Marketing
Fragmenti o spolnom odgoju (4): Odgoj za biranje ili za odlučivanje?
U prethodnom smo tekstu ukazali na sukob tradicionalističkih i permisivističkih koncepcija o odgoju, spolnosti i ljudskosti općenito. Hrvatska biskupska konferencija beskompromisno zastupa tradicionalizam; autori Kurikuluma zdravstvenog odgoja zastupaju permisivističku koncepciju. Kroz psihologiju djetinjstva Jeana Piageta, ovo smo razlikovanje povezali s pojmovima heterogene i autonomne moralne regulacije, što je široka filozofska tema u koju ovdje ne možemo dublje ulaziti. Možemo dati naznake mnogo šire pozornice, na kojoj se aktualna drama odvija.
Sukob tradicionalizma i permisivizma nije isto što i sukob religije i ateizma
Spomenuli smo da tradicije na koje se tradicionalizam poziva mogu biti različite. Istu funkciju, koju kod HBK igraju religija, "općeljudske vrednote" i nacija, u doba SFRJ imale su "revolucionarne tradicije" ili "tekovine revolucije". Ključna uloga odgoja bila je da mladi te tekovine usvoje kao date, gotove, heterogene. Revolucija se, učilo se, dogodila u prošlosti, neraskidivo povezana s "Naradnooslobodilačkim ratom"; srušila je stale vrednote i uspostavila nove, koje mladi trebaju usvojiti (a ne, recimo, promišljati i razvijati vlastite). Sad smo slobodni, i pred nama je izbor između dobra i zla: prigriliti tekovine revolucije ili postati disident, otpadnik, heretik. Tu strukturalnu srodnost sa religijskim borbama mnogi su analitičari prepoznavali, pa je i ušla u svakodnevni jezik kroz korištenje pojmova "dogma", "inkvizicija", "hereza".
S tim tradicionalizmom bili su došli u sukob, među inima, "stvaralački marksisti", koji su u filozofiji i sociologiji razvijali "mišljenje revolucije", njene biti a ne njenih "tekovina" (koje su postvarene, reificirane, otuđene u vladavini birokracije). Svrha i sadržaj tako shvaćene revolucije je svestrani razvoj slobodne, stvaralačke ljudske ličnosti. »Revolucija je već kao takva viši oblik bivstvovanja, stvaralačka djelatnost, koja odlikuje čovjeka kao čovjeka (...) dosadašnje revolucije (...) još uvijek i same pripadaju u otuđenu prethistoriju čovječanstva.« (Gajo Petrović: "Mišljenje revolucije", Zagreb, 1978, str. 75 i 77) "Heteronomija" je bila jedna od glavnih meta njihove "kritike svega postojećeg". Bili su žestoko napadani iz struktura vlasti, jer ugrožavaju "tekovine revolucije".
U području odgoja i spolnosti, sredinom 1980-ih godina izbila je žestoka polemika oko koncepcije koje je ugledni pedagog Ante Vukasović iznio u knjizi "Odgoj za humane odnose i odgovorno roditeljstvo". Tada je svoj pristup označavao marksističkim. On je pisao, tada i do danas, o svrsi odgoja na sličan način kao i "stvaralački marksisti": razvoj svih čovjekovih stvaralačkih mogućnosti, ostvarivanje mnogostruko razvijene ličnosti. (Vidi: Ante Vukasović: Određenje i glavna obilježja odgoja, 2010.) Ali on odbacuje "apsolutnu slobodu" koja vodi do amoralnosti; u procesu odgoja čovjekovu ličnost treba pažljivo oblikovati, usaditi mu/joj moralne vrednote. U praktičnoj razradi, heteronomni pristup odgoju vodio je do konzervativnih shvaćanja o odnosu spolova, obitelji idr.. Stoga su ga oštro kritizirale feministice i stvaralački marksisti. Tradicionalistički pristup nastoji mlade oblikovati (formirati, prema unaprijed zadanim formama), a permisivistički osposobiti ih za samooblikovanje.
Kontinuitet tog sukoba postoji do danas. Vukasović je od 1990. je bio aktivan kao vjernik i demokršćanin, u "Hrvatskom pokretu za život i obitelj" i drugdje. Jedan od njegovih kritičara, MIlan Polić, koji je 1990. objavio knjigu "E(ro)tika i sloboda", postao je predsjednik Udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta "Protagora".
Ne znači to da se sada sukob ipak svodi na religiozno vs. ireligiozno. U istupima hrvatskih biskupa stožerni značaj ima osuda tzv. "rodne ideologije". Odbacuju pojmovnu distinkciju spola i roda (gender), o čemu ćemo kasnije podrobnije govoriti. Nije međutim nužno da katolik ima takav stav. Nemački biskupi rodnu teoriju uvažavaju u dokumentu "Rodna pravednost i djelovanje crkve". Diskusija u katoličkim krugovima traje; vidjeti o tome knjigu Jadranke Rebeke Anić, Kako razumjeti rod? : Povijest rasprave i različita razumijevanja u Crkvi, Zagreb, 2011. Autorica je časna sestra franjevka, teologinja i feministica. Portal katolik.hr je njene stavove otvoreno nazvao herezom, a "liberalni" portal "Križ života" označio kao »tobože katolički«.
Krščanski teolozi često kažu da je pojava Isusa Krista značila "revoluciju" u povijesti svijeta. U kršćanstvu je oduvijek postojao (i u svim njegovim inačicama traje i danas!) sukob između onih koji smatraju da treba braniti "tekovine revolucije" (heteronomni autoritet) ili revoluciju nastavljati (kroz autonomno djelovanje vjernika kao osoba). U prvom slučaju imamo jednostavan izbor između dobra i zla, da budemo pravednici ili griješnici; u drugom, svakodnevno odgovorno odlučivanje, pri čemu je svaki čovjek, kako kaže Martin Luther, "uvijek istovremeno griješnik, pravednik i pokajnik". Razni reformski pokreti u kršćanstvu uvijek iznova, pozivajući se i na same Isusove riječi, odbacuju kompliciranu građevinu brojnih zakona i vraćaju se na osnovno načelo: "Ne čini drugom ono, što ne želiš da drugi tebi čine." To načelo podrazumijeva autonomno, osobno odlučivanje. Katolički teolog Hans Küng, i sam osuđen kao heretik, u suradnji s predstavnicima raznih drugih religija, ističe to načelo kao osnovu "svjetskog etosa".
Poštovanje različitosti i osuda devijantnosti
Čitajući tekst Kurikuluma, lako je naći da, nasuprot tvrdnji da želi biti "vrijednosno neutralan", na više mjesta spominje vrednote. To su vrednote permisivnosti, vrednote autonomije, koje potiču iz ljudske slobode i svrha im je sloboda, koja je usmjerena na razvoj osobe, ali i njenih odnosa s drugim osobama, na način kako to prikazuje Piaget. »Važan cilj svih modula je razvoj tolerancije, pri čemu je važno pomoći svim učenicima razviti pozitivnu sliku o sebi, ali i usvojiti uvažavanje različitosti među ljudima kao temeljnu vrednotu. Zdravstveni odgoj treba pomoći razvoju sustava vrijednosti kod mladih osoba, potaknuti razvoj empatije i osjetljivosti za potrebe drugih, no istodobno treba ukazati na neprihvatljiva ponašanja i devijantne pojave koje se ne smiju tolerirati ili ignorirati.« (str. 4)
Permisivisti smatraju da djeci i mladima možemo dati određene informacije i upute, etiku svesti na opće načelo da treba poštovati sebe kao i druge, upozoriti da razmišljaju o posljedicama svojih djela, te im prepustiti da autonomno donose odluke. Tradicionalisti neće nečelno osporiti cilj razvijanja pozitivne slike o sebi, empatije i tolerancije, ali će inzistirati da te vrednote trebaju učenicima biti unesene izvana, u obliku zabrana i naloga. Smatraju da će mladi, ako im se kaže da je njihova slobodna odluka kad će stupiti u spolne odnose, neminovno pohitati da to učine što prije.
Ova teorijska razlika u praksi se žestoko manifestira i u raskolu oko toga što je naprosto "različitost" koju treba uvažavati, a što je "neprihvatljivo" i "devijantno". Tradicionalisti uvijek imaju strožu definiciju o tome što je ispravno, pa onda i širi skup pojava koje su neprihvatljive. Osobito kod Rimokatoličke crkve, u Katehizmu, nije dozvoljiv nikakav kompromis: svako samozadovoljavanje je težak grijeh, svaki vanbračni spolni odnos je težak grijeh, svako korištenje kontracepcije je težak grijeh... (pedofilija, međutim, nije na tom popisu). Od grijeha se ne može "oprati" autonomnim naporom, nego samo prihvaćanjem heterogenog autoriteta Crkve, kroz ispovijest i pokoru.
Vršenje izbora ili donošenje odluka?
Tako se npr. u 3. razredu srednje škole navodi: »usporediti medicinska, religijska i feministička stajališta o prekidu trudnoće« (str. 36). Tradicionalisti će obično
smatrati da nije potrebno navoditi više stajališta, jer se kod djece koju treba koroz odgoj oblikovati stvara konfuzija, nego je jedno od njih dovoljno. Izabrati jedno od njih, vrijednosno je motivirano; prikazati ih više (multiperspektivnost, sporna npr. u nastavi povijesti), također je vrijednosni odabir. Permisivisti govore o odlučivanju (s različitim mogućim odlukama, koje se procjenjuju u kontekstu situacije), dok tradicionalisti govore o izboru (između dobra i zla).
Izbor se (barem teoretski) svodi na jednostavne, ili-ili alternative (npr: "ili ćeš imati seksualne odnose, ili nećeš"), dok odlučivanje uključuje nejasne situacije i mnoge prelazne oblike. Permisivisti neminovno daju više informacija, a tradicionalisti više pravila (jer stvarne situacije nisu jednostavne, pa se uvode dodatna pravila i njihova autoritarna tumačenja). Ukoliko su neka njima bitna pravila izostavljena (npr. "Nemaj seksualne odnose prije braka!"), tradicionalisti ćesto smatraju da se podruzumijeva suprotno pravilo ("Imaj seksualne odnose što prije!").
Je li vam svejedno što u Kurikulumu stvarno piše?
Glavni dio teksta (30 stranica) je "Prikaz planiranih nastavnih sadržaja i očekivanih ishoda". Od I. razreda osnovne do IV. razreda srednje škole navedeni su sadržaji i ishodi, za svaki od četiri modula, a unutar toga uvijek podijeljeni na dva dijela: "Dodatni sadržaji i ishodi učenja (Sat razrednika), te "Sadržaji i ishodi učenja koji su integrirani u postojeće sadržaje nastavnih predmeta, školskih preventivnih programa, sate razrednika i projekata". Tome je na posljednje tri stranice dodan popis "Preporučena literatura", po modulima. Ukupno sadrži 50 naslova, od toga 16 za modul "Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje".
Naravno, ne očekuje se niti preporuča da učenici to čitaju. Riječ je o znanstvenim i stručnim djelima, koja su za njih i preteška (osim, eventualno, za posebno zainteresirane u višim razredima srednje škole), te priručnicima za nastavu. Zasad ništa od toga nije propisano kao obvezna literatura ni za jedan od četiri modula. Nema tu ništa revolucionarno novo. Svaki je nastavnik i stručni suradnik tijekom fakultetskog studiranja morao pročitati bar neka od tih djela, ovisno o struci.
U prethodnom tekstu prikazali smo način trganja iz konteksta, koji hrvatski biskupi koriste da bi navodno prikazali istinski smisao Kurikuluma. Sad prelazimo na detaljnu analizu tog postupka.
U tekstu na unutrašnjim stranicama letka, ispod naslova »JE LI VAM SVEJEDNO?«, uvodno piše »Stoga vas, izazvani tvrdnjama predložene literature Kurikuluma, pitamo«. Slijedi šest paragrafa, jednako strukturiranih. Na početku je pitanje »Je li vam svejedno što će vaše dijete učiti (...)«. Slijedi sadržaj učenja, i opis, u kojem je obično naveden citat iz neke od knjiga sa spiska preporučene literature.
Pada u oči da se ne citira gotovo ništa iz teksta na prethodnih 37 stranica Kurikuluma. Citirane su rečenice ili dijelovi rečenica iz knjiga s popisa preporučene literature, kao da one bolje izražavaju suštinu cijelog programa od teksta samog Kurikuluma o sadržajima i očekivanih ishodima (ciljevima) nastave.
Osim toga, te su rečenice u pravilu istrgnute iz cjeline i zanemaren je kontekst, a jednako je i sa istrgnutim sintagmama iz samog Kurikuluma. Dodatni problem za onoga, tko želi provjeriti činjenice, jest što se navode podaci o knjizi, ali ne i stranica s koje je odgovarajući citat.
U nastavku ću, nastojeći da budem što precizniji, citirati svih šest paragrafa (prenoseći i podebljanja i kurziv u tekstu), te dati dodatne informacije i analize o tome što u njima piše. Prva točka posvećena je masturbaciji.
Prethodni tekstovi o ovoj temi:
Vrednote spolnog odgoja (20. prosinca 2012.)
Fragmenti o spolnom odgoju (1) (28. prosinca 2012.)
Fragmenti o spolnom odgoju (2): O holističkoj definiciji zdravlja(29. prosinca 2012.)
Fragmenti o spolnom odgoju (3): Letkom protiv "kulturne revolucije" permisivnosti (3. siječnja 2013.)
Marginalije uz spolni odgoj (1): Nordijci ne odustaju od razlikovanja roda i spola (28. prosinca 2012.)
Osnovne poveznice
Kurikulum zdravstvenoga odgoja (Osnovni dokument)
Kurikulum zdravstvenog odgoja (Prezentacija, Forum za slobodu odgoja)
Prezentacija o spolnom odgoju u kurikulumu (udruga GROZD)
O programu zdravstvenoga odgoja u školama (Letak HBK)
Istina o zdravstvenom odgoju (Ministarstvo obrazovanja)
Post je objavljen 07.01.2013. u 12:28 sati.