Sve kategorije po listama
02
čet
05/24
Struktura priče
penetenziagite.blog.hr
Ajmo, prvo uvod. Uvod ne mora biti previše pametan, dovoljno je da bude pomalo intrigantan. Dakle, odabir dana za putovanje.
Idealna kombinacija je ona u kojoj je dan neradni kod nas, a radni u inozemstvu; u toj varijanti moguće je otputovati nekamo bez bojazni da ćete igdje zateći gužvu; koristimo tu priliku koja se ne pruža često, pa još u proljeće – i ne obeshrabruju nas vijesti o snijegu koji se te noći čak hvatao na Primorskoj autocesti u Sloveniji; iako su planovi još ranije obuhvaćali hodanje po nekim stazama oko Vršiča, sada je to nemoguće, zato se na koncu odlučujemo za provjerenu stvar: Stradu Napoleonicu, staru cestu koju su krajem osamnaestog stoljeća iznad samog Trsta gradile francuske okupacijske trupe, a danas predstavlja idealnu pješačku stazu koja povezuje Opicinu i Prosecco praktički u izohipsi, sa sjajnim pogledima na more i vidicima od Krasa na istoku pa sve gotovo do Venecije i Alpa na zapadu.
Vjetar ponad Ravbarkomande nije prejak i već smo oko jedanaest na parkingu iza Opicine; hodanje čovjeka s jedne strane umiruje i oraspoloži, a s druge te ugrije, pa već nakon možda kilometra skidamo topliju odjeću čudeći se ljudima koji iz suprotnog smjera dolaze u zimskim jaknama.
Staza je duga oko pet kilometara u jednom smjeru, uključujući i posjet Contovellu i ispijanje kave u obližnjem kafiću s divnim pogledom na primorsku šumu; na povratku Ona ostaje lunjati ravnijim dijelom u šumi tražeći šparoge, dok se ja upućujem prema vidikovcu što se na visini od skoro kakvih tristoipedeset metara nad morem pruža iznad staze – i nad svetištem Monte Grisa s druge strane brda, u unutrašnjosti; tamo okidam većinu ovih fotografija a vjetar me ubrzo tjera da se spustim.
Od Opicine se kasnije može spustiti u Trst kraticom - onom cestom koja izlazi na more negdje već na zapadnom rubu grada, pored Fara della Vittoria; mislim da se nikada nije desilo da ne bih uspio pronaći parking oko one lučice, a onda otamo lungomare vodi prema Miramareu.
Obzirom na vrela ljeta, ova staza zapravo je idealna za šetnju u proljeće ili jesen, pa najčešće i zimi, kada kontinent okuje magla i čovjek se poželi spustiti do mora kako bi doživio sunce i toplinu. Njen pandan, samo nešto zahtjevniji i izloženiji suncu čini predivna Sentiera Rilke koja se pruža od Sistiane do malog zamka Duina na stijeni iznad mora, dijelom i kroz staze usječene u stijenama što su ih izduble mnogobrojne vojske koje su ovuda prolazile.
Zaključak; e, taj mora biti jako, jako pametan. Koji je onda ovdje pametan zaključak? Da čovjek mora imati zdravlja, nešto novaca, vremena i volje kako bi pomakao stražnjicu u određenom smjeru; ti uvjeti dapače moraju biti kumulativno ispunjeni; bez jednog od njih, stvar propada.
Eh sad, ali zaključak ne bi smio biti u sredini; jer ja kada napišem zaključak, sjetim se još barem tri stvari koje ne smijem propustiti napisati - i onda mi se ne da preslagivati, ubacivati te naknadna pametovanja negdje u sredinu ili čak na početak, mijenjati koncepciju kao Luis Enrique kada pucketaju grede.
Evo, recimo, ovo: kuda sad s pričom nakon mudrolije o propasti. Sasvim je sigurno kako ništa neće propasti, pa onda negdje oko deset, kada se razbude ovi koji navodno mijenjaju svijet i koji su umorni ostali u krpama - stigne poruka "pa jel ste vi opet negdje zbrisali?"
Nas se dvoje uvijek lako dogovorimo za pokret; svi uvjeti bez pogreške bivaju ispunjeni još negdje prethodnog dana oko deset uvečer; kada se odmrzava piletina za đuveč kojeg će se poslije ujutro samo uvaliti u neku plastičnu posudu i posuti parmezanom iz vrećice. Mislim; ja sam slab sa odabirom konačne točke; svejednost u tome u mene često preteže; najčešće velim, znaš dobro kuda ja idem, ne gledam baš previše okolo dok se tamo ne stigne; moja nadležnost prestaje u trenu kada odredim opći smjer, upitam "imaš osobnu?" i provjerim ulje u motoru.
Dalje je sve stvar toga koliko se ruke uspiju ispreplesti tamo negdje do iza Logateca ili Razdrtog.
Ili ne ispreplesti, pa odu malkice predaleko, osobito kada je toplo i putem nema više nikakvih hlača od trenerki, hulahopki, čizama i sličnih smetala. E onda, je li, kasnije; nakon dobre kave sa gledanjem u oči tamo negdje oko Lipice - i prethodnog grča i držanja negdje oko lakta ili zgloba dok se žmiri i šuti i diše duboko - ni sama Venecija nije predaleko, osobito ako se krenulo oko šest, što ovdje nije bio slučaj.
Ma dajte, najte, kakva Venecija, sasvim dobar je i običan, dobri, stari Trst. Njoj šparoge i daljina, meni pogled i tišina; sunce za ekipu.
Čovječe, na kraju mi zaključak ispao pola priče; mora biti da je jako pametan. Ali, čekaj, ova druga polovica, pa to uopće nije zaključak. Opet sam sve pomiješao. Ma ništa, eto slike; otputite se i vi dolje, nećete pogriješiti.
Vratiti vrijeme
star-rose-bloger.blog.hr
Foto **s neta
Drago mi je da sam bila dijete prije nego je tehnologija zavladala. Ovo su samo neke vani ali ima ih svakakvih i po vani i za unutra. Bila su radost među djecom. Često se prisjećam ali to je nešto što daje notu nostalgije ali svrhovito utrošeno vrijeme. Danas je nešto drugo iako se pokušava vratiti to djeci i pružiti najbolji način zabave u igri iako tehnologija je zamka za njih i njihove male svjetove. Vraćajući se u ta stara vremena.. uvijek daje emociju. Možda se vrate jednog dana u puno većem obimu i velikom izražaju zadovoljstva i osobnog rasta tako je kod nas bilo. I sa što manje razdvajanja već novih zajedničkih trenutaka za sve nas ljude.:))
* Pileći paprikaš, rizi-bizi i zelena salata ... 530 kcal
minus40kg.blog.hr
10 dag filea pilećih prsa bez kožice ... 110
5 dag sirove riže ... 180
5 dag kuhanog graška ... 40
3 dag koncentrata rajčice ... 30
5 dag luka ... 20
0,05 dl suncokretovog ulja ... 50
sol, papar, crvena ljuta dimljena paprika, ...
... 450 kcal
5 dag zelene salate ... 10
0,1 dl bučinog ulja ... 90
sol, papar, aceto balsamico, češnjak, ...
... 100 kcal
- na malo ulja prodinstaj luk i meso
- podlij vodom i dinstaj, skuhaj rižu
- serviraj uz rizi-bizi i zelenu salatu
Malo sam si zakomplicirao gurajući sve na isti tanjur, ali dobro, bilo je baš jako fino. Zanimljivo je kako se mogu jesti i relativno lagane namirnice koje rezultiraju s više kalorija u obroku nego obično, jer jasno, uz osnovnu kalorijsku vrijednost ostalo ovisi o količini.
Uredski blog pisan...
samojaa.blog.hr
.... zamisli , iz ureda 
Natmurilo se, nestalo sunca , nevrijeme će kažu . Glava me boli cijeli dan . Od cijele firme samo ja buljim u kompjuter i hrvam se sa prekonekoliko mobitela 
Već dugo radim na tome da se osjećam ok u uredu ali to mi ne polazi za rukom . Nisam ja taj "stay calm " tip , ja sam tip od naroda...daj mi da se razgovaramo , smijemo , jedemo i pijemo. Ovi statični poslovi mi uzmu i zadnju trnunku volje za životom.
Natmurilo se , unutrašnjost mi je takva , misli također . Nije me bilo i onda nađem neke postove gdje shvatim da ljudi više nema , da je netko bolestan , netko izgubio ljubimca i da se ne smijemo više.
Gdje je nestalo ono veselo ozračje od prije desetak godina kada smo se tu skupljali da se razonodimo , kada ste mi pomogli da preživim. Da Vi...svi tako divni i smireni , zabavni i šašavi . Svi ste bili tu svakodnevno da bi mi dali snage za dalje . Sada toga nema niti u tragovima .
Fale mi ljudi , fali mi bliskost i čovječnost...
Gdje je nestao čovjek ?
I tak....idem mlatit praznu slamu dalje dok nije vrijeme za doma ići 
PS : Tumorov sam doma. Mogu svi , mogu i ja 
Najugodnija staništa
bez-obzira-109.blog.hr
Vi, neki ljudi imate privilegiju
u nečijem srcu dobiti besplatan smještaj
napajani toplinom
a nepravilan rad srca drži vas budnima
bogati su stvorovi
u nečijim srcima stalno nastanjeni
često nesvjesni ušuškanosti
tamo ste u u hodu i spavanju
ne dopustite rizik gubitka
bolje podijelite "staništa"
raspored na dvije adrese
srčani loto dobitak
Malo tamo amo
Zatvaram oči
da vidim jasno nevidljivo
čepićima zatvaram uši
slušam najistančanije tonove tišine
budna sanjam sve željene snove
one što spavanjem bježe
u osami sklapam ruke
vadeći iz pričuve samo meni znane molitve
skladbe nošene bešumnim vjetrovima
kao legendarni Antun Tun
volim nevoljivo
radim neradivo
jedem nejestivo
pjevam nepjevljivo
i sve to u jednom maglovitu danu
psyho from downstairs
huc.blog.hr
kada smo iz pariza napokon stigli u bordeaux
c. je prvo vratila ključ automobila prijatelju* koji joj je
posudio vozilo, jedan sasvim solidni tamnomodri ford focus
zatim smo pješke produžili do njene gajbe
u rue lacrox
koju je dijelila sa stanovitom španjolkom
luciom iz alahambre
otključala je ulazna vrata
jednokatnice
mi smo ondje, rekla je pokazavši na stepenice
što su vodile na gornji kat
a naš luđak je tu, dodala je
upirući prstom u bijela vrata u dnu hodnika
psyho from downstairs, tako ga zovemo
rekla je
why, zanimalo me je
ima šezdesetak godina
i nikada ne izlazi iz stana
iza njegovih vrata čuje se samo tv
i nikakvi drugi zvuci
iznutra ne dopire čak niti miris
kuhanog obroka
ništa
opće mrtvilo
kada smo se uselile
došle smo se upoznati
na zvuk zvonca
bojažljivo je provirio
kroz odškrinuta
vrata osigurana debelim lancem
dobar dan, ja sam c. a ovo je l.
mi smo vaše nove susjede
bien-bien, kratio je razgovor
i sretno vam bilo, rekao je
zakračunjavši vrata
zasobom
a onda, jedne večeri
oko dva izjutra
iz njegovog se apartmana
prolomio jezovit
urlik
ranjene
ljudske životinje
stjerane u kut
O PROKLETI LJUDSKI RODE!!!
zaderao se
O PROKLETI LJUDSKI RODE!!!
zaderao se iznova
razjaren mahnit ogorčen bijesan
mitraljirao je psovkom, kleo i proklinjao
činilo se
satima
smrzle smo se od straha
stolicom smo podbočile kvaku i
ponijele noževe u krevet
strepeći kako će završiti večer
no srećom ništa se nije zbilo
nasmijao sam se
i to je to?
nije smiješno, zarežala je c.
ostalih 15 dana koliko sam
ostao u bordeauxu
niti jednom nisam vidio
ili čuo
psiha iz prizemlja
ali
kada ste već tu
postavio bih vam jedno pitanje
da kojim slučajem nisi ti bio taj čovjek
psyho from downstairs dragi čitatelju?
---
*1166 km u oba smjera- što jest jest, pravi frend
-
dvitririchi.blog.hr
Na novom poslu:
najradije bih Joj rekla da znam da ništa ne znam, i da me ne mora stalno korigirati, ali nije ona taj kapacitet zafrkanta i znam da bi me najurila da samo reknem riječ, dvije, tri...
Zato kjuzo: slušaj, šuti, pamti i radi. Iskustvom do savršenstva. ;)
Arbajt maht frai.
O umijeću...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Zemlja
Pjesnici nekad nadahnuti vjerom
pjevahu ljudima o onomu kraju
u koji čovjek prijeđe kad ostavi tijelo
Danas se svakom fantazija slomi
na rubu ovog svijeta.
Dalje je ništavilo
pred kojim pjesnik stoji nemoćan i nijem
i u zemlji svi se izjednačujemo.
A.B Šimić...18. studenoga 1898- 2. svibnja 1925.
Kada uspijemo premosti jaz među mislima i osjećanjima uranjamo u svijet
odživljenog, zapamćenog, vrednovanog. Potaknuta ljepotom tuđeg izričaja
uranjam u koridore sjećanja, u carstvo cesarice literature, umijeće umijeća
slikara i glazbenika...
poezija je hrana srcu, slikarstvo oku, glazba uhu.
Borges je u zbirci pripovjedaka ˝Izmišljaji˝, od krhke tvari tlapnje i vrtoglave
zbilje podigao verbalni spomenik, trajniji od mjedi.
Osjećajem izmišljaja pjesme u pjesmi, slike u slici, glazbe u glazbi
u njih bi mogli smjestiti još jedan i još jedan i još jedan izmišljaj...
Doživimo li svijet pjesnika, slikara i glazbenika osjećamo sva njihova lica,
dubine nepoznatog a bliskog ušli smo u labirint osobne spoznaje
prošlosti, sadašnjosti i budućnosti...
Stih na današnji dan preminulog pjesnika Antuna, Branka Šimića to potvrdjuje...
slikari, glazbenici, pisci, pjesnici su "čuđenje u svijetu"...
Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari
Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu...
divno je što postoje i što nas oplemenjuju svojim djelima...
Dijana Jelčić
Plava fontana
stella.blog.hr
Jedan od simbola Subotice, Plava fontana, građena je po
projektima arhitekata iz Budimpešte, Marcela Komora i Dežea
Jakaba.
Smleštena u neposrednoj blizini Gradske kuće, ona je posljednjih
godina neizostavan dio na fotografijama mladenaca i drugih
raznih javnih slavlja i svečanosti.
Izrađena je od Žolnai keramike, proizvedene u Pečuju, kao
i sva ukrasna keramika i crijepovi secesijskih građevina u gradu.
Fontana je postala glavno odmorište ljudima i golubovima
i oaza svježine u sparnim ljetnim danima.
m+ž hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Muž:
Draga, odoh ja na službeni put. Molim te, pazi dobro na dijete.
Žena:
U redu, a ti pazi da ne dobiješ dijete!
Kažem kolegi sad:
Kako možeš tako jurcat naokolo za ženama?
Oženjen si i djeca ti već idu u školu.
Gleda on mene pa odgovori:
Pa što da radim, da ispišem djecu iz škole?
Dragi, ti si prije karantene išao svaki utorak i petak
na nogomet sa dečkima.
Jesam draga! - odgovori muž.
Evo te zove tvoj golman, kaže da je trudna.
Vratila se žena kući iz kupovine i zatekla muža u krevetu
sa ljupkom mladom ženom.
Prije nego što planeš dopusti mi da ti kažeš što se tu dogodilo:
Vozeći se autocestom kući ugledao sam mladu djevojku koja je
bila umorna i zmazana. Doveo sam ju kući i pripremio joj obrok,
točnije juneći odrezak koji si ti zaboravila u frižideru.
Kako je bila bosonoga, dao sam joj tvoje cipele koje ti više ne
nosiš jer tvrdiš da nisu više u modi. Bilo joj je hladno pa sam joj
dao tvoju jaknu koju sam ti kupio za rođendan, ali ju nisi nosila jer ti
boja ne paše. Hlače su joj bile poderane pa sam joj naravno dao tvoje,
znaš one koje su tebi bile male,ali su joj savršeno stajale.
Dok je odlazila pitala pitala me:
Ima li još nešto što vaša žena ne koristi?
Tako smo završili u sobi!
Pita majka sina:
Gdje si bio sinoć? Došao si doma jako kasno.
Učio sam s prijateljima.
Nemoj me lagati!
Pa dobro, bio sam u striptiz baru.
I? Jesi vidio tamo nešto što nisi trebao vidjeti?Jesam!
Što?
Vidio sam tatu!
Jada se Fata prijateljici Suadi:
E Suada moja, što ti je život? Nekada sam tako uživala u seksu kad
mi se Mujo vrati sa službenog puta, uhh ma ne mogu ti opisati.
Dobro, a sada? Kako je sada? - upita Suada.
A ništa bona, sad uživam kad ode na put!
Došla Fata roditi sedmi put pa ju doktor pita:
Zar opet. Pa zar vaš ne koristi nikakvu zaštitu?
A ona će:
Koristi on moj doktore, ali nisu svi pažljivi kao on!
01
sri
05/24
Pozdrav Maju:))
star-rose-bloger.blog.hr
Moje **fotke
Maj, više nego bilo koji drugi mjesec u godini,
želi da se osjecamo življe.
~ Fennel Hudson
Nadamo se Maju mjesecu kako spada.
Sunce, šarenilo cvjeća, ptice koje nam društvo prave a opet ne pre toplo već da uvedu u proljetnu idilu. Leptiri raznih boja nas pozdrave i idu u društvo i do mene svrate.. ljepota prirode i u crvenilo maka i raznih svjetiljka u oku promatrača.
Svibanj
luki2.blog.hr
"Otkad ga znam, maj je započinjao Prvim Majem…
Ćale nam je davao uzbunu oko sedam, već obrijan i spreman, u izviksanim sandal-cipelama, sa zlatnom „doxom“ na ruci i sa upasanom buškastom atletskom majicom.
Košulju, belu ili u najgorem slučaju svetlo plavu, oblačio je tek pred polazak, ne rizikujući da je zaprlja u samom ćošku podruma, gde se zavlačio da natoči balon iz onog poslednjeg, naročitog bureta, iz kog se točilo samo za svečare i dečije rođendane, i tako, na neki od krupnijih Državnih Svetaca…
- Ako uhvatimo autobus u pola osam, stižemo na početak Parade…
Ne, nismo imali ni automobil ni televizor. Moj stari je svoju treću, najbolju deceniju života, ispucao na najgore moguće godine, na „one“ između hiljadu devetsto četrdesete i hiljadu devetsto pedesete, i dosledno je sprovodio svoju teoriju da „nikom ne treba baš suviše upadati u oči“…
-Skloni se od vrata. Drži se za štanglu. Ne turaj ruku kroz prozor…
Istrčavali smo iz busa na uglu Rusinske, i finiširali zapuštenom Turgenjevom ulicom, i mama je čuvajući štikle skakutala sa cigle na ciglu, ali je i kroz tu igru školice, balansirajući cegerom sa kiflicama, uspevala da mi još jednom ispriča priču o tipu sa bradicom i okruglim cvikerima, koji je slažući na hartiju tepajuće slovenske reči, lepljive kao gutljaji slatkog vina, zaradio da se i jedna uličica pod kestenima u tamo nekom dalekom Novom Sadu, na Dunavu, nazove njegovim prezimenom…
Pa dobro, gde ste vi?
Tito, Kardelj i Ranković su izgleda znali neku prečicu, jer su na Paradu uvek stizali pre nas. Čika-Laza bi prihvatao balon od ćaleta, tetka-Hajnalka se cmakala sa mojom majkom, a ja sam opčinjeno gledao u televizor „Tesla“, (koji se otvarao kao ormarić), i u pitomce vojne akademije od čijeg se odlučnog strojevog koraka drmala vaza sa đurđevkom na pomenutom TV prijemniku domaće proizvodnje…
Ali…
Ne kukam to ja za Praznikom Rada. A nemam ni pravo. Nisam se baš naradio u svom veku, a sem toga, čitav život sam organizovao po principu jednog velikog Praznika.
Ma ne, stvarno nije to u pitanju…
Ja jednostavno žalim za Majevima. Za muzikom. I za bojama…
Žalim za okrpljenom šarom cirkusa „Adrija“ preko puta Poljoprivrednog Sajma, i za paviljonom broj dvadeset i tri u kom su se folirale prepotentne holandske krave, šarene i čiste kao na omotima mlečnih čokolada. Žalim za belim lađama sa kojih su mahali neki, žalim za prebukiranim „korzom“ posle šestog časa, za grožđicom u sladoledu od vanile, i za jednim crveno-crnim plovkom koji se ljuljuškao kao lokvanj na žućkastoj površini kanala…
Dobro, predajem se…
Jasno mi je da ne možemo nazad u svoje Majeve…
Ali nije mi jasno zašto naši klinci ne mogu napred, u neke svoje…"
" I život ide dalje (sve dalje odavde)" - Đ. Balašević
Fotka: današnja, moja, Maksimir.
Htjela sam napisati o Prvom maju, prazniku rada - a onda sam shvatila da je to umjesto mene vec učinio jedan genijalac i pjesnik. Daleko ljepše i daleko umjetničkije....;))))
Ljubim!
* Prvomajski bažul s kobasom ... 510 kcal
minus40kg.blog.hr
10 dag kuhanog graha ... 80
10 dag kuhanog kukuruza ... 110
5 dag domaće dimljene kobasice ... 190
1 dl paradajza ... 20
5 dag pirovog kruha ... 110
sol, papar, češnjak, ...
- zapečeno u pećnici
Očekivano, jako fino, i eto, bar malo drugačije nego inače. Nešto više ugljikohidrata i kalorija, ali takav je dan, tj. običaji su običaji.
Lastavičev pjev
star-rose-bloger.blog.hr
Moja **fotka
Bilo je zanimljivo gledati kako se zabavljaju, i brzo lete. Malo igra a malo njihov pjev zabavlja sve a sunce jače grije. Naravno da to nije bilo danas, danas je vrijeme prevrtljivo i tmurno a jučer je bilo kao u pjesmi topline dok plešu lastavice svoje lov iz daljine. Malo vamo malo tamo, predstava uz njihov
zanimljivi performans trenutka. S njima
malo je zabavniji zrak i igra u suncu:))
Točka u Ništa
donabellina.blog.hr
kad počneš gledati drveće u nizu
pa i pokušati zbrojiti u broj
onda sigurno shvatiš da si nedovoljan
sam sebi i da si drvo hodajuće
izašlo iz hrpetine sličnih, manje lijepih i
neporedanih u aleji.
neiskorištene životne šanse
neprovjerene na vrijeme sve
čari života
bijeg od ni od čega bitnog
i žal u sebi kao talog vremena
....a tek kad padne noć
prebiremo po olinjalim stranicama
vlastitu oskudicu i shvatimo
da priče o ljubavi pripadaju vremenu
prošlom
i krenuti Nigdje je
naš Početak u Ništa
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr