Jedno ime, u srce utisnuto.
Jedan trenutak u vreme urezan.
Jedan uzdah kad godine stanu.
Kad sjaj zvijezde eksplodira
u beskrajnim snovima,
u tren oka sve se mijenja.
Dubine snova govore
o nekome tko čezne.
Strasti, osjećaji, želje,
tisuću muka, sve se skupi.
Dok samo
jedan tračak nade ostaje.
Dobro je što ti držiš
ključeve mog srca.
Dobro je što su
moje želje smjele.
Upoznati te,
zagrliti te,
poljubiti te,
milovati te.
Učiniti te svojim
u vrtlogu strasti
poput iskrice vatre.
I svježi cvjetovi šuma
umiruju naše brige.
To su pupoljci života
i svježa voda
koja hrani našu žeđ.
Neka sve to
bude nezaboravak slatki,
nježan pogled
na neizvjesno sutra.
Tvoje ime
u moje
srce utisnuto.

15.01.2026., četvrtak

Ovdje sam



Udaljena od blogerske svakodnevice,
odmaknuta od ritma koji me inače nosi,
zastala sam u tišini vlastitih razloga
i dopustila vremenu da odradi svoje...
vraćam se poput jutarnjeg svjetla
koje se ponovno probija kroz prozor
sa sobom donosim mir kojeg sam pronašla
obilazeći neke vrlo važne adrese

nastavljam tamo gdje sam stala...

sve što je čekalo,
dočekat će svoj red
sve što je zastalo,
opet će teći...



vraćam se sabrana i spremna
nazočna
u tišini koja ne traži objašnjenje,
u dahu koji se sam od sebe vraća
na početak

nazočna sam
dok vrijeme prolazi pored mene
kao rijeka koja je naučila
da ne mora sve odnijeti

stojim u ovom trenutku
bez želje da ga promijenim,
bez straha da će pobjeći
ruke su mi prazne,
ali srce puno prostora

nazočna sam
u treptaju svjetla na zidu,
u neizgovorenoj riječi
koja ipak postoji

ne bježim u jučer
i ne protežem se prema sutra
jer, jučer je prošlost
a sutra je neizvjesnost...

ovdje sam...opet s vama
živa,
cijela,
tiha,
malo snena
ali budna

i to je dovoljno...



slike: moje

- 16:45 -

Komentari (12) -