novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

16

sri

10/19

Život je ponekad ,crno bijel

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr



Svi smo ponekad sami. Usamljeni. Zabrinuti.

Mladi i stari. Bogati i siromašni
sretni i nesretni
ponosni i prkosni
pod teretom života pognuti.

Život je ponekad ,crno bijel.

Akvarel

rossovka.blog.hr

Današnji dan jedan je od najčudnijih koji sam proživjela. Toliko je emocija izmiješano u meni da naprosto ne znam otkud bih počela; kao kad pokušavate napraviti dobar akvarel pa se boje pretapaju jedna u drugu, poput blistave i nezemaljski lijepe čarolije koja dolazi iz jedne sasvim druge dimenzije.

Na današnji je dan svoj ovozemaljski put napustio veliki, neponovljivi Toše Proeski, mladić nestvarnog glasa i izgleda, prekrasna duša koja je toliko ljepote još mogla dati svijetu. Poginuo je u prometnoj nesreći. Imao je svega dvadeset i šest godina. Vijest o njegovoj smrti čula sam dolazeći na posao, i bila sam potresena kao da sam ga osobno poznavala. Dar koji je tako nesebično darivao svijetu spojio ga je finim, neraskidivim sponama sa tisućama ljudi poput mene koji su o njemu znali tako malo, gotovo ništa, a imali osjećaj da ga tako dobro poznaju. Osmijehom i glasom obasjao je tolike živote.
Ne htijući, prisjetila sam se najjezivijih trenutaka svog života - zvukova koji su zauvijek ostali urezani u moje pamćenje, glasova koji bez slika zvuče tako sablasno, povremenih odbljesaka svijesti koji su me vraćali na ovaj svijet i buđenja usred noći u sisačkoj bolnici, strašne grmljavine i kiše koja je obavijala noć svojim mokrim rukama, a ja nisam znala ni gdje sam, ni što sam preživjela. Neopisivo je to iskustvo; ne postoje dovoljno snažne riječi kojima bi se mogla opisati ta dimenzija.
Upravo zbog toga još sam sretnija što sam još uvijek ovdje, što svakog jutra kroz prozor sobe ugledam osvit novog dana i divim se svijetu kao da ga nikad do tog novog svitanja nisam ugledala. Dočekala sam da moje riječi vidim ukoričene u prekrasnu knjigu. Radujem se susretu sa svim ljudima koje volim. Radujem se susretu čak i sa onima koji su me silno povrijedili. Radujem se životu koji mi je dan, radujem se smijehu koji mi nitko nikada nije mogao oduzeti.

Što zapravo želim reći? Život je istovremeno i radost i bol, i neizmjerna sreća i neizreciva tuga, koračanje poznatim putevima i hodanje rubom provalije. Samo budite ono što želite biti, i sanjajte nedohvatljive snove. Doći će trenutak da postanu stvarni i opipljivi, i da vas ispune neslućenom radošću. Možda će iza najžešće oluje nebo iznad vas postati toliko plavo da će vas zabljesnuti svojom ljepotom, i nećete se ni sjećati da ste do prije nekoliko trenutaka bili prestravljeni žestinom nevremena i crnilom oblaka koje vas je guralo u očaj.
Samo budite ono što želite biti, blještavi poput krijesnica u toploj ljetnoj noći. To je najljepši dar koji možete dati i sebi, i svijetu koji će ostati zaslijepljen ljepotom vaše svjetlosti.
Život je tako lijep. Samo treba biti strpljiv i kročiti kroz svoje dane ispunjen zahvalnošću za ono što imamo.
Ono što nemamo ionako nam nije namijenjeno.


Heroj s uzice

hocemocenzuru.blog.hr

Uvijek sam želio biti nositelj povelje
Ne sedam sekretara SKOJ-a, proklete nagrade
Želio sam biti Povelje Republike Hrvatske nositelj
Čekao taj dan, predsjednice, čekao taj sat

Uvijek sam sanjao da je došlo naše vrijeme
Ja bih bio Jagger, a ti Queen Elizabeth
Uvijek sam sanjao da sam nositelj povelje
Koji će promicatelj domoljublja bit’

Sav sretan i ushićen
Ja shvatio sam sve
Rođen sam da budem režima heroj
O je je je

opet ništa

andrea-bosak.blog.hr

Slušam sabornike a ima ih u sabornici oko dvadesetak raspravljaju o povjerenju jednom ministru koji sa smiješkom sluša raspravu sabornika jet zna da će o dalje ostati ministar jer u njegovoj stranci nitko ne želi prihvatiti resor koji je u rasulu.
Naši liječnici zajedno sa sa drugim osobljem rade u sustavu koji je malo plaćen u kojem su liste čekanja duge, zbog malih plača odlaze a oni koji su ostali tu bave se administracijom a ne pacijentom jer za pacijenta imaju samo desetak minuta za postavljanje dijagnoze.
Tko god da je ministar zdravstva u tom resoru ništa ne može mijenjati jer toliko duga nitko vratiti ne može ali može s našim novcima pomagati bolnicu u drugoj državi koja je moderno opremljena a naše bolnice prokišnjavaju,
Divim se liječnicima i medicinskom osoblju jer da nema njih nitko nas ne bi liječio. Oni rade i zaslužili su veće plače, a ovi koje sada slušam i ima ih dvadesetak trebali bi imati manju plaću od zdravstvenih radnika jer samo pričaju a njihova priča odlazi u vjetar jer ministra mijenjati neće,


Doktore i sestre trebamo a ako ovako nastave morati ćemo i njih uvoziti.

Novi detalji o izoliranoj obitelji iz Ruinerwolda

euzivot.blog.hr


Kafić u kojem je mladić u ponedjeljak navečer sve ispričao...

Još uvijek imamo puno pitanja o onome što se točno događa - kažu i policija i gradonačelnik Roger de Groot kad je objavljeno da je obitelj sa šestero djece devet godina živjela u izolaciji na farmi u Ruinerwoldu. Što znamo o onome što se dogodilo?

Mladić, najstarije dijete (25), aktivirao je alarm u ponedjeljak navečer

Vlasnik lokala lokalnog kafića zvanog De Kastelein istaknuo je da je zbunjeni čovjek koji je te večeri rekao da je na farmi proveo devet godina i odvojen od vanjskog svijeta, te da se brine za svoju braću i sestre.

Zbog toga je pozvana policija. Agenti su pronašli šest ljudi na farmi, oca i petoro njegove odrasle djece, u "malom skrovištu". Nejasno je jesu li tamo boravili dobrovoljno. Ti ljudi su možda boravili na imanju od 2010. godine.

Policija je uhitila 58-godišnjeg muškarca iz Ruinerwolda jer nije surađivao u pretresu zgrade. On nije otac djece, kako je ranije objavljeno, već zakupac farme. Prema medijima, on je kućni majstor Josef B., rođen u Austriji. Za sada policija samo želi reći da je muškarac u pritvoru i da ga se ispituje.

Djeca nisu upisana ili nečija nebriga?

Gradonačelnik De Groot izjavio je tijekom konferencije za novinare da je nekoliko djece obitelji upisano u Bazi osobnih podataka. Sad se postavlja pitanje zašto dužnosnici obveznog obrazovanja nisu intervenirali?

Iste večeri policija je negirala da su djeca bila poznata općini. Policija navodi da su pregledani od strane liječnika. Medicinski detalji se i dalje skrivaju.

Računi na društvenim mrežama

Priča postaje još zbunjujuća jer nekoliko medija izvještava kako se čini da je najstariji sin možda imao račune na društvenim mrežama i izjavio da je radio za uhićenog Josefa B. Postoji Linkedln račun, Facebook račun i Instagram račun, zajedno sa fotografijama prirode i Ruinerwolda.

Na Facebook računu se može pročitati da je majka djece umrla 2004. godine, te se obitelj preselila u Ruinerwold 2010. godine. Nakon razdoblja tišine, računi su bili ponovno aktivni nekoliko tjedana, a ponekad i mjesecima. Policija ne može potvrditi da se zapravo radi o računima jednog od odrasle djece.

Kako dalje?

Policijski inspektori pod vodstvom Javnog tužiteljstva istražuju jesu li se na farmi dogodila krivična djela. Što se tiče 58-godišnjeg uhićenog zakupca farme, morat će se odlučiti hoće li mu idalje biti određen pritvor ili će na slobodi možda čekati daljnju istragu.

RTV Drenthe je prvi iznio priču o obitelji koja čeka smak svijeta. Ako je istina da se djeca koja su dostigla punoljetnost drže devet godina u zatvorenom prostoru i nisu obrazovana, može se govoriti o zanemarivanju.

I na kraju, još se ne zna ništa o tome što se zapravo dogodilo. Ono što je posebno zanimljivo je, kako je taj čovjek "pobjegao" i uspio se pojaviti u kafiću. Nije ni jasno je li ta obitelj bila zatvorena i korištena kao roblje.

Izvor: NU.NL

Ažurirano, 16-10-2019 u 17:30 h:

58-godišnji zakupac farme u Ruinerwoldu, gdje je u ponedjeljak pronađeno nekoliko odrasle djece, sumnjiči se da je lišio slobode i nanio štetu zdravlju drugih, objavio je u srijedu Javni tužitelj.

Čovjek će biti ispitan u četvrtak i tada će se odlučiti hoće li ga duže zadržati u pritvoru. O tome će se ukratko izvijestiti, izjavio je u Javni tužitelj.

Pitan se, a već znan

karbunara.blog.hr



Krenilo je već u noći. Prepoznatljivo huktanje. Udaranje valova o mrkentu.
Prva prava jesenska južina. Polako mi se počela uvlačit zebnja oko srca.
Unutarnji bio sat označio je početak svih vrsta psihofizičkih priprema.
Za bivstvovanje u pustoj vali.
Jesen i zima 2019/2020.

Par dana samotnjaštva su svima romantična.
Ali stalni pustinjački život je priča za sebe. I nije za svakoga. Ako duša, srce i um nisu jaki, predispozicije za prolupat su ispunjene. Znam po danima u kojima sam slaba. Kad ništa ne vozi do škoja. A još manje odvozi. Kad smo naizgled na dohvat ruke, a nedostupni. Kad munja zapara nebo, pa struje nema danima i danima. A s njom ni laptopa. Ni telefona. Ni mobitela. Ne možeš ni prijaviti kvar. Nemaš sa čega. Nema obližnjeg kafića u kojem ćeš srest poznatog i prodivanit. Olakšat si dušu u nekom shooping centru. Nać se s najboljom prijateljicom i tihovat ili brboćat. Do bola mi fali moja Glorijeta s kojon u Gradu dilim sve.

Život na škoju, u pustoj vali, zaista je priča za sebe.

I pitam se, u rano praskozorje ovog jutra: alo, kukuvižo, očeš li biti jaka ili slaba?
Uspravna ili puzajuća?
Energična ili apatična?
Domišljata ili ravnodušna?
Gas ili kočnica?
Odlikašica ili ponavljačica?
Majka ponosnih cura ili čitačica zabrinutih wats up poruka: mami, jesi li dobro?
Glava ili rep ove male obitelji? Ovog čudnog trojstva međugeneracijske solidarnosti.

Smješkam se u ovo isto praskozorje. Mirna i ispunjena.
Slika mase ljudi s kojom se svako jutro mimoilazim u Kalosu samo me bodri.
Koliko njih ne može puno toga.
Koliko puno toga ja mogu!!!

NON FACILE

tignarius.blog.hr

Povratnik iz Srbije, Dobrivoje Arsić, školovani oficir JNA, koji je početkom 90-ih prijetio po Rijeci da će raznijeti sve i svašta, se porječkao s Matkom Škalamerom oko parkirnog mjesta. Kao digresiju možemo navesti da je Arsić zaposjeo automobilski prilaz te ga proglasio svojim parkirnim mjestom, što je kulturološki i antropološki dokaz postojanja naroda, u konkretnom slučaju srpskog. U nečijoj se glavi, a zadaća je SOA-e saznati čijoj, nakon “incidenata” u Đevrskama i Uzdolju, pojavila ideja da bi se i taj sukob mogao iskoristiti za “srpsku stvar”. Od navodnog napada na Arsića do podnošenja kaznene prijave prošlo je 48 sati. U tih je 48 sati Dobrivoje Arsić otišao do Gorana Petrovića, generalnog konzula Republike Srbije u Rijeci (zašto je u Rijeci srpski konzulat?!), inače bivše šefa BIA-e, srpske obavještajne službe, sljednice SDB-a, odnosno još zloglasnije UDB-e.

Možemo pretpostaviti da je Goran Petrović, s takvim pedigreom i takvom funkcijom, točno znao kako verbalni okršaj pretvoriti u “napad na srpsku nejač i starce”, kao što se čini s “Olujom” i cijelom Domovinskim ratom, odnosno od 1941. godine. Dobrivoje Arsić je upućen na novinarku “Novog lista” Slavicu Klevu, kći pukovnika KOS-a i zastavnika JNA Živorada Pejovića i medijska je hajka mogla otpočeti, odnosno nastaviti se.

Zanimljivo je daljnje postupanje državnog odvjetništva i suda u Rijeci. “Incident” se dogodio 20. kolovoza u Viškovu, a Škalamera je uhićen u subotu, 24. kolovoza. U nedjelju (!!!) mu je sudac istrage Županijskog suda u Rijeci Duško Tišma (prvobitno Dušan, a tek poslije Duško), određuje istražni zatvor, što je pravni presedan, budući se Škalameri izrekla najstroža mjera oduzimanja slobode temeljena na tek svjedočanstvu “žrtve” u najmanju ruku sumnjive povijesti, odnosno čovjeka koji je navodno napadnut jer je Srbin (zar mu narodnost na čelu piše?) i koji je pretrpio fizički napad bez vidljivih fizičkih posljedica te mu je više od dva dana trebalo da to prijavi.

Dakle, iskusni oficir (Arsić), iskusni obavještajac (Petrović), iskusna novinarka (Kleva) te iskusan sudac (Tišma) – sve ih veže narodnost, a istraživačko novinarstvo u Hrvata bi moglo istražiti karike iz policije i državnog odvjetništva, koji inače takve kaznene prijave odbacuju.


A u Vukovaru,

sude Marijanu Živkoviću, kučka koja mu kaže da svoje sinove žaluje u tišini doma svoga...

