Blog.hr

sri

11/25

Ako je točno da aklohol ubija mikrobe,
onda su neki vozači automobila bolje
dezinficirani nego kirurški instrumenti!

Neki dan sam ostavio auto u parku, a kad sam se vratio
stražnja strana slupana. Pod brisačem sam našao poruku:
- "Slučajno sam se zabio u Vaš automobil.
Vidjelo me dosta ljudi.
Misle da Vam ostavljam ime i druge podatke.
E pa ne ostavljam."

Poštovani Sude!
Dana 02.03.2024. godine sam stvarno kraj ceste zamijetio
neki okrugli znak sa crvenim obrubom u kome je na bijeloj
podlozi stajao broj sedamdeset, ali pokraj tih brojeva nije
stajala nikakva oznaka koja označava mjernu jedinicu na što
se taj broj odnosi. Kako i sami znate Hrvatski sabor je Ukazom
o proglašenju Zakona o mjernim jedinicama od 10. lipnja 1993.
godine (NN 58/93) proglasio da su mjerne su jedinice određene
na temelju međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku
Hrvatsku i da su u RH zakonite mjerne jedinice SI sustava.
U toj uredbi piše da je mjera za duljinu metar,
a mjera za vrijeme je sekunda.
Izvedenica za brzinu je jedinica duljine kroz vrijeme.
Ne mogu si zamisliti da djelatnici Ministarstva unutarnjih
poslova krše jedan od temeljnih Zakona u RH. Dakle, ako
kod znaka nije napisana mjerna jedinica za pretpostaviti je
da se radi o mjeri koju je RH međunarodno prihvatila i
Zakonom ozakonila. Tako sam ja, cijenjeni sude, pretpostavio
da se radi o 70 m/s, odnosno nešto više od 250 km/h.
Kako sam ja vozio samo 180 km/h što je daleko ispod
dozvoljenih 70 m/s (252 km/h) molim da mi se vrati vozačka
dozvola koju su mi revnosni prometni policajci bespravno oduzeli.

Zbog pokrivanja duga u mirovinskom osiguranju
od 01. siječnja 2026. godine donesena su nova pravila u prometu:
1. Osiguranici stariji od 58 godina smiju pretrčavati cestu,
iako je crveno svjetlo na semaforu!
2. Osiguranici stariji od 63 godine su obavezni pretrčavati cestu,
kad je crveno svjetlo na semaforu.

Prometni policajac zaustavlja motorista koji je
stvarao užasnu buku. Motorista se opravdava:
- Ali, to je zbog toga što isprobavam novu vrstu motora.
- Odlično, onda isprobajte i novu vrstu kazne!

Kupuje Škot automobil.
- Koliko vam je ovaj ovdje? - upita prodavača.
- Osam tisuća eura.
- Koliko troši?
- Deset litara na sto kilometara.
- Skupo, skupo. A koliko stoji ovaj? - pokazuje prstom na sljedeći.
- Tri tisuće eura i troši šest litara.
- I to je skupo. A onaj mali tamo?
- Petsto eura.
- A troši?
Prodavaču je to već dojadilo, pa reče:
- Žlicu na sto kilometara!
- Žlicu za juhu ili za kavu?

Policajac: - Ovo što vi vozite ne može se ni nazvati automobilom!
Vozač mu odgovara: - Pa rekao sam vam,
zato i nemam vozačku dozvolu!

UPS ponovo pleše

stella.blog.hr

Znamo da je ples najbolja fizikalna terapija. Liječi
i tijelo i dušu. A po novijim istraživanjam, nabolja je
prevencija Alzheimera, jer se stalno prilagođavate
i učite nove obrasce.

Za beogradske plesače i mene lično veoma važna
vijest: UPS ponovo pleše. UPS= uživanje u plesu i smijehu.
Najbolji trener uz šalu veoma stručno nas uči plesnim
koracima i ispravlja dok ne izbrusimo ples do
najboljeg mogućeg.

Do korone i tijekom nje, UPS je plesao 4,5 godine.
Bile su to moje sretne godine.
Poželite nam trajanje.

uto

11/25

mozak jednog službenika

mcmlx.blog.hr

Filmovi poput "Savršene formule" (Bradley Cooper) i "Lucy" (Scarlett Johansson) su se poigravali idejom kako ljudi koriste samo 10 posto svog mozga - a oni koji "otključaju" veći postotak posjeduju moći poput beskonačnog pamćenja ili telekineze, između ostalog.
Zvuči primamljivo pa makar i pomisliti kako toliki dio mozga ostaje neiskorišten i zreo je za povećanje ljudskog potencijala, no to je ipak samo mit.

No davne 2007. godine zbio se slučaj jednog službenika koji je zaintrigirao kako znanost tako i javnost.
Priča ide ovako:
Kad je 44-godišnji muškarac iz Francuske počeo osjećati slabost u nozi, otišao je u bolnicu.
Nakon niza sveobuhvatnih pretraga su mu liječnici rekli -
da mu nedostaje veći dio mozga.
Muškarčeva lubanja bila je puna tekućine, a ostao je samo tanki sloj moždanog tkiva.
Stanje poznato kao hidrocefalus.
Živio je normalnim životom.
Imao obitelj.
Radio.
Glasovao na izborima.
Feštao...

Njegov IQ je testiran u vrijeme njegovih tegoba.
Ispostavilo se da je prosjek 84, što je malo ispod normalnog raspona.
Dakle, ova osoba možda nije bistra - ali je savršeno društveno sposobna", objašnjavao je neuropsihijatar (& kognitivni psiholog) koji je u tome vidio medicinsko čudo - ali i veliki izazov teorijama o svijesti.
To je bio tako zapanjujući slučaj.
Postavilo se pitanje kakvu veću lekciju nudi o našem mozgu?
Jedna od lekcija je kako je (neuro)plastičnost mozgavjerojatno sveprisutnija nego što smo mislili.
Zaista je nevjerojatno da mozak može nastaviti funkcionirati, manje-više, unutar normalnog raspona - vjerojatno s mnogo manje neurona nego u tipičnom mozgu.
Možda postoji i druga lekcija, ako vas zanima svijest - to je način na koji biološka aktivnost mozga proizvodi svijest.
Jedna ideja je kako svijest ovisi o sposobnosti mozga da uči.
Znači li to da ne postoji jedno područje mozga odgovorno za svijest?
Upravo tako.
Ovakvi slučajevi definitivno predstavljaju izazov za svaku teoriju svijesti koja ovisi o vrlo specifičnim neuroanatomskim pretpostavkama.
To je zapanjujući slučaj sposobnosti mozga da se prilagodi.

"Prilagodba naravi je vještina, ali prilagodba principa je zločin" (Thomas Paine)

#McGovernInsitute

Subotnja svjetlost od sto svijeća

potok42.blog.hr

Ljeti, u davno predtelevizijsko doba,
subotom se porodica okupljala
na dvorištu toplom od upijenog sunca.
Iz kuhinje bi, iz EI-Niš radija, dopirali
šlageri, šansone, starogradske.
rock je bio u blizini, ali još nije svratio.

Sijalica od sto svijeća osvjetljavala je
skladnost pripadništva i bacala sjene
oca, majke, bake, sina i kćeri
po zidu bijelom kao filmsko platno.
Radio-pjesmama kreketanjem su se
pridruživale žabe iz obližnjeg potoka
što se vukao, i presijecao cijeli gradu, i psi,
revni i vjerni, lajanjem i napinjanjem lanaca.

Sin je zamišljao da je u samom središtu
otoka sreće; kćer da je trebala iznijeti lutke;
otac da uskoro mora otputovati na teren;
majci je bilo žao patke koju će ujutro morati
zaklati, ispeći i poslužiti za nedjeljni ručak;
baka se sjećala neprežaljene bitange
koja ju je ostavila samu s malim djetetom.

Nomen Nescio

dvitririchi.blog.hr

Nisu ljudi samo kad umru nebitni. Nebitnost je sastavni dio života, a to je vidljivo i u našoj svakodnevici. Imamo svoje krugove, koji se sužavaju, a ne šire...kako je Rilke zamislio.
Dvi, tri rici... @ radi vjetra

Ljudi koji su ispali bitnima za čovječanstvo nisu se trudili postati bitni, to im je bila vjerojatno zadnja stvar o kojoj su razmisljali, to je vjerojatno i jedna o rijetkih stvari o kojoj uopće nikad nisu razmišljali.
Kako uopće postati bitan: posuditi od uspješnog rodijaka (onog za kojeg smatras da je super samo kad malo popije) sako, od pokojnog zeta (kojeg cijeli život smatras pedofilom i lopovom) postole, prodati prabakinu zemlju i uputiti se u bijeli ...svijet? Mislim, tako je uradio Mersudin, ali tko uopće poznaje Mersudina, tko je čuo za njega? Ni vi niste? Naravno da niste: za Mersudina nije čuo baš nitko, naravno, osobito - nitko bitan.
Ali to ne znači da Mersudin nije nikome bitan: svatko je nekome bitan, a najčešći je slučaj da je netko bitan samo sebi pa si tepa, baš kao i Mersudin, gledajući se u ogledalo: Znaš, nisi ti meni svatko.
Bitni, oni zaista bitni, su se posvetili nečemu jako, cijeli su se posvetili, svim svojim nebitnim bićem, za to im nije trebalo uopće motivacije, kako se ono kaže: intrizične? Ta posvećenost možda čak i nije bila njihov izbor, nego ih je jednostavno nešto jako važno, jako bitno... usrkalo. I postajući nebitni instrument, na koncu su ispali globalno i povijesno bitni. Neka ideja, neko područje, neka ... pitaj Bogatoga kakva vražja sila ih je obuzela, oduzela od sebebitnosti i bavljenja sobom i eto, predanošću i nekom nadnaravnom obuzetošću postanu bitni... mnogima. Kao Thompson, recimo. Ok, ok, krivi primjer - on je bitan samo Hrvatima, odnosno ekstremnoj nacionalističkoj desnici, onoj koja kad ne dr...niči, ispija etanol do besvijesti i nadahnuto laprda jedva razgovijetno, umalo smisleno, po kvartovskim crnim rupama.
Isus... to je pravi primjer bitnog lika za čovječanstvo.
Zato mu je Mersudinove mame tetka posvetila čitavu jednu sobu (da-da), priča se da je dala izraditi i oltar tamo i da po cijele dane moli. Kad se ne gluha svađa sa starim, ludim tetkom, naravno.
Teti od Mersudinove mame je netko rekao da je Isus od oca ostavljeno siroče i da mu se nije ni znalo tko mu je otac zapravo, pa da mu ga je mama izmislila. I da je izmislila neke okolnosti o začeću jer da se u ono vrijeme jednostavno nije smjelo u rodni list upisati u rubriku, ime oca: N.N. jer ... kamenovalo bi na smrt. Uostalom, kako bi se dijete osjećalo i kakve bi psihološke posljedice u životu imalo da mu je otac Netko Nebitan (N.N.).
Zato je napravila oltar i ni sa kime ne komunicira (ljudi su zli) osim sa Njime.
Mersudin, zapravo, nije ni bitno,-ali želim da vam kažem :D - se priklonio svim ženama iz daljnje i šire rodbine, govoreći da je on Isus Krist osobno i da je njegova muka istovjetna onoj pribitog na križ, INRI-ja, i hodao je od žene do žene koje su kršćanski suosjećajne (iza leđa ih je sve redom zvao babetinama) vapeći: "Oče moj, oče moj, zašto si me ostavio?"
Preuzeti identitet stare napaćene duše je pomalo hohstaplerski, ali eto...nije merusudin bilo tko pa je odabrao biti odabran.
Jungovski pomodno pomalo, a pomalo i po zakonu sudbinske slučajnosti, se sve poklopilo, a nesto izglumilo, toliko uvjerljivo da je Mersudin istinski povjerovao u to, jer sto ti je dobra gluma: pa to kada prevaris samoga sebe.
I onda postaneš uvjerljiv i drugima.
A žene Mersudinove?
Samilosne kakve već jesu, kakve moraju biti po božanskom nauku odgajane, osobito prema sirotom siročetu - kuhaju, prodaju nekretnine kupuju nove, bave se pretakanjem sirćeta iz supljeg u prazno. Bave se malo škudama, a malo i bogme Mersudinom. Puno mole Boga, jos vise telefoniraju, pa malo čak kunu, dapače i i proklinju... šire predaju o... Mersudinovoj muci.

A tko je zapravo Mersudin?
Pa i dalje je N. I N. Naravno. Sto bi drugo bio?

Ali nikad se ne zna...život piše ... sveto pismo.

NOVE RAZVODNICE

zgmazoretkinje.blog.hr

Zagrebačke mažoretkinje su dobile nove razvodnice:

- Elena Tašev**
- Lara Guberina**
- Lucija Kos Grabar**

Bravo cure i čuvajte nam tim!

- petak 14.11. u 9:00 Velesajam (Game week), o/o Suza
* plesni nastup S1A

- subota 22.11. u 13:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Varaždin), o/o ????

- četvrtak 30.11. u 15:30 KD V.Lisinski (Savjet za nacionalne manjine RH), o/o Suza

- subota 6.12. u 13:45 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Hajduk), o/o ????

- petak 12.12. u 17:00 Ivanec (team building do nedjelje 14.12. u 20 sati), o/o Tinana

- subota 20.12. u 16:30 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Lokomotiva), o/o ????

GRIPOVI, PUDER I DR.

Zagrebačke mažoretkinje troše jako puno na opremu štapova. Iako gripove (trake za štapove) kupuju mažoretkinje same za potrebe cijele godine, prije natjecanja (državnog i europskog) tim pribavi gripove i ostalu opremu. Stoga svake godine potrošimo:

- 110 grip traka
- 3 pudera (Anti-Fungal Powder sa Toinaftateom) za ruke
- 10 izolir traka

PREDAVANJE DJECE

Na treninzima Zagrebačkih mažoretkinja djeca starija od 10 godina mogu ići kući sama. No, ona stara 10 godina i mlađi predaju se isključivo u ruke roditelja.

Trener ne smije ostaviti mažoretkinju mlađu od 10 godina samu, te mora sa njom čekati roditelje, bez obzira koliko to trajalo. Bilo je slučajeva gdje su treneri sa mažoretkinjom čekali i više od jednog sata.

Jednako tako na svim koncertima i drugim aktivnostima djeca stara 10 godina i mlađi se predaju isključivo roditeljima u ruke i to po načelu jedno po jedno. Bez obzira koliko ovaj postupak trajao i ljutili se roditelji na dužinu trajanja postupka, isto se mora provoditi isključivo na ovaj način radi sigurnosti naših članova.

ZAGREBAČKA KATEDRALA

Puni naziv: Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Josipa i Ladislava

- prva katedrala po osnivanju biskupije u Zagrebu 1094. godine, na istom mjestu kao i danas (građena od 1102. do 1217.)

- u velikom potresu 1880. ozbiljno je oštećena katedrala sa jednim zvonikom, pa se nadogradnja i obnova povjerava Hermannu Bolleu, bečkom arhitekti, a prema nacrtima F. Schmidta
- u posljednjem potresu 22.6. srušilo se 15 metara južnog tornja, te pozlačeni križ visok 2,55 metara, a pomaknut je i sjeverni toranj
- u katedrali počivaju Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, Alojzije Stepinac, Eugen Kvaternik i drugi hrvatski velikani

Zanimljivi podaci o Katedrali
- ima osam satova, svaki promjera 3 metra i 20 cm, težak 600 kg, za sve zajedno utrošeno je 8 tona bronce i mjedi
- ima 8 zvona, najveće je zvono Presvetog Trojstva (1843. godina), teško čak 6,5 tona
- do sada je utrošeno preko 200 m3 kamena za obnovu katedrale
- najteži kamen na katedrali ima 2.750 kg
- obnovljeni kipovi Majke Božje i anđela teže 9.000 kg
- križevi na tornjevima su pozlačeni, dimenzija su 2,55 x 1,44 metara, teški 150 kg
- tornjevi katedrale visoki su 108 metara
- dimenzije katedrale su 77 x 48 metara i prima 5.000 vjernika
- katedrala ima ekstremno vrijednu riznicu
- u riznici se nalazi i relikvijar Sv.Križa kojeg je iz Jeruzalema donio 4. zagrebački biskup (1134.)

PURGER

Purger =Stari naziv za one koji su nekad živjeli na području Zagreba, dolazi od njemačke riječi burg, burger, a što znači grad, građanin. U zadnjih stotinjak godina da bi netko bio Purger mora biti rođen u Zagrebu, te njegovi roditelji i svi djede i bake moraju biti rođeni u Zagrebu ili u njemu živjeti bar 40 godina

Agramer, zagrepčanec = zagrepčan (rođen u Zagrebu ili u njemu živi 40 godina)
Agramerski, zagrebečki, purgerski = zagrebački
Purgerski šprehat = pričat zagrebački

“Oni su ti stara purgerska familija“ = To je stara obitelj zagrepčana u bar tri koljena
„On ti je pravi zagrepčanec“ = On je pravi zagrepčan
„To je tak agramerski“ = To je baš zagrebački
„Purgerska špreha“ = Zagrebačko narječje (sleng)

GRADSKA KAVANA

Na mjestu Gradske kavane (zgrada Zagrebačke banke na sjeveroistočnoj strani Trga bana Jelačića) prvo je bila kavana „K vječnom svjetlu“ u kojoj su se okupljali kartaši, skitnice i pijanci. 5.12.1931. na tom mjestu je otvorena Gradska kavana koja je uređena u stilu bečkih kavana, stilu koji Zagreb prati već preko 450 godina i kojim se ponosi. Čak i u vrijeme Kraljevine Jugoslavije gdje se što više nastojalo odvojiti Zagreb od bečke tradicije i silovati onu balkansku beogradsku čaršijsko-tursku tradiciju zagrepčanci su napravili bečku kavanu na koju su generacije bile ponosne. Kavanu je projektirao poznati arhitekt Ignjat Fisher. U njoj je obožavao sjediti čak i planetarno poznati Orson Welles.

Skoro 90 godina Gradska kavana je bila kultno mjesto okupljanja zagrebačke elite, pravih purgera, prijepodnevne kave uređenih penzionera, večernjih izlazaka zagrebačke kreme, glavnih gradskih događaja, komornih koncerata… Ona je nudila neku drugu, višu uslugu, ugodniju atmosferu, konobara koji su znali što pijete, „pristojniju“ vrhunsku kavu, bolju i nobel cugu (tamo je bilo baš svih najskupljih i najelitnijih pića), tamo su viđeniji zagrepčani pokazivali svoje najbolje.

I onda su došli neki moderni barbari i uništili Gradsku kavanu 2015. te otvorili mjesto za okupljanje klinaca „Johann Franck“. I da se razumijemo kavana poput ovog današnjeg „Francka“ je Zagrebu i te kako potrebna, više nego potrebna. Franck je brend star 131 godinu (od 1892.), koji ima superioran vrhunski proizvod, on je lendmark i ponos Zagreba koji je zaslužio kavanu takvog stila na glavnom gradskom trgu. No, toliko je praznih prostora i praznih kavana na Trgu gdje se moglo napraviti još jednu super kavanu poput „Francka“, ali u purgersku svetinju Gradske kavane, glavne kavane, bečke kavane se nije smjelo dirati. To je svetogrđe koje vapi do neba!!!! SRAMOTA!!!!!

SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 4. dio

fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja

...nastavak u idućem postu...

Martinje u Novom Vinodolskom

mcind.blog.hr

Novi Vinodolski se drži tradicije i uvijek ima zanimljiv program za Martinje.
Prvo ide propisani protokol krštenja vina .

Na trgu Vinodolskog zakona bude veselo uz glazbu. Bilo je i za pojesti a za mlađe slastice, sokovi i bezalk. pića.

Plakat koji poziva na ovu feštu.

Valjda ste većina drugi dan orni za nordijsko hodanje po okolici.

Ispred jedne konobe u gradu.

Imam nešto grožđa žlahtine na brajdi u vrtu ali se pozoba i podijeli kad dozori

Biž ča ! tebe nije nitko zvao.

Jelo koje može ići i kao smjesa za sarmu (kis. kupus, riža parboiled i integ. crvena i crna riža, crvena leća, sojine mrvice, razni začini, paprika, rajčica, maslin. ulje... , može nekad i ovako). I žlahtina iz Novljanskih vinograda.

Križaljkica štit 5x7, jednako vodoravno i okomito.
1. ? 2. Antički matematičar, izumitelj i astronom (Broj Pi, zakon uzgona...). 3. Vrst lopate za obrađivanje vrta. 4. Slovenski naziv za mjesec u kojem se bere grožđe. 5. Muljanje grožđa, nekad češće gaženjem nogama.

Malo i prigodnih premetaljki.

IZA DRVCA
STEVIN RITAM
ALAVI ZMAJ
LAŽAN HIT
GREŠAN IVA
ROB OGNJA

__ __ __
11. 11. je
Dan sv. Martina: Martinje
Dan hrvatskih knjižnica
Dan grada Belog Manastira
Dan grada Dugog Sela
Dan samaca
Dan sjećanja na žrtve Prvoga svjetskog rata

Pozor, trusno područje

agava505.blog.hr

Ako jutrom ranim odlučiš prošetati blogerskim stazama,
ako te putovi navedu na Agavin blog,
budi spreman na iznenađenja…
naoko mirno, mjesto, slično seoskoj idili,
dočekat će te pravi emocionalni potres s ozbiljnim posljedicama….
Agavin blog je ozbiljno trusno područje
tako je npr. jučer cvrkut ptica uplašio našu Mecu,
Viatrex javlja da mu se maca uznemirila,
Eura je dočekalo iznenađenje,
a i modrina nije ostala ravnodušna na cvrkut ptičica u pozadini…
ne vide se, samo se čuju i truju, do sada poznatu, mirnoću

odakle su se samo stvorile, i to baš na Agavinom blogu….
tako se blogerici prohtjelo….
na blogu vreba emocionalni potres kojeg savladavaju samo oni
koji su svjesni da ni sami ne znaju što ih je snašlo…

Kako sam se prevarila, bila sam ubijeđena da je moj blog nevino mjesto
gdje možeš započeti jutarnju šetnju livadama emocija…..
cvrkut ptica u pozadini dao je dojam da je ovaj blog emocionalna bomba
zamotana u pastelne boje Agavinog kulturnog bezobrazluka...

ali, ne boj se, odletjet će ptice u toplije krajeve,
Agavin kutak će postati šablonizirana prerija bezličnih zapisa i nejasnih htijenja,
blogerica će priznati da se malo poigrala,
uljudno će se ispričati,
u trenutku cvrkut će nestati,
ako ti jedna ptičica na rame sleti,
znaj poželjet će ti: “Drži se, prijatelju,
ušao si u ovaj blog kao u neku kafić
misleći da ćeš na miru popiti kavicu stiha ili pozitivne vibre,
a ustvari si ušao u trusno područje blogosfere
ušao si u Agavin emocionalni kaos...

Ne boj se, sve će biti okej…

fotka: moja, detalj iz mog kutka

Nesvjesno smo čekali...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Na vratima od Pila kula Bokar,
noć punog mjeseca, naše prvo
zajedničko ljeto, izljevi nježnosti.

Bila si nezavršena u mašti; kao da je vjetar
uporno brisao boje, rušio vizije željenih slika,
tako ni stranu prema kojoj je lelujao tvoj
pogled nisam mogao zamisliti. Izgledala si mi
postojeća van pogleda, u još nezamišljenim,
nepostojećim djelićima željene zbilje...

Bio si bezimen, nestvarno stvaran u snovima,
bio si nestvarno stvaran jahač mojim stazama,
donosioc poruka sa pustolovina tvojih puteva.
U nestvarno stvarnom pripadanju iluziji osjetih
moć davnih susreta, bio si prisutan u mislima,
u čekanju na sudbonosni susret, na s tobom
doživljenu noć kao što je ova!

Nesvjesno smo čekali ostvarenje iste vizije, vrijeme nije radilo protiv nas.

Dijana Jelčič

Kad nekog voliš