Brest pod Učkom – visoravan na rubu Ćićarije
Brest pod Učkom (47 stanovnika – 2021. g.) je naselje u Općini Lupoglav do kojeg, iz Lupoglava, vodi cesta L50083. Smjestilo se na stepeničastoj visoravni južnog ruba Ćićarije gdje se nekada nalazila prapovijesna gradina Galimbreg. Naselje se nazivalo i Kraljevim Brestom jer je, za razliku od Bresta (pod Žbevnicom), bio na habsburškom teritoriju. Naselje je naseljeno u 15. i 16. stoljeću Vlaškim stanovništvom (Istrorumunji). U 16. i 17. stoljeću je zbog ratova naselje je opustošeno. Nakon Uskočkog rata (1615.-1618. godine) naseljeno je s izbjeglicama koje su bježale pred Osmanlijama.
Šetnju naseljem Brest pod Učkom smo započeli na šljunčanom parkiralištu ispod mjesnog groblja. Od parkirališta smo krenuli betonskim stepenicama prema mjesnom groblju Brest pod Učkom na kojem se nalazi jednobrodna crkva sv. Križa. Crkva sv. Križa je izgrađena u 17. stoljeću na mjestu starije crkve. Na pročelju je preslica koja ima dva okna i jedno zvono. U unutrašnjosti crkve je oltar iz 1710. godine te zidne slike iz 1909. godine. Spustili smo se nazad stepenicama do ceste L50083 na kojoj smo skrenuli desno. Nakon sedamdesetak metara smo stigli do raskršća na kojem je raspelo. Nastavili smo ravno i nakon pedesetak metara stigli do slijedećeg raskršća na kojem smo skrenuli lijevo. Prošli smo preko mosta koji premošćuje potok i došli do središnjeg dijela naselja Brest pod Učkom. Tu se nalaze najstarije kuće u naselju. Uskom ulicom smo nastavili ravno,... ...prošli pored boćališta te stigli do zgrade nekadašnje škole i... ...kapelice sa zvonom na pročelju. Nastavili smo još stotinjak metara dalje ulicom, sve do kraja asfalta, nakon čega smo se vratili nazad na cestu L50083. Skrenuli smo desno i nakon pedesetak metara stigli do korita Rušanskog potoka. Šetnju naseljem Brest na Učki završili smo tako da smo se vratili do šljunčanog parkirališta ispod groblja. Karta naselja Brest pod Učkom s posjećenim lokacijama. Dužina rute 1,49 km. |
Lupoglav – željezničko čvorište ispod dva kaštela
Lupoglav (298 stanovnika – 2021. g.) je naselje i sjedište istoimene općine (836 stanovnika – 2021. g.). Ime naselja je hrvatska izvedenica od "lepo glav" što bi značilo lijepo brdo. Nedaleko od naselja je čvor Lupoglav (A8) gdje počinje cesta D44 koja vodi kroz naselje i nakon pedesetak kilometara završava u čvoru Nova Vas (A9). Današnje se naselje razvilo tijekom 19. i 20. stoljeća, osobito nakon izgradnje željezničke pruge.
Obilazak Lupoglava smo započeli na željezničkom kolodvoru Lupoglav. Lupoglav je naselje poznato kao željezničko čvorište, tu se s pruge Pula – Divača (puštena u promet 20. rujna 1876.) odvaja pruga prema luci Bršica (puštena u promet 30. prosinca 1951.). Kada je 1966. godine ukinuta pruga Kanfanar – Rovinj ostalo je jedino željezničko čvorište Istarskih pruga. Kako Istarske pruge nisu direktno povezane (samo preko Republike Slovenije) s ostalom hrvatskom željezničkom mrežom, autobus Hrvatskih željeznica povezuje kolodvore u Lupoglavu i Rijeci. S kolodvora smo krenuli prema cesti D44 na kojoj smo skrenuli lijevo. Pedesetak metara dalje, s lijeve strane ceste, na autobusnoj stanici nalaze se dvije poučne ploče s fotografijama i geografskim kartama. Na jednoj piše o Lupuglavu, dok na drugoj o planinarskim putovima i pješačkim stazama na području Ćićarije i Učke. Nastavili smo dalje i nakon 250 metara skrenuli lijevo na cestu Ž5014 koja vodi prema Lanišću. Na toj cesti, tristotinjak metara dalje, nalazi se Kaštel Brigido oko kojeg je izgrađen Lupoglav. Kaštel Brigido, u baroknom stilu, je dao izgraditi Pompeo IV. Brigido (1729. - 1811.) krajem 18. stoljeća. Taj kaštel je jedan od najvećih istarskih ladanjskih dvoraca. Sastoji se od dvokatne palače pravokutnog tlocrta te vanjskih bedema utvrđenih niskim ugaonim kvadratnim kulama. Na sjeverni su zid s unutrašnje strane bile naslonjene dvije građevine od kojih je jedna vjerojatno služila kao zatvor. Na pročelju su jednostavni pravokutni prozori, a raskošno je bio obrađen samo glavni kameni ulaz. Prizemlje palače je imalo gospodarske sadržaje (skladište, vinski podrum, kuhinja…), a prostorije na katu bile su namijenjene stanovanju. Krajem 19. stoljeća je uz istočni obrambeni zid dozidana štala. Nakon Drugog svjetskog rata je nacionaliziran i u sljedećih pedesetak godina postupno propada. Drvene grede i krovna konstrukcija su se dijelom urušile pa su geometrijske stropne štukature i zidne freske tek dijelom uočljive. Malo dalje od kaštela smo primijetili slavinu i betonska korita koji su bili suhi. Nastavili smo dalje cestom Ž5014 još dvjestotinjak metara sve do raskršća s cestom L50083 koja vodi u naselje Brest pod Učkom. Na raskršću se nalazi poučna ploča o planinarskim putovima i pješačkim stazama na području Ćićarije i Učke kakvu smo vidjeli i u Lupoglavu. Skrenuli smo desno na cestu L50083 i ubrzo primijetili, s lijeve strane ceste, dine od lapora slične onima koje smo vidjeli u "Istarskoj pustinji". Stotinjak metara dalje, na lijevoj strani ceste, prošli smo pored betonskog bazena koji je poprimio floru i faunu lokve. Nastavili smo cestom L50083 koju smo napustili nakon 750 metara tako što smo skrenuli lijevo, uzbrdo prema mjesnom groblju Lupoglav koje se nalazi u zaseoku Mariškići. Na groblju se nalazi jednobrodna crkva Blažene Djevice Marije sv. Krunice. Crkva Blažene Djevice Marije sv. Krunice izgrađena je 1691. godine, ali je izvorni izgled izgubila u obnovi 1964. godine. Na pročelju crkve je trijem iz 17. stoljeća na kojem je zvonik visok 12 metara. Izašli smo s groblja sa sjeverozapadne strane te skrenuli desno na stazu s crveno bijelom markacijom. Na više mjesta je vidljivo da staza prati jednu staru prometnicu. Najljepši dio staze mi je kada se prolazi između stijena. Stazu smo nakratko napustili tako što smo skrenuli desno i posjetili kapelicu koja je podignuta nekoliko metara ispod staze. Možda je podignuta na mjestu gdje se nalazila crkva sv. Stjepana, podno kaštela Mährenfels. Malo dalje od kapelice je litica s koje se pruža lijep pogled na Učku. Vratili smo se nazad na stazu te nastavili uzbrdo. Ubrzo smo stigli do oznake na kamenu na kojem je putokaz za "VIDIKOVAC". Nastavili smo uskim puteljkom uzbrdo u pravcu putokaza. Puteljak vodi kroz vegetaciju i jedva vidljive ostatke nekadašnjeg kaštela Mährenfels (spominje se i kao Ober-Lepoglau ili Oberdorf). Na kraju se uspon isplatio. Došli smo na vrh stijene s koje se pruža pogled prema naselju Lupoglav. Vratili smo se nazad na stazu te nastavili dalje i prvom prilikom skrenuli lijevo te stigli do najbolje vidljivog djela nekadašnjeg kaštela gdje smo i završili obilazak. Prvi pisani tragovi Lupoglava su iz 1064. godine pod imenom Lompaga u darovnici kralja Henrika IV., dok se kao Castrum de Lupoglau spominje 1264. godine. Tada ga je akvilejski patrijarhat dodjelio Pazinskoj grofoviji. Kaštel Mährenfels je bio gotički, koji je potom pregrađen u duhu renesansnoga vojnog graditeljstva. Kaštel je bio ovalnog tlocrta i na vrhu nepristupačne stijene koja je gorskim sedlom odvojena od masiva Ćićarije. Pristupalo mu se iz doline vijugavim cestom do vanjskog plašta zidina, a ulazilo kroz polukružna vrata. Stara cesta je vjerojatno prolazila istom dionicom kao i današnja. Malo toga se sačuvalo jer se materijal koristio za izgradnju prije posjećenog kaštela Brigido. Karta s posjećenim lokacijama. Dužina rute 3,03 km. |
Od Ponte Portona nizvodno rijekom Mirnom do nekadašnje luke Baštije
Ponte Porton (Ponteporton, Porte Porton, Vela Vrata - latinski Portorium) se nalazi na cesti Ž5209 (vrh Lima, D75 – Kaštel, D510) između Buja (oko 10 km jugoistočno) i Vižinade (oko 6 km sjeverno). U Ponte Portonu (doslovno značenje - Most Vrata) danas se nalazi važno raskršće cesta Ž5209 i D44 (čvor Nova Vas, A9 - čvor Lupoglav, A8) te je tu cestovni most koji premošćuje rijeku Mirnu. Most je vjerojatno postojao već u rimsko doba kad je tuda prolazila Flavijevska cesta (Via Flavia). U srednjem i ranom novom vijeku cesta je izgubila na važnosti, ali je obližnja luka Baštija bila krajnja točka do koje su uzvodno Mirnom doplovili veći brodovi. Teret se tu prekrcavao na manja plovila ili je dalje cestom išao prema Bujama, Grožnjanu, Kostanjevici, Završju, Livadama, Buzetu i Vižinadi.
Cijelo područje koje ćemo posjetiti administrativno spada pod naselje Bijele Zemlje, Općina Grožnjan. Početak šetnje je na parkiralištu pored jedinog objekta u Ponte Portonu, koji danas ima funkciju ugostiteljskog objekta, a kraj je na lokaciji na kojoj se pretpostavlja da je bila luka Baštija. Cestom Ž5209 smo krenuli prema jugu, došli do kružnog toka na kojem smo nastavili prema jugu i nakon pedesetak metara skrenuli desno na makadamsku cestu. Cesta vodi nizvodno uz desnu obalu rijeke Mirne. Nakon 1,5 kilometra stigli smo do jednobrodne crkve sv. Marije od Baštije. Nekada je od crkve vodila hodočasnička cesta do nekadašnjeg samostana (današnja crkva sv. Marije na Božjem polju). Crkva sv. Marije od Baštije je četvrtastog tlocrta, s malom preslicom na pročelju i trijemom poduprtim stupovima. Crkva je izgrađena u 14. stoljeću, a obnovljena je 1610. i 2000. godine. U zadnjoj obnovi su otkriveni stariji zidovi i temelji znatno niži od sadašnje razine, što dokazuje da je bila uzdizana zbog plavljenja. U unutrašnjosti crkve, na oltaru je bila pala s likom Majke Božje. Crkva je bila važno mjesto okupljanja za tadašnje mornare i okolno stanovništvo. Stotinjak metara nizvodno