Sve kategorije po listama

Svaki pravi...

stella.blog.hr

Svaki pravi...

Život je pun crtica koje nam bljesnu u sećanjima
kad se najmanje nadamo. Pomene se nešto i mi se
setimo scene za koju bismo se kladili da smo je zaboravili.
A vredi je pamtiti.

Moj prvi kum je poliglota. Obožava da čita na raznim
jezicima i uči ih lako. Udvarao se kumi recitujući joj
Lorku na španskom…koja bi odolela?
Pre više godina odosmo na izlet u Topolu. Posetismo
Karađorđev konak. Na ulazu poduži tekst na
staroslovenskom jeziku. Meni nije značio ništa, ne mogah
ga čitati. Ali kum stade da prevodi, tečno i lako…
iza njega pop u neverici gleda, sluša, pa sačeka da
kum završi i onda ga zapita:
“Vi ste svakako studirali bogosloviju?”
“Nisam”, odgovori kum.
“A istoriju umetnosti?”
“Ne”.
“Filološki fakultet?”
“Ne.”
“Pa kako onda znate staroslovenski?”
“Prosto. Svaki pravi Srbin treba da zna staroslovenski”.
To reče i uđe u konak.
Pop ostade zamišljen: ”To je pravi Srbin!”,
kad li suprug dodade:
“Ali on nije Srbin. On je Slovenac!”

(Rumba 2011)

Pretpraznička groznica hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Danas i sutra imamo XXXL postove,
danas pretpraznička groznica i sutra Čestitka za Božić
uz citate poznatih..HoHoHo..



Što je Božić? To je blagost prema prošlosti,
hrabrost za sadašnjost i nada za budućnost.
Agnes M. Pahro



Božić je dan koji sve vrijeme drži na okupu.
Alexander Smith



Jedan od najveličanstvenijih nereda na svijetu je
onaj koji nastane u dnevnoj sobi na Božić.
Nemojte ga prebrzo očistiti.
Andy Rooney



Dobra savjest je neprekidni Božić.
Benjamin Franklin



Božić nije doba godine. To je osjećaj.
Edna Ferber



Neka nam Božić bude prekrasan
bez ijedne pohlepne misli.
Ann Garnett Schultz



Ne učinimo li Božić prigodom za dijeljenje blagoslova,
ni sav snijeg Aljaske neće ga učiniti "bijelim".
Bing Crosby



Najbolji dar ispod božićnog drvca je prisutnost
članova obitelji umotanih u sreću.
Burton Hills



Božić će trajati onoliko dugo koliko mi stojimo srcem
uz srce i s rukom u ruci.
Dr. Seuss



Voli darivatelja više nego dar.
Brigham Young



Božić je nužan. Treba postojati bar jedan dan u godini
koji nas podsjeća da ovdje nismo samo zbog sebe.
Eric Severeid

SPROVOD TINANINE BAKE U UTORAK

zgmazoretkinje.blog.hr

Sprovod Tinanine bake i Šefove mame Marine Šćuric je

u utorak 23.12.2025. u 13:00 sati na Krematoriju
misa zadužnica je u Crkvi Uznesenja BDM u Stenjevcu u 18:30.




NAMA TRENINGA
Od ponedjeljka 22.12. Zagrebačke mažoretkinje nemaju treninga radi zimskih praznika. Treninzi se nastavljaju 12.1.
Iz istog razloga će se i blog objavljivati samo utorcima do 13.1.






- ponedjeljak 29.12. u 10:00 HVIDRA, Slovenska 21 (dodjela priznanja Thompsonu), o/o Suza

- ponedjeljak 29.12. u ???? KC D.Petrović (polufinale Kutija šibica), o/o Suza

- utorak 30.12. u ????? KC D.Petrović (finale Kutije šibica), o/o Suza

- utorak 6.1. u 10:00 DVD Dubrava (Trenerska škola), o/o ????






KOLIKO BUBNJEVA IMA DRUM LINE

6 tenora (od čega 1 Yamaha i 1 Stagg)
4 snara (od čega 1 Stagg)
6 cassa (od čega 1 Stagg)
5 tomova (4 quatro i 1 trio)
1 činele
1 bubanj za probe
= 23 bubnja i činela

Uz to imamo desetke palica i batova, te velik broj rezervnih opni za bubnjeve, te jedan stalak za snar






ZAŠTO CURE DOLAZE SAT VREMENA PRIJE NASTUPA

Na nastupe se dolazi sat vremena prije nastupa. 30 minuta nam služi radi "rezerve" i pripreme jer:
- neke cure zakasne (ne baš često, ali se ipak desi, a to je dovoljno da možemo organizirati zamjenu ili prijevoz na nastupa poput taxija...)
- moramo se raspitati gdje je garderoba za preskidanje (čak i kada imamo svoje garderobe poput one na Dinamu, koji puta se desi da je ne možemo koristiti ili tamo ima nekih problema npr. nema struje, prljava je, prosuta je vode, nema ključa…)
- treba definirati osnovne želje naručioca koje nismo uspjeli definirati tijekom ugovaranja nastupa (npr. je li nastup vani ili unutra da znamo curama reči koje uniforme odjenuti)
- dajemo curama osnovne naputke kako se našminkati i odjenuti
- eventualno isprobamo ceremonijal, protokol ili postavimo formacije nastupa u konkretna prostor (posebno ako se radi o speficičnom ili premalenom prostoru)

Ostalih 30 minuta je za odjevanje i šminkanje:
- cure se odjevaju i šminkanju oko 20 minuta (uniforme, čizme, frizure pod kapu, sređivanje frizura da kosa ne strši na sve strane, lakiranje, šminkanje...)
- 10 minute prije izlaska iz garderobe pregledavamo svaku curu i ako nešto nije u redu vračamo je da popravi nedostatak (pregledava se urednost uniforme, svi dijelovi uniforme, šminka, kosa, te usta da mažoretkinje nemaju kaugume)
- u slučaju visokih temperatura ili dužih ceremonijala tražimo od svake cure da popije dovoljnu količinu vode i isotonika

Ukoliko se nešto izjalovi pa nam treba više od 30 minuta "rezerve" cure se uspiju odjenuti i našminkati u 15 minuta, a bilo je slučajeva da su to napravile i u 10 minuta.

Kada se radi o vrlo zahtjevnim koreografijama, nastupima ili prostorima (npr. Lisinski) nalazimo se dva sata prije nastupa kako bi imali sat vremena samo za formacijsku probu ili probu ceremonijala/protokola.






ZRINJEVAC

Zrinjevac, odnosno Trg Nikole Šubića Zrinskog, dio je tzv. Zelene ili Lenucijeve potkove, koju čine sedam zagrebačkih donjogradskih trgova.

- napravljen 1872. (do tada je tamo bio stočni sajam)
- površina 12.540 m2
- na parku ima 220 platana i tri fontane
- na sjevernom dijelu stoji meteorološki stup postavljen 1884. godine.
- na južnom dijelu poprsja: Julija Klovića, Andrije Medulića, Krste Frankopana, Nikole Jurišića, Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Ivana Mažuranića.
- u sredini parka, nalazi se glazbeni paviljon, postavljen 1891. godine (projektant Hermann Bolle).

- Zrinjevac je obrubljen zgradama Vrhovnog suda Hrvatske (sjever), Županijskog suda (istok), Arheološkog muzeja (zapad), Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (jug), Ministarstva vanjskih poslova (jugoistok)
- ime dobio na spomen na 300. godišnjicu bitke N.Š. Zrinjskog kod Sigeta








BONKASI
Bonkas = bombon
Kikič = Ki-ki bomboni
Kauguma, žvačka = žvakača guma
Preživati = žvakati žvakaču gumu
Mikič = lizalica
Cuclat = sisati
Čoksa = čokolada
Slatkač = sladoled

„Kaj preživaš tu kaugumu“ = zašto žvačeš tu žvakaču gumu






PIZZARIA ANTONIJO, PURGER, DVOJKA…
Zagreb je prije imao legendarne pizzarije. U njih smo išli vrlo rijetko, jednom, dva, najviše tri puta godišnje i odlazak u pizzerije je bio istinski doživljaj, zbog kojeg se nije spavalo noć prije od uzbuđenja. Pizzerija je bilo malo, ne kao danas nekoliko u svakom kvartu.

Purger na Trešnjevci u Ozaljskoj ulici bila je prva pizzeria, legandarno mjesto gdje smo gubili pizza-nevinost. Odličan ambijent. Purger i danas radi no osim identičnog ambijenta nema veze sa onom pizzom iz osamdesetih. Blijeda je to slika, ma ni to.

Antonio je bio vrhunska pizzeria u Ilici. Kultno mjesto bila je Dvojka na početku Nove Vesi na kućnom broju 2 u podrumu. Tu nikada nije bilo mjesta, a na stepenicama se čekao slobodan stol, red se znao protegnuti sve do Kaptola. Početkom devedesetih legendarne pizzerije su bile Diogeneš (na Dolcu) i Kamenita Vrata (prvi ulaz do Kamenitih vrata), te DG (i ona danas nije ni blijeda kopija nekadašnje pizzerie). Jedna bolja od drugih. Nema toga danas... sad se naručuju kvartovske pizze koje se najčešće jedu doma. Šteta.




SA LJETNOG KAMPA - 6. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

Četvrtak - 6. dan


dodaj naslov slici





































...nastavak u idućem postu...

Paradoks velikog izbora...

toco1980foto.blog.hr

odlazak...

usvijetutajni.blog.hr

Odavno nisam pisala...ne znam zašto zapravo, život je relativno miran pa valjda nisam imala potrebe za ispušnim ventilom. No eto, skupilo se sad malo tema, ovako pred kraj godine, kad malo rezimiramo.

Kolegi je umrla mama, pa je to nekako povuklo na temu, što bismo mi kada nas ne bude. Neki ne žele ni svijeće, drugi žele da ih se istrese u rijeku...ja...imam samo jednu molbu, da svira Imagine od Lenona. Nadam se da sam to dovoljno puta ponovila pred svojim bratom koji je dovoljno mlađi da bi trebao biti tu kad mene ne bude.

No, ono što me sad izulo iz cipela je tekst koji sam pročitala o demenciji, osobni, napisan tečno i iz duše...istinit ili ne, mene je baš sašio. Rasplakala sam se i zavapila, sve, samo to ne. Post je zapravo bio o ljubavi i tome kako slavimo prve korake, a nitko ne spominje one kasnije, teške.

Tata je uvijek govorio kako ti znanje nitko ne može uzeti. Oh, kako se prevario. Osjetila sam nakratko i na vlastitoj koži kako je to kad...tvoj um više nije tvoj. Trenutak koji te promijeni iz temelja, mene je srećom vratio neoštećenu. Možda i jaču i bolju, no itekako svjesnu da te život ponekad odneseeeeeeeeee....miljama daleko od doma. I tu ne možeš ništa, osim vjerovati.

Znam da su kojekakve rakčuge gadna stvar, da postoji bezbroj autoimunih gadnih bolesti, sve to...no, demencija mi se zaista čini kao nešto najstrašnije na svijetu. Polako zaboravljati tko si i što si, zaboravljati svoje najbliže, ostati u nekom trenutku u limbu i samo postojati... biti ljuštura osobe koja si bio nekada...povrijediti sve oko sebe, ne namjerno, no opet jednako duboko...

Pitam se, koji to dio nas ostaje vječan? I nakon što umremo? Jer nekako znam da postoji. Da li pamtimo sve, tko smo ikada bili jer vjerujem da i reinkarnacija postoji?
Što to izgubimo?

Možda je to kao uspon na planinu...samo dobijemo širu perspektivu.

Bubi

konobarica123.blog.hr

Tata je bio gromada, preko sto kila. Za trideset godina braka njemu i mami Zakoniti i ja poklonili smo par papigica tigrica. Bila je iza Konta trgovina, čini mi se da se zvala ZOO i tada, dobrih sad već preko kvarat stoljeća unatrag, nešto slično današnjim pet centrima.
Dakle, kupili papigice, krletku i sve popratno što treba. Barba nam je objasnio što i kako s papigicama vezano uz hranjenje i čišćenje. Na dan obljetnice, pojavili smo se kod mojih, uručili im krletku sa dvije raspjevane papigice. Bili su oduševljeni. Dečko je bio zeleno žuti, curka plavkasto bijela. Mama i tata su im nadjenuli imena. Bili su to nadimci kojima su oni jedno drugo zazivali u mladosti. Đoko i Soka. Slatko.
I lijepo je na zametskoj adresi trajao suživot dva para. Dok je mama u 15-15 aranžmanima lomila kičmu po Italiji, tata se uglavnom brinuo o pernato cvrkutavim novim članovima kućanstva.
Nakon nekog vremena, ljubavi i pažnji svog partnera a i njenih ljudi unatoč, Soka je odlučila otići. Ne odletjeti, već otići fizički. Najprije je tata primijetio da ne jede (krletka je bila blizu njegova mjesta za stolom), pa da stalno "kunja" i onda ju je jedno jutro pronašao izvrnutu na dnu krletke. Bilo je malo tuge, no kupili smo Đoki novu Soku i život je išao dalje, dok i nju nije sustiglo preseljenje... Nije nam bilo jasno što se Sokama ne sviđa u tom okruženju. Predlagali smo opet novu Soku, ali tata i mama su to kategorički odbili i rekli da je i Đoko dovoljan.
Ne znam kako je Đoki pak bilo u tom aranžmanu.
Tata je nazvao jedan dan. Vidno uzrujan, neka čim prije dođem jer mi ima nešto reć, pokazat i nije htio preko telefona. Stislo mi se malo, sjela sam u auto i sa drugog kraja grada dojurila u roditeljski dom.
Tati oči pune suza, "vidi, vidi...ja se jutros digao i on tu dole., molim te ti to riješi, ja ne mogu nikako." A neš ti frke, uginula papigica, pomislila sam. Tada sam tati suze u očima vidjela treći put. Prije toga zauvijek je izgubio mamu i brata.
Danas sam se te scene, kako je njega, gromadu od preko 100 kilograma satralo uginuće papigice od doslovno možda pet dekagrama a ja se tome čudom čudila, sjetila mnogo puta.
Vremenom, te neke životinjice, životinje ili živine s kojima smo odlučili kroz život postaju nam bitan sastavni dio života, članovi obitelji. Vežemo se, volimo ih, čuvamo, njegujemo, pazimo mi njih i oni nas.
Iza našeg Bubija dvije su infuzije, danas je primio treću. Prognoze su loše, pitanje je dana. Bubrežna infekcija galopira njegovim tjelešcem koje se u zadnjih nekoliko dana doslovno upolovilo. Mislili smo da ćemo danas morati odlučiti. Na svu sreću nismo morali.
Iako pitanje je dana kada će odluka morati biti donesena.
Došao nam je prije 12 godina kao tromjesečni mačić. Juniorka je htjela mačku ili psa, za psa nije bilo uvjeta i eto nama Bubija.
Izuzetno dobrog karaktera. Prijatelj sa ljudima, društven. Nešto manje je prijateljevao s mačkama u okolici, ali jednom se zaljubio i jednu bijelu macu doslovno doveo doma.
Jutro u strepnji, Juniorka je odradila veterinara i primitak vijesti o da ili ne... Prije toga, kada ga je malo pustila van, a ona otišla časkom do dućana po povratku nije ga mogla ni pronaći, ni dozvati. Nakon nekog vremena spazila ga je prilično daleko od zgrade na livadi kako polako klipsa u daljinu.
Možda je on još jutros osjetio da se bliži odlazak i krenuo. Možda smo odluku trebali donijeti jutros. Možda ćemo ovako svi još više patiti... Ne znam.
Jedno znam.
Ni vrijeme, ni godine, ni kilogrami ili dekagrami...
Povezanost, ljubav, davanje, primanje - nema to cijene.
Pomisao na konačni rastanak baš boli.
I puni oči suzama...

danas je...

hawkeye1306.blog.hr

18-698

danas je, za mene, vrlo tužan dan
moja lijepa velika kornjača, Učo
vjerovatno broji svoje posljednje sate




višetjedno liječenje nije dalo dobar ishod
jučer je još mogao podići glavu, danas više ne
znam da ima i gorih događaja u životu
svejedno, suze teku nezaustavljivo

Kad slika progovori

agava505.blog.hr

kad slika progovori
može izreći tisuću riječi
ova neka kaže samo kratko
hvala ti, draga,
i ove godine ukrasila si moj stol
ispeglala stolnjak i nadstolnjak
jer moja ruka još nije u funkciji...

(pohvalite me, usta moja
do daljnjeg tipkovnicu
masiram lijevom rukom...



slika:moja...

KAMENjE za KAMENJAR

komentatoricamicaa.blog.hr

jednom davno pročitala sam negdje , da pričati treba uvijek i o svemu.
jer, tišina među nama pretvara se u kamenje,
od kamenja nastaju zidovi
a zidovi postaju nepremostive daljine ...

zar i ovaj blog nema funkciju usmjerene komunikacije ?

Praznični...

pozitivka.blog.hr

Niti

aneta.blog.hr

Pod pepelom zvijezda, nebo je zatravljeno tugom, a čovjek sabijen na dno mraka, nemoćan da se odbrani od njega. Mali krugovi svjetlosti trepere u oku i duši, iskrsavaju podsvjesne slike vremena, zidovi otpora, a u nama raste čudesna snaga riječi, do krika, od kojeg će zadrhtati i čovjek i nebo.

Batina, kažu, posjeduje preimućstvo sažetog razgovora.

Dozrijevamo.
Dozrijevamo kao u snu ili na javi, svejedno, dozrijevamo svjesni činjenica, istine, opomena i
budimo se bez oružja.

Jednom nas tu, gde nas ima,
Neće biti.
Mi smo niti
Koje vežu nerođene sa mrtvima.
Stevan Raičković

DON

sewen.blog.hr

Ti imaš titulu Dona,
Al čuješ zvona,
Samo kad platit ti triba,
Jer ti si ka velika riba!

Ti imaš Dona zvanje,
Ti si Božije janje!
Ti imaš i znanje,
Za otimanje...

E moj mali Done,
Nisi ti za Maradone,
Nisi za Richarda Gera,
Samo Santana svira!
I samo Elvis piva,
Veljko Rogošić pliva...
E moj mali sitni,
Takvi su nebitni!

Al eto, ti si Don,
I nečem si drugom sklon!
Ne triba naglas reć,
Ma čut će se već...

Za svakodnevni hod srca...

agava505.blog.hr

....neka sve nas danas i uvijek, ova pjesma podsjeća
da svaka cesta, ma koliko vijugava bila, prepoznaje naše korake...

neka nas bodri na povjerenje, toplinu i blagost
neka bude svakodnevni hod srca
koje uči vjerovati, praštati i zahvaljivati....

Nikad nije kasno za želje

stella.blog.hr

Beč je samoj sebi obećala. Pokojni suprug je nikad
nije vodio tamo, iako je znao s društvom da se spakuje
u kola i ode na sajam… za nju nikad nije bilo mesta.
I iste te godine kad je upoznala Oriona, kockice su se
sklopile. S prijateljicom se dogovorila da se nađu na
sladoledu i dogovore za odmor. Našle su se tu i rođaka
i druga prijateljica.
“Nikako da se dogovorimo gde ćemo na odmor, a prvi
put ga koristimo istovremeno” reče Jelena.
“A što ne odete u Beč?” zapita Biljana.
“Zašto da ne?” reče Milena.
“Odlična ideja!” zaključi Ljera. I dogovor je sklopljen.
Dok ona bude ženila sina, Milena će rezervisati hotel
i karte za autobus, a Jelena će sa interneta pokupiti
sve što treba videti i probati. Tako i bi. Čim su krenule,
znale su da će biti sjajno. Prognoza vremena je
obećavala pet dana kiše i dva dana sunčano, pa su
za ta dva dana planirale otvorene lokacije, Donauturm,
Prater i Schoenbrunn. U novinama su našle obaveštenje
da se upravo u Beču otvara izložba Fride Kahlo.
A na licu mesta Beč im se otvorio kao knjiga. Čim su se
iskrcale, naišao je taksista Bobi, njihove gore list, i
odvezao ih do hotela, pansion “Residenz” u centru,
na obodu Ringa, iza leđa Rathaus. Prijatelji Milenini
savetovali su to mesto. Hans na recepciji oduševio se
što može vežbati jezik jer je poreklom iz Kikinde…
Dao im je pristup kompjuteru pa su svakog jutra mogle
pogledati prognozu vremena za taj dan i odabrati šta će
videti. Jelena bi odvojila listove s opisima lokacija i druge
papire s opisima jela koje treba probati. A mesta su se
sama otkrivala, ako bi rekle: ”Hm, tu negde treba da
je Demel!”, tabla bi im se stvorila u vidnom polju. Dok su
šetale oko Stephansdom, a ona svom prijatelju u Makarsku
poslala poruku, odmah je stigao odgovor: ”Svratite na
bečku šniclu obavezno!” i tako je jelovnik za taj dan bio
rešen. Na kraju odmora Milena je razočarano rekla
da nije videla spomenik Mocartu. “Okreni se, iza tebe
je!” nasmejala se Jelena.

Malo i o Slovencima hehe..

eurosmijeh.blog.hr

U Ljubljani vise nema disco klubova,
jer su se pobunili Hrvati, Talijani,
Austrijanci i Madjari da je preglasno!



Što nastane kada se u Sloveniji održava natjecanje
u bacanju kladiva? - Međunarodni incidenti!

Odlučili Slovenci da budu gluplji od Muje i Hase pa odlučili
napraviti most preko livade.
Nakon završenog posla, prije nego se uspjeli pohvaliti
evo ti Muje i Hase na mostu i pecaju.



Dosao Mujo s familijom na Slovensku granicu pa veli cariniku:
-"Cuj ba ja bi se zelio useliti u Sloveniju."
-"Nema problema,
samo morate poloziti test."
-"Kaki ba test?"
-"Morate preplivati Kupu!"
Nema sta, svi se skinu i skoce u Kupu, a kako Kupa bila nabujala,
Mujo jedva prepliva a Fata se s djecom podavi.
-"Poglec Mujo, su ti se zena in otroki podavili!"
-"Ko ih jebe, PREKLETI BOSANCI!"



Kako Slovenci mjere ubrzanje automobila?
Od 0 do granice!

U vlaku, u kupeu, sjede zgodna plavuša, časna sestra,
Hrvat i Slovenac. Uđe vlak u tunel, nastane totalni mrak i u
mraku se čuje masna šamarčina. Izađe vlak iz tunela, a
Slovenac se drži za obraz i gleda zbunjeno.
Misli se časna "Sigurno je ovaj prostak pipkao plavušu,
pa mu je ova vratila kako spada." Misli se plavuša "Sigurno je
ovaj išao pipkat mene, pa je slučajno dohvatio časnu, i
dobio po zubima." Misli se Slovenac "Sigurno je ovaj priprosti
Hrvat išao pipkat neku od ove dvije pa sam ja dobio šamarčinu
ni kriv ni dužan." Misli se Hrvat "Kad će opet tunel da ovom
Slovencu zaljepim još jednu zidarsku!"



Gdje se radi nova staza za F1? Oko Slovenije

Bosanac radio u Sloveniji i jedan ga Slovenac, kolega sa posla,
stalno zezao kako je glup! Na svaku njegovu uvredu Bosanac
mu odgovarao da nema dovoljno kalcijuma u organizmu! Došlo
vrijeme sistematskih pregleda i Slovencu doktor kaže da ima
deficit kalcijuma! Sav zaprepašten krene u potragu za
Bosancem da ga pita kako je to znao! Nakon što je našao
Bosanca, pitao ga je kako je znao za deficit kalcijuma,
na što će mu Bosanac odgovorit:
" Ja ti već tri godine jebem ženu, a tebi još rogovi nisu narasli!"



Na EU puzlama stoji etiketa:
Oprez,djeca mlada od 12 godina mogla bi progutati Sloveniju.



Iz kojeg razloga slovenski jezik nikada neće biti epski,
poput recimo crnogorskog? Uzmimo na primjer završetak
jednog epa, napisan junačkim crnogorskim: "...i onda mu je
s prokletim kopljem skroz-naskroz probo prsa junačka!"
A prevedimo sada istu tu rečenicu na slovenski: "...
in potem mu je z prekletimi palčkami
črez na črez prepičil cicke junačke!"