Sve kategorije po listama
18
uto
11/25
DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE VUKOVARA
potok.blog.hr
Sjećam se toga dana u progonstvu kad smo iz sata u sat pratili preko radija situaciju u gradu na Dunavu.
Izvještaji su bili potresni i zastrašujući, naše nade u skori povratak kući bile su temeljito poljuljane...
Proći će još četiri godine do Oluje, dana oslobođenja većeg dijela okupiranih krajeva Hrvatske.
Početkom 1996., kad su se stekli uvjeti za to, vratili smo se svom domu.
Dobili smo državu koja ima svojih mana i vrlina, kao, uostalom, i svaki od nas.
Što bude više ljudi kojima nije životni moto zgrtanje materijalnog pod svaku cijenu nego se vode ljubavlju prema
svemu stvorenom, posebno prema bližnjemu, bit će bolja i Hrvatska i svaka zemlja pod kapom nebeskom.
Gdje nema pohlepe nema ni korupcije.
Gdje se u djecu usađuju prave vrijednosti smanjuje se baza iz koje se regrutiraju loši političari i uopće loši ljudi,
Gdje se živi u skladu s prirodom ljudi su sretniji...
Život je slap a svatko u njemu kap, kako kaže Cesarićeva pjesma.
Eto, s ovim mislima želim odati poštovanje žrtvama Vukovara te svim poginulima i ranjenima (duševno i tjelesno) u Domovinskom ratu.
Danas V u k o v a r ...
agava505.blog.hr
*** Danas...
u sjećanje
dostojanstveno
s ponosom
da se ne zaboravi
V u k o v a r !
***
Oštrica krika
kroz maglu siječe
pokraj vode
krvave rijeke...
Truplo jedno leži,
zapelo za granje
tu je završilo
bolno putovanje...
Oči otvorene,
kao da dno traže
izgubljene šanse
u nepovrat,
nezaborav....
Nasilje, modrice,
kontuzije, klanje
sigurno silovanje
polomljen vrat....
Kako bolan,
grozan kraj
za
m l a d o s t
jednu
koji se to monstrum trudio
zadobiti ljubav njenu??????
Zasigurno zvijer
za njom zaplakala
n
i
j
e
a pravda šuti...
šuti...
š u u u u u u t i i i i i i
progovoriti -
z
a
b
o
r
a
v
i
l
a
je
ilustracija: slika s interneta
NEPOVRAT
sewen.blog.hr
Nepovrat, u tome izgara moj kraj,
Dok blješte svjetla dozivajući zoru.
Pucaju brane jer diže se vodostaj,
I sav će mulj otići prema moru!
Nepovrat, nema tu izbora da te zakoči,
Sve napravljeno ne možeš povući više.
Oprosti starijima, da duša mirnije kroči
I ostavi djeci slatkiše...
Nepovrat, malo je tvrda ta riječ, kao kula,
Kao štit, al štit zna i pući!
Na kraju si opet samo jedna nula...
Što proživi život - život darujući...
VUKOVARSKI SUZIVOT
kenguur.blog.hr
Uzasavam se rijeci suzivot. Od zavrsetka Domovinskog rata i mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja 1998 godine, gradjani Vukovara, svih vjera i nacija zive kako se kaze neki suzivot. Zasto ne zivot, nego suzivot? Jos uvijek postoje oni koji koji ne pokazuju zaljenje radi svega sto se dogodilo, pa je logicno da druga strana ne moze dati oprost.
Kako ce moj susjed koji 34. godine trazi brata, dati oprost i kako moze zaboraviti?
Kako da zaborave i daju oprost obitelji jos 328 osoba koje se vode kao nestali na podrucju grada Vukovara?
Dok jedni sute i kriju tajne, druga strana tuguje i jos trazi nestale, koje u posljednje vrijeme iskopavaju na gradskom smetlistu petrovacka dola.
Na Petrovačkoj doli kod Vukovara je, prema najnovijim podacima, najmanje 35 žrtva identificiranih ili ekshumiranih.
Na lokaciji Ovcara ekshumirano je 200 osoba od cega su dvije zene, a jedna je bila trudnica.
Prema nekim podatcima u Vukovaru je 1991 godine stradalo 2717 osoba, gradjana Vukovara i branitelja.
- Boris Tadić (bivši predsjednik Srbije) — Tijekom posjete Vukovaru 4./studenog/2010. položio je vijenac na Ovčari i rekao da je došao “da se pokloni žrtvama … izrazi žaljenje i izvini se”.
- Boris Milošević (hrvatski političar) — na Dan sjećanja u Vukovaru (18./studenog/ 2020. je izrazio sućut i “izražava žaljenje” obiteljima stradalih.
- Zasto to ne ucine i lokalni politicari javno?
Oni imaju veliku odgovornost i obavezu, ne samo za sadasnjost, nego i za buducnost.
Kako ocekivati oprost bez kajanja i iskrenog zaljenja? Katarza je jako bitna da bi se umjesto suzivota zivio zivot.
Nije moj grad samo rat. Moj grad ima toliko toga o cemu se puno ne pise i sto ne vidimo u medijima. Moj grad ima dobre ljude, lijepe obicaje i nalazi se na prekrasnom mjestu. Dijelom Slavonija, dijelom Srijem, okruzen Dunavom i Vukom. U mom gradu je zivio Lavoslav Ruzicka, dobitnik nobelove nagrade. Tu su i pisci i knjizevnici. Grad velike povijesti, izmjesan sa oko 30 razlicitih nacionalnosti. Na zalost jako malo se spominje Borovo Naselje. Naselje koje je svojim novcima izgradio Tomas I Jan Bata, a kasnije se prosirivao novcima kombinata Borovo, na koji smo mi svi ponosni. Jos sezdesetih godina, Borovo je imalo svoj bazen, , a otvorio ga je Veljko Rogosic. Borovo je imalo aerodrom jos od tridesetih godina, nekoliko osnovnih skola, zanatsku skolu, brojne trgovine. Borovo je imalo i gigant Borovo u kome je bilo zaposleno oko 22.000 radnika. Grad pun zelenila u koji su svi rado dolazili i uvijek bili dobro docekani.
Vukovar je uvijek bio grad velikog srca i takav ce i ostati.
Key West
stella.blog.hr
Ljera je boravila na Floridi u svom omiljenom Key West.
Za ovu fotografiju mi piše: "Specijalan pozdrav za tebe:
živa latino muzika levo, ples rumba, samba, u sredini,
kubanski restoran desno. Odmah sam pomislila na tebe
i kako bi im se pridružila." Kako li je pogodila :) ?
Pred muzejom Tennessee Williamsa,ona piše:
"Ja na pravom mestu. Muzej je otvoren pre par godina
više kao memorijal, ali sam morala da vidim.
Sećanje na velikog pisca i neobične teme."
Jedna od pisaćih mašina na kojima je Tennessee
Williams pisao u Key West.
Detalji iz muzeja.
Za kraj šlag na tortu, čuveni zalazak sunca.
Kažu da je ovdje najljepši na svetu.
Većina nas nikad neće doći ovdje pa sam morala
ovu ljepotu podijeliti s vama.
VUKOVAR..
eurosmijeh.blog.hr
Kao i svake godine na danasnji dan sjetimo se hrabrih branitelja Vukovara..
Kao voda za čokoladu
luki2.blog.hr
U ponedjeljak, 17. studenog u 18.30 sati u Surogatkinu KIC (Preradovićeva 5) održala se sedma večer ciklusa FILMBOOK uz projekciju igranog filma "Kao voda za čokoladu" redatelja Alfonsa Aráua.
Film "Kao voda za čokoladu" ekranizacija je romana meksičke spisateljice, ujedno i scenaristice filma Laure Esquivel. I knjiga i film primjeri su magičnog realizma, pa se tako osjećaji glavne junakinje Tite prenose na ostale likove preko hrane koju ona priprema. Komično-tragični zaplet otvara univerzalna pitanja: je li moguće ispriječiti se ljubavi, kontrolirati ju ili pak uništiti? Može li ljubav uvijek naći svoj put te što se događa ako se pokušava napola realizirati, ignorirati ili pak ubiti? To su samo neka od pitanja..
Film je osvojio 27 nagrada i 14 nominacija, između ostaloga nominiran je za BAFT-u te Golden Globe nagradu, a među najvažnijim osvojenim nagradama ističu se nagrada publike i nagrada za najbolji scenarij na Chicago IFF-u te nagrada glumici Lumi Cavazos za ulogu Tite na Tokyo IFF-u.
Program FILMBOOK posvećen je filmovima nastalima prema književnim djelima i nudi profesionalne uvide u filmska i književna djela kroz tri područja djelovanja; filmsko, književno i psihološko-psihijatrijsko. Izabranih osam naslova za prvu godinu programa birani su po stilskoj, tematskoj i žanrovskoj raznovrsnosti te pokrivaju raspon od 20 godina u filmskom i više od 70 godina u književnom stvaralaštvu.
Nakon svake projekcije slijedi tribina na kojoj sudjeluju prof. Korana Svilar, spisateljica i gimnazijska profesorica, dr. Sandra Ferenčić Ćuk, psihijatrica, educirana u psihodrami, psihodinamijskoj, psihoanalitičkoj i procesnoj psihoterapiji, transakcijskoj analizi i Gestalt terapiji te izv. prof. art. Katarina Zrinka Matijević, filmska autorica i sveučilišna profesorica, voditeljica programa FILMBOOK.
Sinopsis filma:
Djevojka Tita za vrijeme revolucije živi u zabačenom meksičkom selu sa tradicionalnom i strogom majkom te dvije sestre. Njezina je ljubav prema Pedru zabranjena zbog krute obiteljske tradicije prema kojoj najmlađa kći mora njegovati majku. Do ušiju zaljubljeni Pedro, kako bi živio s Titom pod istim krovom, radi kardinalnu grešku i ženi njezinu sestru.Tita tako dobiva priliku svoju ljubav, ali i druge osjećaje izražavati kroz svoj talent za kuhanjem. Njezina hrana utječe na one koji je jedu stvarajući niz tragikomičnih zapleta koji Titinu ljubav, ali i sudbine svih ostalih likova, kaotično i poetično, nosi ka raspletu u stilu magičnog realizma.
(1992., Meksiko,123')
Režija: Alfonso Aráua
Scenarij: Laura Esquivel
Po romanu Kao voda za čokoladu Laure Esquivel iz 1989.
ULOGE:
Lumi Cavazos (Tita),
Marco Leonardi (Pedro Muzquiz),
Regina Torne (Mama Elena),
Mario Iván Mártinez (Dr. John Brown)
Meni je diskusija o odgledanom uvijek najbolja. Ono što nam daje knjiga, ne može dati film i obrnuto.
Kraj filma - tu je najbolje "vidljiv" magijski realizam. I sad - nikome se nije svidio kraj. Da, ali....."Sve prave ljubavi su tužne." Kao da nešto pukne u nama, kada nešto ili nekoga jako dugo čekamo - pa jednostavno nam je previše kada se nekoga dočepamo..Srce prepukne- od sreće. Ljubav prema obitelji - da, ali bezuvjetno? Čak i ako Te gaze i ne vole?!
Tako, odeš sa ljubljenim u jednu novu dimenziju....
Slijeva na desno: Zrinka Matijević, Korana Svilar, te dr. Sandra Ferenčić Ćuk....
A ovo je hrana, poslastice i igračka koja pišti......Za moju Miju.
Ljub!
17
pon
11/25
Boja crvena
komentatoricamicaa.blog.hr
Večeras, kao i godinama unazad na današnji dan, upaljene svijeće cijelom kilometarskom Vukovarskom ulicom
Od Općine do Cytia
dozvolom autora
Pobrkani planovi
bez-obzira-109.blog.hr
Neću podastirat medicinsku dokumentaciju
previše je to papirušine
izmakao mi Split zbog akutnog ukočenja
vrata što okreće "glavu kuće"
a bez vrata smo bezvratni
a nema manipulacija
miruj, medikamentiraj se i gledaj
uljeza u kuhinji s voljom ali sumnjive spretnosti
šuti i čekaj mirno i umiljato
radovi prekinuti
stigla dostava kompletnog ručka
jedna moja potomica dobra kuharica
ublažila boljke ukusnim obrokom
Otvorio mi se prostor djelovanja
medikamenti čuda čine
kao i dvodnevno mirovanje
blago sam se isklizala iz pasivnosti
posegnula za doniranim voćem
dušu dalo za marmeladu
akcija
nastala je gulijada
laganini pripremam sredstva za proizvodnju
a svesrdna pomoć je tu
osjećala sam se kao predradnik u proizvodnom pogonu
gledam
vrebam slučajne propuste koje gutam
nije fer neplaćenim pomagačima zagorčat
Pasiranje
miješanje bez zastoja
ne smije zagoriti ni slučajno
nitko ne voli zagoretinu mazati na kruh
dugačak je to proces
mandarine su vodenaste
potreban im je pektin nadoknađen jabukama
sve je na kraju bilo kompaktno
sjaji se površina
hvata se korica
svojom rukom radim na završnoj fazi
sretna zbog sudjelovanja (gledanja)
prožeta zadovoljstvom što se još nađe oslonaca
koji ne zanovijetaju
samo preuzimaju
zajednički rad
za zajedničku konzumaciju
Planovi su se malo pobrkali
'ko te pita
za Split ima vremena
a marmeladnu avanturu bih opet ponovila
s više udjela sebe
provjerila sam teglice
okretanjem se uvjerila da ide po "propisu"
nije ni čudo kad muška ruka miješa
a kažu da su žene za miješanje i "miješanje"
sve se pobrkalo
Divna skupina mladih ljudi
konobarica123.blog.hr
Pao je mrak još u Vatikanu. V je hvatala sjene, postrojavala nas izvan snopova svjetala upaljenih lampi na trgu S. Pietro. Malo lijevo, tako, vi stanite unutra, a vi malo dolje, može, super... Baterija ne njenom profi fotiću je već iscurila i posljednje smo fotke uhvatili nečijim ajfonom, jer on ima najbolju rezoluciju. D je parkirao tik do nekog zapadnog ulaza na trg. Toliko blizu da sam se cijelo vrijeme bojala da nas auto neće tamo dočekati dok se vratimo. No, D je polu Talijan i izuzetno snalažljiv tip pa zna gdje se, kako i kada može parkirati. Ovo je free 2 move, kad vide oznaku te aplikacije, ne dižu i ne stavljaju kazne, samouvjereno je izjavio zaključavajući auto.