"Prema podacima Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske Mira Rajš je "sudac za mladež", a još je zanimljiviji njezin životopis (CV) naveden na webu Sudačka mreža, prema kojemu je "završila pravni fakultet u Novom Sadu 1975., pa upisala postdiplomski studij i magistrirala iz međunarodnog privatnog i javnog prava".
Nadalje se navodi da je "od 1976.-1993. (prema tome i u vrijeme Domovinskog rata) bila zaposlena u Općinskoj upravi Općine Vukovara", a - pazi sad ovo! - ona je "za vrijeme Domovinskog rata u Ministarstvu Financija Split" (?!), a "od 1997. imenovana je za suca Općinskog suda u Vukovaru. Sada radi na grupi kaznenih predmeta"

Sudkinja Mira Rajš inaće je poznata po osudama Hrvatskih branitelja !

Sutkinja Županijskoga suda u Vukovaru Mira Rajš osudila je Zoricu Gregurić na tri mjeseca zatvora, uvjetno na godinu dana, zbog razbijanja dvojezične natpisne ploče na Policijskoj postaji Vukovar 23. rujna 2014.

Tomislav Josić ističe kako „danas imamo zamjenicu državnog odvjetnika koja na posao dolazi iz Šida i koja bi prijavila svakog Hrvata te suca koji je bio na ispitivanjima u raznim logorima i koji će sa zadovoljstvom osuditi svakog Hrvata.“




I sada, neki moji i prijatelji i neprijatelji zamjeraju grubi rječnik!!!

Tko će procesuirat ove bijednike?
Zna se!
Ne, ne...nisu to ovi zlotvori iz moje stranke!!!






na zapadu ----- ----

aniram.blog.hr

Svako jutro budim se sa čvrstom spoznajom. Ja sam loš dizajner. Dijametralno suprotno od onog što nas uče u knjigama samopomoći gdje je naređeno da se svako jutro probudim s mišlju da sam fantastičan dizajner. I ako bude bilo dovoljno takvih jutara u mojem životu, jednog dana mogla bi se i ta misao ostvariti. Pod uvjetom da u međuvremenu i pokušavam postati fantastičan dizajner. Valjda. Isto kao što je i Steve Jobs sam sebi svakog dana govorio da će mu jedan od svih tih dana biti posljednji. I eto. To otkriće da sam loš dizajner nije nešto novo, to nam je jednom tjedno običavao obznanjivati direktor na mojem bivšem poslu. Ne samo meni direktno i specifično, nego svima nama koje je zaposlio kao dizajnere. Pa sam se iz tog razloga odlučila maniti dizajna i baviti se fotografijom. Fotografija je bila ubibože najdosadniji posao od sviju, nitko nije htio pasti tako nisko, ali me upravo zato u tom poslu nitko nije ometao i žalio se da sam loša. Pa sad plaćam danak nebavljenja dizajnom.
To da sam povjerovala direktoru da smo loši dizajneri, eto, nisam. Direktori imaju dobar razlog da se žale na svoje uposlenike, a to je plaća. Ako je direktor nezadovoljan onda nema povišice, pa ne samo da nismo imali povišice, nego smo uredno bili prijavljeni na minimalcu. Loši, u kurcu i nedizajneri.
Današnja jutra drugačija su od tih koja su počinjala promašenim korporativnim antimotivacijskim govorancijama, danas sam prepuštena velikom svijetu i masi zbilja fantastičnih dizajnera među kojima sam negdje na razini vrtića. Ponovno plaćam skupi danak svim odustajanjima.
Osim toga na stranicama hzza primjetila sam da je onaj moj plan o samozapošljavanju pozitivno ocijenjen. Što znači da ću dobit masu para s kojima sam dužna pokupovati skupu opremu a koja će me još žešće opominjati da sam loš dizajner. Ruku na srce, da nisam loš dizajner ne bi mi trebale sve te pare, išlo bi sve to samo od sebe, ja samo pogledam, a ono ide... ali eto, pare se legalno dijelile, ja ih legalno pitala. Jednom, u nekoj skoroj budućnosti valjda, kada se birokracija drzne poslati mi taj čuveni ugovor o preuzimanju para, onda ću postati i poduzetnicom. Nije da mi se žuri, nije da sam luda od sreće, ionako sam tek u vrtiću sa svojim "biznisom"...
Neka druga birokracija se zato drznula poslati mi račun na katastarske izmjere neke zemlje naslijeđene na otoku. Neke, one, tipične dalmatinske priče gdje je Franjo dao Peri, a Pero je mijenjao s Jurom, jer se Jure mogao onda spojiti s Jakovom. Pa onda samo seljani znaju što je čije i odakle, pa katastarci dođu onda izmjeriti sa nekom satelitskom bojom sve u milimetar točno. Njihovo milimetar točno koštat će me 4 iljade kuna. Ako se želim žaliti moram platiti još 50 kuna biljega, a ako ne želim platiti onda će me ovršiti. Ako me zadesi ovrha onda neću dobit ni pare za poduzetništvo. Moram se riješiti te zemlje. I te Dalmacije. U Dalmaciji nije poželjno biti ženom, a još manje ženom koja je ničija a pritom ima zemlju koja je njezina. Na toj fantastičnoj izmjeri zemlje satelistokm bojom, kad su se skupili Pere, Jure i ostali, silno su se uzjogunili što ovako stara baba poput mene još uvijek nosi staro prezime. Da se mudra strina nije instant sjetila na sav glas uzviknuti kako sam ja zadržala svoje prezime, ne bi mi ni nakraj pameti bilo kako je to bogohulno biti neudata i za koj kurac me, ničim izazvani, iz čista mira svi redom gledaju tako zabezeknuto ... Dakle, prodajem zemlju na otoku, finom, pitomom, sve dragi ljudi, drugi red do mora, da susjed divljak nije kamenom ogradio svoje na pol ceste, moglo bi se tih par metara doći autom, ovako me ucijenjuje da prodam njemu za sitne pare, jer niko neće kupi kad se ne može doći autom. Dat ću oglas i u Rusiju. Bogati Rusi isto se jako vole ograđivati i označivati svoje, a vole i more. More na pljugomet, a ni groblje nije daleko. Negdje u Norveškoj, bogata zemlja Norveška gradi tunelčiće od milion eura e da bi zadržala ono par stanovnika u njihovim selima, daje sve od sebe da ljudi ostanu na svojem, a Hrvatska... nestala mi je i slika s naslovne... takva mi je nekako i faza, sve u neko revijalno pokislom tonu...

Opet Opatija

nachtfresser.blog.hr



Nakon pite, mnogo bolje i od one jučer hvaljene kod braće, od naše tikve, uputili smo se u Opatiju. Bilo je puno toga pa je pita i izuzetno obradovala koreanskog liječnika, kojemu drugarica odlazi. Jin i ja sad konstantno idemo istim putem, on vodi, trudim se fotkati što raznolikije motive, no ponavljanja su nužna. Evo saznao i naljutilo me, mi štrajkamo u petak, al opet, obradovalo djecu, ja ih imam u svom raszredu 14 u domovima, mogu već u četvrtak otputovati svojim domovima.
p.s.
Kasnim na posao, blogove posjećujem il popodne il navečer, trebali bismo i u Gorski kotar.

Gospođice iz Avignona...

dinajina-sjecanja.blog.hr





Na kopreni praskozorja igra prirode, zagrljaj znanosti i slikarstva, susret Einsteina i Picassoa. Priroda je očima vidljiva do treće dimenzije, a njenu poliperspektivnost i mnogodimenzionalnost vidimo očima srca. U ovom trenu budnosti doživljavam igru sunčanih zraka sa strunama maglićastog sjaja. Svjesno sudjelujem u predstavi koja se obićno događa iza zrcala svijesti. Pokušavam dohvatiti čaroliju, zaustaviti je na dlanu kao znamen magije koju nam svjetlost daruje. Viđeno pretačem u misaonu sliku i spremam u galeriju lijepih uspomena. Ti stojiš iza mene i nježno dodiruješ moja ramena.

Šutimo.

Tren traje, vrtloži se, titrajima zlaćane spirale prelijeva u tišinu prolaznosti.

Priroda je živo biće, ona osjeća naše misli i naša osjećanja, šapućeš, vrednuje ih i dokazuje nam to u izuzetnim trenucima. Promatra nas i pamti naše izričaje, slaže ih u kolaž i daruje vječnosti. Njen glas se iz rapsodije u plavom slijeva u preludij rađajuće simfonije boja. U lebdećim kristalićima magle se prelama toplo zlato i pretvara panoramu u krunskog svjedoka ovog trenutka.





Grliš me. Probližavamo se suncu. Dan izranja iz nebeskog oceana. Mijenja deskriptivnost vidokruga. Avignon i papska palača. Rhona teče... na mostu vjekuje hram... u zraku mirisi Provanse i dašak tajanstvene muze, mistrala na tijelu. Ljubiš me sjećanjima na medeni mjesec. Maglićasta zavjesa polako nestaje, lebdeće kapljce se pretaču u konture zbilje.

Sretna sam što smo ovo doživjeli zajedno, šapnuh.
Nasmiješio si se.
Bili smo sudionici igre svjetlosne dimenzije na sceni prostor-vremena.

Inače mi ne bi vjerovao da sam vidjela odraz Picassove slike na obzoru ovog svitanja.

Bile su to gospođice iz Avignona.

Dijana Jelčić

U ČETVRTAK AUDICIJE

zgmazoretkinje.blog.hr


U četvrtak su pretposljednje audicije (u subotu su posljednje):

AUDICIJA

četvrtak 17.10. u 20 sati

u Patlmotićevoj 30









Pa ekipa dobro došli. I bez panike na audicijama!

Godisnji broj kandidata (prosjecno): 210
Prolaznost: 83-85%
Dobni razredi: 3-7 godina - djecji sastav, 8-13 godina - juniorke, 14-25 godina - seniorke
Redosljed audicija: svi dolaza u zakazano vrijeme, prvi na redu su djecji sastavi, pa seniorke (jer ih ima manje), pa juniorke
Trajanje cekanja: oko 15-30 minuta, maksimalno 60 minuta za one koji dodju zadnji
Trajanje same audicije: 5 do 10 minuta
Broj djevojaka u grupi: 4 do 5 (odjednom ulaze na audiciju i rade dio zajedno, a dio zasebno)
Oprema: nije bitna, no pri ulasku skinuti jaknu i odloziti torbe ili ikakve stvari koje sputavaju ruke
Sto treba uzeti: kemijsku olovku kako bi ispunili upitnik (i smjesak na licu)
Tko su ispitivaci: licencirani treneri mazoretkinja u Republici Hrvatskoj (sa zavrsenim strukovnim skolama), a poneki od njih su i suci u mazoret plesu
Informacije o prolasku: iduci dan na ovom blogu ili telefonom
Informacije o sastavu i prvim treninzima: dobijate na flajeru koji se djeli svim kandidatima


NAJCESCA PITANJA:

Da li da donesem šap jer sam vec bila mazoretkinja?
Nije nuzno, no virtuoznost u tehniciranju sa stapom moze vam omoguciti pocetak treninga u 2. sastavu (svi pocinju u pocetnickom tj. 3., koji vi preskacete jer vec imate osnove tehniciranja)

Hoce li mi prethodno plesanje u nekom drugom timu mazoretkinja pomoci?
U nacelu ne. Kod nekih timova cak i odmaze i potrebno je dugo vremena da se isprave greske. No, ukoliko se radi o vrhunskim i najkvalitetnijim timovima moze pomoci u napretku (pocinje se od 2. sastava, te se brze napreduje u vise sastave).

Bila sam predvodnica u nekom timu izvan Zagreba moram li ici na audiciju?
Apsolutno da. U nasem S1A sastavu trenutno plesu 3 djevojke koje su dosle iz drugih timova. No, morale su proci audiciju. Desi li se koji puta da neka takva djevojak padne? Da! Vrlo rijetko kada, no desi se.

Vec sam bila Zagrebacka mazoretkinja. Hoce li mi to pomoci i moram li polagati audiciju?
Ukoliko vas se treneri sjete onda ne morate na audiciju. U protivnom slucaju da. No, ukoliko ste vec jednom prosli audiciju i plesali u timu, svakako cete proci i ovaj puta. Nema straha.

Hoce li mi pomoci plesanje u nekom drugom plesnom klubu koji nije mazore-ples?
Najcesce da. No, koji puta i to odmaze. U svakom slucaju prepreka nije (ukoliko nesto treba ispraviti brzo cemo to napraviti).

Sto se ispituje na audiciji?
1. U prvom redu smisao za ritam. Koji se prati kroz cijelu audiciju, ali se maksimalno ispituje, na nacin da se trazi da kandidatkinja ponovi ritam (pljeskanjem) koji ispljesce ispitivac.
2. Osnovna predodzba o memoriji i percepciji kandidatkinja (ponavljanje osnovnog koraka kojeg pokazuje jedna od mazoretkinja ispred kandidatkinja).
3. Psiho-fizicke predispozicije za bavljenje mazoret plesom (odredjeni nedostaci poput teske invalidnosti, ozbiljnih poremecaja isl. prijece bavljenje ovom aktivoscu).

Sto ako iz prve ne ponovim ritam ili pogrijesim u koraku?
Nista strasno. Audicija je osnovan klasifikacija. Prave klasifikacije rade se tek nakon par mjeseci treinga (krajem veljace). Svatko ima drugu sansu, a ako vidimo da se radi o tremi, blokadi ili nedostatku koncentracije onda dajemo trecu, cak i cetvrtu sansu. No, da bi imali vise sansi moramo ustanoviti da imate barem osnovnog smisla za ritam (to se vidi i prije "pljeskaja" iz osnovnog koraka i pratnje glazbene podloge).

Kako se odlucuje tko prolazi, a tko ne?
Kada jedan od clanova komisije smatra da netko ne treba proci ili nije siguran konzultira se sa kolega. Odluka se donosi dogovorom clanova komisije. Ukoliko neka kandidatkinja ima imalo sanse proci ce na audiciji.

Kako da umanjim stres?
Nema potrebe za stresom ili nervozom. Ukoliko ispitivaci vide da ste pod stresom pomoci ce vam salama, komunikacijom, ponudit ce vam slatkis. Ne bojte se mi smo profesionalci i nije nam u interesu sokirati vas, nego olaksati vam dolazak u nas tim.

Mogu li roditelji sa mnom u dvoranu za ispitivanje?
Ne! Roditelji samo smetaju i remete koncentraciju. Iznimno, ali jako iznimno, ispitivaci mogu pozvati roditelje najmladjih kandidatkinja za djecje sastave. Iskreno, ako djete nije toliko samostalno da dodje na audiciju nece se moci osloboditi niti na treninzima koji se vrse iskljucivo bez roditelja.

Kome se mogu obratiti za pitanja?
Komisiji svakako ne jer imaju posla preko glave, te se moraju potpuno posvetiti kandidatkinjama da sto krace cekaju. U dvorani i ispred nje biti ce 6 mazoretkinja (prepoznati cete ih po uniformama) koje ce vam pomoci u ispunjavanju upitnika, te vam moci dati osnovne informcije o timu, audicijama, prvim treninzima, uputiti vas prema WC-u...

Jesam li prestara za tim?
Ukoliko ste mladji od 25 godina niste prestari. Komisija ce odluciti u koji dobni razred spadate. Pa ukoliko imate npr. 13 godina, a psiho-fizicki ste zreli za seniorke to ce vam i predloziti. No, odluka je koncano na vama.

Ukoliko padnem, mogu li ponovno polagati na iducoj audiciji?
To vam nitko ne moze zabraniti. No 99% djevojaka koje padnu na jednoj, padnu i na drugim audicijama. Previse se posvecuje paznje procjeni, a komisiju sacinjavaju profesionalci koji taj posao rade vec dugi niz godina.

Mogu li se ikako pripremiti za prolazak? Postoji li kakva skola i pripremni tecaj?
Ne i za to nema potrebe jer se procjenjuju samo osnovne stvari i predispozicije. A motorika, smisao za ritam i psiho-fizicke sposobnosti ne mogu se nauciti u skoli.

Moj tata ima poduzece i moze biti sponzor, hoce li mi to pomoci?
Nikad, nikako i ni na koji nacin. To kod nas nema sanse i nemojte niti pokusavati. Tako nesto kod nas se potpuno odbacuje i osudjuje. Iskreno niti ne pokusavajte!

Imate li jos koje pitanje slobodno ga postaviti i odmah cemo odgovoriti. Nema glupih pitanja. Na koncu nase osnovno pravilo je: "Mi smo ovdje radi vas".



OTKRIVAMO IZA KULISA! - KINESKA TURNEJA




HODOGRAM ZA KINU

Što sve i do kada trebaju obaviti sve mažoretkinje, bubnjari i ostali koji idu u Kinu:

srijeda 16.10.
donijeti na probu u Filipovićevu 1 sve kofere na mjerenje (veliki za prtljažnik do 158 cm, mali za kabinu 55x35x25 cm i torbica 40x30x15 cm)
provjera čizama za mažoretkinje i popravak onih kojima je to potrebno
donijeti sav preostali novac koji niste platili (osiguranje, autobus)

ponedjeljak 21.10.
donijeti na probu ovjerene suglasnosti oba roditelja za maloljetne putnike, ovjerene od javnog bilježnika

četvrtak 24.10.
doći u Veleposlanstvo Kine, Mlinovi 132 u 8:30 ili 14:00 (ovisno kada ste određeni)

nedjelja 27.10.
doći u Trebež 25 sa svim koferima (veliki za prtljažnik do 158 cm, mali za kabinu 55x35x25 cm i torbica 40x30x15 cm) koje će se mjeriti i zamatati
drum line u 11:00
mažoretkinje i ostali u 15:00

utorak 29.10. u 8:00
polazak - Okretište autobusa u Vrapču









Naučimo kineski

Sto = biăo (bijao)

Do sada smo naučili:
Hrvatska = Keluodiya (k-lodi-jaa, prvo slovo je između h i k)
Hvala = Xiéxié (Šei-Šei - mekano "š" i kaže se nešto između "ie" i "ei" tj. između Šie-šie i šei-šei)
Molim = Bukachy (Bukači)
Da = Zhě (či)
Ne = bů (bu)
Upomoć = Bangzhů (Bang-đu)
Zdravo, bok = Ní-háo (ni-hao, zadnje slovo je između "o" i "u")
Jedan = Yi (Ji)
Dva = LiÎng (Liaang)
Deset = Shi (Šiii)






NASTUPI

- četvrtak 17.10. u 19 h, Palmotićeva 30 (audicije), o/o Šef

- petak 18.10. u 7 h, hotel Westin (Kinesko-hrvatski summit), o/o Šef

- subota 19.10. u ????, Dvorana Kutija šibica (Međunarodni mačevalački turnir), o/o Šef

- subota 19.10. u 14 h, Palmotićeva 30 (audicije), o/o Šef



FOTKE sa Europskog prvenstva mažoretkinja - 6. dio

Fotografije Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

nedjelja - proglašenje




























































...nastavak u idućem postu!

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!

Divljač razna, vepar

bez-obzira-109.blog.hr

U mom rodnom kraju se nekad dosta lovilo, sada nema lovaca,
lovine bi se možda i našlo. Ovo je recept za divljeg vepra na način
kako ga je moja majka spremala. Spremala je i zeca, kunića kad su
uzgajali, razne ptice, a ovaj za vepra je objedinjen, moglo bi se naći
zeca, srne..., svega pomalo. Meni se najviše sviđa i uglavnom ga
koristim kad nešto podivlja u frižideru.

Tetak je ubio divijeg gudina i nas je zapa jedan cili but. Nije zaništa,
on zna da je dobra tećica njegova kad god donese usirovo.

Uzela san ga i spomnjom očistila od dlačica i da slučajno koje zrno
nije zalutalo. Velika gizana teća je spremna. Nabrala san malo listova
lovora, grančicu kadulje, očistila jednu veću kapulu, po glavice luka,
grančicu petrusima. Cili komad natrljala s krupnom soli, napravila džepiće
u koje san nabadala komadiće slanine. Ispod mesa san stavila jednu
veliku mrkvu na duge fete, napo pririzala kapulu, a luk i travice rasporedila
odozgo po mesu. Polila maslinovin uljom i na kraju crnin vinon, bolje reć
bevandon jer bi samo vino uzelo okus mesu. Dok san pošla leć više puta
san isprivrćala meso da se podjednako nasupa lipoton. Na kraju uzela
malo u šaku papra u zrnu i potapkala po mesu.

Jutro svanilo, iđen vidit našta sliči moj gudinčić. Lipo izgleda. Uzela veliku
okruglu tepsiju, polila uljom, poslagala one travice, luk, kapulu i na to stavila
but. Peć se već ugrijala, stavila da se peče, otprilike sat, sat i po. Svaki 15
minuta povirin malo zaokrenen i polijen prociđenon tekućinon u kojoj se paca.
Dodala san još ostatak od glavice luka da se propeče.
Navisila kunpire u kori za njoke. Taman kad bude pečeno biće gotovi kunpiri.
Meso gotovo, pažljivo izvadila, oprala veliku teću, najbolja divljač je iz giza.
Izrizala meso na komade, posložila na lagano zauljenu teću. Sve ono u čemu
je pečeno propasirala, dodala još malo luka i petrusima (sitno isickala), svu
tekućinu prilila priko mesa i dodala još malo juve šta mi je ostalo. Pustila da
naglo provrije onda smanjila na najmanje i nek se kuva dok meso bude mekano.
Prid kraj ucidila sok od limuna pomišan s ravnon žlicon cukra, umisto cukra
može se staviti žlaca meda ili pekmeza od šljiva ali da se ne vidi.
Ja stavin i jedan feferon, bez simena, ne volimo prikoviše žestoko, trun papra
i soli ako slučajno fali. Sve još malo prokuvati tresuć teću, nema mišanja i
gotovo. Ostavila sa strane da se sve dobro posloži dok ja napravin njoke.

Ogulila kunpire, prosijala brašno, napravila rupu za kunpire koje pasiran, stavila
među prste soli, dva žumanjka jedno cilo jaje, veliku žlicu domaće svinjske masti
i gazaj. Kad san tisto dobro uglancala, razdvojin u tri pogačice. Svaku ponaosob
oblikujem u dugu kobasicu i rižen njoke. Kad san od volje, a vepar je to zaslužijo,
oblikujen njoke na ragateži da figuraju, može i na krivu stranu piruna ako je oštar.
Kuvaju se u vriloj, malo zasoljenoj vodi dodam žlicu ulja da ostanu svaka zase
i kad su sve poplivale, gotovo. Vadim ih u veliku zdilu, malo polijen toćon od vepra
i kuvan još dvi ture. Lipo je kad se servira na pijat naribat malo tvrdog sira i posut
po njokama i mesu. Salata je po izboru, kupus, zelena, mišana, ovisi šta ima u kući.

Naravno, moja majka nije pisala ricete, ona ih je govorila i pokazivala uživo bez videa.
Kako je meni bilo milo oblićanje oko kužine i kužinavanja, nešto je eto ostalo u glavi.
Još ako dvaput nešto napraviš da valja, treći put nema straha, ide k'o podmazano.

Već kad san tu, moram dodati polurecept za njoke. Taj može biti u službi glavnog
jela za nevolju ili deserta za redovne situacije.

Njoke se rade standardno, samo umjesto bilo kojeg umaka i mesa ide samo pekmez
od smokava. Zašto od smokava, ćaći i meni taj najviše odgovarao uz njoke. Majka bi
to nekad u zimu, petkom, nema ribe ne bi tila ništa mrsno, onda bi ovo bilo rješenje.
Iako kad bi išli u analizu, njoke sadrže mast, ali..., 'ko će sve gledat, Bogu to svakako
ništa ne znači, bar se nije izjasnio.

Nadam se da sam razumljivo napisala ricetu, moju najmiliju za divljač, baš onako kako
je moja Ana spremala, počivala ona u miru:)

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum