Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

nedjelja, 10.08.2014.

Ni kap

Par dana prije moga odlaska u toplice.Dr. Ivan i dr Matija, oba mladi došli su me pitati. Da li znam da postoji drugi način moga hranjenja osim sonde?Naravno da znam; usta naravno.
Vidiš mi ti probušimo želudac u njega stavimo cijev(Peg), preko koje se hraniš . Razmisli do sutra, jer bi trebao potpisati odobrenje za tu operaciju , u slučaju da se dogodi nešto. U panici sam zvao mamu, koja je taj dan radila Njoj sam odmah rekao da ništa ne potpisujem, jer mi je dosta operacija. Operacija srca( ugradnja zaliska) o 7 sati, traheotomija, vađenje 5 ili 6 zubi stvarno dosta u pet mjeseci zar ne? Kukavica sam priznajem.
Odmah sam znao da ne dam svoj potpis nikom , makar on bio samo X ili otisak palca. Po bolnici, pa tako i po reanimaciji, kruže predstavnici farmaceutskih kuća. Toga jutra su došli neki predstavnici, koji te samo piknu u prst i taj aparat odmah pokaže sve traženo u krvi.
Nakon vijećanja, skužio sam da svi gledaju u mene. Valjda sam jedini tamo od pacijenata mogao uspostaviti vizualni kontakt .Nakon par minuta evo ih u mojoj sobi. Hoćeš li dati prst da ti izvadimo kap krvi? Naravno, uzela je medicinska sestra sestra tu iglicu i primila moju ruku. Kad bi me pokušala ubosti, ja bi izmakao ruku. Taj predstavnik je izgledao ,kao da je došao sa pauze iz Sabora . Daj prst! Ne dam! Vadili su mi krv kao vampiri: iz svih mogućih vena na ruci, stopala, boli su me kao da sam švicarski sir . Nevjerojatno bojao sam se dati krv iz prsta, ali sam tu kap na kraju ipak dao.
U vrijeme ručka donijela je sestra Suzana , meni propasirani ručak. Više nisam imao kanile( klopa nije imala od kuda letjeti okolo), pa mi se i glas vratio, ali sonda je još uvijek bila moj modni detalj. Slina mi je doslovno stalno curila, ali kad sam vidio ručak, mislim da je trebala ona kotluša za moju slinu. Taj sam ručak pojeo ; uz pljuvanje naravno. Serem, pišam, jedem, ma kakav Supermen, jer to sam bio ja…, još da sam mogao letjeti.. Na kraju svega došao je šlag , ledeni šlag naravno

10.08.2014. u 10:32 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo