Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zoranostric

Marketing

Fragmenti o spolnom odgoju (2): O holističkoj definiciji zdravlja

Aktualna javna diskusija, potaknuta pojavom Kurikuluma zdravstvenog odgoja za osnovne i srednje škole, koncentrira se gotovo isključivo na "spolni odgoj", odnosno četvrti modul u okviru programa zdravstvenog odgoja, naslovljen "Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje". Prethodna tri modula naslovljena su:
– "Živjeti zdravo" (to bi bio zdravstveni odgoj u užem smislu),
– "Prevencija ovisnosti" te
– "Prevencija nasilničkog ponašanja".

Mnoge ljude zbunjuje ovako široki obuhvat, koji je čak nazvan "medicinskim imperijalizmom". Tako npr. jedan komentator piše:
Ne radi se samo o zdravlju: podučavat će se o toleranciji, ponašanju na stadionima, osobama s invaliditetom i sl. Sve to nema neke velike veze sa zdravljem.

U uvodnom dijelu Kurikuluma navodi se da je pristup holistički i višedimenzionalan:

Program Zdravstvenog odgoja temelji se na holističkom poimanju zdravlja, koje obuhvaća očuvanje zdravlja i kvalitete života, humane odnose među spolovima i ljudsku spolnost, prevenciju ovisnosti, kulturu društvene komunikacije i prevenciju nasilničkog ponašanja.

Program se zasniva na višedimenzionalnom modelu koji podrazumijeva povezanost tjelesnog, mentalnog, duhovnog, emocionalnog i socijalnog aspekta zdravlja, a ispunjenje i stabilnost u svakoj od navedenih dimenzija pridonosi cjelovitosti razvoja i povećanju kvalitete življenja svake osobe.

Odatle takva širina? Stvar je u tome da je definicija "zdravlja", koju je prihvatila Svjetska zdravstvena organizacija (SZO, WHO) još 1946. g., daleko šira od tradicionalne predodžbe. Definicija glasi: Zdravlje predstavlja tjelesno, duševno, socijalno i ekonomsko blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti.

Naš Andrija Štampar imao je bitnu ulogu u prihvaćanju te definicije (Branka Cvjetanović: "Štampar i svijet". O tome naravno postoji golema relevantna literatura, znanstvena, stručna i publicistička. Jedan dobar tekst na hrvatskom:: Zdravlje u zajednici i zašto mu se javno zdravstvo iznova vraća (Selma Šogorić, 2005, Hrvatski časopis za javno zdravstvo).

Nije se do toga došlo naprosto teorijskim promišljanjem. S liječenja pojedinih bolesti prešlo se na iskorijenjivanje uzroka bolesti, dakle recimo da treba graditi vodovode a to nije samo tehničko pitanje, da se rane nastale nasiljem izbjegavaju tako da se stvara nenasilno okruženje; da je fizičko zdravlje povezano s mentalnim stanjem, a ovo opet s društvenim okruženjem, itd.. Sredinom 20. stoljeća, nametala se potreba za širim pristupom pojmu "zdravlje".

»Naše koncepije i mjere zdravlja generalno su se bile fokusirale na liječenje bolesti. (...) Sredinom dvadesetoga stoljeća, međutim, slika zdravlja se počela mijenjati za neke dijelove čovječanstva, s nadom da će uskoro tako biti i za ostale; ljudi u cjelini više nisu bili toliko zaokupljeni boleštinama i pojavila se ideja o tzv. pozitivnom zdravlju. To je je ohrabrilo SZO da definira zdravlje na novi način.« (Iz jednog znansvenog rada iz 1972.)

U toj koncepciji, "savršeno zdrav čovjek" u praksi ne postoji. To je "ideal-tip", nešto slično kao u psihologiji Abrahama Maslowa "posve samoaktualizirana osoba". Takve su koncepcije, po sudu mnogih, korisne, za razumijevanje stvarnosti, za snalaženje u njoj, izbor ciljeva i usmjeravanje djelovanja.

Četiri modula, koja sadrži "zdravstveni odgoj" svakako jesu povezani. Higijena i prevencija bolesti, izbjegavanje svih vrsta ovisnosti, izbjegavanje i suzbijanje nasilja, humani odnosi među spolovima - sve to svakako jesu stvari, o kojima treba pričati. Nebitno je PMSM zovemo li sve to zajedno "zdravstveni odgoj" ili nekim drugim terminom ili grupom termina.

Teme su povezane i holistički se pristup nameće. Mehaničko odvajanje ne bi bilo primjereno (s čime se naravno i sama Rimokatolička crkva slaže, u smjernicama Drugog vatikanskog koncila i programu cjelovitog spolnog odgoja "Teen STAR"; o potonjem vidi članak Kristine Pavlović iz 2004. u katoličkom časopisu "Obnovljeni život"). Tako je nastala i seksologija kao znanost, koja proučava sve aspekte spolnosti (a donekle i rodnosti). Govoriti u biologiji samo o građi spolnih organa, u "zdravstvenom odgoju" o spolnim bolestima, a onda o emocijama, nasilju itd. u drugim predmetima - ne bi bilo zadovoljavajuće.


Post je objavljen 29.12.2012. u 23:45 sati.