Onaj cimer koji je ulovljen u bijegu, pušten je kući. Ta godina je, mislim na 2010 je godina u kojoj se El Nino, nije poznati nogometaš, a nije ni Španjolac. Na tv sam pratio kako pada kiša, pa opet kiša. Nikad čuo za toga El Nina, koji je taj?
Osim vozača tamo sam u toplicama imao i njegovateljicu, čiji je zadatak bio me okretati na bok, da ne dobijem te dekubituse. Čim me je okrenula i napustila sobu, ja bi se naravno vratio u svoju poziciju, promatranja točke na stropu.
Poslije terapija molio sam osobnog vozača da me približi stolu da mog pročitati moje nalaze.
Nalazi su bili uredno složeni u zelenom fasciklu,istom kao i danas, samo ih sad ima puno više
. Pa da vidim. Prvo mi je u ruke palo otpusno pismo iz Kbc Dubrava, skužio sam da su mi ugradili mehanički zalisak, i da su na aorti nešto radili, . Piše i vjerojatnost da ću umrijeti, valjda tad( visoka), oko 90%.Iz te Dubrave samo se sjećam brijanja one stvari; porno glumac. Onda su mi došla pod ruku otpusna pisma Fran Mihaljevića, prvo , pa drugo,Reanimacija.
Latinski mi nije bio jača strana ali ebeno dosta, bilo bi još gore da sam kužio te nazive. Kao šlag na tortu mi je došao Premještaj sa zaraze, da upravo to jedinog otpusnog pisma nemam. Čudno?
Dijagnoza: Tuberkoloza živčanog sustava, nespecifirana G.99.9, th dijagnoza sam se nakupio. Naravno nastavio sam čitati taj premještaj.
15.12.2009, TBC nije nađen mikroskopski, patogene bakterije negativne .Upravo toga dana kad se znalo da nemam TBC, uvedena mi je terapija tuberkolostaticima, koja je trajala do onog dana kad sam išao u Medikol, a ukinuti za mene spasonosni antibiotici.
U potpisu je tada stažist, naravno dr.Pandak se nije potpisao . Da sam umro sigurno bi bilo nikom ništa. On me još mjesec i po šopao tim tuberkolostaticima, a znao je.
Znao sam i ja odmah počinje moja nova bitka za pravdu!Tužit ću bolnicu.Od zdravog čovjeka napraviti invalida i još tako brutalno lagati!
Nekako smo dogovorili termine. Ujutro će doći vozač. Da te vozi na terapije Bemti , pa i vozača ću imati. Naravno da ću imati kad je na istom odjelu N2( valjda neurologija 2) , ležao davne 2003 Milan Bandić.
Da li si razmislio da potpišeš odobrenje za zahvat?Ujutro je to pitanje prvo bilo u viziti. Hmm, ja to ne bi potpisao i nisam. Pa imam 52 kg, išao bi sa sondom u toplice. Stavit ćemo ti sondu od silikona. Perverzno dobro , imati ću sondu od silikona, a ne onu prozirnu. Mene je netko bar pitao o operaciji.Za one prijašnje me nitko nije ni pita, a i bio sam vrlo ne komunikativan.
Čim mi se rupa od kanile začepila povratila mi se moć govora, ili/ ti laprdanja. Govor mi je predstavljao napor.Govorio sam koda sam upravo pretrčao uzbrdo 100 m u punom sprintu.
Naravno uz stalno pljuvanje u bubrežnjak. Koliko sam se ispljuvao, mislim da bi napunio jednu dobru cisternu. Krapinske toplice imaju i bazen Naravno čuo sam, samo toplice, a predvidio ono ispred Specijalna bolnica Krapinske toplice. Zadnjeg dana mi je mislim došla ne očekivana posjeta.
Zaspao sam , a ono ispred mene na mome krevetu, više/ ni manje glavna sestra zaraze Marijana i sestra Ankica, naravno šefa njihovog nije bilo. Nisam im imao što reći, osim zahvaliti se što su došli. Sutra ujutro idem u luksuzni hotel Krapinske toplice. Tamo će me čekati supruga i Tea. One će tamo biti u sobi koju su iznajmili. Napokon ću vidjeti Teu, Hana je morala ostati zbog škole.
Do tad sam samo jednom bio u Krapinskim toplicama, kada sam se vračao sa roditeljima iz Graza, negdje 1992..Sjećam se da sam se probudio u nepoznatoj sobi. Bio sam u velikoj sobi i na krevetu su spavale dvije osobe sa dugačkom kosom.
Mašta mi je i tad bila bujna, kao i danas. Pomislio sam da smo usput poginuli. Zašto mama i tata imaju dugačku kosu?Ajde mama, ali tata???.Popipao sam , prvu, pa drugu za nogu.
Jedna se digla, valjda sam je probudio sa pipao sam joj noge a ja sam kao u nekom horor(Vrisak 1, 2 i 3) filmu počeo vrištati i bježati po kući. Vidio sam samo da je ta što se digla isto pretrnila od straha i šoka kad sam počeo vrištati.
Ujutro, a neugode, bile su to moje sestrične u trećem koljenu Branka i Ivana; koje baš često nisam viđao . Moji su na povratku stali tamo da prespavamo . Nisam ni primijetio kad su me iznijeli iz auta, spavao sam
Sutra idem u elitni hotel u Krapinske toplice. Najteže je bilo iza mene.
Krapinske toplice(14.04.2010.-21.06.2010)
Došlo je i to jutro. Danas idem u toplice. Dr. Jasminka je rekla da ću ići u pratnji Julia, ne glumca meksičkih sapunica nego medicinskog tehničara. Plan o hodanju do vrata reanimacije je propao, opet onaj ležeći krevet. Odjavili su me sa recepcije i strpali u kola hitne . Idem u hotel sa bazenom.
Opet drndanje uz jednu čik pauzu. Naravno ne moju. Stigli smo; žuta zgrada desno, a lijevo neka dobra zgrada(Magdalena).. Naravno mene su uvezli u staru žutu. Lift, pa su me odvezli u sobu 113..Soba je neka bila stara, a krevet. Posteljina hotelska, već sam zaboravio kako je spavati pod posteljinom opranom omekšivačem,Cimer mi je bio stariji sa velikom udubinom u glavi; vjerojatno od operacije.
Julio mi je rekao da mora natrag u Brod. Bubrežnjak za pljuvanje sam zaboravio . Sestru sam pitao :Da li imate bubrežnjak? Kaj ti je to?; opet kaj . To je za pljuvanje. Doktorica ne voli tu kad se pljuje, pljuj u vrećice donijeti ću ti. Pregledao me fizijatar prezimena po strani svijeta.
Odredila mi je bazen, masaže, struje..., logopeda( napokon). Brže bolje sam poslao poruku supruzi da mi kupi šlag i posudu za pljuvanje.
Invalidska kolica i patka su bili pored mene. Čekao sam Teu i suprugu Cimer je pakovao svoje stvari i ne što mi je pričao, ali nisam kužio.
Nakon sat, dva čekanja. Čuo sam škripanje kolica niz hodnik. Supruga je u kolicima i auto sjedalici donijela Teu.
Velike oke su me gledali. Sav sam se uznemirio. Tea je prema meni pružila ruku i supruga mi ju je stavila u krilo. Napokon, vidjeti vlastitu kćer, zadnji put sam je još na zarazi vidio. Pružila mi je i ruku i par minuta mi je bila u krilu. Da li bi me pamtila da sam umro? Sigurno ne. Živ sam i blizu kćeri.
Pamtiš dobre trenutke, jer oni život čine sretnim, a one loše pokušavaš zaboraviti. To je bio jedan od tih trenutaka.
Donijela sam ti šlag i posudu za pljuvanje. Izvadila je pvc posudu za pljuvanje, ogromnih dimenzija.
Baš je tad doktorica naišla:Ne smiješ pljuvati, ni jesti šlag , jer ga možeš aspirati u pluća, a po tebe upala pluća može biti fatalna. Uživao sam još malo u Tei, a supruga mi je posudu za pljuvanje sakrila u moj ormarić. Nisam baš kužio zašto od jednom opet više ne smijem jesti , a skoro sam opet počeo. Supruga mi je dala večeru u sondu, koja je bila za 5.
Taman sam skoro zaspao , kad sam čuo. Odoh ja i stvarno onaj cimer sa koferom u pola noći ode. Pozvonio sam sestri , koji sam cinker. Onda strka i njih par ga vračaju u sobu , sa koferom.
Donesi košulju. Ono iza vrata bijela luđačka košulja. Obukli su mu to. Opet dilema. Gdje sam ja ?Da nisam u Vrapću ili Popovaći. Smirio sam se na, plahtama je pisalo Krapinske toplice.
Gledati u izlazna vrata reanimacije. Tamo obično dođe limeni po tebe, ako nemaš sreće.Limeni Oz je simpatičan, ali ovaj je izgledao kao da čisti scenu poslije snimanje Teksaćkog masakra motornom pilkom U baci te u ti limenu kutiju i odveze, bez ijedne emocije Tog lika kad sam vidio kako dolazi sa tim limenim sandukom. Uvijek me je jeza prošla. Mrtvaci su uvijek bili umotani u plahtu, podsjećali su me na upakovane kifle( grozno) . Ja sam si zabrijao da ću sa reanimacije otići hodajući u Krapinske toplice. Naravno ne baš ne hodajući do Krapinskih toplica, nego samo kroz ta vrata.
Realnost je bila drugačija. Lijepili su mi stopala, zbog opasnosti od pojave dekubitusa.. Razlog je jednostavan. Mali kreveti, pa sam se upirao sa nogom od rub kreveta . U Fran Mihaljeviću( da u Zagrebu), čak su vadili dasku iz tih kreveta da bi moje noge bile slobodne.
Vjerujem da je narudžba tih kreveta stigla iz Kine iz neke njihove provincije gdje žive jako niski Kinezi(Kineski Pigmeji?). Bilo je i perverzne dobrih kreveta, sa gumbićima sa strane, ali takvi nisu htjeli pod mene.
Guska, uspio sam obaviti veliku nuždu. Ne znam da li su mala djeca sretna zbog toga. Kao odrastao čovjek bio sam presretan, jer sam naučio kontrolirano srati, još je ostala ona mala nužda.Kao neki bolesni perverznjak onu stvar, sam satima držao u patki.
Lupkaj si malo po mjehuru, rekla mi je sestra. Uspio sam!! Popišao sam se u patku
Patka i guska su bile još pored mene, radi ljubavi naravno.. Pozdravio sam se sa 29 godina sa pelenom, po drugi puta.
Ujutro sam prebrojao pale zube. U sanaciji ih je palo mislim pet, za šestog još sumnjam Zadržao sam prekrasni svoj osmijeh i prednje zube, kako bi meni onaj dr. Pandak rekao sa manjom facioparezom. Čudna su ta pravila kod moždanog ; ako te udari desno lijevo ostaneš lijevo paraliziran. Mene je udario najviše desno,( na nalazima hemoragijski lijevo, Cvi desno) Nakon par godina sam pogledao sliku Ct-a svog mozga.
E da je prije jedno 100 godina postojao Ct, mogao sam patentirati smileya i zaraditi milijune. Upravo tako izgleda snimka moga mozga koda mi se smije; gad jedan!Vlastiti mozak mi se smije, dobro je da mi ne pokazuje srednji prst.
Došao je treći po redu terapeut( drugog sam preskočio). Veseljak Hrvoje pružio mi je desnu ruku da mu dam lijevu. Digao sam je nekako, uz podosta nevoljnih pokreta i rukovali smo se. Šaka mi je bila totalno spastična .Da li ti se sviđa moja kolegica? Sa njim je došla neka super zgodna crnka mislim stažerka fizioterapije. Mogao sam mu reći ono najjednostavnije:Aaaa( misleći da je zgodna).Aaaa sad će donijeti hodalicu, pa će mo ići prošetat, može? Aaaa, uz potvrdno klimanje
Dok sam čekao naišla je dr. Jasminka. Odobrene su ti Krapinske toplice, dogovorit ću ti termin , pa ću ti kazati kad ideš. Hrvoje, molim te usput izvaži Vanju. Opet stajanje na toliko ne omiljenu vagu. Stigla je hodalica i vaga. 52 kg …, ideeš! Još par kila , pa možeš u toplice .Ironije li , dok sam ležao na reanimaciji, prvi puta su mi odbili toplice.Humanisti veliki sjede u tim komisijama; naravno šalim se!
Toga jutra su mi izvadili kanilu( traheotomija), pa sam se pozdravio, nadam se trajno sa umjetnim grlom. Zarasti će ti to za par dana. Hana mi je poslala pismo koje sam držao pored sebe i stalno ga čitao da me hrabri..
U to vrijeme je na reanimaciju dovezen Nino. Dečko koji je sa motorom uletio u kombi. Ležao je u komi blizu mene. Prva šetnja je bila do njega i natrag.Grozno i potresno je bilo gledati njegove roditelje pored sina, kako ga sa tugom gledaju; on je pobijedio i preživio je iako je bio kao biljka. Osjećaj preći pet metara u toj hodalici , a iza tebe visi pelena; ravan je onome bar mislim osvajanju medalje na Olimpijskim igrama.
Falila su mi djeca , nekako sam stalno mislio da su pored mene. Java mi je bila reanimacija. Nakon toliko ležanja, napokon sam se digao!
Noći na reanimaciji sa pogledom iz prvog reda na istu. Oko 10 navečer ti daju Sanval i Brufen . Do viđenja budnosti bolovi u ramenu, zbogom je teška riječ za reći na reanimaciji. Taman sam počeo sanjati.
Biiiii. Onaj zvuk. Buđenje na reanimaciji. Trčanje medicinskog osoblja. Brzo, brzo dajte adealin . Pogledao sam kroz staklo, a ono gužva na prvom krevetu oko mene Skaču po srcu od toga čovjeka. Masiraju mu srce. Onda donose onu struju ( deflibirator) za oživljavanje, kao sam na setu filma.Prvo sam pomislio da ga tuku. Onda jedno pet, šest minuta paf, paf. Kužili su da će mi oči ispasti, pa su mi na staklo navukli paravan.
Čuo sam još:Zapišite vrijeme smrti__ To mi je prvo oživljavanje koje sam vidio, nažalost sa fatalnim ishodom po pacijenta. Poslije par sati vidio sam svijeću, naravno upaljenu. U kojim količinama reanimacija nabavlja te svijeće?..., pitao sam se.
E kako sad ponovo zaspati.Da li imate paletu Sanvala?Odgovor bi bio nikako. Brojati ovce, na moju sreću moždani nije bio toliko jak da vidim ovce.
Imao sam mobitel pored sebe, tako da sam znao koliko je sati. Jedine zvukove koje sam čuo je:bi, bi. To je dobro jer svi su živi.
Oko 6 je počelo svitati .U 15 do 7 počinje mravinjak zvan njega . Ona dva kreveta paralelno meni su bila slobodna, zbog fatalnih razloga. Moj je baš bio na redu, ali treća sreća. Kad bi došli do mene. Skinuli bi mi pelenu, upjenili me, pa isprali. Doktor je rekao da ćeš danas dobiti novi kateter. U vizit, svita liječnika tehničara, njih 10-ak koji stanu ispred moga kreveta. Svi pogledaju moju listu. Ozbiljno je čitaju i klimaju glavom .Da li možeš dići lijevu ruku?Ja je dignem milimetar .Ma ti si strašan. Znam, hehe.
Prije doručka mi je došla Vesna Bobath terapeut educiran za gutanje. Upoznavanje je bilo ratoborno. Uhvatila me za grlo u počela masirati. Gutaj, gutaj, vikala je na mene!.Iz straha sam gutao nisam ni znam što. Dio sam pljuvao, ali sam gutao.
Stavili su mi novi kateter, koji je kasnije sam saznao bio malo inficiran. Stavljanje katetera boli, pogotovo kad ti ga turaju u onu stvar.
Bio sam sretan , jer sam čekao suprugu da mi donese šlag. Beta mi je rekla da će mi sutra donijeti gusku .Dr. Jasminka je rekla da me moraju okretati na bok, da ne dobijem dekubitus. Valjda ako njega imam ne mogu u toplice
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com