Viatrix

Pula je najveći grad na istarskom poluotoku s 57.460 stanovnika prema popisu stanovnika iz 2011. godine. Za današnji izgled centra grada najviše je zaslužna Austo-Ugarska Monarhija koja je 1848. godine odabrala Pulu za „prijestolnicu“ Austro-Ugarske ratne mornarice. Broj stanovnika u slijedećih šezdesetak godina je porastao s tadašnjih tisuću na gotovo šezdeset tisuća.



Šetnju mornaričkom Pulom smo započeli ispred Pulske zvjezdarnice koja je utemeljena kao Mornarička zvjezdarnica 1869. godine, jedan od odjela Carskog i Kraljevskog Hidrografskog zavoda Ratne mornarice. Zgrada Hidrografskog zavoda je izgrađena 1871. godine na brežuljku Monte Zaro oko koje je izgrađen park, danas jedan od ljepših gradskih parkova u Puli. Zgrada je najstarija astronomska ustanova na području Republike Hrvatske. Danas je sačuvano samo zapadno krilo nekadašnje zgrade koja je stradala 1944. godine prilikom anglo-američkog bombardiranja. Najslavnije je dane Mornarička zvjezdarnica imala pod ravnanjem astronoma Johanna Palise (Opava, 6. prosinca 1848. - Beč, 2. svibnja 1925.) od 1872. do 1880. godine. Tih godina je s njenih teleskopa otkriveno 28 planetoida te je postala svjetski poznata.



Brežuljak Monte Zaro se nalazi pored samog središta grada Pule i na njemu se nalazilo Veliko rimsko kazalište (1. st.) koje je primalo oko 4.000 gledatelja, a njegovi ostaci su iskorišteni u srednjem vijeku za izgradnju zgrada i za izgradnju pulskog Kaštela u 17. stoljeću.



Monte Zara se pruža pogled prema spomenutom kaštelu, crkvi sv. Franje Asiškog te brodogradilištu Uljanik koji je osnovan 1856. godine kao brodogradilište ratne mornarice Austro-Ugarske Monarhije.



Od zvjezdarnice smo se stepenicama spustili do fontane gdje se od 1877. do 1920. godine nalazio spomenik viceadmiralu Tegetthoffu.



Na dnu slijedećih stepenica smo skrenuli lijevo, potom prvom prilikom desno i stigli do druge fontane. Od fontane smo krenuli lijevom stazom i kada smo stigli do Stuba Branka Črnca – Tuste (pokojni pjevač grupe KUD Idijoti) skrenuli smo lijevo i spustili se stubama na Boškovićev uspon na kojem smo skrenuli desno.



Boškovićevim usponom smo stigli do Dobriline ulice gdje se nalazi jedna od najljepših zgrada iz doba Austro-Ugarske Monarhije, Doma hrvatskih branitelja, izgrađenog 1872. godine i tada je nosio ime Mornarički kasino (Marine-Kasino in Pola).



Dobrilinom ulicom smo krenuli prema zapadu i nakon tridesetak metara stigli do raskršća na kojem se nalazi Zgrada centralne pošte izgrađena 1933. godine i predstavlja najznačajnije ostvarenje talijanskoga racionalizma u Istri.



Na raskršću smo skrenuli lijevo na Arsenalsku ulicu. S desne strane ulice je visoki zid brodogradilišta Uljanik, dok su s lijeve strane strme stijene u kojima su probijena skloništa tunelskog tipa.



Nakon što smo prošli ispod plavog metalnog mosta koji povezuje brodogradilište s takozvanom Uljanikovom Kasarnom (Mornarička vojarna izgrađena 1856. godine pod utjecajem bečkog romantičnog historicizma), skrenuli smo desno na Bečku ulicu koju ubrzo napuštamo i nastavljamo Ulicom Svetog Polikarpa koja nastavlja uz zid brodogradilišta.



Na jednom dijelu Ulice Svetog Polikarpa, s lijeve strane, nalaze se ulazi u skloništa, a najzanimljivija je "dvokatnica" "isklesana" u stijeni.



Malo dalje, s lijeve strane ceste, nalazi se stepenište koje vodi do župne crkve Gospe od Mora, poznatije kao Mornarička crkva.



Popeli smo se stepeništem, koje nestrpljivo očekuje obnovu, do Mornaričke crkve. Crkva je izgrađena na brežuljku Sveti Polikarp 1898. godine, a stil gradnje je mješavina neobizantizma i neoromanike. Izgrađena je od naizmjeničnih redova bijelog istarskog kamena s otočja Brijuni i rumenog mramora vađenog u kamenolomima u okolici Brtonigle i Oprtlja. Uz crkvu se nalazi zvonik visok 28 metara koji ima pet zvona, a na vrhu se nalazi brončani kip anđela s raširenim krilima. Postoj anegdota vezana uz crkvu koja govori da je car Franjo Josip na svečanoj inauguraciji zagrebao mramorni stup, na što su ga prisutni priupitali zar mu se crkva ne sviđa. Na to je car odgovorio: "Provjeravam samo je li ispod zlato, s obzirom na to koliko me gradnja crkve koštala".



Pored crkve, s jedne strane, nalazi se sidro na kamenom postolju, a na drugoj kip blažene Majke Terezije koju je 2010. godine Općina Centar Skopje poklonila Gradu Puli.



Nastavili smo Ulicom Rikarda Katalinića Jeretova prema zapadu. Na raskršću Ulice Rikarda Katalinića Jeretova s ulicom Ljudevita Posavskog nalazi se Spomenik u povodu prvog bombardiranja Pule (9. siječanj 1944. Godine) koji je postavljen 2014. godine.



Nastavili smo dalje Jeretovom ulicom prema zapadu još nekih četiristotinjak metara, te stigli do Mornaričkog groblja.



Mornaričko groblje je spomen groblje i jedno je od najvećih vojnih groblja u Europi. Uređeno je i obnovljeno 1990. godine. Groblje je otvoreno 1862. godine, ima površinu oko 22 tisuće kvadratnih metara, a prema podacima pokopano je oko 150.000 ljudi. Na groblju se nalazi crkva sv. Nikole, zaštitnika pomoraca.



Nakon obilaska groblja izašli smo na Ulicu Stoja i skrenuli lijevo. Potom smo na kružnom toku skrenuli lijevo na Ulicu Veruda.



Oko pedesetak metara od kružnog toka skrenuli smo desno na stazu koja vodi na kupalište Valkane. Kupalište u uvali Zelenika je izgradila vojska Austo-Ugarske Monarhije 1914. godine za svoje oficire. Kompleksa danas nema jer je stradalo prilikom bombardiranja u Drugom svjetskom ratu.



Na jugoistočnoj dijelu kupališta stepenicama smo se popeli na poznato obalno pulsko šetalište Lungomare. Šetališne je dugo oko dva kilometra, a proteže se između borove šume (Pinus halepensis) i stjenovite morske obale.



Na samom ulazu u lijevi zavoj spustili smo se do mora da pogledamo zanimljivu formaciju u stijenama nazvanu Kraljevske stolice.



Na sredini šetnice nalazi se Gortanova uvala. Uvala je dobila ime po Vladimiru Gortanu (Beram, 7. lipnja 1904. - Pula, 17. listopada 1929.), antifašistu, koji je streljan u ovoj uvali. U uvali se nalazi spomenik podignut Vladimiru Gortanu.



Lungomare završava u uvali Soline (Valsaline) gdje se nalazi kupalište Mornar.



Nakon kratke stanke, od kupališta smo krenuli Ulicom Valsaline prema sjeveru. Kada smo došli do raskršća s Ulicom Veruda nastavili smo ravno i Palladiovom ulicom došli do Trga kralja Tomislava.



Trg kralja Tomislava je ujedno i središte gradske četvrti Veruda, a uređen je 2017. godine.



Od trga smo krenuli na sjever Širolinom ulicom, te na raskršću s Ulicom Pina Budicina skrenuli lijevo. Na slijedećem raskršću smo skrenuli desno u Ulicu Alda Negrija.



U Ulici Alda Negrija nalazi se zgrada nekadašnje Mornaričke bolnice koja je izgrađena 1861. godine.



Nastavili smo dalje Negrijevom ulicom sve do raskršća s Ulicom Grada Graza. Na raskršću smo skrenuli desno i stigli do Mornaričkog trga.



