Zivot u Zabolandu
10.04.2021., subota
Najneobičniji poklon
|
Bio je to vjerojatno najhladniji 10. travanj od kada znam za sebe. Bilo je jedva nekih pet, šest stupnjeva. Ujutro oblačno, a cijelo popodne je padala kiša. Prijatelji Paul i Irene su me iznenadili posjetom popodne i darovali ugodnim razgovorom o životu, strahovima i nadanjima. Malo smo se švercali, jer službeno u Žabolandu je dozvoljen posjet samo jednog gosta dnevno, ali „gdje bi čovjek došao, kada bi živio samo po pravilima“ rekle bi Sireve glave. Dok smo nas troje vodili zanimljive razgovore, na vrata mi netko pozvoni. Nisam više nikog očekivao i zanimalo me tko je to. Bila je to Marijn, kćerka mojih dobrih susjeda Henka i Marwien. Pustim je u zgradu i otvorim joj vrata. Imala je poklon za mene. Što mi je bilo prilično neobično, jer Marijn je odrasla žena, mojih godina, koju sam prošle godine prvi put upoznao, a sreli smo se možda sve skupa tri puta od tada i to svaki put sasvim slučajno. Poklon je bila kuverta. Malo je zamuckivala kada mi ju je pružala. Kao da mi je nešto htjela reći ili objasniti. No ipak se zaustavila. I samo uz nesiguran smješak rekla: „Ma vidi sam.“ Bio sam prilično iznenađen i znatiželjan što je u kuverti. Ispričao sam Paulu i Irene tko je to bio, ali sam kuvertu ipak spremio za kasnije. Tišina se vratila u moj stan, vani je padala kiša, a ja sam otvorio misterioznu kuvertu. U njoj je bila čestitka. Vrlo neobična čestitka i jedan vrlo neobičan poklon. „Dragi Tomislave, od srca sretan ti rođendan! Poznajem dvoje finih ljudi, oboje u ranim četerdesetima, oboje sportski tipovi, inteligentni, pažljivi, ljubazni i zainteresirani za druge. Oboje žive u Arnhemu i oboje su „singl“. Žao mi je da se vas dvoje ne poznajete. Zato predlažem da to promjenimo. S njezinim dopuštenjem poklanjam ti broj telefona od Celest (06-12550111). Ovo je najneobičniji poklon, koji sam ikada nekome poklonila, ali tko zna možda na duži termin bude i najljepši poklon ;-) Ugodan rođendan! Pozdravi, Marijn“ Oznake: rođendan, poklon, Marijn |