Sve kategorije po listama

Riješi kviz #302

blogokviz.blog.hr

Dobro došli na blogokviz!

Blogokviz je blog na kojem objavljujem kratke kvizove općeg znanja koji sadržavaju 10 pitanja iz različitih područja poput geografije, povijesti, glazbe, sporta, književnosti i dr.

Kviz se rješava na način da se na početnom prozoru kviza klikne "DALJE" čime se otvara prvo pitanje te nakon što se označi jedan odgovor treba ponovo kliknuti "DALJE" čime se otvara drugo pitanje i tako sve do kraja kviza. Ako se želite vratiti na prethodno pitanje i promijeniti odgovor kliknite na gumb "NATRAG".

Nakon što odgovorite na sva pitanja na kraju kviza treba kliknuti na gumb „PODNESI“ čime se otvara stranica s gumbom „PRIKAZ REZULTATA“ (ako se ne vidi skrolajte prema vrhu da postane vidljiv), te se klikom na taj gumb prikazuju rezultati kviza, odnosno prikazuje se koji su odgovori bili točni, a koji netočni. Ispod gumba „PRIKAZ REZULTATA“ imate mogućnost pogledati statistiku rješavanja kviza, odnosno rezultate svih odgovora te mogućnost da ponovo odigrate kviz. :)

Ako se ne vide "DALJE", "NATRAG" i "PODNESI", unutar obrasca kviza treba skrolat prema dnu da postanu vidljivi.

Napomena *Obavezno znači da se pitanja ne mogu preskakati i da kviz ne možete podnijeti ako niste odgovorili na sva pitanja.

Ako ste propustili koji kviz ili križaljku, poveznice su sa strane u boksu.

Uživajte u kvizu! :)

Učitavanje…

Statistika iz prethodnog kviza.


Često propuštena pitanja sa stopom točnih odgovora ispod 50%.

Bezimeni križevi...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Stoji grad, tuga, ruho ravnice zapleteno u godine
nad rijekom magla sjećanja i tišina sna.
Nad gradom oblak isplakanih suza,
rijeka romori uspomenom
i jecajem




U prividu pamćenja govor Dunava i Vuke
utiha ravnice, svjedočanstvo obnove
baroka i ljubav čovjeka…
Vukovar, 2018.




Sjećanje na polje bezimenih križeva, mladu ženu pod raspelom,
njene suze i jato ptica,
"Dolazi ovamo svakoga dana." reče mi nepoznata starica.
"Znači i vi ste ovdje svaki dan."
Starica me pogleda očima punim suza.
"Dolazim ovamo i pitam se zašto sam preživjela vrijeme umiranja."
"Koliko ih oplakujete?"
"Ostala sam sama, a bilo nas je na tisuće." zajeca starica
"I nemate nijedan grob?"
"Imam sjećanja i ovaj križ pod kojim čekam smiraj u smrti"
"Tko ste vi?"
"Starica koja tuguje."
"Tko ste bili prije užasa?"
"Učiteljica mladosti koja je iz školskih klupa
branila grad i danas ovdje počiva bezimena"






Škabrnja danas obilježava godišnjicu stradanja civila i branitelja,
Mučki je ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 hrvatskih branitelja.
Nakon rata još je šestero mještana stradalo od zaostalih
minsko-eksplozivnih sredstava.





Dijana Jelčić

KIVI...

mecabg.blog.hr

KIVI...
Moj susret sa kivijem.
G Kivi je došao iz Kine kao povrće. Ne znam zašto se onda ne zove kini, verovatno jer je u Evropi avanzovao u voće.
Kažu da je mnogo zdrav, sva ona slova vitaminska, one male stvarčice što trče po krvi i izazivaju karambol organizma pospešuje ili usporava...kako kome se sete.
Odličan je protiv alergija, povišenog tlaka, za probavu, ali može izazvati alergiju ako se koristi. Ako se ne koristi, neće biti alergije. Dobar je za stres pa bi ga na Balkanu morali davati besplatno.
Inače, to je zafrkantska biljka. Raste 3do5metara, i kako je puzavica traži gvozdenu armaturu, stubove, koji će to sve držati. Zovi majstore, kupuj gvođuriju i namesti.
Tako neko posadio tri stabla, ali roda nema... raspita se čovek i objasne mu da je taj kivi nemoralan, jer jedan g Kivi, hoće 5 Gđa KIVI. Hoće svoj harem, ilin išta od ploda. Kivice,se ne bune i čekaju svog princa...
Prvi put sam ga videla u Austriji.
Mislila sam da je dlakav krompir. Prodavao se na komad i bilo mi žao Austrijanaca što ne kupuju krompir na kilogram kao mi. Kad sam probala kivi bilo mi je jasno zašto ga prodaju na komad.
Uzmem onaj kivi u ruku i ne znam što sad.
Zagristi ga ne možeš. Prava misterija jer način upotrebe nema. Došlo mi daga tresnem. U pomoć oružje, može i nož pa ga isečem na kolutiće. Curi ona vodica po prstima, lepi se. Lepo miriše, ali kiselo, verovatno jer je zeleno. Strpam komadić u usta, a ona kora se zalepi za nepce, dobro nisam bila vani kad sam počela pljuvatii prati usta. Zamišljam kako bi bilo da sam zagrizla.
Dugo je prošlo dok ga nisam drugi put probala.
Bilo je to u nekom restoranu u voćnoj salati. Odlično. Da li sam postala zdravija, ne znam, ali da je uz bananu i ostalo ukusan, jeste...
Ideju za post sam dobila od jedne blogerke. Ako zaluta na ovu stranicu, prepoznaće se...

BANTAO

stella.blog.hr

Prvo smo svečano otvorili 19. BANTAO kongres, kongres
asocijacije balkanskih gradova koja je nastala 1993. godine
s idejom da se države mijenjaju, a gradovi ostaju, na inicijativu
4 nefrologa 1991.godine: Radmilović (Srbija), Polenaković
(Makedonije), Nenov (Bugarska) i Koen(Turska).

Prisutni su učesnici iz svih šire balkanskih gradova:
iz Turske, Albanije, Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije,
Bosne i Hercegovine, Rumunije, Bulgarske, Grčke, Crne Gore.

Himnu Srbije pa zatim akademsku himnu izveo je hor
studenata medicine.

Dvoje još živih osnivača BANTAO pozdravilo je kongres:
Ljubica Đukanović i Ali Basci

Kongres je pozdravila predsednica kongresa, prof. Mirjana Laušević

Predsednica ERA (Evropskog renalnog udruženja),
Roser Torra pozdravila je učesnike kongresa

Lepo je videti stare prijatelje širom Balkana.

Ženska pevačka grupa izvela je narodne pesme Balkana

Radujem se kongresu i predavanjima koje ću slušati

A sada, prelazimo na radni deo kongresa

VUKOVAR.

eurosmijeh.blog.hr

Danas bez humora...
Samo jedna rijec....Vukovar

U ime....

donabellina.blog.hr

TA STIJENA, KOJOJ JE IME DOMOVINA

A.Vuletić
















Hvala, nema komentara

Nema naslova

penetenziagite.blog.hr

Spisateljice biraju

luki2.blog.hr

Dakle, pročitala sam priču divne Goge ili Konobarice...
Majstorica pripovijedanja još jednom je odabrala - najbolje. I napravila gem-set-meč! Kako se dosjetila tako nečega, samo ona zna - ali, Julijana je to zaslužila...Bravooo! Ostala je Gogina knjiga za čitanje....
Na brzinu sam pogledala - ali ne i pročitala- i ostale priče. Ima tu zaista divnih junakinja -od Ane Karenjine do Pipi Duge Čarape....jedva čekam da pročitam sve.

Razmišljala sam što bih ja napisala....Najbliže meni bila bi Scarlett O Hara. Emotivna, a odlučna. Preživjela je sve moguće nedaće- i ostala jaka i svoja....Čak i na kraju, kad Rhett odlazi, toliko je prisebna da samu sebe uvjerava: sutra je novi dan. Sutra ću razmisliti, kako ću ga vratiti....I uvjerena sam da je tako i napravila, i ponovno ha šarmirala. Takva, tvrdoglava - ali duševna i dobra na kraju....Pa ne bi Rhett s njom bio, da je drugačija...

Spisateljice su izabrale. I to svaka svog knjižnog favorita (lika) i/ili autora. Predivno...Julijana zna....



I za kraj, moram se pohvaliti s Lukasom.

Treći na natjecanju u plesu. Sjajno! A tu je još i dramska grupa i karate.....

Ljubim vas!

Osviještenost ili vraćanje na staro

bez-obzira-109.blog.hr

Nedjeljni ručak, svi nazočili. Probalo se i novo vino koje sam
čak i ja probala sa zadovoljstvom i posljedicama. Zaista nisam
rođena za pijančinu, udari me vodoravan prst vina u čaši, a
čaša je od 2 dcl. Shvatila sam da mogu samo degustirati, ostalo
ostavljam ljudima koji znaju popit čašu a da ih ne pukne.

Kao i kod svakog okupljanja, poslije ručka se razviju konstruktivne
diskusije, a uglavnom se odnose na dobrobit našeg malog mista.
Ptice na granama plaču da nam se stanovništvo osipa a preostalo
mijenja sastav. Naši odlaze tražeći bolje, a u nedostatku naših dolaze
drugi. Bez predrasuda prema ljudima koji od potrebe dolaze na drugi
kraj svijeta da bi zaradili plaću, tako je bilo i kroz povijest. Ljudi su
baš s ovih naših područja išli ili preko bare ili na zapad Europe, sve
zbog bolje zarade, ne znajući ni jezika ni običaja, jednom riječju...,
mučenje. Vraćajući se kući jedan dobar dio tih ljudi (a i onih koji su ostali)
uhvatili su se uređivat svoje kuće. Prvo je bilo žbukanje kamenih fasada,
što je s jedne strane bilo dobro radi izolacije, ali prekriti onaj divni klesani
kamen što su ga od očeva i djedova dobili u naslijeđe uistinu je bilo van
svake pameti. Zapad nije imao kamene kuće, a oni su vjerojatno vjerovali
kako je ono što Švabo radi najbolje od svega. Naravno, ne generaliziram,
mnogi nisu podlegli "modi", ostavili su kuće kakve su i bile uz doradu.

Naš kraj je poznat po tim kamenim kućama, kamenim zidovima i svemu
što se od kamena napraviti može.

U više navrata zaživjela je ideja o uljepšavanju naših gradina i pristupnim
putevima do njih, čak se u nekom periodu pristupilo radovima u skladu s
pravilima restauratora. Krenulo i stalo, na žalost onih koji bi htjeli a nemaju
pristupa mogućnostima, na "baš me briga" onih koji bi mogli ali uvijek nešto
zapne. Vjerojatno se na ove žugatore zna dobaciti komentar..., to je valjda
vraćanje na staro, nadam se da to neće doći iz usta mjerodavnih, jer se svi
zaklinju u europske vrijednosti, a jedna od njih je i čuvanje kulturne baštine
taman se radilo o običnoj od vremena uglačanoj kamenoj klupici ispred
seoske kuće. Ušminkavanje tih starih objekata, osobito onih povijesnog
značaja, mjesto bi dobilo na kvaliteti, privukli bi se i turisti koji sve više traže
mir u ovom našem skrovitom miru. Mogli bismo ponuditi više, uz malo
dobre volje, a sporni financijski momenat traži samo osobu od struke i
dobrog vlaškog snalaženja. Poznati smo po svojoj probitačnosti, pa zašto
to ne bismo iskoristili za dobrobit svoga mjesta koje vapi za onim nečim
za privlačenje ljudi koji bi tu mogli ostvariti miran i snovit život za sebe i
svoje potomke. Ne, nije u pitanju nostalgija, samo žalim zbog nekorištenja
onoga što nam se nudi na pladnju i mi s lakoćom odbacujemo.

Svi smo se složili da treba gurat mjerodavne, malo su se uspavali.

Kako orezati veliku staru krošnju

teutinaljubav.blog.hr

Pored našeg vrta ogromno je stablo višnje. Radovali smo se plodovima i kolačima. Kako je bila tek polovica ožujka kada je na par grana procvalo par cvjetova, mislio sam da je još rano za puni cvat. Na žalost, prevario sam se. Tih par cvjetova bilo je sve što je procvalo i ni jedan se list nije pojavio na granama. Tek tada sam vidjeo da se kora na suhim granama ljušti a grane su prepune rupa od nametnika. Već tada sam odlučio da ću ga na jesen obrezati i pokušati spasiti.Prije dva tjedna odluka je konačno pala. Idem u rezanje krošnje. Ogromno stablo, više od krova, zahtijevalo je pravu pripremu. Danima sam razmišljao kako to učiniti i zaključio da je najbolje donje grane rezati s nogara, a do krošnje napraviti ljestve po granama. Od alata sam imao ručnu pilu za grane i malu akumulatorsku pilu.
Ogromno stablo koje je trebalo obrezati
Donje grane rezao sam s nogara koje sam napravio kada sam trulu šupu preuređivao u vikendicu (o tome drugom prilikom).
Do krošnje sam po granama napravio ljestve
Zbog opasnosti da velike grane padnu na krovove šupa ili tamo gdje ne želim, vršio sam prednaprezanje grana uvijanjem konopa.
I na kraju, trebalo je trule i zaražene grane spaliti da spriječim širenje bolesti i nametnika iz odrezanih grana. Krajeve odrezanih grana zaštitio sam voćarskim voskom. Vidjeo sam da su na prerezima zdrave. Pepeo sa posuo po vrtu.
Nadam se da će na proljeće stablo oživjeti i da ćemo ipak uživati u plodovima, možda ne već slijedeće godine ali bilo bi mi drago da sam ga vratio u život.

Brdovita zemlja...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Razderaše nutrinu tvoju, na grudima ti gnječili ljiljane,
palili vatre gnjeva, a oči tvoje, tvoja jezera nebom
obojena praštaju srcem majke što bludnom
sinu nježn, topao konak sprema..

Praštaš, a sinovi ti utrobu dijele i srce tvoje
stavljaju na vagu, rađala si nevjenčana.
pa tako ranjena i gola, prkosna stojiš,
na dlanovima gasne toplina žetvi,
a njivama tvojim niču plodovi
nekoga davnog zla,
krvavi ožiljci na lijepomu se licu množe.

Tvoje srce je kucalo ritmom vjerovanja
u zajedništvo triju naroda, u slavlja
bajrama i dvaju božića, u radost
njhove igre Eve, Ande, Have
Adama, Avrama, Adema,
u njhovu ljubav, a kao
topovi s Navarona,
zatutnjalo oružje
s planine, ubilo
ljubav.

Ti praštaš vjetrom što ti rane cijeli
i šutiš šumama prkosna i sjetna,
brdovita zemljo nesretna!





Dijana Jelčić... Pelinjak, rukovet gorkih stihova

Jedan dobar smijeh

kintsukoroi.blog.hr

Biti baka, znači s vremena na vrijeme sazvati sastanak kućnog savjeta i kroz polusmiješnu maniru, objasniti podmlatku da odjeću ne peru i ne peglaju dobre vile ili veseli patuljci Djeda Mraza. Što zapravo znači da to sve radi baka dok podmladak spava ili igra igrice na mobitelu.
Da priprema ručka znači davati ljubav kroz prženje luka, drvenu kuhaču, paradajz u tubi i fino napacano meso od prethodnog dana. Ljubav je i sve ono povrće u juhi. Mekana mrkva. Aromatičan celer. Da ta skuhana i servirana ljubav, ne može uvijek biti jednako uspješna i ukusna, ali je svejedno ljubav, za kojom treba pokupiti mrvice sa stola, tanjure staviti na pranje, a baki pokloniti duge zagrljaje koje toliko voli dok imitira Olafa iz crtića.
Baka isto mora znati otrpjeti i kritike. Dođe tako dan kada ispada da ništa ne zna, ni prati, niti peglati, a kamo li kuhati. I to druga baka kaže svojoj kćeri da je prva baka previše natrpala veša i da se nije dobro oprao, pa ga je morala ponovno prati.
To su za baku- obične bapske priče. To je druga baka trebala reći prvoj baki i ostaviti joj veš da ga ona opere, a ne to prenositi trudnoj kćeri. Druga baka se natječe i dokazuje. Prva baka odlazi s unucima na misu. Pa plače od početka do kraja. A ne smije reći zašto.

Za poslovni sastanak koji sam imala prošli tjedan, ponudili su mi svoje jordanice i tatinu novu trenirku.
Jučer smo gledali slike s tog mog poslovnog sastanka ( baš si mogla obući moje jordanice ), na kojima se veselo smijem poput djevojčice koja je prvi put u zoološkom vrtu. Raskoračan stav, ruke mi pričaju neku svoju priču i iz aviona se vidi nepripadanje, premda tri sata sama izlažem pred svima predmet po predmet, kako bih dobila od strane delegacije svu dokumentaciju potrebnu za rješenje.
Strana je delegacija smrtno ozbiljna, iako nose košulje na cvjetiće.
Objašnjavam stranoj delegaciji i mojim visoko pozicioniranim kolegicama, da ta komplicirana rješenja ne donose dobre vile ili veseli patuljci.
Nego ja. Sama.

Moje visoko pozicionirane kolegice, nekada prije i prijateljice, govore mi da sam ista, da sam ko djevojčica, da sam odlično odradila posao.
I ja znam da to sve jesam. Govore mi to bez imalo sumnje, moje naotečene oči, kapci, suze koje mi se slijevaju niz obraze od zamora očiju.
Znam samo da im zbilja ne zavidim na visoko odskočenoj ljestvici i na znatno većim plaćama od moje,
jer sam uz osobu uz koju mogu biti sve što želim.
A to sam ja- svjesna što sa sobom donosi i čega se sve odreći treba za tu visoku ljestvicu i plaću.
Od slobodnog vremena, do bezazlenosti. A ovo drugo bi me ubilo.

Tako da..Ajde.
Probajte me zamisliti kako se slikam pored divno uređenih žena koje stoje uspravno poput voštanica, s tek malim kontroliranim osmjesima, kontroliranim rukama i nogama i pogledima.
A ja izgledam kao da ću svaki tren zaplesati, iskoračiti iz slike i smijem se kao da sam u luna parku. Na autićima.

Ako ste dovoljno maštoviti, to bi vam moglo izmamiti dobar i zdravi smijeh.

Probajte si zamisliti i kako govorim drugoj baki da je meni trebala reći za veš. Jer to radim dvadesetak godina i dosta o tome znam.
Ona kaže, moja ti kćer to nije trebala reći.
I tako. Ja se smijem. Bapske priče.

RAVNOPRAVNOST POLOVA...

mecabg.blog.hr

Nekad smo uživale, a muškići se lomili oko nas.
Onda su se smislili, jednakost polova.
Pa su svi jurili sve.
Sad ćurkice jure petliće,
jer
kakav je takav je ščepaj ga ne daj ga,
jer je muškarac
Za dalji tok jurnjave se još ništa ne zna...

Osmijeh nedjeljom

stella.blog.hr

Vikendom je Lastavica zadužena za humor

* šunka i sir ... 370 kcal

minus40kg.blog.hr

5 dag šunke ... 50
3 dag sira ... 100
5 dag peciva ... 140
1 dag maslaca ... 80

istarska šunka
i zagorski sir,
fino mliječno pecivo,
i za moje drage prijatelje,
maslac,
na vrijeme izvađen iz frižidera

istarska Histris premium šunka

Veronika dimljeni sir Zmajski

p.s.
šećer mi je izvrstan,
kile idu svojim putem,
a ja umoran kao nikad,
valja malo i zasladiti, ili...
bar zašutjeti, onako, sebi,
za odmor, gušt, mir, ...
sasvim svejedno