ASNV
Ako me sjećanje ne vara BUNS
Bez Uvrede Nadam Se JUOSP
Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sve Probleme KJMP
Koliko je meni poznato KJMV
Koliko ja mogu vidjeti PMNN
Po mišljenju nekih od nas PMSM
Po mom skromnom mišljenju PNDZ
Padoh na dupe od zaprepaštenja ŠBBDJB
Što Bi Bilo Da Je Bilo ŠBBKBB
Što Bi Bilo Kad Bi Bilo UBR
Usput budi rečeno
Moji znanstveni radovi, predavanja i bilješke
Radovi objavljeni na mrežnom sjedištu Academia.edu.
Ovdje su navedene poveznice (linkovi) na objavljene zapise na ovom blogu. Raspoređeni su u rubrike, a unutar svake rubrike po datumu objave, tako da je vremenski posljednji zapis prvi naveden. sPopiis rubrika:
1. SVJETONAZOR
1.1. Općenito
1.2. Ekologizam i okolišarstvo
1.3. Pacifizam i nenasilje
1.4. Slobodarstvo, aktivna demokracija, ekonomija za prirodu i zajednicu
1.5. Sekularni humanizam, univerizam, antiklerikalizam, skepticizam i filozofija
1.5.1. Univerzalistički mizantropizam
1.6. Feminizam i antirodizam
1.7. Antifašizam
1.8. Povijest treba razumjeti
1.9. Znanost je fascinantna
2. NOVINARSTVO (MOJI ČLANCI)
2.1. Agenda
2.2. Alertonline
2.3. Business.hr
2.4. H-alter
2.5. Narodni list
3. SLOBODA I DEMOKRACIJA
3.1. Teorija društvene akcije
3.2. Sloboda čovjeka i prava građanina
3.3. Klasna borba se zaoštrava
4. POKRETI I KAMPANJE
4.1. Slobodno i emancipirajuće obrazovanje
4.2. Anti NATO
4.3. Eko-događanja i komentari
4.3.1. Klimatske promjene
4.3.2. Razno
4.4. Eko kampanje, prosvjedi i okupljanja
4.4.1. Cvjetni trg i Varšavska
4.4.2. Razni eko-prosvjedi, okupljanja i uspjesi
4.5. Ljudska prava, demokracija i otpor nasilju
4.6. Protiv moralne panike
4.7. Razni prosvjedi - pozivi i izvještaji
4.8. Referendum o promjenama Zakona o radu
4.9. Razne akcije i kampanje
4.10. Antivladini prosvjedi (veljača-ožujak 2011.)
4.11. Društvena mreža građana (od travnja 2011.)
4.12. Volim Hrvatsku - DA za Europsku uniju!
4.13. Razotkrivanje sramotne hr wikipedije
5. UDRUGE (U kojima sam aktivan)
5.1. Hrvatska blogerska organizacija
5.2. Zajednica Humanitas
6. ZELENA POLITIKA I EKOLOŠKA EKONOMIJA
6.0. Zelena politika (od studenoga 2011.)
6.1. O urbanizmu i prostornom planiranju
6.2. O energetici, klimatskim promjenama i srodnim temama
6.3. Razne teme
6.4. Predsjednički izbori 2009.-2010.
6.5. Razno o Zelenoj listi
6.6. Zelena lista - djelatnosti podružnica
6.6.1. Zagreb
6.6.2. Ostali
6.7. Zelene stranke u svijetu
6.8. Povijest i razno
6.9. Ekološka ekonomija
7. VIJESTI, KOMENTARI I ANALIZE
7.1. Zagreb
7.2. Hrvatska
7.3. Svijet
8. POEZIJA, HUMOR, FOTOGRAFIJE I RAZNO
8.1. Moje pjesme
8.2. Fotografije i foto reportaže
8.3. Vicovi i ine šale
8.3.1. Slikovani komentari
8.4. Knjige i književnost
8.5. Šah
8.6. Kućni ljubimci
8.7. Osobnojavascript:%20void(0);
1. SVJETONAZOR
Ovdje su svrstani napisi koji govore o teoriji i strategiji. Podijeljeni su u grupe, po svjetonazorskim aspektima koje podržavam: ekologizam, pacifizam, slobodarstvo, univerizam, feminizam, aktivna demokracija te "Povijest treba razumjeti". Ti aspekti čine mrežu, vode jedan na drugi. Također, teorija koju podržavam vezana je s praksom - društvenom akcijom, pa su neki članci povezani s pojedinim akcijama i kampanjama.
1.4. Slobodarstvo, aktivna demokracija, ekonomija za prirodu i zajednicu
Ovdje sam izdvojio neke tekstove koji imaju načelni značaj. Za temu "aktivne demokracije" važni su također komentari uz kampanju "Ne u NATO", odnosno "Nato na referendum" - vidi dolje! Također razne druge teme, izvještaji i komentari dolje.
Mojih fotografija ima uz razne izvještaje s događanja, ponekad čak piše "foto reportaža" u nazivu članka. Ovdje navodim samo dnevnike u kojima su fotografije osnovni, a ne prateći sadržaj.
Energetika-Net – Portal koji, uz ostalo, donosi mnoge vijesti iz ekologije i obnovljivih izvora energije.
Okolišnonovinarstvo (blog) ZaMirZine – Novine za civilno društvo i urbanu kulturu, rubrika "Okoliš"
Donosim mrežne adrese nekih udruga i mreža udruga za okoliš u Hrvatskoj. Navedeni su samo sajtovi koji su "živi", donose vijesti o aktivnostima i druge sadržaje (ažurirano početkom listopada 2009.). Najbogatiji sadržaj donose sajtovi udruga "Kameleon", "Kneja", "Prijatelji životinja", "Zelena akcija" i "Zelena Istra".
Inicijativa "Pravo na grad" – Kampanja protiv prekomjerne ekonomske eksploatacije prostora na području grada Zagreba (protiv projekta "Cvjetni prolaz"), koju su pokrenule organizacije civilnoga društva s područja mladih i nezavisne kulture
1. Čovjek je dio prirodne cjeline biosfere, koja je ograničena.
2. ''Eko-logija'', kao znanost koja proučava temeljnu "logiku" djelovanja biosfere, nadređena je ''eko-nomiji'', koja je posebna vještina.
3. Ekonomija se ne može dugoročno zasnivati na neograničenom rastu.
4. Sve strategije i politike moraju se zasnivati na načelu održivosti.
5. Održivost podrazumijeva tri komponente, koje moraju biti zadovoljene: ekološka, socijalna i ekonomska.
6. Potreba za osobnim rastom jedna je od osnovnih potreba ljudskog bića. Ona se međutim mora okrenuti ka drugim vrijednostima, a ne materijalnom obilju i vladanju nad prirodom.
29.12.2012., subota
Fragmenti o spolnom odgoju (2): O holističkoj definiciji zdravlja
Aktualna javna diskusija, potaknuta pojavom Kurikuluma zdravstvenog odgoja za osnovne i srednje škole, koncentrira se gotovo isključivo na "spolni odgoj", odnosno četvrti modul u okviru programa zdravstvenog odgoja, naslovljen "Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje". Prethodna tri modula naslovljena su:
– "Živjeti zdravo" (to bi bio zdravstveni odgoj u užem smislu),
– "Prevencija ovisnosti" te
– "Prevencija nasilničkog ponašanja".
Mnoge ljude zbunjuje ovako široki obuhvat, koji je čak nazvan "medicinskim imperijalizmom". Tako npr. jedan komentator piše:
Ne radi se samo o zdravlju: podučavat će se o toleranciji, ponašanju na stadionima, osobama s invaliditetom i sl. Sve to nema neke velike veze sa zdravljem.
U uvodnom dijelu Kurikuluma navodi se da je pristup holistički i višedimenzionalan:
Program Zdravstvenog odgoja temelji se na holističkom poimanju zdravlja, koje obuhvaća očuvanje zdravlja i kvalitete života, humane odnose među spolovima i ljudsku spolnost, prevenciju ovisnosti, kulturu društvene komunikacije i prevenciju nasilničkog ponašanja.
Program se zasniva na višedimenzionalnom modelu koji podrazumijeva povezanost tjelesnog, mentalnog, duhovnog, emocionalnog i socijalnog aspekta zdravlja, a ispunjenje i stabilnost u svakoj od navedenih dimenzija pridonosi cjelovitosti razvoja i povećanju kvalitete življenja svake osobe.
Nije se do toga došlo naprosto teorijskim promišljanjem. S liječenja pojedinih bolesti prešlo se na iskorijenjivanje uzroka bolesti, dakle recimo da treba graditi vodovode a to nije samo tehničko pitanje, da se rane nastale nasiljem izbjegavaju tako da se stvara nenasilno okruženje; da je fizičko zdravlje povezano s mentalnim stanjem, a ovo opet s društvenim okruženjem, itd.. Sredinom 20. stoljeća, nametala se potreba za širim pristupom pojmu "zdravlje".
»Naše koncepije i mjere zdravlja generalno su se bile fokusirale na liječenje bolesti. (...) Sredinom dvadesetoga stoljeća, međutim, slika zdravlja se počela mijenjati za neke dijelove čovječanstva, s nadom da će uskoro tako biti i za ostale; ljudi u cjelini više nisu bili toliko zaokupljeni boleštinama i pojavila se ideja o tzv. pozitivnom zdravlju. To je je ohrabrilo SZO da definira zdravlje na novi način.« (Iz jednog znansvenog rada iz 1972.)
U toj koncepciji, "savršeno zdrav čovjek" u praksi ne postoji. To je "ideal-tip", nešto slično kao u psihologiji Abrahama Maslowa "posve samoaktualizirana osoba". Takve su koncepcije, po sudu mnogih, korisne, za razumijevanje stvarnosti, za snalaženje u njoj, izbor ciljeva i usmjeravanje djelovanja.
Četiri modula, koja sadrži "zdravstveni odgoj" svakako jesu povezani. Higijena i prevencija bolesti, izbjegavanje svih vrsta ovisnosti, izbjegavanje i suzbijanje nasilja, humani odnosi među spolovima - sve to svakako jesu stvari, o kojima treba pričati. Nebitno je PMSM zovemo li sve to zajedno "zdravstveni odgoj" ili nekim drugim terminom ili grupom termina.
Teme su povezane i holistički se pristup nameće. Mehaničko odvajanje ne bi bilo primjereno (s čime se naravno i sama Rimokatolička crkva slaže, u smjernicama Drugog vatikanskog koncila i programu cjelovitog spolnog odgoja "Teen STAR"; o potonjem vidi članak Kristine Pavlović iz 2004. u katoličkom časopisu "Obnovljeni život"). Tako je nastala i seksologija kao znanost, koja proučava sve aspekte spolnosti (a donekle i rodnosti). Govoriti u biologiji samo o građi spolnih organa, u "zdravstvenom odgoju" o spolnim bolestima, a onda o emocijama, nasilju itd. u drugim predmetima - ne bi bilo zadovoljavajuće.
Marginalije uz spolni odgoj (1): Nordijci ne odustaju od razlikovanja roda i spola
Oluja diskusija o spolnom odgoju hara hrvatskim Svemrežjem. Kako navedoh u prethodnom postu, odlučio sam detaljnije se temom pozabaviti. U obliku "fragmenata", jer to je primjereno formi bloga, dajem elemente jedne šire, cjelovite analize. S druge strane, pojavljuju se usput razne dezinformacije, koje se kopipejstaju okolo.
Jedna od njih glasi (cit. s fb): »pokušavaju nam uvaliti rodnu ideologiju, koj su čak i Skandinavci odbacili!« Nešto upućeniji govore konkretno o Norveškoj, gdje su se navodno "opametili" dok su u Švedskoj na vlasti navodno "radikalne feministice" (to sam vidio na forum.hr). Slavodobitno navode i neke poveznice kao dokaz (članak na wikipediji i drugo).
Međutim, kad se priviri na te stranice, lako je vidjeti da su neke rečenice isčupane iz konteksta i dano im pogrešno tumačenje. Ta metoda kidanja iz konteksta uobičajena je u ovom napadu na "liberalnu" koncepciju spolnoga odgoja, npr. i u letku Hrvatske biskupske konferencije, o čemu ću još pisati u "Fragmentima".
".... Nakon što je Norveška državna televizija prikazala dokumentarac "Paradoks rodne jednakosti", Nordijsko vijeće ministara (regionalna međuvladina kooperacija sastavljena od predstavnika Norveške, Švedske, Finske, Danske i Islanda) odlučilo je ukinuti "Nordijski rodni institut", ustanovu koja je bila predvodnik rodne teorije u regiji, i glavni opskrbljivač "znanstvene" osnove za društvenu i odgojnu politiku skandinavskih zemalja sve od 1970-ih pa do nedavno.
Herald Eia, poznati norveški komičar (inače školovani sociolog), bio je osupnut činjenicom da, usprkos toliko napora političara i društvenih inženjera da uklone svaku različitost između spolova, žene i dalje biraju tipična ženska zanimanja.... a muškarci muške poslove.....
U svom dokumentarcu gospodin Eia je s kamerom otišao u Nordijski rodni institut i postavio nekoliko bezazlenih pitanja njihovim "znanstvenicima". Zatim je njihove odgovore pokazao vodećim znanstvenicima u drugim dijelovima svijeta, prije svega u SAD-u i Velikoj Britaniji. Tvrdnje rodnih ideologa iz Norveške izazivali su u međunarodnim znanstvenim krugovima samo podsmijeh i nevjericu, osobito zato jer je sve bilo bazirano samo na teoriji, bez ikakvih empirijskih istraživanja.....
Ispalo je na kraju da je nekoliko bezazlenih pitanja jednog komičara bilo dovoljno da uruši cijelu tu pompoznu rodnu teoriju i da je preko noći od znanosti pretvori u šarlatanstvo. Pokazalo se da rodna teorija nije ništa drugo do puka ideologija......"
Ovu "informaciju" sam prvo vidio na forum.hr. Odmah sam pogledao o čemu se radi, i pritom se nisam ograničio samo na dijelove teksta na wikipediji. Još jedan forumaš je načinio isto. Oni koji su dezinformaciju iznjeli, uopće se ne obaziru na upozorenja na netočnost, koja je lako provjeriti.
Institut (NIKK - Nordisk institut for Křnskundskab / Nordic Gender Institute) nije zapravo ukinut: reorganizacija, promijenjeno ime u "Nordic Information for Gender Knowledge", preseljeno sjedište iz Norveške u Švedsku - Skandinavci imaju mnogo suradnje i zajedničkih institucija. Djelomično su mu smanjena sredstva, koja su pak usmjerena u druge aktivnosti na istom području, a usprkos zvučnom imenu radilo se zapravo o skromnoj instituciji sa samo četvero zaposlenih.
Možda je konkretno na njihov rad bilo opravdanih zamjerki, ali ne redi se o značajnom događaju i nikakvo se "rušenje rodne teorije" u znanosti i politici nije dogodilo. A šalit se i rugat naravno uvijek može na temu odnosa između spolova i rodova, često i s razlogom.
Inače, to je također bilo spomenuto na jednom drugom topicu na forum.hr, o uvođenju krivičnoga dijela "seks bez pristanka", u kojem ima toliko "bapskog" cmizdrenja frustriranih mužjaka koji se tuže na žensku supremaciju i zlostavljanje, da mi je kao muškom postalo totalno neugodno (iako sam se složio, da ima nekih konkretnih razloga za nezadovoljstvo, da muškarci mogu biti žrtve diskriminacije i nasilja, pa sam davao i konkretne savjete za društvenu akciju, na osnovu svojih 25 godina iskustva - između ostalog, da treba učiti od feministica). Razmišljam o tome da se proglasim rodno neutralnim. Ne i spolno, to bi teže išlo s obzirom na moj volumen, a volim i puštat bradu.
Uz malo truda oko googlanja i provjere raznih poveznica, može se naći da je izvor gornjega teksta vjerojatno ovaj tekst na jednom mrežnom sjedištu u SAD: Nordic Countries defund Gender Ideology. Dijelovi toga spomenuti su na wikipediji, ali dalja provjera, kako sam naveo, pokazuje da su teze teksta pogrešne.
Mrežno sjedište "Turtlebayandbeyond.org" promiče konzervativni svjetonazor, bori se protiv pobačaja, homoseksualnosti, "kulture smrti" i "diktature relativizma" itd.. Sponzor im je Cahtolic Family & Human rights Institute.
Postoji stav, da o spolnosti generalno, ili barem o nekim spornim temama kao masturbacija, pornografija, kontracepcija, osobe koje mijenjaju spol i sl., s djecom i mladima uopće nikako ne traba razgovarati, ili da im pak ne treba reći ništa više od onoga, što je dio Katehizma Katoičke crkve i što će, prije ili kasnije, čuti na vjeronauku. To se, uz šture odefinicije osnovnih pojmova, uglavnom svodi na objašnjenje kako su sve nabrojeno "teški grijesi protiv čistoće" (kao i pobačaj, predbračni seks, razvod braka, medicinski potpomognuta oplodnja idr.), za koji nakon smrti slijede kazne fizičkog mučenja u čistilištu ili čak paklu, koje se mogu eliminirati ili barem smanjiti kroz sakrament ispovijesti, pokajanje i pokoru. Činjenica je, da u institucionalnom odgoju, obrazovanju i savjetovanju o spolnosti u Hrvatskoj danas dominira Rimokatolička crkva. O spolnosti se obilno govori na vjeronauku, u propovijedima, prilikom ispovijedi idr, a van toga, u javnom životu, šturo.
Vjerojatno većina roditelja smatra da bi ipak trebalo reći još nešto. Vjerojatno osjećaju da je besmisleno djeci naprosto reći da nipošto ne smiju masturbirati, da nipošto ne smiju imati seksualne odnose prije braka, da nipošto ne smiju koristiti kontraceptivna sredstva itd., i točka.
Treba li o tome govoriti u školi, bilo to u okviru zdravstvenoga odgoja ili drugačije? Shvatljvo je da mnogi roditelji osjete nelagodu jer netko drugi s njihovom djecom o tim temama razgovara. Možda misle, da je njihova dužnost da djeci daju neka objašnjenja.
Istraživanja među mladima u Hrvatskoj, međutim, pokazuju da roditelji to čine rijetko. U predgovoru navedene knjižice Martyja Kleina ("Kako razgovarati o seksualnosti... – s vlastitom djecom", Zagreb, 2001), prof. dr. sc. Aleksandar Štulhofer, voditelj katedre za seksologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, navodi da su prvi izvor informiranja o seksu za djecu i adoloscente razgovori s prijateljima, zatim časopisi i televizija te internet, a tek svaki petnaesti hrvatski tinejdžer navodi roditelje kao glavni izvor informacija. (Štulhofer, u: Klein, 2001, str. 7)
Svakako, educirati treba i roditelje, da budu valjani seksualni edukatori. Sam Klein u citiranoj knjižici kaže: »Moja filozofija seksualne edukacije jest da su roditelji najvažniji seksualni edukatori svoje djece - bez obzira čine li to dobro ili loše, bez obzira čine li to svjesno ili nesvjesno. (...) Odgovornost je to koju mnogi roditelji ne žele, odgovornost s kojom se mnogi roditelji ne znaju nositi.« (str. 16-17) Svojim krajnjim ciljem Klein smatra učiniti sebe nepotrebnim: »Nadam se da ću, kao seksualni edukator, postati višak radne snage. Naravno da taj posao pripada obitelji. No, obitelji to ne rade onako dobro kako bi to trebalo. Na sreću, većini je ljudi to jasno.« (str. 59)
U kampanji, koju je povela protiv programa Zdravstvenog odgoja odnosno njegovog modula "Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje", Hrvatska biskupska konferencija poziva roditelje da brane svoje pravo da sami odlučuju o odgoju svoje djece. Iako se pozivaju i na "kršćansku antropologiju", oni se pretežno koriste diskursom ideologije i politike, a ne teologije.
Tko će pak educirati roditelje? Imajući u vidu gore navedenu dominaciju Rimokatoličke crkve u institucionalnoj brizi o spolnosti, može se pretpostaviti da je jedan od bitnih njihovih motiva eliminiranje konkurencije.
Kad su vojnici, nakratko, na Božić, bili neposlušni...
Prije godinu i pol objavio sam bilješku Božično primirje 1914.o događanjima na zapdnome fronut na Badnjak 1914. i nekoliko dana kasnije, kad su vojnici spontano sklopili primirje i odbili pucati jedni na druge.
Rekao bih da bi se trebala odnositi na 1914., iako je i 1915. bilo takvih primijra, ali puno manje. Generali i političari, uznemireni onim što se dogodilo godinu dana ranije, poduzeli su stroge mjere discipliniranja i indoktrinacija. Pobjeda ljudskoga duha bila je kratkotrajna. Pobijedila je propaganda kako su "oni drugi" neljudi, pa se ne treba libiti ubijati ih.
Uslijedili su međutim 1917. i 1918. masovni neposluh, dezerterstvo i revolucije, te rušenje carstava u Rusiji, Njemačkoj i Austrougarskoj, a zatim i u Turskoj. Svijet se nepovratno promijenio.
Ukratko: u Španjolskoj razmišljaju o prvoj FN elektrani, 150 MW, građenoj bez subvencija, koja ja bi proizvodila po cijenio do 6 eurocenta po kWh.
Visoke garantirane cijene otkupa za elektriku iz FN panela u desetak zemalja potakle su proizvođače panela, kao i polikristaličnog silicija, širom svijeta da od 2008. naglo povećavaju kapacitete. Naravno, zbog ekonomije obima i tehnoloških poboljšanja, cijene proizvodnje su padale. Međutim je ponuda na svjetskom tržištu brzo postala veća od potražnje, pa je došlo do još većeg pada cijena. Brojne tvrtke propadaju, tržište se "čisti", opstat će samo najbolji.
Kineska vlada sad radi na tome da ubrza ono što bi se na tržištu i inače dogodilo: da velika većina malih proizvođača propadne i ostane desetak najvećih.
Kućni fotonaponski sustavi postigli su mrežnu konkurentnost (grid parity) na Havajima. Američki Institute for Local Self-Reliance predviđa da će se to slijedećih godina događati u sve većim dijelovima SAD.
Izgleda logično da se solarna energija počne primjenjivati u zemljama blizu ekvatora. Tako je sad Južnoafrička republika pokrenula ambiciozne projekte.
Indijska vlada će 2013. raspisati tendere za 2.470 MW fotonaponskih i 1.080 solarnih termalnih projekata. Cilj za 2022. g. je 22 GW solarnih kapaciteta ukupno. Međutim, mnogi misle da će to biti premašeno, jer će 2017. ili čak ranije solarna energija troškovno postati ravna ugljenu.
Iako je program zdravstvenog odgoja zasnovan na znanstvenim spoznajama, on se naravno oslanja na neke vrednote. U odgoju i obrazovanu ti je naravno načeno neizbježno: osnova je, da smatramo kako se vrijedi truditi oko odgoja i obrazovanja djece.
Kako vrednote očuvanja zdravlja, suzbijanja nasilništva isl. u javnosti nisu upitne, što je sa spolnim odgojem? On je zasnovan na spoznajama seksologije, znanosti koja proučava sve aspekte ljudske spolnosti. Katedra za sekologiju postoji na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakuteta Sveučilišta u Zagrebu.
O vrednotama, na kojima je zasnovan odgoj, citirirat ću jednu knjižicu tiskanu i kod nas:
»Kao što je rekao Sol Gordon, poznati seksualni edukator: "Seksualna edukacija bez vrijednosti je bezvrijedna!" Koje su naše vrijednosti? To su vrijednosti svjetovne, demokratske tradicije: poštivati svaku osobu, jednaka prava za sve, pravo osobe da raspolaže vlastitim tijelom, pravo osobe na to da kad želi reći 'da' kaže 'da', a kad želi reći 'ne' kaže 'ne'. Te se vrijednosti u potpunosti mogu prenijeti u našu diskusiju o seksualnoj edukaciji. Naše vrijednosti govore kako ne smijemo povrijediti, izrabljivati ili! manipulirati drugim osobama. Imamo vrijednosti koje kažu da nije u redu lagati drugim ljudima.« (Marty Klein: "Kako razgovarati o seksualnosti... – s vlastitom djecom", Zagreb, 2001., str. 25)
Naravno, moguće je ove vrednote osporavati.
U Kurikulumu zdravstvenog odgoja, kao osnovno usmjerenje, zdravlje je istaknuto kao vrednota. Pritom se "zdravlje" definira vrlo široko, u skladu s pristupom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
»Program se zasniva na višedimenzionalnom modelu koji podrazumijeva povezanost tjelesnog, mentalnog, duhovnog, emocionalnog i socijalnog aspekta zdravlja, a ispunjenje i stabilnost u svakoj od navedenih dimenzija pridonosi cjelovitosti razvoja i povećanju kvalitete življenja svake osobe. (...) Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) podsjeća nas da je zdravlje više od tjelesnog, da ima mentalne i socijalne dimenzije koje je nemoguće odvojiti.«
Da bi se tako definirano zdravlje postiglo, potrebne su vrednote sposobnosti za samostano odlučivanje i tolerancije, samopoštovanja i poštovanja drugih.
»Osposobljavanje za kritičko prosuđivanje životnih situacija i vlastitih postupaka i za odgovorno donošenje odluka temeljni je cilj svih modula.
Također, jednako važan cilj svih modula je razvoj tolerancije, pri čemu je važno pomoći svim učenicima razviti pozitivnu sliku o sebi, ali i usvojiti uvažavanje različitosti među ljudima kao temeljnu vrednotu. Zdravstveni odgoj treba pomoći razvoju sustava vrijednosti kod mladih osoba, potaknuti razvoj empatije i osjetljivosti za potrebe drugih, no istodobno treba ukazati na neprihvatljiva ponašanja i devijantne pojave koje se ne smiju tolerirati ili ignorirati.«
Govori se (u gimnaziji) o izboru životnoga stila, procjeni rizika (vezano uz recimo alkohol isl, ali i rizike pojedinih zanimanja idr.) i vrednovanju vlastitog izbora, te toleranciji za različite izbore drugih, u okviru "općih ljudskih vrijednosti" (termin koji se, kao krajnja generalizacija, spominje u IV. razredu gimnazije).
Konkretno za "spolni odgoj":
»Spolno/ rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje je modul kojim se učenicima žele dati znanstveno utemeljene informacije, ali i uvidi u različita promišljanja te raznorodne vrijednosne perspektive. Cilj modula je omogućiti učenicima usvajanje vještina potrebnih za donošenje odgovornih odluka važnih za očuvanje njihova fizičkog i mentalnog zdravlja te im pomoći da kroz razumijevanje različitosti i kritičko promišljanje izgrade pozitivan odnos prema sebi i drugima.«
Moguće je naravno ove vrednote osporavati, ali ne treba podmetati da se radi o nečem sasvim drugačijem.
Ateista je u Hrvatskoj godine 2001. bilo 98.000, a 2011. - 163.000. Speklakularan je rast kategorije "agnostici i skeptici": s 1.500 na 32.000! Ukupno je dakle broj nevjernika gotovo udvostručen.
Opao je broj onih koji se odbijaju izjasniti, kao i onih za koje je nepoznato.
Broj katolika opao je za više od 200.000. Ukupni broj stanovnika opao je za 150.000.
Porastao je broj pripadnika istočnih religija i "ostalih religija, pokreta i svjetonazora", sa 1.500 na više od 5.000.
Jedan od težih poraza RKC u Hrvata u tom desetljeću bio je napad na medicinski potpomognutu oplodnju. Većina katoličkih vjernika odbacila je stav biskupa, iako je on upisan u važećem Katehizmu i time za vjernike načelno obvezujuć..
Težak poraz bio je i izbor deklariranog agnostika za predsjednika države, iako je RKC otvoreno govorila protiv njega. Njegova popularnost je sigurno utjecala da se toliko ljudi izjasni agnosticima.
Osim tredicionalnog antiklerikalizma ("Vjeruj u Boga ali ne i u popa"), to je svakako utjecalo na to da se dio indiferentnih, koji bi se inače po tradiciji izjasnili kao vjernici (jer su kao bebe kršteni, pa što god danas mislili) ili se odbili izjasniti, izjasni kao nevjernici..
Sadašnji napad na zdravstveni odgoj imat će PMSM jednak uticaj.
Vlada bi trebala prihvatiti ideju HDZ-a o referendumu. Uvjeren sam da bi sadašnji program dobio većinsku potporu. (Nažalost, politokracija se užasava ideje da narod o bilo čemu pita.)
Neka mi vjernici među mojim čitateljima ne zamjere, ali i ja imam svoje uvjerenje i drago mi je da ga što više ljudi dijeli.
A ne znači naravno ni da su svi ateisti isti, daleko od toga, ima vrlo različitih varijanti, kao i među vjernicima i uže kršćanima. Stalno imamo nekih diskusija i podjela. Ugrubo, jedna uočljiva podjela je na "znanstveniste" i "filozofiste". :) Pisat ću nešto o tome na blogu Mudroljublje.
Ja sam bitno promijenio svjetonazor ove godine. Odbacio sam sekularni humanizam i prihvatio univerzalistički mizantropizam. Ali ostao sam ateist.
ja sam definitivno za radikalne metode, pa ako treba i one drasticne, drakonske.
Spomenuh u dnevniku: ovakvu mahnitu retoriju, isijavanje mržnje i žudnje za razaranjem, slušao sam uživo prvi put od sredine 1980-ih, od "narodnih ustanika" u Srbiji. Velika većina njihovih zamjerki tadašnjim ljudima na vrhu ("antibirokratska revolucija") bile su opravdane. Kako spomenuh, u samom početku imao sam za njih simpatija. (Zato nije čudno da se na prvo mjesto programske liste u pozivu na koji sam reagirao bijes sručuje na Europsku uniju. Vanjski neprijatelj je organski nužan takvoj ideologiji, kao naravno i unutrašnji.)
Mi u Hrvatskoj smo krenuli u rušenje onoga sustava kasnije, 1989, drugačijim metodama. Nisu bile drastične i drakonske. Da su prevladali radikali, došli bi na vlast manijaci koji bi se počeli svetiti za poraz iz 1945.. Sustav je srušen bez nasilja (što neki i danas žale).
...pa bih ja tako najprije dobrano zaplasila domace feudalce i prirepak im katolicki kler, metodama i radnjama kao sto su ultimativno 'ili-ili', let u zrak njihovih veleljepnih dvorova, nocni iznenadni udari groma i vatrometi....isl.
...pa ak' to ne bi dalo uspjeha, napravila bih povelike taljige, potrpala pokvarenu parazitsku gamad u njih i na svetom trgu ih javno giljotinizirala.(giljotina mi je jako sik za nase snobove)
Drastične i drakonske metode u rušenju vladajućega sustava uvijek iznjedre na vlast tip ljudi, kojima je drastično i drakonski postupati prirodna stvar. Pa s time naravno i nastave i ustroje sustav na tome zasnovan. Ustoličuju se "čuvari revolucije", nikakvi kontrolni mehanizmi se ne priznanju (ono starorimsko: "Tko će čuvati čuvare?" - odgovor: nitko, naravno, jer su oni iz Naroda, oni su po definiciji Pošteni i Sposobni, to je uzorna platonska vlast Najboljih, besmisleno je dakle tražit da ih netko nadgleda).
Prirodna posljedica je eskalacija. Prvo se drastično i drakonski obračuna sa silnicima i nepravednicima, onda s njihovim slugama (osim onih, brojnih, koji pređu u službu novih vladara), onda s onima koji misle da je to bilo predrastično i predrakonsko (kao ja npr.), onda s onima koji ne podržavaju Naše drastične i drakonske metode dovoljno oduševljeno (čišćenje "mangupa u vlastitim redovima") itd. itd., unutrašnji neprijatelj nikad ne spava...
Uvijek će naravno oni koji takvim putem dođu na vlast prvo sebe osigurati, materijalno i sigurnosno (da ne budu srušeni istim načinom), a ostalima kako bude.
Dakle, kad bi nekim stravičnim slučajem ekstremisti (danas najizglednije fašisti, ali mogu biti i boljševici ili neka mješavina, kao što gore imamo, kako konstiram, mješavinu lijevih i desnih radikalnih parola), voljni da drastičnim i drakonskim metodama preuzmu vlast, stvarno postali dovoljno jaki da budu opasni, pa stvarno i krenuli u akciju, a ne samo da kao autor(i) poziva na fb na kojeg sam reagirao, kao ti i drugi radikali iz stolice pred ekranom, seruckaju po kiberspejsu, ja bih bez trunke sumnje podržao da policija, ako treba i vojska i naoružani odredi lojalnih građana, s tim mahnitim govnima obračunaju radikalno, ako treba i drastično i drakonski, svim potrebnim sredstvima.
od davnine se kaze - bolje da strada 10 ljudi, nego cijelo pleme!
Točno. Mi normalni ljudi moramo se braniti od manijaka.
Naravno, cijelo vrijeme imajte u vidu da je ovo sve samo seruckanje po netu, uključujući i moje pisanje, na sreću nema trenutno veze s realnim svijetom. Krenulo je od jednog bezveznog fb poziva na nekakve demonstracije, na kojima bi se tražilo uništenje postojećeg političkog sustava, koje čak i ako pokušaju, neće okupiti više od par desetaka ljudi u svakom gradu. (A vjerojatno će i sami odustati.) Dakle, sve dalje je samo hipotetički.
Ja sam u rušenju jednog političkog sustava sudjelovao, neću reć da ga bez mene ne bi srušili, ali sudjelovao jesam, i izložio se, preuzeo određeni rizik tada, što velika većina naravno ne želi. (Sad sam u mirovini, ne računajte na mene, sudjelovat neću, ali neke stvari simpatiziram, a promoviram neke stvari, potporu "Energiewende", na blogu "Ekološka ekonomija" i ovdje i drugdje na netu, koje su za revoluciju kakva nam treba nužne.)
Ali vidio sam već prije toga, kako ga ruše u neposrednom susjedstvu, kojim metodama, i da nastaje nešto GORE od onoga ranije (nazvao sam to 1989. "nacional-socijalizam"). I kod nas u Hrvatskoj bila je velika opasnost od ekstremista, ali ipak, nisu uspjeli posve prevladati, zahvaljujući, uza sve njegove mane, i onome čija je danas obljetnica smrti.
Kad su studenti prije gotovo četiri godine prvi put blokirali fakultete, naslovio sam svoj komentar Da, revolucija je počela!. Možda sam pogriješio, ali možda će budući povjesničari, kroz nekoliko desetljeća, zaključiti da sam bio u pravu (iako je ono, što je tad bilo poteklo, zasad ipak ostalo tek mali potočić, nije nabujalo u rijeku).
Tada sam se u komentaru referirao i na u ovom dnevniku spomenuti prosvjed "Stegnite vi svoj remen...", koji je bio pet mjeseci ranije: Da, mislim da je ovoga puta (za razliku od recimo prosvjeda od 5. prosinca, koji se brzo ugušio u vlastitim proturječjima, na koja sam već 15-ak dana ranije upozoravao - možda se ipak nešto obnovi, kako se sada nadaju pozivom na prosvjede 1. maja; nevolja je da se radi o uskoj "zavjereničkoj" grupici, nakon višestrukih "čišćenja" koja su se odigrala u siječnju) revolucija uistinu počela (ili, možda bolje: potekla; sjećam se naime sintagme "revolucija koja teče")
Što to znači da je tek "potekla" objasnio sam ovako:
Ne - neće biti "juriša na zimski dvorac"; ovo je nešto drugo, dublje. Da - to je "festival", između ostalog, jedan "performance". Revolucionarni zanos, baziran na formulama velikih teorija, uz koji su marširale precizne formacije revolucionarnih brigada, postaje per-formativna mreža, u kojoj svatko može sudjelovati i svoj dio saga tkati. (Što je, također, bio bitni sadržaj 1968. - tadašnja revolucija nije pobijedila, pa ipak je svijet revolucionarno promijenila.)
Važno je pak to, da se puko rasipanje u milijune malih društvenih i osobnih "projekata" ponovo počinje povezivati - u mrežu, ne hijerarhijsku organizaciju (jer to odgovara i postojećoj strukturi opresije, koja je u hegemoniji neolibaralnog kapitalizma postala mnogo suptilnija!) - i zatim, formulirajući iz projekata program, strategiju i viziju, fokusirati ka ključnim točkama mreže opresije i mreže emancipacije, tragajući za "arhimedovom točkom" (ili, pomodno rećeno, točkom bifurkacije) gdje se revolucionarna promjena može proizvesti uz minimalnu upotrebu nasilja. Od pukog besciljnog post-modernizma ka "post-post-modernizmu", nešto što je Ulrich Beck nazvao "druga Moderna".
Shvaćam naravno da ima puno nestrpljivih ljudi, kojima ide na živce ovakvo intelektualističko preseravanje, koji imaju u glavi samo viziju Juriša na Zimski Dvorac, a kasnije kako bude (ma bit će sve dobro, jer ovaj dobar narod, je li, iz sebe može izroditi samo Sposobne i Poštene, koji će ga ubuduće vodit...). To je ono "vječno vraćanje istog".
Ne sanjajte o "događanju naroda", ne tražite JUOSP
Preko facebooka dobio sam poziv na "Mirni prosvjed". Reagirao sam i ovdje prenosim osnovne dijelove kratke polemike koja je uslijedila. Poziv i komentari autora ili jednog od autora poziva su označeni ilalikom, a moji komentari plavom bojom. Na kraju dodajem neke poveznice i citate iz svojih tekstova uz neke prethodne prosvjede. Posebno upozoravam na sličnost ovoga poziva s akcijom "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska!" (također je bila fb grupa - tada je to bilo nešto novo, šminkerski.)
Dana 22.12.2012.g. u 12 sati, okupite se na centralnim mjestima u 4 najveća Hrvatska Grada, Zagreb, Split, Rijeka, Osijek. Iskažite svoje nezadovoljstvo aktualnom Hrvatskom politikom, koja nas vodi u propast. Odgovorno tvrdim da Mi sami možemo upravljati Hrvatskom, da imamo resurse, pametne i sposobne ljude koji bi nas vodili. Takvih nema u trenutnim političkim elitama, pa je potrebno provesti izvanredne lokalne izbore, sa nezavisnim listama, a sa kojih bi najkvalitetniji ljudi, sa najvećim brojem glasova , bili naši predstavnici u saboru, što bi značilo da bi ukinuli parlamentarne izbore. Nema više ljevo desno i drugih podjela, postoji samo samostalna Hrvatska. Što možemo očekivat sljedeće nakon HEP-a: vode, oranice, otoke. HRVATSKI NARODE PROBUDI SE!!!!
Vrijeme je za drugo poluvrijeme domovinskog rata, vrijeme je za promjene, vrijeme je da se krene!!!! Pozivam sve pojedince,udruge,aktividte,sindikate,skupine,nezavisne liste, prosljedite ovaj događaj i prisustvujte ovom mirnom prosvijedu. (...) (Slijedi puta "jeste li za (...)" odnosno "jeste li protiv", niz parola za jedan mogući politički program.)
Ljudi, ne trošite vrijeme na gluposti. bio je jedan propali pokušaj "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska!" prije tri godine, pa su bili neuspješni "peripatetički prosvjedi" prije godinu i pol. Ova zbrda zdola nabacana papazjanija radikalno desničarske i radikalno ljevičarske demagogije nema šanse da čak i toliko zatalasa. Kakvi vražji "izvanredni lokalni izbori", pa redovni lokalni izbori su za pet mjeseci, lijepo skupite nezavisnu listu, skupite potpise i kandidirajte se! Vi bi samo onako lijevom rukom ukinuli parlamenatrne izbore, ma nemoj!
Zorane tko u Hrvatskom Saboru predstavlja interese tvoje lokalne sredine, i koliko bi glasova taj dobio u svojoj ulici.Nađi mi jednu pol. stranku u Hrvatskoj u kojoj ne vlada diktatura šačice nesposobnih ljudi, koji sve rade u interesu krupnog kapitala, a na račun stoke sitnog zuba. Što i tko je kriv za ovo stanje(sranje) u kjoem se nalazimo, ako nije politika i sutav koji ne funkcinira. Molim odgovor, pa da mozemo raditi na uklanjanju uzroka problema. Živimo li mi u samostalnoj, suverenoj Republici Hrvatskoj, za koju su se neki borili, neki nisu, a neki su se borili protiv.
Hoćeš jednostavne odgovore, onak iz lijevoga džepa, tko i što je kriv? Nema toga. S takvim parolama mogu se hraniti jedino totalitarni pokreti
iz prve ruke znam da sustav ne funkcionira, i da ga treba demokratizirati, putem referenduma i direktne demokracije na svim nivoima, vas nitko ne tjera u prosvjede i na referendum, to je nase ustavno pravo, ako vam smeta ovakav ustav vi onda napravite svoj prosvjed i referendum. zna se tko je kriv i za to ce odgovarati pred narodom. Nema vise ljevo desno postoji samo samostalna suverena Hrvatska, ili sto vi zelite da Hrvatska i dalje bude kmet, i otvoreni trgovacki centar na rasprodaji za bankarske i trgovacke mocnike. NECE ICI !!!!!!!!!!!!!
Nemam naročite simpatije za ove na vlasti, ja sam manje od marginalca u društvenom životu (...), ali još PUNO manje simpatija imam za primitivne demagoge i potencijalno opasne političke fanatike, koji obećavaju "suđenje pred narodom" (tj. maknimo sve formalističke gluposti, procedure, odvjetnike, dokaze, uvedimo zakon linča...).
Imali smo NARODNE SUDOVE dvaput u Hrvatskoj, 1941. i 1945.. Rane iz tog doba još krvare. To nije put.
Ne možete se legitimno proglasiti "predstavnikom naroda" koji će jednim zamahom počistiti sve Zlo i uspostaviti Dobro.
Sasvim konkretno, ne etički nego pragmatički, ovaj prosvjed pred Božić jednostavno nema više šanse od "prosvjeda medvjedića" protiv zdravstvenog odgoja, koji je krahirao iako su se pokretači pozivali da kao katolici predstavljaju veliku većinu Naroda (pa mogu Suditi).
Glede diskursa (načina na koji govoriš, ključnih sintagmi koje koristiš): ako pretendiraš da ono što govoriš ima značenje za sve, ako imaš političku pretenziju (tj. da ono što želiš nešto znači za cijeli "polis", cijelu naciju kao zajednicu), ulaziš ipak u to sa svojom OSOBNOŠĆU. Mora biti jasno, tko je subjekt.
A osobito ako u igru ulaze KOLEKTIVNI subjektiviteti. U pozivu gore piše: "Odgovorno tvrdim da Mi sami možemo upravljati Hrvatskom". Autor, pojedinac, poziva se na neko "mi". Koje je to mi? Narod, koji se okupi na trgovima, pa ruši institucije? Neizdeferencirana "svjetina", koja glasa želi li Isusa ili Barabu?
Ja sam imao prilike pratiti jedno takvo "događanje naroda", koje je zaista dovelo do rušenja tadašnjih političkih institucija (u ime "Nas" protiv "nesposobne elite"). To je bilo u Srbiji 1986.-1989.. Imao sam, u početku, neke simpatije za taj pokret "odozdo", jer su tadašnje elite bile izrazito antipatične, sustav paraliziran, nužnost promjene očita. Ali brzo su mi pokazali kako iza svega stoji manipulacija.
Ono što je srušene institucije zamijenilo, međutim, nije bilo bolje, nego gore od prethodnoga. Donijelo je tragediju, na kraju, ne samo drugim narodima, nego i samoj Srbiji i Srbima.
Svjetina koja viče "hoćemo Barabu!" uvijek zagušuje glas razuma. Uvijek će se pojaviti neka organizirana manjina, koja masama manipulira, bila to svjetina na trgu ili "sovjeti radničkih, seljačkih i vojničkih deputata."
Zato smo izmislili sve te složene procedure usklađivanja interesa i donošenja odluka, zato smo smislili da se izbori ne vrše vikanjem na trgu, nego svako posebno, sam, kao građanin, uzima olovku i iza paravana, tajno, proučava izborni listić. On ili ona preuzima time osobnu odgovornost, ne topi se u kolektivitetu. Sustav je daleko do savršenoga, ali je bolji od alternativa.
Dakle, ako netko želi postati, recimo, gradonačelnik Splita, mora se pojaviti na izborima kao kandidat i nagovoriti birače da mu daju glas. Mora pokazati, evo, ja sam taj-i-taj, ovdje su moji suradnici, svi sa imenom i prezimenom, ne neko neizdeferencirano "Mi", bolji smo od drugih kandidata, ako nas izaberete, radit ćemo to-i-to (recimo, uvesti svaki mjesec direktno glasovanje o odlukama, umjesto da glasuju samo izabrani članovi Gradskog vijeća). Pa ako uvjerite ljude, imate mandat da promjene provodite.
primjećujem da mnogi s visoka iskazuju ono, što sam označio kraticom JUOSP: Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sva Pitanja. (...) Fenomen JUOSP rezultat je intelektualne lijenosti: želja da se sve svede na jedan jednostavni čimbenik, da se ne mora mučiti oko brojnih činjenica i raznolikih analiza. To je dobro za birtije i forume, može biti dobro i za populističku političku kampanju, ali nije korisno, ako zaista želite razumjeti što se zbiva, a pogotovo, ako zaista želite svojoj obitelji, svojoj domovini ili svojoj planeti pomoći.
stavovi se ne zauzimaju na juriš. Izgine ti vojska. Nego pažljiva opsada, odlična logistika, špijunaža i propaganda. Najbolja pobjeda je ona bez borbe (Sun Tzu).
Dobro je i to, što su ovoga puta jasno izrečena dva zahtjeva:
1) ostavka Vlade,
2) prijevremeni izbori.
Ralno, ne može se više tražiti na ovakvim prosvjedima! Ova vlada zaista mora otići. Sve ostalo - potom.
Trebat će nam valjana, intenzivna građanska kampanja, slična onoj iz 1999, ali ovog puta bez američkih šest milijuna dolara za udrugaške profesionalce, (...)
Naravno, na pukom činu biranja ne smije se ostati. Politika je preozbiljna stvar, da bismo je prepustili političarima. (...)
Umjesto udruga i "trećeg sektora", nakon dvadeset godina, treba ponovo graditi društvene pokrete.
Nažalost, dogodilo se ono, čega sam se bojao, kad sam prije pet dana objavio komentar Rušiti Vladu? Dapače! Ali što onda?. Rušilački pohod huligana Radićevom ulicom ostvario je ono što sam pisao nakon prvog sukoba u četvrtak:
Jučerašnji sukob prosvjednika s policijom, koja je štitila prilaze Markovom trgu, koliko pamtim prvi je na kojem su prosvjednici počeli s činima nasilja. Policija je odgovorila pendrecima i suzavcem. Zasad je sve ostalo ograničeno, ali već sutra moglo bi biti mnogo masovnije, s obje strane.
Zgražajući se nad divljanjem mladih, koji su odrastali u samostalnoj Hrvatskoj, neki se pitaju: "Pa gdje su njihovi roditelji!? Kako su ih to odgojili!?".
Njihovi roditelji, staratelji i odgojitelji - bili su tu. Govorili su. A huligani su činili.
Nije samo tražena ostavka Vlade, prijevremeni izbori i ispunjenje nekih političkih zahtjeva. To je legitimno - prije više od 20 godina, borili smo se za slobodu prosvjeda. Izborili smo se za demokraciju - sustav, u kojem je moguće smijeniti Vladu bez nasilja. Ali nekima to nije dovoljno.(...)
Patetično se spominjala Vjera i Bog, prizivajući teološko opravdanje crno-bijelog esencijalizma: oni koji se bore za Dobro, ne mogu činiti Zlo - a protiv onih na strani Zla, sva su sredstava dopuštena.
Složena društvena stvarnost rigidno je reducirana kao borba Dobra i Zla. Tako se začinju masovna nasilja.
Ubrzo nakon što je facebook grupa "Stegnite vi svoj remen bando lopovska" osnovana, objavio sam nekoliko komentara, upozoravajući na tendenciju nacionalističke populističke desne retorike, koja jako podsjeća na retoriku Miloševićevog "događanja naroda" i "antibirokratske revolucije" u Srbiji 1986-1989. (...). To je međutim zanemareno, a mene su, kako se na pollitika.com izrazio bloger jedinohrvatska (jasno vam je koje je političke orijentacije!), organizatori prosvjeda "otkantali". (Tj. nisu me pozivali na sastanke.) Način odlučivanja, naravno, pokazuje dileme ovakvog ad-hoc pokreta: inicijatori nastoje ostvariti čvrstu kontrolu, sve ide iz jezgre koja onda izabire pouzdanike. Nije to problem kad se radi o organizaciji jednog događanja, koje se ne organizira "demokratski" - organizator ima pravo zadržati kontrolu i birati suradnike - ali može postati problem ako se produlji kao dobar način političkoga rada.
Ipak, grupa koja na organizaciji prosvjeda radi sada je jako heterogena, ima i snažno lijevih tendencija. Većina, naravno, polazi od slabo artikuliranog socijalnog i moralnog osjećaja nagomilane frustracije i ne brine o ideološkoj artikulacije, oko koje se pjene intelektualci. No do raskola će vrlo brzo doći. (... )
(Naknadna bilješka: do raskola, i to višestrukih, stvarno je i došlo, još brže nego što sam očekivao, u tjednima nakon tog prvog, relativno uspješnog prosvjeda od 5. prosinca 2008.. Plima "događanja naroda" brzo se rastočila u potočiće zagriženih grupica, koje su se sve izgubile u močvari. Posljednji trzaj bio je bezuspješni poziv na prosvjede 1. svibnja 2009..)
Vlada, naravno, baš i neće tako brzo pasti. Govorim o analogijama, npr. s pokretom "Otpor", oni su se borili dvije godine a represija je bila daleko jača nego što je u Hrvatskoj danas moguća. Analogije naravno mogu odvesti i u krivom smjeru. Mi danas ipak imamo sustav koji poštuje formalnu demokraciju daleko više, nego što je to bio slučaj s Miloševićevim režimom. Druga analogija, u pokušaju razumijevanja onoga što Hrvatskoj treba i što će se događati sliljedećih godina, jest akcija "Čiste ruke" u Italiji, koja je u prvoj polovici 1990-ih dovela do raspada sustava političkih stranaka.
Ja ću na prosvjedu svakako biti. Tu se javlja nova socijalna energija, za koju postoje određene šanse da se usmjeri u konstruktivnom smjeru - ne politički lijevo ili desno, imam na umu nešto veće, "meta-političko": ka deblokadi paraliziranih socijalnih potencijala - nešto što ne uspijeva već skoro tri desetljeća, od vremena kad je Milka Planinc 1982., kao predsjednica vlade, objavila da je Jugoslavija u ozbiljnoj ekonomskoj krizi.
Ona energija i nade, koje su se pobudile u svim područjima društvenoga života u doba prethodnog prevrata 1989.-1990., brzo su prigušene ustrojavanjem novog autoritarnog režima. (...)
Pisao sam tada, suzdržano na osnovu iskustva, "određene šanse". Slično u prosjvedima u veljači i ožujku 2011.. Zasad, ništa od toga. Ja sam osobno umoran, odustao sam od društvenoga aktivizma, skeptik sam ,cinik i mizantrop. Očekujem vječno vraćanje istog. Naravno, uvijek postoji pritajena nada da možda nisam u pravu.
Hrvati - nacija jalnuških diletanata i prodanih duša
Prenosmi jednu svoju diskusiju sa facebooka. Ukoso su komentari mojih fb prijatelja, plavom bojom moje.
Ovo je sa zida jedne grupe. Neznaš jel bi se smijao il' plak'o
"Cijena STRUJE u državi, majke ti, ka da je 3 puta opasala zemaljsku kuglu pa onda dođe meni u šteker. I vele: "Štedi struju!"...da u 10 navečer palim veš mašinu?...bem ti mater i
europskom standardu. Dok Europa spava ja da palim veš mašinu? I još da imam veš
mašinu, neg đubre kad pređe na centrifugu, moram je zajahat ka bika...inače uteče. Zadnji put sam lega na nju, bubrege mi odvalila. I što sad, da lježem po njoj oko ponoći kad baca prvu vodu? Da spavam na njoj? To standard? Kilovat košta ka da ga brodom lovilo pa u hladnjači dovezlo meni kući.
A voda? P***a im materna, non stop seru na tevejcu da smo među prvim zemljama po količinama vode...a i njoj cijena ka i struju...ka da cijev ide do Mjeseca, pa i njega opasa 3 puta i onda nazad na Zemlju pa meni u kuhinju. Da si pišam sam u usta, to mi jedino riješenje.
Cijena benzina? - Eno ga u Venecueli, litra manje od 20 lipa. Da dobro čitate, litra benze manje od 20 lipa. Kod nas 11 kuna. Kažu KRIZA. A mamu vam j***** što je Venecuela u drugoj galaksiji pa nema veze sa istom onom zemaljskom kuglom koju 3 puta opasa struja iz mog štekera!?!?!?! Vele: "Štedi na benzinu!"...većgodinu dana vozim u leru nizbrdo...što sad da ugasim auto?
Cijena povrća? Eno vidio sam papriku po 30 kuna kila. Ja ne znam. Gdje raste ta paprika? - na stablu od banana? Gdje u p***i maternoj da može biti 30 kuna. Nek je još i mljeveno meso 50 kuna kila....i eto ti punjene paprike za ručak po cijeni od 2 miliona kuna/komad. Vrijedi ka građevinsko zemljište na Hvaru. Bem te živote. Kad su j*****e jagode bile jeftinije od paprike? Kad? Kad je kila banana bila jeftinija od jabuka? Eeeeeej - jabuka! Pa bem ti mater i jabukama, gdje i one rastu? - pod zemljom i to na dubinama većim od 3 kilometra pa ih valjda vade usput kad naftu traže?"
Meni uopće nije duhovito. Pretužno je, jer opisuje jedan tipičan mentalitet malog seronje, koji se na sve žali. Preskupa struja, preskupo meso, preskupe veš mašine, preskupe jabuke, e ali njegova plaća je eto jeli premala...
uopce se ne bi slozio... "tipicni mali seronje" u Hrvatskoj vecinom jedva imaju 3000kn... to je 100kn dnevno kroz misec... a od toga triba platit stanarinu, rezije, a i hranu, dok kila paprike, od koje se ne mozes najest, a kosta 30kn... znaci, 30% dnevnice "tipicnog malog seronje" je sugava paprika... a do posla nek mu triba 20kn goriva svaki dan, to je jos 20% njegove dnevnice... otislo 50%, a nije platia ni rezije, ni stanarinu, ni obuka se, ni najea se, ni napia se, ni opra se, ni platia tehnicki za auto, ni ratu kredita za auto (jer, budimo realni, danas neces dobit posa ako nemas auto, busevi, vozni red i prilagodba nikog radniku nikog ne zanimaju)... znaci, Zorane, smatram da to nije pravi pogled na situaciju, i da je cak uvredljiv, i to jako... moje misljenje samo, kao i to sto smatram da covik koji je to pisao govori o sasvim realnoj problematici, samo u malo karikiranom izdanju...
Bah. Imaju točno ono, što su zaslužili. Umjesto da se bore za svoja prava, ljube šefovima guzice. Ne vjeruju jedni drugima, "svaki za sebe a samo Bog za sve", čak i kad se pokrene nekakva karikatura radničke ili građanske akcije, gledaju kako će svoje drugove zajebat i tza sebe osobno nešto postići. Ako im kažeš da bi se trebali zainteresirati za društvenu borbu i političko organiziranje, pa da se stvori neki društveni pokret koji bi mogao iznjedriti jednog Chaveza (kad već spominješ Venezuelu), ismijat će te kao zadnjeg kretena, što u takve gluposti vjeruješ, jer je li svi ONI su lopovi (točno, jer svi MI smo lopovi i glasat ćemo za lopove, poštenje je hendikep). Padaju na svaki demagoški trik koji im političari, mediji i moćnici iza njih bace, od pokvarene europske birokracije, preko lijenih učitelja kojima naravno treba skresat plaće, do nacionalne euforije oko Blanke ili Gotovine, samo da se ne bave nečim ozbiljnim, recimo razmišljanjem. Treba malo priviriti recimo u povijesti Venezuele, pogledati koliko je bilo štrajkova, prosvjeda, poginulih i premlaćenih radnika u borbama protiv kapitalista, da bi na tom valu izrastao jedan Chavez, koji može dobiti izbore. Naši radnici cmizdre čim ih gazda mrko pogleda, galamit će na vođe sindikata a neće sami osnovati sindikat jer im gazda eto ne da. A benzin je gotovo besplatan npr. i u Saudijskoj Arabiji, gdje je feudalni režim - što je zajedničko Venezueli i SA? Naravno, domaća nafta. Mali seronja je za jeftin benzin, osim naravno ako slučajno radi u rafineriji ili na pumpi, mali seronja je za rezanje plaća prosvjetarima osim naravno ako je sam prosvjetar, mali seronja je naravno za otpuštanje ljudi iz lokalne birokracije osim ako sam ili neko njegov/njezin ne radi u lokalnoj birokraciji, mali seronja je za jeftinu papriku osim naravno ako sam uzgaja papriku... Tako nam je kako nam je, jer imamo svi zajedno točno ono, što smo zaslužili.