Blog.hr

čet

01/26

ONA NIJE TU

sewen.blog.hr

Ona nije tu, ona umire, možda već i jest.
Tako je, kako je, sve će nas smrt presrest.
Sad glupo zvuči, one day I fly away...
Randy nosi onu soul tugu u glasu i sve je gay.

Ona nije tu, ona se neće čuti s ove bine,
Postaje kao snijeg, topi se, al kao da je ne brine.
Hospicij smo pretvorili u dom, topao i drag.
Na jednom ramenu anđeo, na drugom ramenu vrag.

Ona nije tu, a jest i kao da je više briga nije.
Ja sam opet dijete, njeno nisam, pitam se čije?
Zatvorit ću vrata za sobom da ne čujem zadnji dah.
Crying in the rain, do danas me nije bilo strah...

Tko je sljedeći hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Zašto je u Americi hladno?
- Zato što su je otkrili.

Išli Mujo i Suljo u Ameriku... Dođu oni u Ameriku i Mujo
parkira svog fiću da izađe kupiti cigare. U međuvremenu,
Suljo odvrne muziku "do daske". Prolaze tuda Amerikanac i
Amerikanka i gurkaju se. Kaže cura momku:
- "Gledaj Josh, koliki je kod Bosanaca radio!"

U doba američkog građanskog rata vozili se u Južnoj Karolini u
vlaku tri bogataša. Odjednom vlak skrene sa pruge i ode u
polje te se nakon nekog vremena zaustavi. Pitaju gospoda vlakovođu:
- "Što si nas preko polja vozio, jesi li lud?"
Vozač će njima:
- "Bio crnac na pruzi."
- "Pa što ga nisi zgazio?", upita jedan gospodin a vozač njemu ljuto.
- "Pa bi ja, al' uteko u polje majku mu njegovu."

Ide ti covjek nekim SAD autoputom, i nakon nekog vrijemena
ugleda on Indijanca kako slusa u zemlju. Indijanac
kako ga je spazio poce da prica:
- "FORD-ov kamionet, ogromne gume, vozac sa vucjakom na
suvozackom sjedistu, tablice Kolorada, ide brzinom
od moguce 75 milja (125 km)".
Covjek se toliko iznenadio i upita Indijanca:
- "Vi mozete to sve da saznate samo slusanjem u zemlju",
a Indijanac mu odgovori:
- "Ma kurac moj slusanjem u zemlju,
taj me je kamionet maloprije pregazio."

- Zasto su Indijanci bili prvi u Americi?
- Zato jer su imali rezervacije.

Posle zemljotresa u Crnu Goru poceo svijet da salje pomoc
ali Amerika najvise. Poslali Ameri hrane, satore,
krevete na rasklapnje ... Crnogorci odma telegram i kazu:
- "Hvala bratskom narodu Amerike sto misli na bratski narod Crne Gore."
Posalju Ameri opet hrane, elektricna cebad,
tranzistore, baterije..... Crnogorci opet telegram:
- "Hvala bratskom narodu Amerike sto misle na
bratski narod Crne Gore."
Posalju Ameri treci put krampe, motike, svakvoga alata za rad...
Crnogorci odma telegram:
- "Hvala bratskom narodu Amerike sto misle na o
stali bratski narod Jugoslavije."

Salje Lala Sosi SMS iz Amerike.
Soso, ovde su velike poplave! Posalji mi tvoju sliku,
da vide Amerikanci da ima i vecih cuda i katastrofa.

Joan Colom

toco1980foto.blog.hr

Joan Colom

sri

01/26

PSIHOLOŠKA POMOĆ

komentatoricamicaa.blog.hr

Da je zatvorski život izuzetno stresan onima koji rade sa zatvorenicima a i njima na odsluženju kazne to je stara priča o kojoj se izvan zidova zatvora čuje tek ako neka incidentna situacija izađe novinarskim saznanjima . Ambijent zatvora ima svoja pravila stroga i bez pomaka zbog potrebe ili želje i upravo ta ograničenost stvara zakon prisile u ponašanju zatvorenika i osoblja.
Zbog toga je nedavno održana edukacija na nivou Hrvatske u Splitu , ne bi li se na taj način razmijenila iskustva i pomoglo zatvorskim službama za pomoć u razvoju komunikacijskih vještina i smanjenju osobnog stresa

