Neobuzdani dječarac

četvrtak, 25.04.2024.

Travanj me uvijek dočeka nespremnu,
nepočešljanu, zamusanu,
dok radim stoj na glavi
s onim luckastim mirisima u zjenicama
nalik na dugo snivana putovanja.

A ove je godine upravo divljački i naglo procvao,
rascvao se pred mojim očima poput neobuzdana dječarca,
bacio torbu negdje u šipražje,
oduzeo mi mir,
otpleo prste promrzle, tutnuo mi u ruke
sve moguće instrumente, pa neka sviram,
improviziram
kako god znam i umijem.

Al ja plešem...kako ću svirati!

Komplimente koje mi taj isti travanj dodijeljuje
svakodnevno,
zataknuvši mi iza uha svakog jutra
neki sasvim drugi cvjetak,
zabranivši mi čak i da se zahvaljujem na nečem tako
očiglednom, bogomdanom,
ne mogu ne čuti ili pak smatrati običnim
podilaženjem.

Želi da se rascvatem i sama,
tu, znojna od plesa,
da imam cijeli svijet pod nogama,
sva nujna od zore ružoprste usnule mi na grudima,
da mu se podam u polju tratinčica,
neočekivano i pitomo
bez pitanja suvišnih i preteških očekivanja.

A sutra...
Sutra će opet dječački neobuzdano zaguslati pod mojim prozorima,
poljubiti mi pramen kose nehajno,
snubeći neku novu šljivu mladenku,
zaboraviti na sav moj cvat
svu moju zoru nagu
i svu moju ozarenost njegovim zanosom neodoljivim.



FB-IMG-1714020541683

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.