Zivot u Zabolandu
14.12.2021., utorak
Sveto
|
Sat povijesti, koji će govoriti o Olimpijskim igrama u Staroj Grčkoj, počinjem pitanjem: „Što je u današnje vrijeme sveto u žabolandskom društvu?“ Učenici prvog razreda srednje (u HR šesti osnovne) daju zanimljive odgovore: „Sloboda.“ „Zdravstvo.“ „Plin (iz Groningena, jer na njemu zarađuju bogatstvo).“ – po meni genijalan odgovor „Kralj.“ A onda jedan upita: „Što znači sveto?“ Oznake: povijest, društvo, nastava |
15.07.2021., četvrtak
"Dansen met Janssen"
|
„Dansen met Janssen“ iliti „Plesati s Janssenom” bila je krilatica, koja je označavala povratak zabave i noćnog života u Žaboland krajem lipnja. Janssen se odnosi naravno na cjepivo (koje se u drugim zemljama prodaje pod nazivom Johnson&Johnson, ali ovdje ga svi zovu po domaćem nazivu tvrtke Janssen iz Leidena, koja ga je razvila za američkog proizvođača). Krilaticu je na konferencijij za novinare uveo ministar zdravstva Hugo de Jonge, potičući mlade da se cijepe Janssenom (jedna doza je dovoljna), jer odmah nakon cijepljenja mogu dobiti potvrdu za izlazak u noćni život. Čudno jer se i tada naravno znalo da je nakon cijepljenja potrebno oko dva tjedna da tijelo izgradi imunitet. No vladala je euforija. Noćni klubovi su jedva dočekali otvaranje, krenuli su partiji, festivali na otvorenom i zatvorenom, sloboda tulumaranja kao u stara dobra vremena. Samo si trebao imati potvrdu o cijepljenju ili negativan test nalaz. Sve dok… Broj novozaraženih nije počeo vrtoglavo rasti…od tek par stotina dnevno, krajem lipnja do više od 11 000 prekjučer. Skroz na nivo od kraja prosinca prošle godine. Ne samo da je bilo suludo nekog proglasiti dovoljno cijepljenim samo par sati nakon cijepljenja, nego se pokazalo da je sustav testiranja i potvrda za noćni život šupalj ko sir. Krivotvorile su se digitalne potvrde, dodavali telefoni, koristile stare potvrde i razne druge smicalice, samo da bi se izašlo na ples s Janssenom ili bez njega. I kaj sada? Ništa posebno. Noćni klubovi su od prošlog vikenda ponovno zatvoreni i svi masovni festivali su otkazani. Kafići smiju raditi najdulje do ponoći. Premijer Rutte se ispričao i posuo peplom jer nisu na vrijeme napravili evaluaciju. Ministar de Jonge je priznao pogrešku i rekao da je to bila kriva procjena. Malo smo se šalili iliti pojeo vuk magare. Maske i dalje nisu obavezne, osim u javnom prijevozu i srednjim školama. Razlika u odnosu na prosinac je ipak ta da broj bolesnika u bolnicima daleko niži i jako sporo raste. Doduše od danas je Žaboland postao tamnocrven na karti europske agencije ECDC (14-dnevna incidencija) tako da bi to moglo imati posljedice za Sireve glave koje žele na godišnji u inozemstvo. No kako nam je vlada još od prosinca u ostavci, nitko ih ne može otjerati. Izbori su prošli, pregovori o koaliciji zakomplicirali… i tako bezglavo plovi i dalje ovaj žabolandski brod pod poznatom trobojnicom: crven – bijeli – plavi, iako bi mu jedna žuta banana u sredini jako dobro došla. Oznake: Janssen, Cjepivo, noćni život, covid-19, rutte, de Jonge, Vlada |
06.07.2021., utorak
Izvanredno stanje u Žabolandu
|
Večeras je oko 19.30 sa nekoliko hitaca u centru Amsterdama izvršen atentat. Žrtva atentata je kriminalistički novinar Peter R. de Vries (64), koji je teško ranjen prevezen u bolnicu. Na svim TV, radio i internet postajama je prekinut program i ubačene su izvanredne vijesti. Peter R. de Vries je vjerojatno najpoznatiji žabolandski novinar, toliko je poznat da je zapravo postao skoro više medijska ličnost nego novinar, jer je toliko često gost u TV emisijama. No, kriminalističko novinarstvo je ono čime se bavio već više od trideset godina rješavajući nebrojene zločine, a ponajviše ubojstva. Slavu su mu donijeli kompleksni slučajevi, koje ni policija nije uspijela riješiti, al on kao „običan“ novinar je. Dobro je poznavao neke opake kriminalce i kroz godine je stekao mnoge neprijatelje. Danas se dogodilo ono čega su se mnogi pribojavali svih ovih godina. Crna stranica u povijesti žabolandske slobode novinarstva. „Čini se da je danas nestalo pravde u našoj zemlji. Počinjen je brutalni, kukavički zločin.“ Rekla je gradonačelnica Amsterdama Femke Halsema. Policija je masavno izašla na ulice grada. Troje osumnjičenih je uhapšeno. Peter R. de Vries se bori za život. Oznake: Peter R. de Vries, novinar, atentat |
30.06.2021., srijeda
Pale su maske. Zbogom Oranje!
|
Velika vijest u Žabolandu od prošle subote je da su kao jedna od prvih (ako ne i prva) zemalja u EU ukinuli obavezno nošenje maski u zatvorenim prostorima (na otvorenim nisu bile obavezne). Ostala je još jedino obaveza u javnom prometu. Skoro sve ostale mjere su isto ukinute, te je opet moguće igrati utakmice u gostima, igrati uz publiku, piti u kafićima, pa čak su otvorene i diskoteke i noćni klubovi, doduše uz obavezno prethodno testiranje. Od važnijih mjera ostale su još samo razmak 1,5 metra, te boksanje ili laktaranje umjesto rukovanja. Ali... U subotu sam otišao u obližnji Albert Heijn (supermarket). Bilo je tako lijepo i ugodno vidjeti ljude bez maske. Danas sam bio na ručku u restoranu. Vani je padala kiša, pa smo sjedili unutra. Restoran je bio pun, skoro na najjače. Bilo je tako neobično i pomalo neugodno sjediti u tako punom restoranu. Samo dan kasnije nakon maski palo je i Oranje na EP u nogometu. Nešto u stilu „Bosna šaptom pade.“ Htjeli su ići na vožnju amsterdamskim kanalima (aludirajući na proslavu europske titule iz 1988.), ali su pali u prvi češki jarak. Nisu prvi ispali, ali prvi su otpustili trenera. Nakon samo dva dana. Jedan trener mi je danas u klubu mi je rekao da mu je uvijek drago čuti hrvatske navijače kada igra Hrvatska. Kako zdušno i fanatično navijaju. „To su pravi navijači, dok mi uvijek imamo....“ malo je zastao „...neke čudne tipove.“ Aludirajući na mnoge osebujno u narančasto obučene muškarce i žene, koji na sebe skreću pažnju kreativnom navijačkom odjećom, a manje navijanjem. Upravo pročitah da je uvedeno besplatno testiranje za Sireve glave, koje trebaju test za odlazak na godišnji u inozemstvo. Eh, to te ja pitam! Oznake: covid-19, maske, nogomet, Oranje, EP, navijači |
14.06.2021., ponedjeljak
Tko nema sreće u ljubavi ima u šumi
|
Noćas sam prespavao u kampu u šumi pored mjestašca Loenen. Nekih 25 km sjeverno od Arnhema. Noć je pala kasno, još do pola jedanaest sam vani pisao nešto u moj dnevnik. Cvrkut ptica je tek tada polako utihnuo i sumrak je prelazio u mrak. Bilo je za promjenu ugodno spavati u hladnom šatoru, zamotan do grla u vreći za spavanje, umjesto u toploj sobi pokriven samo plahtom, kao što je to zadnjih dana.. Makar je na jednu noć, boravak u prirodi stvarno ima neki umirujući utjecaj na moje psihičko stanje. No, ono što nisam mogao znati je da će mi ovaj kratak boravak zbog jednog neočekivanog prizora ostati, još dugo, dugo. Prizora, koji se viđa toliko rijetko, da se čini kao da sam ga sanjao, ali nisam. Ujutro sam otišao u šetnju kroz šume i livade. Doručkovah na krasnoj lokaciju u prirodnom amfiteatru, te krenuh prema šatoru. Išao sam u prilično brzim hodom i samo po stazama. (nekad se znam i zaigrati priznam). Bilo je već pola deset. Sunce na najjače. Do kampa mi je trebalo još negdje pola sata, kad odjednom nekih 25 metera od staze s lijeve strane ugledah srnu. Šuma je tu bila rijetka i moglo je se dobro vidjeti. Ona me gledala tako fokusirano, da mi je odmah bilo jasno da je ona mene prije spazila. Kao skamenjena piljila je u mene. „Zašto ne pobjegne?“ – nisam si mogao objasniti njeno ponašanje. Sekundu, dvije kasnije spazih lane. Malo lane. Ispod srne. Kako siše. Ne znam mogu li srne čitati ljudske izraze lica, ali moje iskreno zaprepaštenje mora da je nekako osjetila, baš kao i ja njenu napetost i dvojbu. „Brzo slikaj.“ – mi prvo prođe kroz glavu. A zatim „Ma šta ćeš slikati. S mojim fairphonom, fotka ne bu bila ni blizu prirodne ljepote ovog prizora. Osim toga, ak sad nešto počnem vaditi po torbi, samo ću je uplašiti. Bolje gledaj, divi se i laganim koracima nestani.“ Tako sam gledao u srnu, ona u mene, ja u lane. Stvarno je bilo lane. Kao da sam se uštipnuo. Ono je sisalo u sjeni svoje majke i nije me uopće primjetilo. Srna je ostala stajati. Ja sam nastavio put prema šatoru u jednom totalno drugačijem i neponovljivom, skoro pa blagoslovljenom raspoloženju. Oznake: srna, lane, šuma, šator, kamp |
02.06.2021., srijeda
Vjera u Oranje
|
Završne su pripreme za EP u nogometu. Nizozemska igra pripremnu utakmicu protiv Škotske. Izbornik Frank de Boer pokušava ići Ćirinim stopama i eksperimentira sa formacijom 5 – 3 – 2. Kasno navečer se vraćam autom s posla i uključujem prijenos zadnjeg dijela utakmice na radiju. Oranje igra očajno loše i muku muči protiv C reprezentacije Škotske. Komentatori se smjenjuju u negativnim superlativima. U jednom trenutku je čak i 2:1 za Škotsku. Jedan od komentatora daje prijedlog: „A možda bi se mi mogli odjaviti sa EP-a?“ Oznake: nogomet, Oranje, radio |
10.05.2021., ponedjeljak
Jedrenje I dio
|
Već godinama u Frieslandu gledam kako djeca od Noor (kćer Rite i Franka) uživaju u jedrenju na jezeru. Njihovi roditelji (Noor i Bert) su bili aktivni sportski jedriličari, a i oni su od malih nogu. Čak i najmlađa osmogodišnja Viv jedri sama u optimistu, kao da je rođena u njemu. Za vrijeme majskih praznika su me Rita i Frank pozvali u Heeg na par dana. Rado sam promjenio sredinu i kao uvijek veselilo me druženje s djecom. Društvene igre, šah (to im je najnovija moda), nogomet, hokej, badminton, stolni tenis... u toj obitelji je sport uvijek tu. No ovaj put se na popisu nečekivano za mene našlo i jedrenje. Drugog dana mog boravka najstarija Iris (17) je išla jedriti s jednim Chrisovim prijateljem, zgodnog imena Dante. Dok su to dogovarali Chris (15) je ubaacio: „Onda poslije idem ja s Jumom.“ (oni su jedni od rijetkih, koji me još zovu po tom mojem prastarom nadimku i to mi je baš posebno). Kao da se podrazumijeva ja sam rekao da i puno prije nego sam razmislio. Da se razmijemo oni jedre sportskim laserom. To je onaj čamac, koji se nagne i pola je u vodi, a jedriličari vise s druge strane palube. Juri na najjače, ali je baš zato prilično nestabilan. Uz to bio je to opet tipičan prohladan majski dan za Žabolandu s vanjskom temperaturom od 9 stupnjeva. Temperature vode je bila valjda 5 do 6. Za ručkom (toast sendviči) sam Bertu rekao da idem kasnije jedriti s njegovim sinom, a on me upitao želim li se ovdje ponovno vratiti. Malo u šali, a malo ozbiljno. Chris zna jako dobro jedriti, ali Chris je impulzivan,ADHD, voli se dokazivati i često pretjerati. Iris je pak instruktorica jedrenja, mirna, savjesna, proračunata i odlično je naučila jedriti, dok Chris jedri više po osjećaju. „Možda sam za prvi put ipak trebao ići s Iris?“ – prolazilo mi je kroz glavu. Nakon što su se Dante i Iris vratili. Dante je komentirao da je s Iris bilo ugodno jedriti, jer bi mu ona bar rekla kada bi dolazio veliki val ili tako nešto. „Možda sam za prvi put ipak trebao ići s Iris? Ne, sad više nema povratka. Izabrao sam Chrisa i sve će biti dobro. Kako god bude, bit će baš zanimljivo jer idem s Chrisom.“ Dobio sam pravo odijelo (wet suite), posbene cipele, rukavice (s par rupa), jaknu, zimsku kapu za glavu (kasnije ću naučiti da je to vrlo korisno kada je tako hladno) i naravno prsluk za spasavanje, što je isto vrlo korisno. Oznake: iris, chris, Heeg, Friesland, laser |
25.04.2021., nedjelja
Jagode i kivi
|
Bilo je to još oko mojeg rođendana. Na treningu ekipe (U18) iz Nijmegen koju treniram sam častio. Kao i obično moja rođendanska čaščenja su obično u nekoj „zdravoj“ varijanti. Ovaj put su bile jagode. Nakon treninga stojimo na terenu i jedemo jagode. Jedna cura upita: „A kamo s ovim zelenim krajem?“ U klubu je dovoljno kanti za smeće, čim se samo malo osvrneš. Tak da se doima kao malo razmaženo pitanje, no u sekundi je slijedio, čak i za mene iznenađujući odgovor suigračice: „Kaj kam? Pojedeš.“ To mi stvarno nikada nije palo na pamet. Od kada znam za sebe uvijek mi ostanu te zelene krunice od jagoda u ruci ili na tanjuru. Hmm... probam jagodu sa zelenom krunicom. Taj zeleni dio nema baš nekog okusa i skoro da se niti ne osjeti. Novo iskustvo. Dva tjedna kasnije slučajno je nas par opet pričalo o tome. Jedna cura (Isa) se nadodala: „Pa, da. Tako je isto i sa kivijem.“ „Kak to misliš isto i sa kivijem?“ „Kivi isto možeš cijeli pojesti, bez da ga guliš.“ „Molim!“ – nas nekoliko je zinulo u nevjerici. „Samo ga opereš i zagrizeš kao jabuku. Inače je uvijek komplicirano, jer moraš imati nož i žlicu kod sebe. Ovako ga možeš jednostavno uvijek uzeti sa sobom. Osim toga kora sadrži mnoge zdrave nutrijente.“ Ona izvadi kivi. Zagrize. I par grizova nestande kivija, ostao je samo „krajac“. Naravno da sam i ovo morao kasnije probati. Stvarno se može tako pojesti. Kora je malo dlakava, ali količina „mesa“ u zalogaju je opet puno dominantnija, tako da se kora jedva osjeti. Ovo mi je bilo pravo otkriće. „Eating out of the box.“ Oznake: Jagoda, kivi, hrana, MA1 Nijmegen |
10.04.2021., subota
Najneobičniji poklon
|
Bio je to vjerojatno najhladniji 10. travanj od kada znam za sebe. Bilo je jedva nekih pet, šest stupnjeva. Ujutro oblačno, a cijelo popodne je padala kiša. Prijatelji Paul i Irene su me iznenadili posjetom popodne i darovali ugodnim razgovorom o životu, strahovima i nadanjima. Malo smo se švercali, jer službeno u Žabolandu je dozvoljen posjet samo jednog gosta dnevno, ali „gdje bi čovjek došao, kada bi živio samo po pravilima“ rekle bi Sireve glave. Dok smo nas troje vodili zanimljive razgovore, na vrata mi netko pozvoni. Nisam više nikog očekivao i zanimalo me tko je to. Bila je to Marijn, kćerka mojih dobrih susjeda Henka i Marwien. Pustim je u zgradu i otvorim joj vrata. Imala je poklon za mene. Što mi je bilo prilično neobično, jer Marijn je odrasla žena, mojih godina, koju sam prošle godine prvi put upoznao, a sreli smo se možda sve skupa tri puta od tada i to svaki put sasvim slučajno. Poklon je bila kuverta. Malo je zamuckivala kada mi ju je pružala. Kao da mi je nešto htjela reći ili objasniti. No ipak se zaustavila. I samo uz nesiguran smješak rekla: „Ma vidi sam.“ Bio sam prilično iznenađen i znatiželjan što je u kuverti. Ispričao sam Paulu i Irene tko je to bio, ali sam kuvertu ipak spremio za kasnije. Tišina se vratila u moj stan, vani je padala kiša, a ja sam otvorio misterioznu kuvertu. U njoj je bila čestitka. Vrlo neobična čestitka i jedan vrlo neobičan poklon. „Dragi Tomislave, od srca sretan ti rođendan! Poznajem dvoje finih ljudi, oboje u ranim četerdesetima, oboje sportski tipovi, inteligentni, pažljivi, ljubazni i zainteresirani za druge. Oboje žive u Arnhemu i oboje su „singl“. Žao mi je da se vas dvoje ne poznajete. Zato predlažem da to promjenimo. S njezinim dopuštenjem poklanjam ti broj telefona od Celest (06-12550111). Ovo je najneobičniji poklon, koji sam ikada nekome poklonila, ali tko zna možda na duži termin bude i najljepši poklon ;-) Ugodan rođendan! Pozdravi, Marijn“ Oznake: rođendan, poklon, Marijn |
17.03.2021., srijeda
Dvije, tri o izborima
|
Danas su parlamentarni izbori u Žabolandu. Izbori u NL su uvijek radnim danom. Nedjelja je dan božji i kršćanske stranke ne bi nikada pristale da se glasa nedjeljom. To je toliko uvriježeno da mislim da to uopće nikome ne bi ni palo na pamet predložiti. Glasa se crvenom olovkom, kojom se ispuni kružić pored imena kandidata. Na izborima sudjeluje rekordan broj stranaka čak 37(!). Dosadašnji rekord je bio 28. Kao da ova zemlja nije dovoljno rascjepkana. Za glasanje ti treba identifikacijska isprava (može i vozačka dozvola) i glasačka iskaznica. Glasačka propusnica je dokument (papirić), koji svaki građanin dobije poštom. Na glasačkoj iskaznici postoji mogućnost davanja punomoći drugoj osobi da glasa za tebe. Potrebno je priložiti i identifikacijsku ispravu onoga tko daje punomoć. Izborna šutnja ovdje ne postoji. Pitam se je li ikada postojala. Sasvim je normalno čuti reklame na radiju, još isti dan, ili da na vijestima birači po izlasku s biračkog mjesta kažu za koga su glasali. Glasačka mjesta su danas otvorena od 7.30 do 21.00 Zanimljiva glasačka mjesta u Gelderlandu (jedna od 13 provincija, u kojoj ja živim): napušteni panoptikum zatvor, romantična odsvećena crkva, vatrogasna stanica, aukcijska kuća, nogometni stadion, kazalište, hokejski klub, željeznička stanica.... neke općine su uvele i mobilna biračka mjesta, a popularna su bila i drive-through mjesta za glasanje iz auta Ministar zdravstva Hugo de Jonge je jutros u Rotterdamu došao na izbore sa starom putovnicom i bez vozčke (u drive-through biračko mjesto(!?), pa su ga poslali doma ko lajbeka. Zbog covida su ovaj put prvi put izbori održani kroz tri dana. U ponedjeljak i utorak je nekolicina biračkih mjesta bilo otvoreno za osobe iz rizičnih skupina, kako bi mogli bez gužve glasati. Također su svi stariji od sedamdeset (nešto više od dva milijuna) mogli glasati poštom. No to nije išlo baš po loju, dapače, puno glasova je proglašeno nevažečima, jer su glasačka propusnica i glasački papirić trebali biti poslani u dvije različite kuverte, a mnogi su ih slali u jednoj. U utorak je odlučeno (opet zanimljiva promjena pravila praktički za vrijeme izbora) da će ti glasovi ipak vrijediti. Oznake: izbori, glasanje, politika |