Sve kategorije po listama
07
ned
12/25
JESEN UZ JESENJINA
sewen.blog.hr
Opet čežnja prijanja uz kožu,
Tugaljivo mi sad misli kopa.
Sjeo sam u udaljenu ložu
Da sam bliže oslikanog stropa.
Teatar se sa životom stapa
Ne dobiješ koliko mu daš.
Kupiš novo, a već sutra klapa,
I svega se svijetom nagledaš.
Kupio sam sjever da me hladi,
Godina će nova biti bolja!
Pa se sjetim kad smo bili mladi,
I razvezem misli preko polja.
Opet čežnja prijanja uz mene,
Tiho, tiho, sve se tako slaže...
Napustio sve sam uspomene,
A mene još uvijek tamo traže...
06
sub
12/25
MIRIS DUNJA I KOMPOTA
agness.blog.hr
Soba miriše na dunju. Miriše, podsjeća me na tebe. Dolaze mi uspomene.
Željela bih tako sada da mogu pričati s tobom. Da ti mogu reći, bako oprosti. Oprosti što te nisam zvala češće, ostajala više, cijenila bolje.
Oprosti mi što sam te cijeli život uzimala zdravo za gotovo. Obećajem da ću doći i stajati, samo da sam ti blizu. Bez obzira na tvoje stanje.
Kad je prva baka otišla, dio djetinjstva u meni je umro s njom. Dio za koji sam se nemilosrdno držala. Onaj nevini i naivni dio. Dio sigurnosti i lagode.
A ti, ti si ovdje, a nisi. To ne mogu podnijeti. Ti to ne bi voljela, užasno je.
Kad te vidim, sve je tu, a ništa nije.
Pokušavavaš mi nešto reći, ali kojim umom, dječjim ili tvojim.
Jer riječ ne izlazi iz tvojih usta, samo nerazumljivi zvuk.
Znaš li ti tko sam uopće i da sam ti bila najdraža? Jednom. Dugo, najduže.
A ti si meni još uvijek. I voljet ću sebe u tvoje ime, onako kako i ti.
Vodit ću zamišljene razgovore, čisto da znam što bi mi rekla kad se s "nekim" posvađam i da nema veze što mi je prvi kruh sezone nerazabran.
Miris kompota od jabuka. Dolaze mi uspomene. I znam gdje ću ići.
Zen Tigar - priča (4. i 5. dio)
whiskybar.blog.hr
Četvrti dio
„Ti si mislio da cilj opravdava sredstva.
Ja sam shvatio da je sredstvo – cilj.
A ti si sredstvo.“
(Drevno proročanstvo čarobnice Agathe o dolasku Zen Tigra i stvaranju zlatnog doba)
Zen Tigar je na putu susreo Budu.
Buda je bio sav sređen, svježe obrijane glave odjeven u narančasti sari.
Debelog lica srdačno se nasmije Zen Tigru i kaže mu:
"Zdravo Tigre."
"Ja sam Zen Tigar!" reče on i pojede Budu
Tko je ovdje zdrav?
Nakon što je pojeo Budu, Zen Tigar se zamisli:
"Čini mi se kako u zadnje vrijeme jedem previše. Koraci su mi postali sporiji, a skokovi kraći.
A taj Buda! Imao je slatkast okus, kao svi oni što se smatraju božanstvima, pa ih njihovi sljedbenici hrane slatkim voćem i medom.
Uh previše šećera, moram paziti što jedem i .....ne mogu vjerovati, morat ću početi trčati....bez da lovim!"
Zen Tigar je odlučio svaki dan trčati, iako se to protivi cijelom njegovom etosu.
"Inače trošim energiju samo za potrebe aktualizacije snage. Samo za lov. Ali..." mišljaše dalje "Previše hrane ovih duhovnjaka, vođa kultova, koje sljedbenice hrane slatkišima me usporava i otežava aktualizaciju snage. Pa tako i trčanje samog trčanja radi nikako nije bezrazložno. Svrha mu je poboljšanje aktualizacije snage i vježbanje volje za moć." ispravno zaključi.
Tako je Zen Tigar započeo s treninzima i pazio je koje meso jede.
Radi toga se u određenom trenutku povečao broj kultova, budući je Zen Tigar sećer jeo samo sedmog dana u tjednu kada se opuštao. Ostale dane je trčao noću, danju, s osmjehom ispod njegovih mačjih brkova. Osmjehom koje je pomalo bio i zastrašujući jer je otkrivao njegove srebrne očnjake koji su blistali na mjesečini i sjali na suncu.
Zen Tigar je postao sve moćniji i ubojitiji.
Kažu kako se sam demon Kali prepao od pogleda na nj i nije zaigrao partiju karata danima.
Stisnuo se u mračnoj sobici i zazvao svoju imenjakinju božicu Kali. Ona je promatrajući Zen Tigra, opsjednuta njegovom energijom mahnito počela plesati, i u tom plesu potpuno je izgubila svoj ego pa si je tako raspamećena sabljom odrezla glavu. Kako je bila u transu kozmičkih dimenzija, nije umrla, već je u ruku uzela svoju glavu. Crna Kalina glava je širom otvorila usta i isplazila crveni jezik te počela piti krv što je šikljala iz vrata.
"Tko je ovdje zdrav?" nasmije se Zen Tigar promatrajući bizaran prizor.
"Pa ja Zen Tigar!" ispravno zaključi.
Peti Dio
(Gdje ćemo rasčarati kult koji zarobljuje ljude u spiljama. Oni su sledbenici boga laži Dolosa, zovu se Pseudologoi, po demonima koji im opsjednu dušu. U slobodno vrijeme su filozofi stioci, koji služe kao odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge, osim novca, traže i prvorođene od bogataša, koje u čast boga Dolosa zarobljuju u spilji uvjeravaju kako je igra sjenki stvarni svijet. Takva epska prevara, iluzija, obmana, hrani boga Dolosa, a kada zarobljenici umru u spilji nihove iskvarene duše postaju demoni pseudologoi, koji opsjedaju ambiciozne filozofe što više cijene slavu i bogatstvo nego istinu.)
Zen Tigar pročita gore napisano i kaže:
"Ah kult Dolosa. Otkrio sam o čemu je riječ nakon desetog lova u spilji. Počeo sam se pitati, zašto ima toliko spilja i čemu cijeli taj igrokaz?
Tako sam jednom krenuo u lov. I u potrazi za plijenom ugledah spilju.
"Možda opet ima ljudi?" pomislih i spustim se.
I zbilja, bilo je ljudi. Imali su su neki ritual. Obično bih skočio i sve ih pojeo, ali ovaj put me zanimao odgovor na ta moja pitanja. Pritajio sam se i slušao što pričaju.
Jedan od otmičara se izdvojio, imao je masku, pola lica maske je imalo grimasu smijeha, druga polovica tuge.
U ruci je držao ogledalo.
Drugi su ga okružili, nosili su šarene toge i lica su im bila ofarbana bijelo sa crnim kapcima i usnama.
Osoba u centru, koji im je vjerojatno bio vođa, podigne ogledalo u zrak i započne govor:
"O Pseudologoi. Okupili smo se u ovom našem svetom mjestu, teatru sjena, gdje obmanom nad zarobljenicima hranimo boga Dolosa. Boga našeg, boga laži, boga obmana. Glavnog iluzionistu i prevaranta. Pozivamo te bože Dolose, dođi!"
Ostali su počeli pjavati:
"Dođi bože Dolose!" dok su u pozadini muzičari počeli udaraljkama davati ritam. Ritam je postajao sve brži, a Pseudologoi su sve brže pjevali dok je vođa poče vrištati.
Kada je pjesma, ritam i vriska dostigla vrhunac uz bljesak u centru kruga stvorilo se još jedno biće.
Reklo bi se slično čovjeku samo veći, recimo tri i pol metra, do čletiri. Mogao bi biti titan.
Nosio je masku iskrivljenog lica i raznobojnu togu.
Jedino po ćemu se razlikovao od vođe je bila visina.
Svi Pseudologoi su tada pali ničice, a vođa je klečući titanu ponudio ogledalo. Titan uzme ogledalo, podigne ruke u zrak i kaže:
"Prizvali ste me tajnom invokacijom što otvara vrata astrala i nesvjesnog u vama. Ja sam vam se eto sada objavio. Evo me, vaš bog Dolos. Kažite koje darove ste mi pripremili?"
Plamen koji ga je u mraku spilje obasjavao činio ga je još većim i zlokobnijim.
Vođa Pseudologoia, klećeći bez da pogleda Dolosa odgovori:
"Imamo mrtve zarobljenike čije duše možete, o bože Dolose, transformirati u demone pseudologoia. A za njih imamo spremna tri ambiciozna filozofa koji više cijene bogatstvo nego istinu. Spremni su otvoriti se i biti opsjednuti od demona pseudologoia i postati jedni od nas."
"Ništa drugo nisam niti očekivao." prezrivo odgovori Dolos.
"Donesite mrtve." gromkim glasom naredi.
Nekolicina Pseudologoia ustane i donese tri mrtva zarobljenika.
Iz mraka izađe još jedna velika osoba poput Dolosa. Nosila je istu masku i raznobojnu togu.
"Padnite ničice Pseudologoi, evo je moja sestra Apate! Apate, ona koja vas laže šutnjom, ona koja dodirom mržnju pretvara u ljubavnu požudu, a ljubav u vječnu apatiju."
Svi pseudologoji padoše ničice. Apate stane pored Dolosa.
Tada su donjeli tri leša i položili ih pred titanima.
Apate klekne kraj njih i rukama prvome dodirne čelo.
Iz tijela počinje izlaziti nešto što je ličilo na crni dim. Tužno se glasalo.
Dolos je stajao iznad leša sa ogledalom i crni dim je uz jecaje ušao u ogledalo. Istti ritual su ponovili kod ostala dva leša.
Kada je napunio svoje ogledalo nečim što sam kao Zen Tigar ispravno zakljiučio da su duše mrtvih ljudi, Dolos se obrati pseudologoima.
"Donesite mi troje ambicioznih filozofa što više cijene bogatsvo nego istinu!"
Uz zvuke bubnjeva i dipli troje mladića u bijelim togama dovedeno je ispred Dolosa i Apate.
Nisu nosili maske. Dvoje su imali dugu crnu kosu, treći kratku žutu. Lica su im bila napeta. Dolos se nadvije nad njih i započne.
"Vi bi ste po svojoj uzvišenoj vokaciji filozofa trebali biti tragatelji za istinom i ljubitelji mudrosti. Ali u svojoj ljubavi prema mudrosti uvidjeli ste kako je istina samo niži stupanj, dok je vrhunska, vrtuozna mudrost zapravo laž. Potrebno je vrhovno umijeće kako bi se drugu osobu uvjerilo da ono što vidi nije stvarno. Potrebna je iznimna virtuoznost i vještina kako bi je uvjerili da je zapravo sjena stvarna a ne ono što je stvara.
Nadalje, u potrazi za mudrošću uvidjeli ste kako takva vrhovna mudrost vama pruža sigurno bogaćenje jer izvrćete stvari u svoju korist, dok zagovarajući istinu padate u nemilost raznih priglupih tiranina.
Zašto biti u nemilosti gorih od sebe, zašto ne vladati nad gorima od sebe? Zašto ne bolje od sebe uvjeriti da su gori od vas i zagosopdariti njima. Time i postajete bolji od boljih od sebe.
Drugim riječima-najbolji!
Vi ste spoznali pravu istinu mudrosti, a to je laž"
"Jesmo." trojica potaknuti podizanjem štapa vođe pseudologija odvrate unisono.
"Dobro, vi štovatelji bogatstva nad istinom, spremite se u svoje srce primiti demone laži pseudologoije. Tako ćete i sami postati Pseudologoi.
Ti demoni će u trenutcima moralne nedoumice usmjeriti vaša djelovanja ka obmani i laži. Umnogostručiti vaše moći iluzije, govorništva i sposobnosti uvjeravanja.
Biti ćete odvjetnici i ekonomi bogatašima. Za svoje usluge zahtjevati ćete veliku plaću, koju će vam demoni pseudologoi i omogućiti. Zauzvrat, svaku godinu ćete dovoditi prvorođeno dijete vaših klijenata i okovanog držati u spilji. Uvjerit ćete ih kako je ples sjena na zidu jedina stvarnost, a sve kako biste tom konačnom, vrhunskom obmanom nahranili moju božansku moć."
Apate dodirne Dolosa
"I božansku moć moje sestre Apate koja će vas sada dodirnuti i učiniti vaše tijelo domom demonima pseudologoima."
Apete dodirne prsa trojice filozofa, a iz ogledala se sjuri crni dim, vrišteći svaki u svoje tijelo.
Filozofima zasjaju oči i zlobni osmjeh im se pojavi na licima.
"Dobrodošli braćo." progovori vođa Pesudologoia i naredi im neka svuču crne tunike i pruži im šarene neka ih odjenu.
Ispravno sam tada zaključio kako sam dovoljo vidio i razotkrio misterij splja i igri sjeniki.
Ta spoznaja me učinila gladnim. A kada sam gladan lovim.
Izašao sam i svog skrovišta i počeo ubijati jednog po jednog od ovih podlih obmanjivača. Odlučio sam ih sve poubijati i onda se najboljim komadima mesa počastiti.
Dio ću odnijeti kao poklon Rozaliji i malim zen tigrićima, o kojim a ću vam kasnije nešto više ispričati.
Sada, pričajmo o napadu u spilji.
Prvih desetak ubio sam, a da oni nisu bili niti svjesni. Tada ih je ostalo još negdje dvadesetak i počeli su u panici bježati po siplji. Dolos i Apate, veliki titani, nisu djelovali uplašeno pa sam krenu prema njima. No u trenutku kada sam skočio na njih nekako su se uvukli u Dolosovo ogledalo i nestali. Ogledalo je palo na pod i razbilo se.
"Drugi put ću vas riješiti." obećao sam sam sebi i prihvatio činjenično stanje. Odlučio izvući najbolje iz date situacije.
Krenuo sam poubijati ostale podle obmanjivače koji sebe Pseudologoima zovu. Neki su uzeli i koplja i štitove. Kao da im to što pomaže u borbi protiv mene Zen Tigra.
Mene piči satori sto na sat i pruža mi sposobnost usporavanja i ubrzavanja vremena.
Nisu ni znali gdje sam, padali su pokošeni dok sam se ja kretao.... ne kretao, već pojavljivao i nestajao.
"Vjerojatno je i Dolos tako nestao, iako ga nisam vidio u među fazi.
Možda je ipak ogledalo portal astrala. Sam je to spomenuo kada su ga prizvali." Razmišljao sam tako dok sam bio u fazi usporenog vremena. Na koncu odlučio sam kako su to pitanja za moju večernju meditaciju. Sada, riješimo se neprijatelja.
Tako sam manipulirajući vremenom riješio jednog po jednog pseudologoia. Nakon toga sam se dobro najeo njihova mesa. Uzeo odlične komade za Rozaliju i vratio se kraj svojeg potoka. Oprao se i meditirao o nestanku Dolosa i Apate.
"Oni jesu mjastori obmane i mogli su se samo pričiniti kako su nestali, međutim isto tako su bogovi i imaju pristup božanskim portalima. Ogledalo jest takav portal. Dolos je rekao kako je došao kroz astral, ali zašto vjerovati bogu laži. Kako god onaj portal im je sada ležao razbijen, ali sigurno će se opet pojaviti na jednom od rituala. Bez obzira putuje li astralom ili obmanjuje kako putuje astralom, spilje pseudologoia će postati moje glavno lovište, a oni moja lovina." ispravno sam zaključio i od tada sam si zadao cilj. Riješiti svijet Dolosove obmane i isprazniti svaku njegovu spilju, kao što se rješavamo napasti štetoćina.
To je korak ka zlatnom dobu!
"Da tako se to odvilo. Od tada sam napao još 47 spilja. Vidio sam Dolosa i Apate nekoliko puta. Oni obmanjuju kako putuju kroz astral, ogledalo je samo rekvizit obmane. Jednom samo ih bio i pratio. Ali nisam ih uspio uloviti jer imaju jednog moćnog zaštitnika. Velikog tvorca ljudske rase, titana Prometeja.
Ako mi stane na put, pojest ću i njega!"ispravno je zaključio Zen Tigar.
NIŠTA MI NE GOVORI......
komentatoricamicaa.blog.hr
POLUĐUJTE MALO U OVOME RITMU.......i...no me hables niti riječ!!!
Uskoro izlazi "Ne razumiš!"
bubuleja.blog.hr
Kažu da je čovjek u potpunosti ozdravio od neke traume, lošeg života ili događaja tek onda kad može ispričati svoju priču, a da ne pusti ni jednu suzu. Nisam ozdravila, ali svoju priču sam ispričala u kratkom autobiografskom romanu naslova “Ne razumiš!”.
Znam da sad ne razumiš ništa, ali ako mi dopustiš, objasnit ću ti.
Svoj život sam ugurala na stotinjak stranica romana.
Nisam imala namjeru napisati knjigu, ali kako volim pisati, upisala sam radionicu Kreativnog pisanja kod književnice Nataše Skazlić. Već nakon drugog susreta trebala sam odlučiti o čemu ću pisati. Uhvatila me panika jer ja nisam spisateljica niti imam ikakvu ideju. Na pamet su mi u isto vrijeme pali Blogy i moje loše zdravlje.
Administrator blog.hr mi je oduvijek davao podršku na način što je moje postove objavljivao na naslovnici i to me silno veselilo, a moje sve lošije zdravlje me tjeralo na razmišljanje o smrti i o mom odlasku. Odluku sam donijela: Napisat ću svoju priču iskreno i bez zadrške. Neka nešto ostane iza mene.
Gospođa Nataša me podržala u avanturi pisanja romana. Tako sam napisala kratkih 20 priča od ranog djetinjstva pa do danas, ništa opširno, ali onako baš iz duše. Samo sam zapisivala događaje iz svog života. Nisam imala pojma koliko je dug put od rukopisa do knjige, ali ipak sam uspjela. Svoj cilj sam ostvarila i napisala sam knjigu koja je još uvijek u procesu tiskanja. Ne krijem svoju sreću zbog toga, ali (neki) ljudi se ne znaju ili ne žele radovati tuđem uspjehu. Posprdno me pitaju što mi je to trebalo. I nije mi trebalo da svoju intimu prosipam pred svima, ali ja sam to željela. Pisanje ovog romana (zbirke priča) je na mene imalo terapeutski učinak. Čitateljima sam poslala više poruka, a temeljna je: Život je ovdje i sad! Svi vjerujemo i nadamo se da će sutra doći, ali ono uopće ne mora osvanuti.
Neke od ostalih poruka su:
- Osobe s invaliditetom nisu invalidi.
- Nikad nemoj odustati, svoju zvizdu slidi.
- Obitelj je najvažnija karika u životu.
- Materijalne stvari su samo stvari, nisu najva“ nije.
- Samo je jedan Bog- i moj i tvoj!
- Sve je u životu prolazno.
- ........
I ono što je za mene najvažnije:
Oživjela sam moje najmilije tako što sam ih smjestila među korice mog prvijenca jer knjiga je živa sve dok ju netko čita.
Biste li vi pročitali “Ne razumiš”?
.jpg)
Protestiram ...!!!
agava505.blog.hr
...nepravda...pa to ti je...
staviš čizmicu,
šibu dobiješ...
nema sv. Nikole, s bradom kao snijeg
Krampus šibu opomenu ostavio, ja moram u bijeg
tako je to, blogeri moji fini
od Krampusa me niste zaštitili
e vala, baš vam hvala
tome toliko se nisam nadala....
hajde, ako je za utjehu
bar je šiba u boji
protestiraaaaaam...!!!
Prijelomna vijest
huc.blog.hr
„Kamion koji je prevozio Sreću
prevrnuo se na autostradi, pri čemu je
poginulo troje ljudi i jedno
maloljetno dijete.“
Ovu vijest objavljujem samo zato što moram ažurirati In memoriam neznanom patuljku. Naime, iz zagrobnog života javio se Noćni Patuljak i zatražio da objavim njegovu priču, uz prijetnju da će mi zagorčavati život do samoga kraja ukoliko to ne učinim. A kako poltergeist zna biti izrazito nesnosan fenomen – evo teksta bez ikakvih umanjenica.
Life is Short
Dakle, postojim. Stojim tu pred vama. Živi fosil iz kabineta GROTESKE. Nazovite kako hoćete: PATULJAK, KRŽLJAVAC, KEPEC, ČUDOVIŠTE od mesa i kostiju, greška u genetskom laboratoriju prirode. Vaša imenice su jeftini pokušaji da pojednostavite svijet svodeći ga na svoju mjeru. Ja nisam iznimka koja potvrđuje pravilo. To je tako glupa tvrdnja. Kako bi uopće iznimka mogla potvrđivati pravilo? Ne, ja sam živući dokaz da se svijet ne da svesti na vašu mjeru. Ja sam mrlja koju ne možete izribati, crna rupa u vašem katalogu normalnosti, izdrkotina koja se inati da ostane.
Rođen? Da, rođen! I odmah – šapat. Liječnički šapat i bilješka na marginí knjige: "Ali..." Ja sam Taj-Koji-Nosi-„Ali“. Sve drugo – ime, prezime, krštenica – to je farsa za matične knjige. Za svijet sam koordinata u atlasu patologije, slučaj za endokrinologa, a ne subjekt s biografijom.
Djetinjstvo? Ha! Za mene je djetinjstvo imalo topografiju kazamata. Stolice previsoke, stolovi još viši. Svijet kao tvrđava podignuta za gorostase, koju sam ja osvajao centimetar po centimetar. I ruke... ah, te ruke! Odrasle ruke, pune samozadovoljne samilosti, koje su me gladile po kosi kao psa s ulice. Pa zatim dječje ruke, male i okrutne, što uz povike poruge bacaju kamenje na mene! Put od škole do kuće bio je pravi gerilski rat, izbjegavanje okupacione vojske normalnosti.
A oči... ne daj Bože očiju! One koje me sijeku na komade, anatomski, bez anestezije. Gledaju moja stopala, moja kriva bedra, vrat... bilo gdje, samo ne u moje oči. Jer u očima stoji čovjek. A oni ne žele vidjeti čovjeka.
Odrastanje? Što je to odrastanje za nas kepece? To je shvaćanje da ću zauvijek ostati dijete. Da će moja strast biti smiješna, moj bijes – komičan, moja ljubav – nepodnošljiva. "Kako se to usudi voljeti?", čuješ iza leđa. Čitao sam po forumima, u tim modernim jazbinama, neofašističke gluposti: "Takvi ne bi smjeli imati potomstvo!" Ja – kao biološka opasnost. Ja – kao prijetnja čistoj krvi. Treba me sterilizirati povijesnom sviješću.
I posao? Ha! Svijet rada za mene je bio neprekidni ispit iz nemogućeg. "Kultura tvrtke"... „Client Impression“… Eufemizmi za jednu istinu: Gle, stari, kvariš sliku uspješnog kolektiva. Strpajte ga u neki podrum, neka radi na Centrali s onim slijepcem Vojinom. Tko je ikad vidio patuljka kao sliku uspješnosti? Jedino u filmovima tip kao ja može biti neki faktor — kao Peter Dinklage u I Care a Lot, opak do kostiju.”
Znam ja, čovječe, kako se osjećao Frankensteinov stvor. I on je tražio drugačiji jezik, drugi oblik dijaloga sa svijetom. I njemu su odgovorili bakljama i vilama. Mjesto da štuju različitost. Prema nekim procjenama u posljednjih 100 godina ljudi su uzrokovali nestanak najmanje 200 vrsta kralježnjaka. Ponekad mi u snovima naiđe posljednji bijeli nosorog i priča sa mnom. Telepatski. Naiđe i tasmanijski tigar pa kaže – Najebi im se majke, prijatelju. A ja odgovaram: hoću! Istrajat ću do kraja svijeta. Ostat ću zadnji čovjek na svijetu. Jer u mojoj su glavi katedrale misli, jer volim miris kiše kad spere prljavštinu sa zagrebačkog asfalta i zato što neopisivo uživam u urmašicama. Moj humor je crn, oštar, i to je moja vrsta samoodržanja.
Ja sam, u svojoj upornosti da opstanem ovdje Najveći! Svaki je moj dan na barikadama. Svaki moj korak je pobjeda nad vama koji me poričete. Moje postojanje je neprestani, uporni, fanatični NE vašem svijetu smrtonosnog uklapanja.
Delfin
luki2.blog.hr
Danas sam otišla na promociju knjige "Delfin" Milane Vuković Runjić. Knjiga je posvećena pjesniku Ivanu Gučetiću (1451.-1502.). Gučetića Milana upoznaje preko njegovog prijatelja, latiniste Ilije Crijevića. Gučetić, dakle, predlaže Crijeviću kakav će mu nadgrobni govor složiti, te da od očiju svijeta sačuva njegov roman Delfin, zbog osjetljivosti teme.
Milana je pokušala rekonstruirati "Delfina", a nije isključeno da se jednoga dana pronađe originalni tekst Ivana Gučetića.....
Malo fotki sa susreta:
Rožatu napravila Milana.....Prefina!
Odmah nakon završetka ove promocije, otišla sam na drugu promociju. "Fraktura - najbolja literatura" . Autorica: Ksenija Prohaska. Glumica, koja je svoje stihove pisala od svojih srednjoškolskih dana, i nastavlja pisati i u Americi, gdje ju je odvela karijera glumice. Takva emocija, čitanje vlastitih stihova savršeno i toliko dobro, da bi Ksenija od svoje prve zbirke stihova "Gingola" mogla napraviti monodramu.
Uz Kseniju, tu su još bili i Kresimir Dolenčić i Monika Herceg - ali zbog nevjerojatne Ksenije nisu baš mogli doći do izražaja. :)))))
Zašto je meni osobno ova promocija važna? Zato jer je Ksenijna sestra Ina bila moja profesorica njemačkog. Na žalost, Ina je nedavno izgubila sina, mlađeg od mene.:(((((( Teško.....:(((((
Fotkice moje:
S lijeva na desno: Monika Herceg, Ksenija (stoji i izgovara svoje stihove) i na kraju blaženi među ženama - Krešimir Dolenčič, redatelj.
Ne zamjerite što nekoliko dana neću biti u mogućnosti biti na blogu, ali čim se vratim - slijede utisci s puta.
"Zaljubit ću se, odlučih iznenada. Zima je, doduše, ali malo sam prestar da bih čekao samo na proljeća…”
netko . nečija . odlična misao. - kaže Annaboni u svom predzadnjem postu. E, pa ja znam čija je ovo divna misao. Mislim da je u pitanju "Jedan od onih života" tog (ne) voljenog - Đorđa Balaševića. Drago mi je!:)))))
Kako ono? "Tako to biva kad se previše sniva, a stvarno se malo zna...."
Što bi Đole rekao: Ej, ma ej......:))))) Neki ljudi sami sebi skaču u usta .....
Ljubim!
ROMANINA DE BAJON
komentatoricamicaa.blog.hr
Stavila sam Splisku Rivu, šušur, pismu, gužvu i sriču jedne godine kada se čekala naša nogometna ekipa tek da vi vanka Splita koji znate ionako da je ovo najluđi grad na svitu vidite, kako se luduje veselo kad se ima zašto.
HAJDUK igra danas : more bit dobro i ne mora, ali Hajduku se uvik radujemo i kad gubi i kad dobiva ..oču reč: kad gubi punte - ne gubi svoje ljude...Ove i ovakve kašta su uz pismu Romanina de bajon na ovom videu.
Adio van lipi moji....subota je počela, neka sv Nikola van donese po zasluzi sve što napariča za vas.
05
pet
12/25
Uprava bila na službenom putu u Podgorici i Budvi
zgmazoretkinje.blog.hr
Uprava Zagrebačkih mažoretkinja je bila na službenom putu u Podgorici i Budvi od ponedjeljka 1. do srijede 3.12. Tamo su imali niz vrlo uspješnih sastanaka.
- subota 6.12. u 13:45 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Hajduk), o/o ????
- petak 12.12. u 17:00 Ivanec (team building do nedjelje 14.12. u 20 sati), o/o Tinana
- subota 20.12. u 16:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Lokomotiva), o/o ????
- nedjelja 21.12. u 09:00 HVU (koncert za djecu djelatnika HVU), o/o Tinana
- nedjelja 21.12. u 16:00 HVU (Božićni koncert Zagrebačkih mažoretkinja), o/o Tinama
BIPSEVI
Zagrebačke mažoretkinje u svom skladištu imaju dvije vrste bipseva. Žutih bipseva „press“ imamo 20 komeada, a narančastih „redar“ imamo 15 komada.
Tim još ima i kape „Support“, te akreditacije za tehničke službe tima na natjecanjima.
SHEMA DVORANA
U svakoj od dvorana posebno je propisana pozicija stolica i stolova, te ostale opreme kako bi maksimalno iskoristili prostor i omogućili mažoretkinjama treniranje i preskidanje.
Treneri prije početka treninga moraju srediti dvoranu prema priloženim shemama.
U Covidu-19 ova shema je to bitnija jer smo morali postaviti sve na razmake od 2 metra.
FRANCUSKI PAVILJON
Izložbeni paviljon Republike Francuske izgrađen je 1936/1937. godine na lokaciji u Savskoj cesti 25, u Zagrebu, u sklopu sajamske priredbe Zagrebački zbor, prema projektu francuskih arhitekata Roberta Camelota i Jacquesa & Paula Herbéa te građevinskog inženjera Bernarda Lafaillea, projektanta konstrukcije. Francuski paviljon predstavlja jedinstvenu inženjersku inovaciju na kojoj je prvi puta primijenjena tankostijena vitoperna konstrukcija za nosivu strukturu u visokogradnji pa time govorimo o građevini iznimne kulturnopovijesne i tehničkotehnološke vrijednosti, koja prelazi okvire lokalnog značenja. Francuski paviljon je zaštičeno kulturno dobro. Paviljon je bio u vrlo lošem stanju, no nedavno je potpuno obnovljen.
KLOPA
Klopa = jelo
Klopati, njupati, hasati = jesti
Fruštuk, frištik = doručak
Gablec = užina
Obed = ručak
Večerja = večera
Žderonja, požderuh = osoba koja se prežderava
Zahliknuti = zagrcnuti
Reš = zapečeno, prepečeno
Podsmuditi = zagoriti
Žbrčki = ostaci hrane
Žuhko = gorko
„Kakva ti je to klopa“ = ovo ti je loša hrana
„Nemoj klopat kak živina“ = nemoj jesti kao životinja
„Ajmo nekaj ponjupat“ = idemo nešto pojesti
„Nebum se zdigel na fruštuk“ = neću ustati za doručak
„Idemo na gablec“ = hoćemo li zajedno na užinu
„Kaj ima za obed“ = što je za ručak
„Joj kakav je on požderuh“ = on se stalno prežderava
„Daj speci te šnicle reš“ = hajde zapeci ove odreske
„Kaj jedeš te žbrčke“ = zašto jedeš ostatke hrane
VIKI GLOVACKI
Viki Glovacki iako jedna od najvećih zagrebačkih legendi, rođen je u Rijeci 11.9.1919. Bio je zabavljač, pjevač, pjesnik, redatelj i glumac.
Kako je tijekom 2. svjetskog rata bio pripadnik Prosvjetne bojne, preuzeo je vođenje radio emisije „Hrvat u borbi“. Emisija je bila najslušanija emisija tog doba. Istodobno je po zagrebačkim klubovima bio zabavljač, a imao je vrlo originalne skečeve koji su nasmijavali ratom pogođeni Zagreb. Zbog svega toga je nakon rata osuđen kao „narodni neprijatelj“ i odležao 6 godina u staroj Gradišci (1945-1951.). Nakon robije je imao zabranu javnog nastupanja, no pisao je pod pseudonimom za Zagrebački varijete (preteča Kerempuha). Na taj način su mu zagrebački umjetnici, koji su znali da on stoji iza tih tekstova, a uz prešutno odobravanje zagrebačke UDBE, omogućili da doslovce ne umre od gladi.
Viki je pisao i pjesme, a najpoznatije zagrebačke pjesme su mu „Posljednji fijaker“ i „Dobro mi došel prijatel“. Viki Glovacki je bio dobri duh Zagreba koji je zagrepčancima i u najtmurnijim danima izvlačio smiješak na usta. Umro je 1976. u Zagrebu.
Vikijeva pjesma "Posljednji fijaker", meni najljepša pjesma o Zagrebu (Popevali si bumo za tebe i za naš dragi Zagreb):
SA LJETNOG KAMPA - 1. dio
na par dana ćemo prekinuti objavu fotografija sa Europskog prvenstva da objavimo fotke sa Ljetnog kampa, pa ćemo se ponovo vratiti na Europsko.
fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
Subota - 1. dan
...nastavak u idućem postu...
NEMOJ PREVIŠE MISLITI NA MENE
sewen.blog.hr
Nemoj previše misliti na mene,
Ne volim kad te uzme tuga.
I ne volim kad su ti oči zamagljene,
Jer očekivanja su bila druga.
Ja želim da živiš u svojoj slobodi.
Imaš pravo izbora i što želiš radi.
Ne znaš kuda te put danas vodi,
I ako je potrebno krasti, ti slobodno ukradi.
Nije ovaj svijet mjesto koje su opisivali
I nije ovo vrijeme poklonjeno za stajanje.
Jednom smo se kao pravi ljubavnici dodirivali
Što vrijedi disati ako na kraju svega stoji kajanje.
Nemoj previše misliti na mene
Ne zaslužujem sjećanje zbog nekih tuđih ljudi.
Ali možeš ako hoćeš oči uvijek držati otvorene
Nelako al teže je kad se čovjek ne usudi.
Shinjuku botanička bašta
stella.blog.hr
Ogromni Tokio krije mirne dijelove u kojima ne čujete
buku megalopolisa.
Takva je Shinjuku botanička bašta.
(slike mog sina)
(nastavit će se)
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr