Blog.hr

pet

12/25

15-695

iako je prošlo već i tjedan dana...
mali izvještaj s izleta u moje morsko selo
vrijeme ni crno ni bijelo, putem magla
a na obali iznaneđenjima /glupostima nikad kraja

HRapsurd

na posebno uređenom dijelu rive
za spuštanje i podizanje brodica u more ...ploča i lanac
zbogom pameti

Bruxelles - treći dio

luki2.blog.hr

I evo nas u Stranci Zelenih, s kojom naši Možemovci dijele neke zajedničke ideje i surađuju u okviru svojih klubova.
Upoznali smo jednog osebujnog Talijana i jednog vrlo uštogljenog Nijemca.:)
Dok su oni predavali, dok su se bavili svojim agendama - sinulo mi je da je sve što sam učila u knjigama zapravo vrlo šturo i ne može Te pripremiti na ono, što je bitno u stvarnom životu i političkim procesima. Moraš stalno lobirati, preslagivanja, koalirati, odstupiti kad je nužno.....i biti uporan! Jako uporan. Poput mene. Točno sam takva. Kad "zagrizem", zaista se pripremim i uspijem!
"Jer sve se kupi parama, jedino ne ta maramama..." :)))) Đole, naravno.
Dakle, Takijan i njegova marama....Otvorenih usta sam slušala što priča, pa sam i zaboravila slikati....Neopisiv!:)))))
Nakon podneva i predavanja koji su trajali od ranog jutra, uputili smo se na stanicu metroa, kako bi smo došli do vrlo lijepe i atraktivne lokacije: Atomiuma.
Poznate kuglice:

Wikipedija:

"Atomium je skulptura izgrađena u čast Svjetske izložbe 1958. u Bruxellesu.

Ta 110 m visoka čelično-aluminijska konstrukcija postala je senzacijom Izložbe.

Skulptura, koja nadvisuje izložbeni prostor na terenu perivoja Laeken, predstavlja devet atoma jednog alfa-željeznog kristala u mjerilu 1:150 milijardi.

Kada je Svjetska izložba 1958. zatvorila svoja vrata, devet srebrnih kugla Atomiuma postale su znamenitost grada Bruxellesa. Kugle su potisnule "briseleskog najstarijeg građanina" manekena Pisa, koji je čest motiv na plakatima belgijskih turističkih poduzeća. Nadaleko vidljive kugle lebde naoko bestežinski iznad glavnoga grada Belgije. Svoj snažan sjaj zahvaljuju jednoj 2 mm tankoj elektrolitski obrađenoj aluminijskoj kori.

Atomium nije samo izvana privlačan već je zanimljiv i njegov unutarnji život koji je potpuno klimatiziran. Svaka od tih devet blistavih kugli mjeri u promjeru 18 m. Preko pet pomičnih stubišta - među njima i najdulje u Europi, tvrde Belgijanci - i nekoliko stubišta dovode čovjeka kroz tri metra široke cijevi do pokrajnih kugli; tu se dolazi u sobu s jelom i do stalne izložbe koja prikazuje miroljubivo korištenje atomske energije. Brzo dizalo odnosi posjetitelje brzinom od pet metara u sekundi u glavnu atrakciju Atomiuma: okrugli, udobni restoran u najvišoj kugli odakle se pruža veličanstven pogled na grad."

Zadržali smo se dva sata u Planetariumu, to valjda govori sve. Restoran je dojmljiv, kao i cijene svega u njemu - ali, kad Ti je sve plaćeno....:))))Najbolja hrana i najbolja kava u Bruxellesu....

Planetarium, njegovih devet kuglica, vrlo slično pokazuju razvoj čovječanstva, gotovo (skoro) kao u Muzeju povijesti, ali ovdje je sve još pojačano i naglašene glazbom i pokretom, plesom.....Nije mi bilo sve svejedno kad sam prolazila kroz pokretne stepenice - tunel, ali što je tu je:))))) Vidiš idu drugi, ništa ružno im se ne događa - pa ideš i Ti u nadi da će sve biti dobro...:))))

Sa Planetariuma se lijepo vidi i Mala Europa, jedan mini muzej europskih atrakcija, ali nismo otišli tamo, jer bi to značilo još sat do dva razgledavanja.

Kosi toranj, Eiffelov toranj, gondole u Veneciji....:)))) U unutarnjem dijelu su predstavljeni značajni događaji i političari Europe. Angela Merkel je čvrsto zauzela svoju poziciju.:)))

Vraćamo se u centar. Kava. Nije dobra.:(((( A još kad sam ugledala Bartulicu....:((((( Prisjela kava......

No dobro. Preživjeli i zastupnika Bartulicu.

Malo zanimljivih poruka:

Ovo je poruka iz Stranke Zelenih....

A ovo je poruka s ceste:

Postojim- piše lijepo...Samo postojim.....

Još ostaje, naravno, maneken Pis:

Brončani Manneken Pis stanovnicima Bruxellesa toliko je prirastao srcu da su ga neumorno štitili i skrivali čak i za vrijeme velikih ratnih razaranja, a od 1698. za posebne prigode počeli su ga odijevati i u različite kostime. Od tad ih je skupio više od 900! Naravno, sve njegove odjevne kombinacije pohranjene su u povijesnom gradskom muzeju na glavnom trgu u Bruxellesu. Prije nekoliko desetljeća, točnije 1987., u gradu je postavljena i ženska varijanta fontane, koja se zove Jeanneke Pis.

Manneken Pis ili Petit Julien, popularna fontana s likom dječaka koji mokri. Visok svega 55,5 centimetara, isti stoji na uglu Rue de l’Etuves i Rue des Grands Carmes, svega stotinjak metara iza Gradske vijećnice.
Iako je njegovo postojanje potvrđeno još sredinom 15. stoljeća, Manneken Pisa redizajnirao je kipar Jérôme Duquesnoy Stariji i postavio 1619. godine. Kip je otuđivan nekoliko puta, a sadašnji je zapravo kopija iz 1965. Original se čuva u Maison du Roi (Muzeju grada Bruxellesa, tj. Kraljevoj kući).

Manneken Pis dosad je skupio više od 900 kostima, skoro svaka zemlja mu je poklonila nekoliko kostima, pa tako i Hrvatska. Imao je dječji kostim s područja zagrebačke Dubrave, malu nošnju zapravo.

Postoji nekoliko legendi koje objašnjavaju zašto je simpatičan Manneken Pis postao toliko popularan. Prema jednoj, Bruxelles je u 14. stoljeću bio pod opsadom. Kako ga neprijatelj nije uspijevao brzo osvojiti, odlučio je eksplozivom raznijeti gradske zidine. No dok su provodili svoj plan u djelo, dječak Juliaanske iz Bruxellesa vidio je što rade i pomokrio se po gorućem fitilju, što je onesposobilo eksploziv i na kraju time spasio grad.

Druga legenda, pak, kaže da je bogati trgovac, očajan nakon što je izgubio malog sina, zamolio sugrađane da mu ga pomognu pronaći. Srećom, dječačića su ugledali kako u obližnjem vrtu bezbrižno urinira, nakon čega je njegov otac, u znak zahvalnosti svima koji su mu pomogli, dao izraditi dotičnu fontanu, koja je postala nezaobilazna atrakcija Bruxellesa.

U koju legendu vjerujete? Ja nekako "navijam" za prvu.

Ovo je Jeanneke, s malom se nisam slikala:)))))). Slika je preuzeta s Wikipedije:

O ogromnoj gužvi u zračnoj luci, traženju free shopa i toaleta u povratku - radije ne bih.....:)))))

Let prema Zagrebu.....

Dio poklona za najdraže.....Kupila čokolade, vafleee i naravno - pivo i praline, magnete za hladnjak.....:))) Za svakoga po nešto. Mia je dobila pasju čokoladu i još jedan adventski kalendar....Luki je dobila voćno pivo.:))))
Svakom svoje.....

Gotovo! Nadam se da vam se svidjelo.

Ljub!

Htjela sam ali nisam

andrea-bosak.blog.hr

Došao mi bratić kako bi meni i Kristijani bilo lijepše za blagdane i obzirom da hrpu toga zbog puknuca želudaca moram paziti što jedem teško je nešto kupiti od hrane koja se za blagdane konzumira, a ova što smijem već mi se polako gadi.
Ono što smijem konzumirati za mene je odviše skupo a dvadeset deka mi se ne isplati kupovati.
Teletinu, junetinu, zecetinu, piletinu i puretinu bez kože, salatu zelenu bez octa i soli, pire krumpir i juhe to smijem konzumirati.
Ostalo je na moj rizik a tako bih voljela jesti odojka i francusku salatu što sam htjela kupiti ali nisam jer mi se još uvijek živi barem 20 godina.

Kupio je za sebe i Kikija i neka uživaju u svemu što ja nesmijem konzumirati.

"ženska pleća"

mcmlx.blog.hr

Priča druga:

Godine 1140., tijekom opsade Weinsberga u današnjoj južnoj Njemačkoj, grad je bio na rubu uništenja.
Kralj Konrad III. porazio je branitelje Welfa i planirao uništiti tvrđavu i zatvoriti preživjele muškarce.

Na kraju je dogovorena predaja.
Kao dio uvjeta, Konrad je dopustio ženama Weinsberga da napuste grad noseći "što god mogu po(d)nijeti na ramenima".
Pretpostavio je da će ponijeti dragocjenosti, odjeću ili kućanske potrepštine.

Umjesto toga, žene su odabrale nešto puno dragocjenije.
Ignorirajući svoje stvari, izašle su kroz vrata noseći svoje muževe na leđima, spašavajući ih tako od pogubljenja ili robije.

Neki od Konradovih zapovjednika prosvjedovali su, ali kralj je održao svoje obećanje i datu riječ, hvaleći, pri tome, odanost i domišljatost žena.
Muškarci, izneseni na leđima žena su pošteđeni.

Priča je postala legendarna kao "Odane žene Weinsberga",
a ruševine dvorca i danas su poznate kao Weibertreu, što znači "odanost žena".

I istinita priča postane legenda.
Ili metafora.

photo #ViajandoDeIncognito
Stadt Weinsberg

Tko zna ....

agava505.blog.hr

...tko zna, koje li se godine rodio
kojim je morima plovio
sa koliko se nevera borio
koliko je ljubavi brojio

sad je tu
na Brijunima bokove odmara
još uzdahe divljenja skuplja
od svoje je priče već umoran

ali junak se junači
bojama pogled privlači...

TIM IDE NA TEAM BUILDING U IVANEC

zgmazoretkinje.blog.hr

1A seniorski sastav ide na team-building u Ivanec, u Evinu kuću od petka 12. do nedjelje 14.12. Fina klopica, igre, zabava, tulumi...

- petak 12.12. u 15:00 Ivanec (team building do nedjelje 14.12. u 20 sati), o/o Tinana

- subota 20.12. u 16:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Lokomotiva), o/o ????

- nedjelja 21.12. u 09:00 HVU (koncert za djecu djelatnika HVU), o/o Tinana

- nedjelja 21.12. u 16:00 HVU (Božićni koncert Zagrebačkih mažoretkinja), o/o Tinama

NAVIJAČKE MAJICE

Zagrebačke mažoretkinje u svom skladištu imaju 212 navijačkih majica. Trenutno u skladištu imamo tri generacije navijačkih majci, ove najnovije od ove godine koje je radio Zott Monte, one od prije 5 godina, i one rađene na Dinamovim polo majicama od prije 8 godina.

KOJE TISKANE MATERIJALE DAJEMO

Zagrebačke mažoretkinje više puta godišnje tiskaju flajere koje distribuiraju roditeljima i mažoretkinjama, a na kojima su važne informacije.

No, osim toga tim svake godine distribuira svojim članovima:
- Brošuru o Zagrebačkim mažoretkinjama sa svim informacijama o timu
- Materijale o Ljetnom kampu (letak i naputak)
- Brošuru o kvalitetnoj prehrani
- Brošuru za mažoretkinje S1A (svi podaci o S1A)
- Naputak za održavanje uniforme (kada zaduže uniforme)
- Ugovor
- Flajer o zaraznim bolestima
- Naputak za natjecanja (sa svim obvezama prije i tijekom natjecanja)
- Flajer za turneje (na kojem su apsolutno svi podaci o turneji uključujući i vremenske prognoze, podaci o mobilnim mrežama, lokalnim valutama, zdravstvenim rizicima…)
- Potvrde o članstvu i oslobođenju od tjelesnog odgoja

HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE

- Prve predstave od 16. stoljeća u samostanima
- Prvo javno kazalište u Zagrebu 1797. Pejačević-Amadeovo Kazalište (današnji Hrvatski prirodoslovni muzej)
- 1834. zagrebački trgovac Kristof Stanković dobio glavni zgoditak bečke lutrije i otvorio privatno kazalište (današnja Skupština grada Zagreba) sa čak 750 sjedalica
- 1840. prva predstava HNK u Stankovićevom kazalištu "Turci kod Siska" (Ivan Kukuljević Sukcinski)
- 1860. osniva se stalna Drama HNK (ravnatelj Dimitrije Dematar)
- 1870. osniva se opera HNK (dirigent postaje Ivan Zajc)
- 1876. osniva se balet HNK
- 1895. otvara se zgrada HNK na današnjoj lokaciji prema nacrtima bečkih arhitekata Helmer i Fellner za vrijeme indentanta Stjepana Miletića
- 1912. postavlja se Meštrovićev "Zdenac života" ispred HNK

- danas HNK ima dramu, operu i balet
- najmanje 220 predstava na godinu od čega 12 premijera
- najveći umjetnici zaposleni u HNK: Ivan pl. Zajc, Jakov Gotovac, Branko Gavella, Mija Č. Slavenska...
- najveći umjetnici koji su nastupali u HNK: Franz Liszt, Richard Strauss, Laurence Olivier, José Carreras...

Kapacitet HNK
- 715 sjedala na parketu, ložama na dva kata i balkonu
- pozornica 18x30 metara
- otvor porala 11 metara, džepovi sa obije strane 3,5 metara
- visina 9,5 metara
- jedno veliko i dva mala propadališta
- 46 uzvlaka
- 80 glazbenika u prostoru za orkestar
- uz glavnu dvoranu HNK ima još dvije veće dvorane, jednu za prijeme koja može primiti oko 200 uzvanika u središnjem dijelu iz koje se izlazi na veliku terasu, te jednu manju koja služi za probe, ali i manje predstave
- uz to HNK ima četiri stubišta, tri garderobe, dva velika predvorja i pet širokih hodnika, dvije terase, dva kafića (jedan za javnost i jedan za zaposlenike koji je i restoran), blagajnu, te niz tehničkih prostorija (rasvjeta, razglas, inspicijent, balkoni za tehniku…),
- HNK ima više od 10 velikih i malih garderoba, velik broj manjih dvorana za probe, te vrlo velik broj ureda, radionica i skladišta od kojih je dio i na dvije etaže ispod zemlji, te veliku rampu za dostavu scene i rekvizita
- HNK ima veliki broj vrlo vrijednih umjetničkih dijela (bista, spomenika, slika, zastora, lustera…)

OBLIZEKI
Oblizeki = kulinarski specijaliteti
Trajbana jajca = kajgana
Griz na mleku = krupica na mlijeku
Župa = juha
Prežgana ili amprem župa = juha od prženog brašna
Ajgemahtec = juha od povrća
Zemlknedle = okruglice od kruha sa dodacima
Leberknedli = okruglice sa jetricama
Šufnudl = valjušci od krumpirova tijesta
Kramfrekrli ili kramfrekrleki = krpice sa zeljem (dinstano slatko)
Čušpajz = varivo
Bažulj z ričetom = grah sa ječmom
Pašta fažol = grah sa tijestom
Špek-fileki = tripice sa slaninom
Temfani grah = zapečeni pire od graha (grafče na tafče)
Tenfani krumpir = pire od krumpira
Sekeli gulaš, sekelić fanač = varivo od mesa i kiselog zelja
Apšmalcane mahune = mahune sa poprženim mrvicama
Filana paprika = punjena paprika
Buncek = svinjska koljenica
Pilav = pileći rižoto
Faširanci = popečci od mljevenog mesa i kruha
Pljeska = pljeskavica
Čevosi = ćavapčići
Pohani šnicl = odrezan na bečki ili pariški način
Pohani picek = komadi piletine na bečki
Prisiljeno zelje = dinstano zelje sa rajčicom
Rizi-bizi = rižoto sa graškom
Pomfri = prženi krumpirići

„Buš mi strajbala jajca?“ = hoćeš li mi napraviti kajganu

TRAUBISODA
Svi se sjećamo reklame „Nije vino, nije voda, to je traubisoda“. Jedan od glavnih napitaka starih zagrepčana uz Cocktu, Pipi, Jupi i Inku. Traubisoda je bila gazirani sok od grožđa, koji se kopovao u litrenim zelenim bocama.

Cockta je bila sok od šipka, tj. jugoslavenski pandan Coca-coli. Jupi i Pipi su bili gazirani sokovi od naranče (kao današnja Fanta), a Inka je bila tonk, Yu inačica Schwappesa. Bila je vrlo poznata reklama manekenke Ane Saso za Pipi u kojoj pokazuje svoje rakošne obline izlaskom iz vode, što je bilo na krajnjoj granici socrealističkog morala i čudoređa.

Cockta i Pipi se mogu kupiti još i danas, dok se traubisoda može kupiti u Austriji, a tek u rijekom prodavaonicama u Hrvatskoj.

SA LJETNOG KAMPA - 2. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

Ponedjeljak - 3. dan

...nastavak u idućem postu...

BOJA BIJELA

komentatoricamicaa.blog.hr

Receptar

stella.blog.hr

Gdje čuvate recepte? Godinama sve recepte
čuvam u posebnom receptaru, gdje su odvojene
grupe jela.

Prepisivala sam ga pet puta i ne bih više, sa svih 1000
recepata, osim ako baš ne dobijem volju za digitalni
receptar. Svako jelo ima ime osobe koja mi je dala
recept, oznaku da sam ga napravila i ocjenu
(broj uzvičnika)

Tko je ono tražio recept za prebranac?

Specijalno izdanje hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Danas specijalno izdanje nekih
blogerica i blogera koji cesto posjecuju ovaj blog i
ostave poneki komentar hehe

Nadam se da ce se vecina prepoznati hehe

1.JA MORAM BITI DEŽURNI ZA SVE OVE
GREŠNIKE SA BLOGA I PODMETATI SVOJE RAME;TAKO DA
NEMA VREMENA ZA SLAVLJE

2:JA ĆU SA PRAVIM PRIJATELJIMA,JER ONI SU TU KADA JE
NAJTEŽE

3:JA NE IDEM NIGDJE IZ SPLITA,POLUĐUJEM U RITMU
I BEZ KOMENTARA

4:JA ĆU SA SVOJOM DRAGOM DOMA,SA MISLIMA
U JAPANU

5:JA ĆU BRANITI ADVENT OD GRINČA A ONDA NA MIRU GLEDATI SISE
SVIH OBLIKA I VELIČINA

6:MI ĆEMO U RADNU AKCIJU IPAK JE DAN 1406

7:JA BI U MAKARSKU;ILI U JAPAN ILI U NEKI MANASTIR,
ILI NA PROMOCIJU..
SADA VIŠE NI SAMA NE ZNAM GDJE BI,A DA SADA ZNAM
TAMO GDJE PJEVA ZVONKO B.

8:JA BI U BERLIN;NA ALEXANDER PLATZ,PONIJEO BI
TRI FOTO APARATA UF ŠTO BI BILO MLADIH GUZA

9:JA ĆU POBJEĆI IZ OVE JEBENE ZRAČNE LUKE I NEGDJE
NA MIRU PISATI STIHOVE I PJESME

10:JA MORAM OSTATI UREDJIVATI BLOG,JER BEZ MENE
NIŠTA NE BI FUNKCIONIRALO

11:PRVO JELO I PIĆE PA ONDA PARENJE

12:JA I MOJ DRAGI U ČAPLJINU UZ ŠETNJU UZ NERETVU

13:JA MORAM DA POSLOŽIM SVOJE SUVENIRE I POPIJEM
KOJU MEDICU

14:JA ĆU BITI U FOTO STUDIJU

15:JA ĆU SVOM DRAGOM GLUMITI JAPANSKU GEJŠU;
KAKO ĆU GA UČINITI SRETNIM::

16:JA ĆU KAO KENGUR SKAKUTATI PO MÜNCHENU

17:JA SE BORIM SA BALOM VAMPIRA

18:JA BI ZNA SE GDJE HEHE

19:JA ĆU UZ RUŽE U SNIJEGU,SANJAJUĆI ŠARANE
I AKO KVAKA BUDE U REDU PROSLAVITI LUDO I
NEZABORAVNO

20:JA ĆU UZ HIMNU;IPAK SAM JA BABA U NAJBOLJIM GODINAMA

21;JA ĆU ČEKATI MAJSTORA PA DA JE JA I ON DOČEKAMO,
DOK STRUZEMO JAJA SA STROPA

22:JA MORAM PRVO VIDJETI GDJE ĆU SA NOGAMA,
DA LI IH JE NAJBOLJE DIZATI::

23;JA ĆU UZ GLAZBU ENGELBERTA MIRNO
UĆI U NOVU BEZ BUKE I PETARDI I
SANJATI ĆU NEKOGA

24;JA ĆU PRVO OTIĆI NA PULSKI BUVLJAK I TRAŽITI CRVENI GRAMOFON I KADA GA NADJEM KOJA ĆE TO LUDNICA BITI

O SNOVIMA

huc.blog.hr

Artemidorus’ Dormeo Mattress
Dreamy Realms, Part IV

Dreams. Like every contemporary narcissist, I do write down my dreams. Of course, everything about me is fucking important, so I have to do it.
There are several types of dreams.
The worst are those built out of frustration—fights, shouting, fists flying, the whole sewer of the subconscious bubbling up.
Then you’ve got the leftovers of everyday life —quite boring, especially when the same dream keeps looping through the night like a song on repeat.
Then there are the sex dreams.
Fewer every year.
They used to be wild; now they’re just another reminder that the machine is wearing down.
Sometimes they’re good. Sometimes they rattle you so hard you wake up sweating and the whole day is already ruined.
But now and then—once in a blue, busted moon—you get one of those other dreams. The kind that pull back the curtain just enough for you to see another version of yourself, living some other life you never got to.
Could be here, could be on some far-off red glowing planet, could be in some crooked universe, with angles that don’t add up.
Different body, different rules, different everything.
Your enslaved consciousness working overtime in relams nobody asked for.
Those I find interesting.
As well as precognitive dreams, so-called prophetic dreams — dreams in which, often through symbols, you seem to predict the future. The dream that I’m going to talk about now is one of those.

(And yes—sometimes I write the damn prologues in English.)

HROPTAČI

Plemić anarhist me pozvao u svoj dvorac na večeru.
Zdanje je raskošno.
U blagovaonicu me uvode časne sestre.
Stol je dugačak barem deset metara. Na čelu stola – plemić anarhist.
Unaokolo, u polumraku, jedan do drugog, poredani su bolnički kreveti. Čuju se zvukovi mumljanja, bulažnjenja, hroptanje, cviljenje, jauci, krkljanje. Iza bijelih zavjesa, starčad umire u agoniji.
„Čemu ovo?“ doviknem mu.
On, bez žurbe, kao da je pitanje nebitno, kaže:
„Vino je divno. Kušajte. Traminac ’68.“
Gucnem. Stvarno je dobro.
„Suh je, ali “gromovit”, nastavlja. „Ima 15,1 posto alkohola i arome meda, karamela i sušenog voća koje su uobičajene u puno odležanijim vinima. Ovo vino neće biti lako sljubiti s hranom, pa čak ni s orijentalnom kuhinjom koju uglavnom preporučuju uz mirisne tramince, no i ne treba inzistirati. Vino je dovoljno samo sebi. Te je godine i s puno hladnije Plešivice stigao sličan traminac.“
Zastane, pa kao odgovor konačno reče:
„Naprosto volim biti okružen smrću.“
„Kad smo već kod smrti“, rekoh, „mjerite li ovdje težinu duše? Kažu da pri posljednjem dahu teži dvadeset i jedan gram.“
„Ne zanimaju me brojke. Zvukovi umirućih, to je glazba za moje uši. Pravi memento mori, uživo. Milina.“
„Ljepota je u uhu slušača“, odvratih.
„Jest, ako u uhu slušača ne štricka uholaža“, nasmije se glasno, zadovoljan vlastitom šalom.
„Jeste li ikad ubili čovjeka?“ pitam ga. „činite mi se sposobni za takovo što.“
„Samo u snovima“, odgovori mirno „inače se gadim krvi.“

Ovaj je san odsanjan samo mjesec dana prije nego što je započeo projekt Covid 21.

čet

12/25

Mala šala - veliki problem

toco1980foto.blog.hr

Male šale mogu izazvati velike probleme!

Međutim, postoje ljudi kojima to zbog intelektualne potkapacitiranosti nije jasno...

Događali su se već slučajevi da su zbog nečijih šala, "prankova" i sličnih zafrkancija drugi ljudi nastradali, bilo u fizičkom smislu (ozlijede ili smrt) bilo u društvenom (narušavanje ugleda u društvu, gubitak posla, razvod braka, pravni problemi isl.)

No očito se ne vodi previše računa o tome da danas lako dostupna AI tehnologija, odnosno umjetna inteligencija, u rukama izuzetno glupog i nepromišljenog čovjeka može biti itekako opasna stvar. Ne za onoga tko barata tim AI alatima za generiranje slika i videa, već za njegovu okolinu, odnosno druge ljude. Jer u vrijeme kada kada svi žive sa mobitelom pred licem, a u virtualnom prostoru interneta i društvenih mreža može se naći sve više i više AI generiranog sadržaja (bilo u obliku "video-klipova", bilo u obliku slika koje jako nalikuju fotografijama iako to zapravo nisu), ponekad je vrlo teško ili čak nemoguće razlučiti što je pravo, a što je AI generirano.

Naime, u zadnje vrijeme su se počeli pojavljivati AI alati i aplikacije kojima se, upravo zahvaljujući AI tehnologiji, može vrlo lako i bez imalo muke stvoriti fotomontažu (za što je nekad trebalo znanje rada u grafičkim alatima poput Photoshopa).

Takva AI tehnologija generiranja fotomontaža, odnosno deepfake, koristila se u situacijama kada se nekome baš zlonamjerno željelo napakostiti, nekoga diskreditirati, stvarajući lažne fotografije i videe (npr. situacija u kojma nikada nisu bili, ili izjava koje nikada nisu izjavili...), često u političke, propagandne i demagoške svrhe.

Međutim, počelo se događati da, upravo zahvaljujući AI aplikacijama za mobilne telefone, danas ljudi rade slične stvari iz puke zafrkancije, jer im je to "smješno i zabavno".

Pa se onda događa da netko namontira sliku ukućana, prijatelja, susjeda, kolege s posla ili nekog trećeg (slučajnog prolaznika, na primjer) u neku za njega vrlo nezgodnu situaciju ili lokaciju, pa zatim to onda tvorac takve slike ili videa iz zafrkancije pošalje nekome, ta osoba to dalje proslijedi svojim prijateljima, pa se to dalje proširi i zatim osvane negdje na internetu i društvenim mrežama, te na kraju takva deepfake slika ili video može onome tko je na slici izazvati nezamislivo velike probleme, iako u startu nije bilo loše namjere, ali ni upotrebe mozga o mogućim posljedicama!

A onaj tko bude objekt takve AI generirane fotomontaže mora nekome dokazivati da je ta slika lažna, a što je ponekad nemoguće, pogotovo nekome tko vjeruje u onu da "slike ne lažu".

Bruxelles - dio drugi

luki2.blog.hr

Nakon dolaska u Bruxelles, u zračnoj luci su nas čekali kombići, koji su nas odveli do hotela, u kojem smo bili smješteni. Predivna atmosfera već na samom ulazu u hotel:

Odlazimo se smjestiti u sobe, a zatim na kasni doručak.

Europski parlament nas čeka.....

I evo nas na ulazu....

A ovako izgleda iznutra.....

Jedan od naših europarlamentaraca čeka....Gospodin Gordan Bosanac....

Predavanje o funkcioniranju parlamenta i političkih grupacija, koje su u njemu zastupljene:

Nakon predavanja, obavezno slikanje:)))

Ne znam jeste li znali, ali tijekom 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća sve se više aktivnosti europskih institucija počelo održavati u Bruxellesu. U ranim 80-ima rad je organiziran po rasporedu koji je i danas na snazi. Sastanci parlamentarnih odbora i klubova zastupnika održavaju se u Bruxellesu, glavne plenarne sjednice održavaju se u Strasbourgu, a dodatne sjednice organiziraju se redovito u Bruxellesu. Prva plenarna sjednica u Bruxellesu održala se 29. i 30. rujna 1993.

Zašto je Strasbourg važan? Zato jer su Francuzi željeli pokazati da su (ipak) oni glavni, te da će se zasjedanja održavati kod njih. Belgiji su prepustili klubove zastupnika.:)))) Tko jači, taj kvači....

Francuski je inače jezik diplomacije, pa se tako najviše i najčešće koristi i u europarlamentu.

Ručak smo imali organiziran u blizini Parlamenta, a moj izbor je bila tjestenina s tartufima, činka i naravno - famozno pivo.

Poslije ručka nema nikakvog odbora, ali ni odmora - idemo dalje (do medalje:)))), jer su organizatori smislili da obavezno moramo vidjeti Muzej povijesti.

Kuća europske povijesti smještena je u bruxellskom Parku Léopold, blizu Europskog parlamenta, u srcu Europske četvrti. Taj park, površine od oko deset hektara, otvoren je za javnost 1880. i nalazi se na mjestu nekadašnjeg Kraljevskog zoološkog vrta. U njemu je divno jezero s mnoštvom životinja te područje za piknik i odmor. Zgrada u kojoj se nalazi Kuća europske povijesti, nekadašnja stomatološka klinika za siromašnu djecu, detaljno je obnovljena u skladu s vremenom kada je izgrađena (30-ih godina 20. stoljeća). Možete li vjerovati da sva europska povijest stane na nekoliko katova jednog muzeja?

Evo fotkica:

Fićo - i to iz Ljubljane. Kažu registracijske tablice.....

Nakon dva sata, koliko smo proveli u razgledavanju, a zaista je vrijedilo- večera. Svi zajedno odlazimo u jednu pivnicu, te pričamo o utiscima toga dana....Jedu se krumpirići, koje Belgijanci rado prisvajaju kao svoj simbol, a Francuzi uzvraćaju da to ne dolazi u obzir :)))) Da su fries njihovi i gotovo!:)))) Pije se pivo. Mislim da bolju pivu ima samo Češka.

Živjeli! Proost! (nizozemski. Bruxelles je dvojezičan: govori se francuski i nizozemski.)

Ostajemo do kasno u noć.....

Nastavak slijedi......

Ljub!

lunjanje kroz ruševine

potok42.blog.hr

ritmu svom vjeran,
povremeno lunjam, promatram grad
iz perspektive besciljnosti:
pse, ulice, kafiće, automobile,
biciklističke staze, prolaznike.
otkrivam nezamijećeno,
slažem slojeve uspoređivanja.

kao walserov helmut halm,
umoran od vječnog ponavljanja istog,
istražujem sebe s distance,
nadajući se promjeni, povratku snazi.

u vrevi tržnice, pored kamenih klupa
prepunih jesenskih boja sočnosti,
susretnem brata flaneura. pita me:
“znaš li koliko su dva i dva?”
odgovara da, kažu židovi,
to ovisi – prodaješ li ili kupuješ.

u kvartovskoj pošti, čekajući svoj red,
ugledah poznanika, virtuoza na harmonici.
on ima apsolutni sluh, radi s djecom koja
nose iskru. kreće se ciljano, ali zaluta
među zvukove koje nitko ne čuje:
kapanje iz slavine, otkucaje sata.
gleda me i kaže: “promijenili smo se.”
uzvraćam: u našim godinama
promjene ne gode.

suprotno od yardbirdsa otkrivao sam
identitet certains girls, pričao o njima,
izgovarao njihovo ime, hvalio se.
i tako sam ih gubio nudeći ih svima.
sada znam da je walter benjamin bio u pravu:
povijest nije put naprijed,
nego niz ruševina koje ostaju za nama.
zato lunjam, potpuno sam na svijetu.

...

sewen.blog.hr

Opet iznajmljuju stan priko puta,
Parni je broj i kuća je žuta!
U sedam miseci, umrlo šest baba,
A dolaze ka da je stanarina džaba!

Sad molim vlasnika, daj brate pronađi,
Ima li iko da doseli mlađi!?
Ne mogu više gledat u sanduke i cviće,
Baba šeta ulicom, i sad gledam di će...

Eto ti đavle i tavu i duzinu jaja,
Jel ovo sedma prid vratima raja?
Odselit ću se svega mi na ovome svitu,
Eto me prvim avionom u Splitu...

Impresije godine

stella.blog.hr

Ako me na brzinu pitate šta su mi impresije ove godine,
reći ću:
Moj književni potret

Uspešno izlaženje književnog časopisa koji je moj ponos

pa put moje djece u Japan

pa nastavak plesne škole

pa Makarska

pa Stara planina

pa tvrđava Bač

A koje su vaše impresije godine? Napišite post o tome!