Stalna gušenja, nemogućnost govora, pomaci lijeve noge u milimetrima , lijeva šaka. Marko se isto mučio, jedan dan mi je donio onu konjsku injekciju. Poslije vježbanja bio sam krepan . Hoćeš li malo vode? Naravno da hoću. Dao mi je jednu kap i onda je opet počelo gušenje, ali nije dugo trajalo. Tad već na usta nisam ništa jeo 4 mjeseca. Božić bez pečenke i obitelji, sve je to proletjelo brzo.
Zatočen biti u vlastitom tijelu, samo ti oči funkcioniraju kako bi trebale. Gledaš u zid i maštaš kako si zdrav.Onda kad vidiš poznate oči na tome prozorčiću, oči ti hoće ispasti. Onaj dečko iz što je bio nepokretan; imao je antidekubitalni madrac. Uf jesam bio ljubomoran, pomislio sam da je neki bogataš, a ja to nemam. Tipkao sam po mobitelu i slao totalno nerazumljive nakupine slova, valjda svima koje sam imao u imeniku.
Lijevo rame me počinjalo sve više boliti, valjda od ležanja. Brufen samo jedan brufen, bio sam uvjeren da je to lijek za sve. Zvao sam i Hanu čuo bi njezin glas, ali nisam bio u stanju ništa reći, nisam mogao ni plakati.
Boli to jako; nemaš pojma šta ti je. Čuješ svaki korak i moliš Boga da te se netko sjeti i donese Sanval da možeš malo odmoriti. Ljut sam bio i dosta sam razmišljao o tome kako dalje. Nikako, ali borit ću se radi svoje tri cure i sebe pa kud puklo, da puklo.
Dobit ću svoju sobu kod dr. Jasminke, ironije li tad sam bio u svojoj sobi i to sam.. Dr. Jasminka mi je ulijevala povjerenje, mislio sam da ću kod nje odmah ozdraviti. Kateter, sonda i pelene su me živcirale.
Posebno ujutro prije vizite,podapiranje , brijanje itd. Intima, pa toga nema u bolnici, osjećaš se kao neka lutka za vježbu, a ne možeš ništa reći. Došao je i taj 15.03.2010.Čiščenje, pa premještaj. Očekivao sam da će me premjestiti u ležećim kolicima u zgradu pored, naravno u brodskoj bolnici.
Naravno opet su došli sa svom mogućom opremom i stavili su mi taj oksimetar na prst, pa u ležeća kolica.Onda pravac u kola hitne.U kolima me dočekala doktorica. Idemo u Slavonski Brod. Ma koj Brod, naravno nisam se mogao pobuniti, ali sam se kurtuazno nasmijao, pa valjda ja znam gdje sam!!!
Onda smo krenuli .Hitna je bila standardno drndava, ali bar sam imao pogled na nebo.
Pošto sam studirao u Zagrebu, nakon par minuta, tramvajske žice. Koji vrag je to? Draškovićeva mislim da je bila. Pa ja sam stvarno u Zagrebu, tako je riješena pomoću žica moja višemjesečna dilema.
Post je objavljen 21.07.2014. u 20:39 sati.