Edukaciju je provela Hrvatska asocijacija za neurolingvističko NLP programiranje, ujedno i partnerska organizacija u provedbi programa. Program Moćni pomagači provodi se zahvaljujući podršci Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

Provedbom aktivnosti u prvoj godini jasno su vidljivi pozitivni učinci ulaganja u razvoj profesionalnih kapaciteta službenika – kroz unapređenje komunikacijskih vještina, bolje razumijevanje dinamike ponašanja zatvorenika te povećanje otpornosti na profesionalni stres.
Moćni pomagači je volonterski program pomoći unutar zatvorskog okruženje : slika u tekstu je dnevni boravak zatvora u Splitu kojega su za potrebe zatvorenika uredili volonteri različitih zanimanja dogovorno, u slobodno vrijeme .
Dobrih ljudi nikad dosta a lijepo je znati da ih ima

Tišina koja ostaje

Seksizam u fotografiji

toco1980foto.blog.hr

Danas je jako moderno spominjati ljudska prava, jednakost spolova, s posebnim naglaskom na borbu protiv šovinizma, seksizma i diskriminacije po spolu.

No, kada se govori o fotografiji i fotografiranju, može se uočiti poprilična nejednakost i razlika u kriterijima, jer se potpuno ista stvar, odnosno radnja, tumači posve drugačije, ovisno o tome fotografira li muškarac ili žena.

Evo samo nekoliko primjera:

Ako muškarac fotografira ženski akt, često se mogu čuti osude i opaske kako je to "pretvaranje žene u seksualni objekt" i "iskorištavanje njezina tijela".
Ako žena fotografira ženski akt, to odjednom nije problem, već je to "emancipacija" i "istraživanje ženstvenosti".

Ako muškarac fotografira muški akt, na to se gleda s čuđenjem i nerijetko se raspravlja o njegovim seksualnim sklonostima.
Ako žena fotografira muški akt, to se smatra "hrabrošću" ili "umjetničkom slobodom".

Ako muškarac na javnom mjestu ili događaju uperi fotoaparat u smjeru djece, odmah se diže alarm jer ga se smatra mogućim predatorom i voajerom.
Ako potpuno istu stvar učini žena, na nju se gotovo uopće ne obraća pažnja.

Ako muškarac na nekoj izložbi ili javnom fotografskom izlaganju izrazi emocionalnost ili sumnju u vlastiti rad, odmah ga se smatra "neprofesionalnim" ili "nezrelim", što rezultira kritikama.
Ako žena učini potpuno isto, odjednom je to "izraz njezinih autentičnih emocija" i "inspirativnost", što rezultira pohvalama.

Moglo bi se navesti još mnogo sličnih primjera...

Svi ti primjeri zapravo pokazuju da, unatoč retorici o "jednakosti spolova" i "borbi protiv seksizma", društvo i dalje gleda isključivo spol fotografa i sve stereotipe koji ga prate. A to zapravo pokazuje da je ta borba protiv seksizma - paradoksalno - seksizam, ali s obrnutim predznakom.

dg. "Mumpsimus"

mcmlx.blog.hr

Mumpsimus se odnosi na osobe/skupinu koje se tvrdoglavo drže pogreške, loše navike ili zastarjelog uvjerenja unatoč tome što biva korigirana i predočeni suprotni dokazi.
Sama riječ dolazi iz srednjovjekovne priče o svećeniku koji je inzistirao na izgovaranju "mumpsimus" (umjesto ispravnog latinskog "sumpsimus") tijekom mise, slavodobitno izjavivši:
"Neću mijenjati svoj stari mumpsimus za tvoj novi sumpsimus".
Pojam opisuje tvrdoglavo pridržavanje nerazumne tradicije, uvjerenjam zatucanosti ili pogrešne prakse, čak i kada je teza glupa i dokazano neistinita.

Brutalna agresija na Ukrajinu od 1420 dana je nadmašila trajanje završnih operacija drugog svjetskog rata.
Još kad se tome uračuna sukobe od aneksije Krima ovaj rat traje dvanaest godina.
A istrjebljenje ukrajinskog naroda, povijesno, još i duže.

Prodoru na zapad u WWI su svoj obol dali i Ukrajinci kao i drugi narodi.
Usporedno, napredak trodnevne specijalne vojne operacije gdje uz Ruse sudjeluju, Sjevernokorejanci, Kubanci i razni drugi "slobodarski plaćenici" vidljiv je na karti.
Razvidno svima.
Osim onima s mumpsimusom.
Njima je normalno što se u "zastrašujući Oreshnik" ugrađuju dijelovi iz doba Yuri Gagarina.
Vrhunac.

#RSE

Doba ekstremnih politika, tuposti elita i lijenih političara, a tek je prošla četvrtina stoljeća

panonija.blog.hr

Foto: Grok
Nikada se u životu nisam osjećao ovako nemoćno kao ove 2026. godine. Malo je previše nerješivih životnih rebusa ispred mene i to me čini malo previše nervoznim za vlastitim ukus. Jednostavno, izvan mojih su snaga, trudim se koliko ide.

Ne volim nikako biti nemoćan. Mislim kako nemoć uzrokuje najgori stres, a stres tjera u bolest. Uh, baš su crne ove prve rečenice. Obećao sam davno sebi da uvijek trebam biti pozitivan i širiti pozitivu, ali osjećam kako životno vozim na benzinskim parama i sve me stvarno živcira.

Jedna od onih stvari što mi je uspješno hranila ego, bila je mogućnost da relativno dobro "vidim" svjetsku i domaću političku situaciju. Nije da mi je to ikada donijelo bilo kakvu korist u životu, bilo materijalnu, bilo financijsku, štoviše, možda je i odmagalo jer nitko ne voli pametnjakoviće, ali barem je meni činilo neopisivi gušt.

Ako itko može uopće predvidjeti kojim putem ide Trump i koliko sluša ljude oko sebe (najžilavijim se pokazao Marco Rubio, ministar vanjskih poslova i savjetnik za nacionalnu sigurnost), svaka mu čast. Predsjednik Trump je oslobođen bilo kakve stranačke stege, bilo kakve odgovornosti prema ikome, američka mutava ljevica ga je dovela u položaj da ako nije na pozicijama moći, onda ga čeka zatvor i sasvim je moguće da će jednostavno biti doživotni predsjednik. Značajan dio glasačke baze, koji je usto naoružan do zuba, jednostavno će prihvatiti takvo stanje stvari jer ne žele demokrate na vlasti. Američka ljevica je skup klauna koji su ovako ili onako svojim luđačkim politikama i doveli Trumpa na vlast. Pisao sam dosta o tome kroz godine.

Velimir Bujanec dobio je nogu sa Z1 i implicira da Možemo i desnica šuruju, kako je svojevrsna žrtva buduće koalicije Možemosa i desnih snaga izvan HDZ-a koji žele na vlast. Zoran Milanović bi više od ičega htio srušiti Plenkovića i vratiti se na Markov trg. Ništa tako lijepo kao koalicija Možemosa, SDP-a i desnice i odvođenje Hrvatske u zagrljaj putinizma i razmontiravanje svake ustanove u Hrvatskoj. Milanović jednostavno uživa u uništavanju svega oko sebe, krajnje faustovska figura koji je samo sretna kada su svi ostali nesretni. Povratak Milanovića je smrt Hrvatske, svaki onaj koji je glasa(o) za Milanovića je mazohist željan kaosa.

Preslagivanje svijeta pod dirigentskom palicom Trumpa vodi svijet u nepoznatom smjeru. Europske elite bave se promašenom zelenom agendom, u Europi bi na vlast vrlo lako mogli doći Farage, obitelj Le Pen i nacisti iz AfD-a, dok novinari trabunjaju o fašizmu i traže nekakvu novu Gretu Thunberg da ih povede u hipijevski raj u svijetu u kojem nema muškaraca i oružja. Svijet u kojem Putin ako pregazi Ukrajinu, kreće prema Zapadu.

Kako je Europi teško ili nemoguće naći nekoga kao Thatcher ili Kohla, stvarno fascinira. Kako se ne može naći nekoga kao što je bio De Gaulle, nego imamo Macrona koji 15 minuta nije zadržao stav. Branit ćemo Europu do zadnje lezbijke na biciklu.

Pero Panonski, 894. put

beznaslovna

komentatoricamicaa.blog.hr

....
Uvijek mi je bilo užasno u nečemu biti majstor,
a pri tome ne biti poljuljan od ljepote
Béla Hamvas

Zima

stella.blog.hr

Da li je ovo planinski pejzaž?

Ne, to je pogled s moje terase ovih dana

Druge zgrade se samo naziru

Lijep je pogled i kroz zavjese

Iz svijeta sporta hehe..

eurosmijeh.blog.hr

“Nikad nisam izgubio utakmicu.
Samo mi je ponestalo vremena”, Michael Jordan,
jedan od najboljih košarkaša svih vremena.

“Zašto bih pomogao svojoj momčadi da osvoji naslov prvaka?
Oni ništa ne rade za mene. To je za mene veliki rizik i imam
obitelj koju trebam nahraniti”, bivši NBA košarkaš Latrell Sprewell.

“Golf i seks jedine su stvari u kojima možete uživati i
ako niste dobri u njima”, bivši golfer Jimmy Demaret.

“Moj problem je što svaki meč moram igrati protiv petorice
protivnika: suca, publike, skupljača loptica, terena i sebe”,
vanišević.

“Pregazio bih i vlastitu majku da osvojim Super Bowl”,
bivši igrač NFL momčadi Washington Redskinsa Joe Jacoby.

“Ne bi me bilo briga sve i da izgubimo svaku utakmicu u
natjecanju, samo da dobijemo prvenstvo”, bivši napadač
Dinama i australske nogometne reprezentacije Mark Viduka.

“Vidio sam sjenu Georgea Foremana kako boksa i sjena je
pobijedila”, jedan od najvećih boksača svih
vremena Mohammad Ali.

uto

01/26

Odmak od stvarnosti, a stvarno je

bez-obzira-109.blog.hr

Oni su neki drugi ljudi, drukčiji od gotovo svih na ovoj lopti koju dijele s nama.
Rijetki za njih znaju, nikada nisam ni čula, ali zahvaljujući dokumentarcima
koje rado gledam upoznala sam ih i drago mi je zbog toga.

Davor Rostuhar nije enigma u svijetu dokumentaraca, ali ovo što nam je večeras
pokazao oplemenjuje dušu i potpuno se predaje misli da su ljudi, neovisno o boji
kože, načinu života, kao i ostalim različitostima vrijedni svakog štovanja, osobito
ako takvi nikoga ne dodiruju tim istim načinom života.

Za razliku od svih civilizacija i civilizacijskih dostignuća u svim sferama, oni su uspjeli
zadržati potpunu autentičnost, i ono najbitnije, ljudskost, opuštenost i osjećaj jednih
za druge bez primisli kako su baš oni zaslužili više od ostalih.

Mali narod Hadza, učahuren na tlu Afrike, danas živi kao i onda kad su nastali u nekom
dalekom vremenu. Njima nisu važna tehnološka dostignuća, ne zanimaju ih kamere ni
mobiteli jer to njima zapravo ne znači ništa u praktičnom, svakodnevnom životu.

Nemojte misliti kako bih u ovim godinama bila spremna živjeti u divljini skupljajući plodove
i čekajući da članovi moga plemena muškog spola donesu lovinu, naravno da ne.
Ovdje se radi o pristupu životu, sraslosti s prirodom koja im je u službi i kojoj su u službi.
Ne poznaju stres, nema zabilježenog primjera raka ni mnogih bolesti koje "krase"
civilizirana izrabljivačka društva, ona koji u pravilu izbacuju jednu grupaciju koja nema
mjeru, nema osjećaj da je i onaj drugi isto čovjek sa svojim potrebama.
Kod njih se ne gleda tko je pogodio žirat, divlju svinju, svi su na okupu i svi sve dijele.
Pojam slobode kod njih se podrazumijeva, svi mogu biti tu ili otići ako to žele, žene
nisu svojina već ravnopravne članice plemena. One su majke, žene, sakupljačice bobica,
beračice raznih jestivih plodova kojih je u izobilju. Žive za današnji dan bez straha da
bi mogli ostati bez hrane, oni se za istu brinu, love, skupljaju. Koriste sve što priroda daje,
veseli su , razgovorljivi, očito ne poznaju zla. Svi koji su dolazili u namjeri da njihov svijet
prilagode svomu naišli su na ravnodušnost, a oni sami nisu našli potrebe mijenjati taj svijet.

Pokušaj vlasti da djecu privuku školi ostali su tek u povoju. Dijete krene u školu i tamo
doživljava ponižavanja od mjesne djece, dobiva batine od učitelja i nakon kratkog vremena
odustaje. Njihov svijet je bez nasilja, bez prisile, on se sveo na vrlo mali broj ljudi i ako ih
se bude prisiljavalo ili zlostavljalo u cilju promjene njihovog načina života, oni su mrtvi.

Naslanjam se na zaključak gospodina Rostuhara, o gledanju na te ljude kao i na sve one
koji su svojim izgledom, ponašanjem i bilo kojim tipom različitosti vrijedni našeg poštovanja.
Svijet u kojemu mi živimo miljama je odmaknut od uvažavanja onoga do nas, vidimo to na
svakom koraku, od mikro do makro lokacija. Odmaknuti smo od solidarnosti, osjećaja za
drugog, skloni posezanju za onim što nije naše, ali naša "važnost" za opstanak svijeta nam
dopušta da taracamo sve pred sobom jer baš mi smo poslani da budemo vlasnici svijeta,
vlasnici pojedinca. Čudimo se kako se svijet promijenio, kako više nitko ne prepoznaje čovjeka
u čovjeku, vidi samo boju, status u društvu, neku imaginarnu ideologiju koja to nije.

Ovo je bio samo moj naivni izlet u svijet nestvarnog za nas ljude utopljene u globalizam očima
uprtim u tv ekrane gledajući i slušajući tko je slijedeći na meti i od koga. Onda se s pravom
unosim u život tamo nekog, po nama primitivnog plemena koji ne pripada civilizaciji ali zato
cijelim bićem pripada sebi i onima koji su njegov dio, gledajući svakoga kao samoga sebe.

Nekada davno o tomu je i naš Isus govorio, barem tako piše.

Dalmatino povišću pritrujena

komentatoricamicaa.blog.hr

Sičanj je, grub i ladan i vitar jaki i škuro nebo
i nema nego se držat doma a vanka samo kad moraš.
Vrime je to, kada se u Dalmaciji pritvaraju škure koje držimo na libar da bokun svitla uđe ,
užiglju se špakreri na drva ko ih ima , kuva se malo žešća spiza , jer od leđere nema koristi ni kriposti. Vaja nam durat tako da poštujemo adet naših starih , pa se kuva raščika sa suvim lebrima ili gnjatom od gudina, fažola sa orzom i kiselim kupusom , sve lipo šesnoi obilato da ima za svijer i za večeru ostane.

Svit od familje je nekako bliži jer je studeno pa i mladi ne gredu vanka kako bi tili .I tombula i briškula i sve to se igra i ćakula, jer su dani malo dulji a i svit u ovoj ladnoći željan jedan drugoga
Po večeri frigaju se pršunate i svaka mati je atento da dica ne kradu jer se kaže, da će onda više popit uja kod friganja. Padne i pisma od radosti i dosade onako šoto voće , dođe susid susidu i ćakula o svemu pane.

Kontrade, kalete i sve lipe užance čekat će nas do pramalića , a onda će se moć opet u đir do Rive, Peristila, pazara , do ribarnice pripune svita i ribe i dragih ljudi u prolazu.
Za pravo reć , ova ladnoća nas ni umela , nego samo pokazala, da je ovod život lip , ma i more kad poludi je lipo samo triba znat guštat u ovemu što imamo ovod

foto: S.Šegvić

Po jutru se ne poznaje dan

bubuleja.blog.hr

Znala sam da ne mogu dva dana zaredom biti dobro. Ne mogu! Jutros sam se jedva digla iz kreveta. Ka glista sam se koprcala po krevetu dok nisam uspjela sjesti. Kad sam ušla u kuhinju, došlo mi je slabo kad sam vidjela “kućice” od Princeza. Nemam ni snage, a ni volje puniti ih kremom pa sam mudro dočekala asistenticu s posebnim zadatkom. Nije se bunila i s veseljem je bezlične pogačice punila kremom pretvarajući ih u prave princeze.

320

A ja sam nakon što sam se razgibala napravila kolač od čokolade.

320

Posjetom me iznenadila Gorana. Od milja zvana gospođa Goga je, za one koji ne znaju, moja prva asistentica. A sve prvo se pamti. Silno me razveselila, naravno ne samo zbog rođendanskog poklona nego zbog same njene pojave i izuzetno dobrog karaktera kakav se rijetko danas može naći. Osam i po’ godina smo se mi družile i imam osjećaj da me ona poznaje bolje nego što znam samu sebe.
Pored svih poslastica koje sam spremila za svoj rođeni dan, Goranu sam počastila čašom vode. Ona ne samo da je vegetarijanka nego je i zadrti vegan koji se čvrsto drži svojih principa. Poštujem njen izbor, ali kako bi joj bar nešto dala, darovala sam joj svoju knjigu “Ne razumiš!”. Gospođi Gogi ne moram ništa objašnjavati. Sigurna sam da ona razumi SVE,
A ti ako ne razumiš, pročitaj
Ne razumiš
I tako, ipak, dva dana zaredom mogu biti dobra.

KRENULA SEZONA

zgmazoretkinje.blog.hr

Krenula je sezona. Svi timovi od ponedjeljka imaju treninge. Sad se spremamo za veliki godišnji koncert "Mažoret bajka".

- subota 17. i nedjelja 18.1. DVD Dubrava (Trenerska škola, ispiti), o/o ????

- četvrtak 22.1. u 18:00 sati hotel Westin (Izbor za sportaša godine sa invaliditetom), o/o Suza

- ponedjeljak 2.2. u 16:45 sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Vukovar), o/o ????

KOLIKO HUMANITARNIH NASTUPA SMO ODRADILI

Od prosinca 1993. do danas. odradili smo 406 humanitarnih nastupa. Naš prvi humanitarni nastup bio je podjela poklona djeci palih hrvatskih vojnika na Božićnom sajmu Zagrebačkog velesajma, 22.12.1993.

KAKO SE PROIZVODE ŠTAPOVI

Zagrebačke mažoretkinje nikada nisu uvozile štapove. Uvijek smo ih proizvodili sami, a nakon 30 godine proizveli smo preko 110.000 štapova.

DRVENI ŠTAPOVI
Prve štapove proizveli smo prije više od 28 godine, davne 1993. godine. Bio je to doslovce štap iz kućne radinosti. Imao je plavu palicu i žutu nepravilnu kuglu, te žute resice iz kugle. Nikako nam nije bilo jasno zašto „trokira“ prilikom vrtnje, t.j. nepravilno se okreće. Morate znati da u to vrijeme nije bilo interneta, a da je u Hrvatskoj bilo tek tri mažoret tima, koji ili nisu imali štapove ili su imali štap sa jednom kuglom. Dok nam jedan tata, profesor fizike, nije rekao da je to zato što je kugla teža na jednoj strani. Stoga smo pokušali sa dvije kugle i ostali totalno pozitivno šokirani. Plavo-žuti štapovi su kasnije promijenjene u plave štapove sa bijelim kuglama, koji su krajem devedesetih godina postali bijeli štapovi sa plavim kuglama. No, kako su plave kugle ostavljale tragove po zidu, a bijele su i bolje opisivale kružnicu što daje bolji efekt kod bacanja i rotacija, nekoliko godina kasnije ponovno smo se vratili na plave palice i bijele kugle, što imamo i do danas.

Prvi seriju manufakturnih štapova napravili smo 1994, njih stotinjak. Štapove smo radili tako da smo kupovali dva metara dugačke palice koje smo rezali na 60 cm, dok smo kugle dali tokariti. Sami smo lakirali štapove i spajali ih. I danas slično proizvodimo drvene štapove. Kugle i dalje dajemo tokariti našem stalnom proizvođaču, samo što palice dajemo strojno rezati i baždariti. Potom se kugle i palica lakiraju prvo temeljnim lakom, a potom sa dvije boje koje zahtjeva naručilac. Ovo lakiranje se obavlja u posebno izrađenom gnijezdu za lakiranje, te se suše na visokim temperaturama na posebnim kalupima. Nakon toga se štap spaja posebnim ljepilom. Godišnje proizvedemo oko 300 drvenih štapova za nekoliko mažoret-timova.

1995. godine naša nova trenerica Virginie Cathelain iz Francuske je sa sobom donijela metalne štapove iz SAD-a. Ovi štapovi su nas očarali, a sa njima smo mogli daleko više. Stoga smo krenuli sa intenzivnim istraživanjem kako materijala, tako i zakonitosti štapa. Za tu svrhu angažirali smo niz vrhunskih stručnjaka koji su ustanovili kakav omjer težine same palice i utega treba biti, kakav treba biti oblik utega, koje materijale trebamo napraviti, te na koji način spajati komponente. U tu svrhu je izrađen i elaborat. Nakon toga smo izradili nekoliko protutipa i dali ih mažoretkinjama na testiranje. Temeljem tih proučavanja i testiranja smo se odlučili za slijedeće:

1. Štapovi će imati zvjezdaste stožaste nastavke (okrugli se kod pada otkotrljaju nekoliko metara, a zvjezdasti se zaustave već nakon pola metra)
2. Štapovi će imati stožaste nastavka različitih veličina (manju i veću)
3. Pod manjim stošcem će biti teži i duži uteg, pod većim lakši i kraći. Težina većeg stošca + manjeg utaga = težini manjeg stošca + većeg utega
4. Definirali smo težine utega i stožaca radi centripetalne sile
5. Definirali smo težinu i debljinu palica
6. Definirali smo materijale i debljinu stjenki palice
7. Definirali smo da štap mora biti balansiran na +/- 1 mm

Potom smo u svibnju 1997. napravili gnijezda za vulkanizaciju gumenih stožaca i prvu seriju metalnih štapova, te jedini imali metalne štapove na prvom državnom prvenstvu mažoretkinja RH. Istime smo štapove počeli prodavati i drugim timovima u Hrvatskoj. Nažalost trebalo nam je dvije godine i stotine reklamiranih štapova da proizvedemo dovoljno dobar proizvod. Glavni problemi su bili savijanje palice nakon malog broja padova na pod, pucanje gume stošca, brzo mijenjanje bolje gume iz bijele u smeđu, posebno na suncu, odvajanje glave stošca od tijela, pretvrda guma stošca, pucanje prokroma na palici zbog čega se od istog moglo porezati, ispadanje utega iz tijela palice. Nekoliko puta smo mijenjali načine učvršćivanja utega, ako i oblike istih. U prvoj godini 80% štapova je reklamirano, a potom su po cijele serije bile vraćene. Za reklamiranje štapova (mi smo preuzimali sve troškove poštarine i reklamacija) smo potrošili ogroman iznos novaca, nekoliko tisuća EUR. No, na kraju smo dobili odličan i konkurentan proizvod, tako da smo u prošloj godini imali tak jedan jedini reklamirani štap. Konkurentnost se očituje i u tome da je naš štap za 5% jeftiniji od najjeftinijeg mađarskog, te oko 30% od najjeftinijeg američkog štapa.

KAKO DANAS PROIZVODIMO ŠTAPOVE
Štapovi se danas proizvode manufakturno. Iz Italije uvozimo tijelo štapa i to u serijama od po 5 kilometara. Tijelo se reže na potrebne dimenzije od 45, 50, 55, 60, 65, 70 i 75 cm, a moguće su i dimenzije po narudžbi. Sve ostalo proizvodi se u Hrvatskoj. Utezi se strojno tokare na propisane dužine i dimenzije te se posebnim hladnim, pa potom vrućim postupkom ubacuju u tijelo štapa i tamo lijepi. Gumi se dodaju svi aditivi po posebnoj tajnoj recepturi koja je produkt naših istraživanja, a potom se isti vulkaniziraju u posebnim gnijezdima koje smo sami proizveli i nekoliko puta usavršavali. Ovako vulkanizirana guma se termički obrađuje. Zadnja faza izrade štapa je poliranje palice i spajanje stožaca i palice, te kontrola finalnog proizvoda. Štap je originalan hrvatski proizvod i kao takav ima oznaku „EU“.

KOJE ŠTAPOVE PROIZVODIMO
Danas proizvodimo nekoliko različitih štapova:
- Beginner (drveni) za početnike
- Economic (prokrom) - on je 90% naše proizvodnje
- Adriatic (mesing) – za Pakoštane no i još neke timove
- Gold (zlatni), sa certifikatom zlata (suvenir)
- Toy (igračku od 30 cm bez utega koja je samo suvenir)
- Par kugli koji se mogu posebno naručiti

Do danas smo proizveli preko 110.000 štapova. Štapove prodajemo u 132 tima iz Velike Britanije, Francuske, Češke, Slovačke, Bugarske, Slovenije, Rumunjske, BiH, Crne Gore, Srbije, Poljske, Mađarske, Austrije, Italije, a pregovaramo oko prodaje u Mađarskoj, Rusiji, Ukrajini, Makedoniji, Irskoj, Njemačkoj i Martiniku. U Francuskoj, Rumunjskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori imamo prodajnog zastupnika. Najviše štapova prodaje se u posljednjem kvartalu godine (zbog audicija i novoupisanih članova).

OKTOGON
Oktogon je prolaz nekadašnje Prve hrvatske štedionice koji povezuje Cvjetni trg i Ilicu. Projekt zgrade i oktogona je napravio Josip pl. Vancaša. Oktogon je bio prvi zagrebački natkriveni pješački prolaz.

Sa obije strane prolaza nalaze se trgovine, među kojima i trgovina Croata kravata, koja promiće hrvatsku povijest kravata (Hrvati su izmislili kravatu). U središnjem dijelu oktogona gdje prolaz svija za 90 stupnjeva. nalazi se mali osmerokutni trgić sa staklenom kupolom i vitrajima. Iz tog trgića je ulaz u banku. Podovi pasaža pokriveni su kvadratni pločicama u dvije boje.

Oktogon ima ploću i spomenik psu Plutu koji je dolutao na gradilište, gdje su ga radnici udomili i hranili. Pluto je nastradao pred sam kraj izgradnje, prema legendi u sukobu sa razbojnicima. Radnicima i arhitektu to je teško palo, pa su mu podigli spomenik.

KVART
Kvart, firtl = gradska četvrt
Elitni kvart = sjeverni dio grada u posljemenskoj zoni (Pantovčak, Šestine, Gračani...)
Čorava ulica, čorsokak = slijepa cesta
Plac = trg, tržnica

„S kojeg si ti kvarta“ = Iz koje si ti zagrebačke četvrti
„To ti je drek od kvarta“ = Živiš u lošoj četvrti

NAMA
Nama (NArodni MAgazin) je bila jedini „shoping centar“ u komunizmu.

Preteća Name su bili Kastner i Öhler koji su imali veliku robnu kuću u Beču i češkoj Opravi, pa su 19.11.1881. u Ilici 51. otvorili prvu trgovinu lakatne i manufakturne robe. Zbog protesta građana trgovina se seli u Mesničku ulicu, a drugu trgovinu otvara 1.8.1882. u Ilici 16. 1903. kupuju prostor u prizemlju elitnog hotela „K caru austijanskom“. 1928. trgovina se širi na cijelu zgradu hotela i potpuno preuređuje pročelje čime je napravila jedan od najvećih kulturocida i mega-sramotu u Zagrebu, uništivši prekrasno pročelje modernističkim zdanjem. Nedugo nakon toga su preuzeli i susjedi „Hotel Grand“. Politika ove trgovačke kuće je da osobe mogu doći samo razgledati, bez obveze kupnje, da sve cijene moraju biti istaknute, da se naglase veliki popusti koji su bili konstanta, te su prodavači imali posebnu edukaciju za komunikaciju sa kupcima. Prvi su uveli i izloge kao „mamac za kupce“. Prvi su pokrenuli i katalošku prodaju koji se izdavao 4 puta godišnje. NDH je oduzela trgovinu od Franje Öhlera jer je bio židov, te je deportiran u koncentracijski logor, a firma se preimenovala u „Kastner i Grgić“ po novom vlasniku.

1945. je osnovana trgovačka organizacija „NAMA“ koja nacionalizira „Kastner i Grgić“. NAMA je vrlo brzo imala 17 filijala u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu. Tijekom godina NAMA uz glavnu trgovinu u Ilici, otvara i robne kuće na Trešnjevačkom trgu, Kustošiji, Volovčici, Dubravi, Trnskom, Kvaternikovom trgu, na Remizi, Vrbanima, Žitnjaku, a u ostalim dijelovima Hrvatske u Kumrovcu, Sisku, Bjelovaru, Klanjcu, Vinkovcima, Vukovaru, Plovaniji, Varaždinu, u BiH u Prijedoru, te u Sloveniji u Kočevju, Ljubljani, Ravne na Koroškem, Slovenj Gradecu, Škofiji Loki, Velenju i Žalecu. 80-tih je NAMA imala 3300 zaposlenih i 21% udjela u maloprodaji. Nakon neovisnosti Hrvatske NAMA se vrlo sumnjivo privatizira, te joj udio pada na samo 5,3%. 2000. NAMA odlazi u stečaj. Na koncu nekada ogroman lanac zadržava objekte u Ilici i na Kvaternikovom trgu, dok se svi ostali prostori prodaju.

NAMA je bila pojam, tamo se kupovalo redovno i obavljali su se sezonski i važni šopinzi. Danas je NAMA blijeda slika onog što je bila, a prosječan purger tamo vrlo rijetko ulazi, prije greškom nego namjenski.

SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 10. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

...nastavak u iduće postu...