Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

utorak, 26.08.2014.

Sranja se događaju


Naravno i dalje sam lagao u viziti na pitanje:Da li ste imali stolicu?Naravno da jesam, nitko se ni jednom nije pitao zašto je guska pošteđena sranja.
Nekako je toga dana, sve išlo svojim redom. Dogurao sam do zadnje terapije toga dana one radne ; kod Jurice. Na radnu terapiju sam išao liftom sa vozačem naravno. Vidimo se za pola sata, doći ću po tebe.
Pomakni palac. Dok sam gledao u svoj palac, pokušavajući mu mislima poslati poruku, da se više pomakne. Onda je u meni po drugi puta ekspodiralo, ali ovaj put u stomaku. Ja bi u wc?.Kaj ti je to ec?Jurica me nije razumio da bi išao u wc, ali sam skužio da nemam vremena da mu crtam wc školjku. Vrijeme je za bježanje.
Ni sam ne znam kako sam u sekundi dotrčao do lifta. Ono Jurica u liftu i ja. On je bio totalno zbunjen dok smo moja surla ( sonda )i ja, skakutali u ritmu slavonskog kola. Nisam mu stigao ništa reći, kad je nastupila ekspozija u gače , tj bokserice. Od sramote sam mislio da je to kraj trčao sam do sobe. Jurica je u panici zvao sve. Pacijent koji je došao u kolicima trči po odjelu i sere!!
U sekundi se stvorila njegovateljica, koja me je skinula i tu robu pobacala u nečisto. Idemo se tuširati , tada sam prvi puta vidio tuš u pola godine. Od neugode htio sam propasti u zemlju.“Usro sam se doslovno ko grlica“; čuo sam bar da se tako kaže . Vozač je nakon pola sata, došao sav zbunjen sa mojim kolicima, sa upitnikom gdje sam. Da ne bi još njemu objašnjavao.
Sranje je ispalo ubrzani oporavak.. Do sobe sam došao bez, hodalice, invalidskih kolica, bez ikakvog pomagala.. Jedna sestra u brodskoj bolnici mi je rekla da ću do kraja života srati u pelenu i to mi je stalno odzvanjalo. Njegovateljica me pitala: Hoćemo li ti danas za svaki slučaj obuči pelenu? Neee, nikad više!
Još te večeri bio sam ćelav i obrijan. Napokon došao je frizer, koji mi je ličio na Hannibala Lectera. Kad je izvadio žilet mislim da sam od straha prvi puta progutao svoju slinu. Koliko smo dužni?, pitala je supruga.Za Vas ništa!

26.08.2014. u 15:21 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo