Marketing
Osvojimo dvorce, bogataše pod giljotinu - i sve će biti super?
Prenosim, uz manje izmjene, jedan
podulji odgovor u diskusiji na pollitika.com
o mojem tekstu od preključer
Ne sanjajte o "događanju naroda", ne tražite JUOSP.
Odgovaram jednoj blogerici, koja je moj tekst popljuvala.
ja sam definitivno za radikalne metode, pa ako treba i one drasticne, drakonske.
Spomenuh u dnevniku: ovakvu mahnitu retoriju, isijavanje mržnje i žudnje za razaranjem, slušao sam uživo prvi put od sredine 1980-ih, od "narodnih ustanika" u Srbiji. Velika većina njihovih zamjerki tadašnjim ljudima na vrhu ("antibirokratska revolucija") bile su opravdane. Kako spomenuh, u samom početku imao sam za njih simpatija. (Zato nije čudno da se na prvo mjesto programske liste u pozivu na koji sam reagirao bijes sručuje na Europsku uniju. Vanjski neprijatelj je organski nužan takvoj ideologiji, kao naravno i unutrašnji.)
Mi u Hrvatskoj smo krenuli u rušenje onoga sustava kasnije, 1989, drugačijim metodama. Nisu bile drastične i drakonske. Da su prevladali radikali, došli bi na vlast manijaci koji bi se počeli svetiti za poraz iz 1945.. Sustav je srušen bez nasilja (što neki i danas žale).
...pa bih ja tako najprije dobrano zaplasila domace feudalce i prirepak im katolicki kler, metodama i radnjama kao sto su ultimativno 'ili-ili', let u zrak njihovih veleljepnih dvorova, nocni iznenadni udari groma i vatrometi....isl.
...pa ak' to ne bi dalo uspjeha, napravila bih povelike taljige, potrpala pokvarenu parazitsku gamad u njih i na svetom trgu ih javno giljotinizirala.(giljotina mi je jako sik za nase snobove)
...pa ak' to ne bi dalo uspjeha, napravila bih povelike taljige, potrpala pokvarenu parazitsku gamad u njih i na svetom trgu ih javno giljotinizirala.(giljotina mi je jako sik za nase snobove)
Drastične i drakonske metode u rušenju vladajućega sustava uvijek iznjedre na vlast tip ljudi, kojima je drastično i drakonski postupati prirodna stvar. Pa s time naravno i nastave i ustroje sustav na tome zasnovan. Ustoličuju se "čuvari revolucije", nikakvi kontrolni mehanizmi se ne priznanju (ono starorimsko: "Tko će čuvati čuvare?" - odgovor: nitko, naravno, jer su oni iz Naroda, oni su po definiciji Pošteni i Sposobni, to je uzorna platonska vlast Najboljih, besmisleno je dakle tražit da ih netko nadgleda).
Prirodna posljedica je eskalacija. Prvo se drastično i drakonski obračuna sa silnicima i nepravednicima, onda s njihovim slugama (osim onih, brojnih, koji pređu u službu novih vladara), onda s onima koji misle da je to bilo predrastično i predrakonsko (kao ja npr.), onda s onima koji ne podržavaju Naše drastične i drakonske metode dovoljno oduševljeno (čišćenje "mangupa u vlastitim redovima") itd. itd., unutrašnji neprijatelj nikad ne spava...
Uvijek će naravno oni koji takvim putem dođu na vlast prvo sebe osigurati, materijalno i sigurnosno (da ne budu srušeni istim načinom), a ostalima kako bude.
Dakle, kad bi nekim stravičnim slučajem ekstremisti (danas najizglednije fašisti, ali mogu biti i boljševici ili neka mješavina, kao što gore imamo, kako konstiram, mješavinu lijevih i desnih radikalnih parola), voljni da drastičnim i drakonskim metodama preuzmu vlast, stvarno postali dovoljno jaki da budu opasni, pa stvarno i krenuli u akciju, a ne samo da kao autor(i) poziva na fb na kojeg sam reagirao, kao ti i drugi radikali iz stolice pred ekranom, seruckaju po kiberspejsu, ja bih bez trunke sumnje podržao da policija, ako treba i vojska i naoružani odredi lojalnih građana, s tim mahnitim govnima obračunaju radikalno, ako treba i drastično i drakonski, svim potrebnim sredstvima.
od davnine se kaze - bolje da strada 10 ljudi, nego cijelo pleme!
Točno. Mi normalni ljudi moramo se braniti od manijaka.
Naravno, cijelo vrijeme imajte u vidu da je ovo sve samo seruckanje po netu, uključujući i moje pisanje, na sreću nema trenutno veze s realnim svijetom. Krenulo je od jednog bezveznog fb poziva na nekakve demonstracije, na kojima bi se tražilo uništenje postojećeg političkog sustava, koje čak i ako pokušaju, neće okupiti više od par desetaka ljudi u svakom gradu. (A vjerojatno će i sami odustati.) Dakle, sve dalje je samo hipotetički.
Ja sam u rušenju jednog političkog sustava sudjelovao, neću reć da ga bez mene ne bi srušili,
ali sudjelovao jesam, i izložio se, preuzeo određeni rizik tada, što velika većina naravno ne želi. (Sad sam u mirovini, ne računajte na mene, sudjelovat neću, ali neke stvari simpatiziram, a promoviram neke stvari, potporu "Energiewende", na blogu "Ekološka ekonomija" i ovdje i drugdje na netu, koje su za revoluciju kakva nam treba nužne.)
Ali vidio sam već prije toga, kako ga ruše u neposrednom susjedstvu, kojim metodama, i da nastaje nešto GORE od onoga ranije (nazvao sam to 1989. "nacional-socijalizam"). I kod nas u Hrvatskoj bila je velika opasnost od ekstremista, ali ipak, nisu uspjeli posve prevladati, zahvaljujući, uza sve njegove mane, i onome čija je danas obljetnica smrti. 
Hrvati, nacija domobrana (malih seronja, jalnuških diletanata i prodanih duša) , ne voli radikale i ekstremiste (velike seronje), i iako me strašno nerviraju, ima to i dobrih strana.
Kad su studenti prije gotovo četiri godine prvi put blokirali fakultete, naslovio sam svoj komentar Da, revolucija je počela!. Možda sam pogriješio, ali možda će budući povjesničari, kroz nekoliko desetljeća, zaključiti da sam bio u pravu (iako je ono, što je tad bilo poteklo, zasad ipak ostalo tek mali potočić, nije nabujalo u rijeku).
Tada sam se u komentaru referirao i na u ovom dnevniku spomenuti prosvjed "Stegnite vi svoj remen...", koji je bio pet mjeseci ranije:
Da, mislim da je ovoga puta (za razliku od recimo prosvjeda od 5. prosinca, koji se brzo ugušio u vlastitim proturječjima, na koja sam već 15-ak dana ranije upozoravao - možda se ipak nešto obnovi, kako se sada nadaju pozivom na prosvjede 1. maja; nevolja je da se radi o uskoj "zavjereničkoj" grupici, nakon višestrukih "čišćenja" koja su se odigrala u siječnju) revolucija uistinu počela (ili, možda bolje: potekla; sjećam se naime sintagme "revolucija koja teče")
Što to znači da je tek "potekla" objasnio sam ovako:
Ne - neće biti "juriša na zimski dvorac"; ovo je nešto drugo, dublje. Da - to je "festival", između ostalog, jedan "performance". Revolucionarni zanos, baziran na formulama velikih teorija, uz koji su marširale precizne formacije revolucionarnih brigada, postaje per-formativna mreža, u kojoj svatko može sudjelovati i svoj dio saga tkati. (Što je, također, bio bitni sadržaj 1968. - tadašnja revolucija nije pobijedila, pa ipak je svijet revolucionarno promijenila.)
Važno je pak to, da se puko rasipanje u milijune malih društvenih i osobnih "projekata" ponovo počinje povezivati - u mrežu, ne hijerarhijsku organizaciju (jer to odgovara i postojećoj strukturi opresije, koja je u hegemoniji neolibaralnog kapitalizma postala mnogo suptilnija!) - i zatim, formulirajući iz projekata program, strategiju i viziju, fokusirati ka ključnim točkama mreže opresije i mreže emancipacije, tragajući za "arhimedovom točkom" (ili, pomodno rećeno, točkom bifurkacije) gdje se revolucionarna promjena može proizvesti uz minimalnu upotrebu nasilja. Od pukog besciljnog post-modernizma ka "post-post-modernizmu", nešto što je Ulrich Beck nazvao "druga Moderna".
Shvaćam naravno da ima puno nestrpljivih ljudi, kojima ide na živce ovakvo intelektualističko preseravanje, koji imaju u glavi samo viziju Juriša na Zimski Dvorac, a kasnije kako bude (ma bit će sve dobro, jer ovaj dobar narod, je li, iz sebe može izroditi samo Sposobne i Poštene, koji će ga ubuduće vodit...). To je ono "vječno vraćanje istog".
Post je objavljen 10.12.2012. u 11:50 sati.