Na Mornaričkom trgu se nalazi Mornarički park koji je izgrađen 1863. godine i bio je prvi planirani gradski park u Puli. Zanimljivo je da se na centralnoj parkovnoj rondeli nalazila devet metarska rostralna kolumna (monumentalni stup dekoriran stvarnim ili simboličkim rostrumima /oblik pramca ratnih brodova/ sa zarobljenih neprijateljskih brodova) podignuta u znak zahvalnosti nadvojvodi Maksimilijanu. 1919. godine stup je demontiran i odvezen u Veneciju, gdje se nalazi i dan danas (Javni vrtovi – Giardini Pubblici).



Kada smo došli do sjeveroistočnog dijela parka izašli smo na Besenghiijevu ulicu, nasuprot ulaza u takozvanu Uljaniikovu Kasarneu te skrenuli desno.



Na slijedeća dva raskršća skrenuli smo lijevo i Ulicom Ljudevita Gaja krenuli prema sjeveroistoku. Ulicom smo prošli, s lijeve strane, pored bivše vojarne Karlo Rojc, koja je danas društveni centar.



Na kraju Ulice Ljudevita Gaja se nalazi ulaz u park Monte Zaro. Ušli smo u park i šetnju završili ispred Mornaričke zvjezdarnice.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 7,11 km.

Cesta Ž5136 povezuje kružni tok s cestom Ž5119 (Prodol/D66/-Krnica-Šegotoći-Pavičini-Kavran-Šišan-Ližnjan-Medulin-Pomer-Valbonaša-Pula) i Premanturu. Oko dva kilometra od kružnog toka, cestom Ž5136, dolazi se do šljunčane plaže Šćuza.



S plaže, s koje se pruža lijep pogled na Medulin, krenuli smo prema sjeverozapadu puteljkom koji vodi uz cestu Ž5136.



Dvjestotinjak metara od plaže stigli smo na rt Brigi. S rta takozvani „most Pomer“ "premošćuje", tj. razdvaja, Medulinski zaljev s njegovim najzapadnijim dijelom, zaljevom Šćuza (Ribnjak) koji je zatvorena obalna laguna povezana s ostatkom Medulinskog zaljeva s dva otvora.



Uputili smo se preko mora „mostom“, na čijem početku se nalazi skulptura galeba u preletu, te stigli na drugu stranu zaljeva.



Kada smo ponovno stali na kopno, skrenuli smo lijevo, prošli uz zapadni rub park šume Pomer te ušli u naselje Pomer.



Naselje Pomer administrativno pripada Općini Medulin te je 2011. godine imalo 462 stanovnika. Pomer se spominje kao jedno od naselja koja su s Pulom prisegnula na vjernost Veneciji 1149. godine.



Kada smo ušli u naselje, krenuli smo ulicom koja vodi na sjever. Nakon tristotinjak metara smo stigli do župne crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije.



Župna crkva u kojoj se nalaze brončani raspel (15. st.), kip bogorodice (16. st.) te slika Pohođenja Elizabete (17. st.) izgrađena je u 14. stoljeću, a obnovljena u 17. stoljeću.



Pored crkve se nalazi raskršće s ulicom koja vodi do romaničke crkve sv. Foške iz 6. stoljeća. U crkvi se nalaze barokni drveni oltar i gotički kip.



Nakon što smo posjetili crkvu sv. Foške, nastavili smo ulicom dalje uz župnu crkvu Pohođenja Blažene Djevice Marije.



Krajnji cilj ove šetnje bila nam je romanička crkva sv. Flora koja se nalazi na mjesnom groblju udaljenom oko 250 metara od župne crkve.



Crkva sv. Flora je jednobrodna građevina s istaknutom apsidom. Izgrađena je u 4. stoljeću, a pregrađena potkraj 17. stoljeća. Crkva je oslikana s tri sloja fresaka. Najstarije freske su romaničke, a najmlađe s kraja 15. stoljeća.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,75 km.

Sutivanac je naselje koje obuhvaća devet zaseoka: Grgeci, Rapanji, Bašići, Medančići, Dolica, Cvitići, Varoš, Risi i Gorica. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, naselje je imalo 347 stanovnika i samim time je najveće naselje, po stanovništvu, u Općini Barban. Do naselja se može doći cestom L50112 (Ž5077-Ž5079) iz pravca Barbana (Ž5077) te L50117 (Ž5077-L50115) iz pravca Žminja, preko Cera. Oko kilometra od raskršća (L50112, L50117 i L50115) cesta L50115 stiže u zaseok Cvitići, koji je ujedno i središte naselja Sutivanac.



Šetnju smo započeli u središtu naselja Sutivanac gdje se nalaze nogometno igralište i župna crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije ispred koje se nalazi stablo ladonje koje se može naći u središtima istarskih naselja.



Župna crkva je izgrađena u 18. stoljeću na mjestu starije crkve. Crkva ima karakteristični trijem i preslicu i detaljno je obnovljena 2007. godine.



Od crkve smo krenuli prema jugu, preko zaseoka Dolica...



i Medančići, te smo nakon 1,5 kilometra stigli do mjesnog groblja.



Na mjesnom groblju se nalazi romanička crkva sv. Ivana Krstitelja (nekadašnja župna crkva) koja se prvi puta spominje 1012. godine kao posjed akvilejskih patrijarha. Naselje (područje) Sutivanac je dobilo ime po toj crkvi.



Na području groblja se nekada nalazilo podgrađe obližnjeg feudalnog kaštela od kojeg je ostala samo crkva sv. Ivana Krstitelja.



Od groblja smo nastavili šumskim putem prema jugu u nadi da ćemo naći neke ostatke kaštela. Kaštel je bio poznat pod imenom Svetog Ivanca nad Rašom (talijanski San Giovanni d'Arsa). Izgrađen je na mjestu prapovijesne gradine na nadmorskoj visini od 250 metara. Područje Sutivanca je bilo u sklopu gospoštije Lupoglav nekoliko stoljeća počevši od 14. stoljeća.



Šumskim putem smo prošli oko 250 metara. Prošli smo pored kamenog pojilišta i stigli do male livade s koje se pruža prekrasan pogled prema dolini rijeke Raše.



Tu smo malo pretražili Internet te na stranicama portala Blaga i misterije (www.blagamisterije.com) pronašli koordinate lokacije kaštela (45.122, 14.01696). Upisali smo koordinate u GPS i kroz gustu smo vegetaciju stigli do lokacije na kojoj se nalazi hrpa kamenja i dvije gljive sunčanice (Macrolepiota procera).



Da li smo došli do pozicije nekadašnjeg kaštela ne znam jer nekih konkretnih dokaza nismo pronašli. Ipak smo bili zadovoljni izletom i pronalaskom nekoliko sunčanica.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,03 km.

Cesta Ž5077 počinje kod čvora Kanfanar (Istarski ipsilon A8/A9, kod naselja Okreti), prolazi kroz općinska središta Kanfanar i Žminj, a završava s raskršćem s cestom D66 u Barbanu. Pored naselja Cere, između Žminja i Barbana, nalazi se raskršće s cestom L50139 koja vodi u naselje Svetvinčenat. Oko kilometar od raskršća (na cesti L50139) nalazi se raskršće s asfaltiranom cestom koja vodi u zeseok Feštini u kojem je špilja Feštinsko kraljevstvo.



Mještani pričaju da je špilja Feštinsko kraljevstvo sasvim slučajno otkrivena tridesetih godina 20. stoljeća, kada je jedan mještanin, dok je obrađivao vinograd, naišao na rupu u ponikvi koju nije mogao zatrpati. S obzirom da špilju krase špiljski ukrasi (stalaktiti, stalagmiti i dr.) i da se nalazi u zesoku Feštini lokalna djeca su je nazvala Feštinko kraljevstvo.



U špilju smo ušli silazeći kamenim stepeništem te je obišli sa stotinjak metara uređenom stazom.



Špilja Feštinsko kraljevstvo ima jednu dvoranu nepravilnog ovalnog oblika dužine 67 metara, dok je najveća širina 27 metara. Špilja je duboka 9 metara, a prosječna temperatura je između 13 i 15 stupnjeva Celzijevih.



Špiljski ukrasi su smeđe, crvene, bijele boje te plavoljubičastih nijansa,...



...a tijekom vremena su neki od njih dobili i imena (Kula babilonska, Čarobnjakov šešir, Šišmišova krila - koja su prekrivena korijenima vinove loze i dr.).



U špilji se nalazi jezerce dubine nekoliko centimetara u kojem žive albino rakovi, a špilja je dom šišmišima.



Karta s lokacijom špilje Feštinsko kraljevstvo.