživi, osjeti.
To je to!
Kada te piči Satori, jednostavno znaš bez riječi. A i ove su previše.
Ljetopis Zen Tigra, kozmički bard Ja'buka Niramovski, Predgovor str. 7, Zarathustra press, Perzepolis 324.
Tiha misa nedjeljom
dvitririchi.blog.hr
Umjesto razmišljanja o Očenašu i našem ocu
I razmišljanja o Marijo, zdravo, Zdravo Marijo...
(Alo? Zdravo???)
Red ti je kleknuti ispred sudopera
Zasukati rukave i kontemplirati o popravku njegovom.
Ne podliježi iskušenju da popravljaš druge, ali sifon odštopati
E to ti je uža specijalnost.
Nije, dabogGme, pomogao
Ni Mr Propper, ni Mr Muscolo
Nego...
Ora et labora... recimo.
Recept (ako vas zanima):
Ni ne pokusavajte ništa odvrnuti, sve je naravno zapeklo
Od starosti i tvrdokornosti.
Nego, koristite bogom danu sirovu snagu vlastitosti:
Komplet sve iščupajte
(tako govoraše Zubić Vila),
Zakuhajte vodu u velikom loncu
(gledajte da nije baš Antun-tunov)
Dodajte praska za rublje i kuhajte.
Povremeno izvadite
Lupkajte
Tuckajte
I opet vraćajte na iskuhavanje..
I tvrdokorne naslage će ispadati u grumenovima.
Na kraju sve navucite na mjesto i,
Uistinu:
Panta rei.
COMMENT CA VA
komentatoricamicaa.blog.hr
ili ovu verziju s Filipinskim šarmom Pariza
.........samo za danas, u ugodnom, sunčanom danu
... i treća verzija najpopularnije izvedbe u Poljskoj, 2025.godine
komentari isključeni, hvala......
( poslušajte ako ste dobre volje, onim zlovoljnima ionako ne pomaže )
Slobodni umjetnici
andrea-bosak.blog.hr
Znam da su to pojedini pjevači ili glumci koji nisu angažirani ni u jednom kazalištu ali isto tako znam da rade kao glumci u pojedinim projektima, kao pjevači pjevaju po klubovima ili manjim dvoranama.
Nije mi jasno zašto se njima plaća osiguranje kada svi oni imaju prihode zbog svojh angažmana bilo u kazalištu ili tv novelama i naravno imaju plaću za taj angažman koja sigurno nije 20 eura dnevno kao što dođe statisti.
Sigurno je najmanji honorar 1000 eura zavisno o ulazi koju glume.
Naravno postoje ugovori koji su tajni za druge ali kada dobiju cjelokupni honorar sigurna sam da si od tog honorara mogu uplatiti mirovinsko i zdravstveno osiguranje sami za barem dvije godine dok ponovno ne budu angažmani negdje.
Slobodni umjetnici bi si trebali plaćati sami kao što si penzioneri plaćaju dopunsko sa svojim mizernim mirovinama.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr