Pregled posta

Mržnja kao osnov političkoga stava

Određen broj ljudi mahnito ponavlja "MRZIM PEDERE, MRZIM PEDERE, MRZIM PEDERE!", sami sebe dovode u trans, George Orwell je taj kolektivni fenomen odlično opisao u 1984. kao "Sat mržnje", a ja sam mu svjedočio 1980-ih na "mitinzima istine" u Srbiji; s druge strane, blejanje ovaca iz "Životinjske farme".

Ta grupacija ljudi, koji naprosto imaju potrebu nekoga mrziti (Šiptare, Srbe, komunjare, buržuaziju, pedere, Dalmoše, Purgere...) , što vidimo ovdje i drugdje po netu, inače, van toga, mogu pokazivati razumnost, ali kad dođe do teme koja ih "pali" koriste svoju psihičku energiju, kako intelektualnu tako i emotivnu, da svoje sposobnosti razmišljanja i empatije isključe, a kolektivni obred naravno tome pomaže. U nekim situacijama, mogu biti vrlo, vrlo opasni.

Organizacije fanatika kao što je Opus Dei grade na 1700 godina iskustva kršćanstva u gajenju mržnje prema Drugome. Da bi sebe uvjerili kako su na strani Dobra i kako će biti uvršteni među Pravednike, mnogi ljudi smatraju nužnim naći nekoga koga će proglasiti Zlim i boriti se protiv njega svim sredstvima.

Nasuprot ateističkoj dilemi, koju je s nenadmašnom snagom izrazio Dostojevski: »Ako nema Boga, sve je dozvoljeno« (zaključak koji međutim velika većina ateista ne prihvaća), oni slijede teističku postavku: »Ako je Bog na našoj strani, sve nam je dozvoljeno«. Naravno, da budemo pošteni, i unutar kršćanstva i same Rimokatoličke crkve uvijek je bilo i drugačijih, koji takvu postavku nisu prihvaćali.

"Rat kultura", kojem sada svjedočimo, vodi se tisućljećima.

Na svom blogu Mudroljublje objavio sam jedan zahtjevniji tekst, koji se bavi analizom argumentacije u članku jednog britanskog protivnika gay braka, koji je preveden na hrvatski i kopipejstaju ga okolo po SvemrežjU: Prividno liberalna argumentacija protiv istospolnog braka

Naknadno dodano:

Ovo sam napisao povodom diskusije o mojem ranijem tekstu "Mare i Kate se žene, da znate!" na kolaborativnom blogu pollitika.com. Bio je odgovor na to, pa prenosim ovdje i svoj dalji komentar. "Drvosjek" je nick čovjeka kojem odgovaram.

Drvosjek piše zajebi ti to Zorane (...), kao odgovor na moj gornji komentar, u kojem se s pravom prepoznao: Određen broj ljudi mahnito ponavlja "MRZIM PEDERE, MRZIM PEDERE, MRZIM PEDERE!", sami sebe dovode u trans.

Prvo sam ovo označio kao spam, ali sam se predomislio. Neka ostane, kao dobra ilustracija. Jedino što Drvosjek ovdje stvarno kaže jest: "MRZIM PEDERE, MRZIM PEDERE, MRZIM PEDERE!", plus direktne prijetnje silom, koje pametniji od njega, organizatori ove kampanje, naravno neće izreći ("Što pametan misli, budala govori").

Ranije sam pisao, upravo povodom njegovog dječjeiskrenog pisanja, o sadističkoj omnipotentnoj fantaziji. Znate da djeca nekad mogu biti šokantno okrutna... Vidite ovdje, kako prostodušno svoje seksualne fantazije podastire svima na Svemrežju, od njih pravi politički stav (što projektira na druge) i najavljuje Armagedon: Što jače budete inzistirali to će otpor biti jači do eliminacije, tragičnog konačnog obračuna, pa smo opet 100-200 godina mirni. Zamisao, da bi on i njemu slični mogli u konačnom obračunu biti eliminirani, naravno, ne pada mu na pamet.

Postoji, na sreću, ipak i druga opcija, koja se realizira danas u nizu naprednijih zemalja: da nikakvog "konačnog obračuna" ni ne bude, nego da oni kojima je nezamislivo da nekog ne mrze budu postepeno potisnuti, postanu manjina koja više ne može nametnuti svoje stavove (što se dogodilo npr. u Francuskoj, koliko god bili glasni i aktivni).

Za to je potrebno manje od 100-200 godina – dovoljno je 10-20. Svijet se mijenja, ljudi se mijenjaju - ponekad čak i nabolje. (Da ste meni rekli 1982. da ću 2002. biti govornik na Gay Prideu, rekao bih vam da ste poludjeli.)


Radi kompletnosti...

...neka sve bude na jednom mjestu, prenosim i svoj raniji komentar naslovljen Projekcija sadističkih fantazija.

Gore nam je drvosjek naveo pet slika, iz kojih možemo očitati psihosocijalni problem potiskivanja agresivnih osjećaja, koji se onda oblikuju u sadistički fanzatijama i projeciraju na Drugog. Sadistička fantazija uključuje omnipotentnost, potpunu nadmoć; zamišljajući njeno ostvarenje, ne uzima se u obzir mogućnost da se bude slabiji. Oni su ,jad i bijeda, suočeni sa nasiljem, oni nemoćno kmeče (i time dodatno "iritiraju", odnosno pojačavaju sadistički užitak).

Slika nije diskurzivna, ne uključuje analizu situacije, ona holistički izražava sadističku fantaziju. Zato nam drvosjek ovdje daje dragocjeno svjedočenje o osobnoj psihi, ali i o sublimiranoj želji za razaranje, koja je u ovom ratu kultura prisutna na strani reakcionara.

On je prvo uživao u slici mase od desetina tisuća ljudi, koji bezbol palicama i drugim prikladnim sredstvima izražavaju svoj politički stav. Fantazija naravno ne uključuje mogućnost, koju bi analitički um predvidio, da se i druga strana na adekvatan način organizira i naoruža.

Zatim je tu serija više intimističkih slika, dragocjenih jer prikazuju fantazije u čistom obliku: puštanje Rotweilera na pedere (ne pomišljajući da bi ti "kržljavci" mogli reagirati braneći se pištoljem, nožem ili nekim priručnim oružjem i ubili psa). On bi "izbio zube", "objesio" i "ustrijelio", ne pomišljajući, da bi možda u takvom obračunu mogao izvući kraći kraj.

To je želja za moći, to je Dark Side of The Force. Suočeni smo u ovoj kampanji s provalom Negativiteta. To je mržnja prema Različitima, mržnja prema ideji da bilo tko na bilo koji račin može biti različiti od Nas. Ono što je ovdje neočekivano, jest koliko je ljudi to prepoznato i reagiralo, izražavajući svoj stav o nečemu na što inače ne bi obraćalo pažnju, izražavajući potporu onima, koji su u ovom trenutku na udaru (a svakto se nekad može naći na udaru zbog neke svoje osobine). Kao što su organizatori kampanje, tjerani moćnim sublimnim silama, uložili ogromnu energiju u formalno trivijalni zatjev, tako su i mnogi obični ljudi, vjernici i ateisti, prepoznali da se stvarno ne radi o marginalnom pitanju hoće li jednoga dana biti svake godine nekoliko desetaka ili možda stotina homoseksualnih vjenčanja u Hrvatskoj.

Pritom, međutim, stvarnost je u Culture Wars složenija nego u Star Wars. Sam Ješua ben Josef nam je ostavio upozorenje na ovakve ljude i situacije. »Takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove. I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim.« (2 Korinćanima, 11, 13-15)

Ovakve inicijative su klerikalne, ne vjerske: njih impresionira snaga Crkve kao institucije, ne simbolika krajnje nemoći Raspetoga.

U društvu spektakla,, mogu li ipak fantazije ostati ograničene samo na fantazije, kao što se recimo i sa sado-mazo seksualnim fantazijama obično događa (iživljavaju se kroz promatranje pornografije ili kroz igru s voljnim partnerom)? Da ipak izbjegnemo da zasad simbolički nasilnici krenu s pravim nasiljem, što ga Drvosjek zaziva? Jedno valjano sredstvo jest da im bude jasno kako mogu biti i slabiji. Ovdje je važno: malobrojniji. Klerikalno-etnocentristički vrijednosno-stavovski sustav nije dominantan u Hrvatskoj, a ovdje su postigli, da se ostali, inače razjedinjeni, okupe protiv njih.

Facebook stranice naravno nisu pouzdanoi mjerilo, ali ipak vrijedi navesti (ažurirani brojevi 14. lipnja 2013.:):

Facebook stranica "U ime obitelji": 23.512 lajkova

Facebook stranica "U ime svake obitelji": 33.755 lajkova.

I na forum.hr, na anketi o ovoj inicijativi za referendum, 64% od 1318 glasova je protiv.

Iako je referendum sam po sebi bezvezan, jesam za to da ga se raspiše, ako su naravno stvarno prikupili dovoljno pravovaljanih potpisa, te da se odredi dovoljno dugačak rok od trenutka odluke do održavanja, kako je uobičajeno u zemljama koje inače održavaju referendume, najmanje šest mjeseci. Tako bi se strasti valjda bar donekle ispuhale i otvorio određeni prostor za artikulaciju, ne samo isijavanje neartikuliranih fantazija i automatsko ponavljanje ideoloških formula. Prema mom dubokom uvjerenju, na referendumu ne bi dobili više od 40% glasova i tako bi bar na neko vrijeme morali prestati pretendirati da predstavljaju veliku većinu Hrvata.

Post je objavljen 14.06.2013. u 16:05 sati.