Zoran Oštrić

<	siječanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Listopad 2022 (2)
Listopad 2021 (1)
Travanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Travanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (2)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (8)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (11)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (8)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (8)
Studeni 2015 (14)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (7)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (10)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (15)
Travanj 2015 (10)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo je blog kojeg vodi Zoran Oštrić. Razne teme. Politika, društvo, priroda, znanost, povijest, filozofija...
Provilna slika s facebooka

Vodim također tematske blogove Ekološka ekonomija, Mudroljublje i Zelena politika na wordpress.com.

Ako me želite kontaktirati, pošaljite poruku na emajl:
zoranostric (at) gmail.com
ili ostavite poruku na facebooku.

OŠIKU!

Ošiku je kratka pjesnička forma slična kod nas poznatom japanskom "haikuu", samo sa širom tematikom i nešto slabijim formalnim pravilima. Kolekciju mojih ošikua s ilustracijama (što je također varijacija na japansku tradiciju crteža uz haiku) možete pogledati na facebooku.

ŠAH

Igram šah na razini jakog amatera (majstorski kandidat). Neke moje on-line s komentarima možete pogledati na mrežnom sjedištu sah.hr.

KRATICE

ASNV
Ako me sjećanje ne vara
BUNS
Bez Uvrede Nadam Se
JUOSP
Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sve Probleme
KJMP
Koliko je meni poznato
KJMV
Koliko ja mogu vidjeti
PMNN
Po mišljenju nekih od nas
PMSM
Po mom skromnom mišljenju
PNDZ
Padoh na dupe od zaprepaštenja
ŠBBDJB
Što Bi Bilo Da Je Bilo
ŠBBKBB
Što Bi Bilo Kad Bi Bilo
UBR
Usput budi rečeno

Moji znanstveni radovi, predavanja i bilješke

Radovi objavljeni na mrežnom sjedištu Academia.edu.

Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih (s pogledom iz 2013.), objavljeno u časopisu "Ekonomska i ekohistorija", br. 10, 2014..

Ekološki pokret u Jugoslaviji: Građa za proučavanje razdoblja 1971.-1991., objavljeno u časopisu "Socijalna ekologija", god. 1 (1992), br. 1, str. 83-104.

Izborni i stranački sustav u Hrvatskoj, prezentacija uz predavanje, 2008.

Heideggerova autopsihoterapija pisanjem 1936.-1938. : Bilješke i razmišljanja uz Martin Heidegger: "Prilozi filozofijii (iz dogođaja)"

Moje stvari objavljene na scribd.com

Neki moji tekstovi i zapisi u formatima word, powerpoint ili pdf, koje sam stavio na svemrežje.

Elektronsko glasilo za privredu, društvo i ekologiju "Zelena politika" (nulti broj)
Pljačka vrijedna 140 milijuna kuna
(Reportaža o krađi šljunka, objavljena 6. prosinca 1997.. Aktualno i danas!)
Zadnji dani Labinskih rudnika, 19. rujna 1998.
(Reportaža objavljena u časopisu "Hrvatski obzor", 2 str., pdf)
Pavo Zubak bespravno izgradio postrojenja u Sesvetskom Kraljevcu
(Siječanj 2010.. Gore je link na pdf-dokument, isto u wordu jeovdje.)
Copenhagen Diagnosis: prevod sažetka na hrvatski
(tekst, 2 str., 16. prosinca 2009.)
"Kumovi" u Hrvatskoj: fenomen kapitalizma ("Crony capitalism")
(prezentacija, 17 str., prosinac 2009.)
Pacifist protiv svoje volje. Bilješke ostarjelog aktivista
(tekst, 21 str., ožujak 2003.)
Sunce će nas grijati i u 22. stoljeću (prezentacija ,17 str., prosinac 2008.)
Takozvani "Climategate": izmišljena afera
(Letak, jedna stranica A4 formata, prosinac 2009.) greedy

Moji tekstovi objavljeni na raznim portalima

Alertonline.org, 10. listopada 2011.
Zelenoidi nastupaju...
Monitor.hr, 27. veljače 2011.
"Jelačić plac i Radićeva: Mi smo odgojili te huligane"
Index.hr, 25. veljače 2011.
Bitna borba za vlast ipak se vodi unutar HDZ-a
alertonline, 30. siječnja 2011.
Zelena (g)lista i dalje ruje
tinolovka-news, 25. kolovoza 2010.
Svi naši Treći blokovi (1): Hrvatski izborni sustav
pollitika.com, 23. kolovoza 2010.
Treći blog... Treći put... ljevica i zeleni
Feljton "Povijest i budućnost ekologije" na alertonline.org
- Povijest i budućnost ekologije (1)
- Bioraznolikost i filozofske pouke teorije kaosa (2)
- O ekološkoj znanosti i ekologističkom mudroljublju (3)
- Što rade zeleni kad svi zastupaju "zelenu ekonomiju" (4)
- Zamka eksponencijalnog rasta (5)
- Zašto su "atomi za mir" neprihvatiljivi (6)
- Ekonomski fijasko i politički poraz nuklearne energije (7)

Intervjui sa mnom i članci u kojima sam spomenut

31. svibnja 2014.
ORaH, SDP i "civilna scena"
Index.hr, 19. veljače 2010.
Kome smeta Marko Rakar?
Prikaz diskusije na pollitika.com. Citiraju i mene.
Business.hr, 3. veljače 2010.
Zubak bespravno sagradio tvornicu autobusa
O toj temi moj članak ovdje od srijede, 27. siječnja: Zubak, zašto nas imaš na zubu!?
Glas Slavonije, 21. prosinca 2009.
Hrvatsku čeka blamaža zbog zagađenja
Komentar povodom završetka Konferencije o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. Citira izjavu "najistaknutijeg hrvatskog ekoaktivista", tj. mene. cool

Glas Slavonije, 14. prosinca 2009.
Čovječanstvo će preživjeti, ali postoji opasnost od teškog sloma civilizacije
Povodom Konferencije UN o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. U članku sam pogrešno predstavljen kao "jedan od čelnika Zelene akcije". Normalno, novinar je mislio, da moram biti čelnik nečega. wink

SADRŽAJ BLOGA

Free Web Counter

18.01.2013., petak

Fragmenti o spolnom odgoju (5) : Masturbacija i znanost

Osnovni dio letka, koji je Hrvatska biskupska konferencija pripremila i masovno dijelila uoči Božića, sastoji se od šest fragmenata, koji počinju riječima "Je li vam svejedno". Prelazimo sad na analizu prvog od njih. Tema koja se tu pokreće, masturbacija, nije nimalo trivijalna, te ćemo je pokušati rasvijetliti s raznih strana.

Odmah ćemo vidjeti ranije opisanu metodu dvostrukog lažiranja:
A) jedna rečenica iz jedne od 15 knjiga preporučene literature za nastavnike citira se kao da je direktan dio Kurikuluma zdravstvenog odgoja, te
B) sama ta rečenica je isčupana iz konteksta i dan joj drugačiji smisao.

Što bi trebali reći roditelji?

Dakle, biskupi pitaju roditelje:

– Je li vam svejedno što će vaše dijete učiti o masturbaciji kao sastavnom dijelu ljudske spolnosti (i to već s 10-11 g., u 5. razredu) uz objašnjenje: »Smatramo kako je to što se dodiruješ odlično, ali bi bilo u redu da činiš to u svojoj sobi«? (Klein, M., Kako razgovarati o seksualnosti... s vlastitom djecom, Zagreb, 2001.).

Sve je napisano kao samo jedna rečenica, kao da je "objašnjenje" direktno ponuđeno nastavnicima i stručnim suradnicima u školi kao riječi koje bi trebalo uputiti djeci u razredu.

Međutim, kao što se vidi iz naslova navedene knjižice, ona je namijenjena roditeljima. Autor je stručnjak koji je cijeli život posvetio seksualnoj edukaciji. U knjizi su između ostaloga odgovori na 47 pitanja koja roditelji najčešće postavljaju, a među njima je na prvom mjestu »Kako reagirati kada primijetimo da se naše dijete samozadovoljava?« Riječ je o situaciji koja se vjerojatno u školi neće desiti.

Navedimo potpuni citat iz Kleinove knjige, iz koje su hrvatski biskupi citirali jednu rečenicu. Treba pročitati cjelinu i imati u vidu da se on obraća roditeljima.

1. Kako reagirati kada primijetimo da se naše dijete samozadovoljava?

Na vama je da odredite pravila. U mojoj se obitelji to rješava ovako: "Tvoja majka i ja mislimo da je seks divan, a ti znaš kako je dobar osjećaj kad se dodiruješ. Da, većina dječaka to radi; većina dječaka tvoje dobi čini isto." Tek toliko da djeca to znaju.

"Dakle, ti znaš kako ti je lijepo kad to radiš, ali, moram ti još reći da slično kao što ne ručamo u tramvaju ili kao što bi bilo neprimjereno da u liječničku ordinaciju dolazimo obučeni u ronilačka odijela, nije primjereno kad sebe seksualno dodirujemo na javnom mjestu ili u prisustvu drugih ljudi. Smatramo kako je to što se dodiruješ odlično, ali bilo bi u redu da to činiš u svojoj sobi. Znaš, to je nešto što ne radimo u trgovini, ni u školi, niti kad smo u redu za kinokarte. U javnosti, naprosto, ne pokazujemo svoju seksualnost. Kad si vani, možeš se osjećati seksualno ako želiš, ali seksualno dodirivanje svog tijela činimo kod kuće. Nije li činjenica kako na ulici ne vidimo da ljudi rade tako nešto? Ne, ne mislim da bi ti to činio vani, alil smatram da je odlično ostaviti dodirivanje za svoju sobu, jer tu imaš mir, vremena koliko god želiš i ne moraš se brinuti da će te netko prekinuti."

Bitno je pristupiti masturbaciji kao nečemu pozitivnom, ali i jasno istaći kako to valja činiti na primjerenom mjestu.

Kontekst je, da su roditelji primjetili da se dječak ili djevojčica samozadovoljava. Predložena reakcija vezana je uz konkretnu situaciju. Sigurno je, da se nastavnik u školi neće istim riječima obraćati učenicima u razredu. Tako istrgnuto, to je falsifikat, koji čitatelje letka navodi na krivi put. U kršćanskoj terminologiji, to je "lažno svjedočanstvo", tj. kršenje 8. zapovijedi.

Načelno, je li taj savjet roditeljima, kako da reagiraju u takvoj situaciji, neprihvatljiv? Neki, naravno, mogu reći da o takvim stvarima naprosto ne treba ništa govoriti – praviti se da ne postoje; to je čest pristup. Drugi će reći da je neprihvatljivo da se o tome govori u školi, nego to treba ostaviti roditeljima.

Treći će pak inzistirati da je govoriti o samozadovoljavanju kao prihvatljivoj, čak i pozitivnoj aktivnosti protivno moralnom učenju Rimokatoličke crkve, kako je sadržano u Katehizmu; to ćemo detaljnije prikazati kasnije.

Što zapravo piše u Kurikulumu dravstvenog odgoja

U "Prikazu planiranih nastavnih sadržaja i očekivanih ishoda", za peti razred osnovne škole, predviđeno je da se na satu razrednika u jednom satu obradi tema "Vlastito tijelo u promjenama". Tu se spominje i masturbacija. Željeni ishodi:

prepoznati spolnost kao sastavni dio cjelokupnog čovjekova života
objasniti masturbaciju kao sastavni dio ljudske spolnosti (objasniti pogrešnost nekad raširenih vjerovanja o njezinoj štetnosti)

Jedan sat, jedna rečenica o spolnosti generalno koja vjerojatno nikome nije sporna, te dvije rečenice o masturbaciji.

K tome bi, u okviru 4. modula zdravstvenog odgoja, kroz razne sadržaje u drugim predmetima, programima i projektima, učenike i učenice petog razreda trebalo osposobiti da prepoznaju promjene (fizičke, spolne i psihičke) koje se događaju u pubertetu, te povezati pojave mjesečnice i i polucije (izbacivanja sperme u snu) sa spolnim sazrijevanjem. To se djeci u petom razredu već događa, ili će im se uskoro početi događati.

Takve stvari i danas su, barem djelomično, u programu biologije. Crkva tu vjerojatno nema posebnih moralnih zamjerki, ali sigurno se kod dijela roditelja i drugih ljudi pojavljuje isti stav, da nitko van roditeljskog doma o takvim delikatnim temama ne bi smio s djecom pričati.

Sastavni dio ljudske spolnosti

Protivnici spolnoga odgoja postavili su mrežno sjedište zdravstveniodgoj.com, na kojem je objavljen i članak Hrvoje Vargić: "Znanost i masturbacija", 3.01.2013. Autor želi govoriti sa znanstvenog gledišta, i to čak, neobično pretenciozno, u ime Znanosti, s velikim slovom "Z" (a autore Kurikuluma označava sa ljudi koji se nazivaju znanstvenicima). On poriče ono, što izgleda da bi svatko razuman morao prihvatiti, da masturbacija jest "sastavni dio ljudske spolnosti" (pa se onda diskutira, je li dobar ili loš dio).

On to čini na taj način, da rečenicu o empiriji transponira u metafizičku raspravu o suštinama u Platonovom smislu, pa inzistira da bi pojmovnom analizom trebalo tek dokazati da je pojam "masturbacija" supsumiran pojmu "spolnost". On tvrdi da »ne možemo određeno seksualno ponašanje nazivati sastavnim dijelom ljudske spolnosti samo zato jer ga neki ljudi prakticiraju«. Ali možemo, i to činimo, jednostavno konstatirajući opažljivu činjenicu. Pita također: jesu li sadomazohizam, nekrofilija isl. također sastavni djelovi ljudske spolnosti? Da, naravno da jesu, ali o njima nećemo govoriti mladoj djeci, nego, eventualno, tek u višim razredima gimnazije.

U daljem pokušaju pojmovne analize, autor brka pojmove "normalno" i "normativno": zamišlja, ako se djeci kaže da je masturbacija normalna, da to znači i "obvezna". Naravno, nije tako. Jedan priručnik za mlade kaže: »Suvremena su istraživanja pokazala da masturbiraju — odnosno, da su u mladosti masturbirali — gotovo svi muškarci, a isto tako i tri četvrtine odraslih spolno iskusnih žena. (...) S druge strane, nemojte misliti da ste na neki način nenormalni ako još niste pokušali masturbirati, to jest ako niste osjetili potrebu da sami sebe spolno zadovoljite.« (L. Bundgaard: "Seksološki savjetnik za mlade", Zagreb: Prosvjeda, 1995., 4. izdanje, str. 33-34)

Znanost 18. i 19. stoljeća: "Masturbacijsko ludilo"

Drugi dio sadržaja, kojeg bi trebalo obraditi u okviru jednog sata nastavnika u petom razredu, jest objasniti pogrešnost nekadašnjih vjerovanja o štetnosti masturbacije. Tu se ne radi o religijskom učenju o moralnoj neprihvatljivosti, nego o tvrdnjama o štetnosti za fizičko i mentalno zdravlje.

Iako je i u ranijim stoljećima samozadovoljavanje bilo moralno osuđivano, tek u 18. stoljeću javila se teza da je ono štetno za zdravlje. Kršćanske crkve su sa zadovoljstvom prihvatile to učenje, ali ga nisu stvorile, iako je kršćanska moralna osuda očito djelovala na liječnike i druge intelektualce. To su mišljenje prihvatili i prosvjetitelji kao Diderot i Rousseau; potonji je gnušanje nad samim sobom detaljno opisao u svojim "Ispovijestima". (Morus [Richard Lewinsohn]: "Historija seksualnosti", Zagreb: Naprijed, 1967., str. 226-229; Friedman, str. 85; Jean Jacques Rousseau: "ispovijesti", Zagreb: Školska knjiga ,1999.).

Na hrvatskom jeziku, postoji dobar pregled te problematike u knjizi V. Bullough i B. Bullough: "Seksualni stavovi : Mitovi i činjenice", Zagreb: Naklada Ljevak, 2011. (poglavlje 4, str. 75-96). Također mnoštvo podataka donosi knjiga David M. Friedman: "Glava za sebe : Kulturna povijest penisa", Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2005, str. 83-97. Znanstvenici 18. stoljeća polazili su od teze »da je dobro zdravlje rezultat svojevrsne ravnoteže koja se može poremetiti stanovitim aktivnostima što uzrukuju iscrpljivanje tijela (...) lakoumno trošenje sjemena može rezultirati sve većom slabošću, pa čak i ludilom.« (Bullough, str. 79) Tvrdilo se da masturbacija kod djece vodi do oslabljivanja probavnog i dišnog sustava, neplodnosti, tumora, gonoreje, prijapizma, niskog rasta, iskrivljenje kičme, tuberkuloze itd., te do izbjegavanja društva, nemara u higijeni, sporosti uma i konačno bespovratnog propadanja živčanog sustava s najgorim ishodom u sljepilu, idiotizmu, ludilu i smrti.

Ključni autor, koji je formulirao učenje o štetnosti masturbacije, bio je vrlo cijenjeni francuski liječnik M. Tissot u knjizi "Onanizam", objavljenoj 1758.; Knjiga je ubrzo bila prevedena na engleski, njemački i talijanski, te doživjela niz izdanja sve do kraja 19. stoljeća. On je »unio u medicinu Augustinov pogled na seks, pretvorivši ono što je bilo grijeh u uzročni faktor bolesti«. (Bullough, str. 80) »Umjesto da svoju osudu temelji na moralnim i vjerskim zasadama, Tissot nudi znanstvena objašnjenja za zlo masturbacije. Prema Tissotu, korijen problema je "pretjerano i neprirodno" trošenje sjemena i popratno gubljenje energije.« (P. Abramson i S. Pinkerton: "O užitku : Razmišljanja o naravi ljudske spolnosti", Zagreb, 1998., str. 185) »Kulturno se značenje sjemena time revolucionarno preokrenulo od nečeg zlog ka nečemu dragocjenom.« (Friedman, str. 86)

Strah od rasipanja

Strah od gubitka muškoga sjemena, što mu oduzima mušku snagu, prisutan je u raznim kulturama. Žena koja masturbira, pak, time ugrožava svoju ženskost, a povećavanjem pohote ugrožava i muškarca. Ovdje je izražen jezikom znanosti, a to je povezano i s razvojem kapitalističkog mentaliteta: muškarac ne smije rasipati svoje snage, koje su mu potrebne da bi bio produktivan u ekonomiji i gazda u kući. (Abramson i Pinkerton, str. 186-189; Morus, str. 284)
Učenje o masturbaciji kao jednom od uzroka ludila, brojnih drugih bolesti, homoseksualizma i drugih seksualnih perverzija, bilo je masovno prihvaćeno tijekom XIX. st.. Osobito se naglašavalo kako je štetna kod mladih ljudi, koji su još u razvoju. Njemački psihijatar R. F. von Krafft-Ebing, najvažniji proučavatelj seksa prije S. Freuda, pisao je u svojoj knjizi "Psychopathia Sexualis" da masturbacija »uništava rascvjetan miomirisni pupoljak ljepote i ostavlja samo sirovu, životinjsku žudnju za spolnim užitkom. Ako tako iskvaren pojedinac dosegne zrelu dob, manjka mu onaj estetski, uzoran, čist i slobodan nagon koji ga privlači drugom spolu. (...) Taj defekt nepovoljno utječe na moral, karakter, maštu, osjećaje i nagone mladog masturbatora ili masturbatorice (...) No, preuranjen i izopačen seksualni užitak ne škodi samo umu, nego i tijelu (...)« (cit. u Bullough, str. 83-84)

Kako je pak XIX stoljeće obilježeno spektakularnim razvojem tehnike, na tržištu su se pojavili razni izumi, koji su zabrinutim roditeljima nudili mogućnost da svojoj djeci onemoguće da dodiruju genitalije, ili dizale uzbunu ako dječak dobije erekciju: krletke, koje bi se natakle na spolne organe; "pojasevi nevinosti" za dječake i djevojčice; remen koji bi se svezao oko penisa, sa šiljcima okrenutim prema unutra, koji se zabijaju u meso prilikom erekcije; naprednija varijanta uključivala je da se prilikom erekcije zatvara strujni krug i u "pacijentov" organizam šalje elektrošok; u humanijoj varijanti, erekcija izaziva zvonjenje zvonca, da alarmira roditelje.

Za teže slučajeve, koristila se kauterizacija (spaljivanje tkiva) muškog penisa i ženskog klitorisa, te konačno i potpuno uklanjanje klitorisa i kastracija muškaraca. (Bullough, str. 88-90; Morus, str. 284; Friedman, str. 87)

Zanimljivo je da je "higijensko" obrezivanje muške novorođenčadi (cirkumcizija) u SAD i danas gotovo obvezno zato, što su ga liječnici od kraja XIX. st. promovirali radi prevencije masturbacije. Pedijatar J. P. Webster je 1875, tri desetljeća prije Freuda, iznosi da djeca do druge godine često razvijaju naviku masturbacije. (Friedman, str. 89-90; Bullough, str. 88-89) Iako se pokazalo da se željeni učinak ne postiže, običaj je ostao, usprkos tvrdnjama da donosi više štete nego koristi. (vidi npr. Karen Ericksen Paige: The Ritual of Circumcision

Pedofilija prihvatljivija od masturbacije?

Metode za smirivanje malih masturbanata nisu, ipak, uvijek bile tako mučne. »Dok je u viktorijanskoj Engleskoj bilo posve prihvatljivo da dadilja ili njegovateljica utiša muško dojenče uzimajući u usta njegov penis, danas bi se takvo ponašanje tretiralo kao oblik seksualnog zlostavljanja.« (Abramson i Pinkerton, str. 147) O takvom slučaju, koji je doveo do seksualnih problema u odrasloj dobi, piše psihoterapeut Pavao Brajša u knjizi "Spolnost, dijete, škola", Zagreb: Školske novine, 1994. Kućna pomoćnica, »priprosta djevojka sa sela«, koja se brinula o dječaku, prilikom kupanja mu je često govorila da će mu penis ostati uvijek mali, ako ne bude dobar; istovremeno se »igrala« s penisom, tetošila ga i tepala mu, pri čemu je dobivao erekciju. (Brajša, str. 68) Takvu mješavinu ugode i prijetnje u odnosu sa služavkom doživio je i S. Freud kao dječak. (Friedman, str. 150)

Neki povijesni zapisi, o običajima nižih klasa kao i kraljeva, ukazuju pak da su kroz duga stoljeća takve igre odraslih s tijelima i spolovilom djece bile uobičajene. (Yvonne Knibiehler: "Seksualnost kroz povijest", Zagreb: AGM, 2004, str. 25-26) Ne samo igre, nego i spolni odnos i silovanje bili su čak i preporučivani. »Kad je netko bio impotentan, depresivan, ili imao spolnu bolest, liječnici bi mu propisali spolni odnos s djetetom. Sve do kraja devetnaestog stoljeća, muškace dovedene u Old Bailey (centralni krivični sud Velike Britanije, op. prev.) zbog silovanja djevojčica oslobađalo se jer su "vjerovali da su se time liječili od spolne bolesti". Silovanje djevica bilo je posebno djelotvorno protiv impotencije i depresije.« (Lloyd deMause: "Povijest zlostavljanja djece - 2. dio; izvorno objavljeno u The Journal of Psychohistory, 25 (3) Winter 1998..) U tom kontekstu, treba spomenuti i da Katehizam Katoličke crkve spominje masturbaciju kao težak grijeh, također i pornografiju, homoseksualnost, blud i drugo, ali pedofiliju uopće ne spominje.

Preokret u znanosti prije 80 godina

Početne teorije o štetnosti masturbacije bile su bazirane na nekim činjenicama, koje su bile pogrešno protumačene (npr. promatranje bolesnika u ludnicama pokazalo je da većina masturbira, pa je masturbacija proglašena uzrokom ludila); takve se greške u znanosti događaju, a kad se podudaraju sa predrasudama samih istraživača i šireg društva, mnogo se lakše stvaraju i održavaju. Ipak su kroz to stoljeće i pol "onanofobije" mnogi liječnici zdravim razumom uviđali pretjeranost ovih teorija. (Friedman, str 87)

Ključni preokret u znanosti dogodio se tijekom prve trećine 20. stoljeća, zahvaljujući radovima H. Ellisa i i drugih istraživača. Prva od sedam knjiga Ellisovih "Studija iz psihologije spolnosti" bila je u Engleskoj zabranjena zbog "opscenosti" (Abramson i Pinkerton, str. 195) »Gledano unatrag, čini se jasnim da je masturbacijsko ludilo bila bolest koju su stvorili liječnici, a trajnost su joj omogućile pseudoznanstvene pretpostavke koje su odgovarala antiseksualnim tradicijama zapadne kulture.« (Bullough, str. 91-92)

Znanost je odbacila učenja, koja su se pokazala u proturječju s činjenicama. Znanstvenici griješe, ali snaga je znanosti u autonomnom mehanizmu prepoznavanja i ispravljanja grešaka. Većina stručnjaka danas smatra da je masturbacija važan i zdrav, ili u najmanju ruku neškodljiv, oblik spolnosti. (Abramson i Pinkerton, str. 184) Iako su neki teoretičari i teoretičarke, naročito neke feministice, čak i glorificirali masturbaciju, za većinu ljudi i većinu vremena ona nije posve zadovoljavajuća alternativa spolnom odnosu sa partnerom/partnericom. S. Freud je isticao taj problem, ali ga je po mišljenju kasnijih istraživača preuveličavao. Ako netko i u odrasloj dobi odbija spolni odnos s partnerom/partnericom i trajno se zadovoljava samo masturbacijom, to može biti simptom problema, ali samo po sebi nije štetno. Kod pubertetlija, to je normalna faza, o čemu čemo još kasnije pisati.

Štetnost nametanja krivice i straha

U široj javnosti su međutim pogrešna uvjerenja nastavila živjeti, uvelike potpomognuto tabuom da se o seksu uopće ne razgovara, kao i pretrajavanjem kršćanske moralne osude. Kad se o tome počelo otvorenije govoriti, u znanstvenim istraživanjima, psihoterapiji, svakodnevnom životu i u medijima, pokazalo se da je masturbacija uobičajena pojava. Prijekor, pa i fizičko kažnjavanje, obično utječe da dijete tek privremeno prestane sa samozadovoljavanjem, jer je seksualni užitak suviše jak motivator. Može međutim ostati osjećaj krivnje i straha. »U nekim će se slučajevima taj strah preslikati i na druge seksualne aktivnosti, pa pojedinac niti u odrasloj dobi neće moći uživati u seksu bez popratnog osjećaja grižnje savjesti i krivice.« (Abramson i Pinkerton, str. 147) »Dovoljno dokaza povezuje osjećaj krivice zbog masturbacije sa drugim oblicima seksualne represije.« (Abramson i Pinkerton, str. 185)

Usprkos pokušaja u gore navedenom članku zdravstveniodgoj.com, gdje se navode neke dileme o masturbaciji vezane uz psihoterapiju a ne odgoj, danas će rijetki pokušati ustrajati na tvrdnji kako je masturbacija štetna sa zdravstvenog gledišta, bilo kad se radi o fizičkom, bilo mentalnom zdravlju. Ne stoji ni teza o rasipanju: muški organizam i dalje će svakodnevno proizvoditi stotine milijuna spermija. To je empirijski provjerljivo; ostaju neprovjerljive (metafizičke) religijske tvrdnje o Božjoj osudi i kazni, koja će griješnike stići nakon smrti.

Treba li dakle o tome govoriti?

Je li prerano u petom razredu o tome govoriti? Djeca su na početku ili pred početak puberteta; također, što znaju ne samo stručnjaci nego i svi roditelji koji malo obrate pažnju, masturbacija je prisutna već i kod sasvim male djece. U dodirivanju svojih spolnih organa skoro sva djeca pronaći će određeni užitak; to je naprosto činjenica. Kazne i prijetnje većinom ih neće posve spriječiti. Konačno, gotovo svi odrasli ljudi također masturbiraju, stalno ili povremeno. U slijedećem nastavku govorit ćemo o pedagoškom aspektu, a zatim o stavu Katoličke crkve.

Prethodni tekstovi o ovoj temi:

Vrednote spolnog odgoja (20. prosinca 2012.)
Fragmenti o spolnom odgoju (1) (28. prosinca 2012.)
Fragmenti o spolnom odgoju (2): O holističkoj definiciji zdravlja(29. prosinca 2012.)
Fragmenti o spolnom odgoju (3): Letkom protiv "kulturne revolucije" permisivnosti (3. siječnja 2013.)
Fragmenti o spolnom odgoju (4): Odgoj za biranje ili za odlučivanje? (7. siječnja 2013.)

Marginalije uz spolni odgoj (1): Nordijci ne odustaju od razlikovanja roda i spola (28. prosinca 2012.)

Osnovne poveznice

Kurikulum zdravstvenoga odgoja (Osnovni dokument)
Kurikulum zdravstvenog odgoja (Prezentacija, Forum za slobodu odgoja)
Prezentacija o spolnom odgoju u kurikulumu (udruga GROZD)
O programu zdravstvenoga odgoja u školama (Letak HBK)
Istina o zdravstvenom odgoju (Ministarstvo obrazovanja)

- 19:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.01.2013., ponedjeljak

Fragmenti o spolnom odgoju (4): Odgoj za biranje ili za odlučivanje?

U prethodnom smo tekstu ukazali na sukob tradicionalističkih i permisivističkih koncepcija o odgoju, spolnosti i ljudskosti općenito. Hrvatska biskupska konferencija beskompromisno zastupa tradicionalizam; autori Kurikuluma zdravstvenog odgoja zastupaju permisivističku koncepciju. Kroz psihologiju djetinjstva Jeana Piageta, ovo smo razlikovanje povezali s pojmovima heterogene i autonomne moralne regulacije, što je široka filozofska tema u koju ovdje ne možemo dublje ulaziti. Možemo dati naznake mnogo šire pozornice, na kojoj se aktualna drama odvija.

Sukob tradicionalizma i permisivizma nije isto što i sukob religije i ateizma

Prije nego što se vratimo na analizu teksta letka HBK, napomenimo da ovo nije naprosto sukob između religije i ateizma, kao što često podrazumijevaju sudionici s obje strane. Nije nužno da religija (ili uže kršćanstvo, ili uže katoličanstvo) bezrezervno prihvati tradicionalistički pristup, niti da ateizam bude permisivistički. Permisivizam i tradicionalizam su dva osnovna sklopa doživljavanja svijeta, dvije osnovne usmjerenosti, dva mentaliteta. Konkretno se mogu artikulirati na različite načine, unutar diskurzivnih okvira religija, filozofija, ideologija. (U praksi, također, mogući su razni mješoviti, prelazni, eklektički pristupi; tada tradicionalizam i permisivizam analizom možemo izdvojiti kao teorijske "idealitipove" i djelujuće "arheotipove".) Kad to imamo u vidu, možemo pratiti unatrag kontinuitet sukoba oko spolnog odgoja koji se u Hrvatskoj artikulirao sredinom prošlog desetljeća (pojavom suprotstavljenih programa udruga "GROZD" i "Forum za slobodu odgoja") i tako se silovito zaoštrio ujesen 2012..

Spomenuli smo da tradicije na koje se tradicionalizam poziva mogu biti različite. Istu funkciju, koju kod HBK igraju religija, "općeljudske vrednote" i nacija, u doba SFRJ imale su "revolucionarne tradicije" ili "tekovine revolucije". Ključna uloga odgoja bila je da mladi te tekovine usvoje kao date, gotove, heterogene. Revolucija se, učilo se, dogodila u prošlosti, neraskidivo povezana s "Naradnooslobodilačkim ratom"; srušila je stale vrednote i uspostavila nove, koje mladi trebaju usvojiti (a ne, recimo, promišljati i razvijati vlastite). Sad smo slobodni, i pred nama je izbor između dobra i zla: prigriliti tekovine revolucije ili postati disident, otpadnik, heretik. Tu strukturalnu srodnost sa religijskim borbama mnogi su analitičari prepoznavali, pa je i ušla u svakodnevni jezik kroz korištenje pojmova "dogma", "inkvizicija", "hereza".

S tim tradicionalizmom bili su došli u sukob, među inima, "stvaralački marksisti", koji su u filozofiji i sociologiji razvijali "mišljenje revolucije", njene biti a ne njenih "tekovina" (koje su postvarene, reificirane, otuđene u vladavini birokracije). Svrha i sadržaj tako shvaćene revolucije je svestrani razvoj slobodne, stvaralačke ljudske ličnosti. »Revolucija je već kao takva viši oblik bivstvovanja, stvaralačka djelatnost, koja odlikuje čovjeka kao čovjeka (...) dosadašnje revolucije (...) još uvijek i same pripadaju u otuđenu prethistoriju čovječanstva.« (Gajo Petrović: "Mišljenje revolucije", Zagreb, 1978, str. 75 i 77) "Heteronomija" je bila jedna od glavnih meta njihove "kritike svega postojećeg". Bili su žestoko napadani iz struktura vlasti, jer ugrožavaju "tekovine revolucije".

U području odgoja i spolnosti, sredinom 1980-ih godina izbila je žestoka polemika oko koncepcije koje je ugledni pedagog Ante Vukasović iznio u knjizi "Odgoj za humane odnose i odgovorno roditeljstvo". Tada je svoj pristup označavao marksističkim. On je pisao, tada i do danas, o svrsi odgoja na sličan način kao i "stvaralački marksisti": razvoj svih čovjekovih stvaralačkih mogućnosti, ostvarivanje mnogostruko razvijene ličnosti. (Vidi: Ante Vukasović: Određenje i glavna obilježja odgoja, 2010.) Ali on odbacuje "apsolutnu slobodu" koja vodi do amoralnosti; u procesu odgoja čovjekovu ličnost treba pažljivo oblikovati, usaditi mu/joj moralne vrednote. U praktičnoj razradi, heteronomni pristup odgoju vodio je do konzervativnih shvaćanja o odnosu spolova, obitelji idr.. Stoga su ga oštro kritizirale feministice i stvaralački marksisti. Tradicionalistički pristup nastoji mlade oblikovati (formirati, prema unaprijed zadanim formama), a permisivistički osposobiti ih za samooblikovanje.

Kontinuitet tog sukoba postoji do danas. Vukasović je od 1990. je bio aktivan kao vjernik i demokršćanin, u "Hrvatskom pokretu za život i obitelj" i drugdje. Jedan od njegovih kritičara, MIlan Polić, koji je 1990. objavio knjigu "E(ro)tika i sloboda", postao je predsjednik Udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta "Protagora".

Ne znači to da se sada sukob ipak svodi na religiozno vs. ireligiozno. U istupima hrvatskih biskupa stožerni značaj ima osuda tzv. "rodne ideologije". Odbacuju pojmovnu distinkciju spola i roda (gender), o čemu ćemo kasnije podrobnije govoriti. Nije međutim nužno da katolik ima takav stav. Nemački biskupi rodnu teoriju uvažavaju u dokumentu "Rodna pravednost i djelovanje crkve". Diskusija u katoličkim krugovima traje; vidjeti o tome knjigu Jadranke Rebeke Anić, Kako razumjeti rod? : Povijest rasprave i različita razumijevanja u Crkvi, Zagreb, 2011. Autorica je časna sestra franjevka, teologinja i feministica. Portal katolik.hr je njene stavove otvoreno nazvao herezom, a "liberalni" portal "Križ života" označio kao »tobože katolički«.

Krščanski teolozi često kažu da je pojava Isusa Krista značila "revoluciju" u povijesti svijeta. U kršćanstvu je oduvijek postojao (i u svim njegovim inačicama traje i danas!) sukob između onih koji smatraju da treba braniti "tekovine revolucije" (heteronomni autoritet) ili revoluciju nastavljati (kroz autonomno djelovanje vjernika kao osoba). U prvom slučaju imamo jednostavan izbor između dobra i zla, da budemo pravednici ili griješnici; u drugom, svakodnevno odgovorno odlučivanje, pri čemu je svaki čovjek, kako kaže Martin Luther, "uvijek istovremeno griješnik, pravednik i pokajnik". Razni reformski pokreti u kršćanstvu uvijek iznova, pozivajući se i na same Isusove riječi, odbacuju kompliciranu građevinu brojnih zakona i vraćaju se na osnovno načelo: "Ne čini drugom ono, što ne želiš da drugi tebi čine." To načelo podrazumijeva autonomno, osobno odlučivanje. Katolički teolog Hans Küng, i sam osuđen kao heretik, u suradnji s predstavnicima raznih drugih religija, ističe to načelo kao osnovu "svjetskog etosa".

Poštovanje različitosti i osuda devijantnosti

Čitajući tekst Kurikuluma, lako je naći da, nasuprot tvrdnji da želi biti "vrijednosno neutralan", na više mjesta spominje vrednote. To su vrednote permisivnosti, vrednote autonomije, koje potiču iz ljudske slobode i svrha im je sloboda, koja je usmjerena na razvoj osobe, ali i njenih odnosa s drugim osobama, na način kako to prikazuje Piaget. »Važan cilj svih modula je razvoj tolerancije, pri čemu je važno pomoći svim učenicima razviti pozitivnu sliku o sebi, ali i usvojiti uvažavanje različitosti među ljudima kao temeljnu vrednotu. Zdravstveni odgoj treba pomoći razvoju sustava vrijednosti kod mladih osoba, potaknuti razvoj empatije i osjetljivosti za potrebe drugih, no istodobno treba ukazati na neprihvatljiva ponašanja i devijantne pojave koje se ne smiju tolerirati ili ignorirati.« (str. 4)

Permisivisti smatraju da djeci i mladima možemo dati određene informacije i upute, etiku svesti na opće načelo da treba poštovati sebe kao i druge, upozoriti da razmišljaju o posljedicama svojih djela, te im prepustiti da autonomno donose odluke. Tradicionalisti neće nečelno osporiti cilj razvijanja pozitivne slike o sebi, empatije i tolerancije, ali će inzistirati da te vrednote trebaju učenicima biti unesene izvana, u obliku zabrana i naloga. Smatraju da će mladi, ako im se kaže da je njihova slobodna odluka kad će stupiti u spolne odnose, neminovno pohitati da to učine što prije.

Ova teorijska razlika u praksi se žestoko manifestira i u raskolu oko toga što je naprosto "različitost" koju treba uvažavati, a što je "neprihvatljivo" i "devijantno". Tradicionalisti uvijek imaju strožu definiciju o tome što je ispravno, pa onda i širi skup pojava koje su neprihvatljive. Osobito kod Rimokatoličke crkve, u Katehizmu, nije dozvoljiv nikakav kompromis: svako samozadovoljavanje je težak grijeh, svaki vanbračni spolni odnos je težak grijeh, svako korištenje kontracepcije je težak grijeh... (pedofilija, međutim, nije na tom popisu). Od grijeha se ne može "oprati" autonomnim naporom, nego samo prihvaćanjem heterogenog autoriteta Crkve, kroz ispovijest i pokoru.

Vršenje izbora ili donošenje odluka?

Kad se radi o spornom modulu, u Kurikulumu se navode iste temeljne vrednote, ali spominje i da postoje i različita promišljanja i uvjerenja. Dobra informiranost potrebna je za donošenje odgovornih odluka. »Spolno/ rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje je modul kojim se učenicima žele dati znanstveno utemeljene informacije, ali i uvidi u različita promišljanja te raznorodne vrijednosne perspektive. Cilj modula je omogućiti učenicima usvajanje vještina potrebnih za donošenje odgovornih odluka važnih za očuvanje njihova fizičkog i mentalnog zdravlja te im pomoći da kroz razumijevanje različitosti i kritičko promišljanje izgrade pozitivan odnos prema sebi i drugima. « (str. 4)

Tako se npr. u 3. razredu srednje škole navodi: »usporediti medicinska, religijska i feministička stajališta o prekidu trudnoće« (str. 36). Tradicionalisti će obično
smatrati da nije potrebno navoditi više stajališta, jer se kod djece koju treba koroz odgoj oblikovati stvara konfuzija, nego je jedno od njih dovoljno. Izabrati jedno od njih, vrijednosno je motivirano; prikazati ih više (multiperspektivnost, sporna npr. u nastavi povijesti), također je vrijednosni odabir. Permisivisti govore o odlučivanju (s različitim mogućim odlukama, koje se procjenjuju u kontekstu situacije), dok tradicionalisti govore o izboru (između dobra i zla).

Izbor se (barem teoretski) svodi na jednostavne, ili-ili alternative (npr: "ili ćeš imati seksualne odnose, ili nećeš"), dok odlučivanje uključuje nejasne situacije i mnoge prelazne oblike. Permisivisti neminovno daju više informacija, a tradicionalisti više pravila (jer stvarne situacije nisu jednostavne, pa se uvode dodatna pravila i njihova autoritarna tumačenja). Ukoliko su neka njima bitna pravila izostavljena (npr. "Nemaj seksualne odnose prije braka!"), tradicionalisti ćesto smatraju da se podruzumijeva suprotno pravilo ("Imaj seksualne odnose što prije!").

Je li vam svejedno što u Kurikulumu stvarno piše?

Glavni dio teksta (30 stranica) je "Prikaz planiranih nastavnih sadržaja i očekivanih ishoda". Od I. razreda osnovne do IV. razreda srednje škole navedeni su sadržaji i ishodi, za svaki od četiri modula, a unutar toga uvijek podijeljeni na dva dijela: "Dodatni sadržaji i ishodi učenja (Sat razrednika), te "Sadržaji i ishodi učenja koji su integrirani u postojeće sadržaje nastavnih predmeta, školskih preventivnih programa, sate razrednika i projekata". Tome je na posljednje tri stranice dodan popis "Preporučena literatura", po modulima. Ukupno sadrži 50 naslova, od toga 16 za modul "Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje".

Naravno, ne očekuje se niti preporuča da učenici to čitaju. Riječ je o znanstvenim i stručnim djelima, koja su za njih i preteška (osim, eventualno, za posebno zainteresirane u višim razredima srednje škole), te priručnicima za nastavu. Zasad ništa od toga nije propisano kao obvezna literatura ni za jedan od četiri modula. Nema tu ništa revolucionarno novo. Svaki je nastavnik i stručni suradnik tijekom fakultetskog studiranja morao pročitati bar neka od tih djela, ovisno o struci.

U prethodnom tekstu prikazali smo način trganja iz konteksta, koji hrvatski biskupi koriste da bi navodno prikazali istinski smisao Kurikuluma. Sad prelazimo na detaljnu analizu tog postupka.

U tekstu na unutrašnjim stranicama letka, ispod naslova »JE LI VAM SVEJEDNO?«, uvodno piše »Stoga vas, izazvani tvrdnjama predložene literature Kurikuluma, pitamo«. Slijedi šest paragrafa, jednako strukturiranih. Na početku je pitanje »Je li vam svejedno što će vaše dijete učiti (...)«. Slijedi sadržaj učenja, i opis, u kojem je obično naveden citat iz neke od knjiga sa spiska preporučene literature.

Pada u oči da se ne citira gotovo ništa iz teksta na prethodnih 37 stranica Kurikuluma. Citirane su rečenice ili dijelovi rečenica iz knjiga s popisa preporučene literature, kao da one bolje izražavaju suštinu cijelog programa od teksta samog Kurikuluma o sadržajima i očekivanih ishodima (ciljevima) nastave.

Osim toga, te su rečenice u pravilu istrgnute iz cjeline i zanemaren je kontekst, a jednako je i sa istrgnutim sintagmama iz samog Kurikuluma. Dodatni problem za onoga, tko želi provjeriti činjenice, jest što se navode podaci o knjizi, ali ne i stranica s koje je odgovarajući citat.

U nastavku ću, nastojeći da budem što precizniji, citirati svih šest paragrafa (prenoseći i podebljanja i kurziv u tekstu), te dati dodatne informacije i analize o tome što u njima piše. Prva točka posvećena je masturbaciji.

Prethodni tekstovi o ovoj temi:

Vrednote spolnog odgoja (20. prosinca 2012.)
Fragmenti o spolnom odgoju (1) (28. prosinca 2012.)
Fragmenti o spolnom odgoju (2): O holističkoj definiciji zdravlja(29. prosinca 2012.)
Fragmenti o spolnom odgoju (3): Letkom protiv "kulturne revolucije" permisivnosti (3. siječnja 2013.)

Marginalije uz spolni odgoj (1): Nordijci ne odustaju od razlikovanja roda i spola (28. prosinca 2012.)

Osnovne poveznice

Kurikulum zdravstvenoga odgoja (Osnovni dokument)
Kurikulum zdravstvenog odgoja (Prezentacija, Forum za slobodu odgoja)
Prezentacija o spolnom odgoju u kurikulumu (udruga GROZD)
O programu zdravstvenoga odgoja u školama (Letak HBK)
Istina o zdravstvenom odgoju (Ministarstvo obrazovanja)

- 12:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.01.2013., četvrtak

Fragmenti o spolnom odgoju (3): Letkom protiv "kulturne revolucije" permisivnosti

Prethodni tekstovi o ovoj temi::

Vrednote spolnog odgoja (20. prosinca 2012.)
Fragmenti o spolnom odgoju (1) (28. prosinca)
Marginalije uz spolni odgoj (1): Nordijci ne odustaju od razlikovanja roda i spola (28. prosinca)
Fragmenti o spolnom odgoju (2): O holističkoj definiciji zdravlja (29. prosinca)

Biskupi protiv obrazovnog prevrata

Hrvatska biskupska konferencija, nekoliko dana prije Božića, objavila je i široko distribuirala letak O programu zdravstvenoga odgoja u školama. Grafički je jednostavan: samo tekst na jednom listu papira formata A4, presavijen u sredini tako da čini četiri stranice A5 formata. Formulacije, koje se sreću u tom tekstu, pojavljivale su se prije u brojnim istupima i napisima. Na njima se očito dugo radilo i promišljalo, pa je korisno tekst detaljno analizirati. (Ministarstvo obrazovanja odgovorilo je pred Badnjak tekstom Istina o zdravstvenom odgoju. Potporu Kurikulumu dala je
grupa organizacija civilnoga društva.)

Letak se obraća »cijenjenim i dragim roditeljima«, te ih poziva da »izraze neslaganje s načinom i sadržajem toga programa«. Kritika nije usmjerena na cjelinu programa, kojeg sadrži Kurikulum zdravstvenoga odgoja, nego samo na jedan od njegova četiri modula, naslovljen "Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje". (Ostala tri modula, koji nisu predmet javnih diskusija, naslovljeni su: "Živjeti zdravo" - to bi bio "zdravstveni odgoj" u užem smislu, "Prevencija nasilničkog ponašanja" i "Prevencija ovisnosti".) Biskupi smatraju i sam naslov »dvojbenim«, a u samom programu ne nalaze ništa dobro. Uvođenje Kurikuluma je »iznimno težak prevrat u odgojno-obrazovnome procesu hrvatskoga školstva«. U čemu je prevrat, prikazuju u šest točaka, koje ćemo u daljim tekstovima detaljno analizirati.

Osnovna učenja Rimokatoličke crkve sadržana su u Katekizmu, opsežnom dokumentu koji sadrži i stavove o nizu pitanja iz područja spolnosti i odgoja. Međutim, biskupi se ne pozivaju na precizne formulacije Katehizma o bludu, homoseksualnosti, pornografiji idr.. Spominju samo načelno "kršćansku antropologiju", te uz nju "općeljudske vrijednosti" i "hrvatsko narodno biće". (Program Kurikuluma »nameće svjetonazor koji niječe i zanemaruje neke temeljne općeljudske vrijednosti vezane za spolnost te je protivan vrijednosnom sustavu većine roditelja«. On ima za cilj »nametanje potpuno neprihvatljivih stavova o spolnosti, braku i obitelji, suprutnih kršćanskoj antropologiji i hrvatskom narodnom biću«.)

Tekst letka pisan je kao ideološki i politički, a ne teološki. Biskupi su se upustili u otvorenu političku agitaciju, dok su ranije taj zadatak prepuštali katoličkim udrugama. Ne ukazujemo na to kao manu; svatko ima pravo izraziti svoje stavove onim diskursom, kojeg smatra primjerenim (filozofski, antropološki, seksološki, u odnosu na "narodno biće" idr.). Ipak, izbjegavanja eksplicitnog pozivanja na kršćanske i uže rimokatoličke stavove, koji su za vjernike obvezujući i o kojima ovisi spas njihovih duša, izgleda neobično. Po svoj prilici, biskupi su oprezni jer praksa pokazuje da rimokatolički vjernici u nizu spornih pitanja otvoreno odbacuju službeno Crkveno učenje (razvod braka, pobačaj, medicinski potpomognuta oplodnja).

Problem metode de-kontekstualizacije

U daljim napisima analizirat ćemo kako je sadržaj Kurikuluma odnosno spornog modula prikazan u letku, posebice u onih šest točaka. Nameće se nužnost da izlaganje bude puno opsežnije nego što je sam analizirani tekst. Kidanje pojedinih rečenica ili sintagmi iz kontaksta jedan je od osnovnih problema načina na koji je tekst pisan, a to je prisutno i u načine diskusije o ovoj temi generalno. Velika većina ljudi neće biti spremna uložiti vrijeme i trud u čitanje tako dugačkih tekstova; ali, osjećamo potrebu da, iz interesa za istinu ili barem točnost, ukažemo na ono što smatramo spornim u načinu razmišljanja i govora hrvatskih biskupa, katoličkih udruga i zastupnika tradicionalističkoga morala u Hrvatskoj i u svijetu općenito.

Čupanjem jedne rečenice iz knjige od stotina stranica nastoji se izazvati "moralna panika". Impliciraju da je prosječna osoba ("dragi roditelj") može pročitati jednu rečenicu iz knjige od više stotina stranica, pa da mu/joj na osnovu "zdravog razuma" bude jasno da je sve u toj knjizi neprihvatljivo ("nezdravo"), te da se kontaminacija širi na svakog, tko tu knjigu spominje. Iako se pozivaju na čvrste, neprolazne vrednote, biskupi iz propagandnih razloga s tekstovima kojima se protive postupaju proizvoljno post-moderno, dekonstruktivistički: kao da izvorni smisao (kon-tekst) teksta uopće ne postoji, nego se dijelovi mogu istrgnuti i uklopiti u posve drugačiji kon-tekst, za koji se tvrdi da zapravo razotkriva pravi smisao.

Iako je a href="http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=19102" target="_blank">tekst Kurikuluma dostupan na Svemrežju, sigurno je da s originalnim tekstom neće biti upoznata velika većina onih, koji pročitaju letak, ili čuju o temi na »izvanrednim susretima o "spolnom odgoju" za roditelje i župnike«, kojeg je u prethodnih nekoliko tjedana u svim župama organizirao Ured za pastoral obitelj Zagrebačke nadbiskupije. (Predstavnici vlasti se još oglušuju, Glas Koncila, br. 51-52/2012, 23.12.2012, ) Na tim je susretima objašnjeno da je sadržaj 4. modula »protivan moralnim načelima i učenjima Katoličke Crkve«, te procijenjeno da je »na djelu kulturna revolucija koja narušavanjem kršćanske kulture i eksperimentiranjem nad društvom ima za cilj izokretanje temeljnih antropoloških polazišta i vrednota.« O tome je govorio i kardinal Bozanić povodom Božića: »nije nimalo bezazleno što se u posljednje vrijeme svom silinom u hrvatski školski sustav želi nametnuti sadržaje koji pokazuju značajke antropoloških otklona od judeokršćanskih, ali i širih religijskih polazišta.« (Božićna poruka kardinala Bozanića, IKA, 19.12.2012, ) »Kršćanska antropologija temelji [se] na objavljenoj istini da je Bog stvorio čovjeka kao muško i žensko« (Zdravstveni odgoj i na božićnoj misi, HRT, 25.12.2012.)

Koje će i kakve informacije o spornom sadržaju dobiti onaj, koji pročita letak?

Kritičko mišljenje, odgovornosti, izbor i vrednote

Na prvoj stranici letka tvrdi se: »Ako se pročitaju naslovi nastavnih jedinica i upozna sa sadržajem preporučene literature, odmah je jasno da taj program nameće svjetonazor koji niječe i zanemaruje neke temeljne općeljudske vrijednosti (...)«. Iz te formulacije neupućeni bi mogli pomisliti da osim naslova i preporučene literature u Kurikulumu zdravstvenog odgoja ničeg drugog ni nema.

Kurikulum sadrži 40 stranica formata A4. "Uvod" i "Sugestije za učitelje, nastavnike i stručne suradnike" govore o programu u cjelini, te daju osnovne informacije o modulima. Široki obuhvat tema objašnjen je kao "holističko poimanje zdravlja" i "višedimenzionalni model" usmjeren na "kvalitetu življenja" (vidi: Fragmenti o spolnom odgoju (2): O holističkoj definiciji zdravlja)

Program ne bi trebao učenike i učenice naprosto upoznati sa činjenicama, koje bi trebalo zapamtiti: cilj je da nauče kritički misliti i odgovorno odlučivati. »Osposobljavanje za kritičko prosuđivanje životnih situacija i vlastitih postupaka i za odgovorno donošenje odluka temeljni je cilj svih modula.« (str. 4)

Jedna od zamjerki, koje u svojoj kampanji iznosi Hrvatska biskupska konferencija, jest da je program, formalno, "vrijednosno neutralan", a da zapravo gura vrednote koje su suprutne hrvatskim tradicijama, interesu održanja obitelji isl..

Točno je, da odgoj po definiciji nije vrijednosno neutralan: sam govor o odgoju podrazumijeva da je vrijedno brinuti o odgoju djece. Termin "obrazovanje", iako je danas zadobio drugo značenje, u svom korijenu ima staroslavenski "obraz", što odgovara starogrčkom "kharakter" (vidi npr. Sociološki pojam obrazovanja). Kakav je "obraz" odnosno karakter (ukupnost čovjekovih bitnih osobina, psihički lik) poželjan, vrijednosni je izbor.

Općenito, kad se radi o vrednotama, biti neutralan je načelno nemoguće: ako želite biti "vrijednosno neutralni", to je vaš vrijednosni izbor. Npr. znanstvenik, koji metodološki odbacuje svako vrednovanje i teži samo istini, prihvaća istinu kao vrednotu. To je varijacija
paradoksa nazvanog "Kvaka 22" (prema poznatom romanu Josepha Hellera). Takvi su paradoksi neizbježni u egzistenciji ljudi kao mislećih, samosvjesnih odnosno samo-odnosećih bića (vidi npr. članak Self-reference na "Stanford Encyclopedia of Philosophy").

U tekstu Vrednote spolnog odgoja (20. prosinca 2012.) pokazujemo, da u Kurikulumu vrijednosna koncepcija postoji, te da je različita od one koju zastupa Rimokatolička crkva. Uobičajeno se govori o "liberalnom" nasuprot "konzervativnom" stavu. Da se ne stvara konfuzija s višeznačnim terminima iz politike pa i ekonomije ("neoliberalizam"), predlažemo koristiti termine "permisivno" i "tradicionalno", odnosno kao koncepcija "permisivistička" i "tradicionalistička". Obje su usmjerene na oblikovanje (obrazovanje) ljudske osobnosti.

Sukob permisivista i tradicionalista

Koncepcija koju smo nazvali permisivističkom ističe kao cilj slobodnu osobu, osposobljenu da autonomno, informirano i odgovorno odlučuje (da se "samoobrazuje"); da gradi sebe samu kao zrelu osobu, te istovremeno poštuje druge osobe. Ova koncepcija može se artikulirati filozofski, ali i znanstveno psihološki, zasnovano na empirijskim proupčavanjima. Filozof i psiholog Jean Piaget, koji je dao ključne doprinose proučavanju razvoja u djetinjstvu, govori o prelazu od heteronomne na autonomnu moralnost u razdoblju oko desete godine života. Mlađe dijete je istovremeno egocentrično i slabo u odnosu na odrasle, pa moralna pravila prihvaća kao izvanjska, heteronomna, nefleksibilna. Kroz odnose s drugom djecom, razvija sposobnost kritičkog procijenjivanja pravila, razumijevanja drugačijih perspektiva i općeg cilja međusobnog uvažavanja i suradnje, »Paradoksalno, taj autonomni nazor na moralnost kao pravičnost snažnije utječe i vodi do konzistentnijeg ponašanja nego heteronomna orijentacija mlađe djece. (...) S tog gledišta, Piage predlaže da razredni učitelj ispunjava težak zadatak: odgojitelj mora ponuditi učenicima mogućnosti za osobno istraživanje kroz rješavanje problema, radije nego da ih indoktrinira normama.« (Moral Development and Moral Education: An Overview).

Oni koji inzistiraju na tradicionalnim vrednotama odbacuju da je takva autonomija nešto dobro: oni smatraju, da je zadatak učitelja osigurati da djeca prihvate moralne norme i ne dovode ih u sumnju. Inzistiraju na poštovanju "očeva" (odnosno "nasljeđa predaka", što može biti i hipostazirano kao "nacionalno biće" ili čak utjelovljeno u "ocu nacije" – ali također i u "tekovinama revolucije", koje mlađe generacije moraju prigrliti!) ili Oca, koji je na nebu.

U članku O holističkoj definiciji zdravlja spomenuli smo humanističku psihološku teoriju Abrahama Maslowa, koji govori o hijerarhiji potreba, od kojih je najviša "samoaktulizacija". Sličan je cilj postizanja "mudrosti" u kasnijoj odrasloj dobi. (Vidi knjigu Berk: "Psihologija cjeloživotnog razvoja", Jastrabarsko, 2007.) Kad govorimo o konfliktima moralnih vrednota, koji se neizbježno javljaju u ljudskom životu (egzistenciji), po tom pristupu ono što određuje moralnu zrelost nije sadržaj odgovora koji osoba daje, nego način na koji rasuđuje (Berk, 2007, str. 388-390).

Tradicionalistička koncepcija može kombinirati razne elemente, jer "tradicija" nikad nije homogena, postoje različite tradicije; to se može kristalizirati u kombinaciju "vjere" s jedne strane i "nacije" s druge, s "obitelji" u središtu. Cilj odgoja jest da osoba usvoji tradicionalne moralne vrednote i prema njima usklađuje svoje postupke. Kršćanska vjera bitno pridonosi, da se govori o slobodnom osobnom izboru; ali u toj je koncepciji unaprijed zadano što je dobar, a što loš izbor. Osoba je uklopljena u tradicionalne strukture (obitelj, nacija, vjera). Ona ne aktualizira sebe samu, nego nasljeđene vrednote (otud npr. sintagma "moralna obnova"). Dovođenje u pitanje tradicionalnih vrednota doživljava se kao odbacivanje svih vrednota uopće; otud dizanje "moralne panike", što je i u biskupskom letku osnovni pristup (vašoj će djeci govoriti stravične stvari - da je pornografija korisna, da u spolne odnose treba stupati što ranije isl.).

- 19:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>