Sve kategorije po listama
07
sub
12/24
Kao malo sunce...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Vlado Gotovac, pjesnik, esejist i političar (Imotski, 18. IX. 1930 — Rim, 7. XII. 2000).
Ušutkajte pjesnika
I bit će manje riječi među nama
Manje slučajnog sjaja
Manje tajanstvenog leta...
Sigurniji bit će trenutak,
A izgubljeno bit će doba...
Bilo je vrijeme došašča. Ti si sjedio za radnim stolom i pisao.
Sjedila sam na divanu, mačak je spavao kraj mojih nogu,
listala da Vincievu monografiju, zaustavih pogled na
na slici slijevanja dva lica u jedno. Upitah glasno,
Je li ovo znakovlje dvojnosti Leonardova lica
spoj mladosti i starost ili on i djelić Mona
Lizinog tajanstvenog osmijeha?
Prišao si, nekoliko trenutaka prommatrao sliku,
Oči i usta tog osmijeha su drugi dio prtreta
pišem o tome, o koristi simbioze različitosti,
o prividu istosti u zrcalu zajedničkog
vremena.
kao u Kaštelanovom stihu,
Volio bih da me voliš, da budem cvijet u tvojoj kosi,
ako si izvor, ja ću biti u živoj stijeni bistra česma.
a možda kao Gotovac ...
Gledam tvoj osmijeh
Na svakoj usni jedan trag neba,
možda zametnut, možda zaboravljen,
pravedan trag anđela, gledam tvoj osmijeh,
tišinu zrcala među usnama, krila nad mojim ponorom…
Dijana Jelčić
Duhovima koji odbijaju umrijeti
kintsukoroi.blog.hr
Zatekla me tuga zbog tvog preranog odlaska, draga A.
U svom mom mirisnom uzbuđenju zbog nove bebe, nisam mogla spavati, pa sam vrtila dojmove oko našeg virtualnog upoznavanja. Prerano, mila moja, prerano. Znam da se neke duše jednostavno umore od ovog svijeta, nije to teško shvatiti. Neke su tuge nepreboljive, neki su životi teški i bolniji, neke su sudbine pune udaraca.
Al ono što pouzdano znam, voljele smo istoga čovjeka, svaka na svoj način, pa se hihotale tome poslije nekad, u inboxu. Pronosila si svjetlo svugdje gdje bi krenula, bila si komet, rijedak i prekrasan, voljela si žarko i bila voljena, bila ničija, svoja i svačija.
Čuvajte nas blesave odozgo.
Ova te se pjesma nekoć dojmila, pa ti je pišem, tvom čarobnom osmijehu, tvojoj širini uma i srca, tvojoj velikodušnosti.
Doviđenja, draga! Miran ti bio put u svjetlosti!
Umirao je baš poput stabla
izgubivši najprije sluh, pa glas,
a dugo prije toga redovito čitao osmrtnice
s radošću nosio satove koji su stali
točno u određeno vrijeme- jer vremena nema
Upalim li za njega svijeću danas
može se lako desiti da mi podivlja ruža pod prozorom
to mu ne donosi mir
duhovi još se ljube
Sanjam mu usta, govori mi nešto
ali Zlato moje, ja ga ne čujem.
Tuzi crtam masnom crnom olovkom
strašne obrve, nazivajuć je vješticom.
Rugam se, baš onako kako smo to činili zajedno.
Danas je dan duhova koji odbijaju umrijeti
pa me sjenovito susreću u kupaonici
dok u sapunici mirisnoj natapam bluzu
u kojoj me grlio
Umirao je baš poput stabla
ne ljuteć se pritom nimalo,
zato i nije umro.
Otišao je samo da se makne s puta mojoj sreći,
ko vosak mi se otkinuo s prsta
ponijevši sa sobom vruće kapilare mojih jagodica
Osmijeh subotom
stella.blog.hr
Vikendom je Lastavica zadužena za humor
...Izađem ja iz supermarketa i krenem da tražim ključeve
od auta. U džepovima ih nema. Vratim se u prodavnicu,
pa pažljivo pretražim sve police – kod paradajza, krompira
i svuda gde sam stajao, ali ništa ne nađem.
I onda shvatim da sam ih verovatno ostavio u bravi za
paljenje, a auto je lako mogao biti ukraden. Brzo sam
otrčao do parkinga, ali AUTO JE NESTAO!
Pozvao sam policiju, rekao im gde se nalazim, opisao auto,
registarske tablice i sve ostalo. Priznao sam da sam ostavio
ključeve unutra.
Zatim sam obavio najteži poziv... ženi.
– Draga... (glas mi je drhtao). Ostavio sam ključ u brava
za paljenje i ukrali su nam auto!