Pofotkali smo se dakle u Vatikanu, dok je noć krala dan, a kad smo sjeli u auto unajmljen preko aplikacije free2move, mrak se spustio na rimske ulice. U relativno novome C4 D je samouvjereno vozio kroz grad, prešaltavao se iz trake u traku na onaj italo način. Uguravanjem. U autu smo stiješnjeni na zadnjem sjedištu V službena fotografkinja promocije, studentica režije u Gorizi i Juniorkina frendica od vrtića još, Juniorka i ja. D Juniorkin dečko je vozač, a L, također frend od vrtića preko osnovne i srednje pa do studentskih dana i brat blizanac Juniorkine najbolje frendice - suvozač je. On je naime morao biti u autu, jer free2move ima kompliciran postupak iznajmljivanja auta, a ispostavilo se da na neku foru jedino njegova vozačka odgovara svim uvjetima. I tako mi zadovoljni, opijeni lijepim danom u kojem je mladost potegnuvši oko devetstotinjak kilometara uveličala i uljepšala obranu i proklamaciju diplome svoje frendice jezdimo zakrčenim rimskim ulicama. Odjednom se kroz zvučnike protegne glas Lorette Goggi i njen svjetski poznat, talijanski klasik Maledetta primavera.
SKUPINA MLADIH LJUDI
tignarius.blog.hr
VENEZUELA
ONI KOJI SU "ZAMOLILI" organizatore SRBIJANSKOG PRESERAVANJA U SPLITU I ONI U ZAGREBU SU NAZVANI HULIGANIMA A DIO I ZATVORILI!!!!
Ne da mi se izpravljat velika slova!
Mjerila po kojima ovaj svijet mjeri zlo su došla do podpunog absurda!
Ja sam jučer bio na svojoj Širokobriješkoj a sutra idem u Vukovar!
Možda neki ne razumiju!!!
AP I SJENE FAŠIZMA ( Anatomija jednog zaborava )
marinjurjevic.blog.hr
Sredinom lipnja ove godine 400 znanstvenika, pisaca, umjetnika ( među njima i 31 nobelovac) poslali su „Otvoreno pismo“ javnosti naslovljeno: „Prijetnja fašizma se vratila“. Ovo „Otvoreno pismo“ počinje alarmantnim riječima: „Baš kao što se dogodilo 1925. godine kada je Musollini bio na vlasti, i danas moramo otvoreno osopriti brutalno nametanje fašističke ideologije.“ U rujnu je dogovoreno da će se od 26. do 29. ožujka 2026.g. održati Prva međunarodna antifašistička konferencija u Porto Alegreu (Brazil ).
Ima li to ikakve veze s Hrvatskom čija vlast, kako bi to u svojoj knjizi „Amnezijci“ rekla francusko-njemaćka povjesničarka Géraldine Schwarz, pati od kolektivnog „amnezijskog poremećaja svijesti“ ali i od još niza kognitivnih disfunkcija ? ima, itekako ima pa ma koliko to naš “deaf, mute and bliind“ vladajući establišment uporno “nečuo, prešućivao i nevidio“.
VRIJEME TAME
Čitava ljudska povijest je na neki način priča o međusobnoj isprepletenosti dualističke tradicije koja se uglavnom definira kao učenje o dva počela. U toj dualističkoj teodiceji kozmos se promatra kao rezultat i poprište borbe dva suprostavljena načela, dobra i zla, Svjetla i Tame. U tzv „kozmičkom dualizmu“ zoroastrizma materjalni svijet u osnovi je “dobra tvorevina“ koja, premda je stalno na udaru zla, grijeha i smrti, u konačnici uništava silu zla. “Antikozmički dualizam“ poistovjećuje materijalni svijet (tijelo i tvar) s zlom. Kršćanska tradicija borbe dva suprostavljena načela dobra i zla poziva se na Isusove riječi po Mateju (7,17-18): „Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovia zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova.“
Zanimljivo da je najveći njemački intelektualac svog vremena, Max Weber, 26. siječnja 1919.g. u Munchenu ( jedva deset tjedana nakon što je Landtag, bavarski parlament, imenovao junaka trenutka i „mesijanskog idealistu“, neokantovca Kurta Eisnera - urednika „Vorwartsa“, dnevnih novina SPD-a, “ministrom predsjednikom“ Bavarske Republike ) pred “Slobodnom studentskom unijom“ održao svoje slavno predavanje “Politika kao poziv“. Kritizirajući “etiku uvjerenja“ u korist “etike odgovornosti“ u trenutku kada je u Goetheovom Weimaru proglašena republika na čelu sa Socijaldemokratima „pretvarajući taj mirni, kulturni i dinamični grad u pozornicu na kojoj se uvježbavalo 20. stoljeće“ Weber je citrao riječi Goetheovog Fausta: „Vrag je star, ostarite da biste ga razumijeli“. Za razliku od duge tradicije dotadašnje civilizacije pa i samog Isusa Krista (po Mateju) Weber se snebivao nad „naivnosti vjerovanja da iz dobra dolazi samo dobro, a iz zla samo zlo“. Često se, tvrdio je, događa suprotno. Među slušateljima su se nalazili Max Horkheimer ( kasniji utemeljitelj Frankurtske škole ), različiti revolucionari, lenjinisti i Spartakovci i nekolio budućih nacista poput Rudolfa Hessa i Ernsta Rohma.
Danas znamo da se sve ovo dešavalo u praskazorje rađanja fašizma i nacizma u Europi. Weber će uskoro umrijeti i neće dočekati dolazak “vremena tame“ koje je već kucalo na vrata Europe. Miguel de Unamuno će se 1936.g. u Salamnci suprostaviti falagistima dijaboličnog jednookog generala Joséa Millána Astraya, braneći kao rektor Sveučilišta prostor slobode riječima: “Ovo je hram inteligencije i ja sam ovdje vrhovni svćenik. Vi profanirate ovaj sveti prostor...“ uz prijeteće urlike fašističke rulje: “Živjela smrt !“, “Smrt inteligenciji !“. Uskoro će dobri Bask umrijeti od iste „bolesti“ od koje će jednom puno godina kasnije “umrijeti“ i Pablo Neruda u Pinochetovom Čileu jer svi fašizmi su isti pa u ma kakvom prividno različitom obliku i različitom vremenu se pojavili. Tješiti se kako je danas napor obnove fašizma uzaludan jer ne postoji fašistički poredak pomalo je naivno.
A Hrvatska, gdje je tu Hrvatska ? Ona je svakim danom sve više u rukama AP-a jer se izvršna vlast dobrim dijelom transformirala u jedinu pravu vlast dok zakonodavna i sudbena vlast dahćući kaskaju za njom. Tako anagram AP nije više samo privatni, “osobni znak“ Andreja Plenkovića nego je postao opći zaštitni znak, simbol proizvoditelja političke supstance, stvarnosti kompletnog hrvatskog društva pretvarajući ga tako u svojevrsnog „Mogu što hoću“ - Cro-Demiurga ( Hrvatski Sabor, rujan 2017.g.). On odražava bit stvari same pa tako i potencijala naše autohtone “domaće tame“. Neka nas ne zavara prividna banalnost simboličnog načina “rađanja“ fenomena AP kao Demiurga i „logotipa kompletnog hrvatskog društva“ ( mobitelska sms komunikacije posrnulih pripadnica nekadašnjeg dokonog „političkog plemstva“ s Banskih dvora ). Sva prividna trivijalnost i tužna istina suštine tog “plemenitaškog kokošarskog dopisivanja“ upozorava nas na dubinu i alarmantnost krizne situacije u koju smo do grla zaglibili. U svakom slučaju, bilo bi zdravo da AP „baci oko“ na govor Umberta Ecca na Columbia University of New Yorku iz 1955.g. o “Ur-Fašizmu“, odnosno “vječnom fašizmu“. Možda bi mu pomoglo kao što i običan rasol pomaže prosjećnom pijancu nakon teškog jutarnjeg mamurluka. A da se u ovom slučaju radi o vrlo teškom i to „mentalnom mamurluku“ u to više nema ama baš nikakve sumnje.
HEIDEGGER U BANSKIM DVORIMA
U filmu Bernarda Bertoluccia „Novecento“ (1978.g.) Olmo Dalco ( Gerárd Depardieu ) kaže: „Fašisti nisu poput gljiva koje izniknu preko noći, ne. Postojale su gazde koje su fašiste posadili, njegovali ih ( volili ), plaćali ih“.
Svjedoci smo kako je ozbiljan dio svjetske, pa tako i naše javnosti poprilično uznemiren zbog raznih vrsta oživljavanja fašizacije. AP sa svog trona „političkog apsoluta“ ( „Mi smo tu negdje gore, politički gigant a opozicija sitnež“, press - 21.06.2025.g, ) usred Hrvatskog Sabora u svom Godišnjem Izvješću 15.10.2025.g. obznanjuje : „Ništa od desničarenja, sve se ispuhalo !“. Po njemu to samo ojađena lijeva opozicija u svojoj nemoći diže besplodnu buku zbog tobožnjeg toleriranja i koketiranja hrvatskog „apizma“ s ustašlukom ove ili one vrste. U stvari je cijela Hrvatska na čudan način postala tragikomična vrsta političke i svake druge mješavina svega i svačega u kojoj živopisni likovi poput notornog Thompsona postaju u pravom „klošmerovskom stilu“ najvažniji lakmus papir detekcije političkog bila našeg populusa. Ali, kao što bi rekao Ionesco : „Nikada nisam razumio razliku između komedije i tragedija. I duboko u sebi, istina je: tragedija je komedija koja vas ne nasmijava.“
Dođavola i Ionesco, valjda AP zna što govori ! Pa zar mladog političara u naletu Andreja Europskog nismo onomad 2016.g. upoznali kao spasonosni dašak demokratskog duha kada je moćnom Karamarku direktno u njegovo „desničarslo lice“ bacio svoju političku rukavicu hrabrom izjavom kako smatra „da stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana“. U tom trenutku je vidno iznervirani HDZ-ov koordinator za Sjevernu Ameriku Frank Bilaver agresivno tražio od Plenkovića da se ispriča Karamarku jer je „to što si rekao (..) udar na njega. Jak predsjednik je jaka stranka !“ Sjeti li se ikad AP ovih Bilaverovih riječi !? Makar noću kad sve utihne i kada je sasvim sam.
Tko zna, možda je AP neka zapadnobalkanska varijanta gospodara „bivanja-u -svijetu“ Martina Heideggera čija se filozofija ne može identificirati s fašizmom ali će mnogi, zbog njegovog političkog i ljudskog posrnuća kada se 1933.g. učlanio u NSDAP postavši rektor Sveučilišta u Freiburgu, učestvujući u raznim propagandističkim aktivnostima njega osobno identificirati s „filonacizmom“ ( U intervjuu „Freiburger Studentenzeintungu“ Heidegger tako kaže: „Sam Fuhrer i samo on njemačka je stvarnost, sadašnja i buduća, njen zakon“ a studentski život definira kao „oržani servis“ u „samoafirmaciji njemačkog sveučilišta“ ). Nije li to sama bit „apizma“ ? Naime. možda je ipak moguće nekako dijeliliti privatnog od javnog, mladog od „sazrelog“ AP-a ?! Šta ja znam. Čudima nikada kraja na ovim prostorima. Pa zar svi mi još uvijek pomalo ne lutamo „Šumom Striborovom“ ?
Hannah Arendt, Heideggerova nekadašnja ljubav koja je pred molohovskim apetitom nacizma morala bježati iz Njemačke nazvala je suučešništvo dijela intelektualaca i fašizma „savezom imeđu rulje i elite“ („Podrijetlo totalitarizma“). Heideggera i dio tadašnjih intelektualaca privukla je Hitlerova nacionalsocijalistička priča o transformaciji njemačke egzistencije i prevladavanja krize europske kulture posredstvom nacionalističke i autoritarne politike. Veliki Heidegger zanio se snom o obnovi i ponovnom uspostavljanju duhovnosti koji su jedino mogući uz povratak podrijetlu - korjenima. Kako je samo gadno morao izgledati njegov „povratak iz Sirakuze“ ( nakon onog Platonovog iskustva s Dionizijem Starijim još iz 4. st.p.n.ere ). Zašto nam to ipak zvuči jako aktualno i kakve veze s tim ima AP-ova izjava u Saboru ( 15.10.2025.g.) da „mi vodimo politiku modenog suverenizma“ ?
HEIL SCHICKLGRUBER
Otac Adolfa Hitlera rodio se 1837.g. kao Alois Schinklgruber. Bio je vanbračni sin Ane Marie Schinklgruber. U 39.g. (1876.g.) života Alios mijenja svoje prezime u Hitler. Nakon 13.g. dobio je sina Adolfa (1889.g.) koji bi se, da nije bilo te promjene, prezivao Schicklgruber a ne Hitler. Na svu sreću pedantni nijemci nisu izmislile nikakvo svoje „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“ ili neki sličan nadzakonski oblik propisivanja „podobne povijesti“. Njemačkim naci-nostalgičarima tako je uskraćeno da tu i tamo mogu arlaukati: „Heil Schicklgruber“. Takvo Vijeće ostalo je autohtoni, jedinstveni specijalitet hrvatskog „apizma“ poput neke hrvatske „političke čovječje ribice“ !
Hrvatski pandan nacističkog „Heil Hitler“ ustaški je pozdrav „Za dom spremni“ koji Ustav RH izrijekom zabranjuje stavljajući ga van zakona ( Priopćenje Ustavnog Suda RH od 5.06.2920.g., višekratne izjave bivšeg predsjednika Ustavnog Suda RH Miroslava Šeparovića i recentna izjava novoizabranog predsjednika Ustavnog Suda RH Frane Staničića ). Reklo bi se: Sve je jasno. Ali ipak nije ! „Apizam“ tumači da je fašistički uzvik „ZDS“ istovremeno i zabranjen i nije zabranjen jer je slobodnolebdeće nadustavno Vijeće reklo da se ipak, usprkos Ustavnoj zabrani, „ZDS“ može izvikivati onda kada ono kaže da se može. Pa se ta apistička „možemost“ rastegla od „samo jedne pjesme“ pa sve do hrvatskih stadiona i „Bog i Hrvati“ nadahnutog dubrobvačkog gradonačelnika Frankovića u Cisti Velikoj ili šjor Skeje „s njegovima“ ako ih policijska patrola „ne uspije fermat “. Na kraju svih krajeva Hrvatski je Sabor postao jedini parlament u cijeloj Europskoj Uniji ili civiiziranoj zemlji bilo gdje u svijetu u kojem se uživo može čuti „zabranjeno“ fašističko kliktanje !
I što sada ? Pravo pitanje postaje: Tko je tu glup: „apistička vlast“ koja kaže da se u Hrvatskoj ne smije javno kliktati „ZDS“ ali istovremene se, o dragi naš Jakove Mletački, „ipak može ali samo ponekad“ - Ili svi mi ostali ? AP je inače svjetska faca bez ikavih malograđanskih predrasuda pa je tako u prosincu 2016.g. izjavio kako on „nema nikakav problem pojesti srpsku čokoladu“. Koja ljudina ! Koji gigant ! Ali istom prilikom je sve nas kao i Ustavni Sud poučio da uzvik „ZDS“ ima „dvostruke konotacije“ pa je tako, npr., u Jasenovcu jako negativan ali pola kilometra dalje, ako je takva prigoda, baš i nije.
Bilo bi prenaivno smatrati da se tu radi o nekakvoj bezveznoj „čiri bu-čiri ba“ politici. Možda nas ipak tu netko pokušava....“u mozak“. Talijanski povjesničar Carlo M. Cipolla u svojim „Temeljnim zakonima ljudske gluposti“ podsjeća na to da je glupost uvijek tu, u istoj količini, pa ono što varira „nije postojanje gluposti, već opseg njezinih učinaka“. Bistri umovi, u rasponu od Aristotela pa do Einsteina i drugih upozoravaju da je ljudska racionalnost krhka. Pa, gledajući i trpeći posljedice funkcioniranja hrvatskog apizma, postaje sasvim bjelodano kako pitanje stanuje li glupost „kod nas“ postaje suvišno a u prvi plan dolazi nužnost odgovorana na dilemu hoćemo li moći živjeti s njom a da joj ne dopustimao, kako bi to Cipolla rekao, „da postane pokretačka snaga (naše) povijesti ?“
DAMNATIO MEMORIAE
Kada je nagluha mesareva kći ( ona ne čuje ama baš ništa dok cijeli stadion urla „Za dom spremni“ ) iznosila Titovu bistu iz Tuđmanovog predsjedničkog ureda na Pantovčaku bila je to javna ritualna gesta s kojom je započela detuđmanizacije HDZ-a. Taj proces Andrej Plenković upravo dovršava. Apeizacija HDZ-a trijumfira dok antihadezeovska Hrvatska još uvijek pruža otpor. Da bi se u tom poslu uspjelo moralo se pribjeći izvršenju stare rimske navade „osude sjećanja“, „brisanja uspomene“ ili što bi se po domaću reklo: činu „političke nekrofilije“ u značenju potpune posthumne kontrole nad pokojnikom koji je na taj način postao predmet okrutnog obreda „silovanja njegove kompletne političke i duhovne ostavštine “. Franjo Tuđmano postao je posthumna žrtva ostracizma AP-a & co.
Kada su izvan domaje AP i njegovi apeovci se udarnički busaju u „svoja antifašistička hrvatska prsa“ ističući kako je Naša Lijepa u Drugom svjetskom ratu bila dio velike pobjedničke svjetske antifašističke koalicije. Hrvatska - zemlja najsnažnijeg antifašističkog pokreta na svijetu, partizanskog pokreta ! A doma ? E to je jedna sasvim druga priča. Ovdje se dešava nešto što je bilo nezamislivo za vakata bilo kojeg od dosadašnjih HDZ-ovih vladara počev od Tuđmana pa do ( čak ) Karamarka. Danas se tolerira sramotna revizija hrvatske prošlosti, relativiziraju se antifašistički temelji Hrvatske a partizanski pokret se prekriva tamnim tonovima dok sve što je vezano za kvislinšku fašističku NDH poprima „sve svjetlije i svjetlije boje“. Tako se nekidan usred Hrvatskog Parlamenta održao mračni kvaziznanstverni „okrugli stol“ na kojem su prema „Antifašističkoj Lizi“ uvodničari bili ljudi čija je jedina „stručnost“ u „falsificiranju broja i bezočnom negiranju ustaših zločina u logoru Jasenovac“. Nagla ljubav vladajućih prema atomosferi, ornamentici i folkloru vezanim za pjevača čiji je simbol „šmajser“ a kojem je HDZ ne tako davno masno plačao ( 515 000 eura) „da ne pjeva“ priča je za sebe. Na stranu to što je AP-ovom bardu 2007.g. hrvatski sud odrezao 1,2 milijuna kuna na osnovu nalaza Porezne uprave i što je prijetio Reutersu „jer ga povezuju s ustašama“ iako je ničim izazvan „pjevao“: „Moje političko uvjerenje je takvo da poštujem Poglavnika. Da nije bilo Nezavisne Države Hrvatske ne bi bilo ni današnje Hrvatske. Ustaše nisu bili koljači nego uredna vojska koja se borila za neovisnost svog naroda i ti su vojnici bili primjer mnogim drugim narodima“ - ali za očekivati bi bilo da će „europskom“ AP-u ipak zasmetati to što je ugledni New York Times nakon koncerta na Zagrebačkom Hipodromu, analizirajući „revival“ ustaštva u Hrvatskoj, napisao kako „Thompson s ustaškim pozdravom oživljava sjećanja na krvavu prošlost, a dolazi mu i premijer“. Ali ne smeta mu. Tatinu djecu ne želimo ovdje niti spominjati !
AXOLOTL, DIOGENOVA OČERUPANA KOKOŠ, GOETHE I AP
Axolotl ( Ambystoma mexicanum ) - „vodeno čudovište“ ( monstruo de agua ) jedinstveni je meksički vodozemac koji je dobio ime po aztečkom bogu munje Xolotlu. Živi isključivo u vodama jezera Xochimilco na jugoistoku Ciudad de Méxica. Ovaj vodozemac je poput fašizma ili ustašovanja jer ima jedinstvenu sposobnost stalnog obnavjanja svojih udova i organa.
Hipernacionalizam je jedan od temelja nacizma a kič mu je omiljeni oblik manifestiranja. U svojoj knjizi „Katastrofalni nacionalizam“ Richard Seymour će tvrditi da je „nacionalizam općenito imbecilizam“. Ali ta konstatacija samo pojačava nužnost detektiranja „koliko je naconalizam idiotski opasan“. Fašizacija i autoritarizacija života velikim dijelom su ne samo političko nego etičko ali i estetsko pitanje. Crne horde pripadnika „faši-kulture“ zorno nam to manifestiraju gotovo svakodnevno. Veliki pjesnik, disident i prognanik iz SSSR-a (1972.g.) Josif Brodski zato je i mogao kazati: „Moja neslaganja, moje borbe sa sustavom, nisu bile političke koliko estetske“. Desničarska kolonizacija povijesti usko je vezana uz to. Walter Benjamin, neuspjeli bjegunac od nacizma i njegovog smrtonosnog primitivizma, tvrdio je da „fašizam estetizira poliiku“ i da „ni mrtvi neće biti sigurni ako neprijetelj pobijedi“. Sramotni desničarski okrugli stol o Jasenovcu kojeg je ugostio Hrvatski Sabor dramatično nas upozorava na to.
AP danas u svojim rukama ima najveću koncentraciju moći u državi Hrvatskoj ali ona je tanja nego što i sam možda sanja. Naime, političko tijelo apizma ovisi o „transfugizmu“ ( o prevarantskim prebjezima iz oporbe u zagrljaj vlasti nakon izbora ) jer mu oni ( prvo Saucha & co. pa onda HNS a danas DP ) osiguravaju jadnu „neprincipjelnu većinu“ u parlamentu. Hrvatski ultradesničari su krhko perje na nekada korpulentom AP-ovom tijelu pa zato on i podilazi njihovoj sljedbi. A perje ko perje. Lako otpada pa se tako lako može desiti da Andrej uskoro postane ona Diogenova očerupana kokoš koju je „poludjeli Sokrat“ bacio pred noge Platonu koji je prigodice defnirao čovjeka kao „dvonošca bez perja“.
Goethe je 1797.g. napisao baladu „Čarobnjakov šegrt“ u kojoj je poslao besmrtnu poruku i upozorenje o opasnosti situacije kada netko posjeduje moć ali bez mudrosti. Ako otac „apizma“, premijer Andrej Plenković nije još pročitao ovaj uradak velikog njemačkog književnika pod hitno mu je netko dobronamjeran mora kupiti. Možda još uvijek ima nade !
Bez boje
komentatoricamicaa.blog.hr
Ivana Sajko : Ljubavni roman , parafrazirani odlomak
Ona govori kao da spašava nešto što se još nije potpuno raspalo, a on sluša kao čovjek koji stoji na rubu, nesiguran hoće li se vratiti ili skočiti. U toj napetosti, u toj stalnoj borbi između bliskosti i pucanja, njih dvoje pokušavaju preživjeti ljubav koja ih istodobno gradi i razara.
U ratu i miru...
dinajina-sjecanja.blog.hr
Barokni grad u srcu ravnice,
u zagrljaju Vuke i Dunava, na
mostu lik tužne uspomene.
Grad živi, izlječio se, oaza
vjerovanja u radost dolazećeg
omamljuje osjetila, priziva
oprost onima koji nisu znali
što čine. Vodotoranj, restoran
i vidikovac, simbol zajedništva
u ratu i miru naše svakodnevice.
Nezaborav bdije u našim srcima.
Dijana Jelčić
Postavi granicu...inačeeeee
agava505.blog.hr
Ovo ste sigurno nebrojeno puta doživjeli, ja jesam…ali ja nisam bitna
Imaš situacija u kojoj drugi uzimaju sve “zdravo za gotovo”,
pomažeš im, radiš im ustupke, uslužuješ i kad to nije neophodno
pa kad samo jednom ne ispuniš očekivanje
sve prethodno dobro kao da se nije dogodilo
postaješ meta kritike, primjedbi, ljutnje, razočarenja i što sve ne…
ako iz bilo kog razloga, pa i zdravstvene situacije ne ispuniš očekivanja
budi spreman da ćeš biti razapet na križ ogovaranja, često i lažima…
tako je to s ljudima, proživljeno, provjereno na vlastitoj koži…
ljudi su kratko pamtivi, pamtit će samo ono zadnje što si učinio…
sve ostalo otišlo je u vjetar…
ljudi ne razmišljaju kako se ti osjećaš,
zbog čega si postupio suprotno onome na što su navikli….
ja vrlo emotivno doživljavam takve situacije
ali nikad, baš nikad ne objašnjavam zašto nisam ispunila i to jedno očekivanje,
jednostavno kažem, nisam mogla, iskreno, najiskrenije,
ne kalkuliram, ne manipuliram….ali kad ne mogu, onda za to imam vrlo teški razlog,
ne ulazim u rasprave koje me mogu iscrpiti do kraja…
teško mi je, vrlo teško postaviti granicu,
a postaviti je moram jer unutarnji mir sa sobom nije luksuz
već nužna potreba kako bi mentalno zdravlje bilo stabilno…
ilustracija: moja...kažu prognozeri da slijedi zahlađenje
ja sam spremna
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr