Lupoglav (298 stanovnika – 2021. g.) je naselje i sjedište istoimene općine (836 stanovnika – 2021. g.). Ime naselja je hrvatska izvedenica od "lepo glav" što bi značilo lijepo brdo. Nedaleko od naselja je čvor Lupoglav (A8) gdje počinje cesta D44 koja vodi kroz naselje i nakon pedesetak kilometara završava u čvoru Nova Vas (A9). Današnje se naselje razvilo tijekom 19. i 20. stoljeća, osobito nakon izgradnje željezničke pruge.
Obilazak Lupoglava smo započeli na željezničkom kolodvoru Lupoglav.
Lupoglav je naselje poznato kao željezničko čvorište, tu se s pruge Pula – Divača (puštena u promet 20. rujna 1876.) odvaja pruga prema luci Bršica (puštena u promet 30. prosinca 1951.). Kada je 1966. godine ukinuta pruga Kanfanar – Rovinj ostalo je jedino željezničko čvorište Istarskih pruga. Kako Istarske pruge nisu direktno povezane (samo preko Republike Slovenije) s ostalom hrvatskom željezničkom mrežom, autobus Hrvatskih željeznica povezuje kolodvore u Lupoglavu i Rijeci.
S kolodvora smo krenuli prema cesti D44 na kojoj smo skrenuli lijevo.
Pedesetak metara dalje, s lijeve strane ceste, na autobusnoj stanici nalaze se dvije poučne ploče s fotografijama i geografskim kartama. Na jednoj piše o Lupuglavu, dok na drugoj o planinarskim putovima i pješačkim stazama na području Ćićarije i Učke.
Nastavili smo dalje i nakon 250 metara skrenuli lijevo na cestu Ž5014 koja vodi prema Lanišću. Na toj cesti, tristotinjak metara dalje, nalazi se Kaštel Brigido oko kojeg je izgrađen Lupoglav.
Kaštel Brigido, u baroknom stilu, je dao izgraditi Pompeo IV. Brigido (1729. - 1811.) krajem 18. stoljeća. Taj kaštel je jedan od najvećih istarskih ladanjskih dvoraca. Sastoji se od dvokatne palače pravokutnog tlocrta te vanjskih bedema utvrđenih niskim ugaonim kvadratnim kulama. Na sjeverni su zid s unutrašnje strane bile naslonjene dvije građevine od kojih je jedna vjerojatno služila kao zatvor. Na pročelju su jednostavni pravokutni prozori, a raskošno je bio obrađen samo glavni kameni ulaz. Prizemlje palače je imalo gospodarske sadržaje (skladište, vinski podrum, kuhinja…), a prostorije na katu bile su namijenjene stanovanju. Krajem 19. stoljeća je uz istočni obrambeni zid dozidana štala. Nakon Drugog svjetskog rata je nacionaliziran i u sljedećih pedesetak godina postupno propada. Drvene grede i krovna konstrukcija su se dijelom urušile pa su geometrijske stropne štukature i zidne freske tek dijelom uočljive.
Malo dalje od kaštela smo primijetili slavinu i betonska korita koji su bili suhi.
Nastavili smo dalje cestom Ž5014 još dvjestotinjak metara sve do raskršća s cestom L50083 koja vodi u naselje Brest pod Učkom. Na raskršću se nalazi poučna ploča o planinarskim putovima i pješačkim stazama na području Ćićarije i Učke kakvu smo vidjeli i u Lupoglavu.
Skrenuli smo desno na cestu L50083 i ubrzo primijetili, s lijeve strane ceste, dine od lapora slične onima koje smo vidjeli u "Istarskoj pustinji".
Stotinjak metara dalje, na lijevoj strani ceste, prošli smo pored betonskog bazena koji je poprimio floru i faunu lokve.
Nastavili smo cestom L50083 koju smo napustili nakon 750 metara tako što smo skrenuli lijevo, uzbrdo prema mjesnom groblju Lupoglav koje se nalazi u zaseoku Mariškići.
Na groblju se nalazi jednobrodna crkva Blažene Djevice Marije sv. Krunice.
Crkva Blažene Djevice Marije sv. Krunice izgrađena je 1691. godine, ali je izvorni izgled izgubila u obnovi 1964. godine. Na pročelju crkve je trijem iz 17. stoljeća na kojem je zvonik visok 12 metara.
Izašli smo s groblja sa sjeverozapadne strane te skrenuli desno na stazu s crveno bijelom markacijom. Na više mjesta je vidljivo da staza prati jednu staru prometnicu.
Najljepši dio staze mi je kada se prolazi između stijena.
Stazu smo nakratko napustili tako što smo skrenuli desno i posjetili kapelicu koja je podignuta nekoliko metara ispod staze. Možda je podignuta na mjestu gdje se nalazila crkva sv. Stjepana, podno kaštela Mährenfels.
Malo dalje od kapelice je litica s koje se pruža lijep pogled na Učku.
Vratili smo se nazad na stazu te nastavili uzbrdo.
Ubrzo smo stigli do oznake na kamenu na kojem je putokaz za "VIDIKOVAC".
Nastavili smo uskim puteljkom uzbrdo u pravcu putokaza. Puteljak vodi kroz vegetaciju i jedva vidljive ostatke nekadašnjeg kaštela Mährenfels (spominje se i kao Ober-Lepoglau ili Oberdorf).
Na kraju se uspon isplatio. Došli smo na vrh stijene s koje se pruža pogled prema naselju Lupoglav.
Vratili smo se nazad na stazu te nastavili dalje i prvom prilikom skrenuli lijevo te stigli do najbolje vidljivog djela nekadašnjeg kaštela gdje smo i završili obilazak.
Prvi pisani tragovi Lupoglava su iz 1064. godine pod imenom Lompaga u darovnici kralja Henrika IV., dok se kao Castrum de Lupoglau spominje 1264. godine. Tada ga je akvilejski patrijarhat dodjelio Pazinskoj grofoviji. Kaštel Mährenfels je bio gotički, koji je potom pregrađen u duhu renesansnoga vojnog graditeljstva. Kaštel je bio ovalnog tlocrta i na vrhu nepristupačne stijene koja je gorskim sedlom odvojena od masiva Ćićarije. Pristupalo mu se iz doline vijugavim cestom do vanjskog plašta zidina, a ulazilo kroz polukružna vrata. Stara cesta je vjerojatno prolazila istom dionicom kao i današnja. Malo toga se sačuvalo jer se materijal koristio za izgradnju prije posjećenog kaštela Brigido.
Karta s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 3,03 km.
Post je objavljen 21.06.2023. u 21:19 sati.