Sve kategorije po listama
05
sri
02/25
Gerijatrija
ffp2.blog.hr
Jutros me je probudilo neko čudno zvonjenje na mobitelu.
6 i 50 i zvoni ko ludo.
Muzika iz Rata zvijezda ili tako neki shit.
Sva krmežljiva tražim mobitel, kad ono muževa tetka na videopozivu.
Jebate, nisam ni znala da imam videopoziv osim na messengeru.
Mislim si koji qrac se desio u galaksiji far far avaj da me Darth Vader zove u to vrijeme.
I onda se sjetim da mi je rodjendan.
Isključujem wlan i mobitel stavljam na aviomodus, pokrivam se dekom po glavi.
Hvala kurcu pa rodbini nisam dala broj službenog mobitela.
Legnem ponovno i taman da ću zaspat, kad evo ti poruke na Teams.
Kolega statičar mi čestita rodjendan.
Mislim se, jebalo te čestitanje, baš si danas ozdravio a tjedan dana kad je meni nešto trebalo da provjeriš nisam mogla nikako do tebe.
Sad kad su me već isprobudjivali nema više šanse da zaspim pa svratim malo na blog.
Ustaše, četnici, Thompson, neobrijani skojevci i studenti, anketa iz doba dok su dinosauri išli po Zemlji.
Klasika.
Barem se tu ništa nije promijenilo.
Da dodjem na blog 2068 sa sto godina još uvijek bi sve bilo isto.
Osim što bi se neka od još uvijek nevinih blogerica žalila jer je Blogi već u 87. otišao u prijevremenu mirovinu i anketu iz 2065. nema tko maknuti sa bloga.
U medjuvremenu je stiglo još par poruka.
Moja omiljena muževa teta.
Par kolega.
Sestra mi šalje Godine prolaze od Bajage.
Suzdržavam se da ne napišem nazad koji kurac staroj šepavoj babi žele sve najbolje za još jednu godinu bliže grobu.
Svratim na fejsbuk, gdje sam na sreću davnih dana rodjendan skinula sa profila, pa sad profesionalni čestitari ne znaju kad treba napuniti zid ispraznim kopipejst željama.
I šta me tamo dočeka?
Reklama za novi film o Bridget Jones a koji izlazi na Valentinovo.
Kako prikladno
Baš me zanima naslov.
Bridget Jones na izdisaju?
Bridget Jones i zahtjev za mirovinu?
Bridget Jones i ambulanta fizioterapija?
Bridegt Jones i operacija sive mrene?
Već onaj dio sa djetetom kojeg dobiva izoperirana baba sa pedeset dok oko nje trče tri ofucane stare djukele je nešto što svijetu definitivno nije trebalo.
No sudeći po komentarima, obožavatelji su oduševljeni jer stiže nova doza zaljubljene gerijatrije na aparatima i hodalicama.
A jedan od onih starkelja je izgleda već i pandrknuo.
Da se mene pita gledala bi tako nešto u kinu jedino da mi na ulazu ugrade novu nogu i rezervni kuk.
A možda ni tada.
Koje je to silovanje prve priče, koja je trebala ostati takva kakva je i gotovo (meni osobno ni taj dio nije trebao ali ajde, bilo je par gledljivih scena).
Ovo je gore nego da je neki debil išao snimati Snjeguljicu i sedam nastavaka.
Udala se, rastala se, podebljala se, smršavila, sad ju jebe diabetes i artroza u koljenu a zdravstveno joj ne želi odobriti bocu s kisikom.
Nova verzija od Disneya je doduše zaspala pod lampom za kvarcanje, pa joj je lice bijelo poput snijega kad se otopi a patuljci su neka čudnovata vrsta čudnovatog kljunaša.
No ajde, ako je princu dobra i meni je.
I šta sad?
A ništa.
Otišla sam konačno na frizuru.
Kad mi je već koga kakva je, da mi barem glavu malo poštimaju.
Barem izvana.
Iznutra malo teže.
Naravno, od dvije frizerke kod kojih inače idem nijedna ne radi.
Jedna je slobodna, druga polaže majstorski ispit.
Kakve sam sreće dobro je da nakon tretmana još uopće imam glavu.
Pogotovo nakon što sam i frizerku skoro poslala u qrac kad je počela srati o izborima i i tome kako bi stranci trebali glasati za Sahru Wagenknecht.
To bi bilo nešto ala neobrijana skojevka, s tom razlikom da se ova čini mi se ipak brije.
Ne bi čovjek vjerovao do prije koji godinu, no najbolje od svega dosad je bila sveki.
Em na neku foru ima moj broj službenog mobitela (izgleda da ima veze kod KGB-a ili CIA-e) i zvala me telefonski a ne da mi šalje neke budalaštine po vacepovima.
Em je poslala 50 eura, pa sam iza frizera otišla na manikuru a prije toga kod Makedonca na ručak.
Na večeru povodom rodjendaan dečki me vode u nedjelju, ovo danas je bilo da na rodjendan ne moram kuhat.
Ostatak dana proveli smo na sauni, gdje nisam bila jako jako dugo.
Ulaz nisam morala platiti jer mi je rodjendan :)
Kaže Ištvan na povratku: Imali smo lijepi dan, skoro ko prije.
A meni je na to napamet pala glazbena podloga kojom ću zaključiti ovaj post prije nego opet padnem u sevdah jer raja oće veselo, ko će slušat tudju muku, ljudi oće veselo, aj, Ozrenka, donesi dvije pive i reci muzici malo tiše.
(kriva pjesma, ups).
Ušao sam lako
U pozne godine
Ne služe me više
Noge plesačke
Nisam Fred Astaire
Nisam Fred Astaire
Otjeraj od mene
Svu tu bandu lopova
Kad čuješ plotune
To je iz mojh topova
Ja to volim
Jer ja to volim
Momci ja ne znam svoje godine
Otkad se računam
Telefonirajte
Ja vas molim
Ja vas molim
Ljeto hoooo '85
More hooo
I pičke s drugog svijeta
Šteta
baš šteta
Jer klinci nikad neće znati
što bi bilo da se vrati
To ljeto
I pišanje uz vjetar
More hoooo
I tad sam bio sretan
Ljeto hoooo
I pet bombona u sebe
More hooo
Davno prošlo vrijeme
Šteta
Baš šteta
Tog ljeta
Baš šteta
Hajde kreni sa mnom
Glupa djevojčive
Puštat ćemo vjetar
I šlagirat se
Kreni dolje
resort i pub
potok42.blog.hr
umišljena, dominantna, službena kultura
nadmeno vjeruje da je resort na goleti društva,
kompleks sličan istrian villas resort iz pule,
koji nudi veliki izbor luksuznih sadržaja.
umjetnici kontrakulture znaju da su
pub, kao orwellov mjesečev odraz,
gdje se toči guinness, crno mlijeko,
u čaše upravo za jednu imperijalnu pintu.
ne treba njima blizina mora, ograđene plaže,
wellness, vile, restorani i delicije, samo
šank, živa glazba, nekoliko prijatelja,
sendvič i alternativa nasuprot vrijednostima
koje obuzdavaju ljude, i stil pijenja života
koji teži za slobodom, jednakošću i bratstvom,
a odbacuje rat i navijanje, raskoš i lažni sjaj.
Knjigovodstvena purica
nepoznatizagreb.blog.hr
Špansko, plato između Ulice Josipa Pupačića i Drage Gervaisa . Snimio: Vanja
Trenuci
star-rose-bloger.blog.hr
Ono što ostane je odraz duše.
Što gledam to ostavlja
trag to je pečat dubine i
vjetra što puše.
Gdje mi srce ide, okom lovi
sve lipo s osmjehom se izbori.
U pismu trag, u trenutku
zaustavio taj pogled tako drag.
Ostalo je ono što u prošlosti se
sjetiš, sada stvaraš dok
budućnost maštaš i nešto
novo otvaraš.
Trenuci *&*
pet eura druže
aniram.blog.hr
Teta na tržnici imala je saksije s ružmarinima i rekla je 5ojra za saksiju, platila sam joj 5ojra za jednu oveću salatu i par mrkava i ljubazno se zahvalila, otrgnula poslije grančicu ružmarina s nekog grma na nekoj zgradi putem kući i ogulila listiće s 5cm donjeg dijela i zabila grančice u vodu kao što su interneti rekli, i sad čekam korijenje da nikne, kao što su interneti rekli. Inače sam razmišljala otrgnut neku grančicu od svih onih u Bauhausu, ali malo me sram da me snime. Poslije sam mislila da bi me isto tako malo bilo sram da su me snimili ovako na ulici. Tako to izgleda ustvari moj bojkot trgovina, nije samo petkom, traje tako godinama. Ne bi čovjek rekao, jer mnogo putujemo po svetu, ali da, bojkotiram tako već godinama. Ali pustimo sad to što se sada jako nosi. Inače na najjače nosim jakne stare deset godina i cipele neke isto toliko, a neke upola mlađe. Furam modu onu, takozvanu vječnu, nikako trenutnu. Gojze moram kupiti nove svakih pet godina jer se inače skroz raspadnu pa puštaju vodu. Osim permanentnog bojkota trulog kapitalizma živim veseli život već isto tako godinama, mozak mi je spržen od neprestane sreće koja najčešće glumi psića u ophodnji i juri mi pod nogama dok pokušavam skuhati ručak i nikako ne uspjevam ne čuti gomilu tih, malo smislenih, a puno besmislenih rečenica koje po ure već bez prestanka odzvanjaju po malenoj kuhinjici, ne znam kako uspijevam dovršiti taj ručak bez poziva hitnoj pomoći radi... mozak mi je spržen. U vrtiću je inače odlično, ali doma je najljepše, doma je spržena mama na koju smo već navikli da je živčana bez nekog pretjeranog razloga. Zimske viroze i to. Ubiše nas zimske viroze i to. Sve manje imam riječi kojima bih mogla sve to opisati, ali život je ionako puno veći od svih tih naših skromnih riječi, pa nema veze.
Ljubav nebeska...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Vidio sam lice Isusove majke u kamenu i klesao dok je nisam oslobodio.
Michelangelo Buonarroti
Tuga majke u mramoru, spoznaja
poroda, ulaska u Jeruzalem,
izdaje, smrti i uskrsnuća ka
nebeskom Batlehemu,
smjena stoljeća, vrijeme prije i poslije njega,
Dana, tjedana, mjeseci, godina,
strana svijeta sjever, jug, istok, zapad,
godišnjih doba zima, proljeće, ljeto, jesen,
rasta djetinjstvo, mladost, zrelost, starost.
Dvije tisuće godina suza i radosti, tuga i sreće.
nad koljevkom rađanja ljubav.
nebeska.
Dijana Jelčić
Refleksija
dvitririchi.blog.hr
<
Fotku gledati dr/umski molim, s isključenim emocijama i to dvojako, kao dvosliku koja to nije.
1) sunce na prozorčiću (za optimalistu)...
2) a na škure zakucale zime (za pjesmimistu).
3) alternativno (tercijarno?) glediste je rezervirano za Vas, da ga podijelite sa svijetLom putem komentara, down under.
Slušam pjesmu
konobarica123.blog.hr
Pa opet. I opet. I mislim da je za moj glazbeni nivo uistinu dovoljno. Dovoljno šansi datih.
Tražim ovdje post o jednoj drugoj pjesmi. Iste svrhe. Motivacija sportašima.
Nakon Katara 2022. (vrijeme baš leti). Nađoh, pročitah. Solidan post, bome.
Za podsjetnik, ako uopće treba, u Kataru smo na svjstskom nogometnom osvojili broncu, a momci iz tog ekipnog sporta za motivacijsku su pjesmu odabrali nekim slučajem onu koju smo generacijama pjevali uz različite stihove.
U onoj izvornoj verziji spominjalo se Sutjesku, hladnu vodu, barjak časti i slobode... Znate uopće kako idu ti stihovi? Evo samo prve dvije strofe:
Kraj Sutjeske hladne vode,
Barjak časti i slobode
Leprša se iznad glave,
Komandanta druga Save.
A okolo guja ljuta
Opasala po tri puta.
Fašističke crne čete
Obruč stežu i prijete.
Komadant Sava je bio kultan i red je bio da mu se posveti pjesma gdje on povede braću partizane da probiju obruč ljute guje. Ima tu mitraljeza koji kose, bombi što smrt donose itd...Uglavnom stihovi su kakvi jesu, ali je melodija tralalajka pa se pamti. Toliko je dobra da nam nam je klincima služila kao dobra razonoda dok smo putovali na izlete i uredno smo je ponavljali uz neke nove stihove.Ove:
U tunelu usred mraka
Sija boca od konjaka
A na boci sitno piše
Da konjaka nema više
Popili je učenici
Naše škole mučenici.
Modificirali smo ponavljanja kako je pjevnosti najviše odgovaralo, a nama je iskreno najviše odgovaralo i bilo bitno da se zna da smo ispili cijeeelu bocu od konjaka. Muke ju ispiti ako nas ima barerm jedan razred... Ali bili smo klinci kojima je to bio vrh, da se zna da iza nas ostaju boce ispijene iako su mnogi od nas svoja iskustva s alkoholom imala tek u pokojem gutljaju vina, piva ili gemišta kada bi nas neki vrckasti stric ili ujak ponukao na taj gutljaj.
Onda je devedesetih došao Stublić koji se na istoj melodiji vozio na raketi kroz Chicago. A mi smo OPET pjevali. Po treći put u dva-tri desetljeća godina naša je generacija pjevala na Sutjeska stihove. Ovaj put o onima koji su opljačkali narod, izgradili vile i stanove. Ovako:
Vozio se Jura Stublić na raketi kroz Chicago
Vozio se Jura Stublić na raketi kroz Chicago
U Chicagu su gangsteri opljačkali narod cijeli
U Chicagu su gangsteri opljačkali narod cijeli
Oj, gangsteri iz Chicaga! Jura Stublić progovara
Oj, gangsteri iz Chicaga! Jura Stublić progovara
Vrati BMW i Mercedes, vrati vilu i tri stana
Vrati BMW i Mercedes, vrati vilu i tri stana
Tu su Juru nešto i zabranili, pa mu oprostili. Sjećanje da je Jura propjevao svom drugu beogradskom u jeku rata kada mnogi nisu za to imali klatilice, možda je i prevagnulo. Kako god, treći će napjev ostati legendaran jer je bio motivacijska pjesma brončanih nogometaša. Koji ništa od navedenoga ovdje vezano uz Jurin Chicago ne znaju. I ne trebaju znati.
Opet slušam pjesmu s početka priče, iako sam još na prvu shvatila da nije moja šalica čaja. Ali mi se ukaže nova spoznaja. Ova zadnja, motivacijska srebrnih momaka, isto je što i ova koju ispratih kroz priču. Malo geografije, malo povika, malo patetike, dobra trlalala melodija, puno zašto smo se mi borili kroz stihove, malo prijetnje, savjeta i uvjeravanja i etogac!
Kraj Sutjeske hladne vode ili po Dunavu oko Vukovara, isto je. Strahote rata su uvijek i oduvijek pogađale one najnebitnije, najnedužnije i najsitnije u tim ratovima.
Te ljude, te žrtve treba poštovati dostojanstveno ne koristeći ih za promidžbu ili jeftine bodove.
I ne samo nakon čaše vina ili ostvarenih pobjeda po terenima.
Pa kada adrenalin splasne i strasti se primire, svatko od nas bi se trebao upitati činimo li to.
ZA NJU
sewen.blog.hr
Kakva je to bila ženska,
Kakva je to borba genska
U stomaku meni bila
I skroz me je prominila.
Kakvi je to bio komad,
Zbog nje postao sam nomad,
Takve tribaju u gradu bistu
Najlipša je u mom mistu.
A svašta je bila kadra,
Sa očima boje Jadra
I pogleda tanka, čvrsta,
Vrtila me oko prsta...
Mogla je samnom sve da čini,
Ka političar domovini,
Obećala pa pokrala,
I drugome sve je dala...
Prida sam se, nema kruva,
Svršija da Bog sačuva,
Znan letit je bilo lipo,
Sad se dižen u tri i po
Drmnen dikod, nije strašno,
Proba san i ono brašno,
Ja san dite ovog juga!
Ma neš na me, doće druga!
Kula ljepotica
stella.blog.hr
Do renoviranja, Vršačka kula je bila ruina po kojoj
je razgledanje bilo opasno. Tad je nisam ni slikala.
Sad mogu.
Sad je to ljepotica koju je lijepo razgledati iz svih kutova
Šteta samo što ovdje vjetar nikad ne prestaje...
E Vučiću,Vučiću hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Zamislite navigaciju u kolima sa Aleksandrom Vucicem:
- Za dve do tri, a najkasnije četiri ulice skrenite desno!
Putuju avionom Vučić,Putin i Angela Merkel.
Odjednom se oglasi pilot i kaže iskačite padamo avion gori...
Oni pogledaju kad ono samo 1 padobran,šta ćemo upita Angela Merkel?
Kaže Vučić hajmo glasati za padobran?
I tako oni glasaju Vučić pobjedi uzme padobran i iskoči.
Pada avion a Putin kaže sve mi je jasno ali
odkud njemu 13 glasova a nas troje...
Otegne Vučic papke i ode pred svetog Petra. Pogleda on i vidi,
na zidu iza Pere gomulu satova.
-Kakvi su ovo satovi? - upita Vučić.
-To su "Satovi Laži". Svaki smrtnik ima svoj i svaki put
kada laže pomeri se kazaljka.
-Intresantno...Ciji je ovo sat na primer?
-To je sat Patrijarha Pavla. Kazaljka se pomerila svega par puta.
-A ovo?
-To je Gandijev sat. Kazaljka se pomerala u mladosti,
a onda naglo stala kada se zavetovao na istinu.
-A gde je moj sat?
-Eno ga kod Boga u kancelariji. Koristi ga kao ventilator.
Vozi se covjek autoputem, kad se odjednom na putu stvori guzva.
Nakon duzeg cekanja u mjestu, njemu prilazi drugi covjek. -"Dobar dan!"
-"Dobar dan. Sta se ovdje dogadja?" - pita covjek
-"Ma, neki manijak kidnapovao predsednika Vučića i trazi 10
miliona dolara za njegovo pustanje ili ce ga politi benzinom i zapaliti.
Pa eto, idemo od auta do auta za donaciju. "
-"I koliko obicno narod daje? "
- "Pa, prosjecno 4-5 litara."
Zašto se ne štampaju poštanske marke sa Vučićevim likom?
- Ne bi znali ljudi sa koje strane da pljunu.
Pitali Vučića a da objasni sta je to demokratija a on kaze:
- to vam je recimo kao kad bi se ja popeo na terasu predsednicke
palate a vi se svi skupite dole oko mene. Ja ga lepo izvadim i
pocnem da pisam po vama. A vi imate puno demokratsko
pravo da pisate po meni!
Džeparoš ukrao Aleksandru Vučiću novčanik, pa završili na sudu.
Pita sudija Aleksandra Vučića:
Sudija: – Gospodine, zar niste primetili da vas neko pipa?
Aleksandar Vučić: – Jesam, ali sam mislio da ima časne namere.
M.P. Thompson i Trg
luki2.blog.hr
Sport koji koketira s ustašlukom nemoguće mi je poštovati, niti vjerujem u benignost zahtjeva da nekome (ikome, ikada) pjeva netko poput Thompsona. Za razliku od Hrvatske, studenti Srbije pokazuju što je otpor i sto je sloboda, i dok je ovdje na hrvatskom glavnom trgu ekipa pjevala s Thompsonom ustaške pjesme, oni podižu revoluciju za cijeli Europu. Moramo naučiti sto znači odgovornost. I vrijeme je da se prestanemo praviti da ne znamo sto znači Thompson koji pjeva na glavnom trgu Zagreba. I sto znače sportaši koji urlaju s njim. Novak Đoković nosi majicu podrške studentima. Toliko o svemu.
Napisala: Monika Herceg, nagrađivana i priznata mlada spisateljica poezije i proze....
Pa ima još:
Što je Marko bez ustaštva?
Tomislav Klauški :
Marko Perković Thompson postao je simbolom ekstremne, nacionalističke, proustaške desnice od čega pjevač ne bježi jer mu upravo takav status garantira ikakav profesionalni uspjeh. Što je Marko Perković Thompson bez ustaštva? Bez političke kontroverze? Bez zabrana?
Nitko ne mora "tražiti političku poruku" u nastupu Marka Perkovića Thompsona, ona je nadasve jasna, glasna i svima očita. Da nije, ne bi bilo bi Thompsonove estradne slave.
Treba li onda takav pjevač biti na dočeku reprezentativaca države koja bi trebala bježati od ustaškog nasljeđa, sentimenta i krvavih stihova?
Plenkoviću je Thompson smetao 2018. godine, ali sada mu koristi u skupljanju glasova na desnici i dovođenju zagrebačke gradske vlasti u nelagodu i nedoumicu.
Potpisujem sve navedeno. I kažem:
Umjesto da ujedinjuje, Thompson razjedinjenjuje. Stvara podjele. Očito, dobar i lukrativni biznis.
A za studente u Srbiji - samo se bojim da ne budu izmanipulirani opozicijom, koja će na njihovim krilima preuzeti vlast....Tako je to kad kradeš i pripisuješ si zasluge drugih...
I kao što mi blog sugerira pitanje: svjetlo je uvijek na kraju - tunela.
Ljub!
04
uto
02/25
zbogom...
usvijetutajni.blog.hr
Zbogom draga rossovka.
Navratila sam ponekad ovdje, ako sam išta čitala, čitala sam tvoje postove. Pisala si kao pjesnik, iskreno, duboko i predivno. Nasmijavala si nas do suza, rasplakala isto tako. A najviše danas. I ja sam jedna od onih koji su se nadali da će nas put jednom donijeti na isto mjesto, da ćemo popiti kavu i smijati se i uživo.
Bila si čest gost u mojim mislima i na ovom blogu.
Nadam se da si sretna tamo negdje na drugoj strani. Tvoje riječi odzvanjaju u mnogima od nas.
Nedostajat ćeš nam, ali baš...
Noć muzeja '25.
mcind.blog.hr
Mali prikaz sa slikama iz Muzeja grada Rijeke za vrijeme Noći muzeja. Lani sam prikazao neke eksponate iz Prirodoslovnog i Pomorskog i povjesnog muzeja koje inače posjećujem i u drugim prilikama a sad sam pogledao i ovaj muzej u nekadašnjoj 'Palači šećera'. Tko želi više saznati o riječkoj povjesti uživati će prošetati ovim muzejem a u susjednim zgradama se nalazi Gradska knjižnica i Dječja kuća. Ovdje je dugo vremena bila i tvornica 'Rikard Benčić' (1948. - 2005.) gdje se proizvodila oprema za motore.
Rafinerija šećera prvi je i najstariji industrijski pogon u Rijeci. Osnovana je 1750. za preradu šećerne trske i sirovog šećera. Nalazila se na morskoj obali, a sirovina s jedrenjaka istovarivala se pred tvornički ulaz. Godine 1786. dobila je novu administrativnu zgradu, golemu baroknu palaču. Šećerana je radila do 1828. i naslijedila ju je Tvornica duhana, proširila je kompleks, postajući najveći pogon za preradu duhana u Monarhiji. U kompleks se nakon Drugog svjetskog rata uselila Tvornica motora Rikard Benčić.
Na Šećeranu danas podsjeća kasnobarokna palača, u kojoj su sačuvani brojni oslikani zidovi i reljefni ukrasi, a Muzej grada Rijeke uselio je u nju krajem 2020. godine sa stalnim postavom na dva kata.
Ispred Guvernerove palače gdje se nalazi Pomorski i povjesni muzej i Muzeja grada Rijeke bilo je nekoliko oldtajmera kojima se moglo i provozati kao nekadašnja gospoda. Da li ste više za manji...
ili veći kao ovaj stari Cadillac. Mislim da je više ovakvih raznih boja imao i Elvis .
Kraj muzeja protiče i potok Brajda po kome se zove i ovaj kvart (ili je obratno) a malo dalje ispod ulica teče i Škurinjski potok po kome je nazvan i susjedni kvart Potok. Na potoku Brajda bilo je nekad i perilo gdje su žene prale rublje.
Drugi put pri posjetu Rijeci (ovo je preko puta želj. kolodvora) pogledajte i muzej i potok a na Brajdi ima i tržnica.
Pogled sa Trsata pred stoljeće i po. Na području Kozale desno kako se vidi bili su vrtovi a vjerojatno i koze a danas su neboderi. U jednom postu lani sam prikazao neke od preostalih đardina ispod nebodera.
Stara kartolina Sušaka. Više nema parobroda, sad dolaze veći brodovi za ukrcaj/iskrcaj kontejnera.
Nekad sam se kupao na mjestu gdje je sad kontejnerski terminal, bila je i gradska plaža za koju se morao platiti ulaz i susjedna slobodna ali bez sadržaja kao kabine za presvlaćenje, kafić i drugo gdje sam bio češće.
Slika 'Alegorija kazališne umjetnosti' od Ernsta Klimta, nastala u Beču 1885. za riječko kazalište (HNK Ivana pl. Zajca) za zid iznad pozornice (proscenij), restaurirana kao i druge slike od Gustava Klimta i Franza Matscha od kojih su šest inače na svodu kazališta a sada se mogu vidjeti i ovako prije vraćanja na stalno mjesto u kazalištu. Mnogi dobro ne pogledaju ove slike za vrijeme predstava a sada se mogu bolje vidjeti bez krivljenja vratova i saznati autore.
U palači šećera mora biti i prikaz šećera, ovo su glave šećera kako se nekad pakiralo a stariji će se možda sjetiti kako su kupovali rinfuzo od odlomljenih komadića a i u šk. udžbenicima su se regije u državama sa industrijom šećera prikazivale simbolom stošca.
Grad Rijeka je bila poznata i po proizvodnji čokolade.
Jedan od guvernera Rijeke bio je i Josip Jelačić a na ulazu u grad na Lujzinskoj cesti nalazi se ploča sa natpisom na taj događaj i omanji tunel je nazvan 'Banska vrata'.
Usput sam i sebe snimio kako snimam.
Naravno da ću i ovaj muzej pohoditi još koji put.
Premetaljke i križaljkica 'srdašce' gdje treba upisati slova NOĆ MUZEJA.
MOĆNA JEZU
uz OMALE TRI
sredile na vezu.
PIJ STEVO sada
ŠALA ĆE ČARAPE
a RAKIJE kod rada.
Kalendarić za veljaču prevrtaču.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr