Sve kategorije po listama
26
pon
01/26
KRMENADLI PROŠLOSTI!
huc.blog.hr
Napomena:
postojali su rani Beatlesi i postojao je rani Huc.
Kako sam ovih dana prilično rezigniran, da ne velim apatičan, nisam imao snage za stvaranjem ičeg novog. Stoga sam prošao kroz neke stare datoteke i pronašao neke zaboravljene stvari. Golobradi Huc i Huc u srednjim godinama jedva da imaju išta zajedničkog. Pa ipak, kačim ovdje jedan mladenački tekst zbog historijske i sentimentalne vrijednosti.
Kako se txt rasprostire na petnaestak stranica raspodijelit ću ga u nekoliko postova.
RUPA
Intro
- Ijuuuu – vrisne stara, pripita prosjakinja padajući u rupu što se nenadano prolomila pod njom.
- Imamo je! – uzvikne Astrom, najsnažniji Gumigluid i hitrim pokretom, debelom bakrenom žicom sveže vreću od konoplje.
– Majkudavamjebem, puštajte me van, govnari smrdljivi! Moji će vam sinovi kurac nakosati - uzalud se starica prijeti, batrga kao štene u vreći i psuje kao kočijaš.
– Đaba đipaš baba, iz ovoga se nećeš izvući – progovori Figon, Astromova desna ruka i prodrma vreću.
– Mater vam kurvinsku, jebala vas ona retardirane...
– De baba začmrlji – muževnim basom zabrunda Astrom.
No starica ne haje i nastavlja sa serijom vanrednih psovki ne sluteći da je najsnažniji, ujedno i najtanjih živaca. Dvije minute kasnije on baca vreću na pod te sruči kišu nožno-ručnih udaraca dok ne nastane mir. – Jebate koji davež! – otre znoj sa čela.
– I smrdi ko futa – ojađeno doda Figon.
– Zajeb – natukne Astrom.
– Zajeb – složi se Figon.
– I što ćemo sad?
– Ništa, nosimo ju Grangedu, možda iznađe kakvo rješenje.
Zatim bez riječi požure spletom podzemnih hodnika.
Za to vrijeme na površini
Mjestu događaja prilazi majka sa djetetom.
– Mama, mama kakva je to jupa? – pita dijete pokazujući na rupu u kojoj je nestala stara prosjakinja, svojevrstan gradski ukras.
– Jupa? Nije to jupa! – odgovara njegova retardirana mati.
– Nije jupa?
– Nije.
– A što je onda?
– To je buljdoždero.
– Buljdoždero?
– Je, buljdoždero.
– Jupica.
– Ne jupica! Buljdoždero!
– Jupicabuljdoždero – dijete će.
– Ne jupicabuljdoždero. Buljdoždero.
– Buljdoždero.
– Buljdoždero!
Problem
Astrom i Egon pojavljuju se u podzemnom selu Pakcshu-u. Kada ostali tovariši primijete da nose ulov nastaje mahnito slavlje. Jure ususret ispuštajući divlje krikove.
– Prerano se radujete – namrgođeno će Figon.
– Pozovite Grengeda, brzo – naredi Astrom.
Keron, najmršaviji ali zato najbrži pojuri u Grengedov istraživački laboratorij.
– Što je? – upita Tromput inače najveći gurman.
– Čut ćeš kada dođe Grenged.
Grenged se brzo stvori. – U čemu je problem?
– Zajeb – iznova konstatira Astrom i nemoćno slegne ramenima. – Baba jest punašna, ali smrdi na trinaest nesretnih kilometara. I iznutra i izvana. Odavde vidim da joj je jetra u raspadu. Da su joj svingteri otišli možete i sami osjetiti.
– Možda ima i gangrenu – doda Figon katastrofično. – Što da se radi?
Grenged se približi i onjuši vreću širokim nosom. U istraživačkom zanosu prejako povuče i specifičan miris izmiješanih izlučevina ljudskog tijela oprži mu sluznicu.– Auuuf – izdahne s gađenjem te obriše suzu što mu kanu od reska mirisa. – Zbilja je zvijer!
Astrom mu uputi značajan pogled u smislu ultra gadno, zar ne?
Grenged popravi naočale te značajno stade češkati podbradak, nos, tjeme, zatiljak te naredi: – Odnesite je u labos, vidjet ću što mogu učiniti.
Ali ništa ne obećavam – doda.
Tužna se družba nijemo raziđe.
Za to vrijeme na površini 2
Starac (godina 80) stoji pred rupom. Po sedmi put u životu hvata ga staračka depresija. Njegov unutrašnji solilokvij teče ovako:
Dakle rupa! Rupa! Što ta rupa radi ovdje? Iskopaj i ostavi! To je valjda njihov moto! O tempora, o mores! Sve se raspustilo, opustilo, oglupavilo. Nekoć se znao red! Valjalo bi tužiti grad. Ali tko će ga tužiti? Ja? Ne! Jok! Neću ga ja tužiti. Zašto bi ga tužio? Ja sam star! Ha! baš imam vremena natezati se naokolo po sudovima. No, mogao bi netko upasti unutra. Upasti, i polomiti se! Neko dijete, recimo. Samo je pitanje vremena kada će unutra upasti neko dijete!
Neki vragolan! Vražićak! No, što to mene briga? Neka padne i polomi se! Neka padne i polomi se kada roditelji ne vode brigu o svojim mališanima! Pravo im budi! Ne može to tako! Hej-haj i udri brigu na veselje! A ulica neka odgaja dijete! Sve na svijetu traži i vrijeme i pažnju i brigu i ljubav!
Nego, ta rupa tute, koliko je duboka? Mora da je prilično duboko kada joj se ne vidi kraja. Šutnut ću kamenčić da vidim koliko je duboka. (Šutne kamenčić.) – Ah, smiješna li mene, baš ću čuti kada dotakne dno. Pa ja sam gluh kao top u mirnodobju! Već dvije godine gluh sam kao Beethoven i Goya zajedno! Teško je biti gluh. Nikako da se naviknem na to.
Zapravo, kad bolje razmislim, to je nepodnošljivo. Da, nepodnošljivo! Nepodnošljivo do te mjere da mi dođe da se ubijem. Ovog časa da se ubijem! Uostalom zašto se ne bih ubio? Dovoljno sam živio! I to po tuđim standardima. Moj život nije bio nešto. Nije bio nešto, ali nije bio niti ništa. Ili je ipak bio ništa s obzirom da ništa nisam mogao izabrati: niti sam birao gene, niti roditelje, niti državu, a kamo li društveno uređenje ili planet… No mogu odabrati svoju smrt! Da! To mogu! I to je, kada bolje razmislite, jedini STVARAN izbor koji čovjek ima. Prekinuti kada mu je dosta! Kada mu je voda došla do grla! A bogami i prije! Kada mu je voda došla do malega prsta, a svejedno mu je dosta! Jednom je Dostojevski rekao: da mi je netko ponudio život pod ovakvim uvjetima nikada ga ne bih prihvatio! Igrica je stvarno loša. Dva za zaplet, deset za grafiku jer Maja, taj usrani pričin, dosita izgleda uvjerljivo.
Dakle, čini se da je došao taj trenutak. Da, napokon je došao taj trenutak!
- ZBOGOM! usrani, prljavi ružni, zli svijete, kupaj se i dalje u svojim govnima - reče i baci se na glavu. Krc!
Gozba i dramski program
Negdje oko 17.05.05 sati Grenged pošalje obavijest kuharu Gluru da je proces «neutralizacije» tj. stabilizacije mirisa i aroma u tijeku te da se lagano počne pripremati za babu na lešo. U 18.17.45 sati Gluru je na svom stolu imao posve «neutraliziranu» babu. U 20.30.34 započela je gozba. Grenged je tim činom još jednom potvrdio status najvećeg istraživača u povijesti Gumigluida. Kuhar Glur je pak potvrdio dominaciju na kuharskom prijestolju. Tromput u između zalogaja imao puna usta hvale za Glura – Ovo bi i fufi (isto što i kod ljudi anđeli) jeli samo kada bi imali zube! Oduševljenje je uzimalo maha. U rezervama je nestajalo piva i krumpira. Znat će te koliko je bilo sati kada je Astrom, inače vječno ozbiljan Gumigluid, u ponoć predložio da svi muškarci obriju tijela, što oni bogami i učiniše. Nakon toga spontano se dogodi jedna avangardna predstava bazirana na slobodnom tijeku misli, improviziranom dijalogu i književnom enformelu. Predstava je u više navrata prelazila iz komedije u tragikomediju iz tragikomedije u burlesku i natrag, da bi na kraju završila kako je i počela – kao vodvilj za voluharice. Glumci su se često mijenjali na pozornici, to jest na stolu, jer su što od umora, što od pijanstva, što od prežderanosti završavali pod istim.
Evo kratkog prikaza jednog prizora:
IGON (penje se na stol): Promjena kursa za osam stupnjeva južno... (cerek)
KERON (pokušava staviti nogu za vrat): Pokaži mi cimer!
IGON: Ona ga ljubi, ona ga ljubi... trala-lala-la...
KERON: Vječno i zauvijek.
STEBIT: Al' ga ne jebe pol posto.
KERON: Možda ga jebe tri frtalja posto?
STEBIT (rezolutno): Ni frtalj od tri frtalja!
KERON: Voli ga, voli!
STEBIT: Ma nema šanse, ni tri frtalja od frtalj tri frtalja!
KERON: Gospodine doktore, uvjeravam vas – ona ga voli. Voli ga ljubavlju koji nevina, čista, da ne kažem sveta. Ubit će se ako joj ga oduzmu!
STEBIT: Sve su to, dragi moj gospodine Luka, djevojačka preseravanja. U njenim godinama svojstveno je da radi dramu iz koječeg.
KERON: Možda ste u pravu, ali ovo je definitivno nešto drugo. Vjerujte mi. Znam točno nanjušiti pravu ljubav!
STEBIT (cinično odmahuje rukom): Zar smrdi? Ma dajte dragi moj, ženama je svejedno. Važno im je samo da se imaju primiti za nešto čvrsto. Znate što hoću reći…
TURIP (dobacuje iz gledališta): Geodezija je njihovo oružje! Uzmi im to i uzeo si im sve. Kad mamuta nema, žabe kolo vode!
GLAZ (koji se do sada držao po strani, uživajući u babinoj potkoljenici, a kojeg bije glas najboljeg glumca improvizatora, ustane, te se polako, u slow motionu pope na pozornicu. Prosvjetiteljski raširi ruke dajući do znanja da traži tišinu. Apsolutnu tišinu. Kada zavlada tajac taj se kršni patuljak (gotovo jednake snage kao i Astrom) skrši, padne ničice i zajeca uvjerljivim ženskim glasom): Kako je teško riječima opisati i izreći sve ono što u meni stoji. Gole su riječi za sve osjećaje koji u meni plamte. (Gomila divlja, vrišti: Bravo! Marvellous! C'est fantastique!). Dugo sam ti odlagala pisati jer me je stalno nešto sprječavalo da to učinim...
ASTROM (pijanim i prodornim glasom lupa šakom po stolu): A NE! NE! Nećemo to slušati, čuješ li me Glaz? Ne večeras! To nejako, sentimentalno sranje! A možda i nikada više! Nama to ne treba! Goni se i ti i ona i svi vi u kurac! Znam ja kako to ide! Nikad više! Nama treba nešto punokrvno, životno, snažno... muški... avantura... akcija... Treba nam – nadpatuljak! Nadpatuljak par exellence! To je ono što nam očajnički treba! Pričaj nam o kozmičkim putovanjima, pričaj nam kako ste ti i tvoja družina na planeti Bibik pažljivo usmjerenim prdcem oslijepili kiklopa Orifa. To nam pričaj!
(Svjetina odobrava Astromu na razne načine)
GLAS 1: Tako je vala. Dobro govori Astrom.
GLAS 2: Više nego dobro.
GLAS 3: Glaz, mijenjaj repertoar.
SVJETINA (svi u isti glas): HOĆEMO NADPATULJKA. HOĆEMO NADPATULJKA PAR EXELLENCE!
GLUR: Ok – ok. Mijenjam repertoar. No, najprvo mali intro u slijedeći komad. Glas naratora: Prije nego li se otisnuo u svijet Berek je bjesnio ulicom psujući na sav glas – Pa pička joj materina, mater joj jebem! Smeće jedno sebično! Ona će mene paliti na guranje! Zar se tako postupa sa živim ljudima? Kako li odjedanput blažena djevica ima amneziju? Samo tako, kao da si ugasio svijetlo. Klik! Legla u krevet i probudila se sa blaženim zaboravom, jednom ciljanom rupom u pamćenju tako finom i preciznom kao da ju je rezala laserom. Tko ste vi? Što to pričate? Kakve li objede, kakvih li bezočnih laži! Gospodine! Dragi moj gospodine! Vi i ja - ljubavni oganj? Pa to je nemoguće, posve nemoguće! Moje grudi nisu plesale na vašim dlanovima, u vašem oku nikada nije osvanula moja dražica, niti su moje male požudne usne ikada sa vama čavrljale o budućnosti i bijegu u bijeli svijet. I to da je vaš polni organ ili kako volite reći – dobra debela kurčina! – bio u mojim ustima, a sjemeni sok tekao poput potoka medovine niz moje grlo plod je vašeg poludjelog ili izopačenog mozga! Ja nisam Mesalina niti Grofica od Sluzave Vagine! Jadni čovječe vi mora da ste posve izgubili razum. A ta razvratna pisma koja držite u ruci nisu moja iako, priznajem, postoji određena sličnost sa načinom na koji pišem slova.
ASTROM: NEEEE, boga da mu jebem! Što sam rekao? (baci kriglu piva prema Gluru koji je vješto izbjegne). Jel' ti to mene provociraš?
GLUR (ne da se smesti): Ne bejbi, život nije jeftini ljubavni roman... nije za nejač... nije... mater ti samoživu, marvo licemjerna malograđanska... smeće bjelosvjetsko...zapamtit ćeš ti mene još...
ASTROM (pijan doživi ove uvrijede osobno): Ma, kome ti to …. (Hoće ustati, ali ga spriječi vrtoglavica i dvojca okolnih patuljaka za stolom). Kome? (Ovog puta mu uspije da se osovi na noge i razgrne spomenutu dvojcu kao prhki snijeg, napravi dva koraka, zapne, pade na pod te ostane ležati bez svijesti. Gomila se podrugljivo cereće.)
GLUR: Verum je sjeo na parobrod i otisnuo se u svijet...
I tako se to odužilo u noć.
Negdje oko pet izjutra Semper, sasvim običan Gumigluid rekao je na neuobičajen način – Ne mogu vjerovat'! – i zaspao posljednji.
(nastavit će se...)
Purice i čučeki
litterula.blog.hr
Svaki dan poslije ručka ležim, prolistam novine, u 15 h slušam dnevne novosti - središnju informativnu emisiju Hrvatskoga radija – ležećki malo razgibavam noge i odmaram se. I nije mi drago ako mi se dnevni raspored bilo čime poremeti.
No to se povremeno ipak zna dogoditi, primjerice kad mi oko podne dostave domaće meso: purice i čučeke koje sam naručila. U tom slučaju nema izležavanja nego poslije ručka umjesto odmora slijedi pravo kolinje. Dobro, ne moram ih ja priklat - premda znam ja i to, naučila sam sve o kolinju još kao djevojčica kod Staremame.
Purice i čučeki stižu očišćeni, ali ja ih moram razrezat, potrpat u vrećice i složit u škrinju. A to mi je sve teže i teže. Prije, dok sam bila mlada vrtlarica, gazdarica i kuharica, nije mi bilo teško razrezat četvrt juneta, pola pajceka ili 12 čučeka.
No sad me sve jače bole zglobovi na svim prstima i sve teže mi je rezati meso. A otkad sam prije nekoliko godina slučajno vidjela u nekom dokumentarcu kako tove purane, prisjela mi je i piletina i puretina. Govedinu i junetinu ne jedem već godinama, a sad kad vidim kako eutanaziraju pajceke zbog afričke svinjske kuge, neću više jest ni svinjetinu.
Zbog svih tih neprilika s mesom, ozbiljno razmišljam ovih dana o svojoj prehrani. Najradije bih jela samo salatu, radič, endiviju, rotkvu, rotkvice, mrkvu, kelj, zelje, ciklu i blitvu, jabuke, kruške, šljive, višnje, trešnje, breskve, marelice, smokve, datulje, banane, kestene, pistacije, orahe, bademe, lješnjake…
revija maski i osama
potok42.blog.hr
i pjesmarice su
dio kronike putovanja
kroz mapu snova,
kroz korake i susrete,
kroz zemlje i priče,
kroz gradove i sjenke,
kroz ceste i nepoznato,
kroz daljine i tišine,
kroz putovanja i povratke.
mrežna zajednica s kojom se dijele
zapisnici s ruta, putni memoari,
više je modna pista, nego arena ideja;
nije platforma za priče i izgubljene poglede,
već revija iluzija, maski i površnih komentara,
osama luta svijetom kao jedini vodič,
zajednički dah je izgubljena pjesma.
Siječanj
mcind.blog.hr
Zima je baš navalila, bilo je dosta snijega i bure a sad dosadna kiša koja ometa većinu zanimacija na otvorenom. Tradicionanli planinarski izleti se uglavnom održavaju, ljepše je gaziti čisti snijeg nego bljuzgu i blato.
Da li ste vidjeli visibabe ?
Zimski uspon na Klek nad Ogulinom uvijek atraktivan. Ova planina je inspirirala Ivanu Brlić Mažuranić za mnoge bajke dok je živjela u Ogulinu.
Planinarski dom. Kome se neda do vrha može ovdje odmoriti u toplom i nešto pojesti i popiti.
Planinari na vrhu.
Ovako piše na Wikipediji.
U vrijeme svojih putovanja po našim krajevima, na Klek se 1838. god. penjao saski kralj Fridrik August II. ujedno i botaničar amater, u pratnji između ostalih i ogulinskog časnika Josipa Jelačića, kasnije bana.
Razdoblje romantizma 19. stoljeća potaknulo je eskapizam i zanimanje za divlju prirodu. Ushićen usponom na Klek 1874. godine, dr. Johanes Frischauf, sveučilišni profesor iz Graza, sastao se u Ogulinu s časnikom i književnikom Budom Budisavljevićem te pravnikom i piscem Vladimirom Mažuranićem. Sastanak je potaknuo osnivanje Hrvatskog planinarskog društva iste godine u Zagrebu, kao 9. nacionalnog planinarskog saveza na svijetu.
Inače Ogulin sa Klekom ne spada u Gorski kotar kako negdje piše nego je posebna mikroregija, danas administravno spada u Karlovačku županiju.
Ovog 'polarnog medvjeda' nisam snimio na Grenlandu nego u Sloveniji nedaleko Babnog polja.
Na Kvarneru se održavaju maškarane fešte i završne pripreme za Riječki karneval. Pred šest godina iz Kaštela su došli sa ovakvim velikim lutkama a kakve će donesti na ovaj još ne znam a sigurno će se iz daleka vidjeti. Inače i pok. bloger @Umorno oko bio je aktivan u kaštelanskim maškarama i njihovom Krnjevalu.
Ovdje je program ovogodišnjeg karnevala.
Novi Vinodolski ima svoje Mesopustare u starim narodnim nošnjama i već spremaju optužbu za Pusta kojeg će na kraju i osuditi i spaliti.
Križaljkica 'talijanka' 8x7 sa 4 crna polja.
Vodoravno
1. Čest ljetni vjetar koji puše s mora prema kopnu, vole ga jedriličari. 2. Na Kvarneru naziv za gostionicu. 3. Hrv. putopisac i pustolov Davor, došao pješke sa obale Antarktike do Južnog pola. 4. Kratica za čvor. // Iranski nomadski narod sarmatskoga podrijetla. 5. Žitelj mjesta Ike kraj Opatije. // SI jedinica za električnu vodljivost (oznaka). 6. Ćiril od milja, Ćiro. // Organ njuha. 7. ... i piće. // Vrst bezrepog vodozemca.
Okomito
1. Ukrasi i suveniri kvarnerskog kraja, obavezno takve maske i na Riječkom karnevalu. 2. Mali ašov. lopatica. 3. Eu. telefon. sustav. // Najveće papige. 4. Pali anđeo, sotona, šejtan. 5. Gnjili, pokvareni. // Zadnje slovo u abecedi. 6. Poznata pjevačica sa Barbadosa. 7. Uglednik u osmanskom carstvu. // Velika sibirska rijeka. 8. Žen. ime (rukometašica Kalaus).
Viđam mace vani koje se snalaze kako mogu uz našu pomoć pa evo jedan, nadam se lagani rebus. Fraza 3,2,3,4,5,2,3. a odgonetka 5,5,6,2,4.
Pirjani kupus i integ. tjestenina od pira.
Diwali
stella.blog.hr
Nakon operacije katarakte, kontrole su prvog i sedmog
dana pa nakon mesec dana. U slučaju komplikacija češće.
Stalna dioptrija utvrđuje se nakon 4-6 nedelja.
Da proverimo šta vidimo u indijskom restoranu Diwali?
Ambijent poznajemo
Jelovnik je odličan, Ckicken korma i egzotična salata,
uz redovan naan i pirinač.
Vidim sve, a o ukusu neću da pričam, treba probati!
Zen-penzionerski haiku
alexxl.blog.hr
Jutarnji moto dana:
"Novi dan, novo Ništa"
Učmalost?
Nije depresija-to je Luksuz
Ništa ne gori, ništa ne zvoni, ništa ne traži… a kava i dalje postoji
Radni ljudi plaćaju retreat da bi došli do tog “Ništa”.
Učmalost je kad ti je dosadno i živcira te.
Mir + ironija + zdrava doza zajebancije.
“Upgrade” mota, evo par penzionerskih varijanti:
Novi dan, isto Ništa — ali sporije
Ništa me ne čeka, i baš mi je dobro
Plan dana: ništa. Ako stignem — odmor
Štel bi se referirati na jednu kokoš od neki dan...sa Fejsa,
daaaaa,
kaj mi penzići delamo po čitave dane???
Rekoh...visimo na Fejsu, gledamo gole babe,
šećemo, neko sebe, neko kožicu, neko prst po klitiću i tak u krug.
Da se vratim prvotnoj niti,
To “Ništa” zna biti savršena podloga za male, besmislene rituale koji dan učine dobrim
— bez cilja, bez svrhe, samo zato što možeš.
Možemo od tog “Ništa” napraviti hobi bez ambicije!!!
U nove radne pobjede hehe..
eurosmijeh.blog.hr
- Koja je razlika između radnika i
državnog službenika koji su ostali bez posla?
- Radnik je nekad nešto ipak radio.
Radnik: Sefe, necu danas na posao. Bog dao snijeg pao.
Sef: Boga nema, otkaz ti se sprema.
Radnik: Uh... Snijeg gazim, odmah dolazim.
Šef pita radnika: Voliš li toplo pivo?
Radnik: Pa, i ne baš...
Šef: A, voliš li oznojene žene?
Radnik: Ne, ne volim.
Šef: Odlično, ti ćeš onda na godišnji na zimu!
Uspješni biznismen koji baš nije mnogo brinuo o svojim
radnicima odluči da pred Novu godinu proslavi završetak godine.
Pozove on svog finansijskog stručnjaka i kaže mu:
- Hoću da to bude lijepo, na nivou, da ne košta mnogo,
da bude upadljivo i da se svi radnici provesele.
Gazda, onda je najbolje da se objesite. To neće mnogo
koštati, biće na visini i upadljivo, a radnici će se zaista radovati.
Srela se dvojica sredovječnih biznismena na nudističkoj
plaži pa jedan kaže: – „Vidim, konačno si našao malo vremena
da odmoriš od posla, dugo godina nisi bio na godišnjem…
“ A drugi, gledajući lijevo – desno, odgovori:
– „Ma kakvi, došao sam službeno, tražim novu sekretaricu!“
Šef šalje SMS Muji: „Pošalji mi jedan od onih svojih dobrih viceva.“
Mujo: „Trenutno radim, poslaću vam kasnije.“
Šef: „Ovaj ti je dobar! Pošalji mi još neki!“
Radnik : Oprostite, gospodine direktore!
Nismo primili platu 3 meseca!
Direktor : Oprošteno vam je!
Aboridžinski svijet
karantenskiblues.blog.hr
Prvih godina nakon selidbe u Australiju, prijatelji bi me često pitali - I, jesi li vidjela Aboridžine. Onako, kao da oni šetaju po gradu u grupicama ili polugili s kopljima u ruci. Prvo što bi mi palo na pamet reći je da ih ne vidim baš tako lako u samom Melbourneu, a niti mogu dobro razlikovati Aboridžina i Indijca. Iako sada već možda mogu nešto bolje, ipak sada ima već dosta Aboridžina koji nisu više tako tamne kože. Poznajem nekoliko cura koje izgledaju kao malo tamnije Talijanke ili Španjolke, ali su Aboridžinskih korijena i još jako utemeljene u svojoj kulturi. I već sam na poslu imala detaljne seminare o aboridžinskom svijetu gdje su mi predavači bili Aboridžini i naučila sam dosta stvari koje nisam znala. Zapravo, jedno od pitanja koje smo imali tijekom seminara je da nabrojimo imena poznatih Aboridžina i bilo me sram jer sam znala samo jedno, nekog sportaša koji igra australski nogomet i koji je stalno po vijestima. Znala sam i za neke stare aboridžinske glumce, ali se nisam mogla sjetiti imena.
I baš ovaj tjedan koji vodi u vikend kad nam stiže dan Australije (26. 1.) dogodio se neki incident u mom vlaku, na putu kući s posla, s jednim dečkom, tinejđerom, Aboridžinom, koji baš i izgleda kao Aboridžin. Ispirčat ću poslije što se dogodilo.
Zašto je važno znati da nam je ovaj vikend Dan Australije – zato jer je sada taj datum i praznik kontroverzan. Mi slavimo dan kada je stigla prva Engleska flota na obale Australije i dovela prve zatvorenike 1788. godine, ali je to i dan kada je počeo genocid nad Aboridžinima i Aboridžini taj dan zovu Dan Invazije. Vidiš veliku promjenu obilježavanja toga dana od kad sam stigla tu – od dućana punih australskih simbola, zastava, papirnatih šalica i tanjurića za izlete na plaži, i raznih drangulija s australskom zastavom i australskim bojama koje su se masovno prodavale u svakom dućanu, do zabrane njihove prodaje koja se dogodila nekoliko godina unatrag. Vjerojatno nitko to nije zabranio službeno, ali sada prodavači osjećaju pritisak ne izložiti to za prodaju jer izgleda da kao da promiču genocidnu prošlost. I sve to vodi do toga da Australija više baš i nema neki svoj dan koji se može otvoreno slaviti. Možda je Dan Sjećanja (ANZAC Day), koji se slavi u travnju kao dan sjećanja na poginule Australce u ratovima, čak više Dan Australije nego ovaj pravi Dan Australije koji imamamo sada u siječnju.
I tako ovaj tjedan sjedim u svom regionalnom vlaku na putu kući s posla. Vlak je po običaju jako pun, iako uvijek ima mjesta za sjesti. I onda odjednom čujem neko urlanje iza mene, malo se okrenem da vidim što je i vidim u daljini nekog tipa, bijelca, koji viče. I mislim se, opet neki manijak, možda pijanac, ni prvi ni zadnji. Ne obraćam puno pažnju jer sam umorna, pa često i zaklopim oči. Ovo je udoban, regionalni vlak koji expresno vozi između centra Melbournea i daljnih mjesta. Imamo i konduktera, što prigradski metro nema. Većinom već znam sve konduktere koji su na mojoj liniji i taj dan je jedna simpatična cura, ima možda 30-40 godina, srednje duga plava kosa u bobu, srednji rast, malo nabijena, ne debela, samo se malo proširila tijekom pandemije kao sve mi normalne žene koje nismo na Ozempicu, jer se sjećam da je prije bila mršavija. Kod nje mi se sviđa što je uvijek tako nekako smirena, ne ozbiljna, i ne preljubazna i nasmiješena kao neke druge kondukterice, nego onako drži uzdignutu glavu i smireno hoda vlakom.
Uglavnom, nekoliko stanica prije moje stanice na kojoj izlazim, vlak stoji malo duže i vidim konduktericu kako hoda vani uzduž vlaka. Kondukteri inače ne izlaze iz vlaka ako nije nešto ozbiljno, ako ne moraju pomoći invalidaima da uđu ili slično. Znam da je išla smiriti situaciju zbog one dreke. Vlak kreće, ali opet se čuje vika.
Iznenda jedna djevojka koje je sjedila nedaleko od mene i licem bila okrenuta prema toj dreki, pa je mogla sve i vidjeti, skače sa svog sjedala i počinje urlati tako glasno da sam se morala okrenuti da vidim što se događa. Djevojka stoji leđima okrenuta dečku Aboridžinu, tinejđer, možda nekih 17 godina, i viče prema muškarcu bijelcu koji stoji pokraj tog aboridžinskog dečka, čovjek srednjih godina, s velikim šeširom. Dečko Aboridžin ima dotjerane obrve, jako uske kratke hlače i bos je, djeluje jako feminizirano, meni to ne izgleda kao problem, ali pitam se nije li nešto u njegovom izgledu izazvalo tog bijelca. Naravno, ne bi ni to trebalo biti opravdanje. Čujem da cura tom bijelcu stalno viče “Fuck off! Fuck off! Fuck off!“ I nešto kao, „Hoćeš li sada napasti i ženu!“. Vidi se da je cura bijesna ko vrag. Muškarac začudo, samo sjedi i gleda je; nije ju napao, ništa ne govori, izgleda kao da je i on zapanjen tolikim izljevom bijesa. A i djevojka je zgodna bjelkinja. Tada se djevojka okreće dečku Aboridžnu koji je dosta visok, ali je i ona visoka, i zagrli ga. Vidim da joj dečko nešto govori i rasplače se.
Poslije sam mislila kako i nije dobro donositi prebrze zaključke o nekome. Tu curu sam vidjela na stanici dok sam čekala vlak i mislila sam se zašto mlade cure imaju te ružne umjetne trepavice koje izgledaju ko čupavci ili gušterice,koji totalno unakaze lice. Bez obzira kako ona izabrala izgledati ili šminkati se, pokazala se hrabrija i plemenitija od većine ljudi u tom vlaku. Razumijem Azijce koji se ne usude reagirati jer bi onda i oni bili žrtve rasističkog ispada, ali u vlaku je ipak bilo više bijelaca. Sjećam se kad sam davno čitala kad je neki filozof ili nešto drugo, napisao da kad se dogodi nepravda, oni koji su u boljem položaju se dužni regirati jer u takvim nekim situacijama samo oni mogu pomoći drugima koji su u lošijem položaju.
I tako, nakon što je cura reagirala, kondukterica je potpuno zaustavila vlak na sljedećoj stanici. Kroz prozor sam poslije vidjela aboridžinskog dečka kako sjedi na podu uz zidić s prijateljem (ne-Aboridžin, bijelac) i vidjelo se da je još potresen i na rubu suza. Dobila sam želju da izađem i utješim ga, pitala sam se hoće li to biti patetično i hoće li mu biti neugodno. Ali tada je već do njega došla ta smirena kondukterica, čučnula i razgovarala s njim. Ljudi izlaze iz vlaka, neki pale cigarete. Znam da nećemo krenut tako skoro jer je kondukterica pozvala policiju za sigurnost u vlaku, posebna australska policija koja je zadužena samo za vlakove i često ih se vidi na željezničkim stanicama. Potrajat će dok oni ne stignu. Mnogi ljudi koji žive blizu zovu obitelj da ih pokupi.
Sve ovo te baci na razmišljanje. Da sam živjela u Australiji kad su dolazili prvi kolonizatori, kako bih se ja ponašala prema Aboridžinima. Pogotovo ako sam bila Engleskinja, a ne neka mala Hrvatica. Možda sada dosta ljudi već zna onu priču o Hrvatskim Maorima na Novom Zelandu. Ti naši Hrvati koji su dolazili raditi na Novi Zeland nekoć davno, nisu bili privilegirana rasa, unatoč boji kože, nego siromašni radnici kao Maori, pa su se s njima najviše i povezali i počeli se ženiti Maorkama. Ali kako reagiraš na nepravdu kao privilegirana rasa ili nacija ili bilo što drugo? Znamo iz raznoraznih povijesti da ljudi često ne reagiraju na masovnoj razini, ali uvijek bude hrabrih pojedinaca. Najlakše je biti poštenjačina kada gledaš na te stvari iz povijesne perspektive. Vjerojatno da bi pravilno reagirao nije samo stvar osobnog poštenja i ljubavi prema svim ljudima, nego tu bude i nekakve edukacije, obiteljskog odgoja, socijalne atmosfere, državnih zakona, i mnogčega, što očito u svijetu u kojem živimo i u kojem još ima puno nepravde sve to ne funkcionira baš najbolje.
U ovo vrijeme po vijestima vidiš mnoge tekstove iz Australske prošlosti gdje se opisuju kako su mučili i vršili genocid nad Aboridžinima. Možda se najviše ponavlja jedna o nekom zločestom, bogatom tipu koji je živio negdje u zabiti i ubijao Aboridžine i skupljao njihove lubanje i uši. I kako je bio daleko u zabiti, nije se znalo to što radi. I zanimljivo je da je o toj njegovoj kući pisala žena, Emily Caroline Barnett, pionirka iz tog vremena, koja je vodila dnevnik o Australiji toga vremena, iako se iz njegnog dnevnika ne vidi da je imala pretjerano suosjećanje prema Aboridžinima, ali je opisala dosta činjenica iz toga vremena. Koliko je malih Aboridžina bilo sluge ženama poput nje iz toga vremena, i koliko ih je odvojeno od roditelja kako bi ih odgojili u zapadnjačkom duhu. Ima ta cijela Stolen Generation, Ukradena generacija djece koji su bili odvojeni od obitelji i odevedeni u razne katoličke ustanove i poslani kao sluge doseljenicima. O tome je napisana odlična knjiga (i film) Rabbit Proof Fence (napisala Doris Pilkington Garimara), istinita priča o bijegu djevojčica iz jednog od tih domova i njihovom pokušaju da se vrate kući.
Australija se trudi ispraviti svoj odnos s Aboridžinima i ima sada dosta novih politika gdje im se vraća vlasništvo nad zemljom, gdje ih se poziva da održe ples dobrodošlice. Na svakom sastanku na poslu ili bilo gdje u Australiji, počinješ s odavanje poštovanja tradicionalnim starosjediocima zemlje na kojoj si ti. Iako ovo nekima počinje ići malo na živce jer se to koristi na svakom malom sastanku. Moje malo misto nosi i aboridžinsko ime. I ja znam da je moje malo misto na tradicionalnoj zemlji Bunurong ljudi iz Kulin naroda. Ako radim od kuće i imam online sastanak, uz odavanje pošte narodima koji su na mjestu moga posla, dodam i ove koji su na mjestu gdje živim i odakle držim prezentaciju. Moj posao je jedan od onih koji nudi alternativni praznik umjesto službenog slobodnog dana na Australski dan - možeš sam izabrati želiš li imati kao praznik normalan praznik ili dan poslije. I zadnjih godina na Dan Australije tu i tamo u svom susjedstvu vidim male australske zastave obješene po ogradi, ali toga je sve manje jer je sada to kontroverzno.
Iako nije još sve savršeno za Aboridžine. Ima ih najviše na sjeveru i centralnom dijelu Australije i imaju oni svoje specifične probleme. Alice Spring, grad u centralnoj, crvenom dijelu, muku muči s porastom kriminala jer su mladi tamo bez posla, zapušteni, dosadno im je. Puno je još neriješenih problema.
Lijepo je pokušavati ispravljati prošlost, ali to neće vratiti sve one izgubljene živote. Zanimljivo je da je centar Australije, onako prevruć i užaren, najpustiji. Nedavno sam čitala kako je netko rekao kako je taj dio mogao biti puniji da nisu istrijebili ljude koji su znali kako živjeti u takvim uvjetima.
Sve su to nevini životi koji su nestali u genocidu, a koji su sada mogli imati unuke i praunuke, koji su mogli stvoriti buduće pisce, slikare, liječnike, farmere i znanstvenike, ili naprosto ljude koji bi sada živjeli normalno kao i svi mi. Sve je to nestalo, sve su to nepotrebno izgubljeni životi. Kao u svakom glupom sukobu kada netko uništava cijele obitelji samo zato jer netko misli da ima više prava od njih živjeti negdje ili da je bolja ljudska vrsta. Ne znam hoće li ljudi ikada naučiti lekciju.
25
ned
01/26
Novi katalog “Novac grada Splita” – prva samostalna knjiga o splitskom komunalnom novcu
hrvatskanumizmatika.blog.hr
Hrvatska numizmatika uskoro će biti bogatija za još jedno iznimno važno izdanje. Nakon velikog uspjeha i rasprodane knjige „Slavonski banovci“, autori Zlatko Viščević i Tomislav Dundović uskoro predstavljaju novu knjigu – numizmatički katalog „Novac grada Splita“.
Riječ je o prvom samostalnom numizmatičkom katalogu posvećenom isključivo splitskom komunalnom novcu u povijesti hrvatske numizmatičke publicistike, čime se napokon popunjava velika praznina u domaćoj numizmatičkoj literaturi. (...)
Link cijeli članak: Novi katalog “Novac grada Splita” – prva samostalna knjiga o splitskom komunalnom novcu
Prizori bračnog života
komentatoricamicaa.blog.hr
Tih je i miran
šutljiv, staložen i ravnodušan
ne osobito druželjubiv , ne pije kavu osim jedne ujutro
i jedne na poslu . u kafiće ne zalazi, smeta mu dim cigareta
malo jede ,jedva dva obroka dječjih porcija , voće ne, kolače ne
ne podnosi mirise kuhinje , kapulu dinstanu pogotovo
zbog njega imamo A1 sportski program i sve svjetske sportove
ima svoju sobu i svoj televizor - staru Nokiu novijeg dizajna
svoje knjige na svojim policama , svoje naočale na dva mjesta u stanu
nije depresivan nego u šutnju zakopan i ja jako pazim kad ću i što ću
progovoriti nevezano za posao moj i njegov
previše briga živi s njim
a oči mu samo zablistaju predveče kad uđem u stan
vrata su uvijek otključana na vrijeme
lijepi znak pažnje, zar ne ?
"Point of no return"
mcmlx.blog.hr
Naomi Perez #Musicscore
glazba za piano i čelo (solo)
Tko je (pre)živio u totalitarnim sustavima zna za barem jednu inačicu točke bez povratka.
U političkom smislu.
Putin, Xi, Trump i još neki prošli su točku u kojoj osjećaju da si mogu priuštiti gubitak moći, čak i u parlamentu.
A to je opasan trenutak.
Odbojnost normalne osobe prema sukobu nije nešto imanentno autokratima imaju, i oni to iskorištavaju. Zastrašivanje običnih građana još je jedna ključna komponenta kampanja suzbijanja.
Autokratu su potrebni relativno apolitični umjerenjaci koji će šutjeti.
Reći da su uključeni samo radikali, i kako to nije njihova stvar, ida vjeruju da neće biti pogođeni.; to je uvijek lažno.
Dolazi vrijeme kada si režimi ne može priuštiti gubitak vlasti.
Znaju što će im se dogoditi kada odu s dužnosti.
Stoga nemaju drugog izbora nego postati "potpuni NACISTI".
Sada ulazimo u najopasnije vrijeme.
Autokrati&diktatori jure naprijed kako bi
1) probili zaštitne ograde prije nego što se mogu popraviti i
) gurnuli svoje lojaliste preko točke bez povratka.
Iz članka Gry Kasparova u Atlanticu iz veljače 2025.:
"Ovo nisu djela ljudi koji očekuju da će uskoro izgubiti vlast, ili ikada. Oni jure do točke u kojoj si neće moći priuštiti gubitak kontrole nad mehanizmima koje uništavaju i preuređuju na svoju sliku. Što će takvi ljudi učiniti kada vjeruju da je izvođenje državnog udara manji rizik za njihovu sreću i moć, ne može se predvidjeti."
Jučer se u Kini dogodio pokušaj puča, ali Xi je primio obavještajne podatke dva sata prije incidenta i od tada je uhitio gotovo 3000 ljudi, uključujući vojno osoblje i njihove obitelji!
Od sedam članova vojnog komiteta 5 ih je već prekriženo.
U Iranu je režim eliminirao 36.500 prosvjednika i oponenata.
Klimaju se stolci još nekim liderima.
Čak i ovdje, u susjedstvu.
Pitanje je da li su i oni prošli tu točku.
#Povratak u budućnost, screenshot
Laseri (ni)su igračke?!
toco1980foto.blog.hr
Mediji su nedavno pisali o slučaju u kojem je dvoje djece zadobilo trajna oštećenja vida jer su se igrala laserima. Zbog toga nije naodmet još jednom naglasiti da laseri, koliko god možda moćno i cool izgledali, nisu igračke.
Dvoje djece u Zagrebu oslijepilo je zbog igre s laserom!
Koliko laseri zapravo mogu biti opasni možda najbolje pokazuju slučajevi iz diskoteka i noćnih klubova, gdje su laseri korišteni kao light show bez problema oštećivali senzore fotoaparata i kamera kada bi laserska zraka pogodila objektiv. Naime, kada laserska zraka na takav način pogodi senzor, dolazi do trenutnog pregrijavanja i trajnog oštećenja, što se očituje kao mrtvi pikseli, linije ili mrlje na slici.
Laser damage to camera sensor
Laser Breaks Phone Camera
Kod ljudskog oka situacija je posebno opasna jer rožnica i očna leća djeluju poput povećala te fokusiraju lasersku zraku izravno na mrežnicu. Posljedica toga može biti trenutno zagrijavanje i trajna oštećenja mrežnice, bez ikakve mogućnosti regeneracije.
Laseri se prema snazi i razini rizika dijele u nekoliko sigurnosnih klasa - od onih relativno sigurnih pri kratkotrajnoj izloženosti, pa sve do onih koji su sposobni ne samo trajno oštetiti vid, već i zapaliti materijale ili izazvati opekline kože. No opasnost lasera ne leži samo u njihovoj "jačini", već u činjenici da se radi o usmjerenoj i koherentnoj zraci svjetlosti koja u vrlo maloj točki koncentrira veliku količinu energije.
Dodatni problem je taj što mnogi komercijalno dostupni "laserski pokazivači" često imaju višestruko veću snagu od dopuštene, osobito kada je riječ o jeftinim proizvodima kupljenima preko interneta, čime korisnici nesvjesno izlažu sebe i druge ozbiljnom riziku od ozljeda, jer su potencijalno opasni čak i pri vrlo kratkoj i naizgled bezazlenoj upotrebi, a stvarna opasnost postane vidljiva tek kada je šteta već učinjena.
Sretna vijest
y-complicated.blog.hr
Plačem,
(možda treba dodati)
napokon,
ne znam?
Plačem svakodnevno.
Često ne znam zašto plačem, češto počnem plakati dok pričam.
Uživim se u svoju priču
i dok me sugovornik sluša,
suze same krenu.
I dalje ne gledam vijesti,
ne mogu
strahote,
ni smrti.
Kraj particepla prolazim,
skrećem pogled
osobito ako im je obrub
svijetlo plave boje.
Mogu zaplakati
i na tužnu scenu iz filma
i na vlastitu misao
na razočarenje
čak i na tuđi
alkoholizam
Oni koje sam pitala
zašto plačem
jesam li nakon gorke borbe
godina bez suza
na kraju
ipak
završila u depresiji
možda
ili otpuštam?
Jednoglasno su dijagnosticirali
- otpuštanje.
Jesu li onda moje suze
sretna vijest?
Ne znam, zaista ne znam!
Grane smo na vjetru
ZEN TIGAR (priča) - 11. dio
whiskybar.blog.hr
Zen Tigar – Meditacije o gladi
Uspinjanje na ljestvici vlastitih ciljeva. Volja + disciplina + izvedba.
Svo troje treba vježbati!
Aktualiziraj se u prostoru i vremenu!
Bez discipline izvedba je loša. Bez volje izvedba je nemoguća.
Budi sada, budi uvijek.
Stoga jačaj volju i disciplinu.
Izvedba; nju također treba jačati. Ona ne dolazi automatski, samo ako smo voljno i disciplinom ojačali. Valjalo bi svaki dan napraviti neku radnju koja nam nije draga, kako bi vježbali izvedbu.
Istina, izvedbu možemo jačati činjenjem stvari koje su nam drage, ali moramo uvijek samog sebe izazvati i učiniti nešto što nam je teško.
Jasno, ne činimo ono što nam nije u skladu s moralnim zakonom, već nešto što je korisno ali nam pričinjava napor, bilo fizički, bilo mentalni.
Ulovite neki veliki plijen, mamuta, nosoroga ili debelog maharadžu.
Evo na primjer ja! Vidio sam te spilje, ali mi ih se nije dalo istraživati, jer lakše utažim glad loveći jelene. Ali, jednog dana sam se izazvao i sve se promijenilo. Otkrio sam jedno posve novo lovište, jedan posve novi svijet i ušao u sukob sa samim bogovima.
A kako sam postao Zen Tigar, a ne više obični, meni sada uopće ništa nije teško.
Zen Tigar, Meditacije o gladi, str 87, Tigarlibris, Tigropolis, 10 AD
Zen Tigar je razmišljao o čudnom snu što ga je usnio. Bijeli medvjed i neki umišljeni čovjećuljak s rogatom kacigom.
"Prijete mi. Zašto?" pitao se.
"Kažu žele moje lovište. Žele li spilje pseudologoia? Ili me žele zaustaviti u lovljenju pseudologoia?
Aha, tu smo! Žele obraniti Dolosov kult." ispravno je zaključio Zen Tigar.
Nakon toga se zapita, jesu li ti likovi iz sna stvarni ili je to samo odraz njegovih nesigurnosti.
"Nije li san možda moja grižnja savjesti što toliko ubijam?" pomislio je i onda ispravno odbacio tu misao kao potpunu besmislicu.
Nasmijao se sam sebi kako mu ponekad na pamet padnu stvari nedostojne Zen Tigra i onda je ponovio meditaciju
"Volja+disciplina+izvedba.
Aktualiziraj se u prostoru i vremenu!
Budi sada, budi uvijek."
Meditaciju je razvio kao zadatak kojeg mu je dao njegov učitelj Zaratustra.
Stari čarobnjak, ali jači nego bilo koji dvadesetogodišnjak.
Imao je orla i zmiju, pa je rekao zašto ne bi imao i tigra kada je pronašao Zen Tigra, malog i nemoćnog izgubljenog u snijegom prekrivenoj sibirskoj šumi.
"Osovio me je na noge stari, naučio loviti, čitati, pisati, misliti." sa sjetom se prisjetio.
"A tek priče koje mi je pričao! Poučne ali prepune herojskih djela, bitki, sukoba, razrješenja sukoba, junačkog razvoja. Poput one o nastanku svijeta."
Zen Tigar legne na svoju stijenu kraj potoka i utone u meditaciju, kojom se vrati u djetinjstvo. Vrijeme kada ga je Zaratustra podučavao.
Prikaže mu se livada ispod planine sa snijegom prekrivenom borovom šumom. Na livadi stoje jak i visok čovjek bijele duge kose i brade u crnoj tunici i smeđim hlačama. Nosio je duge čizme i palio vatru. Kraj vatre je stajao mali tigrić grijao se. Čovjek progovori.
"Jesam li ti pričao priču o stvaranju svijeta, o tigriče?" pogleda Zaratustra malog tigra. Ovaj ga je sa čuđenjem promatrao
"A nisam, a?" nastavi Zaratustra
"Dakle, ovako...Jednom davno, nakon što je bog Ahura Mazda stvorio svijet, bio je umoran." nasmije se Zaratustra, zatim se uozbilji izravna svoju dugu bijelu kosu, podigne prst prema nebu i strogim glasom nastavi priču.
"Sada dolazimo do problema. Znamo kako je bog savršen, pa kako je onda umoran? Umor remeti savršenstvo jer je to patnja. Patnja je nešto što je suprotno dobru. Dakle patnja je zla, a savršen bog je apsolutno dobar, ne može biti zao. Stoga se prema zakonima metafizike kozmosa taj se umor odvojio od dobrog boga Ahura Mazde i pretvorio se u divovskog zmaja Ahrimana."
Tigriću se oči zacakle. Zaratustra se nasmiješi i kaže:
"Aha, vidim kako imam tvoju pozornost sada. Što je zmaj, pitaš me tigriću. To ti je kao ogroman gušter sa velikim šišmiševim krilima, vatrenog daha. Daha kojeg može puhnuti preko dvije tisuće stopa, možda i više, nikad nije točno izmjereno." tigriću se oči pretvore i dva crna kruga.
"Budući je Ahriman nastao iz božjeg proturječja, drugim riječima zla, postao je zli bog Ahriman"
Tigrić proba riknuti, no iz njega izađe samo mijauk. Zaratustra ga potapša po glavi i nastavi s pričom.
"Kako je zao, Ahriman je krenuo činiti zla djela. Jeli razumiješ tigriću, kakav si takav si." tigrić mahne glavom, jedna od prvih stvari koje ga je naučio stari Zaratustra, mahanjem glave reći da ili ne.
"Bravo tigriću." reče Zaratustra i baci mu komad mesa, kojeg tigrić odmah proguta
"Sada kada si pojeo, vratimo se na priču. Zli bog Ahriman, drevni crno crveni zmaj. Svojim vatrenim dahom palio je prekrasne, bogate gradove prvih ljudi. Prvih ljudi koji su znali jedino za dobro i nikako se nisu mogli suprostaviti tom zlu.
Na koncu je došao do najvećeg grada ljudske rase, ponosa Ahura Mazdine kreacije zvanog "Ahurapolis". Tamo živjaše prvi od privh ljudi koje je vodila glavna svećenica.
Glavna svećenica se sjeti obećanja dobrog boga, kada je na početku stvaranja rekao ljudima kako će im uvijek biti od pomoći. Zato im ostavi Roga spasa."
Izrekavši Rog spasa, Zaratustra napravi nekoliko pokreta rukom po zraku kao da nešto crta nevidljivim stilusom.
"Dobri bog im tada reče." Zaratustra se uspravi, udahne izbaci jaka prsa i široka ramena oponašajući božju moć i gromkim glasom kaže:
"Kada zla kob pruži kandže k vama, puhnite u ovaj Rog spasa. Ja ću se tada pojaviti na nebu sjajeći u zlatnom oklopu i sa velikim krilima od bijelog perja. U ruci će mi biti ognjeni mač te ću svom silom udariti na sve što vam prijeti čak i na samom zlog zmaja Ahrimana!" Zaratustra prestade oponašati boga, na tren sjedne na panj koji mu je služio za cijepanje drva. Pogleda tigrića na čijem se licu bilo netrpljenje za daljnjim nastavakom priče.
"Da tigriću mali. ako Tim je obećao. Glavna svećenica je znala za to obećanje jer ja svaki dan čitala iz drevnih spisa.
Zvala se Sofija. Bila je prekrasna djeva. Kažu kako je bila direktni božji potomak. Da bila je prekrasna." na trenutak zastane Zaratustra sa sjetom u očima. Uzdahne i nastavi.
"Sofija je uzela Rog spasa i na vrhu kamene tvrđave Ahurapolisa puhnula u nj.
Od zvuka roga zatresla se zemlja. Zapuhaše vjetrovi jaki što joj nosaše kosu.
Ahriman, koji je svom silom krenuo prema Sofiji, naglo zastade užasnut.
Na nebu se pojavio sjajni Ahura Mazda. Baš kao što je obećao u zlatnom oklopu sa velikim bijelim pernatim krilima i plamtećim mačem.
Odmah je zadao nekoliko udaraca Ahrimanu i spriječio ga u naumu da ozlijedi Sofiju i spali Ahurapolis." tigriću se sva dlaka nakostriješi, a Zaratustra se već ustade s panja i ušeta se po livadi koju je prekrivao sumrak.
"No Ahriman je bog, iako je zao. Zao bog. Dobri bog i Zli bog, razumiješ li tigriću." tigrić potvrdno zamahne glavom. Zaratustra nastavi
"Ahriman je zli bog. Tako su on i Ahura Mazda započeli mitski dvoboj na nebu.
Ahriman je puhao vatru, dok je Ahura Mazda zlog boga probadao mačem.
Neki od malodušnih ljudi su se uvukli u brodice i željeli su pobijeći iz Ahurapolisa koji se tresao od božanske bitke.
No Sofija je i dalje puhala u Rog spasa. Primijetila kako zvuk roga smeta Ahrimanu. Ometa ga u letu i remeti mu ravnotežu. Osim toga, taj zvuk je davao snagu Ahuramazdi koji je jače udarao svaki put kada bi se začuo zvuk roga. Vrhunac svega je bilo to što svaki put kada bi puhnula u rog, iz neba bi se pojavili gromovi što gađaše Ahrimana."
Zaratustra kaže glasno "Buum!" tigrić odskoči
"Ne boj se mali." nasmije se Zaratustra. Baci jednu cjepanicu u vatru što je gorjela na livadi sada u potpunosti natkrivenom zvjezdanim nebom noći.
"Malo svjetla i topline nam je potrebno kako bi smo završili s pričom.
Gdje sam stao....
Ah da, gromovi.
Tako izboden od Ahura Mazdina mača, neki kažu da je imao čak i dva, moguće....Ahriman ostade bez snage i sruši se na glavni trg Ahurapolisa.
Ahura Mazda se pernatim krilima spusti na trg popločan bijelim kamenom koji sada bijaše zaprljan zmajevom krvlju. I Sofija dotrči sa kule do trga. Te njih dvoje pogledaju Ahrimana.
Zmaj Ahriman je bio iscrpljen. Prekriven spaljenim mesom i bez pola crno crvenih ljuski što su bile od obsidijana i rubina.
Izgubivši snagu Ahriman je izgubio i ponos. Počeše moliti za milost hroptavim glasom.
"Moliš sada za milost gade, a pola mojeg grada si razorio i mene si htio ubiti! Nema milosti za te!" Izdere se u puna pravedničkog bijesa Sofija na umirućeg zmaja. Uzme Rog spasa kako bi posljednji put puhnula i konačno ubila zlog boga, ali Ahura Mazda je zaustavi." tigrić zamjauće.
"Znam tigriću, kako pokazati milost zlu biću. Ali znaš, Ahura Mazda je dobar bog i kao takav je i milosrdan. Njemu je žao svakog stvorenja, pa i tog izopaćenog zmaja Ahrimana. Na koncu Ahura Mazda je tvorac svega što postoji i on ne želi uništiti svoju kreaciju, već ako je neki njen dio pokvaren želi popraviti to. Tako je želio poraviti Ahrimana. "
Zaratustra se zagleda u nebo, malo se zamisli, nasmije se na koncu i nastavi pripovijedati.
"Osi toga znao je da ako Sofija ubije Ahrimana, radi tog čina ljudska rasa će postati zla. Naime, tim činom bi užitak dobiven od pravednog ubojstva počeo voditi njihova srca. Postali bi krvožedni i željeli bi samo smrt drugim bićima. Vođeni užitkom u ubijanju ljudi, uništavali bi sve pred sobom i na koncu uništili cijelu kreaciju.
Bijaše to lukavi Ahrimanov rezervni, podli plan.
Čak i ako izgubi u bitci, to što bi bio ubijen od Sofije, uništilo bi cijelu Ahura Mazdinu kreaciju.
A upravo je to cilj zlog boga moj tigtiću." pogleda ga Zaratustra i osbiljno kaže:
"Cilj zlog boga nije vladanje nad svijetom, već potpuno uništenje svijeta." Mjesec je bio pun iznad planine prekrivene šumom što se uzdizala na kraju livade.
""Ne!" poviče Ahura Mazda" tigrić koji je ležao grijući se uz vatru se trzne jer je Zaratustra opet počeo oponašati i glasom i stasom boga.
"Ahriman istrgne Rog spasa Sofiji iz ruke."Ahriman želi da ga ubiješ Sofijo! Tada bi svo njegovo zlo prešlo u vas ljude. Postali biste ubojice divlji razaratelji svega, bilo to lijepo ili ružno, dobro ili zlo. Na biste mirovali u razaranju i ubijanju sve dok na koncu ne biste zajedno sa svijetom i sebe uništili.
Nego ovako ćemo." reče dobri bog Ahuramazda: "Tebi Ahrimane ne samo što darujem život, već te i oslobađam. Neću te zarobiti. Samo jedan uvjet imam. Nemoj više napadati gradove ljudi.
A što se tiče vas ljudi, više nećete biti samo dobri, kao što bijaste do sada. Već ovim činom Sofija, ti si potrgala strune vječne dobrote koju su glazbu međuljudskih odnosa držale u harmoniji.
Ljudi, od sadašnjeg trenutka imat ćete slobodu volje." tada eruptira vulkan koji se nalazio na udaljenom otoku. "Neka mi ovo garavo nebo, dim iz mora, plamena voda budu svjedoci." uzvikne Ahuramazda. Sofija ga gledaše sa strahopoštovanjem, a Ahriman nije znao niti gdje se nalazi sve ga je bunilo.
"Ljudi vaša sloboda će se sastojati u tome kome ćete se odlučiti prikloniti. Meni, dobrom bogu Ahuramazdi ili zlu bogu Ahrimanu. A na kraju ciklusa povijesti svijeta, nečega što će se nazivati Kali Yuga ili željezno doba, srest ćemo se ponovno u bitci. Ahrimane!" obrati se tada zmaju koji je krvario iz mnogih rana.
"Vidjet ćemo tada tko ima više vojske. Ja ili ti. Vidjet ćemo što ljudi više vole, dobro ili zlo.
Time će pokazati zaslužuju li uopće kreaciju ili je ništavilo baš ono čemu njihova srca žude."
Tada ispusti zlatnu zraku prema Ahrimanu kome se povrati dovoljno snage te odleti iz Ahurapolisa. Smjesti se u jednu duboku spilju gdje do kraja zalječi rane. U toj spilji je kovao i dan danas kuje svoje paklene planove.
Kada mu se u potpunosti vratila snaga ponovno je počeo opsjedati svijet svojim zlom. Po svijetu je širio laži i ljudima nudio slavu i bogatsvo za služenje lažima i zlu, odnosno za služenje njemu bogu zla Ahrimanu."
Zen Tigar se vratio iz vizualizacije uzrokovane zen meditacijom i ispravno je zaključio kako iza spilja sjenki ne stoji Dolos. On je samo marioneta, Ahrimanov potrčko. Možda to niti ne zna.
Pravi gospodar spilja sjenki je ni manje ni više nego drevni zli bog Ahriman.
"A ja sam baš gladan." pomisli Zen Tigar i ode loviti drevnog zmaja Ahrimana.
"A više o Ahrimanu gdje se nalazi ili bolje gdje bi se mogao nalaziti, reći će mi stari Zaratustra." ispravno zaključi i nastavi tijek misli
"Ipak, ne smijem u goste praznih ruku, a kako se moram pripremati, osim za obračun sa zmajem i za obračun sa medvjedom, idem sebi i starom Zariju uloviti jednog medvjeda za objed." ispravno isplanira Zen Tigar.
Bilo je, a kako će biti?
agava505.blog.hr
ovako je bilo godine lanjske
ovako neće biti godine ove
viša sila
ozbiljna ograničenja
a tako mi je žao
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr