novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

09

pon

02/26

samo ruža

hawkeye1306.blog.hr

9-709

800x720
( fotografija preuzeta s interneta )

Purple rose

picturesfornoone.blog.hr





Jedan Vaš komentar je počeo s "rapsodija boja noći"... mislim da smo ljubičastu oduvijek gledali malo drugačije... svakako ste našli više ljepote u njoj od mene.

Blog je bio premalo mjesto za Vaša sjećanja, zato ste ovo malo mjesto i učinili velikim!
Uz skromno poznavanje kroz komentare preko desetljeća, dojam je bio i ostao da ste uz skromnost kroz jednostavnost bivanja, dobrotu, nježnu dušu svjetlucavih očiju bili zapravo jako sretna osoba.
Hvala za svako Vaše sjećanje.

Sućut g. Zdenku.

Zbogom!

Počivala u miru

penetenziagite.blog.hr

IMG-20260208-091236

Ako su ovdje ikada u isti čas postojali dostojanstvo, pristojnost i jednostavna a suzdržana, gotovo djetinja i ponekom odraslom srcu teže pojmljiva radost, onda je to bilo kod Dinaje. O takvim se stvarima od nje, još kako, ovdje dalo puno toga naučiti.

Hvala.

IMG-20260209-122433

Zadnje adio, Dinaja

agava505.blog.hr






Hvala ti na svemu lijepome
koje smo zajedno provele

uspomenu na Tebe čuvat ću
kao najvrijednije blago

zadnje adio draga Dijana~~~~~

pngtree-funeral-symbol-table-with-dimly-lit-candles-and-white-rose-memorial-image-16242601-removebg

Zbogom draga naša Dijana..

eurosmijeh.blog.hr



Danas u podne je posljednji ispraćaj
naše drage Dijane.
Pošto nisam u mogućnosti da dodjem na sahranu točno u
podne zapaliću svijeću za njenu dobru dušu.
Preko 15 godina ona i njen Zdeno su uvijek bili medju prvim
komentatorima na mom blogu i uvijek su se smijali humoru,
ponekada da i susjedi čuju njihov jutarnji smijeh.
Tako je bilo sve do početka prosinca,a onda muk,nema
javljanja,poruka,komentara.
U pozadini sam nešto naslućivao,čak sam par puta tražio
vijesti i od ostalih blogera,znaju li što o Dijani ili Zdenku.
Mora da se je nešto desilo.
Ali nitko nije znao ništa.
Sve do 2.veljače kada je napisano da je Dijana preminula.
Šok,nevjerica..
Ovim putem Zdeni izjavljujem najdublju sućut..
Drago mi je da sam se ovom blogerskom sferom družio sa
tako divnom osobom,da smo se medjusobno respektirali,
čitali i razumjeli.
Moram vam ispričati i jednu anegdotu što se tiče njenog
bloga.
Negdje prije 15 godina kada je Dijana počela pisati Blog,
odem ja da vidim što to ima na njenom blogu.
Vidim fotke nje i Zdenka.
U to vrijeme ja nisam znao tko je Dijana.
Vidim Zdenku kraj nje i pitam je,ovaj pokraj tebe isti komadant
Ljubo iz Kapelskih kresova.
Odgovara ona meni,pa to i jeste on hehe,ja sam udana
za Ljubu to jest Zdenka Jelčića..
Kako smo se ismijali..
Rijetko je danas naći takvu ljubav kakva je bila izmedju
Zdenka i Dijane.
Ja se ne sjećam ni jednog njenog upisa a da nisu njih
oboje u slici ili riječi predstavljeni..Za svaku pohvalu.
Nedostajati će njena poezija,njeno sjećanje na svakog
pisca i njihove datume rodjenja ili smrti,ili njihova
poetska i književna djela.
Nedostajati će prikazi Neretve,i stalna
želja za šetnjama kraj iste..
Ako stvarno postoji i drugi svijet nadam se da ćeš
nas lebdeći na oblačku sa zlatnim krilima i dalje
posjećivati i pratiti u ovome našem blogerskom svijetu.
Jer svi smo mi u Božjoj čekaonici,netko bude prije,a netko
kasnije prozvan da dodje na red..
Dijana počivaj u miru Božjem i biti ćeš uvijek sa nama..




Dijana i Zdeno su dugi niz godina proveli u tudjini,
i bili su zeljni domovine,našega sunca,Neretve
Zato ovaj glazbeni prilog..



Na koje je sve načine bloganje utjecalo na moj život?

toco1980foto.blog.hr

U vezi trenutno aktualne ankete...

#1 Pomoglo mi je da jasnije izrazim svoje misli i utjecalo je na moj osobni razvoj

Već samo pisanje, odnosno stavljanje misli na papir ili ekran, zahtjeva određenu (samo)disciplinu i sklonost istraživanju. Svaka objava zahtijeva vrijeme za pisanje, provjeru, razmišljanje i izražavanje.

#2 Povezalo me s ljudima sličnih interesa

S obzirom da pišem uglavnom tematski, više-manje usko specijalizirani blog, najčešća publika su upravo ljudi koji imaju slične, fotografske ili umjetničke interese. Bilo amaterske, bilo profesionalne. I spremni su za razmjenu iskustava i druženje s kolegama.

#3 Pokazalo mi je razinu ljudske bahatosti i gluposti

Pokazalo mi je do koje razine ponekad idu ljudska glupost i bahatost - od onih uobičajenih koje se tiču nepoznavanja elementarnih stvari vezanih za fotografiju, preko nesuvisle "logike", sve do egotripova, prepucavanja i beskonačnih svađa u komentarima od strane pojedinih blogera.

08

ned

02/26

ZEN TIGAR - JEDANAESTI DIO: HIPERBOREJA, C'EST LA VIE!

whiskybar.blog.hr


"Dobro je donjeti ispravnu odluku. Još je bolje donjeti ispravnu odluku i ne žaliti." Zen Tigar, Meditacije o gladi, str 7, Tigarlibris, Tigropolis, 10 AD
"Ono što je ispravno trebalo bi biti poput Hiperborejskog jutra. Vedro, svježe i kristalno jasno."
Apolon – bog istine, razuma, glazbe, sklada i svih lijepih stvari, Akaški arhivi, sekcija "1A-Hiperborejska"

Apolon se probudio. Ugledao je kristalno vedro nebo iznad tla prekritog bijelim nanosom snijega. Bio je u svojoj zimskoj rezidenciji.
Svake godine kada zahladi na jugu, Anatoliji, Pirinejima i na obje jadranske obale, Apolon putuje na sjever.
Putuje na Hiperboreju.
Zemlju gdje se ne stari i gdje ljudi ako umru, umru od dosade.
Zato bi uvijek ponio svoju liru sa sobom, kako ne bi, igrom slučaja, umro od dosade.
Međutim, to ne znači, upravilu, kako je na Hiperboreji dosadno.
Nikako.
Čovjek tamo može uđivati u svakim zimskim aktivnostima, poput grudanja, spuštanja niz padinu stojeći ili sjedeći na dasci, pravjljenja snješka, samo treba biti siguran kako na zimovanje nije pozvao Prometeja koji bi odmah oživio tog snješka te bi Apolonu trebala sva njegova božja vještina kako bi obuzdao snježnu neman.
Domaći ljudi su prosječno za pol metra veći od južnjaka i žive po tisuću godina. Prije negoli umru od dosade vole loviti.
Ima monoštvo zvijeri u hiperboreji, od grifona koji stvaraju vjetrove boreje radi kojih je uopće teško doći običnom čovjeku do ovog mjesta, pa do gene vukova (Apolonovo kušanje u genetskoj modifikaciji bića), sniježnih leoparda i svih vrsta medvjeda. Normalno, ima i polarnih medvjeda.
Apolon se rastegnuo na svježem zraku, upio prve hladne zrake sunca, uzeo svoju liru i zasvirao. Dok je svirao, za njegovo ošto oko strijelca, zapelo je komešanje Hiperborejaca blizu ulaza u Borejsku šumu. Borejevi je hiperborejsko zimzeleno drvo s igličastim listovima. Omiljeno mjesto medvjedima jer ima mnoštvo veprova i jelena. Usredotočen na komešanje, Apolon napravi nekoliko grešaka u sviranju. To ga ozlojedi te se ostavi lire i počne promatrati komešanje.
"Nešto ih je jako uznemirilio." pomisli Apolon
"Idem se malo provozati svojom nebeskom kočijom i izvidjeti." Apolon na sebe nabaci bijelo medvjeđe krzno i brončanim obručom ukroti dugu razbarušenu zlatnu kosu. Stane na nebesku kočiju koju je vuklo pet bijelih i pet crnih labudova.
"Hajmo ptičice moje u nebo!" zapjeva Apolon i zaputi se prema Borejskoj šumi.
Crni labudi su vukli prema dolje, bijeli prema gore, a Apolon kao bog razuma, sklada i istine držao je te veličanstvene ptice u balansu i na taj način održavao ravnotežu na zemlji.
"Cinici to nazivaju srednja žalost, ali ja smatram kako je umjerenost savršenstvo." mislio je Apolon dok je održavao kočiju u balansu koja se pravilom njegovog rođaka, boga koji živi kod velikih piramida Thota, metafizički preslikavala na cijeli svemir.
"Thot i njegovo kako gore tako dolje. A možda je sve to Hermesova izmišljotina. Ha, kad bolje razmislim, nisam još nikada ni vidio Thota, o njemu i njegovom učenju znam preko Hermesa. A Hermi...a on zna dodati ili čak izmisliti priču samo kako bi bio zanimljiv." nasmije se Apolon, ali se onda uozbilji, budući je on bog istine, a Hermesova pretjerivanja nisu u skladu sa istinom.
"Điha ptičice moje!" potjera Apolon labude i za nekoliko trenutaka počeo je kružiti oko ekipe što je stajala na rubu Borejske šume.
"Elrich von Zufrieden, moj stari prijatelj je tu, ali tko je s njim?
Rogovi na kacigi...Loki!
Oh ne, to ne daje na dobro. Loki prevarant mali, zar mu nisam zabranio dolazak na Hiperboreju...uh ne mogu se sjetiti. Vjerojatno me omelo komponiranje one etide u e-molu."
Pomalo zubunjen Apolon se spušti kraj Elricha von Zufriedena i Lokija. Veći kontrast među bićima nije bio moguč . Elrich je bio visoki dva i pol metra. Atletske građe zlatne kose i brade te rumenih obraza. Skoro pa Apolonova kopija. Zeus mu je jednom pijan pričao kako su "navodno" Hiperborejce radili na Apolonovu sliku i priliko. Poslije nikada nije to ponovio.
Za razliku od Elricha von Zufriedena. Loki je bio malen mršavi čovjećuljak (boguljak), tamne kose. Blijed i tanke paperjaste bradice.
Loki je svoj nedostatak u visini i snazi pokušao nadomjestiti grandioznom kacigom s rogovima i krznenom vučjom bundom ispod koje je nosio debeli kožni oklop.
"Alo ekipa, wie gehts!?" obrati im se Apolon autoritativnim glasom mješavinom zajedničkog jezika i hiperborejskog narječja.
Elrich se sramežljivo pokoni : "Es ghet gut meister Apollo! Wie ghet es Ihnen?" zapita još pognut Elrich.
"Gut Elrich, gut. Hajde uspravi se i kaži što radiš s ovim smutljivcem Lokijem?"
"Entschuldigung Meister Apollo. Loki ima neku avanturu im sudern land, ja. Wir sind guten lovci...." Loki ga nervozno prekine:
"Elrich, rekoh ti da se konačno odlučiš za jezik kojim ćeš pričati. Hoćeš li zajednički ili hiperborejski, najgore je kombinirati."
"Opro...stiti her...gospon Loki. Teže mi ideja...ide zajednički...."
"Tek ga učiš, znam već si mi milijun puta rekao....uh. "unervozi se Loki, a zatim se nasmiješi i obrati se Apolonu:
"Apolone, prijatelju moj. Rođače moj od treće sestrične četvrtog koljena i druge podlaktice." cinično se nasmije i nastavi
"Vidiš kako je lijep dan, pa sam odlučio poći u lov i malo povesti sa sobom ove stare momke, koji iako ne izgledaju tako, imaju već preko 900 godina i ubrzo bi mogli umrijeti od dosade. Osim....." podigne ruku i uspravi se na nožnim prstima, tako da se čulo pucketanje snijega.
"Osim ako im ne smisliš avanturu." ispravno zaključi Apolon. Loki pljesne rukama te se nasmije.
"Bravo Apolone! Pa nisi uzalud bog razuma. Krasan primjerak. Uzor svima mladima i starima. Nije li Elrichče?"
Elrich se pokloni Apolonu i kaže:
"Immer!" Loki se nasmije.
Apolon siđe s kočije uhvati Lokija za rame. Bio je višlji od Lokija gotovo za metar. Pogleda ga ravno u oči i reče prijetečim glasom.
"Dosta je cinizma i peckavog izokretanja istine, sada ćeš mi reći točno što radite. Ovo je moja zimska rezidencija i ne želim nikakve smicalice, niti da mi kvariš ljude."
Apolon tada stvori iluziju u Lokijevom umu. Loki je vidio kako Apolonova glava počinje krvariti i mijenjati oblik. Apolonova glava postajala je glava zmaja.
Da je izvan Apolonova utjecaja, Loki bi vjerojatno zaključio kako Apolon samo izokreće njegovu percepciju, ali budući je bio pod Apolonovim utjecajem, Loki je metamorfozu doživljavao stvarnom.
Preplašen, počeo je u dahu govoriti Apolonu istinu.
"Bože nad bogovima. Došli smo uloviti velikog polarnog medvjeda. Onda putujemo na jug niz rijeku Vislu, zatim Volgu. Do Crnog mora i dalje. Idemo ubiti Zen Tigra!
Biće koji remeti operaciju boga Dolosa i još raznih sila što naseljavaše Zemlju od njenih samih početaka. Ne budite bijesni bože uzvišeni. Nemojte me pojesti, neee...." Lokija počne hvatati panika, a Apolon shvati kako je dovoljno plašio boguljka te mu ukloni opsjenu ispred očiju, predstavivši se opet zlatnokosim bogom s lirom.



Loki, kad je povratio normalnu svijest, smrknutog se izraza lica obrati Apolonu
"Rođače. Jeli to bilo potrebno. Ja bih ti sve rekao što treba."
Apolon hladno odgovori: "Je, sigurno i još bi nadodao sto stvari koje bi i najmanji dio istine u potpunosti izokrenule."
"Istina, istina, istina!" nervozno Loki počne nogama udarati snijeg i lamatati rukama
"Kao taj Zen Tigar. Istina laž, sve se to mijenja po potrebi, kao dan i noć. Evo i ti kao bog istine, stvaraš mi opsjenu! Apolone, pa više sam dosljednosti očekivao od boga istine."
Apolon se zamisli, odsvira par tonova na liri i odgovori
"Znaš, na prvi pogled se čini kako si u pravu, ali da biš došao do izvora vode za bunar, moraš iskopati rupu lopatom. Kako bih došao do istine kod boguljka lašca je moram isto iskopati rupu korz slojeve laži. Moja obmana je moja lopata. Korisna kao sredstvo, za dolazak do svrhe, a ne svrha sama po sebi. Tebi Loki i tvom savezniku Dolosu, laž je svrha."
Loki se unervozi i na brzinu odgovori
"Laž, svrha, stalno neke podjele. Ah nek ti bude"
"A što ili tko je to Zen Tigar." upita Apolon pritom udari skladno po žicama.
Loki ga pogleda rezignirano ravno u oči i reče:
"Tigar koji voli filozofiju. Vjerovao mi ti ili ne." kaže Loki i zasikče jer je rijetko kada toliko istine izrekao u tako kratkom vremenu.
"Voli filozofiju kažeš.Eh, ne bi me čudilo kako se Zeus opet prerušio u potrazi za...a možda stvarno tigrovi vole filozofiju. Ima i čudnijih stvari na svijetu."
"Kao preobrazba u zmaja." pecne ga Loki
"Ah, samo sitna opsjena. Ne znam. Čudnije....pandorina kutija, svijet je prepun čuda, tok rijeke, pjev ptica, tigrovi što vole filozofiju."
"Tigar." odgovori Loki
"Singular." zapjeva Apolon uz pratnju lire. Zatim stane i okrene prema Elrichu. Upita ga:
"Prijatelju. Pa očekivao sam veću mudrost od tebe, nego da se pridružiš ovom prevarantu."
"Baš." cinično pomisli Loki "Toliko je mudar da niti ne može naučiti zajednički jezik." Loki se jedva suzdrži od izgovoranja na glas misli koju je smatrao jako smiješnom. Smatrao je kako bi je svi trebali čuti i valjati se od smijeha po snijegu.
Elrich odgovori Apolonu:
"Meister Apollo. Ich und meine freunde...probam univerzalzni...mi...nama dosadno ist. Ja, ferštest, ja. Sehr dosadno i ako tako schon bude, mi umrijeti sein."
"Pa dao sam vam svima ove krasne zlatne lire kako bi ste u dokolici skladali lijepu glazbu." u pozadini se Elrichova družina počela potiho smijati, dok se Loki okrenuo od Apolona kako mu ovaj ne bi vidio bolnu grimasu kojom je jedva suzdržavao navalu smijeha.
"Meister Apollo, kh, kh...." i Elrich je suzdržavao smijeh
"Zlatne lire, sehr schon. Aber wir lovci sein. Ja, jagd, fleisch. Ubiti veliki medu und feuer mit kraut und bier und alles gut. Zlatna lira više za gottern, boži...bogi...bogove."
Apolo ga pomalo razočarano pogleda, namjesti si zlatnu kosu ispod brončanog obruća te kaže.
"Dobro. Pošteno. Vi ste prvenstveno lovci i onda vam ugodan lov želim. Samo zapamti, ako upadnete u nevolju ne računajte previše na mene. Sami ste izabrali, imate slobodu volje. Mogli ste u ovom sjevernom raju skladati glazbu na zlatnim lirama, ali vi ste se odlučili za lov na zvijeri predvođeni kržljavim bogom prevarantom. Samo ne znam kako još niste ulovili tog medvjeda?"
"Meister Apolo, Sie sprechen dobro.... gut. Bar je sehr opasno, već Jurgena i Immanuela getode.... ovaj ubio ist...je." Elrich podigne glavu i prsto prijeđe preko vrata kao da je nožem ga prerezao.
Apolon se namrišti i zatim odgovori Elrichu:
"Pa evo vam ga Loki. Ima Loki svoje varke. Kao kada je riješio konja Slepnira za rođaka Odina."
Loki isplazi jezik Apolonu koji se smijao i penjao se natrag u kočiju.
"Hajde. Još jednom sretan lov i pomalo." zatim se obrati labudima:
"Hajde ptice prema nebu."
Elrich se okrene prema Lokiju i zapita
"Herr Loki du znaš trik?"
Loki složi ljutu grimasu:
"Znam ja bezbroj trikova, jedan se zove mreža, a drugi "dosta zajebancije". Ovaj Apolon nas je samo omeo. Pustio sam vas neka se igrate lovaca, ali kod vas samo....ne znam, neznate kompleksno razmišljati. Samo da i ne imate u glavi."
Elrich ga je začuđeno gledao. Loki zakoluta očima i nastavi.
"Pripremio sam klopku. Mreža je iznad stabla na onoj čistini, vidiš li." Elrich pogleda i odgovori
"Ja!"
"Ok." nastavi Loki "Stani tamo. Uzmi leš ovog jelena, naš današnji ručak. Položi truplo na čistinu a ti se popni na stablo ili stani pokraj. Svejedno.
Evo ti ovaj rog i bubanj. Lupaj, puši u rog i urlaj." Loki mu pruži blijedo smeđi rog i bubanj slične boje te nastavi sa iznošenjem plana
"Kada polarni medvjed dođe na čistinu uzmi ovaj nož. Njime prereži špagu kraj drva. Tada će mreža pasti, i cap, medo je naš....Znam, znam, a što ako se oslobodi?
Neće!
Mreža ima teško kamenje na dnu. Ali i ti i tvoja ekipa tada nastupate. Omotajte medvjeda u mrežu i zavežite.
Onda ga stavljamo u kavez, a za dresuru ću se pobrinuti ja." Kaže mu Loki i doda.
"Ako uspješno to obavite svi ćete dobiti ove lijepe kacige s rogovima." podigne pokrivač s jedne krpe ispod koje su se sjajile brončane kacige što su imale rogove bika.
"Ah, sehr schon Herr Loki. Wir werden das machen!" Uzbuđeni Elrich glasno pozove ekipu i objasni im plan.
Ubrzo je šuma odzvanjala zvucima roga i udarcima bubnja, što je omelo Apolona u sviranju zlatne lire. Ljutito je ponovno pogledao prema šumi te je vidio kako Elrich i njegovi lovci uz krikove oduševljenja dovlače u mrežu svezanog polarnog medvjeda.
Tada im je Loki svima dao rogate kacige, a Apolon je samo zavrtio glavom u nevjerici. Uzeo je svoju formulu sadašnjosti kako bi izračunao stanje u kojem se nalazi.
Pogleda brojku na svom nebeskom pergamentu. St = (P + Se  B) × Sc = 0.
Vidjevši rezultat zaključio je: "C'est la vie!".


Joseph von Eichendorff: MONDNACHT

potok.blog.hr

MONDNACHT

Es war als hatt' der Himmel,
die Erde still gekuesst,
dass sie im Bluetenschimmer
von ihm nur traeumen muesst'.

Die Luft ging durch die Felder,
die Aehren wogten sacht,
es rauschten leis die Waelder,
so sternklar war die Nacht.

Und meine Seele spannte
weit ihre Fluegel aus,
flog durch die stillen Lande,
als floege sie nach Haus.


NOĆ MJESEČINE

Nebo je poljubac tajni
na zemlju spustilo snenu
da u taj tren cvjetni, bajni
sanja samo o njemu.

Lahor dolinom piri
i klasje lagano njiše.
Mrmor se krošnjama širi
pod zvjezdama jasnim sve tiše.

Duša mi napinje krila
cilju leteći svomu,.
gdje čežnja tiha se skrila.
Slutim da blizu sam domu.


Djeca

alexxl.blog.hr

Ovaj naslov na naslovnici Blog. hr-a,
pa "Top bloggeri" pa ja bum se sudaril sam sa sobom, sa tim ikonama, avatarima.
Katastrofa.
Bila kći, nismo je vidjeli. Juha, neka posebna, pred vratima,
ono, tikva, klinčići, cimet, vragsigaznal.

Zmaj spava, danas dere noćnu, a ja iz dućkasa.
Non stop neki kurac fali ukući!

Ma gledam klince, razmišljam o njima.
Ja više nisam dijete.
Nemam ni oca, ni majke...siroćek.
Oni jesu...i dok bumo Baba i ja živi, oni bu djeca.

Stalno flash-ovi iz života, normalno, oni najgori,
kad si u stresu.
Razne boleštine, a i nepodopštine.

Odgojiš ti to, odu svojim putem i tek onda pizdarije.

Javi se Stariji sin:
-bok stari, buš me nedelju vozil u Varaždin?
-Zakaj?
-idem skakati zpadobranom
-???
-tandem skok sa instruktorom...da vidim kak je to
-pa milu ti Majku jebem, pa deda ti se srušil zavionom i poginul, još sad trebam i tebe zgubit
krvi ti Isusove
-joooj, daj ne drami

Screenshot-2026-02-08-at-15-01-05-Tandem-Skok-Marko-Stefanovic-Padobranski-Sportski-Klub-Sloboda
koliko se dalo izvući iz videa

I to si još platil ovaj skuplji skok...sa 3.500 m...da bude veći frajer,
a budala ne zna da se isto razbiješ i sa 1500 i sa 3500.
barem ti ostane nekaj nofci za ukop, maspater!!!

Drugi sin, srednje dijete, mali je Lumen, diplomiral na Strojarstvu, magistar ing.
Tajo preponosan...
-jooj Tata, faks ti je pičkin dim, sam trebaš biti uporan.
To bi i ti završil!
-daj ne seri molim te...kaj ti ne kužiš da sam ja podkapacitiran za takvo što?

I nađe si tam i djevojku, još veću lumenicu isto sve i sad bu se u 5. mjesecu ženili.

Ali...
to ne znaš koji je veći luđak.
???
Odu u jebeni Graz i oni tam nađu spiralni tobogan,
gore od tvrđave, pa do dolje.
Odma fiju.
Zima, snijeg do preg glave, tam negdi u pičci materini u Italiji, eto njih tam.
Mi doma gledamo dnevnika.
Jesu li živi, ili nisu.

Po Jadranu idu na Mljet di poskoci skaču, sikću, ili Lastovo,
ono, di je dragi Bog rekel Zbogom.
Auta imaju, no neeeeee,
biciklima i vlakom dolje.
Ma nije meni do mene. Mater će si ubiti, a i ona Svoju Mater.
Oni kad su negdje, moja i njena imaju otvorenu liniju 24 h.

Odu u Rim, nedjelja, Papa ima Angelusa, zovem ih...odite si pogledati Svetoga Oca...
a Oboje kršteni...krvi im Isusove,
ma neeeeee, Oni se već pentraju po nekim zidinama.
Ma nemram naći tih slika. Pa imam milijun slika.

storage-emulated-0-Android-media-com-whatsapp-Whats-App-Media-Whats-App-Images-IMG-20260127-WA0002imgbb kontakt

IMG-20260127-WA0001

IMG-20260127-WA0000

Bili i u Americi...New York, Baltimore, gore Niagara...velim Zmaju:
-sigurno će Bačvom dolje niz Nijagaru...
Ubila me skoro, sva sreća nije bilo bačvi, bačava, već kak se veli.

Kći?
A to stalno neke melodrame tipa španjolskih i turskih sapunica.
Bolje da šutim.
Te produkcije bi trebale snimati ta smeća po Nama.
Nebi imali vremena za desetminutne pizdarije plakanja, cmizdrenja i narikanja.
Dinamika i turbulentnost...tipa Tom Cruse...Nemoguća misija 1., 2., 3., etc..

Kad bude neka pizdarija:
-eno, na tebe je
ili
-eno, isti ja

Ja???
Imam i ja toga, samoooo, malo promoćurniji.

Sad se spremam za let oko Mjeseca
u Misiji Artemis II.
Da, stvarno... no o svemu u budućem postu.
U stalnom sam kontaktu sa NASA-om.
Prijavio sam se na Njihov poziv kao Virtualni Gost.

Naime,
Da se razumijemo odmah:
moja guzica ostaje na Zemlji, zakucana u fotelju, pod gravitacijom, dekicom i daljinskim.
Ali moja duša?
Ona ide oko Mjeseca. Na SD kartici.
Imenom i Prezimenom!!!
Nije idealno, ali hej — i Tesla je počeo u garaži.

file-000000008024720a82e504bdad0ff0fa

Misija je odgođena za Ožujak, sa mogućnošću lansiranja Artemis II i u travnju.
Čekam!

Sam da nam ne uvale tri svinje, jer bu ih sigurno meni uvalili.
A onda...
nebi štel da bude ponovo:
-“Houston, we’ve had a problem.”

Jel, ak bum Ja...99 % da bu bilo da bu Houston imal problema:

Houston:
“Artemis II, this is Houston — we have a problem.”

Artemis II:
“Go ahead, Houston.”

Houston:
“The pigs are fully trained and ready to press their buttons.”

Artemis II:
“Copy that.”

Houston:
“Tell Alex to feed the pigs — and not touch anything.”

Alex:
“…Roger that.”



Mirno spavaj anđele

andrea-bosak.blog.hr

Evo sada sam tek otvorila blog stranicu i ostala u šoku saznanjem da ugodne drage blogeice više nema među nama, ali znam da će ostati u našim mislima .Postovnom gospodinu Zdenku i svim poznanicima ovim putem izražavam najiskreniju sućut.

Mirno spavaj anđele

Osmijeh nedjeljom

stella.blog.hr


Vikendom se Lastavica brine za humor.
1000052628

1000052719

619050561_4325133551090372_3170688288293442915_n

619315515_4325133441090383_4856697724482804279_n

622814470_10234673265838912_5426884586183396072_n

1000052718

1000052629

1000052717

1000052715

Kada novinske kuće otpuštaju fotografe

toco1980foto.blog.hr

Kako javlja PetaPixel, novinska kuća The Washington Post nedavno je otpustila gotovo trećinu svojih zaposlenih - fotografe i urednike fotografije.

Staff Photographers at The Washington Post All Lose Their Jobs

Ovo nije prvi takav slučaj masovnih otpuštanja u medijima. Već je i ranije bilo slučajeva da su neke od najpoznatijih medijskih kuća otpuštale fotografe:

Sports Illustrated je 2015. otpustio sve preostale stalne fotografe.
Sports Illustrated Lays Off All Remaining Staff Photographers

News Corp Australia 2021. godine otpustio je svoje posljednje fotografe.
News Corp Australia Has Laid Off the Last of Its Photographers: Report

Štoviše, u zadnje vrijeme, čini se da je novinskim kućama postalo preskupo održavati vlastite "kućne" fotografske timove, pa se radije oslanjaju na outsourcing - angažiranje neovisnih fotografskih agencija i freelancera, već prema potrebi.

Takva praksa prisutna je i u Hrvatskoj, gdje većina medijskih portala i tiskanih novina više gotovo da i nema kućne fotografe, već fotografije pribavljaju od neovisnih foto-agencija poput Pixsell ili Cropix.

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum