Sve kategorije po listama
17
sub
01/26
NIJANSE ....
komentatoricamicaa.blog.hr
..........................................................................................................................................
prve ljubičice iz našeg vrta , malo mirne plaže i zaboravljena školjka Trogirskog akvatorija...
Aprite le finestre al nuovo sole
E' primavera, e' primavera
Iza zvuka, iza knjiga (Umorni bez nevinih)
potok42.blog.hr
Kada slušam Americin A Horse with No Name
Mene proguta osjećaj da svijet me razumije
I da ja razumijem svijet. Evo, i sada se to
Dogodiio s JBL slušalicama na ušima.
Ispod Gogoljevog Šinjela izašao je Čehov,
A ispod Bukowskijevog Post Officea Carver.
Prvi otkriva kako sistem melje beznačajne.
Drugi pokazuje kako sistem melje sve,
I kako se ljudi rado sami bacaju u mašinu.
Jer, tu nema nevinih. Samo umorni.
Kod Gogolja mali čovjek je tragičan, nemoćan.
Kod Bukowskog sitni čovjek je prost, odvratan,
Okrenut protiv vlastitog spasa, ali stvaran.
A mi smo izašli ispod Ginzbergove poeme Howl,
Obuzdane ulijevo naherenom kritikom postojećeg
I prevrednovanjem vrijednosti koje tlače slobodu.
Mi, slomljeni, ali buntovni, protiv svega oko nas.
Slušam i Dylanovu ispovijed u Sick of Love:
Muka mi je od ljubavi… čujem kako sat otkucava.
Ovakva ljubav…bolestan sam od ljubavi.
Svi žele jeftino...
toco1980foto.blog.hr
"Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari" je narodna izreka koja u kratkoj formi jako dobro opisuje zašto inzistiranje na tome da nešto mora biti jefino često završi - skupo.
Nekim ljudima je danas naprosto "preskupo" sve ono za što oni misle da bi trebalo biti besplatno ili jeftino. Jedna od tih stvari su svakako i fotografskie usluge.
To se može jako dobro vidjeti u situacijama kao što su npr. vjenčanja, a koji su najčešći razlozi angažiranja profesionalnih fotografa, s obzirom da je to događaj koji bi svakako trebao biti kvalitetno zabilježen na dostojan način.
Međutim, postoje oni kojima je, kada čuju cifru koju traže profesionalni fotografi, to "prevelik trošak", jer smatraju da je to tek "par sati posla".
I onda je zanimljivo vidjeti kako takvi na vidljive i prolazne stvari se troše čitava mala bogatstva, dok se štedi na onim "nevidljivim", ali često vrijednijim i trajnijim stvarima.
Nije im preskupo rezervirati otmjenu i skupu halu, za tih nekoliko sati slavlja. Nije im preskupo kupiti otmjenu odjeću koju će nosti jednom u životu. Nije im preskupo dati velik novac na dekoracije i cvijeće koje će se nakon slavlja baciti ili uvenuti. Nije im preskupo platiti catering sa mnogo slijedova, koji će ionako biti pojeden, a dio hrane će se i baciti.
Ali vrlo često im je preskupo platiti profesionalnog fotografa koji će im, za razliku od svih prethodnih prolaznih stavki, ostaviti trajne uspomene na događaj u obliku fotografija, a ponekad i video snimaka.
I onda se, radi štednje, umjesto "preskupog" profesionalnog fotografa, angažira "prijatelja s fotoaparatom" ili "susjedovog malog" ili koji će to sve napraviti jeftinije, za siću ili sendvič, boljim mobitelom ili amaterskim fotoaparatom, te nabrzinu obraditi slike.
Rezultati često budu (blago rečeno) katatstrofalni - mutne i loše eksponirane slike, loše uhvaćeni ili potpuno propušteni najvažniji trenuci, pretjerana naknadna obrada, i da se dalje ne nabraja...
Kao jednu ilustraciju ovakvog pristupa, može se navesti jedan nedavni slučaj gdje je "obiteljski prijatelj“ fotografirao vjenčanje - s nepopravljivim posljedicama.
Family Friend Shoots Wedding Photos, Goes Catastrophically Wrong
Međutim, sličan način razmišljanja se ne viđa samo kod vjenčanja...
Jednako često se ova pojava pojavljuje i u poslovnom svijetu, gdje nekom "gazdi" nije problem platiti skupi najam prostora, dizajnerski namještaj, novu opremu ili luksuzni skupi auto, ali kada treba platiti profesionalne fotografe, odnosno njihove usluge, za reprezentativne fotografije koje bi išle na web stranicu i prezentirale posao i kompaniju, to im odjednom predstavlja "prevelik i nepotreban trošak".
I onda nerijetko naprave potpuno istu stvar - radi štednje, angažiraju nekoga tko će im besplatno ili za siću, snimiti to što bi trebalo snimiti, a što uglavnom rezultira nekvalitetnim fotografijama.
U konačnici, svatko ima pravo birati gdje i kako će štedjeti. Ali problem najčešće čak i nije toliko u cijeni, koliko u nerazumijevanju vrijednosti i sposobnosti određivanja prioriteta.
Ormari
marivall01.blog.hr
Nakon kratke bure koju je u travnju 2025.godine izazvala vijest da se rock zvijezdi ( po navođenju njegove supruge „slatkice“ Ivane) plaćaju doprinosi iz državnog proračuna, sve je utihnulo. Bilo je najava o promjeni Zakona o pravima samostalnih umjetnika kojima se doprinosi plaćaju iz državnog proračuna od strane same ministrice kulture i medija. I Vlada RH je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2025. najavila:
1. Ministarstvo kulture i medija - Zakon o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva (PUP) IV tromjesečje
2. Zakon o medijima (PUP) - IV tromjesečje.
Napominjem da to pravo umjetnici ostvaruju na vlastiti zahtjev. Tko ne podnese zahtjev doprinosi se ne plaćaju iz državnog proračuna, već ih slobodni umjetnik sam plaća.
Možda malo potaknem ministricu da se ne drži zakona iz 1996. godine „ko pijan plota“. Na popisu HZSU je 1324 umjetnika koji ostvaruju to pravo. Dodatno je za još 85 novih umjetnika odobreno pravo na uplatu doprinosa iz DP, odbijeno je 46 umjetnika, a dvoje umjetnika je revizijom izgubilo to pravo. Nikolina Mandić Bosnar ( plesač klasičnog baleta ) i Juras Luka ( grafički dizajner ). Revizijom, koja se obavlja svakih 5 godina, najčešće umjetnici gube pravo jer ne dostave potrebnu dokumentaciju.
Doprinosi koje je „država“ plaćala u 2025. za umjetnike koji ostvaruju to pravo iznosili su =787,52€ mjesečno. Kako je za 2026. osnovica za plaćanje doprinosa povećana sa =2.157,60€ na =2.391,60€, taj se iznos povećava na =872,93€.
Možda će ormari Katarine Baban potaknuti ministricu na akciju promjene zakona, jer i njoj plaćamo doprinose. Slike ormara i stana preuzeti su iz članka časopisa Glorija.
Popis samostalnih umjetnika
kojima je priznato pravo na uplatu obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske.
22. BABAN KATARINA Glumac
Novo zvučno ime na popisu umjetnika kojima se plaćaju doprinosi je Mia Dimšić. I dok građani budu večeras zvali i glasali tijekom Voica za djecu Bistre, možda bi bilo lijepo da dobrostojećim umjetnicima prestanete uplaćivati te doprinose i da ta sredstva usmjerite ne samo djeci Bistre, već i ostalim potrebitima. Jer mi smo socijalna država. Zar ne, ministrice?
DIVA
sewen.blog.hr
Ti imaš jedno plavo, a drugo zeleno oko,
Ka da si Bowie samo u lipšem izdanju.
Svako je na svoj način nekako duboko.
A ja više ništa više nisam u stanju,
Osim te gledati i poželjeti dodirnuti samo
Kao da smo poznanici, kao da se znamo!
Ti imaš jednu veću, a drugu manju sisu!
Takve su jednostavno sve normalne žene.
Ti si normalnija od normalnih i onih što nisu,
Ti ka da si zasjala iz neke duboke sjene.
Pojaviš se, zasjeniš sve i nestaneš u trenu,
Ostavljaš ovu glavu za tobom izgubljenu.
Navikao sam se, a čekanju nema nikad kraja,
Mirno sam pričao; kurtoazija s dosadnim tetama.
Negdje s dna hodnika, čuje se neka graja,
Opet dolaziš u onim visokim petama!
Nisam lud, svima si pod nogama poremetila tlo
Opet smo mladi i živi, dobro je to, dobro je to!
Matimoja
dvitririchi.blog.hr
Matimoja imati
Matimoja sveta
O sudbo prokleta
Novčići novčići svuda oko nas
Matimoja lizaše dupe ocusvome, očenašu da ja mogu jesti, piti, svuda viđen biti...
Biti svoj, biti poseban..
Biti samoživ
Piti živ
Piti kriv
I lizati...
Dupence.
Matimojoj
Matiubogoj.
Mati plače
Mati plaća
Mati bježi pa se vraća.
Mnogo piješ sine
Mati stara
Mati brine
Mnogo dušo piješ
Piješ puno sine.
Mati jebeš
Stari sine.
Stani sine
Stari sine
Pameti se vraćaj.
Mati sveta
Sudba kleta
Puno piješ
Pa se kriješ.
DI su pare?
Otac moj, junačina, uteko je onomad od obaveza:
Dete kmečaše
Žena ječaše
Koji je ovo kurac?
Nisam ja Isus
pa da patim
Na križu razapet
Jebo te Bog.
Zajebase se kad jebaše kurvu.
Iđemo dalje.
Život je rokanje.
Život je lokanje.
Zaborav.
Nema veze.
Niđe veze.
Jedna veza.
Bezveze
Druga veza.
Bezveze.
Duga kosa
Kratka pamet.
Rock cafe
Makrame.
Đe si ba?
Sto si va?
Nespretnik sam od rođenja.
Pijatelji stari đe ste?
Generacijski kijamet.
Ko pije?
Ko plaća?
Ko plače?
Čupaj!
20 godina...
hawkeye1306.blog.hr
6-706
i još uvijek se nadam...jednog dana
ponovo ću vidjeti tvoje predivne oči boje duge
sretan ti rođendan
16
pet
01/26
Čudo
dvitririchi.blog.hr
Zlaaatooo mojeee...
Suuunce moje...
Moooj živoooteee...
Ljuuubaaaaviii...
Sreeeećo moja, tuuugooo moja,
Moja posljednja i prva ljubavi...
Znači, u jednoj cozy atmosferi počnem je pjevati, tu pjesmu, a ona se nasmije i kaže da je i razrednica danas im pjevala tu istu pjeamu i da nitko nije znao za pjevačicu, pa im je rekla da pitaju roditelje.
Nije pitala...
Nije spomenula...
Ali je meni isti dan došlo baš da pjevam baš tu pjesmu...?
Od svih mogućih.
Ajd reci...
Stvarnost u invertnim bojama karnevala
agava505.blog.hr
Stari šešir, na licu dva brka ugljenom nacrtana, u srcu radost, oko njega šarenilo umjetne stvarnosti,
dovoljno za početak maskirane promenade...
Ljudi osjećaju potrebu preobraziti se u neki drugi lik, osjećaju potrebu lažirati sebe i bar na kratko pobjeći od sebe,
prepuštajući se lavini koja eruptira iz vulkanske nutrina srca, iz podmorja emocija duše i bića.
Upoznaju se vedra i bezbrižna lica, sa šljokicama u svim mogućim bojama, karneval postaje jurnjava za čudima
trube i činele, bubnjevi i činele čine svoje, misli se okreću, želje obrću, u raskošnom šarenilu sve se kreće...
Prolaze vile s štapićima, patuljci s bradom, Snjeguljica s jabukom, vještice prebrojiti ne možeš,
svi su spremni, ukrašeni zamršenim draguljima, dame i vitezovi, zečići, mačke crne, šareni leptiri,
raznobojni kostimi, nevjerojatni gusari maskiranih očiju, svi s istim naumom,
zbrkanim mozgom i porukom da okreću svijet u bajkovitu šarenu lažu...
Da li je tako zbog ljudi ili zbog vremena, ne znam, tek znam događa se slatko ludilo.
Mimohod je, svekolika maskerada, raskoš kreacije, erupcija veselja, zanosnog plesa,
stoljetna tradicija oslikana euforijom, željom i vjerovanjem da mrzlu zimu treba otjerati, prizvati sunce i proljeće...
Mnogo se toga u karnevalu krije a još više otkrije,
u svijetu maski nađu se Ona i On, ljudski je zar ne, ljudski je odlučiti jedan dan pokloniti sebi,
biti u šarolikom metežu noseći u sebi ono nešto što se zove ludilo, strast, želja, nada, svjetlo, mašta...
Neki se očima ljube, razgovaraju pogledima bez riječi, duboko u njima sjaji suština
neki se ogrću plamenom topline, očarava ih opojno putovanje brzacima karnevalskog plesa
u zagrljaj slobode voljenja, u zajedničkom koraku, sljubljuju se s urnebesnom glazbenom dekoracijom...
Svega je tu, oko sretne oko, pogled traži pogled
u svekolikom metežu, dogodi se njihova šutnja
iz očiju se rađaju poljupci...i to je ljudski,
jer stvarnost se na karnevalu zrcali u invertnoj boji...
U NIŠTA
komentatoricamicaa.blog.hr
vatra mora dogorjeti
mora umrijeti,
kao što sve nestaje u dugom trajanju
ali… taj komadić sjećanja zvan pepeo
ostaje kao zalog,
opipljiv dokaz svakog postojanja
pa makar promašenog,
slično mnogim promašajima
lakši od krivnje, teži od zaborava
vrijeme je očito bacanja niz rijeku,
kako pjevaju Indeksi
izaberi ptice:
one su živahne, pričljive
ne zbrajaju propuste
i ne prigovaraju poput mene
a i odlete
kad zažele
Pod maskama
agava505.blog.hr
...čuli ste...ili niste
počelo je peto godišnje doba
dani maškara i karnevala...
***
Kad su podno Učke svjetlucali snjegovi zabijelili
kad su bure svoje note zavijale
probudili su se dani karnevala
dani zbrkanih mozgova
to je ono nešto naše što posebno volimo...
kako je slađahno bilo
otkrivati pod kojom se maskom kriješ...
rekao si da sam tvoje najslađe voće
u metežu mimohoda tražili smo se
u svakom koraku prepoznavali se
izdala me jabuka koju sam u
karnevalskom mimohodu
uz poskočicu grickala...
još u meni plamti sjećanje
na oči iz kojih je izvirala ljubav
na ruke koje su bile toplo gnijezdo
zagrljaj i titraj zanosnog trenutka
još sad u meni živi osjećaj
radost i želja da taj dan što dulje traje...
sve prolazi, karnevali ostaju
nas tamo nema
oči nam sjetom sjaje, ruke drhte
vrijeme je obrazima podarilo bore
ostao je zagrljaj kojim
se sladimo u trenutku slučajnog susreta...
.¸¸¸¸¸¸.•*¨*••.¸¸¸¸.•*¨*••.¸¸¸¸¸¸.•*¨*••.¸¸.
Još 3
andrea-bosak.blog.hr
i konačno idem
Jedva čekam da stane na svoje noge kao prije jer mi nedostaje kupaona puno.
Skidanje prašine s mog tijela jednom tjedno samo me iritira ali tako je kako je već skoro drugu godinu i stvarno mi je dosta.
Konačno ću imati fiskalnu terapiju svaki dan nadam se 45 minuta.
Vjerujte mi uživati ću jer znam da će me osposobiti da budem ona sara ja.
postoji li srednji put?
usvijetutajni.blog.hr
Čitam postove Nikole Borića, o tome kako jeftino prodajemo vrijeme i kako su nam u ovome svijetu sva vrata zatvorena. Na kraju cijelog teksta spominje kako bijeg u šumu nije rješenje za sve nas, za njega je bilo...pa se pitam postoji li neka sredina?
Može li se ostati u ovom kaosu, jednom nogom, a drugom ipak odbiti igrati igru? Prestati biti hrčak na kotaču?
Možda sam u jednom razdoblju kad sam baš intenzivno planinarila bila na tragu toga. Iako, nekako smo se svi teška srca nedjeljom vraćali s planine i odlazili ponedjeljkom na posao. Kao da si iskusio malo slobode i bezbrižnosti, a onda opet uronio u svakodnevicu koja te trga i melje, sistem koji je sam sebi svrha i u kojem si samo kotačić...potpuno nebitan.
Vidim da je meni rutina u nekoj mjeri potrebna, razbucaju me praznici i ono kad ni ne znaš koji je dan ni datum. S druge strane, ubija me u pojam kad mi je svaki dan isti, kad ne zastanem i ne onjušim vani zrak, kad ne pomazim mačku u prolazu, kad zaboravim zastati. A dogode se takvi dani, dosta često. To su oni nespecifični, nebitni dani koje kasnije ni ne pamtiš. Efikasni prije svega, obavio si sve sa to do liste, ali nisi zastao.
Moj outlet je umjetnost i priroda. Oboje idu ruku pod ruku i jedno drugome daje inspiraciju. Od malena je to bio način da budem najviše svoja i najviše ja, stvarajući nešto ili lutajući šumom. Nisam taj dio sebe nikad zaboravila ni napustila, možda zato i opstajem...samo što bih voljela više, više vremena za taj dio sebe, za lutanja ujutro dok je izmaglica nad rijekom i sunce izlazi na istoku, a ja se vozim na posao umjesto da uzmem fotoaparat i lutam obalom.
Da svaki dan mogu skuhati ujutro kavu i crtkarati nešto bez da pazim na vrijeme.
Da mogu pisati duge tekstove, a ne ovako, ugurati par redova na brzinu dok se ne moram spremati.
Da imam vremena srediti iza vrt iz kojeg mogu pojesti koji paradajzić ili krastavac.
Da mogu uživati u ljetu na rijeci, svaki dan, ne samo vikendima.
Da mogu uloviti svoj ritam, onaj prirodni, a ne neki nametnuti.
Možda ipak pobjegnem i ja u šumu... :D
Sretna i tužna
stella.blog.hr
Dejan me je diskretno fotografisao i zatim ostavio samu.
Osećao je da ovaj istorijski trenutak moram da proživim
sama. Klečim i dugo prstima ocrtavam jedno po jedno
slovo dedinog imena. Zbunjuju me oprečni osećaji.
Srećna sam što sam ispunila zavet, tužna zbog
mučeničkog kraja mog dede i ponosna na njega što je,
iako protiv svoje volje, ugradio sebe u budućnost ove
prelepe zemlje. Osećam da me je Nikolin duh vodio
celim putem iznad polarnog kruga, brinuo o meni i
pomoću svog izaslanika, Dejana, doveo me dovde.
(Odlomak iz novele "Zbog tebe tata")
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr