Bilo je to još oko mojeg rođendana. Na treningu ekipe (U18) iz Nijmegen koju treniram sam častio. Kao i obično moja rođendanska čaščenja su obično u nekoj „zdravoj“ varijanti. Ovaj put su bile jagode. Nakon treninga stojimo na terenu i jedemo jagode. Jedna cura upita:
„A kamo s ovim zelenim krajem?“ U klubu je dovoljno kanti za smeće, čim se samo malo osvrneš. Tak da se doima kao malo razmaženo pitanje, no u sekundi je slijedio, čak i za mene iznenađujući odgovor suigračice:
„Kaj kam? Pojedeš.“ To mi stvarno nikada nije palo na pamet. Od kada znam za sebe uvijek mi ostanu te zelene krunice od jagoda u ruci ili na tanjuru. Hmm... probam jagodu sa zelenom krunicom. Taj zeleni dio nema baš nekog okusa i skoro da se niti ne osjeti. Novo iskustvo.
Dva tjedna kasnije slučajno je nas par opet pričalo o tome. Jedna cura (Isa) se nadodala:
„Pa, da. Tako je isto i sa kivijem.“
„Kak to misliš isto i sa kivijem?“
„Kivi isto možeš cijeli pojesti, bez da ga guliš.“
„Molim!“ – nas nekoliko je zinulo u nevjerici.
„Samo ga opereš i zagrizeš kao jabuku. Inače je uvijek komplicirano, jer moraš imati nož i žlicu kod sebe. Ovako ga možeš jednostavno uvijek uzeti sa sobom. Osim toga kora sadrži mnoge zdrave nutrijente.“
Ona izvadi kivi. Zagrize. I par grizova nestande kivija, ostao je samo „krajac“. Naravno da sam i ovo morao kasnije probati. Stvarno se može tako pojesti. Kora je malo dlakava, ali količina „mesa“ u zalogaju je opet puno dominantnija, tako da se kora jedva osjeti.
Ovo mi je bilo pravo otkriće. „Eating out of the box.“
Post je objavljen 25.04.2021. u 12:47 sati.