Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
utorak, 26.08.2014.
Sranja se događaju
Naravno i dalje sam lagao u viziti na pitanje:Da li ste imali stolicu?Naravno da jesam, nitko se ni jednom nije pitao zašto je guska pošteđena sranja.
Nekako je toga dana, sve išlo svojim redom. Dogurao sam do zadnje terapije toga dana one radne ; kod Jurice. Na radnu terapiju sam išao liftom sa vozačem naravno. Vidimo se za pola sata, doći ću po tebe.
Pomakni palac. Dok sam gledao u svoj palac, pokušavajući mu mislima poslati poruku, da se više pomakne. Onda je u meni po drugi puta ekspodiralo, ali ovaj put u stomaku. Ja bi u wc?.Kaj ti je to ec?Jurica me nije razumio da bi išao u wc, ali sam skužio da nemam vremena da mu crtam wc školjku. Vrijeme je za bježanje.
Ni sam ne znam kako sam u sekundi dotrčao do lifta. Ono Jurica u liftu i ja. On je bio totalno zbunjen dok smo moja surla ( sonda )i ja, skakutali u ritmu slavonskog kola. Nisam mu stigao ništa reći, kad je nastupila ekspozija u gače , tj bokserice. Od sramote sam mislio da je to kraj trčao sam do sobe. Jurica je u panici zvao sve. Pacijent koji je došao u kolicima trči po odjelu i sere!!
U sekundi se stvorila njegovateljica, koja me je skinula i tu robu pobacala u nečisto. Idemo se tuširati , tada sam prvi puta vidio tuš u pola godine. Od neugode htio sam propasti u zemlju.“Usro sam se doslovno ko grlica“; čuo sam bar da se tako kaže . Vozač je nakon pola sata, došao sav zbunjen sa mojim kolicima, sa upitnikom gdje sam. Da ne bi još njemu objašnjavao.
Sranje je ispalo ubrzani oporavak.. Do sobe sam došao bez, hodalice, invalidskih kolica, bez ikakvog pomagala.. Jedna sestra u brodskoj bolnici mi je rekla da ću do kraja života srati u pelenu i to mi je stalno odzvanjalo. Njegovateljica me pitala: Hoćemo li ti danas za svaki slučaj obuči pelenu? Neee, nikad više!
Još te večeri bio sam ćelav i obrijan. Napokon došao je frizer, koji mi je ličio na Hannibala Lectera. Kad je izvadio žilet mislim da sam od straha prvi puta progutao svoju slinu. Koliko smo dužni?, pitala je supruga.Za Vas ništa!
petak, 22.08.2014.
Hodalica
Danas ćemo te probati stavit na hodalicu. Ne znam da li dijete od godine kuži smisao hodalice. Zmisli bit ću u hodalici i to bez pelene, a nona, tuta ili guska će biti u sobi. Fizikalna terapija je bila na udaljenoj lokaciji Logoped je bio prva vrata lijevo, a fizikalna, treća ili četvrta vrata desno.
Vozač je došao po mene kao naručen, pa u kolicima kod Martine. Jedan vozač me podsjećao na moga rođaka Zvonimira, drugi na prijatelja Darija, mislio sam da su to njihovi brodski klonovi.Bio sam zrel za psihijatra.
Hodalica nije Segwey, nažalost.Nakon 10-ak minuta pripreme. Hoćemo li se ići prošetati?Ustajanje, prvi korak, pa drugi. Martina, me svim silama pokušala držati da ne padnem. Nisam pao; sila gravitacije me vukla naopačke, pa sam hodao kao Mr Bean.
Prva zamka, hodalica je na hodniku.. Hodalica ima dvije ručke na koje se podbočiš i hodaš. Druga zamka, pa kolica su odgurali do moje sobe i trebalo je doći do njih.
Bili su to mali koraci, ali značajni za čovječanstvo.
utorak, 19.08.2014.
Brutalno
Onaj cimer koji je ulovljen u bijegu, pušten je kući. Ta godina je, mislim na 2010 je godina u kojoj se El Nino, nije poznati nogometaš, a nije ni Španjolac. Na tv sam pratio kako pada kiša, pa opet kiša. Nikad čuo za toga El Nina, koji je taj?
Osim vozača tamo sam u toplicama imao i njegovateljicu, čiji je zadatak bio me okretati na bok, da ne dobijem te dekubituse. Čim me je okrenula i napustila sobu, ja bi se naravno vratio u svoju poziciju, promatranja točke na stropu.
Poslije terapija molio sam osobnog vozača da me približi stolu da mog pročitati moje nalaze.
Nalazi su bili uredno složeni u zelenom fasciklu,istom kao i danas, samo ih sad ima puno više
. Pa da vidim. Prvo mi je u ruke palo otpusno pismo iz Kbc Dubrava, skužio sam da su mi ugradili mehanički zalisak, i da su na aorti nešto radili, . Piše i vjerojatnost da ću umrijeti, valjda tad( visoka), oko 90%.Iz te Dubrave samo se sjećam brijanja one stvari; porno glumac. Onda su mi došla pod ruku otpusna pisma Fran Mihaljevića, prvo , pa drugo,Reanimacija.
Latinski mi nije bio jača strana ali ebeno dosta, bilo bi još gore da sam kužio te nazive. Kao šlag na tortu mi je došao Premještaj sa zaraze, da upravo to jedinog otpusnog pisma nemam. Čudno?
Dijagnoza: Tuberkoloza živčanog sustava, nespecifirana G.99.9, th dijagnoza sam se nakupio. Naravno nastavio sam čitati taj premještaj.
15.12.2009, TBC nije nađen mikroskopski, patogene bakterije negativne .Upravo toga dana kad se znalo da nemam TBC, uvedena mi je terapija tuberkolostaticima, koja je trajala do onog dana kad sam išao u Medikol, a ukinuti za mene spasonosni antibiotici.
U potpisu je tada stažist, naravno dr.Pandak se nije potpisao . Da sam umro sigurno bi bilo nikom ništa. On me još mjesec i po šopao tim tuberkolostaticima, a znao je.
Znao sam i ja odmah počinje moja nova bitka za pravdu!Tužit ću bolnicu.Od zdravog čovjeka napraviti invalida i još tako brutalno lagati!
nedjelja, 17.08.2014.
Vibrafon
Nekako smo dogovorili termine. Ujutro će doći vozač. Da te vozi na terapije Bemti , pa i vozača ću imati. Naravno da ću imati kad je na istom odjelu N2( valjda neurologija 2) , ležao davne 2003 Milan Bandić.
Prvo sam termin ujutro dobio za logopeda, pa bazen.Stvarno u rano jutro stiže vozač. Sa kolicima, mislim Branko, bum te odpeljal kod logopeda. Ovezao me tri metra od moje sobe , jer susjedna vrata , su bila vrata od logopeda. Tu sam u redu kolica čekao. Uvezao me unutra U prvoj prostoriji su bile sve zgodne mlade plave logopedice. Naravno, on me je odvezao u drugu sobu, kod neke bake.
Taman sam rekao: Dobro jutro, kad sam, vidio na zidu da piše prof. Sumrak i još nekako, u rano jutro ja sam završio kod u sumraku; a tamo toliko divnih plavuša .Profesorica je stara gospođa, rekla mi je da ne smijem jesti, da ne aspiriram, jer mi nepce sa lijeve strane visi..Masirala mi je grlo. Turala mi je u usta, neki logopedski vibrator , zvan vibrafon.Nakon što sam oralno zadovoljen i izmasiran .Sad ćeš gutati. Napokon, ali što? Uzela je čašu vode i žlicu. Gutaj kap vode, ne ide, opet gušenje. Opet sam na početku. Prošlo je tih pola sata, došla je supruga po mene, mama i tata su tako nekako došli pa su pazili Teu.
Vozač Branko mi nije sjeo na prvu. Srećom došla je supruga .Ideem na bazen. Našli smo taj bazen.
Supruga me ostavila tetama koje su me ustale, pošto sam već bio u kupačem .Ideš do dizala .Dizala???Nisam se ni stigao pobuniti, a već su me posjeli na dizalo Spuste na tebe kao neki držać, da ne padneš .Doslovno me dizalica, podigla i spustila u bazen. Stavili su na mene neku veliku gumu , kao onu za aute..
Skakutao sam po bazenu dok nije došao terapeut. Uhvatio me za ruke , pa sam skakutao za njega kao neki gay. Malo je bolilo, rastezanje, ali ne kao na početku kod Marka. Idemo gore u sobu.
U sobu mi je došla Martina. Ja ću vježbati sa tobom .Da vidimo kaj možeš? Ustao sam i sjeo Bitno je da imamo ne kaj, bilo kakav pokret , p ćemo radit na njemu. Tih dana sam dobio mobitel sa svim slovima, kao Black Barry, pa sam napokon mogao pisati razumljive poruke. Stavio sam Hanino pismo pored sebe, a popodne mi je Tea bila u posjeti.
Jeo sam i prošvercani šlag. . Vidio sam svoju medicinsku dokumentaciju na stolu, pa sam je odlučio sutra pročitati.
četvrtak, 14.08.2014.
pa pa reanimacija
Da li si razmislio da potpišeš odobrenje za zahvat?Ujutro je to pitanje prvo bilo u viziti. Hmm, ja to ne bi potpisao i nisam. Pa imam 52 kg, išao bi sa sondom u toplice. Stavit ćemo ti sondu od silikona. Perverzno dobro , imati ću sondu od silikona, a ne onu prozirnu. Mene je netko bar pitao o operaciji.Za one prijašnje me nitko nije ni pita, a i bio sam vrlo ne komunikativan.
Čim mi se rupa od kanile začepila povratila mi se moć govora, ili/ ti laprdanja. Govor mi je predstavljao napor.Govorio sam koda sam upravo pretrčao uzbrdo 100 m u punom sprintu.
Naravno uz stalno pljuvanje u bubrežnjak. Koliko sam se ispljuvao, mislim da bi napunio jednu dobru cisternu. Krapinske toplice imaju i bazen Naravno čuo sam, samo toplice, a predvidio ono ispred Specijalna bolnica Krapinske toplice. Zadnjeg dana mi je mislim došla ne očekivana posjeta.
Zaspao sam , a ono ispred mene na mome krevetu, više/ ni manje glavna sestra zaraze Marijana i sestra Ankica, naravno šefa njihovog nije bilo. Nisam im imao što reći, osim zahvaliti se što su došli. Sutra ujutro idem u luksuzni hotel Krapinske toplice. Tamo će me čekati supruga i Tea. One će tamo biti u sobi koju su iznajmili. Napokon ću vidjeti Teu, Hana je morala ostati zbog škole.
Do tad sam samo jednom bio u Krapinskim toplicama, kada sam se vračao sa roditeljima iz Graza, negdje 1992..Sjećam se da sam se probudio u nepoznatoj sobi. Bio sam u velikoj sobi i na krevetu su spavale dvije osobe sa dugačkom kosom.
Mašta mi je i tad bila bujna, kao i danas. Pomislio sam da smo usput poginuli. Zašto mama i tata imaju dugačku kosu?Ajde mama, ali tata???.Popipao sam , prvu, pa drugu za nogu.
Jedna se digla, valjda sam je probudio sa pipao sam joj noge a ja sam kao u nekom horor(Vrisak 1, 2 i 3) filmu počeo vrištati i bježati po kući. Vidio sam samo da je ta što se digla isto pretrnila od straha i šoka kad sam počeo vrištati.
Ujutro, a neugode, bile su to moje sestrične u trećem koljenu Branka i Ivana; koje baš često nisam viđao . Moji su na povratku stali tamo da prespavamo . Nisam ni primijetio kad su me iznijeli iz auta, spavao sam
Sutra idem u elitni hotel u Krapinske toplice. Najteže je bilo iza mene.
Krapinske toplice(14.04.2010.-21.06.2010)
Došlo je i to jutro. Danas idem u toplice. Dr. Jasminka je rekla da ću ići u pratnji Julia, ne glumca meksičkih sapunica nego medicinskog tehničara. Plan o hodanju do vrata reanimacije je propao, opet onaj ležeći krevet. Odjavili su me sa recepcije i strpali u kola hitne . Idem u hotel sa bazenom.
Opet drndanje uz jednu čik pauzu. Naravno ne moju. Stigli smo; žuta zgrada desno, a lijevo neka dobra zgrada(Magdalena).. Naravno mene su uvezli u staru žutu. Lift, pa su me odvezli u sobu 113..Soba je neka bila stara, a krevet. Posteljina hotelska, već sam zaboravio kako je spavati pod posteljinom opranom omekšivačem,Cimer mi je bio stariji sa velikom udubinom u glavi; vjerojatno od operacije.
Julio mi je rekao da mora natrag u Brod. Bubrežnjak za pljuvanje sam zaboravio . Sestru sam pitao :Da li imate bubrežnjak? Kaj ti je to?; opet kaj . To je za pljuvanje. Doktorica ne voli tu kad se pljuje, pljuj u vrećice donijeti ću ti. Pregledao me fizijatar prezimena po strani svijeta.
Odredila mi je bazen, masaže, struje..., logopeda( napokon). Brže bolje sam poslao poruku supruzi da mi kupi šlag i posudu za pljuvanje.
Invalidska kolica i patka su bili pored mene. Čekao sam Teu i suprugu Cimer je pakovao svoje stvari i ne što mi je pričao, ali nisam kužio.
Nakon sat, dva čekanja. Čuo sam škripanje kolica niz hodnik. Supruga je u kolicima i auto sjedalici donijela Teu.
Velike oke su me gledali. Sav sam se uznemirio. Tea je prema meni pružila ruku i supruga mi ju je stavila u krilo. Napokon, vidjeti vlastitu kćer, zadnji put sam je još na zarazi vidio. Pružila mi je i ruku i par minuta mi je bila u krilu. Da li bi me pamtila da sam umro? Sigurno ne. Živ sam i blizu kćeri.
Pamtiš dobre trenutke, jer oni život čine sretnim, a one loše pokušavaš zaboraviti. To je bio jedan od tih trenutaka.
Donijela sam ti šlag i posudu za pljuvanje. Izvadila je pvc posudu za pljuvanje, ogromnih dimenzija.
Baš je tad doktorica naišla:Ne smiješ pljuvati, ni jesti šlag , jer ga možeš aspirati u pluća, a po tebe upala pluća može biti fatalna. Uživao sam još malo u Tei, a supruga mi je posudu za pljuvanje sakrila u moj ormarić. Nisam baš kužio zašto od jednom opet više ne smijem jesti , a skoro sam opet počeo. Supruga mi je dala večeru u sondu, koja je bila za 5.
Taman sam skoro zaspao , kad sam čuo. Odoh ja i stvarno onaj cimer sa koferom u pola noći ode. Pozvonio sam sestri , koji sam cinker. Onda strka i njih par ga vračaju u sobu , sa koferom.
Donesi košulju. Ono iza vrata bijela luđačka košulja. Obukli su mu to. Opet dilema. Gdje sam ja ?Da nisam u Vrapću ili Popovaći. Smirio sam se na, plahtama je pisalo Krapinske toplice.
nedjelja, 10.08.2014.
Ni kap
Vidiš mi ti probušimo želudac u njega stavimo cijev(Peg), preko koje se hraniš . Razmisli do sutra, jer bi trebao potpisati odobrenje za tu operaciju , u slučaju da se dogodi nešto. U panici sam zvao mamu, koja je taj dan radila Njoj sam odmah rekao da ništa ne potpisujem, jer mi je dosta operacija. Operacija srca( ugradnja zaliska) o 7 sati, traheotomija, vađenje 5 ili 6 zubi stvarno dosta u pet mjeseci zar ne? Kukavica sam priznajem.
Odmah sam znao da ne dam svoj potpis nikom , makar on bio samo X ili otisak palca. Po bolnici, pa tako i po reanimaciji, kruže predstavnici farmaceutskih kuća. Toga jutra su došli neki predstavnici, koji te samo piknu u prst i taj aparat odmah pokaže sve traženo u krvi.
Nakon vijećanja, skužio sam da svi gledaju u mene. Valjda sam jedini tamo od pacijenata mogao uspostaviti vizualni kontakt .Nakon par minuta evo ih u mojoj sobi. Hoćeš li dati prst da ti izvadimo kap krvi? Naravno, uzela je medicinska sestra sestra tu iglicu i primila moju ruku. Kad bi me pokušala ubosti, ja bi izmakao ruku. Taj predstavnik je izgledao ,kao da je došao sa pauze iz Sabora . Daj prst! Ne dam! Vadili su mi krv kao vampiri: iz svih mogućih vena na ruci, stopala, boli su me kao da sam švicarski sir . Nevjerojatno bojao sam se dati krv iz prsta, ali sam tu kap na kraju ipak dao.
U vrijeme ručka donijela je sestra Suzana , meni propasirani ručak. Više nisam imao kanile( klopa nije imala od kuda letjeti okolo), pa mi se i glas vratio, ali sonda je još uvijek bila moj modni detalj. Slina mi je doslovno stalno curila, ali kad sam vidio ručak, mislim da je trebala ona kotluša za moju slinu. Taj sam ručak pojeo ; uz pljuvanje naravno. Serem, pišam, jedem, ma kakav Supermen, jer to sam bio ja…, još da sam mogao letjeti.. Na kraju svega došao je šlag , ledeni šlag naravno
petak, 08.08.2014.
Guska i patka
Gledati u izlazna vrata reanimacije. Tamo obično dođe limeni po tebe, ako nemaš sreće.Limeni Oz je simpatičan, ali ovaj je izgledao kao da čisti scenu poslije snimanje Teksaćkog masakra motornom pilkom U baci te u ti limenu kutiju i odveze, bez ijedne emocije Tog lika kad sam vidio kako dolazi sa tim limenim sandukom. Uvijek me je jeza prošla. Mrtvaci su uvijek bili umotani u plahtu, podsjećali su me na upakovane kifle( grozno) . Ja sam si zabrijao da ću sa reanimacije otići hodajući u Krapinske toplice. Naravno ne baš ne hodajući do Krapinskih toplica, nego samo kroz ta vrata.
Realnost je bila drugačija. Lijepili su mi stopala, zbog opasnosti od pojave dekubitusa.. Razlog je jednostavan. Mali kreveti, pa sam se upirao sa nogom od rub kreveta . U Fran Mihaljeviću( da u Zagrebu), čak su vadili dasku iz tih kreveta da bi moje noge bile slobodne.
Vjerujem da je narudžba tih kreveta stigla iz Kine iz neke njihove provincije gdje žive jako niski Kinezi(Kineski Pigmeji?). Bilo je i perverzne dobrih kreveta, sa gumbićima sa strane, ali takvi nisu htjeli pod mene.
Guska, uspio sam obaviti veliku nuždu. Ne znam da li su mala djeca sretna zbog toga. Kao odrastao čovjek bio sam presretan, jer sam naučio kontrolirano srati, još je ostala ona mala nužda.Kao neki bolesni perverznjak onu stvar, sam satima držao u patki.
Lupkaj si malo po mjehuru, rekla mi je sestra. Uspio sam!! Popišao sam se u patku
Patka i guska su bile još pored mene, radi ljubavi naravno.. Pozdravio sam se sa 29 godina sa pelenom, po drugi puta.
srijeda, 06.08.2014.
Ponovo dizanje
Ujutro sam prebrojao pale zube. U sanaciji ih je palo mislim pet, za šestog još sumnjam Zadržao sam prekrasni svoj osmijeh i prednje zube, kako bi meni onaj dr. Pandak rekao sa manjom facioparezom. Čudna su ta pravila kod moždanog ; ako te udari desno lijevo ostaneš lijevo paraliziran. Mene je udario najviše desno,( na nalazima hemoragijski lijevo, Cvi desno) Nakon par godina sam pogledao sliku Ct-a svog mozga.
E da je prije jedno 100 godina postojao Ct, mogao sam patentirati smileya i zaraditi milijune. Upravo tako izgleda snimka moga mozga koda mi se smije; gad jedan!Vlastiti mozak mi se smije, dobro je da mi ne pokazuje srednji prst.
Došao je treći po redu terapeut( drugog sam preskočio). Veseljak Hrvoje pružio mi je desnu ruku da mu dam lijevu. Digao sam je nekako, uz podosta nevoljnih pokreta i rukovali smo se. Šaka mi je bila totalno spastična .Da li ti se sviđa moja kolegica? Sa njim je došla neka super zgodna crnka mislim stažerka fizioterapije. Mogao sam mu reći ono najjednostavnije:Aaaa( misleći da je zgodna).Aaaa sad će donijeti hodalicu, pa će mo ići prošetat, može? Aaaa, uz potvrdno klimanje
Dok sam čekao naišla je dr. Jasminka. Odobrene su ti Krapinske toplice, dogovorit ću ti termin , pa ću ti kazati kad ideš. Hrvoje, molim te usput izvaži Vanju. Opet stajanje na toliko ne omiljenu vagu. Stigla je hodalica i vaga. 52 kg …, ideeš! Još par kila , pa možeš u toplice .Ironije li , dok sam ležao na reanimaciji, prvi puta su mi odbili toplice.Humanisti veliki sjede u tim komisijama; naravno šalim se!
Toga jutra su mi izvadili kanilu( traheotomija), pa sam se pozdravio, nadam se trajno sa umjetnim grlom. Zarasti će ti to za par dana. Hana mi je poslala pismo koje sam držao pored sebe i stalno ga čitao da me hrabri..
U to vrijeme je na reanimaciju dovezen Nino. Dečko koji je sa motorom uletio u kombi. Ležao je u komi blizu mene. Prva šetnja je bila do njega i natrag.Grozno i potresno je bilo gledati njegove roditelje pored sina, kako ga sa tugom gledaju; on je pobijedio i preživio je iako je bio kao biljka. Osjećaj preći pet metara u toj hodalici , a iza tebe visi pelena; ravan je onome bar mislim osvajanju medalje na Olimpijskim igrama.
Falila su mi djeca , nekako sam stalno mislio da su pored mene. Java mi je bila reanimacija. Nakon toliko ležanja, napokon sam se digao!
utorak, 05.08.2014.
Vode
Poslije vizite došao je visoki i mršavi Tomo 1 ili 2 nije ni bitno( medicinski tehničar). Idemo slikati i sanirati te zube. 1, 2, 3 i prebacili su me sa moga antidekubitalnog kreveta, na pokretni bolnički.
Odvezao me do rengena.Prvi problem, da ti slikaju zube moraš sjediti, a ja sam ne pokretan. Uspio sam nekako zakoračiti i sjesti na tu stolicu. Namještali su mi facu na taj aparat i stisak dugmeta i slikanje je gotovo.
Saćekajte par minuta i slika će biti gotova. Sanirati će ti u ambulanti zube. Glumio sam facu i na sve klimao sa odobravanjem. Mislim da mi se pelena tresla od straha
Idemo, ta je ambulanta 10-ak metara od rengena.Tu me je čekala supruga. Može uči i leći na stol Opet problem kako da uđem kad ne hodam. Tomo je bez pitanja rekao ja ću. Po konstituciji nije neki bilder.Uzeo me kao dijete i nosio do te zubarske stolice.Dr Marijan je promatrao rengen snimku mojih zubi
Otvori usta; prva, druga, dalje nisam ni brojao injekcije. Sačekat ćemo desetak minuta da utrne.Nakon desetak minuta, kako je rekao sve mi je utrnilo. Otvori usta malo jače. Dodaj kliješta, pogledao sam oko sebe , a ono oko njega sve hladno oružje. Gotov sam , ovaj je neki mesar. Od straha sam se sav počeo tresti, pa onda kliješta u ustima. Prvi drugi treći… Vidio sam samo tu metalnu posudu kako se puni zubima. Hehe, to ne boli pomislio sam ; lokalna je odradila svoje.
Gotovi smo . Natrpali su mi puna usta tufera . Moraš ih držati u ustima dok ne stane krvarenje. Jedino što sam mogao kazati je: Mmmm, uz nimalo pristojne pomisli na račun vaditelja zubi. Povratak na reanimaciju. Dva sata??Po prirodi sam nemiran i stalno sam pljuvao u bubrežnjak, ali dva sata. To su mi bila dva najduža sata na reanimaciji. Sonda mi je virila iz nosa, ali kako da tražim vode, a totalno sam dehidriran. Kad bi netko od tehničara prolazio. Mogao sam samo vikati Mmm. Mmm,: ovaj bunca. Još malo pa ćeš pljunuti to, strpi se.
Ta dva sata su bila kao godine, ali prošla su. Vode , dobio sam špricu vode. Saniran sam,sutra ću brojati koliko mi fali zubi.
ponedjeljak, 04.08.2014.
ŠLag
Onaj kateter u onoj stvari mi je strašno smetao . Počelo me jako peći kad bi pišao i ni pišati nisam mogao. Na skali od 1 do 10, bolovi su bili 11.Liječnik je primijetio da se previjam od bolova i hitno me poslao urologu. Ona stvar mi je postala javna, bilo mi je na početku neugodno. Kasnije sam navikao. Opet mi je crp poludio što je znak upale. Maknuli su mi kateter, da mi se malo ona stvar odmori od njega, jer ionako je spadala u deja vu.
Kad te bude tjeralo na veliku nuždu sestra Beta mi je rekla galami i donijeti ću ti gusku. Naravno odmah sam galamio :Ja bi gusku! Guska inače pernata životinja. Donijela mi je neki limeni kao tanjur sa drškom( lonac?), još je ta guska bez ijednog pera. Stavila mi je to pod guzicu. Kad malo bolje razmislim ni ne tjera me u wc ( kreveto wc).Za svaki slučaj je i patka( isto bez ijednog pera) bila pored mene da se nađe ako mi se bude pišalo( pardon mokrilo). Sve u svemu dobar dan , jeo sam šlag.
subota, 02.08.2014.
Noći
Noći na reanimaciji sa pogledom iz prvog reda na istu. Oko 10 navečer ti daju Sanval i Brufen . Do viđenja budnosti bolovi u ramenu, zbogom je teška riječ za reći na reanimaciji. Taman sam počeo sanjati.
Biiiii. Onaj zvuk. Buđenje na reanimaciji. Trčanje medicinskog osoblja. Brzo, brzo dajte adealin . Pogledao sam kroz staklo, a ono gužva na prvom krevetu oko mene Skaču po srcu od toga čovjeka. Masiraju mu srce. Onda donose onu struju ( deflibirator) za oživljavanje, kao sam na setu filma.Prvo sam pomislio da ga tuku. Onda jedno pet, šest minuta paf, paf. Kužili su da će mi oči ispasti, pa su mi na staklo navukli paravan.
Čuo sam još:Zapišite vrijeme smrti__ To mi je prvo oživljavanje koje sam vidio, nažalost sa fatalnim ishodom po pacijenta. Poslije par sati vidio sam svijeću, naravno upaljenu. U kojim količinama reanimacija nabavlja te svijeće?..., pitao sam se.
E kako sad ponovo zaspati.Da li imate paletu Sanvala?Odgovor bi bio nikako. Brojati ovce, na moju sreću moždani nije bio toliko jak da vidim ovce.
Imao sam mobitel pored sebe, tako da sam znao koliko je sati. Jedine zvukove koje sam čuo je:bi, bi. To je dobro jer svi su živi.
Oko 6 je počelo svitati .U 15 do 7 počinje mravinjak zvan njega . Ona dva kreveta paralelno meni su bila slobodna, zbog fatalnih razloga. Moj je baš bio na redu, ali treća sreća. Kad bi došli do mene. Skinuli bi mi pelenu, upjenili me, pa isprali. Doktor je rekao da ćeš danas dobiti novi kateter. U vizit, svita liječnika tehničara, njih 10-ak koji stanu ispred moga kreveta. Svi pogledaju moju listu. Ozbiljno je čitaju i klimaju glavom .Da li možeš dići lijevu ruku?Ja je dignem milimetar .Ma ti si strašan. Znam, hehe.
Prije doručka mi je došla Vesna Bobath terapeut educiran za gutanje. Upoznavanje je bilo ratoborno. Uhvatila me za grlo u počela masirati. Gutaj, gutaj, vikala je na mene!.Iz straha sam gutao nisam ni znam što. Dio sam pljuvao, ali sam gutao.
Stavili su mi novi kateter, koji je kasnije sam saznao bio malo inficiran. Stavljanje katetera boli, pogotovo kad ti ga turaju u onu stvar.
Bio sam sretan , jer sam čekao suprugu da mi donese šlag. Beta mi je rekla da će mi sutra donijeti gusku .Dr. Jasminka je rekla da me moraju okretati na bok, da ne dobijem dekubitus. Valjda ako njega imam ne mogu u toplice
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Opis bloga
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
Kontakt
krnic1980@gmail.com