Sve kategorije po listama

ENES K.

komentatoricamicaa.blog.hr

Mene zapravo
najmanje ima
kad sam u svemu
kad sam u svima.
Samo kad sam sam
ja znam da jesam
I svemir ovaj
biva mi tijesan.
Ovako jedan
Od sebe sam više:
I zrak sam
i onaj koji diše.
Pa ipak me nešto
vuče i tišti;
Da se razbijem
da se sništim.
Što sam ja sebi?
Ništa u svemu?
Ili sam sve
u ničemu?


Enesa sam osobno upoznala: ovu pjesmu ( KAO ) da je napisano za mene.- a nije naravno , jer svih nas nešto vuče i tišti..

Rekapitulacija i odluke

agava505.blog.hr

... vrijeme nikada ne zaustavlja svoj neumoljivi tok...
oblaci ne uspijevaju zaustaviti svoje neprestano klizanje nebom...
a ni sunce ne može spriječiti izlazak mjeseca...

... stranice prošlosti postaju samo listovi
a dnevnik života uvijek ima prazne stranice za popunjavanje,
prazne listove na kojima se ispisuje nova priča,
koja uvijek počinje jednostavnim datumom...1. siječnja
odlazi polako ova godina, nadolazi Nova

važno je rekapitulirati staru i reći, neka je prošla
dočekati Novu i ne imati velika očekivanja

a što ćemo s odlukama....neke nove moramo donijeti

o njima ozbiljno razmišljam...

u revijalnom tonu započinjem s onim malo neobičnim
ali kod mene ne bi bilo normalno da sve bude normalno, zar ne?

- Skupljat ću kovanice od 1 centa da jednog dana kupim sebi tonu gluposti
- Neću nikad više odgađati obaveze – počinjem… sutra
- Svaki dan ću razgovarati s kuhalom za vodu – jer i ono ima dušu
- Počet ću tražiti duboko značenje u zvuku usisavača
- Izmislit ću praznik svake sedmice


dovoljno za početak...

Zimske radosti

borut.blog.hr

Leo "Mali Lav" na snijegu!

604. Decembar 27.

aneta.blog.hr

Dnevni pejzaž
Pahulje, kao sjenke skovrdžale, čile kroz dnevnu tminu. Čarobni, čudesni praznik je na pragu i vrata nove godine su već odškrinuta. Ostavićemo za sobom sve brige iz protekle godine i sa sobom ponijeti jedino nadu; jer želimo da pronađemo samo najbolje, najvrjednije…, da sačuvamo najdragocjenije, da dobijemo ono što očekujemo, da steknemo najbolje …

Ne treba zaboraviti smisao i ljepotu tišine, ona zrači svečanošću.

Neka snijeg viori u tišini, a misli polete u ritmu pejzaža ili tačaka u njemu postavljenih. Slike vizuelnog arsenala stvarnosti niču po unutrašnjoj, organskoj potrebi i vizija se pjenušavo kupa u sklopu koji trepti od prave poetske vatre prirode.

Osmijeh subotom

stella.blog.hr

Vikendom se Lastavica brine o humoru

Nikos Economopoulos

toco1980foto.blog.hr

Nikos Economopoulos

91-godišnji fotograf

toco1980foto.blog.hr

David Hurn je 91-godišnji fotograf, koji je zaslužan za neke od prepoznatljivih fotografija iz prošlog stoljeća, ne namjerava prestati sa fotografiranjem...

From Beatlemania to Local News, 91-Year-Old Photographer David Hurn Won’t Give Up His Camera

Recenzija Ivine knjige "Ne razumiš" - prvi dio

luki2.blog.hr

Dakle, draga Šuška je napisala knjigu, i kako je čitam - tako ću odmah upisivati svoje dojmove.

Ova knjiga je ispovjedna proza, a zapravo želja da autorica sama zabilježi i objasni neka događanja.

Već sam naslov je zanimljiv. Ne razumiš....Puno puta u životu mi se dogodilo da sam morala objašnjavati, pojašnjavati - a meni to ide strahovito na živce. Moram ispričati pet- šest priča da bi objasnila jednu jedinu.:(((( I opet će hiti da oni koji ne žele, neće nikada razumjeti.

U svojoj knjizi, za razliku od toga, Iva strpljivo objašnjava, kako bi smo je na kraju mogli razumjeti. Jako lijepo barata s obratima i iznenađenjima, priča teče lagano.....

Neke ću rečenice citirati, jer samo tako možete steći pravi dojam.

Pa krenimo na putovanje knjigom. Knjiga se sastoji od predgovora, dvadeset poglavlja i kratko predstavljanje autorice.

Citat iz predgovora: "Priča je to o jednoj (ne)običnoj Ivi čiji alter ego leži u Bubi, a njih dvije se pretvaraju u LIS-icu i pobjeđuju bolest i nepravdu. Neki bi rekli da je ona invalid, što na engleskom doslovno znači nesposoban (valid- invalid), a ja bih rekla da je Iva osoba s invaliditetom koja bez obzira na brojne poteškoće i nemogućnost hodanja trči kroz život uzdignute glave. Kad reba je mudra i snalažljiva. Ponekad šarmantna i zavodljiva. Nadasve je iskrena. Gruba izvana, a u duši pahuljica. Nikad ne odustaje."

Autorica dalje upozorava: "Život je ovdje i sada!"

Svako poglavlje počinje jednim važnim citatom.

Opisi bakine kuće su toliko živi, da imaš osjećaj da ćeš evo sada proći tim vratima....

Sada dolazi onaj teži dio: borba sa bolešću, u koju su uključeni svi članovi obitelji.

Citat: " I kad sve zbrojim i oduzmemo, mogu reći da sam pobijedila LIS ili Locked In Syndrome, moju prvotnu dijagnozu nakon moždanog udara. Sindrom je to čovjeka zaključani u vlastitom tijelu....Začepila se glavna arterija u vratu....Centar za ravnotežu mi je u potpunosti uništen i tako nikada nisam uspjela samostalno hodati."

Pa priča o prvoj ljubavi....Problemi i mobbing na poslu....O mami i vjeri......Lutka Grgo...O poklonjenom životu....Dirljivo o bratu i njegovoj smrti.....

Eto, stigoh do pola - sutra slijedi nastavak....

Uživajte u blagdanima!

Ljub!

montirana stvarnost

potok42.blog.hr

članci na portalima,
bez rezova i sudara
pretapaju se kao kadrovi,
u montiranom filmu o stvarnosti:
dekoltei manekenki iz kojih s predumišljajem
ispadaju big tits,
njihovi izdržljivi ljubavnici,
s krvavo žestokim pričama engleskih plaćenika u ukrajini,
zelenskim, prijateljem seana penna,
lidera što bez zadrške demonizira ruse,
navodno šmrče kokain u svom podzemnom uredu.

sve se miješa s naručenim featureima:
slavonski brod – turistički biser na savi,
mirko duspara: „živimo i gorimo za ovaj grad“.

miksaju se splačine od recepata za blagdanska jela,
savjeta za toplije radijatore,
sjećanja na slavnu prošlost…

urednici, psi čuvari medijskog kapitala,
vjeruju da tako osiguravaju opstanak javnih kuća.
a lakomi potrošači gutaju slova i fotke
kao da su prave,
kao da su istinite.

Mala mjesta mali događaji

bez-obzira-109.blog.hr

Kao što znate imala sam Božića ljepših, veselijih s više očekivanja.
Bilo je i onih kad su misli bile usmjerene na "ljepotu umiranja", jer
je onaj + na to ukazivao. Eto do danas sam tu, dokle, eto Njemu
na odluku a moju molbu neka mrvičak produži.

Dakle, osobno mi je i sada knedla u grlu s namjerom da će se tu
duže zadržati, sve dotle dok ne vidim na obzoru iskrice opravdane
nade da će oni koji trenutno biju najteže bitke iz njih izići bez većih
ožiljaka. Znamo da svaka bitka na bojnom i drugim poljima ostavlja
ožiljke. Neka na njima ostane.

A sada nešto o starijim osobama, brizi za njih, ili da se držimo one:
"što nisu mislili na starost dok su bili mladi". Tko je imalo svoj u glavi
zna da nisu svi ljudi istih mogućnosti, iste pameti i nemaju svi tetke
u Americi s velikim ili malim nasljedstvom, a i sreća je zajebana.
Jedan dio ljudi kojima obitelj ne može iz raznih razloga biti na usluzi
ali mogu platiti, oni nastanjuju domove. Ima jedan takav u mom malom
mistu. Ima sve sadržaje, osim što nema dvorišta, pravila su stroga,
cijene nisu za prosječne nemoćnike, ali kako svjedoče, ni "tičijeg mlika"
im ne nedostaje. Većina ih je bez vozačkog na onim sobnim vozilima,
ili je hodalica ili su kolica. Ima jedan broj pokretnih i polupokretnih.

Ovdje ću staviti naglasak na jednu grupu mladih volontera, srednjoškolaca,
koji za ove blagdane posjete dom, donesu instrumente i uz malo truda
dignu na noge nelagane blago pokretnu populaciju. Oni "motorizirani" sjede,
plješću,a tko zna i zapjeva. Geste hvale vrijedne i trebalo bi ih ponavljati
više puta godišnje. Mladi su čudesni, samo im treba dati priliku.

Za ulazak u ovaj dom je k'o dobitak na lotu, lista duga k'o nebeska duga.
Ali..., postoji jedno bajkovito mjesto gdje će se ako Bog da u dogledno
vrijeme, na mjestu iseljenih novi stari useliti. Naime, na prostoru jedne
bivše osnovne škole koja je nekada brojila petstotinjak učenika, gradit
će se Dom za starije punoljetnike, t.j. za one 70+ uz potporu sredstava
EU-e. Pa ti budi euroskeptik, neću ni septik, to je spas. Kako je došlo do
"iseljavanja" iz škole..., vrlo jednostavno, koliko je nekada bilo djece do
8. razreda toliko danas tu ne živi stanovnika, na potezu od cca 50 km.
Odselili na morska i prekomorska staništa, a ono što je ostalo ne množi se.

Gledamo kako napreduje gradnja..., divota, iznad se kočopere vrhovi sv.
Ilija, sv. Mihovil, nikad ne znam tko je koji, ispred ravnica, zelenilo, rekli
bi mirna oaza, iako se ja bojim poskoka u ljetnim mjesecima. Čuvat će se
starčad k'o sv. ulje, na nama svijet ostaje, a dok nas ima i dom će radit,
dobro nama dobro lokalnoj zajednici. Projekat obećava, kod nas se već
doselilo mladih Filipinki i nešto mislim da neće biti škito s radnom snagom.

Moguće da vam se čini kako je ovo "mali korak za čovječanstvo"..., ma znam,
je, ali je koračina za nas koji smo u fazi "jesmo l' došli ili pošli i koračamo radosni.

Gajim prazne iluzije da će mi pozivnica doći dok budem brala salatu u vrtlu,
pa onako, s nogu, a kako god i kad došla, neka je doma za "starije punoljetnike"
i one malo mlađe.

Gdje god vam je serviran ručak tu je vaš dom, zato vam svima želim mir i radost
u svim vrstama domova, sretno vam i blagoslovljeno bilo:)

U redizajnu

agava505.blog.hr

...moj blog je upravo obukao svoje praznično ruho!
kako se približava doček Nove godine,
poželjela sam mu podariti svježiji,
svečaniji izgled — i napokon je tu...

Nadam se da će vam se
svidjeti nova atmosfera,
boje i detalji koji prizivaju blagdansku čaroliju...

Slobodno mi javite svoje dojmove,
a ja nastavljam
pripremati nove sadržaje

za završetak godine...

Wonder..ing...

dvitririchi.blog.hr

Nedavno je ovdje jedna plačipTička nimalo muževno strepila nad svojim zdravljem i širila tičju gripu, ter je onda još jedan ublogi bloger dobio spiritualnu groznicu, prepoznačese, pak sam i ja jučer pokleknula i posrnula duhovno i tjelesno i u ležećem položaju titrala i jedva preživjela 37.3 i kostobolju koja je dolazila na mahove, kao i osjećaj groznice koji dolazi iz kostiju (šupljih, naravno) i udara u glavlu (šuplju, da bar! To be or not to be...).

Jedna je došla proluftati ovaj virtuvalni brlog, otvorila vrata i pustila studenzimu s planine i već načetu od tičje gripe me dokursurila.
Ibonda u realnom prostorvremenskom kontinuumu nisam moglani siriti ni stiskati božićni duh bratstva i jedinstva.
Ali sqn se barem umirila i prikutrila, dok prođe.

A da ne spominjem onu koja je odbrojavala dane pridonoseći tako ionako pressingu i stressingu ostarjele hrvatske popolucije. 44 godine imamo u presjeku, već smo na silaznoj putanji životnog elana, jednom nogom prema zagrebnom životu a ona vrši božićni mobing. Ka da će nas grunit atomska energija dvaestpetog, i potaracqt. Stra mi ukosti utirala.

Sram vas bilo, svih odreda!

Stavit ću vam video u komentare, trenutni tik-tok hit od kojeg sm ozdravinula.
Nisam dotoressa ali prepisujem. ;)

Da je bulj otra cigače svirane!
Jadna mu kapulca!

Kad ga ukunu, neće mu pomoč ni sto munjabi gromova.

Svakog stigne njegova krama!

O noći uoči Nove godine

aneta.blog.hr

„Ljudi imaju izvjestan tajni
nagon da traže razonodu i
zanimanje izvan sebe...
(Blez Paskal: Misli)





Kao i svake druge godine tako će i ove, noć uoči započinjanja kalendarske nove godine biti provedena veselo, vrlo veselo, gdjegod i bučno. Nakon te noći svane dan koji je obično početak nove Zemljine revolucije oko Sunca, koji je, zapravo praznik, svečan, još od godine 1563. kada je ediktom francuskog kralja Karla IX, usred burnih vjerskih ratova između katolika i hugenota, označen kao početak one iste Zemljine revolucije oko Sunca (revolucije — u astronomskom značenju) za koju su stari Asirci, Feničani, Egipćani i Persijanaci kao početni dan slavili jesenji ekvinocijum (22 septembar), dan koji će u istom smislu ozvaničiti, za jedno kratko, prolazno vrijeme, i revolucionarna republikanska, vlada Francuske, u godini 1792.

Noć i dan one Zemljine rotacije oko svoje zamišljene osovine počastvovani su povlasticom da budu u prvoj svojoj polovini, noći, vesela a u drugoj, dnevnoj — praznična i svečana. Kod nas, kao i u cijelom svijetu, taj prvojanuarski, tokom dugog vremena uglavnom svaki 366-–ti dan, najavljuje se pompezno i otvara euforično, započinjući period rukovanja, zagrljaja, ljubaznog osmjehivanja, ljubljenja i uopšte tanano nijansiranog odnosa od trpeljivosti do srdačnosti i uzajamnog pozdravljanja pod znamenjem sveopšte dobronamjernosti i dobrih međuljudskih želja.

U posljednjim danima decembra godine koja nas zauvijek napušta mnogim našim sugrađanima i šire, dogodile su se razne, nesreće, saobraćajni udesi, smrtni slučajevi u porodici, požari po mukom i jedva stečenim domovima, poplave po brižljivo njegovanim njivama, stihijne kataklizme besvjesne prirode, poremećaji i kvarovi u opštem redu stvari, koie nazivamo nesrećnim slučajem. Šta u ovoj iluminiranoj noći, razdraganoj uvertiri svečanom, prazničnom danu prvog januara, svima tim unesrećenim, u opasnost dovedenim, zabrinutim, sudbinski ugroženim ljudima možemo poželjeti, šta drugo do to, da im nova, nailazeća godina bude srećnija ili bar manje nesrećna, milostivija, naklonjenija, po stihijnim snagama svojih zlih potencijala neutralnija, neaktivnija, ravnođušnija!

Nijedan statističar neće, međutim, nikađa biti u stanju da sastavi listu ljudi koji neće učestvovait u ovogodišnjem novogodišnjem noćnom zabavljanju i veselju samo zato što su pretrpili bolno i neočekivano iskustvo, što im je uskraćena ljubav, za koju su bili uvjereni da je uživaju, kao uzvraćenu onoliko koliko je i sami pružaju.

Njima, svima ničim krivim stradalnicima ovog svijeta upućene su misli i osjećanja ovog malog ogleda, ćutljivi pozdravi o Novoj godini, neadresirane poruke jedne možda i sasvim nevješte utjehe za tu veselu noć, za tu staru, ponavljanu radosnu i svestrano dobronamjernu noć, uoči dana koji će biti praznično svečan, čovjekoljubiv, kratak i upadljivo tih.

nema me

komentatoricamicaa.blog.hr

Vanbračna komedija

stella.blog.hr

"Bračni par Srećković je u velikoj gužvi. Spremaju se
za izlazak na večeru povodom proslave godišnjice
braka, ali zbog krečenja stana koje ne može da se
završi dok majstor Mita ne dođe da popravi utičnice
za struju, ceo stan je u haosu. Napokon uspevaju
da pronađu nešto od garderobe, ali, baš kada ne
treba, dolazi ćerka Milica i saopštava da se udaje.
Bračni par, Jelena i Danilo, je zaprepašćen tom
vešću jer je ćerka Milica već udata. Majstor Mita
električar se napio i kasni, ali nenajavljen dolazi
budući ćerkin muž Miki Macola – bajker. U celoj
gužvi treba to saopštiti sadašnjem mužu Čedi koji
je “nežnog” karaktera…"

"Predstava je rađena kao komedija zabune u
vodviljskoj fomi tako da sve vreme drži publiku u
neizvesnosti i neočekivanim obrtima što izaziva
smeh od samog početka do kraja predstave."

Preporučujem!