| < | prosinac, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Sarma me vratila u život, fina sarma sa žgancima i kuhanim komadima slanine i kobasice. Uh, sinoć sam se nakrmačio onako epski, Protman i Superhik bi pobjegli od mene da ih ne ispovraćam. Nisam mogao više, ne bi ni da sam nogom gurao unutra. Ne znam kako bi se Supermen proveo, vjerojatno ne bi imao tih problema, on je ipak najjači. Ja bi volio da sam taki neki, da se mogu kraj mene ljudi osjećati lijepo i sigurno. Ali ja nisam heroj, tek sam prosječni čovječuljak koji se trudi u životu biti malo bolji. Moji prijatelji su superheroji, ljudi koji su se dokazali u životu i koji su kudikamo bolji ljudi od mene. Ovih dana je najveće pitanje bilo gdje ćemo na doček, ja još nisam stvorio nekakav svoj prostor u kojem bi mogao nešto tako složiti, pa ih ne mogu ugostiti onako kako bih volio. Sviđa mi se ideja dočeka na gradskom trgu i onda se zavući u nekakav topli bar. Cijeli svijet to tako radi, pa što ne bi mogli i mi. Mi, ekipa, društvo, kako se to već kaže, uvijek mi je bilo teško reći ajmo nešto ovako ili ajmo onako, jer se ne osjećam baš slobodnim predlagati nešto i to rijetko činim. Ide mi se u birtiju iz sto miliona razloga, ne želim nikoga inkomodirati i želim ranije otić kući, želim ovu godinu započeti drugačije. To su one gluposti, novogodišnje odluke. Ma razvalit ću se ko budala, ipak je ovo najluđa noć. |
kako provesti zadnji petak u godini
- 19:25 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Sad sam se maloprije probudio, hehe, rečenica nije stilski baš najbolje počela, ali to je zato što me baš briga za stilsko izražavanje...danas sam se malko podnapio...ono, zadnji petak i godini i to..pa sam se malko nakamatariso, sada sjedim tu i čekam da izađem, skupit će se ekipa danas. ma to je kao praznik. Par dana nisam nikud iš'o, malo jeo i još manje pio, a danas ću da se raspuknem od veselja........razmišlj'o sam ovih dana o četiri čarovne riječi, možda jesu čarobne, ali nisu neka fora...što se više trudiš biti uviđavan, sve to nešto razumjeti, to si veća plačipička i to je novogodišnja odluka, neći više biti plačipička, baš me zanima kakav će mi biti život...a nije to lako...terat po svome. Ma bit će kako bude, ne mogu bit gori no što jesam.. Puklo me nešto na veselje ne znam što da kažem.... Ove nove godine ću da smršam, ću da budem najlakši na svijetu, a neću da držim dijetu...hehe, eto vesele rime :-) |
|
Danas sam jedno šest puta jeo, ali manje količine, onako pomalo, da se gospodin želudac privikne na ideju da neće više biti onolikog unosa hrane, nisam se usuđivao stati na vagu, ali mislim da sam nabacio koju blagdansku kilicu. Još malo i opet ću počet šetati trbuščić. Ali to je tako, zato i postoje ovi dani, da se ljudi osjete dobro i veselo. I stvarno su dobri, sve jedan bolji od drugoga, preko dana fino papaš, navečer izađeš, pa se družiš, veseliš, nazdravljaš, hm, ima već nekoliko dana da se nisam nakrmačio, ne znam što bih rekao, ovo nije samohvala ovaj put, nekako sam čudan sam sebi. Počeo sam misliti o tome što radim i kako se ponašam i bojim se sam sebe, ovo mi je totalno nepoznat teren. Svaku riječ koja mi izađe iz usta bi najradije uzeo i pojeo da je nitko ne čuje, jer mi sve izgleda nekako sirovo i bezveze, kako već može biti kad glupa seljačina shvati da je glupa seljačina, pa se sve nešto upinje da bude pametniji. Ma nema smisla da bulaznim o više o tome, a i ovdje drobim bezveze. To je ono što je potrebno, sigurnost, to čovjek treba iz sebe nekako izvući, a kako, kad moraš prvo sam sebi priznati kakav si u odnosu na svijet. Ocjena baš i nije neka i što sad, moraš raditi na sebi da budeš bolji, vjerovati u sebe, pitanje je samo kako i koliko, jer u svemu mora biti mjere. Ma treba samo živjeti, ovakva razmišljanja nitko normalan nema. |
|
Božić je, a ja sam prvi put nakon dugo godina uživao u svim obrocima i to bez štrikeraja, obično bi ovaj tjedan prije Božića svaki dan bio u komi i onda bi na sam Božić prespavao doručak, ručak ne bi ni skužio, jer bi obično bio još drven, a tek bi se za večeru najeo kako spada. Ove godine sam se ustao na doručak, kao da sam ja birao, mm, pečena kobasica, zamješao sam 'ren sa kajmakom i navalio. I purica s mlincima je fasovala kasnije za ručak, danas nije bilo nikakvog razmišljanja o kilaži i ničemu sličnome, samo sam uživao u danu. A za večeru tetkina sarma, čak sam i kolač pojeo i igraonica s klincima, malo sam pratio veliki derbi na PS2, a onda smo tovarili nervoznu devu, stvarno je nervozna. Sada sam pun. Nisam se ni sinoć skršio, zapravo, ovaj tjedan sam se samo jednom kršnio i naravno, uvijek moraš sresti nekoga i sramotiti se, to je najveća kazna za takvo budalesanje, a to mi je vjerojatno kazna i za to što sam se hvalio kako se mijenjam, ahaa, malo sutra. Ali eto...i sinoć sam bio pristojan, sada, da li je to bio taj dobri duh Božića na djelu ili ne znam što, dogodilo se da nisam napravio nikakav škandal. Skupilo se društvo, ljudi s kojima se ne viđam često i lijepo ih je vidit i naravno da se nazdravi, pa tu padne i poneka vesela priča. Ne znam što je bio uzrok, vatromet ili to što klinci okolo bacaju petarde, dotakli smo se pucanja, e sad, čovjek s kojim sam razgovarao je kao James Bond, naočit momak, ima onaj pravi muški nastup, vozi sve, automobile, glisere, zna kako se pije i ta tema me malko zatekla. Naravno, lupio sam nešto bezveze, iako sam mogao reći da znam i ja pucati, naučio sam u vojsci. Nisam bio ono nešto materijal za vojnika, zapravo i sam sam sebe iznenadio odlukom da odslužim vojni rok. Ali to je bilo vrijeme kada sam silno želio promijeniti nešto, osjetio sam strašnu potrebu da nešto promijenim, skužio sam da sam obični džabalebaroš, vječiti student koji nikome ne može biti dobro društvo i to je bio nekakav moj rez koji sa morao napraviti. Heh, sve se mijenja sem kamenja, mislim da je to negdje u rozaliji pisalo ili tako u nekoj knjizi, tko uči, a tko ne. Mislim da sam napredovao otada, ali ne znam što taj napredak znači, jer sada sam još svjesniji koliko sam mali i beznačajan i koliko god se trudio biti bolji, sve razumjeti, na sve odgovoriti na pravi način, to se sve manjim osjećam. Tako i u tom trenutku, zar čovjek mora imati pištolj ? Ono, vjerojatno nikada neću biti frajer kakav trebam biti. Večeras je prelijepa zvjezdana noć i kad god pogledam gore, bude mi krivo što nisam češće u onaj planetarij navraćao, ovako znam prepoznati tek jedno ili dva zviježđa. Ali to mogu naučiti i naučit ću i bit ću zadovoljan sam sa sobom, a kada ću postati čovjek, to ne znam, kako to kod mene sve nekako sporo ide, nadam se da ću biti čovjekom negdje dok još imam kose na glavi. Al sam zabrijo opet sada, ali to je tek jedan mali dio misli koje mi kruže glavom, a sve ove ostale su dobre i vesele, pojma nemam zašto baš ove izlaze van iz mene, možda je bolje da sve te neke dubioze ostanu tu u postu, a ove vesele da idu samnom......pa da mogu biti veseo i opušten kakav trebam biti u ovako lijepoj noći. |
Ho, ho, ho, Merry Christmas, bio je danas na televiziji film u kojem Whoopy Goldberg postaje Djed Mraz, eto što je fantazija. Sve je moguće, kao i moj povratak kući sinoć. Taman sam se u prošlom postu pohvalio kako sam bio pristojan, a onda jučer zarondao na predbožićnom domjenku i poslije još otišao na after. Jedina dobra stvar u svemu tome je da sam otišao kuć' kad sam vidio da sam pri kraju. Eto, nisam mogao više, pravi momci su ostali. Ali dobro je to uvijek kada se ekipa skupi. Ovo su dani za druženje i čestitanje, genijalno mi je koliko dobrih želja, radosti, raspoloženja stane u dviije riječi koje se izgovaraju tako nekako pažljivo i lijepo da ona kvačica na 'ć' posebno zasja.  Svako dobro svima. Kako je to super, da možeš zagrliti cijeli svijet. Mir i dobro. To je ona poruka koja se provlači kroz sve pjesme, filmove i sve ono što možemo čuti ovih dana, da to raspoloženje treba imati svakog dana i prema svima. Ehh, treba znati biti raspoložen svaki dan, da. Sada idem kitit bor, to isto bude veselo, a bit će valjda i nešto za večeru. Danas sam dan započeo sa sušenim voćem, probudio sam se dosta rano jer sam sinoć pod narkozom zaspao poprilično rano. Pa sam ujutro tražio što ću doručkovati, a danas je post pa sam se dohvatio suhih smokava. To je bilo fino, ali nedovoljno, sjetio sam se da sam kao klinac uvijek dobijao perece ili kifle za doručak, pa sam otišao u pekaru kupiti par pereca. To je bilo super. Jedino što nije bilo super je da sam skužio da budim ljude okolo da bih im čestitao Adama i Evu. Tulipan, ovo su dani za dulje spavanje i sve to tako nekako, a to što sam se ja skršio dan prije i ujutro se probudio sretan što sam živ, to nije razlog da okolo maltretiram ljude. Na kraju sam skužio da sam totalni šašavac, pa sam odustao od nazivanja i prepustio se danu i bilo je baš, onako, ho, ho, ho, veselo. |
|
Sve se mijenja sem kamenja, to sam negdje pročitao ili čuo i ostalo mi u nekoj ladici u podsvijesti i sad je nakako izašlo na vidjelo kad sam htio ispričati kako sam proveo taj godišnji obrtaj. Ovo je prvi put nakon jako dugo vremena da se nisam dezintegrirao, a možda i bih da je sve bilo onako kako sam zamislio, ali na sreću, ljudi prepoznaju fiks ideje, pa to odmah u korijenu sasijeku. Tako da sam na kraju malo izašao, nazdavio s prijateljima i to je bilo to. A kroz sve to vrijeme sam razmišljao što ću sa sobom, kako aktivirati i staviti u funkciju sve one planove koje imam za iduću godinu, a imam ih više od kukuriku koalicije. Dobro nemam i nije u redu da se s tim šalim, jer ti ljudi imaju jako težak posao pred sobom i nadam se da će im svi pomoći, uključujući oporbu. Trebaju početi s rezovima što prije, odmah sutra i ne trebaju se bojati nekakvih socijalnih nemira, izlazaka ljudi na ulice i sličnih stvari, jer onaj tko bude na to poticao taj ili nije odavdje ili je gluh i slijep. Dvadeset godina nikome ništa nije smetalo, prije petnaest godina se trebalo početi analizirati gdje nestaju novci i početi raditi rezove, koji će biti bolni i treba ih provesti što prije i to bi morali svi shvatiti. To će biti najvažniji zadatak, objasniti ljudima koliko će teški ti rezovi biti i koliko su nužni. I morat će počet poticati na razumijevanje među ljudima, na suradnju. Ufff, da ovo netko čita, rekao bi smiješno, ali nije, to su vrlo ozbiljne misli premda ja nisam baš osoba od koje bi takve misli mogle doći i od koje bi se takve misli mogle očekivati. Zato i šutim u stvarnosti. Ali, mislim da ću sada par dana da se odmaram od bilo kakvih misli, a onda da krenem sa svim mogućim programima vlastitog oporavka. Ovo kad govorim o tim nekim velikim stvarima, tu možda i jesam smiješan, jer što ja mali čovječuljak mogu napraviti, ali u svom nekom mikrosvemiru mogu neke stvari napraviti, biti drugačiji, što ja znam, aktivniji, vrijedniji, odgovorniji i sve to nekako redom. Mršaviji. |
|
Doš'o je i taj dan, godišnji obračun, nisam ništa pametniji, tek malo pijaniji i malko lakši, ali imam nove patike, tenisice...i spreman sam za novu sezonu uveseljavanja slučajnih prolaznika svojim antitalentom, a sve s nadom da će me koja grupica masnih stanica napustiti od srama. Neam pojma, nije mi se to nikada baš nešto previše računalo, ali mislim da je ova godina proletila brže nego inače i stvarno mi nije jasno kako je to moguće, kad se kazaljke na satu, kao i zemlja vrte u istom ritmu kao do sada. To se valjda meni vrijeme nešto ubrzalo, sad kad razmišljam o tome, ako se može ubrzati, onda se sigurno može i usporiti.....i eto matrixa ili nečega, nekog cool pogleda na svijet. Ehh, svi bi bili cool, pa eto i ja mali mujo. Ali nije to baš tako, bio bi ja cool da sam danas, recimo, pojeo jedan tanjur ćufti i nastavio se baviti nečim drugim, ali nou, počistio sam sve ćufte i sve to popravio još sa ćevapima.....nije meni vrijeme ručka krivo, nego to što ne znam stat, krmak. A vidjet ćemo, možda se i mogu skulirat i paziti na sve što radim, uključujući prehranu. Jutros sam za doručak dobio cornflakes, sa puno voća i čokoladnog mlijeka i nisam baš oduševljeno sjeo za stol, ali sam pojeo sve, eto...od sutra ću drugačije, ahaaa, ali tko zna....to mi je eto, želja koju imam u džepu za slučaj da moram gasiti kakve svijeće, ne znam, na torti...ma nije bitno koliki si, nego da si dobro raspoložen....dobra je bila ova godina, iskustveno, naučio sam jako puno, vidio, doživio, ali svoj image debeljka nisam promijenio...plan imam, sada samo treba planu pristupiti, smanjiti unos, više se kretati...eto jedne iskustvene...idem se naspavati, da mogu jednom skupiti snagu i ustati se od stola i ostaviti sve te čarolije i otić trčati......dobro, odoh u krpe, da ne pretjerujem više... |
|
Ponedjeljak, kao ponedjeljak, je bio ok, ali je prošao u znaku špageta, ne znam zašto, ali volim se igrati s namatanjem i gutanjem tih veselih namotaja, tako da su danas fasovali svi špageti koji su bili u šerpi. Š. Mogao sam napisati i loncu, a bio je velik. Zapravo, trebao bih početi izbjegavati ručak ili jesti strogo određenu količinu hrane, pojma nemam, tanjur supe i to je to. Davno sam to već shvatio. Obzirom na doručak koji pojedem, više mi uistinu ne treba. Brrr, nije to lako. A brrrr i zato jer je pao prvi snijeg, osim uobičajenog nereda koji donese, treba očistiti pred kućom, pa automobil automobil, pa pazi kako voziš i sve to, ipak je donio i malo te čarolije zimske....danas sam shvatio i da sam počeo zaboravljati one neke bitne, ljudske stvari, misliš na sto nekih drugih stvari i onda neke bitne jednostavno promaknu, a, ono, teleban......sva sreća, ima pristojnog svijeta koji misli na takve stvari, tako je to nekako bilo..kum ima kćer, a prijatelj brižnu gospođu koja se odlučila raspitati da li je toj malenoj rođendan danas, na što je meni zazvonilo u glavi, PA DA, JESTE.....ovaj propust sam napravio već, brrrrr ..glede&unatoč zime, evo jedne prigodne, imao je i Elvis takvu, ne mogu bez Elvisa nešto zadnjih dana, ali ne mogu je pronaći, ma ovo su svi obradili...lopovi.....a ovo je valjda najfriškija obrada |
|
Današnji dan sam proveo onako, pomalo aktivno, a pomalo onako kako nedjelju treba provoditi, doručkovao sam, ručao i večerao, ok, večera mi nije trebala, ali eto tako...osnovna tri obroka su ta tri i svaki normalan čovjek pojede ta tri obroka, pa sam tako i ja bio mali mujo i plus još slatki kolač i ćetiri, pet naranči i još negdje između sam počistio kuhano iz supe.....nije mi trebala npr. večera, ali kad se to tako radi....proveo sam puno vremena ovdje pokušavajući sam sebe uvjeriti u to da sam nešto naročito originalan ili da su stvari koje sam ovdje napisao neke samo moje misli ili da su posebne na bilo koji način, a istina je da slične misli, još i puno bolje izražene, ima jako puno ljudi, ali ja tu kao nešto piskaram, pa bi to sad trebalo biti nešto posebno. To je isto kao kada govorim o sigurnosti, to isto često spominjem.....što daje sigurnost ? Nekakva materijalna neovisnost ili veliko znanje ili u najboljem slučaju nekakva kombinacija tih dviju komponenti, možda i dobro raspoloženje čovjeka može učiniti sigurnim...mislim da je to isto vrlo bitno, ako je čovjek dobro raspoložen pronaći će načina da se uvijek dobro postavi, pa i bez ovih nekih osnovnih komponenti......uhh, a meni nekada usfali ovih komponenti, pogotovo u ovo blagdansko doba, ali ni po tome valjda nisam nešto osobito poseban, jer svima u ovo doba usfali svih komponenti, a naročito svježine, kao meni. Ali neka, bitno je ići, obavljati svoje dnevne zadaće i može se valjda negdje stići. I biti dobro raspoložen..slušam sada 'noć plavog mjeseca' by Roberta Marekovića, pa sam čuo par stvari od Elvisa...bilo bi fora da je svaki dan tako veselo.. |
|
...dobro sam se naspavao, pred jutro slušao kišu kako pada iz kreveta..mmmm, to je doživljaj, onda se ustao i dohvatio se doručka, friška domaća pizza i jogurt, dobar početak dana, a onda krenuo u dan, bila je aktivna subota, cijeli dan i navečer sam razmišljao hoću li izaći ili ne, opet sulude dvojbe...vazda u nekom raskoraku, što je u redu, a što nije...subota je dan za krš i lom, ali odlučio sam danas ustati ranije i još ne vjerjem da je to moguće, pa napraviti neke stvari i preskočio subornju večer vani, sada bih se vjerojatno vraćao kuć'. Eto, bit će aktivna i nedjelja :-) Stid me to nekom i priznati i ako me netko bude pitao kakav je bio vikend, reći ću da sam se tako prebio da me glava još uvijek tako boli da se ne mogu ničeg sjetiti. Nekada nisam imao glavobolje, mamurluke i sve te vesele nuspojave kvalitetnog derneka i što više mislim o tome, čini mi se da je korijen, možda malo jeste u nekoj fizičkoj komponenti, ali mislim da je psiha tu puno veći faktor, jer prije se nikada nisam budio sa grižnjom savjesti, a sada koliko sam volio veselo provesti neku večer, toliko bi volio da me nema svaki put kad se probudim. A život je jedna vesela stvar i treba uživati u svakom trenu, pa i u vikendu kada sam se dobro naspavao, hehe, carpe diem..... Ma nije to neki bad uopće, što sada, treba nanizati što je moguće više tih aktivnih dana, a onda proglasiti dane krša i loma. tražio sam jedno sat i pol vremena stvar kojom bi popratio post i na kraju sam naletio na ovu fantaziju, mislim da anulira sve one gluposti koje sam gore naveo....ne znam, možda to i nije neki prihvatljiv oblik zabave, glazbe i razmišljanja, ali meni se učinilo baš nekako fino.... |
|
Čim sam spomenuo Djeda Mraza, znao sam da sam zaglibio i ponadao sam se da će doći on sa svojim letećim saonicama da me izzvuče iz mojih suludih misli, ali opet, takve kakve su, moje su i uvijek ima nade da se poprave. Penzo positivo, kako bi to rekao onaj talijanski pjesnik. Uostalom nisam jedini koji brije o njemu ovih dana, općenito, počelo je blagdansko veselje i sve ono što ide uz to, najljepši dani u godini...zdravice i lijepe misli....i fina papica, koju bih trebao u širokom luku zaobilaziti, ali to nisam nikada znao, zato i jesam ovakav krmast...danas nisam puno jeo, ali sam nazdravio, danas sam prvi put imao onako nekako organiziranu rođendansku proslavu u firmi gdje radim. Obzirom da mi je rođendan ovih dana, kao i vrlom mi kolegi, mom prvom šefu, pao je dogovor da se nađemo negdje između i malo počastimo. I dobro je ispalo, nije bilo žrtava, čak ni ranjenih, čak ni ja nisam napravio neku glupost, čemu sam nešto sklon u zadnje vrijeme, valjda se nikada nisam tako izubijo kao ove godine. Jeste da mi je bilo krivo malo kada su se svi razišli, ali tako je to...kad malo bolje razmislim, bilo je odlično i tako valjda mora biti. Nisam znao da su kolači tako popularna stavka, heh, grete, prvi put čuo, zvuči kao neki cvijet. A seljačina. evo i ovaj jedan sladunjavi pjesmuljak, kao da je iz nekog shopping centra, malo da se uživim u ovo predblagdansko uzbuđenje....jest da smo još daleko i da ima hrpa stvari da se napravi, ali gradovi su okićeni, a radio stanice vrte sve te neke vesele pjesmice |
|
Nisam pojeo kruh s margarinom i popio čašu mlijeka ujutro, nego pečenu slaninu i jaja na oko, pa tko bi bi bio lud i odbio takav doručak, bio je odličan i kaloričan, ali ne prejak, mislim u odnosu na ove neke kada počistim ostatke od jučerašnjeg ručka...imao sam danas opet prilike vidjeti što znači zahtjevati ispunjenje nekave vizije.. i to je u redu postavljati se tako, jer drugačije se ništa ne može napraviti kako treba. Uvijek mi je bilo interesantno kako ljudi odu negdje u tuđinu i naprave čuda, to je valjda zato što u svom selu moraš ispoštovati milion stvari i moraš paziti što govoriš, jer čim zineš, možeš lanuti nešto blesavo. Zato sam maštao često o sedmom kontinentiu, odeš i počneš stvarati svoj nekakav svijet i nije te briga ni za koga osim za sebe ili...... te otmu izvanzemaljci, pojma nemam, pričam gluposti. Uf, al bi se usrećili samnom. Ovako kad pogledam stvari, nisam ja baš toliki blesavac ili izgubljenac, ali nerijetko ne znam kako da ispoljim to nešto što za reći. Rijetko sam se usudio bilo što reći, jer svi oko mene djeluju sigurnije, a to je vrlo bitno, ta sigurnost u nastupu, jer, iza toga mora stajati nešto, nekakvo iskustvo, znanje, nešto, nemoguće da svi blefiraju......ma ne znam. Sve neke dvojbe, da ovo netko čita rekao bi vidi ovog idiota, kako taj čovjek može napraviti dva koraka u jednom smjeru ?! Previše tu brijem sve neke glupostia zapravo sve treba biti jednostavno, samo treba ići i ne bojati se i sve će biti veselo......jutros kada sam išao van, poželio sam paprikaš za ručak i to i rekao i dobio savršenstvo, to je bio paprikaš, a bilo je jednostavno to izgovoriti, iako sam time iskočio iz uobičajenog životnog ritma, ne vole svi paprikaš i otkud meni pravo da izvodim take neke fore. Ma ne želim ja nikoga tlačit, nego da se svi dobro osjećaju i kad nešto poželim uglavnom je to zato da se svi nekako zajedno veselimo, doista nemam nekih posebnih želja ni očekivanja u životu, zapravo ne želim ništa ako će to biti nauštrb nečijeg raspoloženja ili teka ili bilo čega....ne želim ništa, ali volio bih da mogu dati, svima, mami, bratu, prijateljima, volio bih da sam, ono, djed mraz, a kako sam krenuo, bar fizički, nisam daleko, još samo da bradu puštim...ali da bih mogao dati, moram imati, a da bih mogao imati, moram raditi, moram raditi kao konj, ali biti opušten...opušten...ehh, opuštenost je dimenzija koja dolazi tek nakon što si nešto napravio...jer sve se na to svodi...ili jesi ili nisi Evo, još jedna porcija ludosti iz moje glave servirana u ovom postu i mislim da je bolje da stanem, pod hitno moram preći na neke vedrije teme |
|
Naravno, imao sam dobar, obilan doručak, što je, mislim ok i u redu i od toga čovjeku ne može biti ništa loše...dok je ručak bio malo manje obilan, dobio sam kuhanu tjesteninu sa sirom, nisam baš bio oduševljen, valjda sam se raspomamio sav od ovih silnih kobasica, čvaraka i ostalih radosti mesnih prerađevina, iako, moram priznati, da je zapravo bio dobar ručak. Navečer sam pojeo naranču. Eto, dnevni menu nije bio baš po mom izboru, ali je bio dobar na više načina. To je ono što sam možda čak i planirao, ali nisam nikada izrekao, ne znam kako da to objasnim.....popodne me nazvao prijatelji i pitao kakvu sam krvnu sliku imao nakon posljednjeg sistematskog, a ja odogovaram, a ne znam, imao sam masnu jetru i dobio sam nekakvu sugestiju za dijetu....kao da se toga itko drži, pa sam ga pitao da zašto ga to zanima, a on kaže da mu je liječnik rekao da je blizu gihta. Sam se baš ne držim nekog dijetalnog režima, ali njemu sam savjetovao da se obavezno drži toga, jer mu iskustvo gihta ne želim, ne želim to nikome, ne znam s čim bih to usporedio, to je kao da komad tijela nabubri do stanja pucanja kao kad materijal od balona prenapuhan više ne može izdržati napetost i pukne, ali tijelo ne puca, nego to stanje napetosti prije pucanja traje i boli do besvijesti. Katastrofa, opet sam se toga prisjetio i dan bih najradije započeo sa čašom vode i malo margarina namazanim preko kruha. To je ono što trebam napraviti i što je bit pisanja ovog bloga, promjena navika, promjena cjelokupnog razmišljanja, trebao bih početi misliti na sebe i raditi na taj način, ne samo u smislu prehrane, nego na sve moguće načine. Trudiš se stalno razumjeti sve što se događa oko tebe, sve nekako uravnotežiti i stalno hodaš na rubu ponora i mogućnosti da ispadneš glupan, iako se trudiš da svi funkcioniraju, pitam se koja je alternativa...pa da provodim svoju volju, ali otkuda mi pravo da u svijetu ljudi u kojem većina zna više od mene o bilo čemu da namećem neko svoje mišljenje, bilo kome i na bilo koji način. Što je loše željeti razumjeti sve i željeti da svi funkcioniraju. Najgore od svega što imam neko svoje viđenje stvari, pokušavam razumjeti sve i postaviti se najbolje kako znam, često možda izgledam i neodgovoran...neki dan sam se dotakao toga da čovjek mora nešto raditi, a, dobro, mora prvo jesti, a eto i na to čovjek mora pazti što jede, a da bi mogao jesti, mora raditi i sve tako redom. Stvari su postavljene nekako u svijetu i da bi čovjek mogao funkcionirati, mora se nekako postaviti prema svemu, kako sad u svemu tom biti pojedinac koji želi nešto stvoriti....brrr, bolje da više nikada ništa ne žvrljam tu po noći ili da prestanem maštati o ne znam čemu i živim samo u stvarnosti.....nisu moje maštarije neke ekstremne, ok, ponekad mi padne na pamet kako bi bilo zgodno popiti koju s Elvisom, ali znam da je to nemoguće, salaš i konji, to je lijepo, ali da za trideset godina imam otplaćen stan i nekakvo vozilo, to bi bilo ok...nisam tu ni glup ni nerealan, svjestan sam svega, iako je lijepo nekada pobjeći u zemlju snova.... ..ni ovaj krumpirko se nije usrećio baš od maštanja |
|
Pečena kobasica, krumpir pire i salata od kiselog kupusa začinjena maslinovim uljem i onda za desert pečena bundeva, to je savršenstvo. Ok, može se to gledati na različite načine, ne mora biti savršenstvo, jer ima puno različitih okusa i kombinacija koje mogu isto tako oduševiti, sigurno postoji i puno kaloričnija hrana, ali kobasica sa ovim dodacima oslobađa više energije nego uran 235 kao jezgra nuklearnog reaktora. A ono što je važno kod energije je da se kontrolirano oslobađa, to se zove nuklearna lančana reakcija, a u protivnom imamo eksploziju. A ja se nekada osjećam kao taj nuklearni rekator kojem nedostaje usporivača iliti moderatora, pa onda umjesto teške vode konzumiram sve moguće derivate vode, a rezultat bude nekontrolirano blebetanje. Nekada onda budem ljut sam na sebe, iako znam da ne mogu promijeniti izrečeno, jer jednom kad riječi izađu van onda imaju svoju volju i snagu i ako nisu pažljivo formulirane mogu se vratiti i pogoditi te ravno u čelo blesavo. Ne znam kako se osjećaju ljudi kad dođu kod psihijatra, pa se izvale na onu čudnu klupu i počnu pričati što im je na pameti, ali tako ja ovdje provodim nekakvu autoterapiju i nerijetko zaključim da bi bilo bolje da neke stvari nisam rekao, ono, uplašim se sam sebe. je li to način na koji bi pravi čovjek govorio ili pravi čovjek samo živi, a kad progovori, to su jasne i smislene riječi. Opet ja o riječima i blebetanju, a nerijetko ovdje tepem o svemu i svačemu i apsolutno je nebitno što ponekad mislim da sam u pravu i da mislim pozitivno i da bi to moje blebetanje trebalo imati neku dobru volju, jer zapravo bih trebao šutiti, gledati svoja posla i svojim nekakvim životom pokazati što mislim. Ma nemam pojma, riječi su super i sa riječima treba znati, evo mene opet o elegantnom izražavanju, ali nije za svakoga da se igra sa riječima, neki se znaju baš lijepo i tečno izražavati, dok meni, umjesto pera, da tako kažem, očito, više pristaje toljaga. Nisam ovih dana stajao na vagu, ali od subote imam službeno 106,5 kilograma, heh, ovo vrijeme kobasica ne može proći bez vidljivih tragova, morat ću bit pažljiviji.....ako jedan čovjekoliki majmun može biti pažljiv. |
groznica subotnje večeri
- 22:50 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
U ovaj vikend sam ušao nekako opušten...i takav je bio, jučer sam doobro papao, išao nešto pomoći prijatelju oko nekog namještaja, pa nas njegova gospođa nagradila s finom papicom. Onda sam došao kući i naišao na ručak, ehh, što da radim, pa sam navalio. Usput sam razmišljao o puno toga, taj moj prijatelj je jako vrijedan čovjek, sposoban i vješt u puno stvari i dobro se brine za svoju obitelj. To je velika stvar, to popodne sam i ja bio vrijedan i koristan za sebe na neki način, što je za ovakvu spodobu kakva sam ja velika stvar. A navečer sam izašao, išao gledati el clasico, pravu nogometnu poslasticu kako bi to rekao neki sportski komentator i stvarno uživao u dobroj utakmici, a i bilo je veselo. Poslije, nakon što je pristojan svijet otišao kućama, ja sam otišao lunjati po kafanama, pridružio sam se trojici momaka koji su krenuli u večernji izlazak. Pušili smo i pili kao drumski razbojnici, prva kafana je bila prepuna i kada smo stali za stol, krenule su priče, a o čemu mogu momci pričati, samo su dvije vječne teme, o nogometu i ženama. Obzirom da je utakmica bila dobra i nedavno završila, komentar je bio neizbježan, a kako je bila subotnja večer, vani je bilo puno djevojaka i naravno da je ta tema morala doći na stol. Ja sam ustvrdio da se ne uvaljujem, zapravo nisam uletao već jako, jako dugo nikome, nisu ovo baš neki izrazi, ali ne znam koji je dobar, prići, mislim. Nisam dugo nikome prišao. Uglavnom, svoje sam rekao i zamislio se o ljubavi, o tome što je ljubav i koliko ja o ljubavi znam. Znam da je ljubav prelijepa stvar, ali malo sam dao ili nisam mogao dati onoliko koliko sam htio ili najvjerojatnije nisam znao. Tulipan. Nisam se nikada usudio priznati ljubav. Što ja znam, moraš imati bar posao, da ne govorim o ostvarenom egzistencijalnom minimumu, da bi mogao živjeti i voljeti, ali to sam ja, glupa seljačina, a meni je ionako na pameti uvijek bilo samo ludovanje. Kao i sinoć, jedna kafana, druga, treća, pa sam u disku skroz otkačio, mislio sam da će me ova trojica čudno gledati, ali na kraju smo se svi gegali tamo u masi puno mlađih ljudi, ono, bilo je veselo. Na kraju smo otišli u noćni bar na jedno prije spavanja. Ono, subota kao nacrtana. Nedjeljno jutro je započelo s pizzom i jogurtom, mmmmm, doobro, pa novine i sve to po redu, jeste da je u glavi bilo malo teže. Za ručak čarolije s klanja, ovaj put didinog, pa sve nešto polako. Dobar je bio vikend, a već se veselim pečenoj kobasici za doručak i početku novog tjedna... |
|
Pogled'o sam zadnjih dana par filmova koji prikazuju život umjetnika, što ja znam tako se trefilo, pa me zato sve to nešto puklo na umjetnike i nekavo osobito izražavanje...lijepo je to uljepšavati ili komentirati život ili samo ga prikazivati na neki svoj način, čak i potrebno, ali čovjek može biti umjetnik u svemu čime se bavi, pa to što se čovjek bavi beskrajnim nizanjem brojeva ili nekih stavki ili ne znam, miješanju kobasica, vožnji tramvaja, popravku cipela, ne znači da ne može biti umjetnik, ali se valjda treba potruditi malo....nije ni umjetnicima sa statusom lako objasniti neku svoju sliku ili melodiju, što ja znam, ono na čemu sam im zavidan bio na trenutak je činjenica da žive malo slobodnije, nemaju te neke zadane okvire. Za mene je umjetnost uživanje u ručku, imao sam danas poprilično ispunjen dan, dobrano zakasnio na ručak, a poslije ručka mislio malo prileći, pa se probudio u sred noći. Nije mi dosadno, palo mi čak na pamet da odem vidjeti ima li koga u kafani, ali htio bi vidjeti nešto i od sutrašnjeg dana, pa sam odustao od te ideje. Išao van zapaliti cigaretu, noćas nema mjesečine....bolje je vratiti se u krevet još malo.. |
|
Elegantno izražavanje, stvarno mi svašta pada na pamet, tako kad nakon par piva mrmoljim sam sebi u bradu. Općenito sam elegantan k'o medo prije spavanja, ali i on se probudi gladan. Umjesto da maštam o normalnim stvarima, ja pričam gluposti. A jučer sam stvarno lupeto. Bio sam dobar cijeli dan, bio je lijep i sunčan i baš sam uživao u svakom trenutku, iako sam navečer trebao biti malko opušteniji. Ali kad se ne moš' sakrit, zato čovjek treba paziti što radi u životu, svaki tren, jer svaka ludost koju napraviš vratit će ti se ravno u glavu. Dobro, možda ne uvijek u glavu, kad se preždereš, onda obično ode u trbušinu, pa ne možeš više cipele vezati i sto cirkusa. Zato ni danas nisam ništa jeo poslije ručka, ali sam danas malo bolje ručao, jer sam jučer predvečer bio onako fino gladan. Al ću ujutro zato da se najedem kako treba. To je već nekakva filozofija, samo se treba držati toga. NIje lako držati se nečeg, ali kad imaš nekakav okvir ipak je malo lakše. Ovaj okvir koji sam si definirao tu kroz ove postove je ok, ali nije lak baš za održavanje, a opet, ako se ne budem pridržavao, morat ću pisat' ove postove do kraja života, dakle, trebao bih se još malo potruditi, pa da odem malo dolje, da ne bi početak godine opet dočekao na preko 110. Malo se zaigraš s kobasicama i vaga odmah hoće da tilta. Strašno. A što se tiče mojih spisateljskih ambicija, mislim da mi je ovo sasma dovoljno. Lijepo je bit poeta ili nekakav romanopisac, ne znam ni ja, putpisac, ali za takve stvari čovjek treba imati vremena, a meni su dani poprilično popunjeni. To možda ako ikada zaradim neku paru, onako k'o Elvis, da mogu poklanjati cadillac svima, još bolje ono što se kome sviđa, pa da se vozamo gdje nam padne na pamet i parkiramo kola pred birtijom k'o kauboji konje. Opet ludujem, ali mogu malo pustiti mašti na volju..iako je bolje ić' raditi nešto umjesto maštariti o takvim stvarima. Dakle, lijepo je pisati, ali osim vremena, treba imati za to i smisla, a ovdje osim interpunkcijskih znakova, a i to nije sigurno, malo što štima, bar u ovim mojim postovima. Ok, neću imati više od 105 s krajem godine, prošlu sam počeo sa 113, užas jedan, valjda će to štimati, a sve ostalo je jedna salata svega i svačega. Ali nema veze, godi mi nekada doći amo i isprazniti se, kao večeras. dan je bio genijalan, fin, sunčan, a i noć je fantastična, vedra, zvjezdana, bit će ujutro mraza, treba uraniti za oko auta..dobre sam volje i tu sada ludujem po tipkovnici...treba biti dobre volje i sve bude ok..... |
|
Danas je bio ok dan, osim što sam pregrmio ručak, išao sam gledati Dinama, zadnja ovosezonska utakmica u ligi prvaka i izgubili su jako i neka su..jer su u zadnjoj ligaškoj utakmici prevarili sustav i nije mi to pravo, najgore od svega je to što sam to komentirao na neki svoj način, ne valja se trpati svuda, al, moraš imati neko svoj mišljenje i dogodilo se tako da sam ga imao priliku izreći, pa sam to izlanuo. Nije to neko mišljenje, ali sve mi se nekako nadovezalo....prvo sam razmišljao o tome kako ću se pravdati za prošli vikend, jer sam znao da moram nešto reći, pa sam smislio da ločem tako jer volim svoje prijatelje toliko da ih najradije volim vidit duplo.....sreća moja da nisam to morao izreći je ujedno i bruka, jer nisam ništa morao reći, jer kad sam ušao u kafanu nisam morao ništa reći, toliko sam blesav bio da tih dana da nisam ni imao ni prilike za obranu, tako je to kad si krele. Ali eto, pogledao sam utakmicu, popio pivce i u relativno pristojno doba došao kuć'. Sad se treba naspavati i nositi se dalje s vlastitom sramotom. A valjda ću se ovih dana uspjet i opravdati, zaružiti i na vrijeme otić u krpe...ma nebitno...ne znam se izražavati baš najbolje, onako, jasno i elegantno, kakav bi valjda volio biti i da sam u stvarnosti, ali eto nisam, pa se skrivam tu. Sjećam se jednog komentara,kako mi je, ima sad neko vrijeme, kada je društvo bilo na okupu, jedan frend, koji se zna izražavati i općenito elokventan čovjek, rek'o kako blogove pišu pisci koji nisu uspjeli..ne znam da li je to točno, jer blog kao forma izražavanja meni dođe kao nekakva autoterapija, ali istina je da sam nekad kao klinjo maštao o tome da o nečemu pišem i da me to uvijek intrigiralo, onako pomalo...ali tko sam ja da nešto napišem, bar neku pjesmu ili tako nešto......elegancija u izražavanju je velika stvar, što ja, čitajući ove svoje postove, a nerijetko se u zadnje vrijeme vratim na onaj prethodni, nemam......ok, želim to popraviti, ali nazad nema. Možda da pronađem neku temu koja mi više leži, možda da probam izmisliti neku fantastičnu piču, možda i probam jednog dana, ....ne znam, idem lećpojma nemam... |
|
Napišem tu nešta tako, pa onda ne znam kako bih nastavio i što bih napisao, ispraznim se, ono, totalno, a prošli vikend je bio urnebesan, slika i prilika glupave seljačine kako 'oda po birtijama. Pa izbori, čuda se dogodila. Kroz nedjelju sam još bio nekako i koristan, da bi u ponedjeljak saznao da sam i nepismen...i tako, dok su drugi razmišljali o rezultatima izbora, ja sam razmišljao o tome što da napravim, kako da nekako promijenim sebe, pa da i ja mogu sudjelovati u razgovoru, ono, da postanem pismen i da kulturno znam razgovarati s ljudima, pa sam skužio da mi za to treba čudo jedno vremena, pa sam odlučio držati jezik za zubima i pustio pametnije i iskusnije da govore. Tu i tamo bih i ja dobacio koju, ali sam skužio da čim zinem lupam budalaštine ili pričam o nekakvim utopijskim nerealnostima. Nije da nisam svjestan stvarnosti, nego, kroz te neke fantastične vizije svijeta, nekako bih volio da ljudi vide u kom smjeru bih volio da se razvijam ili razvijamo, ako nije previše bezobrazno željeti da se svijet nekako razvija. Znam, sad napisano zvuči još gluplje nego kad se kaže. Trebao bih zapravo, kada se ukaže prilika i ja počet pričati o stvarnosti na način na koji je ja vidim, jer koliko sam shvatio svi komentiraju svoje nekako viđenje svega ovoga što se dogodilo. Izbori su prošli i promijenit će se vlast, što to znači ? To znači da oni sad moraju počet mijenjati stvari, a kako će to napraviti, kako se mijenjaju stvari, što uopće treba promijeniti, koliko tih stvari ima i kojim redom krenuti. Mislim da prvo trebaju objasniti ljudima da su tu da rade za sve svoje sunarodnjake, bez obzira na nacionalnu, vjersku i drugu vrstu pripadnosti, a naročito političku, jer ta politčka nas pati već duuugo godina, a njihovi prethodnici nisu ništa napravili da se ljudi počnu razumijevati i doživljavati onako kako treba, da smo svi pripadnici jednog sretnog naroda koji konačno ima svoju državu i si jedno tjedan dana trebamo međusobno pružati ruku prijateljstva, svima, da bude veselo kao da smo osvojili svjetsko prvenstvo u nogometu. I da je jedina integracija koja nas čeka u eventualnoj budućnosti ona europska, koja je i sama u poteškoćama, ali to je valjda takvo vrijeme i drugačije ne može biti. Za gospodarski oporavak se ne brinem toliko, jer ako je HEP od turbo gubitaša, za godinu došao u plus od milijardu kuna, ako novine ne lažu, onda samo treba pritegnuti sva poduzeća i to će već biti nešto. Možda ne bi bilo loše vidjeti gdje su ti novci nestali, jer novac ne može nestati bez traga. A tu je i revizija popisa branitelja, ne vjerujem da će im bilo koji pravi branitelj zamjeriti, ako prokažu pijavice, dovoljno će im biti da im ukinu ono što im ne pripada, mogu biti sretni ako ih se ne bude tužilo. I oni koji su im te papire dali. I tu bi se dalo negrecati nešto novca, e sada, da ovi nisu 20 godina lapali, već bi imali za povišenje plaća, a ovako ćemo još morati davati za rješavanje vanjskog duga, ali sve je valjda bolje od toga da nas zajaše kojekakvi financijeri izvana. Ne znam ništa o ničemu, pa samo lupetam i sada ću stati, da ne pretjeram, jer mislim da nije moje da se bavim politikom, ali nevjerojatno je kako su ovi izbori učinili da sada svako, pa, evo i ja, ovaki kaki jesam, primitivna seljačina, ima što reć na tu temu.....iskreno ne želim se zamarati politikom, jer, ako budu pravi, zaboravit ću na riječ politika za koju godinu i ić' na izbore, jer se to tako mora da bi društvo moglo funkcionirati, a bavit ću se svojim životom. Ok, možda ću tu i tamo s nekim i prokomentirati nešto, kao i sada, onako opušteno, ali to je luksuz za svakog čovjeka koji se nema namjeru baviti politikom ili živjeti od toga. A evo, koliko sam ja riječi potrošio sada na tu istu politiku. Valjda će sve biti ok. Nisam zbog toga došao amo sada, nego da se pohvalim da sam danas ručao samo tanjur supe i nešto malo kelja. Ima fine pečenke, ali to sam ostavio za sutra ujutro. Morao sam stati, zadnjih par dana sam jeo kao da sutra ne postoji. Ujutro krvavica i čvarci, pa za ručak dinstana junetina sa gljivama i žgancima, mislim da sam večeru preskočio, pa ujutro brda suhomesnatih čarolija, pa za ručak pečena kobasica i krumpir pire i kiseli kupus, pojeo sam svu kobasicu koja je bila ispečena, sav pire i hrpetinu kupusa. I rano legao, ujutro se probudio kao ptica, pojeo pečena jaja sa šunkom, e to je bio početak dana. Onda je na poslu probavao friških čvaraka i krvavice i onda povrh toga jedna savršena pogačica s čvarcima i kada sam došao kući, zamirisala mi je pečenka. Morao sam reći sam sebi STOP, ali glad je učinila svoje, nije to ni glad, to je ne znam što, pa sam maznio tanjur supice i otprilike isto toliko kelja. Dobar je kelj, ali uza sve ove čarolije koje se nude, mhhhh, nemam riječi. Zato sam odmah dotrčao amo da se pohvalim i da se maknem od stola....pa da ona pečenka bude super doručak, što je još bolja opcija, uhh, samo da ne miriši tako dobro. Što ja znam, bio sam poprilično prazan ovih dana, naravno, kao i uvijek, sam sam kriv, što sam bio onako bedast, ali nakon što sam se dobro najeo i naspavao, svijet opet izgleda nekako veselo, koliko god sam svjestan da ću se sramotiti svaki put kad sretnem ljude s kojima sam se družio prošli vikend. Sramotiti, bio sam daleko od uzornog ponašanja u društvu, ali, kako da kažem, nisam napravio, ne znam sada, neko kriminalno djelo, komšiju proglasio crvenim, pa onda sve druge komšije okro da ih obranim od crvene napasti, umjesto da objasnim da je crvenilo u nekom bedirantskom smislu nestalo, da je to boja ista kao i sve druge već dvadeset godina i da sada svi trebamo nekako uživati u svemu tome, raditi i veseliti se budućnosti, a ne bedirati zbog prošlosti. Nije bilo lako doći do ovoga, slobode, neovisnosti, demokracije, ali zato svaki novi dan treba biti ljepši. Opet politika, kako se lako zanese čovjek, to je strašno, bolje mi je držati se stvarnosti i onoga o čemu znam pričati, o klopi i veselju. Ja se volim veseliti i nazdravljati ljudima i od sveg srca im željeti dobro, zato mi i je uvijek najdraže ono zadnje piće, heh, makar ga i sam ponekad popio. Ne znam koje će mi biti stvarno zadnje, ali se nadam da ću se do tada nagledati veselja, koliko to želim sebi, toliko i drugima. Ne znam što mi je, propuco me taj neki duh promjena i nade....baš sam ono, neka sentimentalna seljačina... |
|
Sretan sam kao nova godina.....znam da sam uvijek najgori i ne znam kako da to promijenim, ali jučerašnji dan sam nekako preživio. znam da sam se ugasio i točno se sjećam trenutka kada sam se vratio u svijet živih, a mislim da se moj dragi prijatelj dobrano namučio da me razbudi, bolje rečeno prodrma. Zaspao sam na stolici, ali nisam pao, pogodio čelom tanjur ili tako nešto, koliko sam shvatio, nego sam samo zaspao i da su me ubacili u automobil. A on doveo curu u društvo prvi put, ono, ne znam što će ta cura sada misliti, ako će po meni suditi, onda mu se ne piše dobro, ufff, nemam opravdanja. Dva dana druženja koja zahtijevaju odijela i lijepo ponašanje, a ja sam pokazao manire kromanjonca, ok, prvi dan sam bio dobar, ali sam dobrano zakasnio, a drugi dan, hm, pa, možda bi bilo bolje da sam cijeli prespavao...prava druženja ne idu bez nazdravljanja, kad su se pila kratka pića, pio sam kratka, kad su se pila ova iz velikih čaša, pio sam ta iz velikih čaša i nisam se skrivao, začudo, dobro sam se držao i kada sam skužio da sam gotov, trebao sam otići. To mi je valjda najveća životna lekcija sada....kad god nešto smislim, to bih trebao i provesti......nevjerojatno, često mi u zadnje vrijeme svi govore da to trebam promijeniti. Ne znam, u životu sam proveo samo nekoliko stvari, ono, baš da sam se upeo i istjerao nešto do kraja, sve drugo mi izgleda kao nametanje svoje volje bilo kome i bilo kako, a to je ružno, a opet, ako si siguran da će to nešto dobro možda bi i trebao biti nametljiv, ne znam, a i gdje je granica između ok nametljivosti i one vulgarne ?? Previše filozofiram, ali da sam jučer otišao kada sam naumio, sve bi bilo super, a ja bi preživio dva dana pravog tempa, ali eto, nisam. I uplašio sam se da sam pokvario svečanost prijatelju...i bilo mi krivo zbog toga, užas jedan, to mi je jutros jurilo po glavi, a bilo je baš fino, mmm, košuta u brusnicama i sve take neke čarolije, čak sam i zgodan jedan kompliment dobio, da se vidi da sam smršavio, to mi je puno značilo i da sam otišao sve bi bilo ok, a ovako, prerano sam se ustao, a dobro sam se naspavao, jer sam došao kuć' stvarno iscrpljen i zaspo onako kako sam padao u krevet. Bio sam među prvima na biralištu, zaokružio i vratio se, kako sam bio raspoložen, mogao sam zaokruživati cijeli dan, samo da ne mislim o svojoj gluposti. Pretpostavio sam sve, gdje mi je završila jakna i gdje mi je telefon i nervozno čekao neko doba da mogu nazvati i raspitati se za stvari. Budalaš. Naravno, sve je bilo zbrinuto, osim telefona, nakon što sam iznazivao sve i izdavio ljude u nedjeljno jutro, zaključio sam da sam izgubio telefon...morao sam nešto izmjeriti danas, pa sam usput i u birtiju dospio, rijetki su to petki kad nedjeljom idem u bircuz, još po danu, mislim da mogu na prste jedne ruke mogu nabrojati kad sam bio nedjeljom u birtiji ove godine. Ali uvijek je to veselo. Vratio se kući na ručak, a onda se dohvatio interneta, kako locirati izgubljeni telefon, o tome postoje legende, pa sam odlučio provjeriti da li to štima. I našao upute, ali prvo sam psovao, jer najbrže i najbezboljnije bi bilo da sam imao instaliran 'google latitude', ali nisam to nikada instalirao, onda sam vidio da je Apple izbacio jedan zgodan programčić koji se zove 'find my iphone', ja to naravno nisam znao, ali sam instalirao nekakav 'iphone tracker' prije nekoliko mjeseci i skužio da je to nekako isti princip. Ali imao sam novi problem, neki dan sam preinstalirao windovse i obrisani su mi bili sinkronizirani itunesi, bio sam luud, kad sam skužio da sam samo trebao spojiti telefon sa računalom neki dan i sve bi bilo ok, a nisam, u biti, slabo sam i bio kući ovih dana, što je sramota na neki drugi način i to mojoj majci nije baš milo. Zato sam jučer u pola bijelog dana na prstima se šuljao skroz dvorište. Uff, ono, probisvijet...tako, dok sam pokušavao shvatiti kako radi taj 'find my iphone' naišao sam na jedan video klip u kojem mi je pajdo rekao što da napravim. Rješenje je bilo vrlo jednostavno, rekao je da pogledam pod krevet. Na kraju, kad razmislim malo bolje, to je bilo i logično, ali sam jutros panično reagirao, inače nisam baš tome sklon i odmah pomislio na najgore. Zato što i jesam bio najgori. Sada kada sam našao telefon, sad mi je lakše, sad konačno mogu nešto korisno napraviti danas, jer ono što sam snimio sada treba pretvoriti u nekakve vrijednosti. I moram priznati da jedva čekam večerašnji dnevnik, bit će zanimljivo vidjeti rezultate. Neki dan sam slušao dečke na terenu kako se klade na rezultate izbora, to mi je bilo superzabavno...ali i pomalo zastrašujuće. Politika ipak nije show program. ..evo ga, ovaj je pravi tehnološki genije, koji stvarno sve zna |
|
Probudio sam se prije dva sata i pokušavam se sjetiti jučerašnjeg dana i sve je dobro do jedne točke. Jesi li platio taksi, je bilo zadnji komad konverzacije kojeg se sjećam. Odgovorio sam potvrdno, sjeo i ugasio se. Bio sam svjestan da sam gotov, da neću više dugo izdržati i zvao sam taksi, ali je prijatelj rekao da će me on odvesti, što da kažem sada, dobro rekoh, iako sam trebao otići, to bi bila prava stvar, ovako ne znam što je bilo, jesam li zaspao, pao sa stolice ili nešto još gore, pojma nemam, stvarno sam idiot. Sad moram nekoga nazvati da vidim što je bilo, a muka mi je od tog pitanja....ovih dana sam sve zeznuo što sam zeznuti mogao. Ne znam koje je pristojno doba za nazvati nekoga nedjeljom, još je prerano. |
|
Opet kasnim, bio na terenu i malko se precijenio, pa sada fino kasnim na druženje na kojem sam trebao biti od početka, idiot, a stvarno sam idiot jer jedina stvar koja mi je vezano uz to pala na pamet nije bilo, da sam preskočio večeru, što ću, uostalom, sada nadoknaditi, nego činjenica da ću doći na početak predizborne šutnje. Stvarno su me pukli ovi izbori....i za koga glasati, neću za HDZ, jer su godinama opoziciju demonizirali i proglašavali neprijateljem, poticali mržnju i raskol u vlastitom narodu, a onda svoj vlastiti narod i opljačkali. Trebali su izgubiti i prošle izbore, ali su se spasili koalirajući sa HSS-om, HSLS-om i SDSS-om, ne znam da li je još tko bio u tom društvu, ali ovi koji su stali uz HDZ isto ne zaslužuju glasove jer to je isto kao da su sami raspirivali mržnju i razjedinjenje svog naroda, umjesto da rade na poboljšanju svega. Tu je i SDSS, kao manjinski narod koji se bori za prava svog naroda kao manjine, to je u redu i lijepo, ali nisu još uvijek zauzeli nekakav stav prema pripadnicima svoje manjine koji su svojedobno činili sve protiv svik prava čovječnosti. Bljak, to mi sve miriši na novu koaliciju.....desnica tek treba da se formira. Ostaje nova koalicija koja kao takva ulazi u izbore i potrebna im je podrška, zato što je vrijeme za promjene i zato što će četiri godine biti jako malo vremena za sve ono što treba da naprave, neće biti lako, a tko zna, možda iznenade, ima tu puno okretnih i samostalnih mladih ljudi. Stranke bi se trebale natjecati za glasove dobrim i zanimljivim programima i pozitivnim stavovima, a ne raspirivanjem mržnje. Stvarno blesam, ali, eto, morao sam ovo izbaciti iz sebe....da ne bih večeras negdje nešto lanuo, kaki sam blesav. Jednom godišnje navučem kravatu, pa moram paziti što govorim, ako je ne budem zamaz'o negdje sa supom ili tko zna ščim. Glupa seljačina. Totalno sam zabrijo na tu politiku, sad se treba skulirati malo i nekako se vratiti na kalorije i kilograme. eto i glazbeni broj, neki, mislim da nije politički, što ja znam.....dok ne pronađem neke što pjevaju o čang šlang koktelima |
