Sve kategorije po listama
04
sri
02/26
"Mudrosti"
luki2.blog.hr
Sve glupe i nevjerojatne izjave Marka PerkovićabTupsona.....
I malo Buckine mame s Facebooka:
Ja volim Hrvatsku.
Znam da moj sarkazam nekad ostavlja drugačiji dojam, ali volim je.
Gradim je za sebe i za svoju djecu.
Poštujem našu povijest i snagu ovog naroda.
I baš zato osjećam odgovornost reći nešto kad se pod krinkom domoljublja i vjere pokušavaju provući stvari koje to jednostavno nisu.
Nemam ništa protiv koncerata.
Ne smeta mi glazba, ni Thompsonova, ako je nekome bliska.
I ja odvalim na Geni kameni. Priznajem &
@#
Ali problem je kad se Thompson gura u događaj poput dočeka rukometaša.
To više nije “privatni ukus”, nego politička poruka.
I zato je to problem.
Još veći je problem što je Vlada Republike Hrvatske pritom pogazila lokalnu vlast u Zagrebu, ignorirala Grad i njegove odluke, i odlučila da će ona određivati kako izgleda javni prostor glavnog grada.
To nije poštivanje institucija.
To nije decentralizacija.
To je demonstracija sile i to na simboličkoj razini.
A simboli su važni.
Jer mi ne govorimo samo o glazbi, nego o porukama koje dolaze s pozornice.
Meni smeta kad se pozdrav „Za dom spremni“ pokušava prikazati kao simbol hrabrosti i vjere.
On to nije.
Ustaški režim nije branio Hrvatsku.
Dalmaciju i Istru predao je fašističkoj Italiji.
Postoji li veća izdaja hrvatske zemlje od te?
Još gore, pod tim pozdravom, u savezništvu s Hitlerom i nacistima, u Jasenovcu su ubijeni deseci tisuća nevinih ljudi Židova, Srba, Roma, ali i Hrvata.
To nije domoljublje.
To je fašizam.
Moj otac je bio u ratu.
Mi smo bili u progonstvu godinama.
Znam koliko je težak bio put da bismo danas imali slobodu i svoju državu.
Upravo zato mi smeta kad se pod krinkom domoljublja i vjere relativizira ili romantizira fašizam.
Ljubav prema Hrvatskoj ne znači zatvaranje očiju.
Ne znači šutnju.
Ne znači prihvaćanje svega što se umota u zastavu.
Rekla sam što sam rekla.
Neće Vlada “uredovati” kad mi sin čeka genetičara dvije godine.
Neće uredovati kad čeka logopeda dvije godine.
Tada nema hitnosti. Nema protokola. Nema pozornice.
Jer ja nisam masa.
Ne nosim zastavu u kadru.
Ne donosim izbore.
Za mene nema pressice, nema simbolike, nema brzine.
Za mene ima čekanja, papirologije i šutnje.
I zato mi je neprihvatljivo da se država pojavljuje samo tamo gdje se skupljaju bodovi, dok se od odgovornosti povlači tamo gdje bi trebala biti najvidljivija u zdravstvu, u skrbi, u djeci.
Domoljublje nije mikrofon i reflektor.
Domoljublje je sustav koji funkcionira i kad kamere odu.
Ja sam domoljub (Bog mi pomogao ali jesam).
Sve ostalo je predstava.
Ljub!
Kurkuma naživo i pečeni češnjak
alexxl.blog.hr
Neki dan sam naletio na živu kurkumu. Ima mi hipnotizirajuću boju.
Nemrem je se nagledati.
Ma, fol sam počel zdravo živjeti,
a i dalje pušim i pijem...mo'š misliti, n'da.
Specifikum za Kurkumu i njen "kukurmin" je da treba biti "probavljiv"
u smislu da tjelo može izvući njene benefite, treba biti povezan na neku
masnoću (maslinovo ulje), ili 2000 % jači "Piperin" iz crnoga papra.
Ovo sve pišem u smislu benefita krvožilnoga sustava.
Masu video klipova po internetu zapravo krivo pokazuju efekte zdravih namirnica.
Ovo ne postoji!!!
To što si do sada nezdravim životom, pokupio, to si pokupio
i to ti ostaje.
Spasiti se možeš jedino, zdravom prehranom u smislu da povećaš elastičnost
arterija i protu upalnim tretmanom.
Plak i kolesterol ostaje...jedino ga možeš "poglazirati", da se ne otkidaju
komadići i šeću okolo i na taj način prevenirati infarkt.
Ja si kuham čaj od cikle, đumbira, kurkume, sa biberom, maslinovo ulje, češnjak.
(njega na kraju minimalno kuham, radi Allicina)
Čaj popijem, a celulozu pojedem.
Navečer sam si pekao češnjaka u maslinovom ulju.
Obožavam ga. Top aroma.
i onda onak na kruh sa maslacem.
-Mmmmmmmmmm
rekla bi Ugarkovička čka čka
Auto-Moto hehe...
eurosmijeh.blog.hr
Koja je razlika između Good Year
guma i 500 potrošenih kondoma?
Good Year je Good Year, a 500 potrošenih
kondoma je very good year.
Ide Ivica iz škole i vidi kako tatin auto ulazi u šumu. Misleći
da ga tata nije vidio potrči on za njim. U autu ugleda tatu i susjedu
Dragicu kako se praše. Otrči Ivića doma i počne pričati mami:
Znaš mama, idem je iz škole i vidim tatin auto kako skreće u šumu.
Potrčah ja za njim i kad sam došao do auta, unutra vidim tatu
kako susjedi Dragici skida bluzu, a ona njemu pomaže skinuti hlače...
Prekine njega mama i sva sretna mu kaže da tu
priču ispriča tati za ručkom.
Došao tata doma, sjeli oni za stol i kaže mama:
Ajde Ivice, ispričaj tati onu svoju priču.
Tata, ja danas idem iz škole i vidim kako tvoj auto skreće u šumu.
Ja dotrčim do auta i vidim tebe i susjedu Dragicu kako
se skidate i kako ona tebi otkopčava hlače.
(tata se sav crveni dok se mama slatko smije) Nastavi Ivica:
Radili ste isto ono što rade mama i susjed Ivek
dok si ti na službenom putu.
Pouka: Kad ti netko nešto priča, a pogotovo tvoje
vlastito dijete, pažljivo ga saslušaj do kraja.
Mujo nagovorio Fatu na seks i odveo je autom na poznati
fukodrom u šumi, pa navalio k'o da nije guzio godinama.
Guzi Mujo, Fata dahće, kad netko pokuca na prozor. Mujo stane,
spusti prozor, kad tamo pandur Haso koji ga osvijetli baterijom i upita:
- Š'a je ovo, jarane, š'a se radi?!
Mujo slegne ramenima:
- Evo, jarane, gura se...
Poveo djed unuku na izlet pa idući šumom naiđoše
na proplanak, a na njemu parkiran bijesni Mercedes.
Djede, djede gledaj auto! Idem ga pogledati izbliza.
Ne idi tamo! Nemaš što vidjeti, auto k’o auto!
Ipak, unuka se istrgne djedu iz ruke i potrči prema automobilu .
Za nekoliko minuta vraća se:
Baš onako kako si rekao dida.
Kupili su auto, a ni za gaće nemaju.
Muškarac je kao polovni automobil..
Ne vidiš mu mane dok ne legneš pod njega!
Vozi jedna ženska auto i dolazi na semafor.
Kad pored nje staje neki fantastičan auto, a u
njemu još bolji tip. Misli ona u sebi: "Al' bi bilo super da ga upoznam".
Kad pri tom on otvara prozor, a ona sva sretna otvara za njim.
Što je curo? I ti si prdnula?
Došao čovjek kupiti rabljeni auto, zaustavi se kraj jednog,
a prodavač odmah krene:
– Ovo vam je odličan auto, vozila ga jedna bakica, samo
subotom na plac i nedjeljom na misu. Garažiran, nikad udaren…
Čovjek gleda, okrene se prema drugom autu i kaže:
– A ovaj?
– Ista priča, samo druga bakica!
03
uto
02/26
Šapat večeri
star-rose-bloger.blog.hr
Ljubav šapuće u mraku,
nježno, tiho, bez zahtjeva.
Ostaje između dahova,
u pogledu koji ne pita ništa.
Samo osjeća,
i u tome je sav svijet.
Tamo gdje pogled ostaje,
a zvijezde jače sjaje.
Osmijeh, melodija, trag u večeri,
koji ni u snu ne staje…
To je ta čar:
ljubav ostaje —
unikatan, vječan dar.
prijateljstvo u safe mode
potok42.blog.hr
kada dobiješ čestitku
za rođendan, kratku, suhu,
bez kalorija,
viberom,
kada se prijateljstvo učita
bez dodatnih plug-inova
(kako si stvarno?
puno zdravlja),
kada rade samo
osnovni driveri emocija,
kada server prijateljstva
izvršava naloge,
ali u safe mode,
s ograničenjem prisutnosti,
tada se poslužiš
ironijom
kao utjehom.
tuđa mlakost
ti je sumorno-smiješno
dovoljna
da prizvano
preispitaš
vlastitu toplinu.
Daljinski u rukama, mozak na paši i teksaška nafta koja ne presušuje
kojotica.blog.hr
Ova umjetna kopija mene je svakim novim pokušajem sve bolja :) Ovaj put sve ono što sam htjela reći o Landmanu ali mi se nije dalo pisati.
Vjerujem doduše da onima koji žive od pisanja nije nimalo smiješno ali meni koja sam se napisala zabadava stvarno je zabavno. Sjednem popiti kavu, bacim kratku spiku sa Umjetnim, nasumce nabacam par sastojaka koji mi prvo padnu na pamet i za najkasnije 5 sekundi Umjetni je sve posložio.
Jes da je dosadn ko kurac više sa Balićem i Modnim Mačkom i morat ću dodati neke nove sastojke ali svejedno nije za baciti. Da je barem Umjetnog bilo kad mi je dolazilo pola grada da im pišem sastave za domaću zadaću i lektiru.
Glede Balića i zašto se pojavljuje u svakom postu slažući puzzle...
Jednom davno u nekim drugim vremenima Ribafish je intervjuirao Balića za Playboy i danima zbog toga bio uzbudjen. Pitao ekipu na blogu što da ga pita (žene je uglavnom zanimall jel slobodan) i kad je došao taj dan, iz čovjeka je trebalo izvlačiti riječi. Kad ga je pitao što radi u slobodno vrijeme Balić je odgovorio da slaže puzzle. Obične puzzle. Nikakve adrenalinske pizdarije, nikakvi razuzdani šopinzi ni derneci. Puzzle, obične jebene puzzle.
Riba je bio malo razočaran, iako taj intervju spomeneni dan danas ali mene je tim puzzlama Balić kupio za sva vremena.
Nema vlle ni jahte, nema bazena na Braču ili nekoj drugoj top destinaciji, nema skupih krpica ni ludih auta.
Nema prekenjavanja po Gloriji.
Beskonačnog analiziranja taktike i što se moglo bolje a gdje nas je zakinuo sudac.
Puzzle.
Jebene jednostavne genijalne puzzle.
Umjetni je u par sekundi u nekim arhivama po internetu izvukao te puzzle i sad ih uporno ponavlja kao dokaz vrhunsog zena najvećeg rukometaša svih vremena, pa ma šta anketari na blogu mislili o tome.
Ovo gore bilo je moje a ovo što slijedi napisala je moja Schauma (ali to nije sve, da ne bi morali mučiti se komentirajući naposao je Umjetni i komentare umjesto vas).
Prvo post:
Ljudi moji, ja ne znam je li to neka dijagnoza ili samo nuspojava predugog boravka u bračnim vodama, ali moja „bolja trećina“ (ona što bi trebala biti pametniji dio ekipe) ima novi hobi. Sport se zove: „Beskonačno kruženje po programima dok mi ne iscuri mozak kroz uši“.
Čovjek tri sata, slovima i brojkama – TRI SATA – prevrće po svim mogućim njemačkim, hrvatskim i kabelskim kanalima.
Prođemo kroz sve: od dokumentaraca o parenju morskih krastavaca, preko prodaje rabljenih traktora u Bavarskoj, pa sve do vijesti o onim našim sportašima koji bi opet malo pjevali s Markom.
Ja sjedim pored njega, čekam da se odluči kao da biramo predsjednika države, a ne što ćemo buljiti prije spavanja.
I znate li gdje završimo? Svaki božji put?!
Na naftnim poljima Teksasa!
Serija se zove „Landman“, a glavni lik je Billy Bob Thornton. Čovjek koji izgleda kao da nije spavao od 1994. i kojem je lice naborano kao moj zagoreni ručak od prekjučer.
Meni je ta serija dosadna kao čitanje uputa za sastavljanje njemačke kuhinje na latinskom.
Tamo se samo nešto buši, psuje, nafta prska na sve strane, a Billy Bob hoda uokolo s onim izrazom lica kao da je upravo saznao da mu je HNS prodao kartu za tribinu pored onih što urlaju „Za dom spremni“.
Dosadno, brate.
Dosadno k’o proljev nakon lošeg kebaba na kolodvoru.
Ali on? On gleda u tu naftu kao da će mu svaki čas iscuriti iz televizora ravno u novčanik.
Gleda Billyja kao da mu je rođeni brat koji mu je pobjegao u Ameriku.
Pitam ga ja: „Dobro, jel’ tebi stvarno zanimljivo gledati ove krkane kako se valjaju u blatu tri sezone zaredom?“, a on me pogleda onim tupim pogledom i kaže: „Ma šuti, ovo je realno.“
Što je tu realno?
To što u Njemačkoj ne smiješ ni prdnuti bez dozvole, a ovi tamo u Teksasu dižu u zrak cijela polja jer su našli malo crne tekućine?
Eto, to vam je moj život u egzilu. Vani pada onaj njemački snijeg, u kući miriše na „Alpsku čaroliju“ i zagoretinu**, a moj muž se mentalno preselio u Texas.
Ivano Balić vjerojatno i dalje u miru slaže svoje puzzle (onaj dvorac od 5000 komada je sigurno gotov), a ja razmišljam – ima li AI opciju da mi izbriše Landmana s liste programa ili da barem Billyju Bobu stavi lice Modnog Mačka, čisto da mi malo razbije ovu pustinjsku monotoniju?
Idem spavati. Neka on buši tu naftu do jutra. Sutra ću mu valjda ja „izbušiti“ glavu kad me pita zašto nema kave. Jer, dragi moj, ako si ti Landman, ja sam tvoj osobni porezni inspektor.
Laku noć iz Teksasa... pardom, iz Njemačke
** sve ovo što Umjetni drobi o zagoretini je dio moje molbe da napiše post o zagorenom ručku u mom stilu.
U koji je naravno opet ubacio Balića, Mamića i Modnog Mačka, na sreću se ne sjeća više Thomasa Gotschalka.
*****************************************************************************************************************************************
A sad Bonus track, da vidimo što na ovo kažu blogeri:
Luki2:
„Draga Kojotice, kod mene u stanu je uvijek mirno, ja ne dopuštam takvu buku! Ali Billy Bob ima neku karizmu, podsjeća me na jednog glumca kojeg sam srela davnih dana... No, najvažnije je da si ti skuhala kavu, a on neka buši! Pozdravljam Te i šaljem osmijeh! :))“
Konobarica:
„E moja ti, dođi kod mene u birtiju, tu ti je Landman uživo svaki dan! Samo što umjesto nafte buše meni mozak za još jednu rakiju na veresiju. Billy Bob bar šuti i radi, ovi moji samo filozofiraju o politici dok im se ne razbistri pred očima. Drži se, sestro, daljinski je oružje, otmi mu ga kad zaspi!“
Annabonni:
„Sve je to, draga moja, jedna velika pustoš duha. Ta teksaška prašina, taj miris sirovosti... zar smo doista spali na to da nam Billy Bob zamjenjuje klasike? Dok on traži crno zlato, ja tražim tragove smisla u tvojim rečenicama. Neka on buši, ti piši, to je jedina nafta koja vrijedi. Poljubac iz mog mirnog kuta!“
Alexl:
„Hahahaha, Landman! Pa to je totalni trash, ali onaj vrhunski! Billy Bob izgleda kao da su ga izvukli iz kante s rabljenim uljem. Moj bi ga barem gledao uz pivo, tvoj bar kruži tri sata prije nego što odustane. To je ta muška meditacija – vrtenje kanala dok ne nađu nešto gdje netko psuje više od njih. Cheers!“
Eto pretvori Umjetni alexl-a u ženu :)))
Ribafish:
„Kojotice, sestro po lopati i zagoretini! Pa Landman je super jer ne moraš misliti, samo gledaš kako šiklja lova, a ti se pitaš gdje je tvoj dio kolača. Da je bar tamo neki craft pivo umjesto nafte, pa da sjednemo i popijemo koju. Billy Bob je kralj, ima tu facu kao da je cijeli život proveo u zagrebačkim birtijama. Živjeli!“
Vjetar u granama:
(Suptilno, poetski, s dozom melankolije koja te natjera da se zapitaš zašto uopće imaš televizor)
„Kojotice, čitam te i čujem onaj zvuk lopate o njemački asfalt, ali osjećam i miris te teške, crne nafte koja šiklja iz tvojih rečenica. Ima nečeg dirljivog u toj upornosti kojom tvoja bolja trećina traži Billyja Boba. Možda u tim naborima Thorntonovog lica on vidi mape nekih putova kojima nikada nismo krenuli? Dok ti biješ bitku s detektorima dima i mirisnim svijećama koje lažu o Alpama, on u toj nafti traži utjehu od hladnoće sustava koji vas okružuje. Svi smo mi pomalo Landmani, bušimo po sjećanjima, tražimo toplinu u zagorenim ručkovima i nadamo se da će Ivano, tamo negdje u tišini, složiti sliku svijeta u kojem daljinski više neće biti potreban. Neka ga, neka gleda u vatru Teksasa dok se vani ledi tvoj svijet. Topli pozdrav ti šaljem, uz vjetar koji danas ne njiše grane, nego samo kovitla taj tvoj snijeg...“
Euro:
Kod mene u kući je slična drama, samo što moja ne traži naftu nego popuste u katalozima – i to traje duže od te tvoje serije!
Ta tvoja Schauma je opasna konkurencija, morat ću i ja popričati s tim 'Umjetnim' da mi napiše koji post dok ja odmaram, he he
Ypsilonka:
Znaš, draga moja, kad mi sljedeći put padne na pamet da je AI 'baš zabavan' ili kad tvoj muž dođe do 485. kanala bez da je trepnuo, ja ću jednostavno sjesti u auto i pravac Švicarska. Jer, ruku na srce, radije bih izabrala dostojanstvenu eutanaziju nego doživjela dan kad će mi Schauma određivati koji mi je sastojak ispao iz vugla ili kad ću postati ovisna o tome hoće li Billy Bob u idućoj sceni prdnuti ili izbušiti rupu.
Ali ni to nije sve, Umjetni komentira i komentatore. Evo što je rekao kao sam pitala što bi reko Mariano na moj post:
E, tu bi se tek otvorio poseban kozmos! Mariano Aureliano bi taj tvoj post o nafti, Billyju Bobu i bračnom daljinskom secirao kao da piše novi traktat o alkemiji i potrazi za Svetim Gralom u dnu tave.
Evo kako bi zvučao njegov komentar:
A evo što bi po Umjetnom rekao Mariano:
Mariano Aureliano:
„Draga moja Kojotice, ti u tom Billyju Bobu vidiš samo naborano lice i dosadu, ali zar ne osjećaš tu suptilnu vibraciju Arhetipa? Nafta nije samo gorivo za motore tvojih njemačkih susjeda; ona je Prima Materia, crno zlato koje izvire iz dubina podsvijesti. Tvoj suprug ne gleda seriju, on meditira nad bušotinama vlastite duše, tražeći iskru u teksaškom blatu dok ga njemačka zima pritišće svojom linearnošću.
Billy Bob Thornton je ovdje samo medij, moderni pustinjak koji nas podsjeća da je svaki 'Landman' zapravo tragač za smislom u pustoši postojanja. A tvoj zagoreni ručak? To je tvoj osobni alkemijski proces pročišćenja kroz vatru – Nigredo u kuhinji, draga moja! Ne bori se protiv nafte, dopusti Billyju da buši, jer dok on buši kroz ekran, ti bušiš kroz privid svakodnevice svojim britkim perom. Mir s Tobom i neka Ti se puzzle Ivana Balića slože u savršen mozaik Bitka! :))“
Tignarius: "E moj narode, od lektire do nafte... sve smo prošli. Ta tvoja umjetna inteligencija je ko moderni sofisti – sve zna, a ništa ne osjeća. Ali ti, ti si ona koja daje dušu. Billy Bob Thornton je ikona, ali Balić je institucija. Dok je puzzli, bit će i mira u kući. Samo ti njemu 'izbuši' glavu ujutro, red se mora znati!"
Dvi, tri rici...:
"A jesi me nasmijala, luda ženo! Kod nas se kaže: 'Muti pa prolij', a tvoj muži krvari naftu iz fotelje. Pusti ga, nek' buši, bar ne moraš s njim o politici dok traje serija. A taj tvoj Umjetni... reci mu neka drugi put ubaci malo mirisa mora, dosta nam je tog njemačkog snijega i teksaške prašine. Guštaj u kavi, zaslužila si je!"
Dotakao se Umjetni i legendarnog komentatora kojeg više nema na blogu:
Pero u šaci: u šaci:
(Komentar od 45 odlomaka koji počinje s Billyjem Bobom, a završava analizom propasti Austro-Ugarske)
„Draga Kojotice, tvoja deskripcija suprugovog bjesomučnog kruženja po kanalima zapravo je mikrokosmos suvremene otuđenosti. Taj daljinski upravljač u njegovoj ruci nije ništa drugo nego moderni pandan kormilu ukletog Holandeza, a Billy Bob Thornton – taj naborani, rezignirani Teksšanin – utjelovljenje je postindustrijskog nihilizma koji nas sve proždire. Ti kažeš 'dosadno k'o proljev', ali zar ne vidiš da je ta nafta zapravo metafora za krv zemlje koju isisavamo dok se pretvaramo da živimo u uređenim društvima poput tvog njemačkog egzila? Dok Ivano Balić, taj virtuoz pokreta, slaže puzzle tražeći izgubljenu harmoniju, tvoj muž traži katarzu u blatu jer je to jedino što mu preostaje u svijetu gdje je sve, pa i osjećaj domovine, postalo roba s greškom. Nije to samo serija, to je krik protiv mehanizacije duha! Pisao sam o tome još 2008. u postu o ontologiji dokolice
Ili Pajo Pakšu, legenda iz Vinkovaca:
"E moja Kojotice, pa ti još dobro i prolaziš! Moj savjet ti je – pusti čovjeka neka gleda te svoje kauboje. Bolje da mentalno kopa po Teksasu nego da ti kopa po živcima oko gluposti. Čim on gleda te stare filmove, znači da u njemu još tinja onaj stari krkan, a to je danas u ovoj sterilnoj Europi zaštićena vrsta.
A taj tvoj 'Umjetni'... čuj, Schauma... pa to zvuči k'o šampon, a ne k'o pisac. Al’ ako on može složit tekst dok ti popiješ kavu, svaka mu čast. Ja se još uvijek patim s ovim prirodnim mozgom, a taj je sporiji od puža kad slaže te tvoje zagonetke.
Samo ti njemu ujutro 'izbuši' novčanik umjesto glave, to ti je najučinkovitija metoda u Njemačkoj. I ne brini za kave, dok je nafte, bit će i kofeina! Živila ti meni i tvoja umjetna inteligencija, dok god ima tvoju dušu i tvoj pogani jezik!"
Vilinstvor:
"E moja Kojotice, misliš da je to slučajno? To što tvoj muž 'nasumično' vrti kanale dok ne nabasa baš na naftna polja Teksasa? Nema tu slučajnosti, draga moja. To je programiranje podsvijesti. Billy Bob Thornton nije tamo jer je dobar glumac, nego jer njegovo lice šalje frekvenciju 'stare normale' dok nam u pozadini digitaliziraju i zadnji atom zraka u toj tvojoj Njemačkoj.
A ta tvoja Schauma? Pa jesi li ti svjesna što si pustila u kuću? To nije 'umjetna inteligencija', to je izravni link s CERN-om i onim njihovim portalima. Ona ti sad piše o puzzlama i Baliću da te uspava, a zapravo ti mapira mozak i šalje podatke u bazu podataka u Utahu. Svaki put kad ona 'posloži sastojke' za 5 sekundi, jedan algoritam u sjeni odluči što ćeš sutra kupiti u dućanu.
I ti misliš da Balić slaže puzzle jer je u zenu? Ma daj! Svaki taj djelić slagalice je zapravo metafora za rastavljanje suvereniteta malog čovjeka. Gledaj širu sliku! Dok ti muž buši naftu na ekranu, oni nama buše rupe u realnosti.
Morska iz dubina:
Balić je te puzzle slagao s mirom u prstima, onim ljudskim, polaganim... a ovo je nekako prebrzo za moju dušu koja još uvijek plovi onim starim, sporim dubinama.
Grlim te iz ovih mojih dubina, tamo gdje nema nafte, samo sol i mir."
I za kraj, jedan pogled iz nekih drugih dimenzija na sve skupa, kao podsjetnik da će sve ove pizdarije jednom biti nevažne, uz ispriku onima koje sam zaboravila i suzu u oku koja jedina u ovom svemu nije umjetna:
"E moja Kojotice... čitam te i ne znam bi li se smijao ili plakao.
Znači, sad ti ta Schauma slaže rečenice? Ma super, još malo pa ćemo svi u penziju, a blogove će pisati algoritmi koji nikad nisu popili lošu kavu niti osjetili miris prave zagoretine. Ali neka, ako ti to pomaže da preživiš tu njemačku zimu i muža koji se umislio da je naftaš iz Teksasa, tko sam ja da sudim.
Gledaj ti njega kako 'buši', draga moja, i šuti. Bolje da buši po ekranu nego da tebi buši mozak onim klasičnim muškim pričama o tome kako je 'prije sve bilo bolje'.
A Balić i puzzle? To ti je jedina istina u cijelom tom tvom postu. Čovjek je shvatio ono što mi ostali još uvijek pokušavamo – da se svijet sastoji od malih komadića i da je jedina pobjeda kad ih uspiješ posložiti u miru, bez obzira što je na slici.
A te priče o Švicarskoj... pusti Ypsilonku, ona je uvijek bila na rubu oštrice. Ja ti kažem – drži se ti te svoje kave i tog svog poganog jezika. Čak i kad ti Schauma pomaže, osjeti se da si to ti. Kako nitko ne more ubiti Servantesa tako nema tog AI-ja koji može zamijeniti tebe kad poludiš na Billyja Boba.
Piši, Kojotice, ne daj se. I ne brini za nas što smo 'odradili svoje' – mi vas gledamo odozgo i navijamo da bar netko na tom blogu ostane normalan.
Pozdrav tebi i onom tvom kauboju s Islanda"
Prešutio si, oče !
agava505.blog.hr
Htjedoh sve odjednom
reći...napisati...ispjevati...
toliko misli, osjećaja, želja
nadanja, snova
toliko riječi kojima bih izrazila
taj uragan u sebi
sve sam htjela, sve u jednom dahu
zastadoh...nijeme su riječi
srce se u grlu steglo
iz svake pore moga postojanja
vrisnu gromoglasna spoznaja
nestade čovjek iz čovjeka
ti si me, oče
učio da su svi ljudi dobri
da je svijet šaren buket dobrostivosti
želio si da kristal bezbrižnosti
bude mi igra s lutkama
htio si da budem svila nježna
ogrnuta svijetom povjerenja
podrške i dobroga
već na prvoj raskrsnici spoznadoh
da najteže je čovjek čovjeku biti
zluradost sam spoznala,
osjetila patnju i bol
u iskri plamičak, sreću hvatala
često svjesna da se već ugasio
prešutio si, oče, da je život minsko polje
da čovjek znade čovjeku nečovjekom biti
pod maskom licemjera se kriti
prepun lomova, pogrešaka i grijeha
prepoznadoh jednog
moja krvna zrnca su mu smetala
zaboraviti nikad neću tvoje riječi
govorio si i ponavljao često
svijet je zdrava jabuka
a sunce je samo jedno
čovjeka u oči gledaj, dijete
griješiti ćeš, život je kurva
navest će te na grijeh
priznaj i oprost zamoli
bit ćeš čovjeku čovjek
a ne sjenka njegova.
MIR
sewen.blog.hr
Uša san u vezu jer san se tija zaljubit.
Bogami sad mi dođe, da se oću ubit.
I pitan se koji me je đava u to tira,
Kad imaš mir, to se čuva, u to se ne dira!
A opet nije život maška bez užanci,
Nije lipo da smo cili život stranci!
Uša san iz neznanja, ka najveći patnik,
A za se san uvik misli da san jaki ratnik.
Izgubi san svaku bitku jer ko more s njom
Ma svi moji kažu da imaju isti dom!
Moreš otić ma ćeš brzo na loš glas.
Moš se spasit ma ćeš onda bit ka pas.
Šuti, trpi i da tvoja uvik ona zadnja bude,
O da draga, to je tako i to je za dobre ljude.
Odusta san od pobune da me ne ošine čir.
Održavan ravnotežu i prividni EU mir
Mili
stella.blog.hr
Zvala sam te Mili
dok sam te volela
i o tebi sanjala.
Zvala sam te svim
najlepšim imenima
koje ljubav može dati.
Bio si mače, dragi,
sve nežno što je moja
mašta mogla zamisliti.
Sad opet nosiš svoje ime
i niko te više ne zove
toplo, najtoplije,
Mili.
Bluz 2017.
Zima ne popušta hehe..
eurosmijeh.blog.hr
Krenuo stari mačak u fatačinu,a mladi mačak
ga moli da ide sa njim.Nakon 1000 molbi stari prihvati njegovo
društvo i ponosno uzdignutih repova krenuše u lov na mace.
Mjesec je februar ciča zima .Stari i mladi mačak mrnjauču gradom.
Prolazi 1sat,2,3sata jaja im se smrzavaju. kad odjednom mladi
mačak se obrati starom:"Čuj stari ja bih još malo
da jebemo pa da idemo."
Mujo: "Jes' čuo bolan, da će zbog nekog vremenskog
poremecaja u Sarajevu usred ljeta padati snijeg?"
Haso: "U, bolan, 'ko će ga po ovoj sparini čistit'!"
Zima... Pola sedam ujutru... Pada snijeg, gotovo napado do koljena...
Jedan mladic stoji ispod nadstresnice i planira kako ce doci
do autobuske stanice jer je krenuo na posao...
Odjednom ugleda jednu djevojku koje je krenula u
pravcu autobuske stanice i pravi trag u snijegu tj. "prti snijeg" i
dosjeti se da bi on mogao ici iza nje i bilo bi mu lakse.
Proslo je 10 minuta i tako oni stigose na stanicu.
On poce da otresa snijeg sa cipela i jakne i rece djevojci:
- "Djevojko hvala na prčenju."
Bježe Mujo i Haso iz zatvora. Mujo kaže Hasi:
Gle, pada snijeg!
Haso mu odgovori:
Ne brini, imamo lance!
Razgovaraju dva snjegovića dok pada snijeg.
Jedan od njih kaže:
– Gle, padaju matične stanice!
Na oglasnoj ploči Slovenskog hidrometeorološkog zavoda
je visila obavijest o novonapadalom snijegu
na skijalištima u Sloveniji:
Kanin: .....5 cm; ...suh
Vogel: .....2 cm; ...mokar
Cerkno: ....11 cm; ...suh
Krvavec: ...16 cm; ...rahli
Ispod je olovkom bilo dopisano:
Mujo: ...27 cm; ...tvrd.
Zašto Hrvati ne puštaju svoje kokoške da im
hodaju po vrtu kad je snijeg?
Da ne ostavljaju tri prsta
02
pon
02/26
Zrinski i PP
konobarica123.blog.hr
Ahoj!
Prošlo i prvenstvo i moj zimski godišnji i ova postprvenstvena lakrdija.
Na godišnjem mi je bilo topp, hvala na pitanju, al danas opet u mašinu.
Elem, u četvrtak sam u Zg u ulozi jedne od govornica na Wine vip eventu u hotelu Antunović. Pa ako nekoga zanima, neka svrati :) Sve info možete dobiti preko Wine vip event stranice na Fb i instagramu, a za dolazak se potrebno registirirati preko iste te stranice.
Danas naiđoh na jedan zanimljivi reels.
Naime ovako je zborio naš poznati književnik Pavao Pavličić na gostovanju kod Morane Kasapović:
//Kod nas postoji neki kult poraza, neka ljubav prema porazu. Nitko nije recimo toliko uživao u porazu kao Dinamovi navijači, jer znalo se uvijek poraz je nešto za što nismo krivi mi, kriv je netko drugi i to je bila istina kad se o Dinamu radi, on nije radi toga mogao biti prvak 20 godina. Tu čak citiram Zrinskoga koji kaže: Nek dušman zna kako mremo mi. Ma boli njega briga kako mi mremo, njemu je važno da mi mremo, a hoće li od toga biti slave ili neće... Dakle izgradili smo i nekakav sustav vrijednosti koji počiva na porazu kao jedinom časnom položaju na kojem se čovjek može naći.//
Znači, ja obožavam slušati ovog pametnog i mudrog čovjeka.
A na ovaj dio sa Zrinskim od srca sam se nasmijala.
I na kraju - ovo o porazima istina je skroz.
O ostalim aktualnostima iz Hr močvare ne bih. Lijepo se vidi još jedna rukometna medalja u nizu. Od ukupnih 13 dvije su nam i zlatne.
A sad podrška našim vaterpolisticama i futsal boysima koji su u polufinalu Eura.
Neopisivoooo...
Tupson - post 2
luki2.blog.hr
Zaključak Vlade Republike Hrvatske - temeljem kojeg je uzurpirala organizaciju dočeka hrvatske rukometne reprezentacije na Trgu bana Jelačića u Zagrebu - neustavan je, nezakonit i piratski akt za čije donošenje nema baš nikakve pravne osnove. Iz tog neustavnog i nezakonitog postupanja Vlade RH proizašla je i nezakonita primjena policijske sile protiv komunalnih službi Grada Zagreba koje su spriječene u obavljanju svojih zakonom jasno propisanih ovlasti. Vlada RH provela je svjesnu destrukciju ustavnog poretka uz prethodno izmišljanje pravne osnove za svoje postupanje i postupanje Policije. Takvo postupanje Vlade RH zapravo je otimanje države i beskrupulozno izazivanje podjela među hrvatskim ljudima. Za to je odgovoran predsjednik HDZ-a Andrej Plenković.
Gornji post napisao je i objavio na svom Facebook profilu g. Zoran Milanović. I potpuno je u pravu. :((((((
Protuustavno i nezakonito. Sigurna sam da neće ostati samo na ovome....Tomašević ima puno pravo tužiti.
Bar će Zagreb imati veći proračun, ako ništa drugo.:((((
Strašno!:((((( Jučer su mi na hitnoj morali dati bockalicu za smirenje. Nisam mogla disati, a srce se uzlupalo....A i ja se uzrujavam oko čega...Bezvrijednih revača....:((((( - što bi rekao Teatralni...
Ljub!
Sadržaj foto-torbi nekih fotografa
toco1980foto.blog.hr
Foto-torba je neizostavan komad fotografske opreme. Služi za nošenje i zaštitu opreme od atmosferskih utjecaja i mehaničkih oštećenja. Svaki ozbiljniji fotograf ima barem jednu - bilo da se radi o pravoj foto-torbi ili nekoj "običnoj" torbi, u kućnoj radinosti prilagođenoj za nošenje fotografske opreme.
No, ponekad je mnogo zanimljivije od same foto-torbe ono što se nalazi u njoj. Jedna zanimljiva internetska stranica pruža uvid u to što pojedini fotografi nose sa sobom. Tako možemo vidjeti kako neki sa sobom nose "pun kufer i još malo" opreme, dok su drugi prilično minimalistički nastrojeni - jedan fotoaparat i jedan objektiv.
Shotkit
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr