Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
utorak, 30.09.2014.
Operacija peg
Da li ćeš potpisati za operativni zahvat? Tako je počeo moj posjet nakon par mjeseci reanimaciji.
Sondu su mi izvadili, već je jadna dole oksidirala i pocrnila od želučanih kiselina
Rado bih ga nazvao radnim, ali takav nije bio. Došla je i moj spasitelj dr. Jasminka.
Vanja ne moraš se bojati zahvat ćemo ti raditi sa lokalnom anstezijom. Toj ženi vjerujem, dajte mi da potpišem.Potpisao sami legao u pokretni krevet.Za par sekundi oko mene je bilo 5, 6 ljudi., svi sa maskama ( osoblje hotela) Vidio sam ekran pored sebe. Dali su mi u ruku infuziju, valjda je u njoj bio anestetik da ništa ne osjetim. Bio sam već omamljen i spojen na aparate, desno je bio onaj koji prati otkucaje srca. . Raširili su mi ruke koda me razapinju i onda su mi stavili oksimetar na prst.
Počinjemo, dok sam skontao što počinjemo u ustima mi je bila neko debelo crijevo sa kamerom. Opet ono : gutaj gutaj, u želudcu smo! Gledao sam otkucaje srca i očekivao onaj zvuk biii. Buši tu. Ako možeš progutati knedle od straha tad sam progutao sve moguće. Vani je, tko je vani?Moj želudac je bio vani probušen!!
Daj konac. Ispao mi je konac( gdje je ispao?) Imam ga, vadi van. Povukli su kao neku špagu. Gotovi smo, pa ja sam živ. Dovezli su me u sobu, bez sonde, napokon.
Ti si heroj dolazi dr. Jasminka. Totalno mi je glas bio drugačiji kad su mi sondu izvadili. Nerazumljiv totalno. Uspio sam pitati.Kad mogu kući?Možeš odmah samo da Vam pokažem kako se previja peg.
Bolilo me, ali kad sam čuo riječ kuća ustao sam i pravac jedva do kreveta opet.
Sestro dajte tufere i sredstvo za dezinficiranje rane.
Tad sam vidio u svome stomaku novi Kineski proizvod.Dr.Jasminka ga je okretala, kade je to vidjela moja supruga zavrtjelo joj se i izašla je van. U kolicima su me odgurali do auta, idem kući bez sonde napokon.Glas mi je totalno postao tih i nerazumljiv. Valjda je sonda bila blizu glasnica i njezinim vađenjem mi se govor ubrzao do nerazumljivosti.
Operacija peg
Da li ćeš potpisati za operativni zahvat? Tako je počeo moj posjet nakon par mjeseci reanimaciji.
Sondu su mi izvadili, već je jadna dole oksidirala i pocrnila od želučanih kiselina
Rado bih ga nazvao radnim, ali takav nije bio. Došla je i moj spasitelj dr. Jasminka.
Vanja ne moraš se bojati zahvat ćemo ti raditi sa lokalnom anstezijom. Toj ženi vjerujem, dajte mi da potpišem.Potpisao sami legao u pokretni krevet.Za par sekundi oko mene je bilo 5, 6 ljudi., svi sa maskama ( osoblje hotela) Vidio sam ekran pored sebe. Dali su mi u ruku infuziju, valjda je u njoj bio anestetik da ništa ne osjetim. Bio sam već omamljen i spojen na aparate, desno je bio onaj koji prati otkucaje srca. . Raširili su mi ruke koda me razapinju i onda su mi stavili oksimetar na prst.
Počinjemo, dok sam skontao što počinjemo u ustima mi je bila neko debelo crijevo sa kameromOpet ono : gutaj gutaj, u želudcu smo! Gledao sam otkucaje srca i očekivao onaj zvuk biii. Buši tu. Ako možeš progutati knedle od straha tad sam progutao sve moguće. Vani je, tko je vani?Moj želudac je bio vani probušen!!
Daj konac. Ispao mi je konac( gdje je ispao?) Imam ga, vadi van. Povukli su kao neku špagu. Gotovi smo, pa ja sam živ. Dovezli su me u sobu, bez sonde, napokon.
Ti si heroj dolazi dr. Jasminka. Totalno mi je glas bio drugačiji kad su mi sondu izvadili. Nerazumljiv totalno. Uspio sam pitati.Kad mogu kući?Možeš odmah samo da Vam pokažem kako se previja peg.
Bolilo me, ali kad sam čuo riječ kuća ustao sam i pravac jedva do kreveta opet.
Sestro dajte tufere i sredstvo za dezinficiranje rane.
Tad sam vidio u svome stomaku novi Kineski proizvod.Dr.Jasminka ga je okretala, kade je to vidjela moja supruga zavrtjelo joj se i izašla je van. U kolicima su me odgurali do auta, idem kući bez sonde napokon.Glas mi je totalno postao tih i nerazumljiv. Valjda je sonda bila blizu glasnica i njezinim vađenjem mi se govor ubrzao do nerazumljivosti.
utorak, 23.09.2014.
Kuća
Pola godine bolnice, pih. Došlo je i to jutro sestra mi je donijela tablete.Ove tablete nosiš kući, oko 9 ujutro ćeš biti otpušten. Nisam ni pitao ništa naravno.
Internist, njegova, supruga i ja smo čekali moju suprugu. Čak su mi i krevet spremili , jer je poslije mene trebao doći novi “gost“.Opraštao sam se od interniste koda smo si jako dobri. Izmijenili smo svega par rečenica u par tjedana zajedničkog boravka u sobi br. 113.
Jer si spreman? Bila je to supruga.Rođen sam spreman .Dobio sam otpusno pismo.Koliko sam tih pisama sakupio, pomislio bi čovjek da sam pasionirani sakupljač otpusnih pisama, dobro je još ni jedno nisam dobio otpisno pismo.
Otpratit ćemo te do auta, došli su Neno i Martina. Išao sam brzinom kao onaj put, kada me potjeralo na sve strane. Auto je supruga, dovezla ispred žute zgrade, u kojoj sam bio.
Vidimo se, pozdravio sam i njih i kolica i toplice.
Idem kući , nisam mogao vjerovati. Onda nakon 30 min vožnje Plitvice. Plitvice??? Opet paranoja. Vanja,motel Plitvice!
Upijao sam svaki trenutak slobode, ta predivna Slavonska polu obrađena polja. Udisati taj visoko vlažni zrak bilo mi je neprocjenjivo.
Nakon tri sata smo stigli , ni manje ni više pred moju zgradu. Na parkingu me čekao tata.Idemo na 4 kat, taman je naišao komšija Luka. Susjedi su me gledali u čudu, došao je Marsovac ili slon sa surlom.
Prvih 17 stepenica sam prošao, držeći se za lijevi rukohvat. Drugih 17 stepenica je malo teže išlo.
Kod trećih 17 sam rekao .Ne mogu više. Priznajem nisam Rocky. Luka je rekao da ide po stolicu, pa će me odnijeti. Još su me samo dva kata dijelila od cilja. Nisam došao kao Rocky , nego kao kralj, kojeg su nosili na stolici. Kralj bez krune i kraljevstva..
Kad su se otvorila vrata od stana, koda sam ušao u nekakav prošli život . Bio sam sretan, napokon sam bio sa svojom obitelji. Bit ću pored svojih najmilijih, čak ći i spavati ko d kuće
Utih pola godine kolekcionarstva kolekciju sam upotpunio sa par dijagnoza: kaxexio,, st. Postimp.valvulae et impl. Graft aotae ascedens…, opppt endorcatitis valv. Aortalis, st post CVIishemica FTP I dex septica. St. Post menigitis purulenta, St. Post ICH reg. Frontalis I. sin, Trachetomia percutanea, Epi symtomatica, Plegia extr. Inf.I. sin, Paresiss, extr. Inf. I. sin, Facioparesis, Bulboparesis,St post op. Ppt stenosis valv, congenita aaa XXXI, teška disfagija.
Uvijek sam se pitao kako bi te dijagnoze izgledale da nema latinskog. Morbidno je to da se medicina kojoj je valjda cilj živ pacijent, služi mrtvim jezikom.Google prevoditelj sve zna, pa i latinski.
utorak, 16.09.2014.
Janje
„Bogu se obraćamo samo onda kada hoćemo da postignemo nešto nemoguće. Za nešto moguće dovoljni su nam i ljudi.“: Albert Camus.
Upravo je tako, počeo sam se moliti iz potrebe i stvorio sam neki odnos sa Bogom, naravno kroz moje obraćanje njemu.Molim te Bože da sutra mi bude 10% bolje nego jučer i da mi djeca budu sretna , ako me više ne bude. Pošto sam u bolnici bio već više od 170 dana, to bi bilo 1700
Bilo mi je sve bolje, ali napredak je bio u promilima. Došao sam nepokretan, a sad hodam , čak i siđem kat niže bez odmora.
Za nešto moguće su stvarno dovoljni ljudi.Vanja, ti to hoćeš i možeš, kao kod Čire sve je stvar motivacije. Dva motiva sam imao, tad tri i da potrčim ako treba. Osoblje hotela, pardon toplica me motiviralo do krajnjih granica.
Bolovi me više nisu zanimali, samo me zanimao taj 4 kat i da idem kući svojoj djeci. Bio sam uvjeren da kad dođem kući, da će sve biti kao nekad.
Dvojba je bila postoji li on? Zašto bi dopustio nekom da tolike patnje iskusi? Ljudske granice se pomiču svaki dan. Medikamenti, pomažu da ozdravimo, ali upravo Bog mi je dao snagu, da gazim stepenice i da idem naprijed. Naravno i moja djeca, koja i kad nisu bila pored mene, bila su u svakoj mojoj misli.
Od nekog polu ateiste sam postao teist. Nisam se nikad planirao odreći hrane, ajde dobro o čokoladi i cigarama sam razmišljao. Kad bi došla korizma Milka bi uvijek pobijedila.
Oko nas je sve crno/ bijelo, bar je u mome slučaju tako. Umjesto da sanjam plavuše ili crnke( bez uvrijede), ja sam sanjao janjetinu, odojka ispod peke, čevape itd. Moja ljudska vrsta kojom propadam( valjda) su svejedi .Definitivno ja sam teški mesojed, kad ubaciš luk dobiješ svejeda, šta će ti kruh.
:“Ne brojim janjad koje sam pojeo već, brojim stada“; poznata izjava jednog pokojnog pjevača. Realnost bi bila da sam se kojim slučajem našao u Sahari, pred oazom sa vodom. Pitao sam se kako bi popio vode kad ne mogu gutati.Pored vode ostao bi žedan. Naravno ako šprica ne vi bila pored mene Taj problem nisam imao pojma kako ću izliječiti.Ma gutati ću ja nekako.Za prvu ruku dobro će mu doćicrijevo spojeno direktno u želudac. "Ljudi moji, pa je li to moguće!"Mladen Delić, ne jedem, a debljam se.Rengen pluća mi izgleda koda sam Nicolae Ceauescu pred streljačkim vodom. Vidi se hrpa nekih žica, naravno zalisak i moja silikonska sonda.
Ne pušim, ne pijem, ne jedem, ne jeb em( isprika), moram izbaciti negaciju iz svoga rječnika. Onaj cimer internist, je samo pričao o politici i lovi, a gle čuda za mene ta me tema uopće nije zanimala.
ponedjeljak, 15.09.2014.
On
Dobro je čistim se od cigareta, to mi je bilo logičko objašnjene. Logopedica, njezin posao je bio čačkati mi po grlo sa onim vibrafonom. Pomislio sam da će mi uvaliti još da glumim u nekom gay nastavku Dubokog grla.. Duboko udahni i reci aaa, pa onda ostale samoglasnike ili/ ti otvornike.
Čitanje naglas, kad mi je dala neki mjesečnik i rekla čitaj naglas. Sebe sam se uplašio kako čitam i koji mi je to napor.
Taj dan sam bio sav rastresen . Poslije toliko školovanja, ni čitati više ne znam…, morao sam podijeliti sa suprugom. Ona je tad više vjerovala u mene nego ja sam u sebe. Nisam u stanju prebrojati ljude u sobi, loše naglas čitam, kad pričam umorim se, kao da sam sprintao sto metara..
Ispred mene je bilo ogledalo. Kad bi pričao isti Tuđman. On je je imao manju, a ja imam veću facioparezu lijeve strane lica. Nakon te moje konstatacije ujutro su me pozdravljali sa: Dobro jutro predsjedniče, naravno odmah bi nabacio svoj paretični osmijeh. Svakakve gluposti i poredbe ti padaju tamo na pamet.
Otkrio sam i Listerin za ispiranje zubiju, onaj zeleni. Bio sam opsjednut sa tim endokartisom i tom pakterijom , koji je krenio od zuba.Posuda je dodatno bila zelena od toga. Volio sam i one bioaktive, od šumskog voća…, naravno i šlag. Sve su mi to to supruga, moji roditelji i posjete krijumčarile u sobu.
Smjesa toga svega nakon moga pljuvanja je u najmanju ruku bila ogavna., jer više od pola nisam mogao progutati.. Točio sam se na sondu, a šprica je bila pumpa, a sonda crijevo. Potrošnja mi je svakim danom bila sve veća, a usta skoro zaboravljeni objekt u lancu prehrane. Žvakao sam žvake, nije bilo panike šta ako je progutam, jer gutati nisam mogao. Probao bi ja progutati, ali bi večćna odmah išla van, a dio bi valjda prošao , to me je tješilo.
Krajnje grozno i od mene, svaki dan sam slao poruku da mi to kupi. Jedan dan je supruzi bankomat progutao karticu od Zabe. Slijedila je potraga za karticom. Nestala je nađena, kod servisa bankomata.
četvrtak, 11.09.2014.
Mrsa
I have a dream, čuveni govor Martina Luthera Kinga,mnogo puta mi je bio inspiracija i taj mi govor i dan danas često odzvanja u ušima, iako se dogodio davno prije mene. .Imam li ja ja pravo na san?San ti je kad si u krevetu utočište . Tad možeš trčati, ljubiti, igrati košarku, jesti pečenku, nosati kćer.
Kad se probudiš dogodi se stvarnost. Stvarnost je drugačija i meni osobno nimalo dopadna. Bitno je pobijediti . Izgubiti svoje ja i podati se njoj , to znači izgubiti samog sebe.
Da li pristaješ da kad dođeš u Slavonski Brod da ti ugrade Peg, onu cijev u stomak za hranjenje?; pitala me doktorica. Prošao sam put od raja do pakla sad bi ponovo u raj, koji se zove život!Za to se borim i izborit ću se.
Pristajem , nisam ni trena razmišljao, jer više nisam imao snage. Agonija zvana borba za život me bacila u tih pola godine na koljena. Pristao bih tad na sve, samo da idem kući.
Da mi je budan sanjati, mnogo puta sam pomislio. Supruga je tad hrabro stajala uz mene. P uno puta sam pomislio da bi dao svoj život da samo jedan dan mogu biti zdrav. Čak sam i taj palac uspio probuditi, pomakao se!
Istina je ono da bolestan čovjek sanja samo jedno, da je zdrav.
Došao je i taj dan, kad sam trebao biti kum. Nervoza užas, osjećao sam se totalno uništeno. Pa zar ni kum mogu biti? Nažalost taj put ne.I mao sam svoje izaslanike u svatovima, : roditelje i kćer.Pao sam pod utjecaj Arthura Schopenhauera i bio sam na rubu pesimizma.
Oko pet sati su mi počele stizati slike iz svatova koje su mi slali prijatelji., tako da sam na neki način bio u njima.Pesimizam nije za mene, ipak sam klasa optimist. Hana je bila u tim svatovima, tako da sam bio i ja na neki način.
Nije mi bilo jasno kako postoji toliko nepravde na ovome svijetu . Tisuću pitanja u glavi, ali bez racionalnog odgovora.Preživio sam i tu besanu noć.
Slijedeće jutro je došla supruga. Netko ti dolazi , idemo van!.Čekali smo vani, a ono stiže zelena Seat Ibiza sa kumom i suprugom. Prvi dan braka su se vozili 250 km do mene, carevi, što drugo za napisati.
Prvi dan braka oni su odlučili doći kod mene. Naježio sam se, od sreće naravno Nije te bilo , ali bio si sa nama, čak smo te i upisali za kuma. La vita e bella . Ipak postoje dobri ljudi!.
Odlučio sam se kondicijski pripremiti, naravno uz pomoć fizioterapeuta, da se mogu sam popeti na 4 kat na kojem živim.
Prvo sam imao kružne pripreme po hodnicima N2, skužio sam vrata u staklu sa stepeništem. Ako postoji N2, onda postoji i N1.Nagovorio sam Martinu da siđemo kat dolje, da napokon hodajući napustim svoju pećinu.
Stepenica, po stepenica i bili smo dolje, pogodio sam N1 odjel.Martina mi je rekla da idemo do drugog stepeništa da se popnemo gore.Postoji još jedan kat ispod , jer to onda N prizemlje?
Primijetio sam da na svakoj drugoj sobi piše izolacija. Da nisu to za ostaci pacijenata iz Černobilske nesreće iz 1986, pa su zbog prevelike izloženosti radijaciji u izolaciji. 24 godine u izolaciji???
Nego kao dijete da pitam, da budem siguran da su to ti.Martina zašto na svakoj drugoj sobi piše izolacija, zašto? Haha, mislila sam da znaš, to ti je zbog mrse.Mrsa, kakav je to kukac ili buba, sad? Nije kukac to ti je bolnička bakterija otporna na sve i zato piše izolacija. Odmah sam se upitao da li sam i to imao, ali na moju sreću nisam.
Pametno je i nekada držati jezika za zubima.Šutnja je bila iza mene.. Uz stepenište me Martina pridržavala, da ne bi bilo, jedna stepenica naprijed tri nazad.. Jedan kat sam savladao bez problema za pripremu su mi ostala još tri.
nedjelja, 07.09.2014.
Idem kući
Nedjelja je dan u bolnici, kad se ne isplati ni umrijeti, jer je naprosto dosadno. Sve bude kasnije. Čak i nema onog glupog pitanja. Da li ste imali stolicu? Da imao sam stolicu , čak i onu pomičnu. Jezikoslovci su stvarno smislili glupe nazive u bolnici pogotovo za fiziološke potrebe.
Princeza, guska, patka, stolica…, sranje na 100 načina. Princeza mi je i dalje najjača. Kako su mi atrofirani mišići jačali , tako me i rame sve manje bolilo.. Bio sam i sve pokretniji, čak sam i pet metara moga svladati sa štakom. Kad kreneš gledaš kako da što prije sjedneš natrag u invalidska kolica.
Došao je i taj ponedjeljak i vizita.Vidim da si počeo padati u depresiju za 4 tjedna ideš kući 21 lipnja. Jupii, nakon više od 180 dana bolnica kući.
Emocije su mi bile pomiješane od radosti do tuge. Sljedeći tjedan sa trebao biti kum u svatovima. Morao sam kumu javit da ne mogu biti kum. Bio je to poraz i tuga za mene. Odgovorio mi je da ću biti kum njegovoj djeci i da se borim da što prije ozdravim.
Emocije u bolnici se dinamički izmjenjuju. Plan mi je bio popeti se do 4 kata gdje živim svojim nogama, nadao sam se da ću ga ostvariti.
Da bi krenuo naprijed moraš prošlost ostaviti iza sebe! Lako zvuči, ali to mi je od svega bilo i je najteže napraviti. Oprostiti dr. Pandaku, rado bi to napravio da znam kako, ali ne znam kako, niti sam siguran da to želim . Prošlost mi se direktno reflektirala na sadašnjost.
Gurao sam sam sebe. Metar više, koji sam ja car, hrabrio sam se Srušit ću rekord na paraolimpijadi. Mislim da sam već tad potukao sve crnogorske rekorde. Meni je rekord na 100 m hodnika, bio 50.Za 50 m hodnika u N2 u toplicama mi treba 10 min Istina imao sam blagu borbu sa gravitacijom, gadura htjela me baciti unatrag,prevrnuti na leđa. Više ne padam pred nikim, pa ni pred njom. Relacija mog hoda je svaki puta bila sve duža.
Da su mi otvorili vrataz završio bi ko zna gdje. Ne bi bio Forest Gump , jer ovo nije Amerika…., vjerovatno bi išao do Kamčatke i natrag…., 20-ak tisuća km, a ja sa na metrima još uvijek. “Dinar , po dinar, palača“ ; govorili su stari. Kod mene bi to bilo: metar po metar, 10 metara.
Približavao se taj 22. svibanj i subota svatova, gdje sam samo želio biti kum. Svima nama mnogi snovi se ne ostvare. Dno je bilo iza mene idem naprijed, metar po metar.
srijeda, 03.09.2014.
Malo depresije
O čemu sam razmišljao u bolnicama do sada?Iznad mene jr bio neki trokutasti držač za ruke. Uvijek kad bi se zakašljao hvatao bi njega desnom rukom i dok bi padao natrag na jastuk…., brže bolje bi tražio posudu da pljunem u nju.
Konfucije i njegovo učenje se zasnivaju na tri koncepta:čovjekoljublja, ispravnosti i rituala: iako mi je prije njegovo učenje odgovaralo. Sve je suprotno kad si u stanju borbe za sebe.
U bolnicama kao pacijent sam prije svega imao konfuzan tok misli .U tim trenutcima više mi je odgovarala ona od Nichea: "Što me ne uništi, čini me jačim" .
Život, izgubiti ga, ma zaboli me ona stvar. Puno puta sam pomislio gdje tome kraj i da sam tome stanem na kraj. Suicidalan nisam, a da sam razmišljao o tome jesam. Onda bi pogledao ono pismo od Hane .“Tata jedva čekamo da dođeš kući i da igramo onu špijunsku igru, volim te najviše“Te 2009 sam još u 10 mjesecu kupio djeci poklone i tu igru koju nisam skužio do danas kako se igra.
Odustati od borbe, pa ne pada mi na pamet. Nisam dopustio doktorima da me srede, pa neću ni crvićima da me pojedu, je naprosto nisam jestiv.
Ne dam se ja ću to preživiti. Desnu ruku neću dići na sebe, kad već ne mogu lijevu.
U petak je doktorica u viziti mi rekla:Da će pisati da mi još za dva mjeseca produže toplice“…, Molim Vas ja bi kući. U ponedjeljak ću ti reći što sam odlučila.
Došla je subota i supruga kod mene sa Teom. Idem u kuću i to autom. Došla je supruga po mene. Stavila je teu u sjedalicu, pa kolica u prtljažnik . Po propisima Teu i mene je vezala. Moji mama i tata su došli taj vikend sa Hanom. Napokon obitelj na okupu. Kao pravi Bosanac koji sa Bosnom nema veze, našao sa cd od Halida i pjesmu Poljem se širi miris ljilana. Naravno otvorili smo prozor, pojačali muziku i tako se vozali po Krapinskim toplicama. Koji likovi!
Kuća je bila prelijepa. ObIšli smo sobu, otuširali se, fotografirali obiteljski. Tea se već pomalo navikla na mene, a Hana je uvijek bila moja maza. Živio sam za baš te trenutke.
"Tko ima zašto zbog kojeg živi, može se nositi s gotovo bilo kojimkako"opet Friedrich Niche
ponedjeljak, 01.09.2014.
Ona i ja
Dobio sam novog cimera Miru iz Zadra, neki šutljiv tip. Nisam ni riječi progovorio je sa mnom. Znao je ponekad ispustiti dobro svima poznaio onaj:Aaaaa. Ni jedan pacijent koji je u teškom stanju nije otišao do drugog slova abecede. Samoglasnici ili / ti pop novom su otvornici su zakon. , Aaaa, eee, iiii, uuu, garant pacijenti uz to mislima nadodaju neku sočnu psovku.
Bar sam ja tako.Aaaa bi bilo boli , daj brufen 600mg. Eee bi bilo upišao sam se ili usrao; dođi me podaprati.Iii bi bilo posaugaj me, gušim se.Uuu bi bilo , nema veze sa ustašama ili partizanima; to bi bilo čuđenje tipa zašto se na krevetu pored mene čuje biiiii.Pa ti skuži to deranje ili repanje sa samoglasnicima. To bi bio moj kratki prevoditelj, možda sestrama jednog dana uđe u rječnik.
Došao je 2.5.Samo jednom se ima 30 godina. Pečenka mmm, osjetio sam miris, ali ne i pečenku u ustima. Došla je supruga sa Teom, donijela mi je sat i parfem. Kasnije toga dana su mi došli mama i tata sa Hanom, koji su mi donijeli teksas jaknu. Hana mi je nacrtala sliku. Rođendan sa obitelji neprocjenjivo. Torta je bila opet taj skriveni šlag.
Počeo sam hodati napravio sam krug po hodnicima neurologije(N2). Inspiracija je bila Hana. Zatvorio bi oči i zamišljao nju kako me čeka na kraju hodnika. Ona bi me napumpala nekim adrealinom i ne ljudskom snagom, za mene u tome trenutku. Metar po metar uz bolove došao bi do Hane, iako nje nije bilo. Strašno je važno kod bolesti naći motiv.
Postavljao sam si sitne ciljeve. Rođendan je prošao, društvo mi je pravila supruga od Mire. Imao sam teksas jaknu, bio sam ćelav. Takav sam išao u šetnju, u park. Šetnja je bila kad te voze u kolicima. Opasan sam bio lik;samo su lanci falili, još sam tatu nagovorio da mi ide uplatit 200kn u kladionicu na jedan siguran par. Naravno izgubio sam!
