Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
Dobro je čistim se od cigareta, to mi je bilo logičko objašnjene. Logopedica, njezin posao je bio čačkati mi po grlo sa onim vibrafonom. Pomislio sam da će mi uvaliti još da glumim u nekom gay nastavku Dubokog grla.. Duboko udahni i reci aaa, pa onda ostale samoglasnike ili/ ti otvornike.
Čitanje naglas, kad mi je dala neki mjesečnik i rekla čitaj naglas. Sebe sam se uplašio kako čitam i koji mi je to napor.
Taj dan sam bio sav rastresen . Poslije toliko školovanja, ni čitati više ne znam…, morao sam podijeliti sa suprugom. Ona je tad više vjerovala u mene nego ja sam u sebe. Nisam u stanju prebrojati ljude u sobi, loše naglas čitam, kad pričam umorim se, kao da sam sprintao sto metara..
Ispred mene je bilo ogledalo. Kad bi pričao isti Tuđman. On je je imao manju, a ja imam veću facioparezu lijeve strane lica. Nakon te moje konstatacije ujutro su me pozdravljali sa: Dobro jutro predsjedniče, naravno odmah bi nabacio svoj paretični osmijeh. Svakakve gluposti i poredbe ti padaju tamo na pamet.
Otkrio sam i Listerin za ispiranje zubiju, onaj zeleni. Bio sam opsjednut sa tim endokartisom i tom pakterijom , koji je krenio od zuba.Posuda je dodatno bila zelena od toga. Volio sam i one bioaktive, od šumskog voća…, naravno i šlag. Sve su mi to to supruga, moji roditelji i posjete krijumčarile u sobu.
Smjesa toga svega nakon moga pljuvanja je u najmanju ruku bila ogavna., jer više od pola nisam mogao progutati.. Točio sam se na sondu, a šprica je bila pumpa, a sonda crijevo. Potrošnja mi je svakim danom bila sve veća, a usta skoro zaboravljeni objekt u lancu prehrane. Žvakao sam žvake, nije bilo panike šta ako je progutam, jer gutati nisam mogao. Probao bi ja progutati, ali bi večćna odmah išla van, a dio bi valjda prošao , to me je tješilo.
Krajnje grozno i od mene, svaki dan sam slao poruku da mi to kupi. Jedan dan je supruzi bankomat progutao karticu od Zabe. Slijedila je potraga za karticom. Nestala je nađena, kod servisa bankomata.
