Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zoranostric

Marketing

Ne sanjajte o "događanju naroda", ne tražite JUOSP

Preko facebooka dobio sam poziv na "Mirni prosvjed". Reagirao sam i ovdje prenosim osnovne dijelove kratke polemike koja je uslijedila. Poziv i komentari autora ili jednog od autora poziva su označeni ilalikom, a moji komentari plavom bojom. Na kraju dodajem neke poveznice i citate iz svojih tekstova uz neke prethodne prosvjede. Posebno upozoravam na sličnost ovoga poziva s akcijom "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska!" (također je bila fb grupa - tada je to bilo nešto novo, šminkerski.)


Padaj silo i nepravdo!Dana 22.12.2012.g. u 12 sati, okupite se na centralnim mjestima u 4 najveća Hrvatska Grada, Zagreb, Split, Rijeka, Osijek. Iskažite svoje nezadovoljstvo aktualnom Hrvatskom politikom, koja nas vodi u propast. Odgovorno tvrdim da Mi sami možemo upravljati Hrvatskom, da imamo resurse, pametne i sposobne ljude koji bi nas vodili. Takvih nema u trenutnim političkim elitama, pa je potrebno provesti izvanredne lokalne izbore, sa nezavisnim listama, a sa kojih bi najkvalitetniji ljudi, sa najvećim brojem glasova , bili naši predstavnici u saboru, što bi značilo da bi ukinuli parlamentarne izbore. Nema više ljevo desno i drugih podjela, postoji samo samostalna Hrvatska. Što možemo očekivat sljedeće nakon HEP-a: vode, oranice, otoke. HRVATSKI NARODE PROBUDI SE!!!!

Vrijeme je za drugo poluvrijeme domovinskog rata, vrijeme je za promjene, vrijeme je da se krene!!!! Pozivam sve pojedince,udruge,aktividte,sindikate,skupine,nezavisne liste, prosljedite ovaj događaj i prisustvujte ovom mirnom prosvijedu. (...)
(Slijedi puta "jeste li za (...)" odnosno "jeste li protiv", niz parola za jedan mogući politički program.)

Ljudi, ne trošite vrijeme na gluposti. bio je jedan propali pokušaj "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska!" prije tri godine, pa su bili neuspješni "peripatetički prosvjedi" prije godinu i pol. Ova zbrda zdola nabacana papazjanija radikalno desničarske i radikalno ljevičarske demagogije nema šanse da čak i toliko zatalasa. Kakvi vražji "izvanredni lokalni izbori", pa redovni lokalni izbori su za pet mjeseci, lijepo skupite nezavisnu listu, skupite potpise i kandidirajte se! Vi bi samo onako lijevom rukom ukinuli parlamenatrne izbore, ma nemoj!

Zorane tko u Hrvatskom Saboru predstavlja interese tvoje lokalne sredine, i koliko bi glasova taj dobio u svojoj ulici.Nađi mi jednu pol. stranku u Hrvatskoj u kojoj ne vlada diktatura šačice nesposobnih ljudi, koji sve rade u interesu krupnog kapitala, a na račun stoke sitnog zuba. Što i tko je kriv za ovo stanje(sranje) u kjoem se nalazimo, ako nije politika i sutav koji ne funkcinira. Molim odgovor, pa da mozemo raditi na uklanjanju uzroka problema. Živimo li mi u samostalnoj, suverenoj Republici Hrvatskoj, za koju su se neki borili, neki nisu, a neki su se borili protiv.

Hoćeš jednostavne odgovore, onak iz lijevoga džepa, tko i što je kriv? Nema toga. S takvim parolama mogu se hraniti jedino totalitarni pokreti

iz prve ruke znam da sustav ne funkcionira, i da ga treba demokratizirati, putem referenduma i direktne demokracije na svim nivoima, vas nitko ne tjera u prosvjede i na referendum, to je nase ustavno pravo, ako vam smeta ovakav ustav vi onda napravite svoj prosvjed i referendum. zna se tko je kriv i za to ce odgovarati pred narodom. Nema vise ljevo desno postoji samo samostalna suverena Hrvatska, ili sto vi zelite da Hrvatska i dalje bude kmet, i otvoreni trgovacki centar na rasprodaji za bankarske i trgovacke mocnike. NECE ICI !!!!!!!!!!!!!

Antibirokratska revolucija u Novom Sadu, 1988.Nemam naročite simpatije za ove na vlasti, ja sam manje od marginalca u društvenom životu (...), ali još PUNO manje simpatija imam za primitivne demagoge i potencijalno opasne političke fanatike, koji obećavaju "suđenje pred narodom" (tj. maknimo sve formalističke gluposti, procedure, odvjetnike, dokaze, uvedimo zakon linča...).

Imali smo NARODNE SUDOVE dvaput u Hrvatskoj, 1941. i 1945.. Rane iz tog doba još krvare. To nije put.

Ne možete se legitimno proglasiti "predstavnikom naroda" koji će jednim zamahom počistiti sve Zlo i uspostaviti Dobro.

Sasvim konkretno, ne etički nego pragmatički, ovaj prosvjed pred Božić jednostavno nema više šanse od "prosvjeda medvjedića" protiv zdravstvenog odgoja, koji je krahirao iako su se pokretači pozivali da kao katolici predstavljaju veliku većinu Naroda (pa mogu Suditi).

Glede diskursa (načina na koji govoriš, ključnih sintagmi koje koristiš): ako pretendiraš da ono što govoriš ima značenje za sve, ako imaš političku pretenziju (tj. da ono što želiš nešto znači za cijeli "polis", cijelu naciju kao zajednicu), ulaziš ipak u to sa svojom OSOBNOŠĆU. Mora biti jasno, tko je subjekt.

A osobito ako u igru ulaze KOLEKTIVNI subjektiviteti. U pozivu gore piše: "Odgovorno tvrdim da Mi sami možemo upravljati Hrvatskom". Autor, pojedinac, poziva se na neko "mi". Koje je to mi? Narod, koji se okupi na trgovima, pa ruši institucije? Neizdeferencirana "svjetina", koja glasa želi li Isusa ili Barabu?

Ja sam imao prilike pratiti jedno takvo "događanje naroda", koje je zaista dovelo do rušenja tadašnjih političkih institucija (u ime "Nas" protiv "nesposobne elite"). To je bilo u Srbiji 1986.-1989.. Imao sam, u početku, neke simpatije za taj pokret "odozdo", jer su tadašnje elite bile izrazito antipatične, sustav paraliziran, nužnost promjene očita. Ali brzo su mi pokazali kako iza svega stoji manipulacija.

Ono što je srušene institucije zamijenilo, međutim, nije bilo bolje, nego gore od prethodnoga. Donijelo je tragediju, na kraju, ne samo drugim narodima, nego i samoj Srbiji i Srbima.

Svjetina koja viče "hoćemo Barabu!" uvijek zagušuje glas razuma. Uvijek će se pojaviti neka organizirana manjina, koja masama manipulira, bila to svjetina na trgu ili "sovjeti radničkih, seljačkih i vojničkih deputata."

Zato smo izmislili sve te složene procedure usklađivanja interesa i donošenja odluka, zato smo smislili da se izbori ne vrše vikanjem na trgu, nego svako posebno, sam, kao građanin, uzima olovku i iza paravana, tajno, proučava izborni listić. On ili ona preuzima time osobnu odgovornost, ne topi se u kolektivitetu. Sustav je daleko do savršenoga, ali je bolji od alternativa.

Dakle, ako netko želi postati, recimo, gradonačelnik Splita, mora se pojaviti na izborima kao kandidat i nagovoriti birače da mu daju glas. Mora pokazati, evo, ja sam taj-i-taj, ovdje su moji suradnici, svi sa imenom i prezimenom, ne neko neizdeferencirano "Mi", bolji smo od drugih kandidata, ako nas izaberete, radit ćemo to-i-to (recimo, uvesti svaki mjesec direktno glasovanje o odlukama, umjesto da glasuju samo izabrani članovi Gradskog vijeća). Pa ako uvjerite ljude, imate mandat da promjene provodite.



Neki moji raniji napisi - poveznice i citati.

Čuvajte se jednostavnih odgovora (8. veljače 2011.)

primjećujem da mnogi s visoka iskazuju ono, što sam označio kraticom JUOSP: Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sva Pitanja. (...) Fenomen JUOSP rezultat je intelektualne lijenosti: želja da se sve svede na jedan jednostavni čimbenik, da se ne mora mučiti oko brojnih činjenica i raznolikih analiza. To je dobro za birtije i forume, može biti dobro i za populističku političku kampanju, ali nije korisno, ako zaista želite razumjeti što se zbiva, a pogotovo, ako zaista želite svojoj obitelji, svojoj domovini ili svojoj planeti pomoći.

Kako "zauzeti stav"?
stavovi se ne zauzimaju na juriš. Izgine ti vojska. Nego pažljiva opsada, odlična logistika, špijunaža i propaganda. Najbolja pobjeda je ona bez borbe (Sun Tzu).

Bitan napredak na današnjem prosvjedu (28. veljače 2011.)

S prosvjeda u ožujku 2011.
Dobro je i to, što su ovoga puta jasno izrečena dva zahtjeva:
1) ostavka Vlade,
2) prijevremeni izbori.
Ralno, ne može se više tražiti na ovakvim prosvjedima! Ova vlada zaista mora otići. Sve ostalo - potom.
Trebat će nam valjana, intenzivna građanska kampanja, slična onoj iz 1999, ali ovog puta bez američkih šest milijuna dolara za udrugaške profesionalce, (...)
Naravno, na pukom činu biranja ne smije se ostati. Politika je preozbiljna stvar, da bismo je prepustili političarima. (...)
Umjesto udruga i "trećeg sektora", nakon dvadeset godina, treba ponovo graditi društvene pokrete.

Mi smo odgojili te huligane (27. veljače 2011.)
Nažalost, dogodilo se ono, čega sam se bojao, kad sam prije pet dana objavio komentar Rušiti Vladu? Dapače! Ali što onda?. Rušilački pohod huligana Radićevom ulicom ostvario je ono što sam pisao nakon prvog sukoba u četvrtak:

Jučerašnji sukob prosvjednika s policijom, koja je štitila prilaze Markovom trgu, koliko pamtim prvi je na kojem su prosvjednici počeli s činima nasilja. Policija je odgovorila pendrecima i suzavcem. Zasad je sve ostalo ograničeno, ali već sutra moglo bi biti mnogo masovnije, s obje strane.

Zgražajući se nad divljanjem mladih, koji su odrastali u samostalnoj Hrvatskoj, neki se pitaju: "Pa gdje su njihovi roditelji!? Kako su ih to odgojili!?".

Njihovi roditelji, staratelji i odgojitelji - bili su tu. Govorili su. A huligani su činili.

Nije samo tražena ostavka Vlade, prijevremeni izbori i ispunjenje nekih političkih zahtjeva. To je legitimno - prije više od 20 godina, borili smo se za slobodu prosvjeda. Izborili smo se za demokraciju - sustav, u kojem je moguće smijeniti Vladu bez nasilja. Ali nekima to nije dovoljno.(...)

Patetično se spominjala Vjera i Bog, prizivajući teološko opravdanje crno-bijelog esencijalizma: oni koji se bore za Dobro, ne mogu činiti Zlo - a protiv onih na strani Zla, sva su sredstava dopuštena.

Složena društvena stvarnost rigidno je reducirana kao borba Dobra i Zla. Tako se začinju masovna nasilja.

Prosvjed 5. prosinca: desni popolizam, i zašto ću kao ljevičar ipak sudjelovati (4. prosinca 2008.)

s prosvjeda 5. prosinca 2008.
Ubrzo nakon što je facebook grupa "Stegnite vi svoj remen bando lopovska" osnovana, objavio sam nekoliko komentara, upozoravajući na tendenciju nacionalističke populističke desne retorike, koja jako podsjeća na retoriku Miloševićevog "događanja naroda" i "antibirokratske revolucije" u Srbiji 1986-1989. (...). To je međutim zanemareno, a mene su, kako se na pollitika.com izrazio bloger jedinohrvatska (jasno vam je koje je političke orijentacije!), organizatori prosvjeda "otkantali". (Tj. nisu me pozivali na sastanke.) Način odlučivanja, naravno, pokazuje dileme ovakvog ad-hoc pokreta: inicijatori nastoje ostvariti čvrstu kontrolu, sve ide iz jezgre koja onda izabire pouzdanike. Nije to problem kad se radi o organizaciji jednog događanja, koje se ne organizira "demokratski" - organizator ima pravo zadržati kontrolu i birati suradnike - ali može postati problem ako se produlji kao dobar način političkoga rada.

Ipak, grupa koja na organizaciji prosvjeda radi sada je jako heterogena, ima i snažno lijevih tendencija. Većina, naravno, polazi od slabo artikuliranog socijalnog i moralnog osjećaja nagomilane frustracije i ne brine o ideološkoj artikulacije, oko koje se pjene intelektualci. No do raskola će vrlo brzo doći. (... )

(Naknadna bilješka: do raskola, i to višestrukih, stvarno je i došlo, još brže nego što sam očekivao, u tjednima nakon tog prvog, relativno uspješnog prosvjeda od 5. prosinca 2008.. Plima "događanja naroda" brzo se rastočila u potočiće zagriženih grupica, koje su se sve izgubile u močvari. Posljednji trzaj bio je bezuspješni poziv na prosvjede 1. svibnja 2009..)

Vlada, naravno, baš i neće tako brzo pasti. Govorim o analogijama, npr. s pokretom "Otpor", oni su se borili dvije godine a represija je bila daleko jača nego što je u Hrvatskoj danas moguća. Analogije naravno mogu odvesti i u krivom smjeru. Mi danas ipak imamo sustav koji poštuje formalnu demokraciju daleko više, nego što je to bio slučaj s Miloševićevim režimom. Druga analogija, u pokušaju razumijevanja onoga što Hrvatskoj treba i što će se događati sliljedećih godina, jest akcija "Čiste ruke" u Italiji, koja je u prvoj polovici 1990-ih dovela do raspada sustava političkih stranaka.

Ja ću na prosvjedu svakako biti. Tu se javlja nova socijalna energija, za koju postoje određene šanse da se usmjeri u konstruktivnom smjeru - ne politički lijevo ili desno, imam na umu nešto veće, "meta-političko": ka deblokadi paraliziranih socijalnih potencijala - nešto što ne uspijeva već skoro tri desetljeća, od vremena kad je Milka Planinc 1982., kao predsjednica vlade, objavila da je Jugoslavija u ozbiljnoj ekonomskoj krizi.

Ona energija i nade, koje su se pobudile u svim područjima društvenoga života u doba prethodnog prevrata 1989.-1990., brzo su prigušene ustrojavanjem novog autoritarnog režima. (...)

Pisao sam tada, suzdržano na osnovu iskustva, "određene šanse". Slično u prosjvedima u veljači i ožujku 2011.. Zasad, ništa od toga. Ja sam osobno umoran, odustao sam od društvenoga aktivizma, skeptik sam ,cinik i mizantrop. Očekujem vječno vraćanje istog. Naravno, uvijek postoji pritajena nada da možda nisam u pravu.

Post je objavljen 08.12.2012. u 21:30 sati.