Jedne večeri mi je došao prijatelj Damir sa bratom iz Osijeka. Nisam ga očekivao, liječnik je po struci, ali sve jedno bilo mi je drago kad je došao. Miro je sam spavao. Došla je logopedica Dunja sa nekom svijećom, ali on nije davao reakcije.
Dok si u stanju nekog duhovnog lera u bolnici,kao u mome slučaju. Fokusiraš se na jednu točku. Koncentracija mi je bila ravna nuli. Moždani te učini drugom osobom.. Sam sebi budeš naporan.
Ja bih trčao, jeo. . Pitaš se da li si pred zidom. Zašto je Bog odlučio da to sve preživim?Da li i ja to želim. Ne znaš što ti nosi slijedeća minuta, sat ili godina. Misliš o tome samo da mi je pomaći taj palac. Ljudi, lažni prijatelji nestaju jedan po jedan i shvatiš da je oko tebe sve bila fikcija. Nekako život ti se svodi na onaj prije i nakon toga groznog stanja u kojem sam bio.
Sa druge strane ljudi imaju svoje probleme, svoje živote, pa tko sam ja da ih opterećujem?. U tim trenutcima moja obitelj se podredila meni . Supruga najviše. Radost je u sitnicama. Mislim da svatko od nas ima svoj prag tolerancije.J oš sam prošle godine otišao u bolnicu, kad je padao prvi snijeg. Sad se priroda budila, poplave su se smirile.Ja bi kući. Doktorica je skužila da sam u onoj stvari i poslala me kod psihologa . Mislio sam da moraš biti lud da ideš kod psihologa, ali ispao je to ugodan razgovor.
Vanja netko ti je došao iznenađenje nisam ti htjela reći. Došli su mi Antun i Lidija iz Požege i Igor i Sabina. Zbog mene toliki put? Idemo na piće. Idem gledati kako drugi piju. Bio sam presretan što su mi moji prijatelji došli, a pogotovo što nisam očekivao. Hrvoje je dolazio stalno, a kum se pripremao za svoje svatove, na kojima sam ja trebao biti kum.
Nakon popijenog ili ne popijenog soka supruga me vratila u sobu. Miro je bio miran. Ona je otišla i došla je sestra mjeriti tlak.Čuo sam pumpanje tlakomjera .Isuse on je mrtav, nema tlak. Trka opet, nisu ga oživili, da skratim. Jadan Miro, mrtvom su mu mjerili tlak i to više puta! Pored mrtvog čovjeka ja sam jeo šlag, a nisam imao pojma. supruzi sam poslao poruku. Taman se tome Miri se trebala vratiti supruga i Zadra, a on je umro. Da li želiš u drugu sobu?Ne, već sam znao rutinu. Sad ću ležati dva sata u sobi sa mrtvim čovjekom.
Strah od smrti i svega postao mi je nepoznat pojam. To mi je bio zadnji cimer za sada izvezen iz sobe sa prednjim nogama naprijed. Ja sam tu da preživim i da odem kući pješke. Malo je ipak predaleko pješačiti.
Rod joj ne znam, u svakom slučaju je pokvaren do bola. Neću joj dati da me više zajebava i ponižava. Ne želim, da me uništi, načela me je, ali udarit ću kontru. Ne bude me više zajebavala.
Budem ja nju zajebavao Nećeš hodati, e hoću!
Nećeš jesti! Ma mani me se bolesti ili odj., od mene! Tko sam ja komunicirao sa bolesti. Ona je sa mnom htjela biti na ti .Svoga suparnika poštujem, kao Muhhamad Ali uvijek sam sa njom bio na Vi, jer je to bila samo jednostrana privlačnost. Dobila je pola moga tijela, ali dalje ne dam!
Jedno jutro je došao novi vozač, jer je moj vozač Branko dobio batina. Došao je novi cimer, internist po zanimanju.Sa njim je ona pokušala biti na ti, ali se nije dao
Imali smo zajedničku zanimaciju. Gledanje Spu nogometu u JAR-u. U Južnoafričkoj Republici nogomet nije zamisliv bez vuvuzela. Te duge, tanke trube prodornog zvuka pomažu u stvaranju dobre atmosfere na stadionima. Ali ljudima osjetljivijih živaca one i smetaju. Samo sam čuo kako trubi iz tv-a.
