Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

srijeda, 03.09.2014.

Malo depresije

O čemu sam razmišljao u bolnicama do sada?Iznad mene jr bio neki trokutasti držač za ruke. Uvijek kad bi se zakašljao hvatao bi njega desnom rukom i dok bi padao natrag na jastuk…., brže bolje bi tražio posudu da pljunem u nju.
Konfucije i njegovo učenje se zasnivaju na tri koncepta:čovjekoljublja, ispravnosti i rituala: iako mi je prije njegovo učenje odgovaralo. Sve je suprotno kad si u stanju borbe za sebe.
U bolnicama kao pacijent sam prije svega imao konfuzan tok misli .U tim trenutcima više mi je odgovarala ona od Nichea: "Što me ne uništi, čini me jačim" .

Život, izgubiti ga, ma zaboli me ona stvar. Puno puta sam pomislio gdje tome kraj i da sam tome stanem na kraj. Suicidalan nisam, a da sam razmišljao o tome jesam. Onda bi pogledao ono pismo od Hane .“Tata jedva čekamo da dođeš kući i da igramo onu špijunsku igru, volim te najviše“Te 2009 sam još u 10 mjesecu kupio djeci poklone i tu igru koju nisam skužio do danas kako se igra.
Odustati od borbe, pa ne pada mi na pamet. Nisam dopustio doktorima da me srede, pa neću ni crvićima da me pojedu, je naprosto nisam jestiv.
Ne dam se ja ću to preživiti. Desnu ruku neću dići na sebe, kad već ne mogu lijevu.
U petak je doktorica u viziti mi rekla:Da će pisati da mi još za dva mjeseca produže toplice“…, Molim Vas ja bi kući. U ponedjeljak ću ti reći što sam odlučila.
Došla je subota i supruga kod mene sa Teom. Idem u kuću i to autom. Došla je supruga po mene. Stavila je teu u sjedalicu, pa kolica u prtljažnik . Po propisima Teu i mene je vezala. Moji mama i tata su došli taj vikend sa Hanom. Napokon obitelj na okupu. Kao pravi Bosanac koji sa Bosnom nema veze, našao sa cd od Halida i pjesmu Poljem se širi miris ljilana. Naravno otvorili smo prozor, pojačali muziku i tako se vozali po Krapinskim toplicama. Koji likovi!
Kuća je bila prelijepa. ObIšli smo sobu, otuširali se, fotografirali obiteljski. Tea se već pomalo navikla na mene, a Hana je uvijek bila moja maza. Živio sam za baš te trenutke.
"Tko ima zašto zbog kojeg živi, može se nositi s gotovo bilo kojimkako"opet Friedrich Niche

03.09.2014. u 09:59 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo