Sve kategorije po listama

Pauza 2

donabellina.blog.hr

Ma šta rekao, nemoj to dvaput reći,
Nađeš li kod drugog svoju misao, odreci je se.
Ko nije stavio svoj potpis, ko nije ostavio fotografiju,
Ko nije bio prisutan, ko ništa nije izustio -
Kako da ga uhvate!
Zaturi trag!

Postaraj se, kad namisliš da umreš,
Da ne bude nadgrobnog spomenika koji bi odao gdje ležiš
Kakvim jasnim natpisom što te potkazuje
I godinom smrti koja te odaje!
Još jednom:
Zaturi trag!
(Tako su me učili.)

Bertolt Brecht (1898 – 1956)
"Zaturi trag"
....................................................

Brechta stavljam razlogom : ne pišem ja , pa dok se oporavim stavljam ono
što nekome znači barem, koliko i meni

Strings and Stars

stella.blog.hr

Psi naši svagdašnji hehe..

eurosmijeh.blog.hr

- Dobar dan komšinice kako ste?
- Evo dobro, išla da kupim hranu za kerove.
- Pa koliko ste u ovom kraju, nikad nisam čuo Vaše kučiće da laju,
ili da ih šetate.
- Laju oni, itekako, i čuli ste ih samo sada nećete da kažete.
- Nisam stvarno! Koliko imaju godina?
- Mlađi sedamnaest, a stariji treća godina Mašinstva.
- Baš ste šašavi komšinice, svoje sinove nazivate kerovima.
- Pojedoše mi čovječe svu džigericu.
- I meni moji. Aj se jebemo, žena mi kod tetke.
- Ajde.



Kerovi.
Najprecizniji izraz za predstavnike javnog reda i mira.



Idu majka i sin iz Imotskog ulicama Zagreba.
Sin: “Majko, nu ćuko!”
Majka potiho: “Sine, nije ćuko nego pas!”
Sin: “Krvi ti issove, isti ćuko!”



Dvojica prijatelja, velikih ljubitelja pasa:
- Imao sam jednog vrlo oštrog psa; sve je napadao i grizao.
Na kraju nisam više znao što da radim s njim i poslao sam
ga u jedan centar za preodgoj pasa.
- I da li je to služilo nečemu?
- Kako da ne. Sada prije nego ugrize nekoga stavi salvetu oko vrata.



Blago psima!
Oni najboljeg prijatelja ne moraju da biraju medju ljudima.



Dva susjeda razgovaraju o svojim psima:
Moj pas je fenomenalan! Prošao je tako dobru
dresuru da mi svako jutro donosi novine.
Ne vidim u tome ništa posebno, to radi i moj.
Da, ali ja nemam pretplatu za novine.



Sto je zajednicko panduru i psu?
-Oboje te gledaju kao da te razumiju..

Bebe znaju

kintsukoroi.blog.hr

"Ulazak novorođenčeta u kuću je poseban događaj. Cijela atmosfera u kući se zaokrene.
Sve miriši na bebicu. Posvuda su gaze, svi su uzbuđeni, ljubav pršti na sve strane. Svi se smiju, svi se trude.

Dobro si rekla da bebice dolaze iz drugog svijeta."
( Ipsi)

Odlaze ljudi. Kući.
I vraćaju se opet nekad i nazad.

Kao bebe.

********
Naravno da pored druge bake, doista sposobne, energične, radišne, čitavdannanogama bake, zasad vrlo rijetko ulovim vrijeme nasamo sa Petom Bebom. Šestom, ako ćemo precizno.

Gledam iz kutka kako se mlada i starija muče oko presvlačenja i dojenja, neću se nametati, žao mi je samo što ne znaju i nisu svjesne, da sam to radila ukupno šest puta, pet puta baš angažirano oko svakog unučića. Pa mi je to već rutina. I pupak koji treba otpasti i pelene i dojenje i bljuckanje. Al neću se miješati, dok me se ne pita.
Bila je patronažna sestra, pa su pitale nju.

No, našao se trenutak danas od nekoliko minuta, kad smo si Bebač i ja gugutali.
Ostali smo tek nakratko sami.
Napapao se friško maminog mlijeka, pa sam ga dignula s gazicom na ramenu da podrigne i bljucne eventualni višak mlijeka.
Svi inače slavimo i kličemo kad bebe podrignu.
Klinci su zbunjeni.
A oni ( više) ne smiju podrigivati, kak sad to?

Dakle, gledao me vrlo ozbiljno. Netremice. Okrenula sam ga malo prema svjetlosti s prozora, da ga poškaklja sramežljivo sunce. Ručicu je jednu pružio preko mog ramena. Drugom me zagrlio. Zaškiljio je i počeo zijevati. Pa sam ga nunala prema tamnijem dijelu sobe. Pa se refleksno par puta nasmiješio, pokakao se u pelenu i smirio potpuno i blaženo. I dok je tako guza bila jel' na toplome, malo smo si pričali. Meditativno.

Svakog unučića sam pitala: a tko si ti?
Tako i moju Petu Bebu. Šestu, ako ćemo biti precizni.
Dolazi iz daleka. Umjesto mene, u onom tamnijem dijelu sobe, tamo gdje se isprepliću neke sjete i tuge, neka živa nedostajanja onih kojih više nema, Peti gleda male ljudiće koji lete po sobi. Vidi ih u sjenama. I sigurno su dragi i smiješni ti ljudići, kad ih on tako pozorno prati i smješka im se.
Nunajući ga, i sama sam se smješila tim malim nevidljivim ljudićima po sobi. Slala sam im poljupce.
Svi su koje sam ikada voljela, bili tu, u tome trenu, sa nama. Nevidljivi zbor voljenih ljudi.
I nunajući Petoga sjetila sam se svih beba koje sam ikada nunala, u dragim slikama.

******
Poslije sam s drugim najmlađim G. učila pjesmicu " O, pastiri, čudo novo", sutra za školu i ocjenu. Riječi poput: nigda ili jaslicam, teške su mu. Inače, ima lijepu dikciju i super pamti.
No, kad smo došli do " Betlem, evo..." zna on da je to Betlehem, sve ok...al rekao je: Betmen...
Betmen evo, nije daleko...:-)) smijeh živi..uvijek će mi biti pred očima njegovo nasmiješeno lice kad ćemo pjevati tu pjesmicu!

******
Sin mi se, da proslavi dolazak petog djeteta, nalio ko guzica. Inače fakat ne cuga, al potresen i u šoku jer je bio prisutan na porodu, dao si je oduška u Jackyju.
Bila sam u busu, kad su me dečki zvali, najprije su se smijali tatinim forama, a onda vrlo brzo i plakali, jer se tata pijan na Hajdukovom igralištu, pred trenerom derao: Dinamo, Dinamo. A dečki mu igraju za Hajduk.
Skršio je gumu na autu, a ja sam bila presretna jer je sve dobro završilo.
Doma me vozio taksist po imenu Nikola.
Današnja patronažna sestra, zove se Lucija.
Kod nas je uvijek sve znakovito.

******
Ljudi ne rastu, ljudi ne stare, ljudi ne odlaze.
Rastu, stare i odlaze, samo priče o njima.
Filigranske dragocjenosti koje čuvamo.
Za priču
dovoljne su stare cipele ispod kreveta.
Stara petrolejka.
Nacrtano srce na zidu, sa licem, preko kojeg je bila naljepljena neka fotka iz časopisa.
Dovoljno je tako malo, da ponovno ožive, zabljesnu na rubu omiljene žličice, u odsjaju prozorskog stakla, da zaplešu uz svoju omiljenu pjesmu. Pored nas. Tako blizu. Da nas grle u snu.

Ako itko zna, bebe znaju. Bebe ih vide.
Bebama vjerujem.
Na pogled.

Djeci na riječ.

Ljudima sve manje.

*********


Sutra je još jedan rođendan.

Šaljem puno zagrljaja i svjetlosti Njegovoj duši.

A njegovoj dragoj teti kojoj silno nedostaje, kojoj nedostaje njegova fizička prisutnost,
preporučujem da i ona počne vjerovati bebama.

Borić, elektromotorni

dvitririchi.blog.hr

Čitam komentare kod Širiteljice božićnog duha i vidim da je naručila post sutrašnji od kolege blogera Jelena, koji se ujedno ponudio i prošetati joj psa i ispeći vafle i...što god treba, očito, za širenje bložićnog duha.
Duše blogduše, dakle, širi se :).

A i ja sam dobila od kolege Jelena krasan komentar koji me je i potaknuo na pisanje ovog posta:

U plafon se zabuši tipla i stavi kukica. Nekoliko prikladnih grana smreke ili jele se ispreplete ili poveže žicom i taj "vijenac" se stavi da visi s plafona. Okiti se normalno. To je u mojem kraju bio standard nekad davno prije nego su postala dostupnija čitava drvca. I to se zvalo kinč. Mačke to onda mogu samo čeznutljivo promatrati

Kinč.
Nisam znala za taj običaj ali mi se sviđa skroz, a i praktičan je u novonastaloj situaciji.

Da ne bušim plafon mogla bih... recimo, taj kinč isplesti oko ventilatora.
Imam i lampice na baterije i tako, mogla bih se malo poigrati pa kad padne noć,
Uključim ventilator u prvu brzinu i moj se viseći bor, odnosno - kinč, počne vrtiti oko svoje osi pogonjen elektromotorom ventilatora, svijetleći ... to bi bio baš spektakl i... fora.
Mačić ga neće moći prestati gledati, a do njega nikako neće moći doći. ;)

Običaje i tradiciju treba malo modernizirati, eto.
Nisam pretjerala, nisam se sjetila namontirati borić na onaj samohodni robotski usisavač (mozda i bih, da ga imam) pa bih imala lutajući kućni borić koji ujedno i usisava putem izgubljene iglice. O tom potom. Dogodine možda.

Danas, dva božićna duha sam osjetila.
Prvo raska, koja mi je pohvalila kćerke i još mi je nešto lijepo napisala, a potom i djeca koja su me dočekala s potato ballsima.
Milina u srcu, a potom i u želudcu

Eto, toliko od mene.
Da doprinesem malo i ja tom božićnom špiritu, ako dopustite.

Knjiga i druženje

luki2.blog.hr

Čitam....I još mi fali samo jedna knjiga iz kolekcije: "A Little place in Prague"....

Ne zamjerite što me na blogu nema baš svaki dan - prijateljica je tu, treba se družiti....

Ljubim!

* Slavonski suhi čvarci ... 420 kcal

minus40kg.blog.hr

3 dag čvaraka ... 160
5 dag peciva ... 150
10 dag rotkvica ... 20
0,1 bučinog ulja ... 90
sol, papar, aceto balsamico, ...

Čvarci su vrlo rijetko u mom meniju,
ali kad jesu, red je da su vrhunski.

Obaveštenje Božić Bate...

mecabg.blog.hr

Ove godine sigurno kasnim
jer sam se skupa sa pomoćnicima
zaglavio na zelenoj travi...

resize hd image

SRETNO NAM BILO

demetra1.blog.hr

DIGITALNI NOVAC

Vjerujem da nas još ima, koji se možemo sjetiti kako su se plaće nekada dobivale u platnoj vrećici s onim žnirancem o obračunu. Stvarno imamo puno godina, ali svi vi mlađahni ćete doći u naše željeli ili ne zato pokušajte ne gledati nas kao nekakve relikte ili metuzaleme. Dakle, plaće u vrećicama! Onda su se pojavili računi u bankama i svima su otvoreni ovisno s kojom je bankom firma sklopila ugovor. Onda je banka izdala čekove s kojima smo dosta dugo baratali iako samo za određeni iznos, uglavnom kupovanje na rate. Iza čekova su došle bankovne kartice. Još uvijek ih koristimo, čak više nego u početku. Račune smo uglavnom plaćali u banci ili pošti, ovisilo je što se gdje moglo platiti. Onda su došli mobiteli i mobilno bankarstvo. Više se ne mora čak niti ući u banku jer imamo bankomate ako treba keš. Uglavnom ne treba jer danas se može i pedeset centa platiti karticom. No sada više ne treba ni kartica jer sve se može digitalno mobitelom.
Zašto ja sve ovo pišem? Mislim da još za mog života neće nestati papir i kovanice bez obzira na svu snagu kojom upravitelji svijeta nameću digitalni novac. O tome se uglavnom niti govori (javno) niti piše u državnim novinama. Malo tko pomišlja da se kontrola svijeta konačno svodi na digitalni novac. Čitali smo o petnaestminutnom načinu života. Meni to izgleda kao život u getu.

Naši su vlada i sabor bez puno razmišljanja po hitnom postupku preuzeli obavezu usvojiti ono što EU od članica traži. Između ostalih zakona i ovaj, a povezan sa tri iz kojih četvrti kaže: „Prijedlog Zakona o provedbi uredbe (EU) 2022/2554 o digitalnoj operativnoj otpornosti za financijski sektor s konačnim prijedlogom zakona. ( Što god to značilo ovako nama običnim smrtnicima nemušto). Svi su prošli po hitnom postupku.

Dakle kada papir i kovanice budu ukinuti, a budu, svi će biti pod kontrolom Velikog brata.
Ne budeš li se slagao s bilo kojom naredbom jednostavno će vam zaključati digitalni račun, a ti onda misli kako ćeš i s čime kupiti kruh, platiti struju ili bilo što drugo. Kako tada doći do svojih sredstava iako ih na računu imaš.

Ne znam sjeća li se još itko kanadskog premijera Justina Trudeaua kako je privatnim vlasnicima kamionskog prijevoza u vrijeme tzv korone blokirao račune jer ljudi nisu prestali raditi. Kako je onaj naš seljak kažnjen čini mi se s 8000 kn jer je orao sam svojim traktorom na svojoj njivi, a nigdje nikoga kilometrima okolo. Danas se o tome šuti. Mene su cijepili više puta, jer sam morala u bolnicu, onim Astra… a danas je u Engleskoj zabranjen. Bili smo svi kontrola poslušnosti, što god tko rekao. Vjerojatno nas više neće kolektivno cijepiti, ali digitalna kontrola već traje i samo je pitanje dana kada će papirnati novac i kovanice nestati.
A oni koji nam to spremaju trabunjaju o nuklearnom ratu. Varka kojom se koriste kako bi nas potčinili na perfidniji način. Pa sretno nam svima bilo!

i malo za dušu

Mačka, bor

dvitririchi.blog.hr

Plastično staro drvce što izvlači se svake godine više nema smisla.
Preveliko je za visoko postavljanje,
A nisko ne smije.
Naime: mačić.

Kuka u strop i vješanje bora naopačke mi...vizualiziram... izgleda grdo, a svetogrdno je, I guess,
A uostalom, kad se sjetim da samo
Miševi i mačke vise naglavačke, odustanem namah.


2D bor, koji bi trebao visiti sa zida kao tapiserija druga Tita koju je jedan jednom davno vlastitim rukama izradio, dok se kobajagi odricao i Sotone i Boga istovremeno - možda.
Samo...
Trebalo bi skupiti naramak suhih grana, povezati ih u trokut, ukrasiti, uresiti, zavjesiti...
Možda nađem vremena i fokusiram se na to.
Čim stane sniježiti...
Ustvari - kišiti.

Živi borić od pola metra koji bi mogao svugdje (6,99) koji mi je zamirisao u shopping centru...za njega kažu IDK, pa ne znam.

Nakit pripremljen za bor trenutno visi na dva lustera i na dva prozora.
Nešto crveno, šljašteće, nešto svijetleće.

It must be Christmas...
Nedohvatljiv mačiću...
Tree.

Šta da gledam (nastavak)

ffp2.blog.hr

Kao što već znate, moja bolja polovica uglavnom provodi večer gledajući šta da gleda.
Što pak mene nervira jer prije bi Baldrick iz Crne Guje pronašao dobar plan negoli on (za mene) gledljiv film.
Kad počnem previše grintati doda on meni daljinski i kaže: Ajde onda ti nadji nešto po tvom ukusu!



Zadnjih godina gotovo sve američko postalo je negledljivo i tako sam otkrila da mi pašu skandinavski filmovi i serije.
Ne znam koliko sam ih više gledala.
Lani sam slučajno nabasala na seriju Božićna oluja.



Serija počne poprilično dosadno.
Zbog snježne oluje otlazani su svi letovi i radnja prati na desetke likova koji su prisiljeni motati se po aerodromu, bilo da tu rade ili im je otkazan let.



Bez stotinu belosvjetskih kriminalaca koji bi u američkoj verziji sad tu izveli kakav cirkus sa desecima mrtvih i ranjenih, polako se počinju raspletati ljudske priče i sudbine.
Neću spojlati ako netko želi pogledati, reći ću samo da sam do kraja izronila suza za navodnit dolinu sevdaha i bluza.
Ali onih dobrih suza, koje tako trebaju u božićno vrijeme, tipa kad stari susjed iz Sam u kući grli na kraju svoju unuku nakon što se (očito) pomirio sa sinom.

Kako Netflix zapamti što si već gledao i lajkao, tako ti onda daje manje više smislene savjete.
I tako je izbacio Snježnu sestru.



Film o dječaku čija starija sestra je umrla i roditelji od žalosti zaboravljaju na Božić, koji uz svu žalost zbog nenadoknadivog gubitka fali našem glavnom junaku i, prije svega, njegovoj mladjoj sestri, koja još ne razumije konačnost smrti i sanja o tome kako bi se umrla sestra mogla vratiti.
Film me je pogodio ravno u staru ranu.
Ranu od koje ne šepam na lijevu nogu kao nakon zadnje nezgode ali mi je dio srca zaledila Snježna kraljica i rijetko koga više pusti dovoljno blizu, da bi ga mogla zavoljeti.
I izgubiti.



Vratio me film u one Božiće kojih u našoj kući zbog žalosti za pokojnim bratićem, koji je živio sa nama, nije bilo.
Naša baba, ona o kojoj uvijek pričam i na koju sam se, barem po riječima pokojnih roditelja i muža uvrnula (a kako ne bi kad me je odgojila i naučila izmedju ostaloga i slaviti Božič i Uskrs, iako nisam vjernik ni dan danas), ona baba koja je bila stup cijele naše obitelji, ona jaka baba koja je toliko toga u životu preživjela i opet se digla iz pepela…ta naša baba nije mogla podnijeti ovu zadnju veliku tragediju i zaključila je da Božiću nema mjesta u žalosnoj obitelji.
A moji roditelji se tome nisu suprotstavili, nego su to jednostavno prihvatili.
Zbog komocije, mira u kući, djelomično radi one mamine "ča će ljudi reć", tko bi to sada više znao.



Meni je Božić falio ali sam se sjećala kako je bilo prije i dan danas nastojim tu atmosferu stvoriti u kući ovih dana, bez obzira koliko nas još ima.
Moja sestra ostala je u djetinjstvu uskraćena za tih par bitnih Božića i njoj ti dani ni danas nisu posebno bitni.
Ona to ne doživljava kao neki nedostatak, što ne poznaš ne može ti ni faliti.
Meni je taj nedostatak strašan kao i prva od smrti nakon kojih više ništa neče biti isto.



Za mene je Božić prije svega vrijeme posvećeno obitelji, ma kolika (još) bila.
Božić je jedan od onih posebnih dana u godini kojih se kasnije uvijek sjećamo.
Zapravo se i ne sjećamo točno dana ili godine već atmosfere koju sav božićni (neki bi sad rekli komercijalni) duh stvara.
I zato otkako je babina rana toliko zarasla, da je dozvolila božićnoj radosti da ponovno udje u našu kuću, nisam preskočila niti jedan jedini Božić, ma što da se u toj godini desilo i ma gdje se u to vrijeme našla.
Lani sam ga organizirala iz kolica, ove godine šepajući.
Štoviše, pustim ga da se rastegne od prvog Adventa do Tri kralja.
A iz nekog krepat ma ne molat inata, sada ga slavim ko obitelj Griswold, tako da svijetli na sve strane.
Bez obzira koliko malo nas još ima.



Ove godine sam vjerojatno i pretjerala, ako se u vrijeme Božića uopće može pretjerati.
Ali neka ga.
Čak razmišljam da Gandalfu kupim kapicu Djeda Mraza, baš bi mu fino pasala na ovu bijelu glavicu, koja se već pomalo umorila od gruntanja kakv je ovo lunapark došao u naš stan.





Feliz Navidad
Feliz Navidad
Feliz Navidad
Prospero ano y felicidad
I wanna wish you a Merry Christmas
I wanna wish you a Merry Christmas
I wanna wish you a Merry Christmas
From the bottom of my heart

P.S. Sinoć sam htjela napisati još: ništa mi neće ovi Božić pokvarit ali onda si mislim, da to napišem odmah bi slomila drugu nogu.
I jutros fakat, noga je još na mjesti ali upalilo se mjesto na prstu gdje sam se jučer ubola na riblju kost pri čišćenju ljuski i sad moram kod doktora

Pauza

donabellina.blog.hr

...iz zdravstvenih razloga





foto: Anisja Ungaro Rossi

Riješi kviz #305

blogokviz.blog.hr

Dobro došli na blogokviz!

Blogokviz je blog na kojem objavljujem kratke kvizove općeg znanja koji sadržavaju 10 pitanja iz različitih područja poput geografije, povijesti, glazbe, sporta, književnosti i dr.

Kviz se rješava na način da se na početnom prozoru kviza klikne "DALJE" čime se otvara prvo pitanje te nakon što se označi jedan odgovor treba ponovo kliknuti "DALJE" čime se otvara drugo pitanje i tako sve do kraja kviza. Ako se želite vratiti na prethodno pitanje i promijeniti odgovor kliknite na gumb "NATRAG".

Nakon što odgovorite na sva pitanja na kraju kviza treba kliknuti na gumb „PODNESI“ čime se otvara stranica s gumbom „PRIKAZ REZULTATA“ (ako se ne vidi skrolajte prema vrhu da postane vidljiv), te se klikom na taj gumb prikazuju rezultati kviza, odnosno prikazuje se koji su odgovori bili točni, a koji netočni. Ispod gumba „PRIKAZ REZULTATA“ imate mogućnost pogledati statistiku rješavanja kviza, odnosno rezultate svih odgovora te mogućnost da ponovo odigrate kviz. :)

Ako se ne vide "DALJE", "NATRAG" i "PODNESI", unutar obrasca kviza treba skrolat prema dnu da postanu vidljivi.

Napomena *Obavezno znači da se pitanja ne mogu preskakati i da kviz ne možete podnijeti ako niste odgovorili na sva pitanja.

Ako ste propustili koji kviz ili križaljku, poveznice su sa strane u boksu.

Uživajte u kvizu! :)

Učitavanje…

Statistika iz prethodnog kviza.

Kuharice kuhaj fino hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Kuharice zlato moje
tebe hvali jelo tvoje



Gdje se mila srca slože,
Tu se lako kuhat može



Ako hoćeš kuhati znati,
uči prije sudje prati.



Čista djeca,
čisti dom,
to je drago,
srcu mom.



Skuham ručak sve u šali,
al će mužić da me hvali!



Čista kuća dobro jelo,
to je vrijedne kuharice djelo.



Kuharice manje zbori,
da ti ručak ne zagori.

Prva škola u Americi

stella.blog.hr

(Post sam vratila, jer sam ga u petak skinula zbog važnijeg).

Ljera nam priča o St. Augustine, prvoj drvenoj školi u SAD
otvorenoj 1716. godine.





U školi-muzeju rekonstruiran je tadašnji sistem rada
sa lutkama koje govore







Neznalice su dobijale posebnu kapu za kaznu

Neposlušna djeca kažnjavana su maltene samicom