Prenosim svoj komentar na fb-u, događaj DANI ŽALOSTI POVODOM ULASKA U EU
Nije EU raj, i u njoj se vode političke borbe, po raznim osnovama. To je vrlo složena zajednica, ogroman broj stvari se paralelno odigrava. Možete se durit u kutu kak vas nitko ne voli - pa, onda vas nitko ni neće voljet. A možete ući u igri i učit pravila. Hrpa rasprava se stalno događa, treba to konkretno pratiti. Sve se ne može, naravno, previše je toga, uostalom ne možeš ni stalno pratiti što sve dnevno rade sva naša ministarstva.
Budite pragmatični ljudi, pustimo to o izdajicama i domoljublju, pustimo parole, OK, ja sam tako nastupio, ali nije mi to inače svojstveno, samo okrećem parole koje stalno čujem, da sam izdajica, da mi je ispran mozak isl.. Sad smo ušli u to kolo, i treba plesati. I ako idemo konkretno, temu po temu, mogli bismo se često, konkretno složiti da imamo neki nacionalni interes kao Hrvatska, iako se inače razlikujemo.
Možemo se i svađat, kako se svađamo i inače. Ja npr. mislim da je za Hrvatsku dobro da gradi što manje termoelektrana na plin i ugljen a što više obnovljivih izvora, i u tome nam EU kroz razne politike može pomoći, Danska, Italija, Njemačka mogu nam biti primjeri za ugled... Netko možda misli da trebamo sagraditi nuklearku i to je njegovo pravo, i drugdje se te diskusije vode.
Ako se radi o "bogatašima", o "1%", o moći multinacionalki, gledajte, one su svakako tu i svakako svjetski povezani jer je kapital globalan, bila EU ili ne bila. A EU kao politička zajednica daje nam mogućnosti, da se i 99% udružuje u brojnim inicijatavima. Galamiti sad načelno kako si tužan zbog ulaska u kolo, nema svrhe.
Nije točno da EU-om upravljaju neizabrani ljudi, nije točno da se ne može utjecati, makar bili i mali, naravno, mi smo 1% stanovništva, ali što s tim - pa svatko od nas pojedinačno je 0,00003% građana Hrvatska, pe da li sjediš i plačeš jer si mali i nemaš utjecaja? OK, dobro, možda tako i činiš.
Evo sad pišem jedan rad o ekološkom pokretu u Hrvatskoj 1990-ih, mi smo iz "Zelene akcije" tada stvarno bili u Europi bez frustracija, organizirali smo jedan značajan skup npr. u Grožnjanu lipnja 1995, međunarodni dogovori NVO-a u procesu "Environment for Europe", znate li, što je značilo dobit 50-ak ljudi iz 20-ak zemalja u Hrvatskoj, još u doba rata? Tako se to radi, pustite cmizdrenje!
Ali kod nas postoji konkretan problem, da je pokret "Occupy" u svijetu globalan, a kod nas ksenofoban. :-(
Možda znate da je Marx pisao "proleteri nemaju domovinu", ali povijest je tekla drugačije, proleteri (tj. ljudi koji žive od svoga rada, ne imovine) su ograničeni granicama svojih domovina, često se među njima raspiruju ksenofobija i šovinizam i huška ih se jedne na druge, a kapital nema domovinu, svejedno mu je gdje će se oplođivati, glavno da izvuče svoj višak vrijednosti. Pa se možemo dakle mi proleteri ograničiti svaki u svoj tor i galamiti kako više volimo naš domaći krupni kapital, naše domaće kumove i grofove, nego strane proletere. Time gubimo unaprijed, na više načina.
Jedini način suproststavljanja moći kapitala, novca, bogataša jest horizontalna solidarnost, kod nas vidimo da ni toga nema na nacionalnoj razini, svako gleda svoje i fućka mu se kako je drugom, a kapital nema domovine, može Todorić kupiti Mercator a mogu možda i slovenci kupiti Konzum, mogla je Pliva biti prodana islandskoj tvrtki, a moglo je možda biti ii obrnuto... mala razlika za sitnež!
Mehanizmi EU pomažu izjednačavanju šansi, nasuprot slobodnome tržištu gdje, u utakmici načelno fer i poštenoj, velliki (ekonomski veliki, nije bitno kolika je zemlja) imaju prednost (kao što boksač od 100 kila ima prednost pred onim od 60).
Malešni Luxemburg je od početka u Ekonomskoj zajednici za ugljen i čeliki itd., pa njihova nacionalna samobitnost nakon 60 godina nije u pitanju, malena Finska stvorila je Nokiu, malena Danska "Vestas" (još uvijek svjetski lider u vjetroelektranama) itd.. Ne sjedite i ne cmizdrite, nego delajte!
Post je objavljen 17.06.2013. u 19:52 sati.