Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

četvrtak, 31.07.2014.

Hana

Iz one stvari virio mi je unirarni kateter. Pišaš, a ne kužiš da pišaš. U peleni sa 29 godina, užas.
Za jednu stvar sam imao vremena za promatranje u toj sobi. U toj velikoj sobi paralelno sa mojim, bila su još dva kreveta.
Vidio sam neku valjda suprugu od pacijenta, kako stoji ispred kreveta i ništa ne priča, nego samo gleda: u brata, supruga ili ne znam koga .Bilo mi je čudno što ništa ne priča. Zaspao sam, kad sam se probudio. Vidio sam svijeću kako gori ispred toga kreveta. Dosta mi je trebalo da shvatim da je to bio oproštaj od nekog voljenog.
Rame me sve više bolilo, valjda od ne aktivnost. Razmišljao sam samo o tome kako doći do Brufena.. A taj madrac , bio je koda ležim na polu ispuhanom dušeku.
Sestra Beta, Marina, Antonija, Tomo 1 I 2 , Igor su me stalno obilazili. Sve više sam čepio kanilu i komunicirao.Igor mi je bio fascinatan, znao mi je pogoditi temperaturu samo me dotakne, nisam više bio febrilan. Iskoristio sam priliku da se kladim sa njim u čevape ,da njegova mi nije pogodio temperaturu. Naravno opkladu sam izgubio.
Dolazili su mi prijatelji, obitelj i supruga. Svi umotani kao svemirci. Vanja sutra će ti doći terapeut da ti vježba gutanje. Došla ti je Hana, sad će je tvoji uvesti.
Emocije su mi proradile, vidit ću Hanu!!! Bio sam uvjeren da je nisam vidio godinama. Nakon par minuta vidio sam to svoje malo slatko biće kako mi prilazi.
Imala je masku na licu i vidio sam te samo velike uoke. Bile su uplašene kad su me vidjele. Od normalnog tate, do tate izmučenog bolesti i operacijama. Začepio sam kanilu: Ljubavi tata Vas voli najviše i doći će kući brzo. Vrijeme mi je totalno bilo apstraktno . Ne znam da li sam tad pitao za Teu, jer je ona jadna rasla bez tate.
Tad mi je duša , ako može doslovno plakala. Tad je Hana imala samo 9 godina. Ni ne mogu zamisliti koja hrabrost je trebala biti u tome malom biču, da mi daje utjehu.
Kupi mi sutra šlag zamrznuti da jedem, rekao sam supruzi. Pitali smo dr .Jasminku, ona je rekla da može, ali polako. Sutra mi dolazi terapeut za gutanje Valjda mi ni sam akt gutanja nije radio.
Mašta mi je i dalje radila 100 na sat. Zamišljao sam proslavu 30-og rođendana uz pečenku naravno.

utorak, 29.07.2014.

Jupi reanimacija!

REANIMACIJA (15.03.2010-14.04.2010)
Očekivao sam da će me u najmanju ruku odvesti u hotel sa 5 zvjezdica, tipa Westina, Esplande ili u najgorem slučaju Sheratona. Naravno da ne zaboravim da u Slavonskom Brodu nema takvih hotela, a i da ima zvjezdice bi pobjegle sa njih.
Voze me na bolje mjesto . Pitanje je bilo koje sam si postavljao. Da li ču dobiti ključ od svoje sobe?Bio sam sretan što napokon idem kući. Nema veze meni je kuća bila grad od 60-ak tisuća stanovnika. Šutio sam, više sam, jer sam se bojao da ću dobiti neku infekciju, ako budem prstom čepio kanilu. Razvio sam neku očnu komunikaciju sa doktoricom. Kad bi je pogledao ona bi rekla –Sve je u redu, još malo pa ćemo doći. Bio sam sretan, svaki puta kad bi pogledala na sat. U kolima hitne, sigurno joj je bilo zanimljivo sa mnom. Vrijeme mi je bilo totalno nebitno, ali ja idem u bolje, imat ću svoju sobu, zar ne?
Dobit ću i onu kapitalističku perverziju, zbog koje sam bio ljubomoran, zvano antidekubitalni madrac..Ma, ja sam zdrav.
Nakon otprilike sat i po drdanja, napokon poznate zgrade(Svačićeva), naravno iz ležeće perspektive. Onda napokon stižemo u brodsku bolnicu .Pa vožnja liftom , naravno nigdje nije bilo recepcije.
Na ulazu u moj dio hotela pisalo je:Odjel za anesteziju, reanimaciju i intezivno liječenje .Nakon 4 mjeseca bolnice, bio sam presretan, što sam napokon na reanimaciji.Nisam imao pojma da sam po reanimacijama ležao u dvije bolnice u Zagrebu. Ajd dobro, priznajem da sam bio u Zagrebu.
Kao odbor za doček dočekala me šefica reanimacije dr.Jasminka.Prvo ćemo te izvagati, pa udebljati, pa ideš u toplice. Koja sam faca, kad me direktorica hotela dočekuje.
Tako su me uvezli u moju sobu. To je ogromna soba sa svojih tada otprilike 300m/2.Sve je to bila jedna soba i moja, u desnom kutu te prostorije. Sva ostakljena, tako da sam imao izvrstan pogled na cijelu reanimaciju.
Primijetio sam da skoro svi pacijenti imaju nekakve aparate pored sebe i da spavaju. Dočekao me i tv, ali bez daljinskog, Taman se u to vrijeme prelazilo na digitalni program. Mogu reći, da sam do kraja bio vjeran analognom.
Sestro Beta donesi vagu! Elizabeta ili Beta je bila moja sestra. Naravno tamo je ekipa za pet i ni najmanje mi dr. Pandak nije falio, iako sam znao da smo u istoj bolnici. Stigla je vaga. Totalno sam bio nabrijan, pa sam zaboravio da ne hodam. Cijela obitelj me držala da ne padnem.
Nekako sam sa kreveta zakoračio na tu vagu desnom nogom. Sekundu sam se ispravio, vaga je pokazala 41 kg. U, bokte pomislio sam.. Na 183 cm, 41 kg. Anoreksija, do tad sam znao da o tome samo da je to bolest vezana za probleme sa prehranom. Moj problem je bio jedini od sto problema.
Doslovno nisam mogao jest, baš ništa. Kosa mi je podosta narasla., postao sam metalac.Totalno ludo, ali bio sam presretan što ležim na reanimaciji. Imati svoju sobu na reanimaciji i tv a još antdekubitalni madrac.To je za mene bio hotel u Dubai-u sa 6 zviezdica.

ponedjeljak, 21.07.2014.

Dilema

Stalna gušenja, nemogućnost govora, pomaci lijeve noge u milimetrima , lijeva šaka. Marko se isto mučio, jedan dan mi je donio onu konjsku injekciju. Poslije vježbanja bio sam krepan . Hoćeš li malo vode? Naravno da hoću. Dao mi je jednu kap i onda je opet počelo gušenje, ali nije dugo trajalo. Tad već na usta nisam ništa jeo 4 mjeseca. Božić bez pečenke i obitelji, sve je to proletjelo brzo.
Zatočen biti u vlastitom tijelu, samo ti oči funkcioniraju kako bi trebale. Gledaš u zid i maštaš kako si zdrav.Onda kad vidiš poznate oči na tome prozorčiću, oči ti hoće ispasti. Onaj dečko iz što je bio nepokretan; imao je antidekubitalni madrac. Uf jesam bio ljubomoran, pomislio sam da je neki bogataš, a ja to nemam. Tipkao sam po mobitelu i slao totalno nerazumljive nakupine slova, valjda svima koje sam imao u imeniku.
Lijevo rame me počinjalo sve više boliti, valjda od ležanja. Brufen samo jedan brufen, bio sam uvjeren da je to lijek za sve. Zvao sam i Hanu čuo bi njezin glas, ali nisam bio u stanju ništa reći, nisam mogao ni plakati.
Boli to jako; nemaš pojma šta ti je. Čuješ svaki korak i moliš Boga da te se netko sjeti i donese Sanval da možeš malo odmoriti. Ljut sam bio i dosta sam razmišljao o tome kako dalje. Nikako, ali borit ću se radi svoje tri cure i sebe pa kud puklo, da puklo.
Dobit ću svoju sobu kod dr. Jasminke, ironije li tad sam bio u svojoj sobi i to sam.. Dr. Jasminka mi je ulijevala povjerenje, mislio sam da ću kod nje odmah ozdraviti. Kateter, sonda i pelene su me živcirale.
Posebno ujutro prije vizite,podapiranje , brijanje itd. Intima, pa toga nema u bolnici, osjećaš se kao neka lutka za vježbu, a ne možeš ništa reći. Došao je i taj 15.03.2010.Čiščenje, pa premještaj. Očekivao sam da će me premjestiti u ležećim kolicima u zgradu pored, naravno u brodskoj bolnici.
Naravno opet su došli sa svom mogućom opremom i stavili su mi taj oksimetar na prst, pa u ležeća kolica.Onda pravac u kola hitne.U kolima me dočekala doktorica. Idemo u Slavonski Brod. Ma koj Brod, naravno nisam se mogao pobuniti, ali sam se kurtuazno nasmijao, pa valjda ja znam gdje sam!!!
Onda smo krenuli .Hitna je bila standardno drndava, ali bar sam imao pogled na nebo.
Pošto sam studirao u Zagrebu, nakon par minuta, tramvajske žice. Koji vrag je to? Draškovićeva mislim da je bila. Pa ja sam stvarno u Zagrebu, tako je riješena pomoću žica moja višemjesečna dilema.

srijeda, 09.07.2014.

Soba broj 11

Fran MIihaljević
Slijedeći dan je došla supruga i bio sam sretan. Nećemo se razvesti, ostajem uz tebe. Bože, hvala ti pomislio sam Nisam osoba od neke ekstremne vjere, kao što je moja situacija bila, ali takve situacije, kao što je bila ova od čovjeka traže vjeru u Boga Nikad se nisam molio , ali tada jesam.
Ne one klasične papagajske molitve, nego iz srca.
Nisam ti donijela pitu od jabuka, ali jesam čokoladnu bananicu . Nitko sretniji od mene. Pohlepno sam je mislim cijelu stavio u u usta. Nakon par sekundi uživanja u bananici počelo je gušenje. Ta je bananica letjela van kroz kanilu na vratu. Supruga je sva u panici zvala sestre , jer sam počeo plaviti.
Nekako sam to iskašljao, ali sestre su je tamo maltene pokušale optužit da me je pokušala ubit. Više mi se nije jela bananica. Bio sam zadovoljan i davala mi je nekakvu sigurnost kad bi bila pored mene. Pričala mi je o Tei i Hani, rekla mi je da će biti uz mene bez obzira na sve.
Terapeut Marko me odlučio dignuti na noge. Prvo ustajanje je bilo opet ispred toga ogledala. Pomislio sam da sam div, a da su u brodskoj bolnici u toj smjeni niži radnici.
Ubrzo je taj cimer otišao u kolicima kući, njegovi su došli po njega da ga odvezu Na odlasku mi je rekao Vanja sretno i želim da se što prije oporaviš.
Imao sam i cimera svećenika, koji je stalno tražio princezu. Mislio sam sad će sa sestrama doći neki super zgodni komad, a ono invalidska kolica sa rupom u sredini.Za veliku nuždu naravno.
Pisao sam o tome dečku jer mi se on usjekao u pamćenje, sigurno nikada neću saznati tko je to bio.
U jednoj jutarnjoj viziti. Selimo te u sobu gdje češ biti sam. Stavili su me na ležeća kolica, a ono vani još dosta snijega..Odvezli su me u drugu sobu, a opet zgrada kao brodska zaraza, tamo su sve zgrade takve,
Vau u u toj sobi me čeka sondomat i tlakomjer na zidu . Ideeš! Vrata , valjda kao zatvorska sa malim prozorčićem da me vide. Dobio sam i zvono.
Došla mi je supruga i napokon smo mogli porazgovarati.Vanja ja sam u Zagrebu kod sestrične. Što je sestrična u Brodu, Ne Vanja ti si u Zagrebu. Donijela mi je Glas Slavonije, ali Posavske nema. Naravno zeza me , pa ja sam u Slavonskom Brodu, bar je to neupitnoKasnije mi je rekla da ju je prodavač na kiosku blijedo gledao kad ga je u Zagrebu pored bolnice tražila Glas Slavonije, rekao je da te novine jako dugo nitko nije tražio.Za mene koji nisam ni znao da sam lokal patriota je imao!
Vanja ti nemaš i nisi imao tuberkolokozni menigitis, nego infektivni endokartitis i dva moždana, krivo si lijećen na zarazi. Ugradili su ti mehanički zalisak i jedva si preživio. Opet ljutnja se javila u meni, nisam vjerovao. Skužio sam ranije da mi je srce operirano. Vrijeme posjeta je završilo i supruga je otišla. .Kipio sam od lutnje, ugledao sam taj tlakomjer desno od mene , desnom rukom sam ga iščupao..Priznajem destruktivan sam bio u toj sobi prema tuđoj imovini.
Pa već tri mjeseca mi lažu i dalje sam bio uvjeren da je to neka fora, ne znam koji je datum bio , ali nije bio 1 april.U to je u sobu ušla neka zgodna plava sestra. Kaj to radiš , strgal si tlakomjer!! Bumo te vezal! Nekao su mi krevet odgurali nasred sobe da ne mogu ništa dokučiti.
Vezali su mi lijevu ruku i nogu, one koje su bile oduzete??? Užas ležiš nasred sobe i ne možeš ništa.Mobitel su stavili u ladicu u ormarić pored mene.Naravno odvezao sam lijevu ruku desnom.Onda je došla sestra sa još kajševa.Kao pas u boksu sam bio.Zatvoren i bez mogućnosti da me pošteno sude.
Stalno sam se punio tim sekretom i počeo gušiti. Sestro, jer me možete posaugati .Kroz taj prozorčić vidio sam medicinskog tehničara mislim da se zove Rajko, on se sažalio i ušao u sobu i odvezao me da nitko ne zna i posaugao me. Hvala Rajko tko god bio! On me stalno obilazio, samo mi je rekao da budem dobar. Njemu sam vjerovao!
U međuvremenu su mi došli bratić Mislav sa djevojkom, sestrična Iva koja mi je samo rekla Volim te,prijatelj Ivan, koji je došao bolestan bio mi je i gradonačelnik Slavonskog Broda i još hrpa ljudi….
Moje uvjerenje da sam u rodnom gradu i dalje nije popuštalo, kao što nisam mogao shvatit da sam toliko dugo krivo liječen. Totalno kriva dijagnoza, a na Fran Mihaljeviću su u jednom danu usatnovili ispravnu.
Joj još uvijek se patim kako da oprostim.u pet godina dr.Pandak mi nije ni ponudio ispriku. Znam da sam dosta fokusiran na njega, ali nije mi jasno. Ljudski je pogriješiti, ali se i i ispričati . Sigurno ispriku neću nikad doživjeti. Zašto mi bar srce nije poslušao, ili kad sam bio stalno febrilan hemokulturu izvadio, kako mu nalažu pravila struke. Zašto?
Da se vratim , posjete su mi izgledale kao karmine osjete su ispred moga kreveta stajale koda su u obrambenom zidu u nogometu. Imao sam osjećaj da me se svi boje, što mi reći i kako mi pristupiti
Nakon par dana u posjetu su mi došli mama i tata sa suprugom. Tata je ostao vani sa Teom. Nakon par minuta čuo sam plač. To Tea plaće moram je ići dojiti., rekla mi je supruga Nisam ni znao koliko dugo vlastitu kćer nisam vidio, mislio sam godinama. Da sam mogao izašao bi iz vlastitog tijela, da je bar sekundu vidim. Nisam je tad vidio, jer sam bio zarobljenik vlastitog tijela. Mama mi je rekla da šefica reanimacije priprema sobu da budem sam u njoj pa ću biti bliže svojima.
Tako se moj boravak u toj bolnici približio kraju. Zgodna plava sestra je dolazila:Kaj te treba posaugati?, kakav kaj; pih! Marko me sa maskom rastezao i natezao. Da sam bio zdrav netko bi od nas dvojice završio na traumi.
Naravno rekao sam Marku da dr. Jasminka šefica reanimacije priprema sobu za mene. Opet onaj blijedi pogled. Ne znam takvu.???????Pomislio sam jer taj dementan.

utorak, 08.07.2014.

Traheotomija

Bio sam uvjeren da imam novo grlo , a oni mi dalje sipaju hranu i lijekove u sondu. Nisam Marka nikad pitao gdje sam. Nakon par dana ispadanja očiju, on mi je rekao. Sad ćemo te posjesti i probati da se ustaneš.

Zvao je neku crnu mislim , da je bila isto terapeut da mu pomogne. Kad su došli posjeli su me, a on ispred mene opet neko jebeno ogledalo. U bolnici sam razvio fobiju od ogledala. Opet šok za mene.
Umjesto novog grla na vratu rupa iz koje viri neko crijevo. Strašilo, sam sam se sebe uplašio.Nisam ga mogao svojim glasom nego više iz pluća sam ga uspio pitati, što to viri iz moga vrata. Napokon sam čuo svoj glas .
To ti je kanila, ako želiš pričati staviš prst na nju .Rekao mi je još da ne stavljam puno prst da ne bi još pokupio neku bakteriju. .Da se vratim na to sauganje, to su mi preko kanile stavljali neko crijevo u pluća i saugali šlajm.
Pitao sam ga gdje je dr Pandak blijedo me pogledao. Ne znam nikog sa tim prezimenom. Hoćeš li mi napuniti mobitel? Ja sam imao neku Nokiu, a cimer touch, on je nekako prebirao po tome . Jedna ruka mu je funkcionirala , kao i meni. Marko je odnio moj mobitel napuniti.
U glavi sam si zabrijao da imam neku mutirani oblik tuberkoloznog menigitisa. Toliko sam već bio priseban da sam znao da primam neku drugu terapiju. Vidio sam se kakav sam i postavio sam si pitanje , kako živjeti takav. Samo ću mučiti druge. Sram me je napisati tad sam si na prvom mjestu bio ja .Mislio sam o kćerima, ali najviše o tome kako hodam, vozim auto itd.
Istina je bila da sa tad bio totalno ovisan o drugima Jako sam bio ljut, jer nisam imao pojma što mi je.
Nakon sat dva Marko mi je napunio mobitel .Napokon sam mogao supruzi poslati poruku. Ona je kužila moje poruke, pitao sam :Gdje si?( nekako je to izgledalo :Bdje si? Uz još 10-ak nepovezanih slova dodatka). U tramvaju sam idem kod tebe!, pa ona mene laže!!!, odgovorio sam U Slavonskom Brodu nema jebenih tramvaja!
U vrijeme posjeta pojavila se na balkonu. Gledala me je kroz staklo, čekala je da je obuku da može ući. Kod mene su posjete bile obučene koda sam radioaktivan. Napokon je ušla. Primila me za ruku i rekla mi da je Tea sa njom i da će mi svaki dan dolaziti. Pisali smo malo u onu bilježnicu, zaboravio sam da mogu govoriti. Pitao sam da li je donijela pitu od jabuka.
Bio sam svjestan , ali ne svjestan posljedica rečenog. Nisam želio da pati pored mene cijeli život, jer sam se vidio kakav sam. Po horoskopu sam bik , doslovno kad zapnem, onda zapnem.
Začepio sam kanilu na vratu i rekao joj Želim rastavu!, ona je sve uplakana otišla i nazvala Hrvoja, koji joj je rekao da ja tako ne mislim.
Bilo mi je žao rečenog i još smo se taj dan čuli sms-om.

nedjelja, 06.07.2014.

Fran Mihaljević 1

FRAN MIHALJEVIĆ
Napomena:u Klinici za infektivne bolesti sam ležao od 27 01..2010-02.02.2010 i od 10.02.2010.15.03.2010( izvor medicinska dokumentacija).
Budim se, gledam okolo vidim da sam na katu. Balkon i drveće. Odahnuo sam, dobro je na zarazi sam u Slavonskom Brodu. Jupi imam i nekog mladog cimera. Zaboravio sam mu ime, samo znam da je skakao u more i pukla mu je kičma. pokušao sam ga pozdraviti, čuo sam samo:molim, molim?
Nisam ni skužio , a ono pored kreveta stoji moj kum Kruno, gleda me i plače . Zašto plačeš?, pa ja ne mogu pričati. Gledao me minutu, dvije i otišao sav uplakan. Zar je tuberkoloza smrtonosna?
Nisam imao pojma, onda sam mi je u sobu ušao od pokojnog dide brat Zdravko. On mi nije ništa rekao, niti sam ja njemu pokušao, samo smo se gledali. U očima sam mu vidio tugu i pomislio, pa on mi je došao reći zbogom. Zašto svi plaču kad me vide??
Vidio sam suprugu pred tim vratima, kako da je zovem kad ne mogu pričati. Nesvjestan sam sebe našao sam mobitel pored sebe. Od silne ljutnje, pred dečkom koji je ležao pored mene sam ga razbio, nisam znao kako da je dozovem. Raspao se, to je vidio dr.Marko K., jedan veliki čovjek i još veći liječnik. On je jadan sastavio taj mob, ali je i pustio suprugu unutra. Ona me primila za ruku i rekla mi da mora par dana u Brod, jer Teu treba dojit pa će doći. Nisam je mogao ni pitati kako su mi djeca . Bio sam uvjeren da sam joj rekao da kad dođe da donese pitu od jabuka.
Rekla mi je da će mi u posjete dolaziti bratić Ivan i prijatelj Hrvoje dok nje nema. Još je vani padao snijeg. Nisam ni znao koji je mjesec, dan ili godina, a nisam mogao ni pitati nikog. Bilo mi je jedino čudno što u viziti nema dr.Pandaka i što više ne dobivam tuberkolostatike.. Nema ni klasičnih toplomjera, nego ti sa nekim aparatom dotaknu uho i znaju temperaturu..
Šutio sam , jer pričati nisam mogao. Slijedeće jutro mi je došao fizioterapeut Marko.Rekao je da je iz Subice, Stubice???Odakle on u Brodu? Kad me počeo razgibavati oči su mi ispadale, od bolova. Ne mogu mu ništa, tih 45 minuta je bilo bolno. Dečko je slušao rock i to mi se sviđalo. Mislim da smo se sporazumjevali sa : Aaaaa boli, ali ni glas nisam mogao ispustiti.
U vrijeme posjeta mi je došla teta Blaženka.Ja ću sjesti pored tebe. Donijela, sam ti poklon. Mmm, čokoladu?, pitao sam se u sebi .Ne kemijsku, opet brdo upitnika i papir.
Ti si sad zdrav. Odmah sam se zamislio kako trčim. Dala mi je bilježnicu. Znam da ne možeš pričati, ali moći ćeš, do tad piši. Taj posjet je od mene bio što bi rekli od povijesne važnosti.
Po struci je psiholog , što da napišem. Počeo sam pisati štampanim slovima, jer bez obzira na moje škole pisana mi nisu išla. Teta što se događa? Ti si čudo sa obzirom na preživljeno, o tebi će učiti na fakultetu.
Mislim da je i njoj samoj trebala priprema da me vidi za takav pristup, iako je po struci psiholog. Ta me posjeta digla i dala mi je nadu. Dala mi je na važnosti u moru upitnika u kojem sam bio. Teta, hvala ti!
Prijatelj Hrvoje mi je poslao sms, koje novine želim. Do danas ga nisam pitao kako je skužio moj odgovor, pošto su moji sms-ovi bili hrpa nepovezanih slova .Kupio je tad već na izdisaju , a danas ne postojeći Vjesnik,Globus, ali Glas Slavonije nije preko ograda je morao preskakati da dođe do mene. Ni ne znam da li sam mu što pisao, kao ni bratiću Ivanu.
Noći su bile gadne i hladne. Malo, malo mi je lijeva noga padala preko ruba kreveta. Onaj lim je na rubu je bio jako hladan, a nisam mogao zvati ni reći nikom da mi digne nogu. Ta lijeva noga mi je bila jako osjetljiva na svaki dodir. Otkrio sam način, pošto mi je lijeva noga bila totalno afunkcionalna. Zove se kašalj, kad bi se zakašljao noga bi se digla gore u zrak. Brže, bolje bi se malo pomakao u desno, i noga bi bila na krevetu!
Mučio me taj sekret, malo, malo su me saugali .Neku cijev su mi gurali, pa vadili taj sekret, to se zove sauganje. Zaboravio sam napisati da je dio tih drenova bio jer mi je pukla plučna maramica( naravno tad ni to nisam znao.
Noći su posebno bile zanimljive.. Skužio sam neke gumbe iznad glave, pa sam jedan odvrnuo, puštao sam cijelu noć kisik. Cimer mi je rekao Ugasi, garant je mislio:Ovaj nije normalan
Kako to se već obično dogodi slijedeći dan mi je krepao mobitel, tj. baterija Izgledalo mi je koda supruge nema godinama. Hana je dosta teško podnijela moju bolest, bio sam uvjeren da je par ulica dalje.
Cimeru je svaki dan dolazila cura. Od nje sam napismeno žicao mobitel da mi cimer posudi da pita suprugu gdje je. Odgovor je bio NE, slatka osveta za moje nepodopštine. Njegova cura se pogubila, sigurno ni njoj nije bilo jasno.

četvrtak, 03.07.2014.

Medikol

U međuvremenu je dr. Pandak otišao na skijanje, pa me preuzeo dr. Marijan.U to vrijeme sam opet postajao febrilan, ali dr. Marijan je zaključio da ide moje liječenje po planu.. U međuvremenu mi je došao doktor sa neurologije, koji je dao preporuku da idem na pregled kod interniste i magnetsku rezonancu.
Stalno me u međuvremenu obilazila šefica reanimacije. Dolazila mi je i Hana i supruga svaki dan.Tata mi je svako jutro oko 6 donosio šatirana jaja.To sam volio liznuti da mi ostane osjećaj za okus.
Pokušali su mi i raditi pasažu jednjaka, ali ni to nije uspjelo, jer naprosto nisam mogao ništa progutati.Jedino objašnjenje moga ne gutanja bilo je ta upala moždanih ovojnica.Čak su mi i sa interneta skinuli neke vježbe, prevedene sa google prevoditeljom. Stručno , do jaja, to je bio jedini pokušaj da počnem ponovo gutat. Bio sam i na pregledu kod dr.Davorina, šefa Orl odjela, koji mi je rekao da mogu ići na čevape. Nisam ni kapi vode mogao progutati ali nisam ni bio gladan.Bio sam uvjeren da je to tako zbog tuberkoloze.
Oko 10.1.2010, došla je supruga.Izađi na hodnik, a ono u kolicima moja Tea.Kad sam otišao od kuće bila je crna, a sad je plava.Valjda je u mjesec dana izrasla nova kosica.Došla je na kontrolu kukova. Kako da je dotaknem, sa njima sam išao na kontrolu, da li će se zaraziti od mene,
Nisam je ni dirao previše, samo sam joj rekao :Tata će doći kući. Nisam ni znao kad mislio sam brzo.
U bolnici sam posebno zapamtio taj strah u Haninim očima.Bilo je i mene strah. Svaki tren sa vlastitim dijetetom pokušavaš upiti koda je zadnji.. Bio sam spreman na borbu zbog svojih cura, neprijatelj mi je bio sam uvjeren tuberkoloza.
Čekao sam taj 26.1 da idem na MR(magnetsku rezonancu mozga), pa kući valjda.
U međuvremenu se dr.Pandak vratio i ja sam ga dočekao febrilan, nije mi hemokulturu izvadio, a kamoli poslušao srce.Cijelo vrijeme je znao da sam kardiološki bolesnik i da sam 1989., operirao stenozu aorte..Vanji se pojavljuju crvene točke po tijelu.Ma to su samo akne, površno je bacio pogled.Navedeni doktor je inače šef mojoj supruzi. Tad je ona bila na porodiljnom. Imala je doslovno troje djece, uključujući i mene,
Prestati pušiti, prestati jesti.Bio sam pasionirani pušač, ali na cigaretu ni jednom nisam pomislio u bolnici. Smetalo mi je kao nekoj picajzli što mi je cimer pušio. Ja bi kućii!, Dosta mi je bilo te bolnice i mjesec i po dana tuberkolostatika.
Pustili su mamu da u pratnji sa mnom ide u Zagreb na Medikol. U to vrijeme su nekako bili predsjednički izbori, Valjda jedini na kojima nisam glasao. Do drugog kruga sam svejedno kod kuće.
26.01, kao i svako jutro.Okoko 6 sati čuo sam kucanje na prozor.Bio je to moj tata koji mi je kao i svako jutro donijeo šato od jaja. I onda počinje moj pakao.Oko 7 sati je trebala doći hitna po mene, da me sa mamom vozi na Medikol. Tata je dosta kucao na prozor i primijetio je da se ne dižem i otišao je mami reči.Supruga mi je poslala poruku, da pita što se događa.Kasnije sam saznao sam da sam joj odgovorio praznom porukom.
Onda je slijedilo ustajanje da dođem do toga šatoa.. Sjeo sam na krevet i pokušao se dići i onda mrak, koji je trajao sekundu dvije.
Mrak koda te netko ugasi. Pokušaj drugi i šato je moj, stavio sam ga na bolesnički krevet pored sebe, ni ne znam jesam li si ga toga jutra dao. Taj mrak nije bio smrt već početak drugog moždanog. Dovukao sam se do kreveta i legao.
Tad dolazi moja mama:Vanja, Vanja šta se događa ? O čemu ona pomislio sam, ali je već ona otrčala po doktora. Tad opet dolazi dr.Pandak. Pokušao sam se ustati. Tad sam počeo padati , onaj cimer pušač je pritrčao da me pomogne držati. Ma meni tijelo otkazuje. Dr. Pandak je zaključio :On je razmažen dajte mu apaurin. Tad sam doslovno počimao umirati.
On me odlučuje takvog poslati u Zagreb sa mamom..Pred mene su stavili kolica, ne znam kako sam se dovukao do njih.
Takvog me poslao na Medikol, sa jednim apaurinom. Samo sam jednom pitao mamu što je bilo u kolim hitne.Pred Zagrebom sam ostao oduzet i počeo mokriti u gače. Ustvari sam se pred očima vlastite mame gasio, gasio se moj život. Samo sam je ispitivao: Hoću li ostati živ?
Ni sam ne znam o čemu sam tad mislio, nisam ni bio svjestan da sam oduzet. Tako smo došli do Medikola.; doduše bio sam ne proketan, ali ne svjestan toga.

Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)