navodno se nalazila luka Baštija. Nekadašnja grožnjanska luka je dobila naziv po obrambenoj kuli koju su podigli Mlečani (bastia). Predstavljala je važno mjesto za utovar i istovar robe u srednjem i novom vijeku o čemu svjedoči i Tarifarnik iz 1726. godine uklesana na kamenu ploču na trgu u Vižinadi. Nakon što je Mletačka Republika 1797. godine propala, kanali su se prestali održavati, a livade su se pretvorile u močvare. Zavladala je malarija. Tek je 1930-ih bonificirana dolina i isušena močvara i time je iskorijenjena malarija i omogućeno ponovno obrađivanje veliki plodnih površina. Riječni promet je prestao razvitkom cestovnog prometa. Postoji jedna legenda koja je povezana s lukom. Legenda govori kako je Madona plovila rijekom Mirnom u bačvi. Došavši ispred lokacije luke na rijeci Mirni jednostavno je izgovorila "basta“ (dosta) i otuda ime Bastija ili Baštija. Danas se na mjestu nekadašnje luke Baštija nalazi ograđeno područje u kojemu je umjetni bazen i vjerojatno služi za oborinske vode. Karta s posjećenim lokacijama. Dužina rute 2,00 km. |
Antenal – na ušću rijeke Mirne
Na cesti D75 (Pula – Plovanija), oko dva kilometra istočno od naselja Novigrad, na ušću rijeke Mirne u Jadransko more nalazi se naselje Antenal. Naselje Antenal je prema popisu iz 2021. godine imalo 129 stanovnika i administrativno spada pod Grad Novigrad. U doba Rimljana ovdje je bila važna luka. Danas se sa zapadne strane ceste D75 nalazi kamenolom.
Kada se približava Antenalu najviše dolazi do izražaja nekadašnji dimnjak ciglane i vapnare koja je tu poslovala od 1483. godine pa sve do nedavno. Šetnju smo započeli ispod dimnjaka u bivšem krugu nekadašnje ciglane i vapnare. Dimnjak, koji je zaštićeni spomenik industrijske arhitekture, u cijelosti je obnovljen i saniran u lipnju 2011. godine. Većim dijelom je izgrađen od kamena, jedino je njegov vrh sazidan od cigle. Taj cigleni dio, koji je svojevrsna kruna, bio je najviše oštećen te je u potpunosti srušen i ponovno sazidan. Na vrhu dimnjaka je postavljen jarbol na kojem se vijori zastava Grada Novigrada. Nastavili smo dalje makadamskom cestom prema istoku i ubrzo stigli do ceste D75 na kojoj se pedesetak metara dalje nalazi most Antenal. Most je renoviran i njegovo otvorenje je bilo 3. prosinca 2007. godine. Nekadašnji pokretni most nakon spomenute renovacije se više ne može dizati. Cestu D75 smo odmah napustili tako da smo krenuli uskom asfaltiranom cestom prema sjeveroistoku i ušli u područje ušća najduže istarske rijeke Mirne, koja je duga 52,8 kilometara. Sustav laguna ušća rijeke Mirne i obližnje Tarske vale (ukupne površine od 465 hektara) važna je lokacija za seobu, prezimljavanje i gniježđenje ptica vodenih staništa te bi uskoro trebalo postati posebni ornitološki rezervat. Tada bi dobio i formalne okvire za očuvanje velike raznolikosti ptica koje ovdje obitavaju, ali i samog močvarnog područja. Dalje smo nastavili preko mosta koji premošćuje uski kanal koji povezuje jezero Vrh Mirne s ostatkom lagune. Poslije mosta, cesta postaje makadamska i vodi do ceste Ž5209 (vrh Lima – Kaštel) kod Ponte Portona (oko 13 km), a u daljini se može vidjeti 1378 metara dugačak viadukt Mirna na Istarskom ipsilonu (A9). Prije nego što smo se vratili nazad, prošetali smo se još nekoliko stotina metara cestom između rijeke Mirne i jezera Vrh Mirne. Karta naselja Antenal i ušća rijeke Mirne s posjećenim lokacijama. Dužina rute 800 m. |
< | lipanj, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv