ASNV
Ako me sjećanje ne vara BUNS
Bez Uvrede Nadam Se JUOSP
Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sve Probleme KJMP
Koliko je meni poznato KJMV
Koliko ja mogu vidjeti PMNN
Po mišljenju nekih od nas PMSM
Po mom skromnom mišljenju PNDZ
Padoh na dupe od zaprepaštenja ŠBBDJB
Što Bi Bilo Da Je Bilo ŠBBKBB
Što Bi Bilo Kad Bi Bilo UBR
Usput budi rečeno
Moji znanstveni radovi, predavanja i bilješke
Radovi objavljeni na mrežnom sjedištu Academia.edu.
Ovdje su navedene poveznice (linkovi) na objavljene zapise na ovom blogu. Raspoređeni su u rubrike, a unutar svake rubrike po datumu objave, tako da je vremenski posljednji zapis prvi naveden. sPopiis rubrika:
1. SVJETONAZOR
1.1. Općenito
1.2. Ekologizam i okolišarstvo
1.3. Pacifizam i nenasilje
1.4. Slobodarstvo, aktivna demokracija, ekonomija za prirodu i zajednicu
1.5. Sekularni humanizam, univerizam, antiklerikalizam, skepticizam i filozofija
1.5.1. Univerzalistički mizantropizam
1.6. Feminizam i antirodizam
1.7. Antifašizam
1.8. Povijest treba razumjeti
1.9. Znanost je fascinantna
2. NOVINARSTVO (MOJI ČLANCI)
2.1. Agenda
2.2. Alertonline
2.3. Business.hr
2.4. H-alter
2.5. Narodni list
3. SLOBODA I DEMOKRACIJA
3.1. Teorija društvene akcije
3.2. Sloboda čovjeka i prava građanina
3.3. Klasna borba se zaoštrava
4. POKRETI I KAMPANJE
4.1. Slobodno i emancipirajuće obrazovanje
4.2. Anti NATO
4.3. Eko-događanja i komentari
4.3.1. Klimatske promjene
4.3.2. Razno
4.4. Eko kampanje, prosvjedi i okupljanja
4.4.1. Cvjetni trg i Varšavska
4.4.2. Razni eko-prosvjedi, okupljanja i uspjesi
4.5. Ljudska prava, demokracija i otpor nasilju
4.6. Protiv moralne panike
4.7. Razni prosvjedi - pozivi i izvještaji
4.8. Referendum o promjenama Zakona o radu
4.9. Razne akcije i kampanje
4.10. Antivladini prosvjedi (veljača-ožujak 2011.)
4.11. Društvena mreža građana (od travnja 2011.)
4.12. Volim Hrvatsku - DA za Europsku uniju!
4.13. Razotkrivanje sramotne hr wikipedije
5. UDRUGE (U kojima sam aktivan)
5.1. Hrvatska blogerska organizacija
5.2. Zajednica Humanitas
6. ZELENA POLITIKA I EKOLOŠKA EKONOMIJA
6.0. Zelena politika (od studenoga 2011.)
6.1. O urbanizmu i prostornom planiranju
6.2. O energetici, klimatskim promjenama i srodnim temama
6.3. Razne teme
6.4. Predsjednički izbori 2009.-2010.
6.5. Razno o Zelenoj listi
6.6. Zelena lista - djelatnosti podružnica
6.6.1. Zagreb
6.6.2. Ostali
6.7. Zelene stranke u svijetu
6.8. Povijest i razno
6.9. Ekološka ekonomija
7. VIJESTI, KOMENTARI I ANALIZE
7.1. Zagreb
7.2. Hrvatska
7.3. Svijet
8. POEZIJA, HUMOR, FOTOGRAFIJE I RAZNO
8.1. Moje pjesme
8.2. Fotografije i foto reportaže
8.3. Vicovi i ine šale
8.3.1. Slikovani komentari
8.4. Knjige i književnost
8.5. Šah
8.6. Kućni ljubimci
8.7. Osobnojavascript:%20void(0);
1. SVJETONAZOR
Ovdje su svrstani napisi koji govore o teoriji i strategiji. Podijeljeni su u grupe, po svjetonazorskim aspektima koje podržavam: ekologizam, pacifizam, slobodarstvo, univerizam, feminizam, aktivna demokracija te "Povijest treba razumjeti". Ti aspekti čine mrežu, vode jedan na drugi. Također, teorija koju podržavam vezana je s praksom - društvenom akcijom, pa su neki članci povezani s pojedinim akcijama i kampanjama.
1.4. Slobodarstvo, aktivna demokracija, ekonomija za prirodu i zajednicu
Ovdje sam izdvojio neke tekstove koji imaju načelni značaj. Za temu "aktivne demokracije" važni su također komentari uz kampanju "Ne u NATO", odnosno "Nato na referendum" - vidi dolje! Također razne druge teme, izvještaji i komentari dolje.
Mojih fotografija ima uz razne izvještaje s događanja, ponekad čak piše "foto reportaža" u nazivu članka. Ovdje navodim samo dnevnike u kojima su fotografije osnovni, a ne prateći sadržaj.
Energetika-Net – Portal koji, uz ostalo, donosi mnoge vijesti iz ekologije i obnovljivih izvora energije.
Okolišnonovinarstvo (blog) ZaMirZine – Novine za civilno društvo i urbanu kulturu, rubrika "Okoliš"
Donosim mrežne adrese nekih udruga i mreža udruga za okoliš u Hrvatskoj. Navedeni su samo sajtovi koji su "živi", donose vijesti o aktivnostima i druge sadržaje (ažurirano početkom listopada 2009.). Najbogatiji sadržaj donose sajtovi udruga "Kameleon", "Kneja", "Prijatelji životinja", "Zelena akcija" i "Zelena Istra".
Inicijativa "Pravo na grad" – Kampanja protiv prekomjerne ekonomske eksploatacije prostora na području grada Zagreba (protiv projekta "Cvjetni prolaz"), koju su pokrenule organizacije civilnoga društva s područja mladih i nezavisne kulture
1. Čovjek je dio prirodne cjeline biosfere, koja je ograničena.
2. ''Eko-logija'', kao znanost koja proučava temeljnu "logiku" djelovanja biosfere, nadređena je ''eko-nomiji'', koja je posebna vještina.
3. Ekonomija se ne može dugoročno zasnivati na neograničenom rastu.
4. Sve strategije i politike moraju se zasnivati na načelu održivosti.
5. Održivost podrazumijeva tri komponente, koje moraju biti zadovoljene: ekološka, socijalna i ekonomska.
6. Potreba za osobnim rastom jedna je od osnovnih potreba ljudskog bića. Ona se međutim mora okrenuti ka drugim vrijednostima, a ne materijalnom obilju i vladanju nad prirodom.
23.06.2013., nedjelja
Kad bogataši ulažu novac u nešto, siromasi se trebaju potruditi zaraditi
Još jedan tekst o našoj u posljednje vrijeme omiljenoj temi - skladištenju energije (vezano uz električnu energiju). Tehnologija, koja je upravo na prijelazu iz faze oglednih postrojenja u fazu tržišne ekspanzije.
Jedan od najvećih problema s mnogim oblicima obnovljive energije je nemogućnosti da ih se pohrani za vrijeme kad sunce ne sije ili vjetarn ne puše. Kako rastu impresivnim stopama, izgleda neminovnim razviti učinkovite oblike pohrane. Studiju o izgledima te industrije, “Energy Storage on the Grid”, objavio je tim istraživača iz "Pike Research". Oni predviđaju eksponencijalni rast segmenta dugotrajne pohrane ("long-duration energy storage", ili "bulk energy storage on the grid", ESG, masovno skladištenje na nivou mreže) u slijedećih devet godina. Od danas beznačajnog, predviđa se da će tijekom godine 2022. biti instalirano 14 GW ESG kapaciteta, odnosno kumulativno 2012.-2022. 56 GW.. U 2022. g., godišnji prihodi industrije biti će 30 milijardi USD. Ovo uključuje sve metode: baterije raznih vrsta, komprimirani zrak, reverzibilne HE idr.; očekuje se uvođenje brojnih inovacija.
Prema ovakvim stvarima, možemo se ponašati na dva osnovna načina:
A. zgražati se, kako bogate zemlje (Njemačka, Japan, Kina, SAD itd.) bez veze troše novac na gluposti, i reći da mi s tim ne želimo imat ništa – mi čemo gradit elektrane na fosilna goriva, možda i nuklearke, vjetar i sunce držati na par posto pa nam sustavi pohrane neće trebati;
ili nasuprot dva čimbenika:
B1. razmisliti, ako najuspješnije zemlje u nešto ulažu, možda za to ima valjanih razloga?
B2. posve pragmatički: ako će to tržište godine 2022. biti 30 milijarid dolara, u Europi možda trećinu od toga, možemo li nešto od toga i mi zaradit? Nekakvu tradiciju eletroindustrije imamo, fakultete koji proizvode inženjere imamo...
Pa ako nekako izvedemo, da Hrvatska zaradi 1% od tog europskog tržišta, to je 100 milijuna USD - nije za bacit! Gotovo dovoljno, da platimo uvozni ugljen za TE Plomin C!
Bivša ministrica zaštite okoliša, koja je istupila iz vladajuće stranke, daje podršku masovnim prosvjedima
Evo sjetih se, tko zna što me podsjetilo, moje frendice Marine, pa prenosim njen posljednji tekst.
U članku objavljenom u novinama "Folha de S. Paulo", redovna kolumnistica Marina Silva komentira aktualne prosvjede koji se događaju u Brazilu, slični tolikima drugima širom svijeta zadnjih godina.
Silva je aktivistica za okoliš, bivša senatorica i bivša ministrica okoliša u vladi Lula de Silve. Istupila je iz vladajuće Radničke stranke zbog neslaganja s njihovom politikom prema okolišu. Godine 2010. bila je kandidatkinja zelenih za predsjednicu, te dobila 20% (odnono 20 milijuna) glasova.
Postoji zajedničko svojstvo svih ovih prosvjeda, kaže Silva. Počinje s nekim jednostavnim simbolskim zahtjevom, 20 centavosa u Brazilu, stabla na trgu u Turskoj... Ali ono što je u pitanju je "demokratizacija demokracije". "Ljudi ne žele biti samo gledaoci, ne žele ulogu u koju ih guraju stranke koje drže monopol političkoga"; žele biti protagonisti, žele utjecati na promjene.
"Mnogi su brzi u tome da odbace ove pokrete", koje ona naziva graničnim pokretima, koje vode sami aktivisti a ne stranke ili karizmatski lider. "Danas sam vođa, sutra sam vođena, danas sam luk, sutra sam strijela", opisuje Silva. "Ne spasitelji/ce nacije, samo muškarci i žene koji rade zajedno."
"Brazil može naučiti da radi stvari drukčije: ni vječna tranzicija ni iznenadni izlivi, nego produktivni dijalog i kreativno proširenje demokracije. Bojite se vandalizma? Radite, gajeći kulturu mira."
Joj da je meni vlast... :-) (samo u energetici, zasad...)
Prenosim ovo s jedne diskusije na kolaborativnom blogu pollitika.com. "Izazov" koji mi je uputio jedan sugovornik, u diskusiji o posve drugoj temi, gdje je energetika bila usput spomenuta. Iako je na brzinu "istreseno iz rukava", pa molim da to imate na umu i ne budete prestrogi, vjerujem da može biti zanimljivo.
Da si na vlasti i da dobiješ od EU fondova pozamašnu multimilijonsku svotu da li bi prvih 6 mijeseci uložio u:
A) Nadoškolovavanje za mlade srednjoškolce i više struke u struci obnovljivih izvora
B) Otkupio prostore i sagradio pogone za proizvodnju elemenata obnovljivih izvora
C) Pokrenuo nešto treće
Jedini pošteni odgovor: ne znam. Ne mogu istresti odgovor iz rukava.
Ali evo, počeh nešto "trest iz rukava", pa ako ti se da čitat...
Ozbiljno govoreći, da se nađem u toj situaciji, pa, prvo bih se konzultirao s kompetentnim ljudima raznih struka i upućenosti, napravio pregled situacije, za sebe samog (pretpostavka je da stvarno osobno imam mandat da sam donosim odluke), pa onda vidio. Ne da "snimam situaciju" natenane, u beskonačnost, kako to mi (s našim "mentalitetom", vidi gore moju diskusiju s maramom) volimo, nego bih si odredio rok, mjesec dana ili tri mjeseca, i svojski se potrudio, da ga poštujem.
Sigurno ne bih sve bacio na jednu kartu. Što se tvojeg pitanja tiče, recimo, vjerojatno se ne bih bavio "otkupom prostora", nije fundamentalan problem. Vjeronatno ne bih sam gradio pogone, ima tko to može, mogao bih pogledati, kako s novcem koji imam iz raspolaganja maksimalno dobro stimulirati ulagače, smišljeno uložiti nešto pa da privućem više...
Tko zna, ako pažljivo pregledam, možda bih recimo garantirane otkupne cijene za struju iz FN panela bitno smanjio u odnosu na dosadašnje - vrlo vjerojatno bi i to bilo dovoljno! A s druge strane ukinuo ili bitno povećao godišnju kvotu, pogotovo za manje FN sustave, ispod 100 kW, ispod 30 ili 10 kW.
Pozvao bih kod sebe predstavnike one dvije tvornice FN panela koje danas postoje u Hrvatskoj i pitao ih kakva im vrsta podrške može pomoći da
A. prežive slijedeće dvije godine (jer je tržište u potresu, većina malih proizvođača već je propala ili će propasti) te
B. nakon toga rastu (jer će svjetsko tržište sigurno rasti, proizvođači koji prežive, mogu bitno rasti - poznata pojava u ekonomiji, s novom industrijom u naglom rastu).
Predstavnike Končara (vjetroelektrana) i druge, koji bi mogli proizvoditi vjetroelektrane ili pojedine dijelove, da maksimiramo udio domaće industrije u gradnjih slijedećh godina u Hrvatskoj, i možda se pojavimo i u izvozu, makar kao kooperanti velikih (Vestas - evo taman od njih kupujemo turbine).
Pogledao bih kako stojimo s proizvodnjom parnih kotlova, imamo li mi proizvodnju kotlova sa sagorijevanjem u fluidiziranom sloju za biomasu (nekad smo imali, TPK je to radio), i drugo za tu tehnologiju, to je područje, koje će još znatno ekspandirati, gradnja kogeneracija na biomasu, i u Hrvatskoj i vani.
Možda bih uložio u industrijsku špijunažu.
Pozvao bih kod sebe Matu Rimca i direktora DOK-ING-a pitao ih kako bi Hrvatska mogla izvući maksimum od njihovog rada. Može li Hrvatska imati tvornicu električnih automobila? Možda bi vrijedlio probat. Možda ne sami, ali sudjelovat - svi predviđaju, to je segment koji će bitno rasti. (Kontaktirao bih kalifornijsku kompaniju "Tesla Motors", porazmislio, može li se za našu propagandu sustavno koristiti činjenica da je Nikola Tesla iz Hrvatske) Sustavno bih se dao u potragu za drugim mogućim "Mate Rimcima" kojih kod nas možda ima.
Obrazovanje svakako, a također i znanost, sigurno bih pogledao, prvo kakvih sve kod nas ima znanstvenih ihstraživanja (neka znam naravno, sigurno ima nekih, koja ne znam). Istraživanje i razvoj, i poticaji proizvodnji, ne bih se vjerojatno bavio samom proizvodnjom niti gradnjom.
Svakako bih uložio u informiranje, propagandu, sustav savjetovanja. Tu kao novinar, specijalist za određena iskustva, imam i neko ekspertsko znanje, znatno se može unaprijediti ta suradnja znanstvenika, novinara, savjetnika, da običan građani i običan poduzetnik dobiju jasne, precizne informacije i upute. To je važno pitanje stila, da stručnjak surađuje s novinarom.
Neka propagandna kampanja, organiziranje dolaska ljudi u Hrvatsku ljudi iz Danske i Njemačke, raznih profila, aktivista, stručnjaka, ljudi iz vladinih institucija, da raznim segmentima javnosti u Hrvatskoj pričaju što rade, što su napravili i što još planiraju. Danska jer je mala a ipak među svjetskim liderima u niz područja energetike (ne samo vjetar) i zaštite okoliša, Njemačka jer je "Energiewende" danas pojam oko kojeg postoji nacionalni konsezus (a nekad je bila parola antinuklearnih freakova!).
Nijemci su sada počeli, uz FN sustave (kojih ima instaliranih 1,2 milijuna - a mi još nemamo niti 0,01% od toga), stimulirati i ugradnju baterija na nivou domaćinstava (od 1. svibnja). To je revolucionarna promjena, kao što su napravili spektakularni preokret s FN sustavima od 2006., danas ima 8 MW baterija instalirano - planiraju 5.000 do kraja 2017.. Mi možda to još ne trebamo stimulirati, ali treba jako dobro pratiti - dobro bih se upoznao s temom - naravno, ne osobno, nego bih našao 2-3 mlada eksperta koji još imaju nešto entuzijazma (ne prof.dr.sc. akademik... kojem je to još jedna tezga), da snime situaciju i podnesu mi izvještaj, sa onim "summary for policy makers", što ja kao policy maker mogu skužit. Ima li naša industrija potencijala da svlada te tehnologije i da uđemo na tržište koje se otvara?
Dakle, uvijek bih imao u vidu taj element, ekonomski, ne samo ekologistički, imamo puno ulaganja u obnovljive, netko će na tome zaradit, pa ajde da što više od toga budu Hrvati. Pisao sam o tome na fb stranici i blogu "Ekološka ekonomija" kako danas tržište radi u korist obnovljivih! Ali ne naprosto ajmo svi u slobodnu konkurenciju pa masakr i tko preživi taj je pravi hadžija, nego osmišljena državna industrijska politika. SVAKA zemlja u svijetu to ima, koliko god pričala o slobodnoj trgovini, pomaže ovako ili onako svojim tvrtkama (a povremeno se kefaju pred WTO o tome koje su metode poticaja prihvatljive, a koje ne).
Energetska obnova zgrada - ogromna tema! Znam da je potencijal golem, jer je stanje loše, konkretnu situaciju kod nas ne znam, opet bi našao nekog tko kuži, a ipak nije totalno umočen u sve klijentelističko-korupcijske mreže, da mi napravi izvještaj. Vjerojatno bih zanemario naše građevinske mastadonte, naprosto su previše navikli, KJMV*, na klasični način rada, puno obima, puno materijala, puno polukvalificirane radne snage... A ovdje treba ulagat prvenstveno u znanje. Tu naročito ono što rekoh gore o propagandi, informiranju, konzultiranju... "Energetski savjetnici" recimo, da idu okolo i gledaju tko ima sagrađenu kuću a nema ni žbuku, pa mu pozvone i kažu, gledajte, sigurno trošite puno na grijanje, možemo vam napraviti projekt (pa bih uveo da država plati dio projekta isl.) što treba napraviti, ugraditi stiropor na zidove, ostakliti južnu fasadu, puno tih mjera da se stvori "niskoenergetska kuća", ulaganje se kroz smanjene troškove grijanja vraća za par godina, a evo mi ćemo vam osigurat pogodan kredit, tako da vam rata kredita bude u najgorem slučaju jednaka smanjenom iznosu računa odnosno troška za gorivo, recimo na 8 godina, a nakon toga čista dobit za vas.
Pozvao bih ljude iz HEP-Operatera prijenosnog sustava da mi referiraju, što su napravili dosad na promjeni dizajna mreže u Dalmaciji i Hrvatskoj općenito, za prihvat veće proizvodnje iz VE, jer će to postati ključno usko grlo već negdje za godinu i pol, kad dođemo do razine od 400 MW instaliranih (a planirano je 1.200 do 2020., što bez ulaganja u mrežu ne ide). Što nisu napravili i zašto nisu? Da ne duljim sad, tu je cijeli set problema.
Ekološki pokret u pitanjima energetike zablokirao se u tome da gubi 99% vremena u kampanje protiv pojedinih nepopularnih objekata, ne sagledava cjelinu... Baš pišem o eko-pokretu u Hrv 1990-ih, tada je bila velika nacionalna kampanja protiv TE Lukovo Šugarje, 1997.-1998., to je bilo super. Sad su međutim i oni, KJTV*, učahurili u isti način rada, protiv Omble i TE Plomin 3. Pogledat, može li se uzdići to na viši nivo, da se strateški razmišlja (kao što spomenuh, "Energiewende" - od parole freakova, do nacionalnog konsezusa!).
Klimatske promjene: priča se o tome, ali političari i vrhovi uprave to ozbiljno ne shvaćaju. Propaganda prema Vladi isl., da stvarno prihvate i počnu gobvoriti o tome kako se i Hrvatska mora boriti protiv klimatskih promjena, da predjsenik vlade mora o tome govoriti i time se baviti, ne da je to gnjavaža kojom se zbog glupe EU birokracije moramo baviti, pa se time bavi jedan odsjek jednog nevažnog ministarstva. Ne znam kako bih ih prosvijetlo, stvarno, da se isčupaju iz kolotečine onoga što smatraju "ozbiljnom politikom". Možda bih neke potplatio, *ebi ga, može i to bit korisno ulaganje.... :-(
Propagirao bih i stimulirao zadruge, energetske, kao i obrtničke i poljoprivredne idr. koje ulažu i u energetiku. To je jedna od ključnih stvari i u Energiewende, većina tih sagrađenih VE, SE i biomase je u vlasništvu građana! To je jedna od najtežih, najkopleksnijih stvari, sukobljavamo se s tim našim nesretnim "mentalitetom", naime, da ljudi jedni drugim naprosto ne vjeruju. Zato su osuđeni bit kmetovi. Može se to ipak mijenjat, ne preko noći, mentalitet se mijenja tijekom desetljeća.
Ovo je nabacano, ima još toga što bih mogao ovako istrest kao mogućnosti. Dakle, recimo, ako sasvim ozbiljno shvatim tvoje pitanje kao da je realno: dao bih si rok od tri mjeseca, uz proračun koji smijem potrošiti na konzultante i druge troškove u tom periodu, našao hrpu ljudi koji će istraživat detalje a meni ostaje strateški posao sklapanja toga u cjelinu, pa se onda, to je strateška analiza, u strukturi uoče čvorišne točke i trendovima uska grla, i razrade mjere, da se neki novac i druge mogućnosti optimalno iskoriste, gdje ne najveći potencijalni rezultat, kako se ono kaže u ekonomiji... multiplikativni faktor mislim (ne puka mikroekonomska dobit, naravno, nego s gledišta strateških interesa, kako mojih uvjerenja kao ekologista, tako i Hrvatske kao države i njenih građana).
Ima stvari na kojima se radi, naravno, nešto se i napravi, ima recimo tečajeva za montere solarnih instalacija i za energetsku obnovu kuća isl, ima subvencija i promotivnih kampanja koješta, ali uglavnom, to vladajući političari i birokacija s mrzovoljom prihvaćaju, jednostavno ne kuže da svijet stvarno prolazi kroz kvalitativne promjene, da je ono što su nekad vikali freakovi danas jedna od stožernih osi svjetske politike i gospodarstva, nije tu naprosto "ajmo privuć strane investicije", pa uvodimo recimo feed-in tarifu jer nas gnjave ovi iz Europe kak je to super i trebamo, pa onda kaže tadašnji PPVRH da su to po njegovom veleumnom mišljenju "pseudoinvesticije", on to naprosto ne kuži, ne samo da ne zna konkretno tu industry i taj market, ne mora znati, nego je to jedan drugačji mentalitet, samo veliko je lijepo, tko će se zajebavati sa "100.000 solarnh krovova". S druge strane, neki entuzijasti nešto pokušavaju progurat, pa onda s godinama izgube entuzijazam i samo otaljavaju nekakav posao, kao stručnjaci ili u državnoj administraciji ili NVO-ima, na kojem nešto ipak zarade od nekih honorara, ako od toga nema rezultata jer se suočava sa blokadama onih koji vladaju/upravljaju i koji to jednostavno ne kuže, hja, tko će se s rogatim bosti... Kaj ja znam, možda bih uložio prvo u psihijatre. :-P
__________________
* KJMV = Koliko Ja Mogu Vidjeti
*KJTV = Kako Ja To Vidim
Nije EU raj, i u njoj se vode političke borbe, po raznim osnovama. To je vrlo složena zajednica, ogroman broj stvari se paralelno odigrava. Možete se durit u kutu kak vas nitko ne voli - pa, onda vas nitko ni neće voljet. A možete ući u igri i učit pravila. Hrpa rasprava se stalno događa, treba to konkretno pratiti. Sve se ne može, naravno, previše je toga, uostalom ne možeš ni stalno pratiti što sve dnevno rade sva naša ministarstva.
Budite pragmatični ljudi, pustimo to o izdajicama i domoljublju, pustimo parole, OK, ja sam tako nastupio, ali nije mi to inače svojstveno, samo okrećem parole koje stalno čujem, da sam izdajica, da mi je ispran mozak isl.. Sad smo ušli u to kolo, i treba plesati. I ako idemo konkretno, temu po temu, mogli bismo se često, konkretno složiti da imamo neki nacionalni interes kao Hrvatska, iako se inače razlikujemo.
Možemo se i svađat, kako se svađamo i inače. Ja npr. mislim da je za Hrvatsku dobro da gradi što manje termoelektrana na plin i ugljen a što više obnovljivih izvora, i u tome nam EU kroz razne politike može pomoći, Danska, Italija, Njemačka mogu nam biti primjeri za ugled... Netko možda misli da trebamo sagraditi nuklearku i to je njegovo pravo, i drugdje se te diskusije vode.
Ako se radi o "bogatašima", o "1%", o moći multinacionalki, gledajte, one su svakako tu i svakako svjetski povezani jer je kapital globalan, bila EU ili ne bila. A EU kao politička zajednica daje nam mogućnosti, da se i 99% udružuje u brojnim inicijatavima. Galamiti sad načelno kako si tužan zbog ulaska u kolo, nema svrhe.
Nije točno da EU-om upravljaju neizabrani ljudi, nije točno da se ne može utjecati, makar bili i mali, naravno, mi smo 1% stanovništva, ali što s tim - pa svatko od nas pojedinačno je 0,00003% građana Hrvatska, pe da li sjediš i plačeš jer si mali i nemaš utjecaja? OK, dobro, možda tako i činiš.
Evo sad pišem jedan rad o ekološkom pokretu u Hrvatskoj 1990-ih, mi smo iz "Zelene akcije" tada stvarno bili u Europi bez frustracija, organizirali smo jedan značajan skup npr. u Grožnjanu lipnja 1995, međunarodni dogovori NVO-a u procesu "Environment for Europe", znate li, što je značilo dobit 50-ak ljudi iz 20-ak zemalja u Hrvatskoj, još u doba rata? Tako se to radi, pustite cmizdrenje!
Ali kod nas postoji konkretan problem, da je pokret "Occupy" u svijetu globalan, a kod nas ksenofoban. :-(
Možda znate da je Marx pisao "proleteri nemaju domovinu", ali povijest je tekla drugačije, proleteri (tj. ljudi koji žive od svoga rada, ne imovine) su ograničeni granicama svojih domovina, često se među njima raspiruju ksenofobija i šovinizam i huška ih se jedne na druge, a kapital nema domovinu, svejedno mu je gdje će se oplođivati, glavno da izvuče svoj višak vrijednosti. Pa se možemo dakle mi proleteri ograničiti svaki u svoj tor i galamiti kako više volimo naš domaći krupni kapital, naše domaće kumove i grofove, nego strane proletere. Time gubimo unaprijed, na više načina.
Jedini način suproststavljanja moći kapitala, novca, bogataša jest horizontalna solidarnost, kod nas vidimo da ni toga nema na nacionalnoj razini, svako gleda svoje i fućka mu se kako je drugom, a kapital nema domovine, može Todorić kupiti Mercator a mogu možda i slovenci kupiti Konzum, mogla je Pliva biti prodana islandskoj tvrtki, a moglo je možda biti ii obrnuto... mala razlika za sitnež!
Mehanizmi EU pomažu izjednačavanju šansi, nasuprot slobodnome tržištu gdje, u utakmici načelno fer i poštenoj, velliki (ekonomski veliki, nije bitno kolika je zemlja) imaju prednost (kao što boksač od 100 kila ima prednost pred onim od 60).
Malešni Luxemburg je od početka u Ekonomskoj zajednici za ugljen i čeliki itd., pa njihova nacionalna samobitnost nakon 60 godina nije u pitanju, malena Finska stvorila je Nokiu, malena Danska "Vestas" (još uvijek svjetski lider u vjetroelektranama) itd.. Ne sjedite i ne cmizdrite, nego delajte!
Određen broj ljudi mahnito ponavlja "MRZIM PEDERE, MRZIM PEDERE, MRZIM PEDERE!", sami sebe dovode u trans, George Orwell je taj kolektivni fenomen odlično opisao u 1984. kao "Sat mržnje", a ja sam mu svjedočio 1980-ih na "mitinzima istine" u Srbiji; s druge strane, blejanje ovaca iz "Životinjske farme".
Ta grupacija ljudi, koji naprosto imaju potrebu nekoga mrziti (Šiptare, Srbe, komunjare, buržuaziju, pedere, Dalmoše, Purgere...) , što vidimo ovdje i drugdje po netu, inače, van toga, mogu pokazivati razumnost, ali kad dođe do teme koja ih "pali" koriste svoju psihičku energiju, kako intelektualnu tako i emotivnu, da svoje sposobnosti razmišljanja i empatije isključe, a kolektivni obred naravno tome pomaže. U nekim situacijama, mogu biti vrlo, vrlo opasni.
Organizacije fanatika kao što je Opus Dei grade na 1700 godina iskustva kršćanstva u gajenju mržnje prema Drugome. Da bi sebe uvjerili kako su na strani Dobra i kako će biti uvršteni među Pravednike, mnogi ljudi smatraju nužnim naći nekoga koga će proglasiti Zlim i boriti se protiv njega svim sredstvima.
Nasuprot ateističkoj dilemi, koju je s nenadmašnom snagom izrazio Dostojevski: »Ako nema Boga, sve je dozvoljeno« (zaključak koji međutim velika većina ateista ne prihvaća), oni slijede teističku postavku: »Ako je Bog na našoj strani, sve nam je dozvoljeno«. Naravno, da budemo pošteni, i unutar kršćanstva i same Rimokatoličke crkve uvijek je bilo i drugačijih, koji takvu postavku nisu prihvaćali.
"Rat kultura", kojem sada svjedočimo, vodi se tisućljećima.
Ovo sam napisao povodom diskusije o mojem ranijem tekstu "Mare i Kate se žene, da znate!" na kolaborativnom blogu pollitika.com. Bio je odgovor na to, pa prenosim ovdje i svoj dalji komentar. "Drvosjek" je nick čovjeka kojem odgovaram.
Prvo sam ovo označio kao spam, ali sam se predomislio. Neka ostane, kao dobra ilustracija. Jedino što Drvosjek ovdje stvarno kaže jest: "MRZIM PEDERE, MRZIM PEDERE, MRZIM PEDERE!", plus direktne prijetnje silom, koje pametniji od njega, organizatori ove kampanje, naravno neće izreći ("Što pametan misli, budala govori").
Ranije sam pisao, upravo povodom njegovog dječjeiskrenog pisanja, o sadističkoj omnipotentnoj fantaziji. Znate da djeca nekad mogu biti šokantno okrutna... Vidite ovdje, kako prostodušno svoje seksualne fantazije podastire svima na Svemrežju, od njih pravi politički stav (što projektira na druge) i najavljuje Armagedon: Što jače budete inzistirali to će otpor biti jači do eliminacije, tragičnog konačnog obračuna, pa smo opet 100-200 godina mirni. Zamisao, da bi on i njemu slični mogli u konačnom obračunu biti eliminirani, naravno, ne pada mu na pamet.
Postoji, na sreću, ipak i druga opcija, koja se realizira danas u nizu naprednijih zemalja: da nikakvog "konačnog obračuna" ni ne bude, nego da oni kojima je nezamislivo da nekog ne mrze budu postepeno potisnuti, postanu manjina koja više ne može nametnuti svoje stavove (što se dogodilo npr. u Francuskoj, koliko god bili glasni i aktivni).
Za to je potrebno manje od 100-200 godina – dovoljno je 10-20. Svijet se mijenja, ljudi se mijenjaju - ponekad čak i nabolje. (Da ste meni rekli 1982. da ću 2002. biti govornik na Gay Prideu, rekao bih vam da ste poludjeli.)
Gore nam je drvosjek naveo pet slika, iz kojih možemo očitati psihosocijalni problem potiskivanja agresivnih osjećaja, koji se onda oblikuju u sadistički fanzatijama i projeciraju na Drugog. Sadistička fantazija uključuje omnipotentnost, potpunu nadmoć; zamišljajući njeno ostvarenje, ne uzima se u obzir mogućnost da se bude slabiji. Oni su ,jad i bijeda, suočeni sa nasiljem, oni nemoćno kmeče (i time dodatno "iritiraju", odnosno pojačavaju sadistički užitak).
Slika nije diskurzivna, ne uključuje analizu situacije, ona holistički izražava sadističku fantaziju. Zato nam drvosjek ovdje daje dragocjeno svjedočenje o osobnoj psihi, ali i o sublimiranoj želji za razaranje, koja je u ovom ratu kultura prisutna na strani reakcionara.
On je prvo uživao u slici mase od desetina tisuća ljudi, koji bezbol palicama i drugim prikladnim sredstvima izražavaju svoj politički stav. Fantazija naravno ne uključuje mogućnost, koju bi analitički um predvidio, da se i druga strana na adekvatan način organizira i naoruža.
Zatim je tu serija više intimističkih slika, dragocjenih jer prikazuju fantazije u čistom obliku: puštanje Rotweilera na pedere (ne pomišljajući da bi ti "kržljavci" mogli reagirati braneći se pištoljem, nožem ili nekim priručnim oružjem i ubili psa). On bi "izbio zube", "objesio" i "ustrijelio", ne pomišljajući, da bi možda u takvom obračunu mogao izvući kraći kraj.
To je želja za moći, to je Dark Side of The Force. Suočeni smo u ovoj kampanji s provalom Negativiteta. To je mržnja prema Različitima, mržnja prema ideji da bilo tko na bilo koji račin može biti različiti od Nas. Ono što je ovdje neočekivano, jest koliko je ljudi to prepoznato i reagiralo, izražavajući svoj stav o nečemu na što inače ne bi obraćalo pažnju, izražavajući potporu onima, koji su u ovom trenutku na udaru (a svakto se nekad može naći na udaru zbog neke svoje osobine). Kao što su organizatori kampanje, tjerani moćnim sublimnim silama, uložili ogromnu energiju u formalno trivijalni zatjev, tako su i mnogi obični ljudi, vjernici i ateisti, prepoznali da se stvarno ne radi o marginalnom pitanju hoće li jednoga dana biti svake godine nekoliko desetaka ili možda stotina homoseksualnih vjenčanja u Hrvatskoj.
Pritom, međutim, stvarnost je u Culture Wars složenija nego u Star Wars. Sam Ješua ben Josef nam je ostavio upozorenje na ovakve ljude i situacije. »Takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove. I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim.« (2 Korinćanima, 11, 13-15)
Ovakve inicijative su klerikalne, ne vjerske: njih impresionira snaga Crkve kao institucije, ne simbolika krajnje nemoći Raspetoga.
U društvu spektakla,, mogu li ipak fantazije ostati ograničene samo na fantazije, kao što se recimo i sa sado-mazo seksualnim fantazijama obično događa (iživljavaju se kroz promatranje pornografije ili kroz igru s voljnim partnerom)? Da ipak izbjegnemo da zasad simbolički nasilnici krenu s pravim nasiljem, što ga Drvosjek zaziva? Jedno valjano sredstvo jest da im bude jasno kako mogu biti i slabiji. Ovdje je važno: malobrojniji. Klerikalno-etnocentristički vrijednosno-stavovski sustav nije dominantan u Hrvatskoj, a ovdje su postigli, da se ostali, inače razjedinjeni, okupe protiv njih.
Facebook stranice naravno nisu pouzdanoi mjerilo, ali ipak vrijedi navesti (ažurirani brojevi 14. lipnja 2013.:):
Iako je referendum sam po sebi bezvezan, jesam za to da ga se raspiše, ako su naravno stvarno prikupili dovoljno pravovaljanih potpisa, te da se odredi dovoljno dugačak rok od trenutka odluke do održavanja, kako je uobičajeno u zemljama koje inače održavaju referendume, najmanje šest mjeseci. Tako bi se strasti valjda bar donekle ispuhale i otvorio određeni prostor za artikulaciju, ne samo isijavanje neartikuliranih fantazija i automatsko ponavljanje ideoloških formula. Prema mom dubokom uvjerenju, na referendumu ne bi dobili više od 40% glasova i tako bi bar na neko vrijeme morali prestati pretendirati da predstavljaju veliku većinu Hrvata.
Htio sam biti savjestan i pravedan, pa sam pružio podršku ljudima iz Fužina, koja se protiv gradnji vjetroelektrane, na lokaciji, za koju sam gledajući dokumentaciju i argumente povjerovao, da jest sporna. (Vidi članak Spor oko Vjetroelektrane Fužine se nastavlja na blogu "Ekološka ekonomija".)
Ustanovilo se nažalost da se radi o seljačinama, koji se služe lažima, i ćiji je motiv očito jedino to, da od investitora izvuku nešto više nego obećanih 2% prihoda, koje bi općina dobivala na ime rente.
Eto, ostario, ali pameti nisam došao! Uvijek iznova naivno povjerujem da je nekome stalo do pravde. Nisam na nivou samoproklamirane filozofije univerzalističog mizantropizma.
Oni su naime, navodno, tijekom prikupljanja potpisa »iskusili mnoga vrijeđanja, ponižavanja i fizičke napade« (nisam međutim vidio potvrdu u nekom policijskom izvješću ili nekom drugom nezavisnom izvoru). A sad, pilatski peru ruke i pozivaju građane »da ne nasjedaju na moguće provokacije tijekom Gay Pridea u Splitu i Zagrebu«. Jer, znate što je njihov cilj? Da se »izbjegnu situacije kao u Francuskoj i nekim drugim državama u kojima se nasiljem na ulicama rješavaju pitanja na koja građani mogu demokratskim putem, u miru, dati odgovor«.
Eh, a tko će to krenut s nasiljem, kao prije dvije godine u Splitu, pitam se pitam? Ma neee, nisu to oni, to su Neki Drugi, ali nisu oni znate prvi krivci, nego Oni Prvi, koji su ih provocirali. Ak bi se zezali... Kao u dječjoj igri "lanca probijanca": »Ako ne daš milom, dat ćeš silom!« Ali, kao u toj igri, ako se protivnici čvrsto drže za ruke, možeš i ostat bez vojske.
Svaka akcija (provokacija) izaziva reakciju. Permisivistička (liberalna) javnost naglo je postala aktivna, kao reakcija na kampanju "neokonzervativnih revolucionara". U "Ratu kultura" (bolji prevod na hrvatski od "Culture war" nego "kulturni rat") nakon dobre strateške pripreme silovito su su iz gerile krenuli i frontalni sukob. I u kratkom roku našli se suočeni s frontom otpora. U ratu kultura nema Blitzkreiga!
I sad će se desiti da će registrirana partnerstva izmjenama zakona dobiti niz prava, koja su dosad bila vezana samo uz bračnu zajednicu. A može biti referendum, da to nećemo zvati "brak".
Zapravo bi im Le Zbor na Prajdu slijedeće godine trebao otpjevat' "Od sveg ti srca fala..."
He-he, evo zgodno se pogodilo danas, opet u splitskim novinama. Evo što onima što se toliko pjene zbog tuđih seksualnih navada zapravo treba. Da ne gnjave druge svojim frustracijama!