Usledila je duga tišina... pa je odjednom zaurlala:
– DEBILE! Ja sam te odvezla i ostavila ispred supermarketa,
a onda otišla kod frizera!
Ja, naravno, odmah odahnem i kažem:
– Hvala Bogu! Pa, hoćeš li doći po mene?
Ona ponovo zaurla:
– Ne mogu, idiote! Ja sam u policijskoj stanici
i pokušavam da ih ubedim da nisam ukrala auto!
JOŠ JEDNI UPISI ZA DRUM LINE OVAJ PONEDJELJAK
zgmazoretkinje.blog.hr
Dođite u drum line Zagrebačkih mažoretkinja! Na prvom danu upisa smo dobili pet novih članova. Dobro nam došli. I već na prvoj probi su se dobro snašli. Stoga svi koji niste mogli doći na prvi upis dođite na drugi upis koji je u ponedjeljak 9.12. u 20:30 sati u I. gimnaziji, Avenija Dubrovnik 36.
Ovo je zadnji dan upisa u Drum line za sezonu 2024/25
Prezentacija Ljetnog kampa Zagrebačkih mažoretkinja će biti u srijedu 11.12. u 20:00 sati u Hercegovačkoj 111.
Na sastanku ćemo:
- prezentirati sve aktivnosti Ljetnog kampa, posebno zabavne (kroz fotografije)
- pokazati kako klinci samoinicijativno igraju školice, gumi-gumi, skrivača, graničara… te doslovce zaborave na mobitele
- prezentirati način funkcioniranja u Ljetnom kampu
- pokazati vam kako je rezultat Ljetnog kampa daleko brže napredovanje u timu
- prikazati vam cjelodnevne aktivnosti koje klinci imaju i u kojima uživaju
- objasniti sve sigurnosne mjere za polaznike (sigurnost je na prvom mjestu)
- prezentirati trenere i druge osobe u pratnji djece
- detaljno obrazložiti cijenu i što se sve za to dobiva
- odgovoriti na sva Vaša pitanja
Dođite bez ikakve obveze!
Ako dođete na prezentaciju ne znači da imate ikakvu obvezu Vašu mažoretkinju poslati na Ljetni kamp, ili bilo kakvu drugu obvezu. NE KOŠTA VAS NIŠTA, nemate obveza, a dobit ćete gomilu informacija!
PROVJERITE ZAŠTO NA STOTINAMA FOTKI IZ LJETNOG KAMPA KLINKE IMAJU OGROMAN SMIJEŠAK!
PROVJERITE KAKO SE KLINCI „NAUČE“ IGRATI PO CIJELE DANE, kako se zajedno kupaju, kartaju, slažu narukvice, igraju, natječu, druže, budu u parku, treniraju, plešu I ZABORAVE NA MOBITELE!
da povećate flajer pritisnite na njega:
- petak 6.12. u 15:00 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Slaven Belupp), o/o Šef
* VIP u 15:15, ostale cure u 16:45
- subota 7.12. u 13:00 hotel XXXXX (dodjele nagrada Triatlonskog saveza), o/o Šef
- subota 7.12. u 18:00 Klinča Sela (Božićni koncert), o/o Šef
- subota 14.12. u ???? Glina (Božićni koncert), o/o Šef
- nedjelja 15.12. u ????? I. gimanzija (Božićni koncert za djelatnike I. gimnazije), o/o Šef
- nedjelja 15.12. u ????? I. gimnazija (Božićni koncert Zagerbačkih mažoretkinja), o/o Šef
- utorak 17.12. u ????? (Proglašenja sportaša godine Zagrebačkog sportskog saveza), o/o Šef
- subota 21.12. u ???? Pisarovina (Božićni koncert), o/o Šef
VELIKI RADOVI U UREDU
Sređujemo WC i kupaonicu, sve smo razbili, mijenjamo vrlo stare instalacije, pločice, tuš kadu, kombinirani bojler, radijatore... Radove nam radi tata Čorluka, tada naše mažoretkinje 1. formacije.
ZDRAVSTVENA KNJIŽICA
Zagrebačke mažoretkinje su izdale zdravstvenu knjižicu koju su pripremili dr. Ana Beganović, dr. Robert Dugorepec i Alen Šćuric. Knjižica ima sistematske naputke o pojedinoj povedi mažoretkinja ili bolesti i to kroz pet poglavlja za svaku bolest:
- simptomi
- prva pomoć
- terapija bez lječnika (kada je moguće)
- lječenje kod lječnika
- prevezncija ponovne povrede
Tipične povrede i bolesti koje su obuhvaćene:
- Bolovi u koljenima
- Ozljede mišića
- Upala mišića
- Treskavica nogu
- Iščašenja
- Uganuća gležnja
- Potres mozga
- Slomljen nos
- Razbijena arkata
- Oštečenja rožnice
- Rasječeni kapci, usnice isl.
- Nagnječenja
- Hematomi
- Otvorene rane
- Prijelomi
- Sunčanica
- Toplinski udar
- Padanje u nesvjest nakon natjecanja
- Dehidracija
- Zarazne bolesti
Uz to tim ima medicinske naputke sa mjerama za:
- gripu i viroze
- Covid-19
- hepatitis
- hladnoću
- te za svako putovanje u inozemstvo sa zdravstenim rizicima, prevenciom i obvezama
MJERE ZA ZARAZNE BOLESTI U ZAGREBAČKIM MAŽORETKINJAMA
Zagrebačke mažoretkinja već godinama imaju mjere za zarazne bolesti koje uvode kada se pojave zarazne bolesti poput gripe, mononukleoze, uši, viroza isl. Do sada smo uveli samo mjere 1. stupnja, no u Covidu-19 smo došli i do V. stupnja. Sve mjere su vrlo detaljno razrađene i objavljene u našem Pravilniku za zdravstvenu zaštitu Zagrebačkih mažoretkinja.
1. stupanj
osnovne mjere prevencije poput nošenja maske trenera, provjetravanja, pranja ruku izolacije bolesnih, kontrole sumnjivih i sprječavanja biti na treninzima...
2. stupanj
oštre mjere prevencije poput organiziranog pranja ruku, mjerenja temperature svih članova, obvezne dezinfekcije objekata prije treninga, dezinfekcije štapova, provjetravanja prije treninga, polusatne pauze između treninga, reduciranja treninga, kontrola zdravstvenog stanja trenera, otkazivanje većine aktivnosti osim treninga i najvažnijih nastupa
3. stupanj
najoštrije mjere prevencije, smanjenje broja treninga samo na J1A i S1A, maksimalno reduciranje nastupa (samo najvažniji)
4. stupanj
otkazivanje treninga, svih nastupa i aktivnosti
otkazivanje svih sastanaka
zabrana dolaska osoba u ured osim najnužnijih
smanjenje broja radnika u uredu na minimum
dezinfekcija ureda svaki dan
5. stupanj
smanjenje radnih sati u uredu tako da svaki djelatnik radi najviše 4 dana po 5 sati (20 sati tjedno)
zabrana svih kontakata i baš svih dolazaka u ured
isporuke isključivo na ogradi ureda
6. stupanj
prestanak svih aktivnosti i rada u uredu
Tim je u III, IV. i V. mjesecu 2020. bio na 5. stupnju!
GRKOKATOLIČKA KONKATEDRALA
Konkatedrala Sv. Ćirila i Metoda u istoimenoj ulici Gornjeg Grada, drugostolna je crkva Križevačke biskupije i crkva grkokatoličke župe Sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Projektirao ju je Hermann Bolle.
Grkokatolička crkva i sjemenište na Gornjem gradu se nalazi od 1681. Sadašnja crkva je izgrađena 1886. na mjestu nekadašnje crkve Sv.Vasilija. Crkva ima velik broj umjetnina i tri zvona, od kojih je najteže 782 kg.
Križevačka eparhija (biskupija) ima sjedište u Križevcima, no konkatedralu i sjemenište u Zagrebu. Epahija ima jurisdikciju nad 3 vikarijata i župama u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji. U liturgiji se rabi bizantinski istočni obred, tj. mise se služe na crkvenoslavenskom jeziku, ali ova crkva priznaje subordinaciju Sv.Oca Pape. Vjernici su Hrvati, Ukrajinci i Rusini. Križevački vladika (biskup) je od 17.10.2020. mons. Milan Stipić. Biskupija spada pod jurisdikciju Zagrebačke nadbiskupije. U Zagrebu postoje dvije župa, ova na Gornjem Gradu i druga u Gajnicama.
ZELENJAVA
Zelenjava = biljke
Drevo = drvo
Listrine, lestina* = lišče
Fiolica* = cijetić
Rojža = ruža
Rojžice = ružice
Pušlek = kita cvijeća, buketić
Paradajz = rajčica
Kuruza = kukuruz
Bažul, bažulj = grah
Šalata = salata
Karfiol = cvjetača
Grincajg, grincek = mrkva, peršin i celer za juhu
Hruška = kruška
Kostanji = kesteni
*arhaično (od prije tri generacije), više se ne koristi
„Daj se naj penjati na drevo“ = Nemoj se penjati na drvo
„Mi napraviš pušlek od rožicah“ = Napraviš mi buketić od ružica
„Bum si napravil paradajz šalatu“ = Napravi ću si salatu od rajčice
AUTOMATIK
A onda smo malo odrasli, ušli u 16. godinu i tata nas je razveselil mopedom. Ja sam osobno imao automatika, kao i velika većina. Automatik je bio Tomosov motor koji je imao dvije automatske brzine, mogao voziti do 50 km/h, iza ste mogli vozit još jednu osobu, ali najviše do pola sata onda se pregrijao cilindar pa ste morali stati na 15 minuta da se ohladi. Ja sam na svog automatika stavio dva ogledala, mrežicu na prednje svjetlo i dodatne držače za noge za suputnika. Facaaaa!
Oni koji su imali više love kupovali su APN-ca. APN-ac je bio malo veći Tomosov motor od Automatika, i imao je manualni mjenjač od pet brzina, pa je i postizao nešto veće brzine (70 km/h). Ipak na desetak Automatika desio se jedan APN-ac.
E a oni koji su bili superbaje su imali češku Yawu (130 km/h) ili MG. No, to su već bile ozbiljne face.
SA LJETNOG KAMPA - 2. dio
fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
2. dan (nedjelja)
random org dice
d&d online dice roll
auto dice mechanical
double dice roller
free pic hosting
image hosting sites
...nastavak u idućem postu!
06
pet
12/24
* Grah i zelje, bogečko veselje ... 430 kcal
minus40kg.blog.hr
10 dag junećeg ramsteka ... 230
10 dag kuhanog graha ... 90
10 dag kiselog zelja ... 20
1 dag svinjske masti ... 90
sol, papar, crvena dimljena paprika, lovorov list, ...
- meso zapeci na ulju, dodaj vodu i skuhaj
- makni višak tekućine i iskoristi kao juhu
- dodaj kuhani grah, kiselo zelje i začine
- kuhaj grah i zelje da se okusi prožmu
Uz juneći ramstek i neće biti baš bogečko,
a može se raditi i sa suhim mesom, buncekom...,
ali da, ako se meso ne uklapa u vašu vjeru,
legitimno je uživati u solo grahu i zelju.
hramovi i palače Angkor, Kambodža
goransafarek.blog.hr
Istražite čidesne hramove i palače drevnog Angkora u Kambodži.
Cvetnjak Hrvatske ( Hortus Croatiae)
goddessvesna.blog.hr
Dio svog djetinjstva provela sam u Međimurju. Iz tog doba nosim prekrasna sjećanja a i danas kad više nemam kome otići osim na grob u ovo predbožićno vrijeme s nostalgijom se sjećam starih običaja. Jedan od tih je i ukrašavane kuće za Božić!
Za kićenje se koristilo zelenilo i ručno izrađeni ukrasi od krep-papira. Najčešće su to bili cvjetovi, a nazivali su ih kinč.
U vrlo malenim i tamnim seoskim kućama šareni cvjetovi bili su gotovo jedini ukras u predbožićno vrijeme. Odatle i ime za ovakve ukrase: naziv „kinč“ dolazi od mađarske riječi „kincs“, u značenju „blago“ ili „vrijednost“.
„Kinčili“ su se kako vanjski dijelovi kuće i gospodarskih zgrada, tako i sama kuća. Za kićenje se koristilo sve što se moglo naći u prirodi. Unutrašnjost kuće se ukrašavala tako da se zelenilo pričvrstilo za grede krovne konstrukcije (prosnice) ili složilo u kut prostorije pored raspela i slika svetaca. Grane crnogorice, božikovine ili bršljana ukrašavale su se jabukama, orasima i lješnjacima omotanima u ukrasne papire preostale od čokolade ili bombona, medenjacima, bombonima salonima te trakama (girlandama) i cvijećem od krep-papira
Koliko se to god činilo svakidašnjim, papir nije bila svakodnevna stvar u međimurskim seoskim domaćinstvima. Ljudi su slabo znali čitati i pisati pa im papir nije bio potreban. Za izradu cvjetova od krep-papira papir se morao kupiti. Kad se ne bi imalo novca kupiti krep-papir, koristio bi se običan ili novinski papir. Najčešće sve ove vrste papira nisu nazivale posebnim nazivima, već samo „paper“. U nekim međimurskim selima koristio se naziv „rugani paper“ za krep-papir.
Osim materijala, za izradu cvjetova bila je potrebna i određena vještina te se u selu znalo koje žene izrađuju najljepše predmete. Od njih su se ukrasi i naručivali. Materijal je svaka žena sama donosila. Za uslugu se izrađivačici davala rakija, brašno, jaja ili bi se pomoglo kod sezonskih radova. Novcem se nije plaćalo jer ga jednostavno nije bilo. Prema sposobnostima izrađivačice i dostupnosti materijala mogli su se izrađivati cvjetovi svih oblika, boja i veličina. Ukrasi su bili šareni, a boje nisu imale posebno značenje.
Najstarija tehniku izrade cvjetova je uz pomoć „droteka“ (komada metalne žice). Presavinuti papir se umeće u „drotek“ te se njime pritiska, odnosno povlači prema dolje, kako bi se oblikovalo udubljenje. Potom se papir savija ukrug da bi se dobio oblik cvijeta.
Cvjetovi koji imaju latice izrađuju se na dva načina. Od krep-papira se oblikuje svaka latica zasebno ili se jedna traka papira presavije nekoliko puta te se na jednoj strani papir polukružno obreže. Zatim se papir rastvori i u koncentričnim krugovima skuplja oblikujući cvijet.
Partica se izrađuje od plavih, roznih ili bijelih cvjetova koji se nižu jedni za drugima. Stavljale su se na raspela u kutovima prostorije. Gotovo je svaki dom imao kut u kojem je stajalo raspelo i slike svetaca, najčešće Presvetoga srca Marijina i Isusova
hiMEN
ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr
Očevi sinovima, majke kćerima, u pubertetu pričaju o osjetljivim temama. Kad su moje djevojčice zagazile u pubertet, bez obzira na to što sam znala da im ono o čemu ću pričati nije nepoznanica, imala sam potrebu reći im ono, o čemu majke s kćerima razgovaraju.
Pričala sam im onako kako mislim i osjećam;
****
Kad kažemo, “sve što je prvo, pamti se”, najčešće pričamo o prvoj ljubavi, prvom poljupcu. O onome što poslije toga slijedi, nerado pričamo. Radi lošeg iskustva, ili radi onoga kako su nas učili i odgajali!? Mislim da ovo drugo ima ključnu ulogu.
Metamorfoza djevojčice u ženu počinje vidljivim znakovima. I onim manje vidljivima.
Mjesečnica je prekretnica u životu svake žene. Do jučer bezbrižnu djevojčicu, majka uči onako, i onoliko koliko zna, upozorava.
Još jučer, dječaci, prijatelji u igri, preko noći postaju zabranjena zona.
Zašto?
Žene se rađaju s onim što muškarcima puno znači. Bez njega, ženama bi puno lakše i jednostavnije bilo, ali eto, priroda se pobrinula da tako bude. Vjerujem da za ime muškarcu možemo zahvaliti. Da je mogao, tu nesretnu, tanku opnu, forMEN bi nazvao, ali Latinskom
rječniku ime nije odgovaralo, pa ga je hiMEN nazvao.
Žena s hiMEN-om je, (kojeg li apsurda) nevina i poštena!?
One koje su "bez njega ostale”, pogrdnim imenima su nazivali. Za brak nisu poželjne bile jer, gle čuda, muškarcu je jako važno prvi i zadnji, u životu žene biti!
Tako je od kad je svijeta i vijeka.
Ono što je muškarcu (sa što više žena biti) na ponos, ženama je(zaljubiti se, muškarcu vjerovati i hiMEN “žrtvovati”) na sramotu.
Pitam se, kako bi spolna (ne)ravnopravnost izgledala da su i muškarci, do prve bračne noći, morali u celibatu živjeti!?
Ne trebamo se zavaravati i u prošlom vremenu govoriti. Unatoč napretku u tehnici i tehnologiji, u mentalnom sklopu nije se puno toga promijenilo.
Usprkos i unatoč svemu i svima, emancipirana žena, u korak s muškarcima gazi.
S hiMEN-om ili bez!
****
Vrpoljile su se i smijuljile, ali me nisu prekidale.
Kad sam završila, gledale su me u nevjerici.
-To je sve što ćeš nam reći?
-Ako želite, mogu ja i drugačije.
-Samo to ne! Hvala ti mama.
(Objavljeno u zajedničkom zborniku “ Frida -ženski razgovori”)
Zbogom, Mayday!
stella.blog.hr
Sve si mogla i sve znala, samo nisi mogla
pobjeći tužnoj sudbini. Nikad se nismo
uživo srele, ali sam te kroz tvoje pisanje
dobro upoznala. Mnogo mi je žao što te
ni u nekoj novoj zajedničkoj knjizi
(koje neće biti) ni uživo neću sresti.
Počivaj u miru i znaj da ćemo te se
i ovdje povremeno sjetiti.
Nikolinje, sjetih se želje...
dinajina-sjecanja.blog.hr
CIPELICE SREĆE
S nostalgijom se sjećam svojih djetinjih snova o Sv. Nikoli, o darovima o kojima sam maštala a on ih nikada nije donio. Na dan dolaska Sv. Nikole vladalo je veliko uzbuđenje među svom djecom u susjedstvu. Svi smo glasno izražavali svoje želje, jedva smo čekali trenutak kad ćemo tik prije odlaska na spavanje uglancati svoje jedine cipele do kristalnoga sjaja...jer i to je znak koliko ga željno čekamo... uglancane cipele!
Mihela Hadrian nažalost prerano preminula blogerica @Lobotomija je pisala o blagdanu Sv. Nikole, o njenom djetinjem iščekivanju poklona, uzbuđenju zbog njegovog dolaska. Njene cipelice sreće su ostavile dubok trag u sjećanju i bude moje uspomene iz djetinjstva.
Večer u dnevnoj sobi none i nonića, iz kamina se širio miris borovine, a oni su pričali legendu o svetom Nikoli, njegovoj dobroti i njegovom noćnom darivanju kroz dimnjak... stavljala sam čizmicu kraj kamina i odlazila sretna na spavanje. Jutrom se radovala darovima...
Mi u stanu nemamo kamin, ali nismo prestali slijediti snove, kao da je sveti Nikola ljubavlju u nama zaustavio vrijeme ozbiljnosti, darovao nam vrijeme snova i vječnog djeteta, dijete u meni se još uvijek raduje daru koji me dočeka u svitanju...
Nikolinje je. Sreću čine male stvari. Pjevušiš, miris kave se širi sobom,
pored šoljce uvijutak. Sjetih se želje tek naznačene pričom o djetinjstvu.
Dijana Jelčić
Sveti Nikola...
mecabg.blog.hr
Sveti Nikola,
zaštitnik dece, pomoraca, devojaka, siromašnih, studenata, farmaceuta,
pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika
Da li su čizmice pune slatkiša, ili je Krampus doneo šibe??
Od detinjstva se nadam da će Krampus izgubiti moju adresu...
Ove godine sam odahnula,
samo su slatkiši,a Krampus nije zveckao lancima...
Sretan vam Sv.Nikola i miran vikend hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Kako se zove Rus koji ne voli da gleda filmove?
-Njetflix
Kako se zove vozač koji nema kola-Nikola
Kako se zove Darija koja radi gluposti?
Pizdarija
Kako se zove puž koji krade
-Lopuža
Šetala dva kalkulatora ulicom i jednog pokupi auto, a kaže drugi:
Ne računaj na mene.
Dođe Mujo pijan kući i odjednom se čuje:
- Bum!
Pita Fata:
- "Mujo, šta je to palo?"
- "Kaput," odgovori Mujo.
- "Kako se kaput toliko čuje?"
- "Bio ja u njemu!"
Kako se zove Porsche za sirotinju??
Porshe Paranema
Izložba
luki2.blog.hr
Najava današnje izložbe Munira Vejzovića:
Povodom nedavnog odlaska istaknutog hrvatskog slikara i grafičara Munira Vejzovića (Doboj, 29. siječnja 1945. – Zagreb, 29. rujna 2024.), Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Zagrebu, u Galeriji Josip Račić od 5. prosinca 2024. do 5. siječnja 2025., kao simbolički oproštaj od umjetnika koji je mnogo surađivao s Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti i Galerijom Račić, gdje su održane njegove brojne tematske, retrospektivne i monografske izložbe organizira malu komornu izložbu „U sjećanje na Munirove pastorale ili na svijet od jučer“.
Autorica i kustosica izložbe Iva Körbler u predgovoru izložbe pojašnjava kako je opus Munira Vejzovića zapamćen kao jedan od posebnijih slikarskih i crtačkih svjetova u modernoj hrvatskoj umjetnosti.
Svi radovi za ovu izložbu posuđeni su iz Zbirke Biškupić.
Samo jedna od prekrasnih slika...Meni se baš ova najviše svidjela....
Nakon izložbe, otišla sam na promociju jedne divne knjige.
Večeras je - u 19 h - u Kulturno informativnom centru Veleposlanstva BIH u Zagrebu (Ilica 44) bio predstavljen odličan roman Ines Kajić Bubalo naslovljen KROJAČICA. Evo što Julijana Matanović kaže o ovoj posebnoj knjizi:
Ljubav na prvo čitanje (ulomak)
"... Rat uništava Grad, ismijava ljepotu. Da bismo posve spoznali količinu razornog zla, moramo, zna to autorica romana, opisati i kako je prostor nekada izgledao. Slike će najsnažnije doći do čitatelja ako Grad stavimo u samo središte i opišemo ga gledištem velikih ljudi od umjetnosti. Mostar dvadesetih godina prošlog stoljeća, ulice za kojima su mnogi čeznuli, grad kojemu su se divili, grad ugodan i oku i duši. I sve to do samo jednog trenutka… No, oni koji su znali čitati utišane znakove, mogli su puno toga i naslutiti. Bi li bilo drukčije da su neki od nas u povijesti bili jači, da su se suprotstavili, ne velikim djelom, samo sitnicom, bi li nas sustiglo toliko jada? Bi li se Aleksa Šantić razbolio da je imao snage odlučno stati pred majku koja u svoju kuću, za svoju snahu, nije htjela primiti Latinku Anku… Nesreća se samo razbuktava našim malim sitnim doprinosima.
Detalji određuju veliku povijest, narativne indicije otkrivaju vlada li pisac dobro zanatom. A ispred toga dvoga, kad je ovaj roman u pitanju, stavljamo znak jednakosti.
Nakon što je „Krojačica“ svojim rasporedom priča u vremenu pogodila moje poimanje povijesti, definirano i pročitanom lektirom i životom između dva rata, učinila je još nešto, možda još puno značajnije. Godinama nastojim reći da su pisci jakih političkih biografija imali i svoj mali osobni život, samo svoj a ipak nalik nekim našima. Život je to prepun trenutaka iz kojih neki drugi, koji su najglasniji u osudama, nikada ne bi izašli uzdignute glave. Ines Kajić Bubalo mudro, ali i tiho, polemizira s onim proučavateljima književnosti koji za Andrićevom biografijom posežu samo onda kada žele umanjiti piščevo djelo i njegov značaj. I tada mu na svjetlo naših zamućenih gradova izvlače činjenice javne biografije. A o dvogodišnjem dječaku ostalom bez oca, o majci radnici u tvornici ćilima, o odlasku tetki i tetku žandaru, o tome šute. Ne govore, jer to za život budućeg diplomata i čovjeka koji je zauzeo stranu - po njihovoj procjeni - nije važno. Slažu se sa znanstvenicima koji tvrde da nas oblikuju prve tri godine života, slažu se s građevinarima koji ističu da su najvažniji dobri temelji buduće kuće, ali stečena znanja zanemaruju kad se krene razgovarati o dječaku koji je završio kod očeve sestre u Višegradu. Za njih to tada postaje samo činjenica dostojna pozitivističke metode koje smo se davno, pod naletom imanentne kritike, odrekli. I sad kad netko tom piscu odgojenom kod tetke - jer mu majka nije bila ni dovoljno učena, ni dovoljno imućna - dade pravo na njegovu slabu biografiju, mojoj čitateljskoj sreći nema kraja. Ovdje Ivo razgovara sa svojom majkom, sjeća se djetinjstva, sjeća se svega što dovodi do onog pravog Njega o kakvom mnogi nisu željeli, i još ne žele, razgovarati. Jer onda ne bi mogli suditi; po narudžbama onih koji možda i ne pamte prezime bega s prvih stranica „Travničke hronike“ i ne razumiju što beg želi poručiti mlađima kad im spominje gledanje u leđa tek pristiglih konzula.
Andrić, prema kroju Ines Kajić Bubalo, stiže iz Sarajeva u Mostar. Stiže da bi razgovarao s teško bolesnim Aleksom Šantićem, pjesnikom koji, u kući svoje sestre Perse, živi posljednje svoje dane. Dolazi da bi razgovarao i potom zapisao. I potpisao se kao svjedok. I Aleksa je u „Krojačici“, poput Andrića, samo čovjek. Velik u očima drugih, a nesretan i umoran. Slab. Dok podatak o pjesnikovoj nesretnoj ljubavi zauzima samo jedan redak u leksikonskoj natuknici, u zbiljskom njegovu životu on je život sam. Cijeli, uključujući u sebe i svoju konačnost.
Mostar tih godina je grad ljepote, pjesnika, umjetnosti, književnih časopisa, literarnih i likovnih kružoka. Povijesno provjerljiva imena u društvu fikcionalnih, bez upisivanja godina. One ionako nisu važne. Nazivi časopisa, prezimena, daju nam povijesni okvir u koji ćemo priču ugraditi. A priča je jaka, jača od ladica koje će skora budućnost, ionako, u ime grijeha prošlosti, razbiti. I samo će priča svjedoka ostati. Ostat će zapisano ono izgovoreno u stankama između dva putovanja, dva rata, dviju nesretnih ljubavi, dvije smrti bližnjih… Na ovim je prostorima, svjesni smo toga većina nas, međuvrijeme jedino stalno.
„Krojačica“ nije samo pohvala pričanju, ona je i slava slušanju. I ovdje je autorica pogodila moj dugogodišnji čitateljski program. Andrić je u mostarskoj aščinici, čekajući susret s Aleksom, slušao priču o gradnji čudesnog mosta preko Neretve. Slušao je legendu, toliko nalik na onu po kojoj će i sam pisati o svojim mostovima. Čak će mu i neke rečenice, znaju oni koji su Andrića pažljivo prolazili, podsjećati na rečenice neukog, ali talentiranog mostarskog kazivača. Andrić će pažljivo slušati i Aleksinu priču o njegovoj nesretnoj ljubavi s fotografovom kćeri. Andrić će slušati priču pjesnika čije je povjerenje zaslužio. Aleksa je ne bi bilo kome povjerio na čuvanje. Sjetimo se samo u kojem je trenutku Andrićev fra Petar saznao za pravu priču o Ćamilu. Tek onda kad je je u očima govornika postao čovjek od povjerenja. Jer, nema ništa važnije od priče. Nema ništa važnije od njezinih povjerenika i njezinih čuvara. Sve nam mogu uništiti, samo svjedočenje rečenicama ne mogu. Zna to i pripovjedačica Sonja koja „Krojačicu“ - u epilogu - ostavlja kao dokument, kao dokaz i kao opomenu.
„Krojačica“ je i priča o ženama u umjetnosti...
Ljepota štiva, poput ovog, zasigurno nas ne može spasiti od ludosti, jalovosti i smrti, ali nam može zadržati pogled. Precizan i oštar, upućen ravno prema licu onih koji pred nama sklanjaju pogled."
Moj utisak je da su se spojile moje dvije ljubavi: diplomacija i pisanje, u ovoj knjizi.
Izgovorena je jedna divna misao: pisanje je nastavak diplomacije samo na jedan drugačiji, možda ljepši i kulturniji način. Uvjerena sam da prave riječi u pravom trenutku mogu mnogo toga "popraviti" i dozvoliti drugima da nas upozna kroz kulturu i običaje, kroz naša razmišljanja i naše nasljeđe. Kako pisanje, tako i kazalište, pjesme i sl.
Mislim da je Julijana prava osoba za pisanje o ovoj knjizi, zbog svoga rođenja, zbog poznavanja mentaliteta i zbog toga što je i sama pisac.
Knjiga je za sada pronašla izdavača u Bosni i Hercegovini, a zašto ne razmišljati pozitivno i nadati se da će u dogledno vrijeme pronaći svoje utočište i u Hrvatskoj.
Treba nam puno više ovakvih knjiga- i bilo bi puno lakše razumjeti drugoga. Optimist sam - uvijek se nadam najboljem.....
Ljubim!
05
čet
12/24
Navlakuše (kako to ružno zvuči)
teutinaljubav.blog.hr
Ovih par godina koliko nas nije bilo na blogu više smo boravili na ličnjaku. Kao i sve drugo što je novo, bilo nam je u početku zanimljivo.Bili smo članovi nekoliko grupa koje su nas zanimale. Jedno smo vrijeme imali grupu koju smo mi osnovali, točnije Draga je bila inicijator. S vremenom su nam dosadile grupe u kojima su se vrtile uglavnom iste teme. Primjer su grupe u kojima se uglavnom vrte fotke nečijega grada, po tisuću puta viđene, objave koje su tu tek da bi netko rekao dobar dan, tek da bi se javio, silovanja vijestima sa kjekakvih tiskovina jedne te iste na večini stranica, forsiranje kojekakvih fifica iz dana u dani i nečijih intimnih života kao da su pretplačeni da se o njima piše svaki dan. U svemu tome, mene su najviše živcirale navlakuše tipa: Ovo je najbolji lijek na svijetu protiv, ova je voćka najbolja na svijetu, ako u hranu dodate jedan sastojak, uzimao je samo ovo i ozdravio od šet vrsta rakova ... Slične se navakuše objavljuju i na stranicama tiskovina. Jasno sve da bi otišli na stranice gdje bi mogli pročitati što je to OVO i tamo ostavili svoj klik. Na skoro svaku takovu objavu sam se izrugivao u komentarima, posebno ljudima koji bi mi objašnjavali što je to na slici ne shvačajući moje izrugivanje. Na kraju sam vidjeo da je najbolje takove stranice zabraniti da mi se ne pojavljuju i ne dižu mi tlak. Pa onda silovanje Hrvatskog jezika kojekakvim outfitima, stylinzima ...
Da vas previše ne silujem, evo i jedne moje navlakuše: OVAJ je lijek najbolji na svijetu protiv podočnjaka. Način primjene pročitajte u komentarima 
Voliš li me ?
donabellina.blog.hr
pitao si me jučer, iznenada
je li te prestajem voljeti
zaboravio si da epitafe pišem povremeno
i da punim kofer sitnicama
za Muzej prekinutih veza
moram se odjenuti
odšutjeti sebe
i maknuti ovaj mjesec između roleta
mir ti poklanjam
uokvirenu sliku noćnog mira, eto....
mi smo ipak poput dva otoka uokvireni morem i stijenama
postojani
dok postoje
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr