Sve kategorije po listama

Sve je počelo tada

penetenziagite.blog.hr

Neki dan odgledao sam u ciklusu na Trećem sjajan film velikog Bertranda Tavernierea „Sve počinje danas“ (Ça commence aujourd'hui); intrigantno, skromno i nenametljivo djelce iz devedesetih godina prošlog stoljeća koje je, kako ćete vidjeti, u mnogočemu posvema precizno otkrivalo mjesta na kojima sustav već tada dramatično popušta, a još više - kakve će se posljedice uslijed toga zbiti.

Radnja filma zbiva se ponajvećma u dječjem vrtiću u malom francuskom provincijskom gradu devedesetih; među djecom jedva da još ima pokoji tamnoputi dječačić ili djevojčica; posebno se moraju tražiti žene pod maramama koje će na školskoj priredbi prodavati falafel ili pogače pod berberskim šatorima koji su priređeni posebno za svrhu dočaravanja pustinje. Na ulicama, osim možda u Parizu, ali on je daleko (i svi su, izgleda, u njemu zaboravili na ove druge), još uvijek nema slamova i geta za tamnopute; pozornica je provincijska, mirna, još nedavno idilična i nedirnuta Francuska oslikana u pejzažima Moneta i Renoira; Francuska iz filmova Belmonda i Montanda; to je Francuska između crnoga vala šezdesetih i ovog vala devedesetih – kojem nikako ne uspijevam smisliti bilo kakvo smisleno ime; ali prepoznat ćete ga; nema sumnje; okupani smo njime još i danas.

Radi se zapravo o godinama u kojima državna politika nakon socijalista Mitteranda i bujanja socijale u osamdesetima izrazito i beskrupulozno hvata pravac udesno; ponajprije se to ogleda na pitanjima rezanja budžeta lokalnih jedinica za socijalu, odgoj i obrazovanje. Atmosfera u filmu je poprilično tmurna; raste nezaposlenost; briga za nemoćne i potrebite naočigled slabi; država prepušta stvarima da se dešavaju same od sebe ili da ih vode entuzijastični i osamljeni pojedinci, praktički avanturisti koji se ne predaju. Godine su to u kojima nekad slavna i moćna industrija propada i seli daleko na istok koji je tek otkriven nakon pada Berlinskog zida, tamo je cijena rada daleko jeftinija, a propisi lakši za izigravanje; to se tako nevino i pristojno naziva „investicijska klima“.

Umjesto daljeg prepričavanja i razmatranja, prepuštam vas dijalozima koje na rubu suza u filmu vode odgajatelji, medicinske sestre i socijalni radnici.



„Mene ne zanimaju oni na dnu ljestvice, nego oni u sredini, njih još možemo spasiti. Oni drugi su izgubljeni slučajevi. Nismo mi Bog. Ionako smo loše plaćeni.“

„Tvoje stajalište ne drži vodu. Kod mene svi klinci imaju probleme, ne samo neki. Društvo će implodirati, a mi se okupljamo oko šefa i slušamo evanđelje... Gubimo vrijeme!“

„Prije dvadeset godina imala sam četrdesetipet učenika. Nismo se žalili. Četrdesetipet! Bili su disciplinirani, dolazili su na vrijeme, bili su uredni. A nije da nije bilo siromaštva. Ali danas je drukčije. Ne mogu izaći na kraj s njih 30. Kasne, dolaze prljavi. Roditelji su često u beznadnoj situaciji. Mnogi nemaju posao. Maleni i ne znaju što je to zanimanje. I čini mi se da samo sa mnom mogu razgovarati. Nada? Više se ne nadam da će maturirati i ići na fakultet. Samo im želim pružiti ljubav jer sam vezana uz njih. To je sva nada koja mi ostaje.“

„Majke se više ne brinu za djecu kao nekada, ne mogu više. Kao da ih se žele riješiti. Provode dane pred TV-om. Posjednu djecu pred televizor da bi bila mirna. Posljedica: vi ih morate sve naučiti, čak i da pozdravljaju. Neki uopće ne znaju da mogu razgovarati s nekime. Riječi im služe da kažu, gladan sam, hladno mi je, žedan sam.
To je preživljavanje.“



Eto, možda mi ne možemo razumjeti kako smo dospjeli tu gdje smo dospjeli, ali zato postoje ljudi kao Taverniere koji će nam to sigurno umjeti objasniti; lirski, nenametljivo a kirurški precizno. I kao i uvijek, usput natuknuti: možda je moguće da nisu baš krivi oni drugi.

Advent na Gradini

mcind.blog.hr

_____Počeo je adventski ugođaj i na trsatskoj gradini sa puno lampica koje se vide iz daleka. Trsat je više godina za redom proglašavan najljepšim riječkim kvartom i volim ga obići u svim godišnjim dobima. Kad jače zahladi u parkiću do gradine bit će postavljeno i malo klizalište i još neki sadržaji. Do Trsata vozi linija 2 a nazad se može spustiti i Trsatskim stubama koje je počeo graditi kao zavjet uskočki kapetan Klisa Petar Kružić 1531. g. koji i počiva u kapeli sv. Petra u sastavu današnje bazilike.
Ulaz u gradinu je dosta ukrašen i mnogi se slikaju ovdje.




Djeci se posebno svidjeli ovakvi ukrasi a bila je i radionica za djecu.




Trsatski zmajevi čuvaju grad. Dvije skulpture zmajeva, ustvari baziliska austrijskog kipara A. D. Fernkorna su iz druge polovice 19. st. koje je naručio za svoj mauzolej feldmaršal Laval Nugent.


Pogled sa vrha kule na kanjon Rječine i most.


Pogled i na dio kaštela ispod.


Zmaj mi je nakratko pričuvao piće dok sam snimao.

Za čudo nije skuplje nego inače u kafićima (3€) a bilo je i ukusno a uz vanjske grijalice može se i sjesti. Naravno, za manje od duplo od ove čaše može se kupiti cijela litra u trgovini i napraviti doma ali nešto se mora i ovdje kušati. Nisam baš za prženo tijesto makar mi lijepo miriši a ni 4€ nije malo makar čujem da je negdje drugdje i dosta više.

Dvije fotke za povećati kako bi se vidjelo više detalja. Pogled na oslikanu kulu i dječja radionica.


Jednostavno i jeftino jelo, proso, grašak, mrkva, gljiva bukovača...


Zašto ne i malo enigmatike. Križaljkica talijanka 10x6 sa jednim pojmom bez opisa.
Vodoravno:
1. ? (zajedno sa 10. okomito.) 2. Zaselak vinodolskog naselja Bribir u Bribirskoj šumi (planin. dom Vagabundina koliba). / Poderan dio robe. 3. Bilo kakvo. / Kulturno umjetničko društvo. 4. Češći naziv za pivo u Primorju. / Nije mladi. 5. Majčin brat od milja. / Muš. ime ,književnik Desnica (1905. - 1967. 6. Grad u Japanu na otoku Honshu (ZOI 1998. g.) / Aleksandar od milja, Aco.

Okomito:
1. Nekad rimski naslov a danas dobar govornik. 2. Žestoko alk. piće. 3. Božanstvo iz staroslavenske mitologije. 4. Stariji kanadski pjevač, Paul. / Prvo slovo. 5. Uzgoj, hranjenje stoke. / Vladimir Nazor. 6. Sumpor. / Glavni grad Norveške. 7. Kapa bez samoglasnika. / Tantal. 8. Nadsvođe, luk između stupova. 9. Vrst ptice, dobro pliva i roni, kormoran. 10. Vidi pod 1. vodoravno.

Pomicaljka sa nekim jelima koja se koriste ne samo ovih dana. (Dva su u množini).
FOBIJA
SERDAR
SVIRKA
STEARIN
PUSLICA
PELCANJE
MADEIRA

Premetaljke:
NEDA TV
DRAGANI
MALI PEC
ONO HUK VANI

Lagani rebus ako se prepoznaju sličice.

POTONUĆE i .....

donabellina.blog.hr

Zašto ovo baš i zašto baš On ?






Zato, jer u glupom, nikakvom, sivom i hladnom nedjeljnom popodnevu
jedino Willie Nelson može i mora izvući me na površinu kad potonem
Ja, koja nisam ni od vina ni od piva s njim bih se napila vodkom

Zato je tu

Sa snovima

star-rose-bloger.blog.hr

Ne treba mi ogromno nebo da bih mogao sanjati. Sve što mi treba je mala zvijezda da mi osvjetli putovanje kroz oblake snova ..
Moramo imati snagu tigra i tišinu zalaska sunca da bismo se suočili sa svakodnevnicom..
Postoje trenuci u životu kada se sve čini da je magično. ..

Moje fotke:))


I noć ima svoju čar... prema putu snova

Božićna pšenica

y-complicated.blog.hr

Jedan od problema oko Božića je što se moraju čekati određeni datumi kako bi se svi "obredi" učinili po protokolu. :)

Prvi protokol kojeg se nisam držala je protokol po suhim kolačima. Njih sam već pekla početkom prosinca pa smo ih se do sredine prosinca prejeli. Na Božić više nikoga nisu zanimali.


Drugi problem je božićna pšenica. Mora se čekati sv. Luciju, a 'ko to može?



Božićna pšenica je spremna




Ovo je ukrasna posuda za božićnu pšenicu, znači bit će posijana u onu plastičnu crnu



Rakija sa Adventa od prije najmanje dvije, tri godine!

Nije otvorena! :0 :0



Sigurno je opstala jer su je anđeli čuvali! :)

Pitanje dana glasi: da li da večeras otvorim medicu i posijem pšenicu ili da čekam Luciju i venem do tada?

Kada bolje razmislim mogu i večeras i na Luciju, tko mi brani? Protokoli?
Za rakiju se sad već bojim kako će se pokvariti!
Predugo stoji! :)))


Idem birati glazbeni broj.
To mi je jedan od gušteva. Pustim post pa biram glazbenu numeru.
Cmok.

A vi? Jel vam sviraju Zvonćići u pozadini ili je rano za njih?



Jedna od najvoljenijih božićnih numera


Update za @jelena



Jedva sam sliku izrezala da se u pozadini ne vidi slika djeteta.
Btw. moj radni dan još nije završio, nije ni blizu........
150 riječi će zadovoljiti.

Cmok.

NU MENE

tignarius.blog.hr

U nekim fragmentima mojih letimičnih pogleda prema dalekovidnici upadnu mi u oko određene "zanimljivosti" nezanimljivih ljudi.
Naime Auto Krešo (Beljak) u jednom trenutku; valjda "povrjede poslovnika" odgovara nekom liku; da on ima 2 fakulteta!!!
Čovjek se mora odmah zapitati kakvo društvo ovakvom liku može dodijeliti i počasnu plaketu lokalnog DVD-a...a kamoli pravu diplomu, ali eto on se hvali svojim fakultetima.
(sve što imam sam ukrao, jedino sam diplomu kupio)

Drugi bezprizorni lik (kandidat velikog Andreja, za predsjednika) se hvali fotografijama gdje se on blesavo cereka na nekim fotogrfijama, s nekim, po njemu važnim osobama iz "javnog života"
I da je "doktorirao" u doba dok je bio ministar!

Ima jedan vic iz 70-tih
Male Amer i Rus se svaki da igraju u parku i Amer svaki dan dođe s narančom a Baćuška, natašte...
Sad Amer stalno provocira Baćušku -Ja imam naranču a ti nemaš ništa...
Baćuška ispriča Starom tu svoju frustraciju i stara Baćška keže; Reci ti njemu da ti imaš komunizma
Sutra; ja imam naranču..a ja imam komunizam..i Amer zanijemi, kaže Starom kako ga je Rus spisdio a i ne zna šta je komunizam..
Kaže njemu Stari reci ti njemu da ćeš i ti imati komunizam
Sutra: Ja imam naranču!
Ja imam komunizam!
I ja ću imati komunizam!
AAeee, onda nećeš imat naranču!!!...:))

Šta narod.hr. očekuje od ovakvih eugenija!

Ljudi bez kalibra se prikrivaju slikama, diplomama, položajima...ali iza tog plašta se najčešće krije subjekt bez sadržaja!

Božićna pšenica

litterula.blog.hr

Moram priznat da ove godine nisam posijala božićnu pšenicu, a bojim se da neću ni bor kitit. No ako netko želi sam uzgojiti taj lijepi božićni ukras, a ne kupiti ga u dućanu, evo upute koju sam na svom vrtlarskom blogu objavila prije nekoliko godina: "Na početku prosinca, u danima između spomendana sv. Barbare i sv. Lucije u lijep, starinski, keramički ili porculanski duboki tanjur u široku plitku zdjelicu ili sličnu posudicu, posijati valja božićnu pšenicu. Prije sjetve je nekoliko puta isperite pa zalijte tako da bude prekrivena vodom pa ostavite da zrnje nabubri preko noći. Višak vode sljedećega jutra ocijedite. U široku plitku posudicu uspite 1-2 cm zemlje za cvijeće ili pijeska, pa ravnomjerno rasporedite oko 0,5 cm debeo sloj pšenice. Umjesto zemlje možete staviti i sloj vate ili kuhinjskog papirnatog krep ubrusa. No, zdrava će zrna dobro niknuti i bez ikakve podloge. U sredinu posude utisnite čašicu promjera odgovarajućeg svijeći koja će poslije ukrašavati božićno žito. Prekrijte posijanu pšenicu tankom pamučnom krpicom i smjestite u umjereno toplu, zračnu i svijetlu prostoriju. Svaki dan lagano poškropite preko krpice. Za nekoliko dana pšenica će nabubriti, isklijati, niknuti i lijepo se zazelenjeti. Kad pšenica nikne, krpicu uklonite pa nastavite i dalje umjereno zalijevati.
Na Badnjak, kad budete ukrašavali kuću i kitili božićno drvce, pšenicu prikratite, povežite ukrasnom vrpcom - u narodu je običaj hrvatskom trobojnicom - pa stavite na stol, na prozorsku klupčicu ili pod božićno drvce uz jaslice. Ako ste u sredinu pri sjetvi stavili čašicu, izvadite je i na njeno mjesto utisnite svijeću. Kako bi što dulje ukrašavala kuću, po narodnom običaju sve do Sveta tri kralja, pšenica bi, kao i božićna jelka, trebala biti u svijetloj i hladnoj prostoriji. I dalje ju umjereno zalijevajte da se ne osuši, ali ne previše da ne požuti i ne popljesnivi."
Ako netko želi pročitati cijeli tekst može ga potražiti na mom vrtlarskom blogu.
A svima koji se će okušati u uzgoju pšenice na tanjuru, u nekoj lijepoj zdjelici ili u velikom keramičkom kalupu za kuglof, želim puno uspjeha!

DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA

potok.blog.hr

Danas nam liturgija predočava poziv Ivana Krstitelja da pripremimo put Gospodinu..
"Svaka dolina neka se ispuni,
svaka gora i brežuljak neka se slegne!"
Na HKR-u sam čula tumačenje ovih riječi.
Doline nam oslikavaju stanje duha grešnih ljudi koji smatraju da nisu dostojni Božjeg milosrđa i ne uzdaju se u oproštenje.
Gore i brežuljci predstavljaju tzv, pravednike koji svisoka gledaju na obične smrtnike i misle da im zbog vršenja propisa Bog nešto duguje.
U svakom pojedincu može biti momenata kad prevladava očaj ili uznositost.
Ako udoline i uzvisine dovedemo u ravninu naći ćemo se na pravom putu.
Shvatit ćemo da, ako otvorimo svoje srce Isusu, on će dodati ono što nedostaje našoj slablosti, bilo da smo propustili vršiti Zapovijedi, bilo da smo ih vršili samo formalno a ljubavi nismo imali.
Sveta Edit Štajn, obraćena Židovka koja je stradala u konc. logoru, kao ateistica je molila : "Bože AKO jesi" i On je nastanio njeno otvoreno srce te ju je doveo na put svetosti.
Mi zaista ne znamo kakvi su putovi Božji, a došašće je vrijeme u kojem smo pozvani na djela ljubavi .

Čekanje

demetra1.blog.hr

Nenašminkana...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Neiscrpljujuća ljepota nedejeljnog jutra.
Sa prozora se smiješi anđeo. Zapalio si
drugu svijeću došašća. Volim naša jutra i
naše razgovore, miris kave i dim cigarete.
svjesna nezdravog početka svakodnevice.
U zbroju naših godina mnogo nezdravih
navika urušava svrhovitost moćnika,
njihovu volju za vladavinom našim životima.
njegova rečenica me razbudila.
Nemoj urušavati ljepotu ovog osunčanog jutra.
U pravu si, divan je dan pred nama, soba miriše
cimetom, vanilijom, narančama i parfemom chanell5.
Još nenašminkana osjećam buđenje nemira,
voliš me bez šminke koju, iz navike svakodnevno,
stavljam na lice.
Idem obaviti dnevni ritual, pod tuš i stavljanje maske,
rekoh ispijajući zadnji gutljaj kave.




Danas bez šminke! zapovijed, a blagost tvog lica mami ispunjenje.

Dijana Jelčić

Osmijeh nedjeljom

stella.blog.hr

Nedjeljom je Lastavica zadužena za humor

Robert i Jutro poezije

luki2.blog.hr

Danas je "Jutro" bilo posvećeno recitalu za Roberta Roklicera, dragom pjesniku i vrlo složenim, duhovitom ali ujedno i vrlo zahtjevnom čovjeku. Uvijek je plesao po rubu, ali nikada nije prešao granicu u kojoj bi potonuo u vulgarnost.

Stihove Roberta Roklicera govorili su dramski umjetnici Hrvoje Klobučar, Slaven Knezović, Kristijan Ugrina i Rešat Avmetoski Rale.

Robert Roklicer rođen je 1970. godine u Vukovaru. 1995. godine upisuje dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a od 1995. godine do 2000. godine radi u novinarstvu i u tom periodu mnoge njegove eseje i književne kritike prenose svjetski tiskani mediji, stoji u njegovoj biografiji na stranicama Društva hrvatskih književnika čiji je bio član.

Za roman Žene, luđaci i malo dobrih pedera dobio je Nagradu Matice hrvatske, a u razgovoru za Novi list objavljenom 2011. godine o tom je djelu rekao: Ma taj roman je maksimalno politički korektan, ma što god se podrazumijevalo pod korektnošću. Likovi u tom romanu su obični luzeri, ljudi koji žive od danas do sutra, koji nemaju svoje stavove i jasno izgrađene ciljeve, nego su motivirani strahom od politike i sve veće medijske halabuke o propasti čovječanstva.

Uz spomenutu nagradu Matice hrvatske za neobjavljeni prozni rukopis, Roklicer je dobio i nagradu Broda knjižare 2010. i treću Nagradu Frana Galovića za kratku priču 2010. S poezijom i prozom zastupljen je u više antologija, panorama i zbornika u Hrvatskoj i inozemstvu.

Kao scenarist je surađivao s Dramskim programom Hrvatske televizije i Jadran filmom, i autor je scenarija za HRT-ov igrano - dokumentarni serijal Domovinski rat, a bio je scenarist i dramaturg niza filmova među kojima su i Mrtve ribe.

Među glumačkim ostvarenjima u Roklicerovom opusu ističu se nastupi u filmovima Sigurna kuća, Živi i mrtvi i Metastaze, te u televizijskim serijama Mamutica, Počivali u miru i Zakonu.

Od 2008. godine bio je voditelj kultne zagrebačke tribine Jutro poezije, a od 2017. godine vodio je virovitičku kulturnu organizaciju FRiKK (Film, Radio, Kazalište i Književnost).
Tragično je preminuo 27.8.2024. u Virovitici.



MALEŠ JE ZAKUHAO STVAR - Robert Roklicer

Čitajući Maleša zatvorio sam
vrata sobe i navukao zastore
– onako ranjiv – kao pjesnik
bez uniforme –
zadržavao sam stihove zidovima,
nisam ih puštao da odu,
rasprše se u zoru.
Tri krokodila morala su iz vitrine,
Begović se s Hlebnjikovim došaptavao,
netko je Slamniga pozvao u pomoć –
i tada je bilo dosta.

Na prastarom kompjutoru
upalio sam Word i želio
napisati pismo Malešu.
Napisao bih mu:
ja ću te progutati! a ti ćeš otputovati
nema te više!

Ali Rešicki se bacio na mene,
Kiš je otvorio prozor,
a Maković istrčao na cestu.
Carver je sve to gledao i samo se
podmuklo nasmiješio:

- Drugi ćeš put biti oprezniji, mali,
pjesnik si koji se pjesnicima ogriješio.
A to nije zdravo za jetra.
(„Bez detalja, molim“, Alfa, Zagreb, 2010.)



Lijepa atmosfera, puno ljudi i ljubitelja poezije...

A nakon "Jutra", posjetila sam novi postav Kuće karikatura Otto Reisinger....



Molim povećajte si tekst ispod svake karikature....





Reci vau...:))))

I još: zatekla me vijest da draga Alida nije više sa nama. Upoznale smo se u kazalištu "Komedija", ne sjećam se više koja je predstava bila....Prilazi mi jedna prekrasna crnka, sa ogromnim osmijehom...Ona je prepoznala mene, prema fotkama s blaga....Draga i pametna Alida...Počivaj u miru!

Ime: Rajko

staroinovo.blog.hr

Prije nekoliko dana u Zagrebu je promoviran posthumno izdan album Rajka Dujmića “Tko to zove ime moje”. Za realizaciju tog projekta su zaslužni njegov sin Tin , supruga Snježana i nekolicina prijatelja koji ga se nisu odrekli.
Za razliku od Splita koji sa velikim poštovanjem, pijetetom i ljubavlju obilježava godišnjice Oliverove smrti, Zagreb je zaboravio ove četiri godine na gospodina Dujmića, jednog od najplodnijih hrvatskih skladatelja sa 1 800 skladbi, koautora ne zvanične himne RH “Moja domovina” i eurovizijske pobjedničke pjesme, najmlađeg dobitnika Porina za životno djelo i tvorca najvećih hitova na prostorima ne samo svoje sadašnje države, nego i one nam bivše.
Rajko je pjevao o svemu što život znači: o ljubavi. o majčinim očima, o dječaku plavom, o rukama, o kiši i duši, o suncu, o ženi koja ustaje u pola šest, o tom kako pjevaju šume, o smrti, o skitnici koju ne drži mjesto jer je vuku daljine, o zagrebačkom Trgu cvijeća i o tom “kako je dobro vidjeti te opet”, pjesme od koje se nekad orio Dinamov stadion.
Poznato je kako su članovi benda čiji je Rajko bio duša i srce “Novi fosili” otpisali svog vođu zbog njegovih navodnih poroka, ali su svesrdno prisvojili njegovo životno djelo koje je tako “poročan” pola stoljeća stvarao.

Sve to više i nije važno “dok suza pada s trepavica”,
za ime Rajko, u prosincu 2024.

P.S.
Želim vam lijepu, sretnu i zdravu zimu, dragi blogeri.
Čuvajte sebe i svoje prijatelje

Samoća Stepskog vuka

donabellina.blog.hr

Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred svijeta čiji ciljevi nisu moji, čije mi radosti ništa ne znače.

Ono, što se u meni događa u rijetkim trenutcima radosti, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svijet voli i traži možda jedino u pjesničkim dijelima, a u životu smatra ludošću.

I odista, ako je svijet u pravu, ako su ta muzika po kavanama, te masovne zabave, ti amerikanizirani ljudi, zadovoljstva tako sitnim stvarima, u pravu –
onda sam ja kriv, onda sam lud, onda sam odista, kako sam sebe često nazivam, stepski vuk, životinja koja je zalutala u tuđi i nerazumljiv svijet, koja više ne nalazi svoju postojbinu, zrak i hranu."

Hermann Hesse " Stepski vuk"



nismo životinje, kako autor kaže, ali vrlo često se doimamo i sebi i drugima da smo zalutali među život i u život i da prečesto udarac čelom u nevidljive zidove postavljene ni od koga s imenom predstavljaju zaporku pred kojom zgranuti i nijemi pred zgroženim očima mnoštva pokušavamo naći neki svoj pedalj bitka za svoj komadić neometanog prostora u kojem ne smetamo nikome i zbog kojega ništa drugo i ne tražimo

ili - kako kaže pjesnik :.... i odjednom iz tebe
kao mlaz svjetlosti
izbijaju nestrpljenje i nemir ;
uputiš se prema onome
što si osvijetlio....
....

Fleka

ffp2.blog.hr

Pri doručku sam dosegla vrhunac asocijalnosti (mislim kad bi me netko ovakvu vidio).
Uspjela sam namastiti majicu ne samo izvana nego iznutra.
Komad jaja pao mi je kroz dekolte i zamastio majicu oko pupka.

Optimist bi nato rekao da je to zapravo znak da sam nešto malo smršavila kad nije zapelo već na sisama.
Pesimist ga na to poklopi: A možda samo sise vise.

(Prilozi za Priručnik o samopomoći naslova: Zašto je bolje ne doživjeti stotu)