Sve kategorije po listama

Vikend osmijeh

stella.blog.hr

Vikendom Lastavica zamjenjuje Eura










Pita čovek na instagramu:" Jel iš'o neko za Grčku preko
Albanije, kakvo je iskustvo?"
Odgovor": iš'o moj deda al nešto nije bio zadovoljan"

dan 6: erotika na lancunin

donabellina.blog.hr

....ma, znan ja da ti prolaziš kraj moga dvora
i da gledaš i u ponistre i na balaturu
oćeš li me digod ošervat očima
a meni su škure na libar taman da te pinku vidin
ma i guštan jer znan šta bi tija

fermaš se lagano dok se roba suši
i na vitru lambikaju bili lancuni
inkolane intimele
i....znan šta misliš
da bi me najrađe tumba
na čiste lancune onako
pozapodne, u ladu kamare...i zatvorenih škura

a ...nije da ne bi lipo bilo
ali se ne more uvik ono
što nam traži
tilo

e...!

Marija i Kika

luki2.blog.hr

"Došli smo do trenutka kad zbog mržnje sahranjujemo svoju djecu i do momenta kada svakome treba postati kristalno jasno da sve što napiše javno ima svoju težinu. I da svaka napisana uvreda nije "samo komentar" na internetu, pa kao "šta ima veze". Ima veze, jer to uvijek nekog boli.

Svi koji se bavimo online medijima svakodnevno smo izloženi uvredama, ugnjetavanjima, ponekad i prijetnjama. Nisu te prijetnje uvijek od nepoznatih ljudi, često budu od obitelji, lažnih prijatelja, bivših suradnika. Prije 3 godine i sama sam doživjela javni linč od strane ljudi s kojima sam radila i koji su smatrali da zbog svojih pretpostavki o meni imaju pravo i mene kao osobu i moj posao izvrgnuti ruglu. Nisam o tome pisala, jer ma koliko neugodno bilo, sam zrela žena koja itekako zna koliko vrijedi i što sve može i da me tuđe mišljenje i zli jezici niti definiraju niti mogu sabotirati na mom putu. Stvari sam rješavala onako kako se rješavaju, pravnim putem.

Ali, kad imaš 21 godinu kao preminula Kika, youtuberica koju je pratilo preko 700 000 ljudi i kad nemaš definirano svoje ja, kad ne znaš koliko možeš i vrijediš i kad si svakodnevno izvrgnuta zlostavljanju raznih trolova s "pravom na mišljenje" ili te čak i kolege javno ispljuju, onda se može desiti to što se nažalost desilo i odjeknulo regijom, a to je da je mlada cura na sebe digla ruku i sama sebi presudila.

Fejs odavno nije samo Fejs, Instagram, You Tube, Tik Tok, nisu samo mreže, i sve ovo nisu samo virtualni životi i "samo komentari". Mržnja je stvarna, duboka i poražavajuća. Grana se kao virus s lažnim osjećajem da se iz udobnosti svog doma, pod nekim nickom ili pseudonimom smije pisati sve što nam je tog trena na umu.

Može se, ali se ne smije. I vrijeme je da postane kažnjivo. Vrijeme je da se za svaki degutantni napis i prozivku, uvredu, i slavni "dick pick" u inbox ili komentar dobije ne samo block nego i prijava. Potpuno podržavam novčane kazne koje će ići onih koji nemaju u sebi toliko civiliziranosti da udahnu prije nego po nekome pljucnu.

Podržavam, jer će sve i svakog natjerati da tri put promisle prije nego kliknu - send ili objavi.

Platforme su javne ali drugi ljudi nisu javno dobro i ne služe nikome kao otirač za žuč i vlastite, nikad riješene frustracije. Ne smiju služiti.

Kikina smrt je odjeknula jer je bila dovoljno popularna. Ali koliko ljudi ima koji u ovom trenutku trpe isto nasilje? Nasilje koje s online platformi prijeđe na ulice pa te tamo ti isti vrijeđaju? Pa ti šalju poruke na mobitel, pa pisma, pa nazivaju doma? I sve izgleda kao loša komedija, ali nikome nije smiješno.

Svatko od nas je odgovoran za ono što okači online i što pošalje u svijet. Bilo pod svojim imenom ili lažnim nadimkom. NEMA VEZE, odgovornost je ista.

Mrziš nekog jer je drugačiji od tebe? Malo bi ga preodgajao, malo častio psovkama i uvredama, malo zatvarao u karantena kampove jer ima drugačiji stav od tebe? Malo bi mlatio, pustio kroz šake, iscipelario i ispljuvao? Onda milo, imaš problem, a taj problem se rješava kroz za to nadležne institucije.

Nemaš pravo na mržnju. Imaš pravo da se pozabaviš svojim demonima, kod doktora ili sam sa sobom u svoja 4 zida! Ne na drugim ljudima. Ni online ni offline. Ni komentarom, ni porukom, ni statusom.

Na svijetu postoji 8 milijardi ljudi i svi do jednog su posve različiti! Svi imaju svoje ideje, želje i stavove i vrijeme je da te različitosti uvažimo.

U 21. stoljeću smo a iz pećine se makli nismo. I na neki način svi smo mi Kika."

Napisala, koliko istinito, Marija Klasiček.

Sve potpisujem. Što kažete?

Ljubim!

1967

ffp2.blog.hr

On (pomiče stvari sa kauča u dnevnom na kojem još uvijek spavam jer ne mogu u spavaću po stubama): Ovdje čovjek više nema kamo sjest!
Ona: Najbolje će biti da me strpate u lampu, ko duha iz Aladina, pa ju samo pogladite kad ogladnite!
On (uvaljuje se na kauč, nakon što je pomaknuo nepotrebne jastuke i pali neko staro stanje od filma sa Lee Marvinom): Konačno da i ja malo legnem!
Ona: Opet ti sa tim tvojim mrtvacima, šta je tako teško naći neki film sa živućim glumcima, bez te živcirajuće muzike i frizura iz kasnih šezdesetih?
On: Ali to su klasici!
Ona: I onda nije tog vraga dosta nego je još sinkronizirani na njemački. Katastrofa.
On: Baš da vidim kad je snimljeno. 1967!
Ona: Da te godine nije bilo, sve bi bilo lakše.
On: Pa onda se ja ne bi rodio!
Ona: Da. A mene ne bi ni napravili i sad ne bi morala gledati ovo sranje.
On: Tog ljeta baš šteta.



On (vraća se iz fitness kluba, dan prvi): Si znala ti da može koljeno izletit van na onoj spravi za istezanje ako je krivo namjestiš?
Ona: Meni ne treba nikakva sprava da mi izleti koljeno. Plus da sam u tom klubu slomila nogu. Jebo te fitness klub da te jebo! Da sam išla plivat ništa se ne bi desilo.
On: Možda bi se utopila. Ili bi te uz onakvo loše vrijeme pogodio grom usred bazena. Nije kriv fitness klub, sama si ljosnula.
Ona: Svejedno nije solidarno da ti i dalje odlaziš tamo. Sigurno ima kakvih mladih 3,14159čki tamo.
On: Meni se prije čini da je veća vjerojatnost da me zaprosi kakav topli brat.



On (vraća se iz fitness kluba, dan drugi): Ne bi vjerovala koga sam upoznao na fitnessu!
Ona: Stvarno sam radoznala?!
On: Nekog starog Francuza, zove se Iv (Yves).
Ona: Kakvo je to ime, I?
On: Ne I nego Iv.
Ona: Da i šta s njim?
On: Iv ima 70 godina i ovako (pokazuje do ramena) dugu kosu
Ona: Ja se na tvom mjestu za svaki slučaj ne bi saginjala
On: Reko sam mu da mi se žena slomila tu u klubu, da ne bude neke zabune.
Ona: To ne mora ništa značit, vidi Ralf0a Schumachera.
On: Ali ni to nije sve. Jučer mi je na poslu jedan kupac napomenuo kako me vido u fitness klubu.
Ona: Pa ti si izgleda stvarno popularan medju tom gerijatrijom.
On: Ne bi vjerovala ali tamo vježba više starudije nego mladih. I stvarno imam osjećaj da barem polovicu ne zanima suprotni spol.
Ona: Bit će najbolje da ti kupimo tajice u stilu Freddie Mercuryja, da se bolje uklopiš u ekipu.
On: U svakom slučaju, saunu ću zaobilaziti u velikom krugu.



***
Pričam neki dan sestri da mi se u kosti uvukao strah od običnog hodanja.
Strah od koraka.
Kaže mi ona na to: Moraš se toga osloboditi, strah je imaginaran.

Od te imaginacije iza mene su tri operacije u 9 mjeseci.
Od stvari koje su gotovo nemoguće, po drugi put u 9 mjeseci učim ponovno hodati.
Kako se onda osloboditi takvog straha?

U medjuvremenu uspjevam otići po stubama gore i dolje bez pauza na podestima.
Krenula sam ponovno sa fizioterapijom i od jučer mogu ponovno voziti sobni bicikl, što je nakon prve ozljede bilo moguće tek nakon skoro 3 mjeseca.
Jučer sam prvi put ponovno vježbala i na spravama.
Plivati bi već mogla ali čekam sa odbacim štake, s njima je prekomplicirano.
Ne plivati nego kretati se izvan bazena :)



Sve u svemu trebala bi biti zadovoljna napretkom.

Kost dobro zarasta, mogu povećati opterećenja sa 20 kg na polovicu težine a za desetak dana smijem i potpuno opteretiti nogu.
No strah od pogrešnog koraka koji će me ponovno vratiti na početak je postao stalni pratilac.

Vjerojatnost da se dogodi nezgoda kakva mi se dogodila u listopadu je manja od zgoditka na lotu.
Negativno u cijeloj priči djelomično neutralizira činjenica da su mi uspjeli spasiti nogu. Većina onih sretnika koji dožive tu vrstu zgoditka na lotu (oko 90%) nije te sreće.
No vjerojatnost da 9 mjeseci kasnije ponovno ozlijediš istu nogu je opet negdje na nivou one listopadske lutrije.



Pitam se što je slijedeće?
Po jednoj strani razmišljam kako je puno bolje da se sve to dogadja meni nego nekom od mojih još preostalih četvero članova obitelji.
Po drugoj ne znam kako odbaciti strah da se sve skupa ne ponovi.

S doktorom i šefom sam dogovorila povratak na posao sredinom kolovoza.
Za početak par tjedana home office-a a dalje ćemo vidit.
Zapravo je i bolje vratiti se poslu, tako uz posao, fizioterapiju i plivanje neću imati vremena za razmišljanje.
Blago budalama, tralalala.

Pjevanje o Elektri

penetenziagite.blog.hr

U početku bijaše svjetlo
i svjetlo bijaše u sustavu
i svjetlo bijaše sustav.
Ono bijaše u početku u sustava.
Sve postade po njemu
i bez njega ne postade ništa.

Svemu što postade
u strukturi tržišne cijene
s varijacijama i subvencijama
bijaše život
i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli
i tama ga ne obuze.

Bî čovjek poslan u svijet,
on dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.
Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet; da sustav umre
i pleme se pravedno u njemu nastani;
pleme što će suditi i prosuđivati
o dobru i zlu, tmini i svjetlu.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.

A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca plemena:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževljeve,
nego – od svjetla.

I pleme tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao puno milosti i istine.

Odabranik svjedoči za njega. Viče:
»To je onaj o kojem rekoh:
koji za mnom dolazi, preda mnom je
jer bijaše prije mene!«

Svilotisak zore...

dinajina-sjecanja.blog.hr

1987, ljeto, na Lovrijencu premijera… Život je san...
filozofska je alegorija i najpoznatije djelo velikog
dramatičara španjolskog baroka,
Pedra Calderóna de la Barce.
Poslije predstave, pod zvjezdanim nebom,
na vrhu Lovrijenca, osjetih bljesak istine,
naše naglo ljeto i san o snu u snu živi,
Camus reće, voljeti nekoga je želja
ostariti s njim, poželjeh i te noći,
negdje pred svitanje, napisah pjesmu…




Brojali smo zvijezde padalice.
želje su titrale na usnama,
nad morem bijela luna i
mjesećina do zore.
sunce sakriva zvjezde,
ostvaruje želje, daruje dan.
U krajoliku zbilje svilotisak zore,
krhkost zagrljaja snaži let
na izmaštane obale.





Dijana Jelčić

Olimpijski vikend hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Dosao Haso kuci sa posla sav radostan,
ma umire od veselja. Pita ga Fata:
- "Jel macak sto si ti tako radostan danas."
Haso:
- "Ma nako, bas danas sam svratio do trafike i kupio sam olimpijske
kondome pa cemo ih veceras isprobati."
- "Olimpijski kondomi? Nikad nisam cula za tako nesto..", veli Fata.
Haso:
- "Ma nisu nista posebno, jedino je razlika sto jih mozes kupiti u
tri boje, zlatnoj, srebranoj i bronzanoj."
- "A koji si ti kupio", upita ga Fata.
- "Pa zlatni naravno", ponosno ce Haso.
- "Mogo si kupiti srebreni, nisi bas trebo zlatni", ljutito mu kaze Fata.
- "A sto to", zacudjeno upita Haso.
- "Pa makar da jedanput svrsis drugi", odgovora Fata.



Pozvali Muju da sudjeluje u otvoranju Olimpijskih igara. Praćen tv
kamerama i brojnim novinarima on polako ulazi za govornicu,
vadi list sa tekstom, zakašlje se i započe:
Oooooooooooooooo!
Masa oduševljeno uzvraća sa podignutim rukama.
Ooooooooooo! - ponovno zaurla Mujo.
Oduševljena publika ga prati.
Ooooo...Oooooooo!
Tada Muju laktom udari sljedeći govornik i šapne mu:
Čitaj to ispod, ovo gore su olimpijski krugovi .



- Što radi Ciganka na olimpijskim igrama?
- Smrdi na 200 metara!



Koja je Rusima najdraza Olimpijska disciplina?
-Skok s votkom..



Bacač koplja na Olimpijadi kaže kolegi:
Danas se moram posebno potruditi, u gledalištu mi je punica.
Kolega odgovara:
Čovječe, to je preko sto metara, teško da ćeš ju pogoditi.



Muž i žena gledaju boks na Olimpijskim igrama.
Muž uzdahne:
Razočaran sam, sve se završilo za 2 minute.
Žena se osmjehnu pa kaže:
E sad znaš kako je meni.



Mujo se hvali Hasi da skače sutra troskok. Pita Haso:
A koja su ostala dvojica?

Sretno, Nikola!

stella.blog.hr

5.dan slavljem zovem

donabellina.blog.hr

Sveta Ana
Zaštitnica je i pomoćnica nerotkinja, pomoćnica u teškim porodima, zaštitnica udovica i neudatih djevojaka, kuharica kod svećenika, krojača, bojadisera i zlatara.





Sretan imendan svim Anama s bloga i okolice

Ankama
Ankicama
Anicama
i
onima, koje se odazivaju na ANČI ( Kockavica i ja - baš tako )

********************************************************************
Eto Blogy, i nije tako loše kao što sam u startu mislila.......Jest, da su kiseli krastavci prekrili i one živahne blogere , ali i imendan je "upao" u dani mi tajming pa me iskreno veseli i ovaj blagdan.
Djeca rođena ljeti nikad nisu imala dječje rođendane pa ni ja , ali zato na imendan bilo nas je na slavlju dosta rodbine i prijatelja mojih roditelja a onda i njihove djece.
Pa je to sličilo na nešto slično rođendanu.
Naravno, tu je i moj otac u priči, sjajni tenor jedne klape i gornji video je pjesma koju bi mi zapjevao. Ne samo za imendan nego onako, iz radosti i drugih dana.

Tako sam evo svoju priču podijelila s vama : jedan tužno-lijepi dan svojeg sjećanja.

Strah od kupine

konobarica123.blog.hr

//Tako mora biti, učilo ih se. Život je tu da mu se pokoriš ili da ga savladaš. Život je nešto grozno što treba preživjeti. Gore će nam biti ljepše, ne brinite. Ako samo patili dolje, gore će biti divno. Ne biramo mi. bira život za nas. Prezimena u koja ulazimo i kuće u koje ćemo se zatvarati, kako će nam izgledati djeca i što će postati kad odrastu. Ništa mi sami ne odabiremo. Imamo samo jedan. Život. I umjesto da ga zgrabimo za vrat, mi ga puštamo da mlatara nama kako mu dođe. Nije život kurva, ne. Mi smo od njega napravili svodnika.//
i još stotine malih mudrosti podarila nam je Danijela u svom prvijencu Strah od kupine.
Presjek nekoliko naraštaja jedne obitelji, ne zaobilazeći i presjek Splita i Dalmacije kroz to vrijeme, ispisan je iskričavo, a finim tkanjem misli i rečenica koje osvajaju britkošću i istinama. Onima što se šute ili tek šapuću.
//Brakove bi trebalo započinjati nakon četrdesete spoznala sam to rano. Do tada svi vježbamo život. I usput sjebemo djecu koju smo rodili i onu koju nismo. //
Ne znam pisati recenzije. No prepoznam i znam kad me dobro štivo pogodi. A Kupina me pogodila i oborila.
Za ovako vrhunsko tkanje oprašta se i prenabijeni font knjige koji na momente zna umoriti čitatelja. Tako da ostaje za nadati se da će kod narednog njena uratka i to biti poravnato po mjeri čitatelja.
A do tada, ostajem zahvalna i ponosna što sam s ovako vrhunskom pripovjedačicom podijelila prostor u Burzi
Topla preporuka.
Dakle, Danijela Crljen, Strah od kupine
Uživajte.

Suma sumarum

star-rose-bloger.blog.hr

Život je sastavljen od iskušenja, poraza,
gorčine, boli, suza.
Ali također se sastoji od
nade, radosti, ljubavi i osmijeha.
Put nije uvijek lak,
ali baš kad život postane teži, otkriješ koliko si jak ..

Život je pun uzburkanih valova, bonaca i oluja... Neka je što manje oluja... neka bonaca i more ka ulje vodi svaki dan, ono malo vjetrića je ok ali tek toliko da pomete nešto što žulja, ima mrlju ili poneku nepotrebnu stvar. A neku ravnotežu poput balansa vodimo svaki dan kroz život. Sve je to škola.. i kad griješimo i kad se trudimo ponekad uspijemo a ponekad falimo ali sve to klesa nas.. stvara, gradi, formira u bolje od onog jučer. Neke su škole bez zaborava.. iskustvom ih prođeš.. a ima onih koje život piše, jake, blage, velike, male ma svakakve ali tvoje/moje su pamte se. Proživio i kreneš dalje, ovako onako ali baš zato očvrsneš i boriš se onako kako možeš. Kat ti život da limune ti napravi limunadu. Piši nove stranice lijepe.. život ti daje krila, izleti poput leptira.. :)))

Mjesto pod suncem

pozitivka.blog.hr

(moja fotka)

U svijetu gdje mnogi nastoje dosegnuti visine, oni mali zaslužuju svoje mjesto pod suncem.

Suze

krizar.blog.hr

Nisam plakala' ni kad mi je suprug ranjen'
ni kad sam morala' otići' pod moraš' iz Slavonije' u pečalbu'
Ni kad su mi SVE' oteli!

Niti na sahrani mojih roditelja. Nit sam nosila crninu!

Tad mi rekoše dušebrižnici' koji' pojma o pojmu nemaju - Kći' stamen kamen' dal ih je uopće voljela?

Netko sam' koja' svoje tuge' otuguje u tišini' bez pompe i crnine' bez " očiju" drugih. Bez njihove sućuti' jer me malo njih..poznaju! I nikad' do kraja' nisam boli' odbolovala. Tu su sa mnom' i liježu i bude se i žive u meni' kao podstanar!

I mislila sam stvarno' da sa mojim suznim kanalima' nešto nije u redu' da skroz sam okornjačila' u drvo suho se pretvorila..dok..

...me moja unuka Velika' na odlasku' nije' takooo jako zagrlila i rekla mi- Baka' Buba' nemoj ići!

I tad sam glumila' najhrabriju' hrabrost' ali čim sjedoh u auto' koji me vozi 1000 km daleko' od moje duše i srca' ( ostale su u jakom zagrljaju moje obožavane) raspala sam se' kao sedra' sasula se ko pijesak' i plakala sam.

Zašto je tako sve' složeno i bremenito u životu nas.." nenormalnih"

Moji suzni kanali' nisu začepljeni...teku kroz njih' ipak' ..suze Života!
TEKU' konačno' suze tuge' bola' nostalgije' ali i sreće!

dokle seže bezobrazluk

andrea-bosak.blog.hr

Kako je odlično imati hrpu povlastica i visoku plaću za nerad i šlamperaj, a oni koji stvarno rade i gube svoje zdravlje radeći, da bi nakon punog radnog staža dobili malo ili premalo moraju platiti porez taman polovicu svoje mizerne mirovine.

Odlično je za kompletan meni platiti sa kavom, sokom ili nečim trećim samo pet eura, dok umirovljenik ili zaposleni za pet eura može kupiti glavicu zelja, kilu krumpira, jednu ili dvije mrkve , pileći hrbat i dva do tri krumpira i jedan kruh.

Takvi sa hrpom povlastica mogu sebi i svojima priuštiti i ljetovanje i zimovanje, odlazak na destinaciju koju god zamisle, a oni koji rade, stvarno rade ako nemaju rodbinu ili slučajno mali vikendicu ne mogu nigdje jer sa svojim malim primanjima moraju podmiriti sve mjesečne obaveze jer će im u protivnom biti račun blokiran pa će im se gomilati dugovi a kamata će biti veća od duga.

Divno je imati visoka primanja za mlaćenje prazne slame, lažna obećanja i nerad jer osobe koje imaju visoka primanja nikada u potpunosti nisu na radnom mjestu za koje dobivaju veliku svotu na svoje račune, a onaj tko za male novce radi punih osam od deset sati mora biti na radnom mjestu i raditi u protivnom dobije otkaz i ostane i bez tih bezobrazno malih primanja.

Danijelov najdraži dan...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Četvrtak

Kada sam bio živ, bilo je lijepo čekati četvrtak
moj najdraži dan. Tri dana s jedne, tri s druge
strane, vrijedilo je prelaziti šest postaja
do pouzdane sredine i obradovati se: četvrtak,
četvrtak, malo sunce na bilo čemu, na svačemu.
Obično, dani su negdje tamo, takva im je narav;
on je tu, brani oblik svega do čega mu je stalo,
ne dopušta da oteče. Pjeva žuto, tuče sa zvonika,
hoda, čita Superviella, gleda djecu što se igraju
u parku: on nabraja i zbraja. Kad uz mene hoda
i šuti, znam da se meni obraća, a ja mu kažem:
kada mene više ne bude, tebe će biti kao i
dosada, to smo se dogovorili.

Danijel Dragojević

u pjesmi spomenut Supervielle, Jules francuski pisac
Rođen: Montevideo, 16. I. 1884. Umro: Pariz, 17. V. 1960.



Dan među danima sa crkvenog tornja pjeva himnu suncu,
zrcali metaforiku događanja, daruje radost na jutrenju
razotkriva sebe u vrelom podnevu i ugodi sutona..

Poziva me na lutanje imaginarijama Dalievih slika, koračanje
stazama lijepih uspomena, nevidljivom čarolijom snovitosti,
preslikom zbilje, prividom obličja skrivenih oku budnosti.
Na žrtveniku sunoćja nudi krušac ostvarenja, nektar
vjerovanja i nebesku hranu nadanja.

Danas je dobar dan, Danijelov dan, dan čita poeziju
čudesnih slika, gleda ljepoticu u šumi i Šeherzadu,
to je dan među danima živi i diše kao srce tjedna.





Dijana Jelčić