Sve kategorije po listama
05
pon
01/26
pao je prvi snijeg...
hawkeye1306.blog.hr
2-702
2026a, tek je počela i donijela, meni nevoljeno
a u gradu nepotrebno, dosadno, opasno...da, mrzim snijeg
nakon što sam obavio još malo fotkanja, može biti i posljednji
uglavnom, u gradu nema više ništa što bi me zanimalo pa do
slijedećeg izvještaja s Planine...
pozdrav iz srca
A.CAMUS
komentatoricamicaa.blog.hr
Sjećanje na Alberta Camusa. Umro je na današnji dan 1960.
Kada je Albert Camus 1957. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, imao je samo 44 godine - jedan od najmlađih koji je ikada dobio tu čast. Svijet ga je hvalio kao moralni glas za njegovu generaciju, autora Stranca, kuge i Sizifovog mita. Njegovo pisanje je seciralo apsurdnost postojanja i borbu za smisao u slomljenom svijetu. Ipak, kada je stigao telegram koji objavljuje njegovu pobjedu, Camus nije mislio na slavu, filozofiju ili slavu.
Mislio je na svog učitelja.
Te večeri sjeo je i napisao pismo Louisu Germainu, učitelju osnovne škole koji je vjerovao u njega kad nitko drugi nije.
Camus je rođen u siromaštvu u Alžiru 1913. godine u Mondovima. Otac mu je poginuo u Prvom svjetskom ratu kada je imao samo godinu dana, a majka, gotovo nepismena i djelomično gluha, radila je kao čistačica kako bi obitelj ostala živa. Njihov dom nije imao struju, tekuću vodu, niti knjige. Po svakom očekivanju, mladom Albertu nije bilo suđeno da ode daleko.
Ali Louis Germain je vidio nešto u njemu.
Primijetio je tihu inteligenciju, oštar um i znatiželju skrivenu iza dječakove tišine. Ućitelj ga je ohrabrivao da čita, piše, preispituje svijet. Kada je došlo vrijeme za prijemni ispit u srednju školu - nešto rijetko za dijete iz radničke klase - Germain je osobno podučavao Camusa nakon škole, odbijajući dopustiti da siromaštvo definira dječakovu budućnost.
Desetljećima kasnije, kada je Camus saznao da je dobio Nobelovu nagradu, napisao je svom starom učitelju:
"Bez tebe, bez te nježne ruke koju si pružio malom siromašnom djetetu koje sam bio, bez tvog učenja i tvog primjera, ništa od ovoga se ne bi dogodilo." "
Završio je jednostavnim riječima koje su nosile težinu života:
"Grlim te svim srcem." "
Bio je to duboko ljudski trenutak. Filozof koji je pisao o apsurdnosti svemira nije odgovorio odvojenošću ili ironijom, već zahvalnošću. U svijetu u kojem intelektualci često jure prestiž, Camusova prva misao bila je o čovjeku koji ga je naučio dobroti i vjerovanju.
Ovaj mali čin - pismo zahvale - otkriva više o Albertu Camusu nego možda svi njegovi eseji zajedno. Pokazuje da za njega veličina nije bila u nagradama, već u ljudima. Radilo se o sjećanju, dugu i poniznosti.
Camus nikad nije zaboravio odakle je došao, niti ruke koje su ga podigle.
Nije iz vrta i pitome rose
agava505.blog.hr
Jedini si trag nježnosti
u grubom zagrljaju oštrog kamena i
dubokog plavetnila Jadrana
plominske zidine starog Plomina su ti dom...
***
dok bura oštri zube o hridi tvrdog krasa
ljubičasti zvončić svijetu i suncu ruke širi
nije iz vrta, iz pitome rose nije
s plominskog dubokog dna
latice ponosno nose boju neba
podno zidina na kojima obitava cvjetić
dimnjak visoki u oblake gleda
cvjetić krhak u vječnoj sjeni
ljepotu oku dariva
ne traži mnogo
tek mrvicu nade
komadić škrape i beskraja plavog
najljepši zvončić priroda nam dade
da čuvar bude gradiću drevnom
kad utihnu vjetrovi i dan zamre
naš uzdah pjesma je
koja slavi endemske mu latice
Zanimljivost: Plominski zvončić je cvijet, endemska vrsta,
u svijetu raste samo na vrlo uskom području,
po zidinama starog grada Plomina,
u okolici Plominskog zaljeva i
na dijelovima istočne obale Istre.
Imagine
stella.blog.hr
Zamisimo da smo dobili ovakvu kuću
Zamislimo da smo sada u gondoli iznad Ribničkog jezera
Da nas čekaju konji za jahanje po planini
Da se stvorim na vidikovcu na Molitvi
Da se stvorimo u Japanu...uh, teško.
Realnije, da se nađemo na dobrom koncertu
Da plešemo u plesnoj školi. Lako izvedivo
Da smo na naslovnoj strani poznatih novina
I pošto smo ogladnili, da uživamo u dobrom
ručku.
...nema naslova....
komentatoricamicaa.blog.hr
Vraćam sebe u prvobitne postave ; imam osjećaj da se svaki put resetiram - vjerojatno i vi ostali imate neke svoje metode kako obnoviti sebe - kad osjetiš da malo potoneš .
Meni treba ovo : klapa Maslina , naš El Diablo ( stari blogeri pamte ) i moj grad u mislima , svaki kamen Kalelarge i ulice mog djetinjstva
.jpg)
foto: Morski.hr
04
ned
01/26
godina nova...
hawkeye1306.blog.hr
1-701
2026a
početak koje smo dočekali mirno
uglavnom po foteljama, drijemajući ili uz tv
oko ponoći nekoliko fotki za budućnost
dane u kojima će preostati samo sjećanja
i eto nas, još jedna godina za koju, unatoč svim razočarenjima
negdje skriveno u dubini želimo da nam bude ljepša
Veselo u dvijetisućedvadesetšestu
teutinaljubav.blog.hr
Uvijek je ljepše malo se nasmijati nego biti ozbiljan.
O prevođenju i ostalome
luki2.blog.hr
Blagdani se bliže kraju, i ja ponovo radim. Puno prevodim, oči će mi ispasti:)))) Glava boli od svog tog bljeskanja i gledanja u ekran....Ali - što se mora nije teško. Jel? :))))
Kad razmišljam o kolumni o prevođenju (da, dobila sam zadatak napisati kolumnu o prebodenju, zamisli!), sjećam se svog prvog prijevoda. Jedna lijepa češka knjiga. Svaki dan zadajem si određeni broj stranica - drugačije ne ide. Postoji nešto što se zove - rok do kojeg trebaš predati prijevod.
Najprije čitam knjigu u izvorniku, a tek onda počinjem prevoditi. Ništa na ovom svijetu ne smije biti ometač. Nema televizije, nema radija. Koncentracija mora biti stalna, jer - kako bi to izgledalo da jednu te istu riječ počnem prevoditi na različite načine....Ne ide. Prevodi se u kontekstu priče, novele, romana - ne u doslovno značenju.
Zato je prevođenje najteži posao koji sam ikada u životu radila. Moraš prenijeti misao, kulturu, kontekst - a ne samo značenje riječi. Inače, čitatelj neće imati pravi doživljaj. Priča neće imati svoj tijek i svoje pravo značenje, čitatelj neće imati pravi doživljaj.
Također, kod prijevoda imamo riječi koje se zovu "lažni" prijatelji. To znači da riječ u jednom jeziku ima jedno značenje, a u drugome sasvim drugačije.
Evo primjera. Dok sam radila na Slovačkom veleposlanstvu, nazvala je jedna prijateljica. Nisam bila u kancelariji, pa su joj rekli da ću se vratiti "za jednu hodinu." Zahvalila se, spustila slušalicu. Srela me za dva dana i kaže da me treba biti sram da joj nisam rekla da negdje putujem i to na godinu dana! Jedva sam je uvjerila da hodina na slovačkom znači sat vremena, a ne godina dana.
Nikada se nisam osudila prevoditi poeziju, samo romane, priče i novele. Poezija bi baš trebala biti prepjev, a to je već malo teže postići.
Ipak, prijevod i prevođenje su vrlo uzbudljivi, i uvijek otkrijem nešto novo. O autoru, o djelu, o sebi....Divno je kad se prevodi živući autor, pa ako baš kod neke riječi ili rečenice zapne - možeš se konzultirati....Fraze se moraju prevoditi u kontekstu i kulturi jezika na koji se prevodi, da se pravilno shvati od strane čitatelja.
Dobar prevoditelj će u okviru svog prijevoda ostati neprimjetan, nenametljiv a savršeno jasan i razumljiv. Nikako mijenjati originalne misli autora, iako u jednu ruku prevoditelj postaje sukreator teksta. I baš zbog toga mora biti jako pažljiv.
Hoće li Al zamijeniti prevoditelja pitanje je koje se često postavlja. Neće. Nikada. Jer Al ne zna i ne može prenijeti - emociju.
Jeste vidjeli što radi ludi Trump? Hapsi Madura. I Ameri će kao privremeno vladati Venezuelom. My ass....:((((( Ne kažem da Maduro nije zaslužio zatvor, ali ovako se to ne radi. :(((( I što sad? Hoće li tako upasti Mađaru i oteti ga?! Molim?! I pikira na Grenland! Danska se odmah oglasila....Da ne bi bilo zabune....Pa da, rude, zračna baza Thule koja je Trumpu upala u oko i ne može bez nje - sve su to zgodni resursi za Ameriku. Jer - zašto ne?! Ima Trump onaj nuklearni gumbić....Lako je tako prijetiti....:(((? Uglavnom, čovjek je bolestan u glavici....:((((
Ljub!
Skroviti vrt
litterula.blog.hr
Premda mi čitanje ide sve teže – još uvijek bez naočala vidim dobro sve što mi je pred očima na dohvat ruke, ali koncentracija mi tijekom čitanja popušta i misli mi vrludaju - svaki dan nastojim pročitati po nekoliko stranica neke zanimljive knjige. A nedavno je to bila knjiga "Skroviti vrt" Luke Paljetka, za koju je taj iznimno plodan hrvatski pjesnik, virtuozan prevoditelj, esejist, feljtonist, dramatičar, antologičar, pisac za djecu te likovni kritičar, autor pedesetak knjiga, dobio književnu nagradu "Ksaver Šandor Gjalski" za najbolje prozno djelo objavljeno od rujna 2004. do rujna 2005. godine.
Paljetak je podatke prikupljao i knjigu pisao punih devet godina, a na koricama knjige piše sljedeće: "Dubrovačka plemkinja Cvijeta Zuzorić (1552.-1648.) svojom je zanosnom ljepotom i zagonetnim životom oduvijek privlačila književnike.
Potaknut istom fascinacijom Luko Paljetak, u Cvijetino ime, u knjizi "Skroviti vrt, dnevnik Cvijete Zuzorić, plemkinje dubrovačke", ispisuje njezin imaginarni dnevnik kao suptilnu analizu raskošnoga, složenog prostora njezina bogatog intimnog i javnog života: od njezine petnaeste godine, kada dnevnik počinje, pa sve do posljednih dana u devedesetšestoj godini.
Ovaj je roman istodobno i široka freska stvarnih i izmaštanih društveno kulturnih zbivanja šesnaestoga i sedamnaestoga stoljeća na bogatom i kulturno poticajnom prostoru između Dubrovnika, Ancone, Firenze i Venecije, pa i cijele Europe toga doba. Nadgradnjom škrtih arhivskih podataka Paljetkov tekst prerasta u intrigantno žensko pismo pisano muškom rukom. "
Izvor ilustracije: internet, autor slike: Marko Murat
Da, divno je to napisao Paljetak, prekrasna knjiga, pojedine dijelove čitala sam po nekoliko puta. Osobito mi je draga i stoga što se spominje poznati arboretum u Trstenom, predivan vrt pun egzotičnoga bilja, vrt koji ja nisam vidjela i nisam se po njemu šetala, ali sam o njemu čitala. Nadam se da ću ga jednom vidjeti i uživo. Bar ono što je od njega ostalo.
A evo sad i jednog odlomka iz ove divne knjige koju bih voljela imati u svojoj radnoj sobici na novoj polici za knjige:
1. prosinca (1578.)
Htjela bih biti voljena i cijela, a to za sada nisam. Voljena jesam, ali ne i cijela. Htjela bih ponovno okupiti svoje u sjeti, samoći i nekoj zimi duše raspršene i izgubljene predjele i objekte, ostvariti cjelovitost, onako kao da se piše sonet.
Htjela bih između riječi pronaći prostore za onaj dio svoga bića koji sam sve govori unatoč ograničenjima stvarnosti, ostvariti prostor uzoran i dičan, u kojem svaki čin postaje svjedočanstvo mojih napora da opet osjetim sebe kao jedinstvo, kao površinu unutar koje ubačeni svijet samo potvrđuje tajnu. Ona je uvjet bez kojeg tu ništa ne može ni nastati ni nestati.
Htjela bih biti prostor mogućnosti, stanje trajne pjesmovnosti u kojem treba reći samo riječ, melodioznosti u kojoj treba samo ozvučiti ton, a sve će onda doći samo po sebi u svijet u kojem onda može prići svemu, jer smo ga izlučili iz sebe.
La linea
dvitririchi.blog.hr
"I didn't realize I was gay and dyslexic, but I was in Daniel."
Naletjela na to pa me nasmijalo, pa da podijelim. Možda još kome bude smiješno.
AI-u sam dala vic na spellcheck, a on mi je ispravio Daniela. I jos mi je krenuo davati utješne psihološke savjete, oslovivsi me sa "mate". A nije mi se davalo objasnjavati mu ni da je vic u pitanju, ni ... e... sjetila sam se još jednoga, na kojeg sam isto nedavno naletjela. Vic, naravno:
"I am transfinancial. I'm actually rich, but i'm trapped in a poor man's body".
....
Di ste svi?
Rezolucije, a? :)
Kratko, slatko....eto
agava505.blog.hr
Ovo nije samo fotka...
ovo je jedna lijepa pričica
početak priče je proputovanje kroz Sloveniju za Austriju
u rutinskoj kontroli tablica slovenske policije podignuta u STOP
moja dokumentacija uredna,
policajac mi je poželio sretan put
provokatorski sam nastupila i dala na znanje
da idem do Policijeske akademije, kancelarije gdje radi
njegova kolegica,
za mene g-đa Deželka( čitaj Modrina neba)
od ulaza do kancelarije sam bila štićena osoba
i baš mi je godilo
pratila su me dvojica policajaca...
našla sam se pred Deželkom
zagrljaj, zadovoljstvo, smijeh i kratko časkanje
zadržala sam se vrlo kratko
mene je čekao put
a ona je na radnom mjestu gdje
posjeta privatnog karaktera baš nije preporučljiva
ispratili su me oni isti policajci koji su me dočekali
i doveli do Modrinine kancelarije
na kraju sam od njih dobila medvjedića,
maskotu policajca
kojeg još čuvam...
kratko, slatko...
imam ja ovakvih i sličnih pričica,
blic susreta i uspomena jako puno
čuvam ih kao moje male slatke tajne...
za one koji ne znanju što je bloger/blogerica
reći ću da su to ljudi posebnog kova...
volim što sam dio tog svijeta...eto....
e da, da ne zaboravim vam i to napisati
Modrina uživa u mirovinskim danima
a ja sam ostala ona ista
mlada, zdrava i poletna
još uvijek vozim od mila do nedraga,
pretičem,
prestrojavam se
i parkiram ...
naši policajci su me za mog vozačkog staža,
koji je duži od radnog
zaustavili svega dva puta...
jednostavno,
nisam im interesantna...:-))))))
.png)
fotka: moja
Na kraju tjedna
komentatoricamicaa.blog.hr
Na kraju ovog tjedna zahvaljujem komentatorima i onima koji to nisu bili i Blogyju naravno u leggero tonu upravo onako, kako ste me prihvatili ovaj tjedan
pokušavam ponekad uzaludno riješiti kodove našeg postojanja
u kojima krijemo i radosti i bolesti i tuge svoje
sve tajne zapletene makijom još zelenom u ovoj zimi
pamćenje me gura u mrtvu točku
a mi - poput ove makije - protiv svih pravila
rastačemo sjeme zaboravljene nade
po ovoj pustopoljini od života misleći
kako sve što poslije nas raste može biti svježije i bolje
od onoga, što nosimo sobom
trebali bismo zamoliti nebo
neka drugima dade bolju šansu
neka zaustavi vrijeme
neka nas ostavi u ovome vlaku
koji ide Nikamo
i prolazi stanicom zvanom
Nigdje
foto: J.Gudić, Split
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr