Zanimljive su mi jako neke paralele iznesene u tekstu. Recimo „čuvari tekovina revolucije“ u vrijeme Juge koji su revoluciju „čuvali“ učmalom birokracijom i gušenjem samog ljudskog duha i slobode, zaista analogne su to metode koje je usvojilo crkveno-koncilsko kršćanstvo kao način „čuvanja“ Kristove objave u vidu „jednom svršene priče pomoću koje je sve za svagda riješeno.“ Kršćanski gnostici s druge strane me podsjećaju na te kako kažeš "stvaralačke marksiste" Koji su očito razumjeli da nikakvih trajnih rješenja nema preko svršenih priča iz prošlosti bez obzira kako velike te priče bile i kakve povijene ličnosti (ili čak sami Bogovi) bile njihovi akteri. Njihovo:
"stvaralački marksisti", koji su u filozofiji i sociologiji razvijali "mišljenje revolucije", njene biti a ne njenih "tekovina" (koje su postvarene, reificirane, otuđene u vladavini birokracije). Svrha i sadržaj tako shvaćene revolucije je svestrani razvoj slobodne, stvaralačke ljudske ličnosti. »Revolucija je već kao takva viši oblik bivstvovanja, stvaralačka djelatnost, koja odlikuje čovjeka kao čovjeka -to mi se čini gnostičkim shvaćanjem Revolucije, stvarno prakticiranje Revolucije kao duhovne prakse, dok shvaćanje partijskih prdavca, onodobnih dušebrižnika, čuvara pravovjerja :
Ključna uloga odgoja bila je da mladi te tekovine usvoje kao date, gotove, heterogene. Revolucija se, učilo se, dogodila u prošlosti, neraskidivo povezana s "Narodnooslobodilačkim ratom"; srušila je stale vrednote i uspostavila nove, koje mladi trebaju usvojiti - to je shvaćanje analogno koncilsko-crkvenom naučavanju Kristove objave kao gotove, svršene stvari koju samo treba bespogovorno prihvatiti.
07.01.2013. (18:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
Zanimljive su mi jako neke paralele iznesene u tekstu. Recimo „čuvari tekovina revolucije“ u vrijeme Juge koji su revoluciju „čuvali“ učmalom birokracijom i gušenjem samog ljudskog duha i slobode, zaista analogne su to metode koje je usvojilo crkveno-koncilsko kršćanstvo kao način „čuvanja“ Kristove objave u vidu „jednom svršene priče pomoću koje je sve za svagda riješeno.“ Kršćanski gnostici s druge strane me podsjećaju na te kako kažeš "stvaralačke marksiste"
Koji su očito razumjeli da nikakvih trajnih rješenja nema preko svršenih priča iz prošlosti bez obzira kako velike te priče bile i kakve povijene ličnosti (ili čak sami Bogovi) bile njihovi akteri. Njihovo:
"stvaralački marksisti", koji su u filozofiji i sociologiji razvijali "mišljenje revolucije", njene biti a ne njenih "tekovina" (koje su postvarene, reificirane, otuđene u vladavini birokracije). Svrha i sadržaj tako shvaćene revolucije je svestrani razvoj slobodne, stvaralačke ljudske ličnosti. »Revolucija je već kao takva viši oblik bivstvovanja, stvaralačka djelatnost, koja odlikuje čovjeka kao čovjeka
-to mi se čini gnostičkim shvaćanjem Revolucije, stvarno prakticiranje Revolucije kao duhovne prakse, dok shvaćanje partijskih prdavca, onodobnih dušebrižnika, čuvara pravovjerja :
Ključna uloga odgoja bila je da mladi te tekovine usvoje kao date, gotove, heterogene. Revolucija se, učilo se, dogodila u prošlosti, neraskidivo povezana s "Narodnooslobodilačkim ratom"; srušila je stale vrednote i uspostavila nove, koje mladi trebaju usvojiti
- to je shvaćanje analogno koncilsko-crkvenom naučavanju Kristove objave kao gotove, svršene stvari koju samo treba bespogovorno prihvatiti.
07.01.2013. (18:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...