Sve kategorije po listama
09
uto
12/25
BILI NA SASTANCIMA U BANJA LUCI
zgmazoretkinje.blog.hr
Uprava Zagrebačkih mažoretkinja je bila na službenom putu u Banja Luci (BiH) gdje smo u subotu i nedjelju održali više važnih sastanaka, te prisustvovali domjenku Aerodroma Banja Luka.
- petak 12.12. u 15:00 Ivanec (team building do nedjelje 14.12. u 20 sati), o/o Tinana
- subota 20.12. u 16:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Lokomotiva), o/o ????
- nedjelja 21.12. u 09:00 HVU (koncert za djecu djelatnika HVU), o/o Tinana
- nedjelja 21.12. u 16:00 HVU (Božićni koncert Zagrebačkih mažoretkinja), o/o Tinama
SLIKE ZA NAJMAŽORETKINJU
Zagrebačke mažoretkinje na svom godišnjem koncertu najboljoj mažoretkinji godine daju umjetničku sliku poznatih slikara koja uvijek ima temu Zagreba. Slike su vrlo vrijedne.
Ove slike uvijek nabavljamo u serijama, pa ih u skladištu uvijek imamo 2-4. Koji puta ove slike poklanjamo i prijateljskim timovima kada im idemo u goste.
I ostale mažoretkinje (najbolje tehniciranje, najveće napredovanje, najprofesionalniji stav na nastupu, najmarljivija mažoretkinja, najbolji trener) dobivaju plakete i razne nagrade, najčešće novi mažoret štap. Mažoretkinje koje su 5 godina u 1. formaciji dobivaju pravi zlatni štap, a one koje su 20 godina u timu štap sa Swarovski kristalima.
Ljetna stanka
Zagrebačke mažoretkinje imaju redovne treninge većinu godine, tj. svo vrijeme osim tijekom praznika i državnih blagdana. 1A sastavi imaju i intenzivne treninge tijekom svih praznika (zimskih, ljetnih i jesenskih).
Stanke u sezoni za 1A timove:
- od Nove Godine do kraja zimskih praznika (obično 8.1.) + 24. i 25.12.
- od Uskrsne subote do Uskrsnog ponedjeljka
- obično od 7.7. do 15.8. za S1A i od 26.6. do 15.8. za J1A, no moguće je da se isto pomakne tjedan ili čak dva ako je prvenstvo ranije ili kasnije
Crkva Sv. Marka
- jedna od najstarijih zagrebačkih građevina
- župa osnovana 1261. temeljem Zlatne bule Bele IV (1242.)
- sama crkva napravljena sredinom 13. stoljeća (prvi dokument 1256.)
- vjerojatno je i prije na tom prostoru postojala crkva jer su arheolozi otkrili groblje iz 11. stoljeća
- poznata po šarenom krovu kojeg su dizajnirali Macetti i Machiedo, a na kojem su stari grbovi Zagreba (crveni) i Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
- ispred same crkve bio je stup srama, gdje su vezali ljude i izvršavali kazne po nalogu gradskog suda
- i Matija Ambroz Gubec je okrunjen užarenom krunom kod stupa srama
- na trgu ispred crkve stoljećima je bio sajam
- crkva je obnavljana 1876-1882. (bečki restaurator gotičkih crkava arhitekt Friedrich von Schmidt u suradnji sa Hermannom Bolleom), a kada je napravljen i znameniti krov, nakon čega je ponovno obnovljena 1923-24. i 1984-2009
- unutar crkve su poznate skulpture Ivana Meštrovića „Razapeti Krist“ i „Madona s Isusom“
- freske u crkvi naslikao je Jozo Kljaković, a ulja na platnu Ljubo Babić
- orgulje datiraju iz 1359. i prve su poznate orgulje na području Zagreba, ali su nekoliko puta mijenjane i obnavljane, a nove orgulje na starom kućištu postavljene su 2011.
SASTOJKI ZA KUHANJE
Sastojki = namirnice
Špeceraj = živežne namirnice
Prezli = krušne mrvice
Griz = krupica
Grifik brašno = oštro brašno (T400)
Glat brašno = glatko brašno (T550)
Cukor, cukar = šećer
Štaub šećer, štaubcuker = šećer u prahu (mljeveni)
Špinani šećer = karamelizirani šećer
Cvebe = grožđice
Himper = maline
Hruška = kruška
Karfiol = cvjetača
Vugorki = krastavci
Buče = tikve
Paradajz = rajčica
Grincajg = miješano povrće (mrkva, celer i peršin)
Bažulj = grah
Ričet = ječam
Puter, putar = maslac
Šnicl = odrezak
Faširano meso = mljeveno meso
Fileki = tripice
Špek = slanina
Žganci = palenta
Ficlek = mali komadi
Zafrig, ajmprem = prženo brašno, zaprška
Apšmalcano, abšmalcano = kuhano, pa potom poprženo sa mrvicama
Našpikati = zarezati meso i ubaciti u prorez slaninu, češnjak isl.
Dinstati = pirjati
Saft = umak, sok
Soc, zoc = talog od kave
„Na placu sam kupil grincjg za juhu“ = Na tržnici sam kupio miješano povrće za juhu
„Daj napravi šnicle na saft“ = Možeš li skuhati odrezak u umaku
„Bum skukal špek-fileke“ = skuhat ću tripice sa slaninom
„Nareži meso na ficleke pa ga zdinstaj“ = Popirjaj meso narezano na komadiće
„Zdinstaš luk na masti“ = pirjaš luk na masti
CORSO
1907. je arhitektonski atelijer Hönigsberg i Deutsch projektirao, a ugledna tvornica pokućstva Bothe i Ehrmann namjestila jednu od najboljih zagrebačkih kavana "Corso" na uglu Ilice i Gundulićeve. U Corso su odlazili Matoš, Marinković, Krleža i drugi umjetnici.
U Corso se odlazilo prvenstvno na kavu, ali i pizzu za van koja se prodavala u prizemlju prema Iličkoj strani, a jedini su u Zagrebu prodavali pizzu na šnite. Kultna zagrebačka kavana nakon 113 godina mogla bi postati trgovina. Još jedno svetogrđe barbara koji uništavaju duh Zagreba. Svetogrđe koji vapi do neba.
SA LJETNOG KAMPA - 2. dio
fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
Nedjelja - 2. dan
...nastavak u idućem postu...
You'll Never Walk Alone
kojotica.blog.hr
Na Flekserici sam nešto sprčkala sa adresom bloga pa više ne funkcioniraju linkovi kako bi trebalo.
I zato (jer sam tako mlad) odlučih vratiti se nazad u garažu gdje je prije 17 godina počelo moje blogojavljanje.
Kad smo se onomad vratili s krstarenja napisala sam post o izletu u Liverpool koji nisam odmah objavila.
Nije prošlo par dana i neki kreten se zabije autom u ljude i nakon toga činilo mi se nekako neprimjereno.
Ali šteta slika i muke oko postavljanja u post, pa nek ide na blog s manjim zakašnjenjem od samo sedam mjeseci.
Dakle, dana 04.05.2025...
Treba razlikovati odmor od putovanja.
Tako je barem pokojni Kupus govorio.
(Jako mi fale njegovi komentari, da onako po svoje popljuje krstaranje i olinkluziv turiste a da sve to skupa ne zvuči zločesto.)
Danas ćemo dakle tražiti razliku izmedju odmora i putovanja.
Godišnji je zajednički nazivnik za jedno, drugo i treće (ono kad ostaneš doma a ne moraš na posao - nekada je to čak i najbolje, no o tome drugom prilikom).
Hrvatska nam je nešto što obavimo reda radi.
Obavezni program, kratka posjeta rodbini i to je to.
(Nema mi bolje fore nego kad mi se netko u Njemačkoj misli učmariti pitajući me idemo li u Hrvatsku a ja kažem: Nö.)
Daleko je od odmora slušati danima gdje se kome rodio unuk, tko je umro od prošlog posjeta a tko se rastao od žene.
Pokušali smo otići i negdje drugdje na "našem" moru ali meni nije odmor kad se moram dizati u ranu zoru da ostavim ručnik na plaži.
Pa onda još debeli uhljebljeni redari bacaju ručnike dok ti recimo plivaš u sedam ujutro jer si on ne može zamisliti da je netko u to vrijeme već aktivan.
Još manje mi je odmor kad čekam u redu mjesto za stolom u restoranu, kad moram marširati 2 kilometra dok ne pronadjem preskupe slobodne ležaljke ili se pak svadjamo pred supermarketom na prepunom parkiralištu kad nam slučajno nešto zatreba iz dućana a unutra navalilo tisuću turista.
A apartman je u pički materinoj, skoro pa u Gorskom kotaru, pet kilometara pješačenja po nizbrdici do mora.
Pravi pišvajz čeka te tek kad se vraćaš nazad uzbrdo, dva koraka naprijed, tri nazad.
Do gore zaboraviš da si bio na kupanju a onda tek treba ili opet u kolonu u butigu sa svim onim apartmanskih gostima pa sam kuhati ili se pak postaviti u red pred restoranom, čekajući na slobodno mjesto na kojem će onda gazda pratiti koliko brzo žvačeš onaj ćevapčić jer novi gosti već stoje u redu i nema mjesta za prožvakavanje.
Na kraju smo došli do toga da se najbolje odmorimo u Sloveniji.
Godišnji planiramo u doba kad nema praznika u Njemačkoj i svim državama koje graniče s deželom.
Tako nam po glavi skače eventualno kakva mater sa bebom a i njih je malo jer za idealnu sliku na fejsbuku i instagramu treba dvoje djece a onda je jedno često već školske dobi i ne može na praznike dok se mi odmaramo.
Ajde dobro, jednom smo naletili na odmor baš u vrijeme kad su Janezi koristili neke pakete koje su dobili u vrijeme korone od države a moglo ih se, ko za vraga, koristiti po termama.
Naravno da su svi čekali zadnji rok i to je bilo baš u vrijeme našeg odmora.
Pa je ujutro već bazen bio pun močećih slovenskih penzića okolo cijelog ruba bazena i po jacuzzijima.
Sreća da Slovenke za razliku od Švabica nešto doma i skuhaju, pa se dotično društvo razilazilo najkasnije do podneva.
Da je te kupone podijelilo u Njemačkoj švapske babe (kao što već znamo iz prošlosti - moj obožavani primjerak), koje su davnih dana već reciklirale pokojne muževe i sad uživaju u njihovim penzijama nakon što su cijeli život glumile majke odgajateljice i radile uvrh glave pola radnog vremena (ako i to) a onda čekale da sad već pokojni skuha večeru, bi nas bile satrle.
Na odmoru jednostavno gnjilimo.
Wellness, sauna, frizer, kakva masaža, fino jelo i pokoji izlet.
Doma se vratimo baš odmoreni.
Putovanje je nešto drugo.
Na putovanje se odlazi vidjeti svijeta a odmor je u drugom planu.
Jer ako ćeš odmarati ništa nećeš vidjeti.
Zadnja dva putovanja, ono američko i ono islandsko pokazala su nam da je to prava stvar za nas u pauzama od onoga što nazivamo odmorom.
Sjesti u auto i voziti se sam po nekoj zemlji, svaki dan na drugom mjestu.
Bez grupe, bez termina i pravila kojih se treba slijepo držati.
No problem zbog kojeg će takva putovanja u budućnosti biti teško ostvariva je naravno moja jebena noga.
Koja će odsad pa nadalje i ubuduće ostat takva kakva je, puno više neću postići.
I zato smo alternativu pokušali naći u krstarenju.
(Od kojega nisam puno očekivala jer se grozom masovnog turizma i 3500 ljudi na tako malom prostoru ali bolja polovica je obavezno željela jednom probati i ovo je sad bila prilika.)
Krstarenje je nešto izmedju odmora i putovanja.
Fora je jednom probati, čisto da budeš siguran (kao ja) da to nije za tebe.
Prije krstarenja bojala sam se da je to neka vrsta takozvanog "kaffeefahrta".
To je ono kad te pozovu da dodješ zabadava ili uz neku minimalnu participaciju na vožnju brodom na kojoj ćeš zabadava ili za 2 eura i pedeset centi dobiti pola pečenog pileta, pomfrit i pivo a za desert besplatan kolač i kavu.
Zaborave ti spomenuti da moraš kupiti skupi madrac ili deku iz Top shopa, inače te bace u vodu.
To saznaš kad već glodješ batak od one polovice.
Nakon krstarenja znam da to i je neka vrata kaffeefahrta na kojoj ne moraš kupiti deku nego skupi parfem, luksuznu torbicu na tobožnjem sniženju i brdo kozmetike na koju će se loviti prašina ali ti je neugosno vratiti je nazad frizeru i maserki koja ti se tako ljubazno smije.
A prije toga ti je prodala tužnu priču o tome kako osam mjeseci nema slobodnog dana...
Da bi je onda sreo u shopingu po Liverpoolu.
Na nepostojeći slobodni dan.
Ma ne smeta meni da oni imaju slobodni dan, smeta me da ne govore istinu, a ta je da dobiju slobodne dane kad ih nekoliko gostiju pohvali.
Da smo to znali od početka, hvalili bi ih svaki dan po tri puta šefu i online.
Kako god.
Sad imam tih boca s kojih ću brisati prašinu jer se nikada ne packam s bilo kakvim kremama.
Zamijenili su nam sauna paket (koji nismo htjeli koristiti jer na brodu vrijede talijanska pravila u sauni po kojima se saunira obučen) za 80 minuta klasične masaže i lijepo su one nas izmasirale i na kraju nam uvalile te neke kreme.
Najbolja fora je da mi je na kraju postalo jasno zašto su nas odvojili - da bi meni i njemu uvalili isti gel za masažu.
Moš mislit šta ćemo se masirat, usmrdit će se sve u kupaonici i razvodnit i onda ću držat to takvo još pet godina jer je skupo pa šteta bacit.
Mislim, stvarno nisam ljubitelj tih mazarija od kojih zamastiš robu i namještaj kad se s njima natrafljaš, posebno otkalo imamo mačke pa dlaka koje se na tebe tako masnog onda još bolje zalijepe.
Ali nije najveća fora to da su nas obuli za kreme koda smo na "kafefartu" nego je mužu njegova htjela uvalili i kremu protiv bora za 159 eura pa joj je reko: "ako to uzmem zadavit će me žena, ne smijem izać iz kabine", pa me kosooka Michelle ružno gledala cijelim putem.
Osim krema tu su i parfemi koje smo kupili i sad ima da se nasmrdavamo do sudnjeg dana.
Kupila sam tri komada.
Dva su baš parfemi a treći je eau de toilette.
Doma imam najmanje 3 do 4 boce koje nikada ne koristim, eventualno za dezinficirati ranu kad nema ničeg drugog pri ruci.
Ali kad je bilo 70 posto popusta.
Pa budi beu toga rekla bi pokojna mama.
A i naša susjeda Plavuša se odselila u drugi grad.
Bila je poznata po tome da ostavi oblak smrada od parfema za sobom, da padneš u nevijest i moraš piti antihistaminike da dodješ k sebi.
Sada ju ima tko zamijeniti 
Inače, iza kulisa koje se vidi na slikama, meni je sve to luksuzno i ekskluzivno kao da tamo negdje sedamdeset i osme idem na logorovanje sa osnovnom školom ili nedaj bože s izvidjačima.
Pa diži se ujutro, pa diži zastavu, pa pjevaj himnu sa cijelom ekipom.
Jedino što nema učitelja koji se pali na "atomski zdesna" pa ne moraš svako toliko skakati na suprotnu stranu jer te ništa ne smije iznenaditi.
Ne znam da li je ikada ikoga krstarenje asociralo na prisilno logorovanje tijekom osnovne ili takmičenje iz obrane i zaštite ali eto meni je tome po principu najsličnije.
A i glazba je negdje iz tog vremena.
Ubilo nas Mama mia-om od ABBA-e.
A debili od gostiju na to naprosto svršavaju koda su Muriel koja se udaje iz istoimenog filma.
Kao što sam već stoput napisala i opet ponavljam jer ponavljanje je majka čega već, interesantno je jednom otići na krstarenje cruiserom, čisto da bi nakon toga bio siguran da li je to za tebe ili nije.
Za nas definitivno nije nešto što bi ponovili, osim da nekim slučajem nestane svih 3000 putnika i mi ostanemo sami na brodu s batlerom a ABBA i imitatori Elvisa Presleya iz iz nau or never perioda nikada nisu ni postojali, pa ni ne mogu iz nekoga grma iskočiti zabavljajući nas.
(E da se na blogu može čuti ono što pišem, pa da vam otpjevam neku od ABBA-e tako kako je pjevala zabavljačica na brodu - sa talijanskim naglaskom, ne znate što ste propustili).
Isplatilo se jer smo kao obitelj otišli jednom nekamo skupa sa sinom nakon dugo godina, isplatilo se nakon dvije godine mučenja sa mojom šugavom nogom i općenito mojim sinusoidama raspoloženja i motiviranosti za dalje, isplatilo se jer ipak smo se odmorili i zaboravili na svakodnevicu, na firmu, kolege, susjede i jebene mačke, koje meni osobno (da grozna sam ali ja sam ta koja kupi dlake po cijelom stanu) nisu zafalile ni trenutka.
Isplatilo se jer sam jednom u životu kupila skupu torbu, isplatilo se jer sam više puta Švabama pred nosom stisla dugme za zatvaranje lifta.
Ne mogu vam opisati koji je to gušt kad se Švabo namjerava ugurati a lift mu se zatvori direktno pred vrhom nosa i isčupa mu nosne dlake.
Posebno kad su sa tobom u liftu žena u kolicima i njezin muž, preko kojih se zdravi primjerci guraju bez ikakvog obzira jer im je teško počekati slijedeći lift, pa ti to zatvaranje dodje ko neka satisfakcija za sve one "behinderte" koje nitko ne jebe, osim na riječima jer je popularno srati o inkluzijama i o tome koliko smo svi supet truper empatični.
Još da su mi dali jednog "džermansa" da ga malo šutam rukama i zdravom nogom (ko baba iz Allo Allo vičem stalno aj spit on dem a nakon ovog doživljaja bivanja sa toliko količinom na uskom prostoru još puno manje - grebatori, cicije, stari egoisti, očajne polovnjače koje se guraju u red da im znojni debeli Elvis imitator pokloni šal s kojim je brisao znoj - e to mi je vrhunac predrasuda naših galebova o Njemicama koje nažalost nisu daleko od istine, barem što se tiče +60 generacije) jedno sat vremena, možda bi nekome i savjetovala takvo putovanje.
A što smo osim puste pučine vidjeli putem?
Nešto malo Londona i Corka u Irskoj, taman toliko da zaključimo da ćemo se u London jednom vratiti a u Cork majbi bejbi ali ako se k ne vratimo neće nam biti krivo.
Ono Irske što smo vidjeli nije nas se naročito dojmilo, no u svakom slučaju je bolje od one sjeverne.
Belfast je valjda najdepresivnije mjesto na svijetu na kojem sam bila.
Nije toliko ni problem vanjska ružnoća, ima par impresivnih zgrada kao npr. parlament ili sveučilište, više je riječ o nekoj neugodnoj atmosferi koja se osjeća u zraku po cijelom gradu. Teško za opisati a na slikama se ne vidi.
Jedino je Ludwigshafen eventualno još gadniji ali nitko nikada nije došao na ideju organizirati izlet do njega i skupo ga naplatiti.
Ne bi se tamo vratila ni da meni netko plati.
Zaobići u širokom luku ako je ikako moguće.
Škotskom smo se provozali po jezerima i hajlendima.
Simpatično ali uvijek isto.
Možda je problem što smo zadnji put bili na Islandu a tamo je iza svakog zavoja nešto sasvim drugo i neočekivano.
U Škotskoj smo nakon trećeg jezera i drugog brda od oduševljenja govorili: greeeeejt!.....greeeeejt!, ko obitelj Bandy na izletu po Evropi.
Malo jezera pa malo brda pa gle cottage
i cvijeće oko njega
s puno vrtnih patuljaka.
Problem organiziranih izleta s broda je premalo vremena, da bi se ičemu moglo pravo posvetiti i onda de sve svodi na vozikanje okolo s busom.
I slikanje pred onom jednom atrakcijom kod koje se stalo 5 minuta da se naprave slike i kasnije pokazuje susjedima kako si tamo bio.
A to nije to.
Na kraju nas se (potpuno neočekivano, jer ipak je to lučki i radnički grad, barem takav imidž se širi o njemu) najviše dojmio Liverpool u kojem je planirani izlet na Anfield na koji au namjeravali ići muž i sin otpao, pa sam onda i ja otkazala "Beatles Tour" i na kraju smo jedno i drugo obavili sami u svojoj režiji.
Na stadion se nije moglo jer je tog dana igrao njihov ženski nogometni klub (btw, da se pohvalim kad smo već kod ženskog nogometa - nećakinja igra za hrvatsku repku U17) ali smo zato doživjeli malo atmosfere prije tekme.
Simpatičan neki narod, radnička klasa bez previše prekenjavanja ali nabrijana nekom pozitivnom i otkačenom energijom.
Cijele obitelji, čak s djecom u kolicima, od glave do pete pune navijačih rekvizita.
Obala je bila puna uglavnom mladih ljudi obučenih kao figure iz manga crtića i super heroj filmova; kasnije sam izguglala da se tih dana u Liverpoolu održavao Comic Con Liverpool.
Uglavnom, bilo je šareno.
Taksist koji nas je doveo na stadion došao je po nas nakon sat i pol i odvezao nas dalje do muzeja Beatlesa u kojem smo proveli sigurno dva sata.
Ali ima se što i vidjeti, čak i kada nisi neki ludi ljubitelj Beatlesa.
Posebno nakon dana i dana na moru u tijeku kojih te muče s Mama mia i O sole mio u izvodjenju Toni Angelina iz Mućki i Madame Edith iz Allo allo.
Na putu do broda (koji nam je ponovno skratilo ljubazno osoblje luke koje je skontalo da šepam, pa su nas odvezli autom) bacili smo još pokoji pogled na grad u koji se definitivno namjeravamo vratiti jednoga dana.
Fotke s fotoaparata još nisam prenesla na kompjuter, pa je ovdje samo ono nešto malo što sam poslikala mobitelom i tako na ovom mjestu sada fali skupltura od Beatlesa u luci, jebiga.
P.S. Nakon večere "iznenadili" su nas tortom za 40.godišnjicu veze (ne braka), koju je muž spomenuo poslugi restorana par dana ranije.
Dobro je bilo da nam nisu pjevali, čega sam se bojala ali imali smo sreće da posada zna samo Happy Birthday (svaku večer su negdje nekog nesretnog slavljenika "iznenadili" tamburanjem nekim egzotičnim instrumentima 
a ABBA nema prikladne pjesme za takvu priliku 
When you walk through a storm
Hold your head up high
And don't be afraid of the dark
At the end of a storm
There's a golden sky
And the sweet silver song of a lark
Walk on through the wind
Walk on through the rain
For your dreams be tossed and blown
Walk on, walk on
With hope in your heart
And you'll never walk alone
You'll never walk alone
(Gerry and the Pacemakers: You'll Never Walk Alone)
Vesna Parun: Kad bi se moglo otputovati
penetenziagite.blog.hr
"Kad bi se moglo otputovati,
kad bi se moglo sjesti na konja i otići zauvijek,
ili neku staru lađu prevariti da nas odvede iz grada.
Prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
Kuće bi se raspukle od suza onih koji ostaju,
planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.
Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru,
sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju.
Jer koji plaču polako će se utješiti,
a koji pjevaju umorit će se od pjesme.
Ja nikad ne bih otputovala,
ni na konju ni na lađi,
jer su mi i onako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu.
Jer nemam od koga da bježim.
I zato jer se plašim povratka.
Ali kad bi se moglo otići zauvijek,
i zaista otići s pjesmom
mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.
I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom
bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni."
Vjerovali ili ne
stella.blog.hr
Volim indijski restoran "Diwali"
Biram radije neljuta jela, kao Korma chicken
Dobar je i Chicken mint
A što ćemo za piće? Ako je vjerovati ovom meniju,
pivo je bezalkoholno piće!
Sve se oko Časnih vrti hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Dođe časna sestra na ispovijed kod svog župnika.
"Oče, griješila sam".
"Reci kćeri".
"Joj, malo mi je neugodno".
Župnik se malo zainteresira.
"Slobodno reci dijete... ovo je mjesto za priznati grijehe."
"Joj, sagriješila sam bludno", zacrveni se časna.
Stari se već ozbiljno zainteresira
"A sa kime kćeri?"
"Sa župnikom iz druge župe..."
Stari se totalno uznemiri...
"Što?!?!?! Ovo je tvoja župa!!! OVO!!!"
U večernim satima časna sestra ustavlja taxi.
- "U javnu kuću."
Poslje kratke voznje.
- "Sačekajte."
Poslje desetak minuta.
- "U samostan."
Taxista radoznao:
- "Izvinite časna sestro, šta ste radili u javnoj kući?"
- "Provjerila sam cjenik, da nas zupnici kojim slučajem ne bi varali."
Stopirala casna sestra,te je pokupi neki kamiondzija.
Nakon nekog vremena kamiondziji se digne i pita casnu jel bi mu dala.
Ona odgovori;
-Rado,al zavjetovah se bogu da picke nikome
ne dajem!!!!!
Pita on dali se je ona zavjetovala da se nece dati ni u guzu jebati.
Ona malo promisli,kaze da to nije.Te on
zaustavi kamion i oni obave posao u nekom
grmlju.Izlazeci iz grmlja mrmlja kamiondzija
sebi u bradu:
-Jesmo mi kamiondzije dosjetljiva stvorenja!
A casna ce na to;-A tek mi pederi!!!!!
Hodale dvije casne sestre mracnom ulicom,
te iza ugla iskoce dva mladica, te
napadnu casne i pocnu ih silovati.
Jedna casna pocne govoriti:
- Oprosti im Oce, jer ne znaju sto cine!
A druga ce na to:
- Daj umukni!! Ovaj zna!!
Dosla casna sestra kod ginekologa i sva mu uznemirena govori:
- Doktore, mislim da sam tesko bolesna,
iz nje mi povremeno ispadaju neke cudne svete slicice-
Ginekolog joj kaze da se skine i pregleda ju:
- Draga sestro, vi ste potpuno zdravi,
nisu to nikakve svete slicice vec naljepnice s Bonita banana.
Tetura pijanac ulicom i naiđe na časnu sestru,
kad ono pijanac iz sve snage gurne časnu sestru
koja padne na pod i kaže joj- Kaj je Batman loš dan!!!
Čekale četiri časne sestre u redu za ispovijed.
Doše prva na red i reče: "Ja sam onu mušku stvar dirala prstom."
Na to će svećenik: "E, to je veliki grijeh. Moraš namočiti prst u
svetoj vodi da okajaš grijehe!".
Dođe zatim druga i veli: "Ja sam onu mušku stvar držala u ruci."
Svećenik će: "To je još veći grijeh. Moraš cijelu šaku namočiti u
svetoj vodi da okajaš grijehe!"
Čuje to četvrta časna, zaleti se prije treće i reče svećeniku:
"Ti si lud ako misliš da ću ja krkljati tu vodu
nakon što ona treća u njoj opere dupe!"
ZADOVOLJSTVO
sewen.blog.hr
Rijedak zrak, kao uspomene koje pamtim,
I plitko dišem, sjedinjujem se zatim,
Nekad sam znao potegnuti,
Oni pametni će odgonetnuti, što...
O kako je znalo biti veselo.
Mislima dodirujem pronicljivost tuđu,
Ponekad u starca neki đavoli uđu
Pa ga pomlade za nekih desetak minuta,
I djeca me ponekad gledaju zabrinuta, ali
Kažem im, ništa mi ne fali!
Sad mi jasnije biva da bez starca nema udarca,
Sad mi jasnije biva da živimo živjeti i nadživjeti,
Sve one besmislice kojima nas umiruju,
Ljudi u godinama se ne dodiruju?! A šta rade...
Ljudi u godinama se glade?!
Nabavio sam odvlaživač u skromnom stanu,
Nabavio sam i navlaživač, trebam ga kao hranu,
I nikad se više nisam smijao,
Nego kada sam s tobom ruke grijao, i grijem,
I opet se smijem i smijem...
08
pon
12/25
Traume jedne kuhače
samosvoja.blog.hr
Kuhača jedne gospođe!
Pogledajte našto liči,kao da je dosla sa prve crte blatnjavog rova,
granatirana, spaljena, ofucana, skoro prepolovljena, na izmaku bez kisika,
nakon silnog dima, da ne izdahne.
Bilo je to davno, cca 10 godina i više.
Tipkanje smijeh i suze nije upropastilo
samo kuhaču, nego i strop.
Jednom u zanosu i suzama od smijeha zaboravila sam da sam stavila
skuhati 2 jaja. U tvrdo. Nego kako drugačije.
Tvrdo je tvrdo.
Koliko su se dugo kuhala prošla su kojekakve procese,
sve dok nisu postigla bomb efekt i kuhala se bez vode...na suho.
Eksplozija je bila kao da je grunula granata. Umrla sam od straha
ali mi jaja nisu padala na pamet.
Zaljepljena za strop ,rajngla izgorena, suklja dim.
Ovo vam je živa istina!
Ja zaboravila na jaja.
Žao mi je što nisam taj prizor ovjekovječila da imam fotku kao podsjetnik
na neka dobra stara vremena.
Koštalo me to ohooo, jer su se jaja morala strugati, pa žbukati,
i farbati strop.
Majstor isto 100% neki perverznjak,
nije ni pitao odkud jaja gore, nego se samo smješkao :))
Tako i ova kuhaća doživjela je puno puta napalm vatru I preživjela.
Jedino što nije sukljala vatra sa 1.kata zgrade.
Ne daj bože vatrogasaca, da barem dođu u kakvom sexi ruhu,
možda bi upriličila i da dim suklja kroz prozor.
Dotični je inače bio jedan osebujan tip,
barem mislim da je tip, ko zna ko tipka sa druge strane displeja.
Volio je lizati cipele, čizme, čak je bio spreman platiti da mu ostavim
cipele kod kante za smeće, da ih poliže i uglanca, i vrati.
Možda bi u njima malo ii prošetao?
Ovisno o broju.
Prije nego bih joj morala plačati rehabilitaciju a i da ne pukne na spaljenim
dijelovima , uokviriti i staviti na zid kuhinje..
Izabrat cu okvir boje antracita.
Kao podsjetnik na neke divne trenutke sa neta.
PS:
Kategorija: crni humor, tragi komedija
ali...
nije li divno kad možeš biti sve šta jesi, i šta nisi,
i sve šta želiš biti i što iz tebe proviruju koje kakvi
likovi za koje nisi ni znao da
postoje... do jednom.
Razmisli
konobarica123.blog.hr
Dižemo dane žalosti i spuštamo zastave.
Crni su dani u mjesecu Kristova rođenja.
Polažemo crvene ruže simbolike.
U treptaju nade da bit će bolje nestaju životi.
Muževni budite.
I kada kažeš, on samo pjeva, on se samo moli, on je tako fin, on ne misli ništa loše, balavčad diže desnicu al nemaju oni pojma... razmisli.
Razmisli dva puta.
Razmisli.
Kako odgajaš,
kako (ne) djeluješ,
koliko je mali korak.
I pročitaj, oh obavezno pročitaj Sigurnu kuću.
Osamnaest mrtvih žena u samo godinu dana poraz je svih nas tri i pol milijuna koliko nas je još ostalo u ovoj rastočenoj državi.
Reagiraj na pijanstvo, opijate, agresivu.
Počesto se ne bi šteli mešati. Dok ne upadnemo u situaciju gdje bi voljeli da se netko umiješao.
Niti jedan Bog, niti jedna vjera ne uči mržnji, potlačenosti, netrpeljivosti.
I ničiji život ne vrijedi manje.
I zato kako ćeš
dobro
razmisli.
Imagine
staroinovo.blog.hr
Gotovo svakog 8. 12. Zamislim (se)
Sjećanje na Johna Lennona – 45 godina poslije
Prošlo je četrdeset i pet godina otkako nas je napustio John Lennon – pjesnik mira, buntovnik s razlogom, čovjek koji je vjerovao da svijet može biti nježniji nego što jest. Bio je vizionar koji je mislio hrabro, pjevao iskreno i sanjao u ime svih nas koji još uvijek vjerujemo da ljubav može mijenjati stvarnost.
Postoji nepisano pravilo da se ime njegovog ubojice ne spominje – jer nije zaslužio mjesto u kolektivnom pamćenju. Onaj koji je u jednoj ruci nosio pištolj, a u drugoj Salingerov „Lovac u žitu“, nije odnio samo ljudski život, nego je pokušao ušutkati ideju. Ali ideje ne umiru.
I zato se John i danas vraća – kad god zatvorimo oči, kad god poželimo svijet bez granica, bez mržnje, bez podjela. Vječna himna slobodi i ljubavi, njegova Imagine, još uvijek nam daje krila:
“Imagine all the people
Living life in peace…”
“You may say I’m a dreamer,
But I’m not the only one.”
Neka nas podsjeća da je svaki san o boljem sutra vrijedan čuvanja.
I da je mir uvijek izbor – naš izbor.
https://youtu.be/YkgkThdzX-8?si=SYM7hQCV2nSjT768
SOL I ŠEĆER
komentatoricamicaa.blog.hr
ja ću kao Golob :
umorna sam od stvari koje postoje
ali ih nema
znači, umaraju me oni oko mene
ma koliko ih voljela
ne umara me želja za onim što nemam
ona je žar u biti
ona je iskra kojom bi i šuma izgorjela
pa gušim je, pritišćem mislima , gasim
svim mogućim jezicima razuma
ali
ne razlikujem sol od šećera , kako razum traži
pa shvatim ipak, kako sol peče jače no što slatko sladi
Neozbiljno se dešava ozbiljnima i to pripada šutnji.
Proći će mislim ,jer prolazi ionako sve svima
odlučim svjesno držati sol i šećer malo udaljenim na polici
da se ne zbunim
gadno je zbunjeno živjeti
Drugu..
kintsukoroi.blog.hr
Posvećujem onoj koja plače jer je braća zezaju
Onoj koja s bakom ima tajno mjesto u šumi
Pa čitaju Pipi koju joj je poklonila mama
02.IX.1981.
a unutra sprešan frgistmajniht s korijenom
Kao i onoj koju je izdavač odbio s pjesmama
I šalje je na radionicu pisanja kod Olje
Zbog banalnosti izričaja
Pa onoj koja priča sa starom profesoricom
3 puna sata i obje zaspu na mahove
tijekom razgovora
Isto i onoj koju će danas ovršiti jer je
Zaboravila na neki dug iz 2023.
( sama pala, sama se ubila)
Zatim, onoj koja danas ide na jedan važan pregled
Sve je to ljubav
Suze
Zezanje
Tajno mjesto u šumi
Pipi
Odbijanje,
Spavanje,
Ponižavanje,
Devastiranje
Briga o sebi
Na evri posibl vej
na Supertalentu NE, u svijetu sva velika DA
agava505.blog.hr
Možda ih se sjećate, a vjerujem da su već zaboravljeni
tako je to kod nas doma,
učešće na Supertalentu nije dao prolaznost
ne znamo otkrivati, njegovati, čuvati i podržavati mlade talente
ali oni ne odustaju, idu dalje, preko granice Lijepe Naše
osvajaju pozornice i publiku
ali ok, takvi smo, kakvi smo
BUM BAM Family
je i bez nas ansambl za uspjehe...
https://labinstina.info/vijesti/120700-bum-bam-family-osvojio-dvije-trece-nagrade-na-medunarodnom-natjecanju-u-trstu
Na Međunarodnom glazbenom natjecanju Ars Nova, održanom 5. prosinca u Trstu, mladi glazbenici ansambla Bum Bam Family postigli su zapažen uspjeh.
Pod vodstvom prof. Marijana Lincmajera, dva komorna sastava — novoosnovani duo najmlađih članova te već afirmirani oktet — osvojili su treće nagrade u svojim kategorijama.
Natjecanje je okupilo oko sto sudionika iz Njemačke, Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske. Duo je osvojio 85,75 bodova, dok je oktet ostvario 87,00 bodova.
Rani polazak i zahtjevan raspored
Unatoč napornom ritmu i koncertu održanom dan ranije, mladi su se glazbenici uputili prema Trstu već u 6 sati ujutro, a natjecanje je započelo u 10 sati.
Ipak, na pozornici su pokazali koncentraciju i sigurnost.
Duo u sastavu Jan Fornažar i Karin Černeka predstavio se muzikalnom i osjećajnom izvedbom koja je privukla pozornost žirija te im osigurala nagradu u kategoriji.
Dobro poznati oktet — Dinka Licul Candales, Mia Gregorić, Zoi Tenčić, Leana Cvečić, Roko Černeka, Ivano Jelčić, Bartol Ćorić i Filippo Kranjac — još je jednom potvrdio svoju usklađenost i ozbiljan pristup radu. Njihova izvedba bila je precizna i dojmljiva, a svaki je član dao doprinos ukupnom dojmu.
negooooo, da vas pitam
šuška se šuška da će se se tamo negdje
održati susret blogera, je li to istina
a šuška se i da se ne šuška o tome
ja pojma o ničemu nemam
molim vas
da li se šuška ili se samo ne šuška da se šuška
čujem već neki imaju prijevoz
a ja provincijalka, ako ga bude,
stopirat ću, tako meni mene.....eto
Skirakawa
stella.blog.hr
Moji putnici su otišli u Skirakawu, tradicionalno japansko
selo pod zaštitom UNESCO-a.
Do Shirakawe se stiže autobusom iz Takayame
ili Nagoye .
Ovdje je zastupljen stil gradnje Gassho-zukuri ,
bez eksera.
(slike mog sina)
(nastavit će se)
Sve se oko cvijeća vrti hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Za info:
Znaci nakon 5 tjedana bolovanja danas cemo poceti lagano
sa poslom..Pa cemo vidjeti da li bude funkcioniralo..
Naravno na fizikalne terapije jos idem i to ce potrajati..
Koja žena dobije najviše cvijeća za 8. mart?
- Ona koja umre 7. marta
Kaže Fata svom mužu Muji:
Mujo, izgleda da me ti više ne voliš.
Ne donosiš mi više cvijeće kao prije.
Mujo:
Ma, volim te, ali ne radim više na groblju.
Mujo, sav razdragan, za Novu godinu kupio veliki buket cvijeća,
zazvoni Fati na vrata…
Fata otvori vrata, vidi cvijeće, zgrabi Muju, uvuče ga u stan,
legne na kauč, skine se, raširi noge i kaže:
– Ovo ti je za cvijeće!
A Mujo će na to:
– Daj bona, matere ti… pa nađi neku vazu!
Vraća se muž kući pijan. Žena mu ne otključava, već kaže:
-"Pijanduro, vraćaj se gdje si bio!"
-"Nosim cvijeće za najlepšu ženu na svijetu!", kaže Mujo.
Žena se raznježila, otvori vrata, te pita:
-"Gde je cvijeće?"
- "A gde je najlepša žena na svijetu?!"
Nazvala Fata vatrogasce, pa kad se dežurni javio, ona će:
- Dobar dan ... vid'te, ja sam posad'la cvijeće ...
Vatrogasac je prekine:
- Gospođo, dob'li ste vatrogasce ...
Fata nastavi:
- Jašta, znam da sam dob'la vatrogasce ...
vid'te, ja posad'la to neko fino cvijeće što m' je
Habiba donijela lukov'ce iz inostranstva ...
Vatrogasac ljutito prekine:
- Pa rek'o sam vam da ste dob'li vatrogasce, a ne cvjećaru!
Fata mirno završi:
- Ama znam, jarane, al' vid' vamo - komšiji gori kuća,
pa kad budete gas'li, paz'te mi na cvijeće!
Sretne Fata muža za Dan žena s buketom cvijeća
u ruci i sva nasmijana upita:
- Dragi, to cvijeće je za mene?
Muž odgovori:
- Ma kakvi, to je za sekretaricu.
žena poludi i kaže: Svinjo jedna odvratna,
njoj cvijeće, a meni kurac!!!
Muž hladnokrvno odgovori:
- Pa hoćeš li ti cvijeće?
Kaže Fata Muji:-Slušaj bolan Mujo, mali Nazim je sada doš`o
u određene godine i trebalo bi mu objasnit neke stvari oko seksa.
Al` molim te nemoj onako k`o život`nja nego lijepo, znaš ono,
pčelice, mace, cvijeće i tako…razumiješ? -A jes…hoću, hoću,
ne brini. Ode Fata na posao, a Mujo pozove maloga: -Nazime
sine, jel se sjećaš ti kad je ono stara bila prošle god`ne
čet’ri dana kod svojih u Vakufu? -Sjećam se, babo, kako se
ne bi` sjećo. -A jel se sjećaš one kurve što smo je
tri dana taslačili do besvjesti? -Joooj….sjećam se babo…
ih, kako se ne bi` toga sjeć`o! -E pa da znaš sine,
da ti isto tako to rade i pčelice, i mace, i cvijeće, i….
R.I.P. Martin Parr
toco1980foto.blog.hr
Preminuo je britanski fotograf Martin Parr (1952-2025).
Smatran za jednog od najznačajnijih dokumentarističkih fotografa svoje generacije...
Acclaimed British Photographer Martin Parr Dies at 73
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr