| < | ožujak, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
Carpe diem filozofija me ubija zadnjih dana, nikako nisam zadovoljan s učinkom, ali radim na tome i sve će to sve biti bolje, a bit je smiley  Ovo skidanje kila je odgovoran i nimalo lak posao koji se mora uklopiti u sve dnevne aktivnosti, a da bi čovjek to sve mogao uspješno povezati i uklopiti u cjelinu, mora imati hrpetinu smajlija na lageru, po mogućnosti onih najjedonstavnijih koji su samo smajliji, iskreni i ništa drugo a sve ostale ako se dogode držati nekako pod kontrolom, a ima ih svakakvih, ljutiša  , pa zbunjeni  ili onaj što će puknit  , a ima ih svakakvih i stalno napadaju, ali meni su najdraži veseljaci, onaj žedni i onaj gladni  kojeg moram držati pod kontrolom ......a ovo je vrhunac filozofije, iako zvuči više kao totalni nemar, ali nije |
|
Sokići su super, ne mogu vjerovati da sam ovo napisao, ali voda je bit svega, od vode smo sazdani i voda prožima ili vodom je natopljen svijet u kojem živimo, negdje malo više, a negdje malo manje. Kažu da će se jednog dana ljudi tući oko vode, mislim da bi to bilo ružno da se dogodi, ali na žalost u ovom našem svijetu u kojem živimo sve ima nekakavu cijenu, pa čak i voda, koja je prirodni resurs koji je uistinu vrlo bitan i na žalost, vrlo potcijenjen resurs, iako vrijednost vode nema cijenu, kao uostalom ni zrak...nesvjesno činimo puno toga da sve oko nas zagadimo i mrsko mi je zamisliti svijet u kojem ljudi hodaju u astronautskim odijelima i kupuju dnevne porcije vode i zraka. To bi bilo jadno, ali kako probuditi ljude, kako utjecati na svijest ?? Valjda je zato neka ekipa čudaka, koja se uplašila neke slične vizije odredila da se 22.ožujka obilježi svjetski dan voda, ove godine se obilježava 19. put, a tema je 'Voda i sigurnost hrane', pa sam se morao obrecnuti i ja, pa moram rećida vodu doživljavam vrlo ozbiljno, da uživam u prirodnom i osvježavajućem okusu vode, kao i u svim veselim oblicima vode koji su kao sastavni dio voćki obogaćeni raznoraznim fermentacijama, a sigurnost hrane je imperativ kojeg brijem više nego Ćiro. Ovo je vrlo ozbiljna tema zapravo, a ja se baš ne izražavam ozbiljno, zapravo trebao bih nekakav formalniji tekst napisati, ali ovu temu veliku i važnu sam inkorporirao u ovaj svoj blog zato jer sam potaknut svjetskim danom voda počeo razmišljati o postotku vode u masnim stanicama koje su se nakupile u trbušnom području. I mogu li se kilogrami rješavati nekakvim isparavanjem, to je već glupa pisao, onda sam tražio način kako da se izvučem iz svih tih glupih misli koje su me napale, pa sam se sjetio da bih mogao pustiti nešto povodom svjetskog dana voda, možda pomogne. ..ovo mi je super stvar, prikazuje kako se stvara rijeka, kako se mali potočići slijevaju u jedan zajednički tok, koji se razvija i raste, prikuplja pritoke, spušta se kroz brzake i smiruje u širokom nizinskom toku, kako je silna snaga vodene mase i na kraju uljevanje u Labu ....zapamtio na nekom satu glazbenog odgoja u osnovnoj školi ..a ne može bez ovoga, vozio sam se brodom po dunavu slušajući ovu stvar i gledao kako izzgleda grad koji se razvijao u ritmu ove glazbi i koji još uvijek živi u tom ritmu ili to bar odlično prodaje turistima...slušao sam cigane u čardi kako sviraju svoju verziju.......pa et.. ..ovu nisam nikada vidio, ali možda jednog dana...... ..što reći, kakvu posluku porati..... |
|
20.03. u 06.14 je počelo proljeće, heh, početak malko prestupio, kalendarski je početak tek 21. a ovaj matematički, astronomski ili astrološki ili tko god si je dao truda da to izračuna je onako baš zabavan početak. Proljeće je, kao i svako ostalo doba godine, zabavno na svoj način, ali nosi sa sobom tu neku nadu, buđenje, spoznaju da će sve zazelenjeti i da će biti svega, onako, sviđa mi se ta neka bit proljeća. Ništa više ne izgleda strašno kad se sokovi iz zemlje rascvjetaju na još prohladnom povjetarcu. Sokovi, ja sam u zadnje vrijeme na sokovima i to mi izgleda sve manje strašno, dapače, nije možda baš u redu za priznati, ali ponekad sokić i sjedne baš dobro.....ojoj, kako da to objasnim. Živimo u svijetu gdje normalan muški svijet zalazi u birtiju i piju se prava pića i pričaju masni vicevi. To je to. Apstiniram.. a početak apstinencije valjda mora biti onako malko teži. Jer u svijetu gdje znaš kako trebaš izgledati i kako se ponašati, budeš malo nenormalan i nekada to nije lako za objasniti. To ne znači da sam ja tamo neki fundamentalista ili što ja znam, pojma nemam. Mogu reći da kroz to naučim ponešto o sebi i svijetu oko sebe, ono, bitno je imati nekakav stav, danas mi se pije sok i dobro. Stav, uvijek sam bio više timski igrač nego neki individualac, iako to timski igrač može prije izgledati kao neko beskičmenjačko opravdanje nego nešto dobro. Zapravo glupo je o tome govoriti, bez nekog svog stava nemoš biti koristan nigdje. Ali krenuo sam o sokovima i kako osjećam promjene u organizmu, već neko vrijeme nisam unosio alkoholiće i nikotiniće i osjećam kako mi se cijeli organizam nekako drugačije počinje ponašati, sve mi je veselije, kužim da je svaka stanica življa i da veselo pleše, a znam da jetreni enzimi prave najbolje tulume. Nekako mi je lakše sve to pripisati proljeću i proljetnom buđenju, nego apstinenciji. Heh, još par dana i vraćam se u normalu. ..evo, tko kaže da sokovi nikad nisu bili zanimljivi...ima još tih zanimljivih sokova hrpa... |
|
Ma nisam za opačine, ni za otimačine, ni za obmane, a nisam ni za stomačine, kako da kažem, nadam se da je vrijeme opačina i obmana prošlo, ono u smislu daj nama i uzmi sebi, tako bi propala i cosa nostra. A što se tiče stomačina, pa to je osobni izbor svakog čovjeka, kao što je bio i moj i nije mi ništ kriva ona teta što je pravila super sendviče, općenito, nitko mi nije kriv za to kako kazaljka živne čim stanem na vagu. Nikako da se izvadim iz ovih prethodnih postova, svako malo napišem neku ludost koja mi onda ne da mira. Nikako da kažem baš me briga za sve. |
|
Pravi proljetni dan, ustao se naspavan i prvo na što sam naletio bila je medena pita, pitam se što bi neki pravi medonja rekao na takav doručak, vjerojatno bi zadovoljno brundao cijeli dan, pa formula...ostatak dana proveo u nedjeljnim rutinama, novine, bicikl, ručak kod tetke, dobro sam pojeo, ima tako nekih prigoda kad jednostavno ne možeš glumiti da ti je six pack u trbušnoj zoni draži od istog takvog pakovanja piva. Ili što ja znam, soka od borovnice, nije bitno, jer dobar zalogaj treba dobro zaliti. A poslije ručka pro evulution soccer, ole. Mi, mala i velika djeca se znamo zabavljati, a baš nas briga za sve ostale. Večerao nisam ništa, a večer proveo u započinjanju ovog posta, ali nikako da započnem, jučer sam završio nešto kako maštam o svemu tome nečemu, six pack trbušnoj zoni i george clooney lifestyle-u. Ali u stvarnosti trebam počet trenirati palež, otimačinu, obmanu i stomačinu, pa ću bit ok. |
|
Zadnjih dana zaspem prije kokošaka, a budim se prije pijetlova, čudno sve nešto, tako i jutros, pa kad sam već bio budan odlučio sam odraditi jutarnju šetnju, onda sam se sjetio da je rano jutro, pola šest i da 100 % nema nikog vani, pa me nitko neće vidjeti ako probam trčkati, pa sam krenuo s tim planom. Dvije minute hodam, dvije minute trčim, promijenio sam plan odmah nakon prvog cilkusa, zapravo, izbrojao sam dvije minute hodanja, a trčanja sam nabrojao do 80. Jesenas sam mogao držati taj ritam neko vrijeme, ali zimska hrana je učinila svoje. Novi plan je bio, minutu hodam, minutu trčim. Bilo je puf, pant...hodanje ok, odlično, uhvatim ritam i hodam, nema tu neke pameti ni sportske inteligencije, ali trčanje je bilo malo teže, do trideset bude sve ok, a onda počnu problemi, na četrdeset sam već na kraju snaga, 58 i 59 izgovaram u jednom dahu, a 60 donosi spas, po glavi mi se mota duboko poštovanje prema olimpijcima i njihovim medaljama. Ali vani je lijepo, sunce se tek diže, friško je i tu i tamo ima ljudi. Novi ciklus, isto, još gore, pluća hoće da izađu na usta i pobjegnu što dalje od mene, čini mi se da je i ostalim organima dosta, samo se jetra čvrsto drži. 60. Šetnja donosi smirenje i uživanje u jutarnjem ugođaju. Lijepo je. Dođeš do mosta, a okolo nema nikoga, pa iskoristiš gužvu da ispustiš balastne vode na poseban način. Na tren sam se spojio s prirodom. Onda opet šetnja, pa trk, učiš smisao riječi lipsati već po neki put. 60. Usput sa sreo jednu tetu koja je krivac za odlične sendviče u sendvič baru u koji sam znao navraćati na svojim krivudavim putešestijama kući, taj sendvič bar je pripomogao stvaranju ovog mog šlaufa, šeta psa i nevjeruje. Na kraju kada sam se vratio pogledam na sat da vidim za koliko sam vremena došao, ispada da sam bio brži pet minuta nego kada hodam bržim korakom. Naravno, kad nakon trčanja sto godina dolazim do daha i ukupan učinak je vrlo sporo kretanje. Stvarno nisam u formi, zaspao sam u pola teksta, ne znam točno kada sam krenuo s pisanjem, ali vrlo brzo zalegao, sada je 23.57, nešt me probudilo, niki čudan san, ali već sam skužio da su ti neki čudni snovi u biti signal da se trebam snuždit. Uglavnom, dan je bio ok, ispunjen aktivnostima cijelo vrijeme, a popodne sam odlučio krenuti u normalnu šetnju, nabio slušalice u uši i uhvatio ritam. Na trenutke bih se uhvatio kako se krećem kao onaj neki brzi hodač, koji se svakim korakom mrda nekako cijelim tijelom. S tim da ja imam bar 40 kila više od njega, ono, kilava mrcina. Taj komad šetnje je bio dobar i sav ispunjen veslim susretima, pred kraj sam sreo frenda s obitelji, sjedi na klupici uz šetnjicu i uživa u proljeću, idilična slika. Zapričali se o zanimljivim stvarima, na kraju o majstorima, kako se ja u zadnje vrijeme interesiram za majstore svih fela, htio sam pokazati da nešto znam, na što me on svojim iskustvom uvjerio da moram dvaput promisliti o svemu, na što sam ustvrdio da nemoš vjerovati ljudima ni kad mirišu. Neki dan sam plaćao nešto i donio potvrdu o uplati putem internet bankarstva, na što me gospođa kojoj sam potvrdu trebao predati poslala u banku da na to udare žig. Kada sam se vratio, zanimalo ju je da li su me što pitali, na što sam odgovorio da su me pitali da li znam čitati, to je bilo ružno, iako me jeste pitao čovjek u banci da li sam pročitao što piše u dnu potvrde. Razmišljao sam o tome dosta i shvatio da je žena samo savjesno radila svoj posao, pa sam joj se sutradan otišao ispričati. Bezveze, to je tako kad se hoćeš pravit pametan, onda lupaš gluposti. Danas sam već dobio lekciju, da sam lakovjeran i svašta nešto, ali nisam, iako postoje ljudi za koje bi glavu na panj bez razmišljnja stavio. Znam da ovo izgleda kao razbacivanje riječima, ali siguran da bi u svakome trebalo biti nešto dobro. Danas sam i u birtiji bio, a ono, nemoš Patricka zanemarit, a irski su pubovi urbana legenda i tamo se svi znaju i postoji taj neki duh zajedništva. Ali ima i kod nas bircuza koji odišu toplinom i tom nekom posebnom atmosferom, čak i puno više, tako bih to nekako rekao, eto mene, opet ja o birtiji, danas ko neka raspekmežena baba, nadam se da ovo neće nitko čitati.....zadnji susret u veselom nizu je bio pred još jednom birtijom, gdje me stari birtaš onakvog znojnog u šuškavcu pozdravio s riječima 'sve ćeš ti to vratit', heh, a znam, rekao sam. Što ja znam, možda i neću, ta je želja skrivena negdje u mašti....idem sada nazad u krpe... |
|
Za doručak griz, poprašen kakaom, a za ručak grah, porcija griza je bila pristojna, a i porcija graha je bila koliko toliko pristojna, nije to lako s grahom, još uz salatu od kiselog kupusa. Zbog takvih čarolija ću morat krenuti i u neke jutarnje aktivnosti. Za večeru grejp. |
|
Ponedjeljak sam započeo s pečenom slaninom i jajima, što znači da bi tjedan mogao biti dobar,ono, ako se po početku poznaje, a utorak sa knedlama sa šljivama, stvarno dobro. Za ručak sam maznio porciju tjestenine sa brokulama i gljivama i to posuo s parmezanom, nije baš nešto što bih naručio, ali bilo je ukusno. Popodne odradim šetnju, stvarno nemam kondicije, jer kad se vratim, budem crkotina totalna, ovo sada višem van svakog normalnog vremena, jer sam već poslije dnevnika debelo nesvjestan svega pod jorgan planinom. Sramota, al' spavam kao da nema nikakvih problema na kugli zemaljskoj. Iako sam još uvijek kao nabubren kao krofna… |
|
Dobra je bila nedjelja, za doručak sam se nauživao kuglofa i to friško pečenog, heh, igrom slučaja, opet sam malo zaružio, pa se vratio kuć' u 6. Nazdravljalo se novorođenoj curici. Moje nazdravljanje nije bilo neko baš pravo bećarsko, ali bilo je od srca. Et, nije bilo bećarsko, što ja znam, ne postoji definicija bećarenja neka, bar koliko je meni poznato, pa zašto se ne bih bećario na svoj način. Uostalom, kao da je bitno bećariti se, bitno je živjeti najbolje što znaš, pa kako ispadne. Binstano meso s gljivama i krumpir pire za ručak, samo koliko je stalo u tanjur. Cijeli dan sam nešto crkavao, ali nedjelja je bila prava, malo novine, malo šetnja, malo film, čak i malo televizije. Predvečer sam narezao grejp, stavio na tanjur i sjeo pred tv, a tanjur stavio na stomak, onako kako sam vidio od trudnica, stvarno ne mogu vjerovati da imam toliku stomačinu. Uživanje u grejpu je zanimljivo iskustvo, onako malo reskije, pa poslije svakog zalogaja se oglasim onako nekako iz glra arrrrrrrrrghh, kao gusar kad mrkne gutljaj ruma, pa ga zadovoljnim grgljanjem poprati nakon gutanja. |
|
Mučim se danima s ovim blogom, otvorim stranicu i treba započeti, jednu riječ napisati, ali nikako, previše toga mi se valjda mota po glavi i onda od svih tih misli koje luduju i frcaju okolo niti jednu se ne usudim ispisati, jedino što se ne ubijam u hrani kao prethodnih mjeseci. Treba svijetom hodati smiren i staložen, pogotovo u ova frkovita vremena, kada svi nešto brigaju i pitaju se i čim zineš možeš lanuti glupost beskrajnu, čisto zbog želje da nešto korisno kažeš. Užas. A i zaspem čim se smirim malo. Nije lako ni ovaj blog napisati svaki dan u jedanaest, a kamoli ne jesti kad je na stolu nešto fino. A i kretati se treba. U svakom slučaju jasno mi je da mi je jedini spas u disciplini, moram se disciplinirati do svake minute u danu i bit ću ok. A onda ako nešt uspijem, koju kilu skinem, počastim se s dan dva, relaksacije. |
|
Za doručak đuveč, onako malo pikantniji, a za ručak sarma, jelovnik odličan. Dan je bio sav furiozan i to mi je bilo baš ok. Treba malo frke da se ovakav jedan debeljuškasti stvor pokrene. Jedino je bilo malo teže ovo sa sarmom, kada sam grabio, zagrabio sam samo jednu, ok, bilo je tu i žganaca, ali sarmu sam samo jednu izvadio iz lonca, to je bila snaga volje i onda sam polako jeo, svjestan da se moram koncentrirati na doručak. A onda poslije krenuo u šetnju, dobra je bila, sunčan dan i nasmijani ljudi usput, šetnjica puna ljudi. Ne znam što je njih natjeralo da idu bauljati po stazi, ali svi su bili nekako baš veseli. Navečer grejp. |
|
Kakve ja nemoguće zadatke sebi zadajem, da pišem ove postove svaki dan i još u određeno vrijeme, nekada puca glava da samo jednu riječ izbaci, strašno, ali isitinito, da ne govorim o tome da nikako nisam zadovoljan s tim kako ti postovi izgledaju. Volio bih da izgledaju kao da ih je pisoa neki razbojnik bez imalo obzira, a bojim se da izgledaju kao da ih je pisao malo veći leteći medvjedić. Idealno bi bilo da je istina negdje u sredini, ali daleko sam ja od ideala. Počeo sam jučer nešto o tome što volim, ehh, zaboravio sam napisati koliko volim jesti, pa nemam neku idealnu kilažu upravo zbog toga. A idealno je sjesti i fino se napapati, što se kosi sa idealnom kilažom, et, to sa idealima je poprilično zaguljeno. Onaj dio sa birtijama i tulumarenjem je jednostavan, iako se i to zna zakomplicirati. Zaboravio sam spomenuti i san o sportskom dvosjedu, mmmmm, ok, to je trenutno nerealno, možda i na duge staze, ali to je jedan ideal o kojem volim maštati. I putovanja sam spominjao, ideal bi bio spojiti ta dva pojma, sportski dvosjed i putovanja i poneku birtiju usput. Realnost je ta da nit sam ja idealan, niti je situacija u kojoj živim trenutno idealna, ali čovjek mora imati snove..... |
|
Dva dana sam preskočio..to je bila lijenost ili ne znam ni ja što....u petak sam došao kasno kući i pao ravno u krevet. A subotu navečer nisam nikuda ni otišao, nego relativno rano zaspao. Počeo sma se to nešto kretati, pa budem poprilično crknut krajem dana ili ne znam ni ja što mi se dogodi, uglavnom zadovoljan sam što ovaj post pišem na vrijeme i što će biti gotovo prije jedanaest. To je sada jedan od prvih ciljeva, moram se natjerati da se toga držim, s izuzećem petka i subote npr, ono, nikad ne znaš što će biti. Uvijek se nešto trefi, ovaj petak sam bio na DORFu, obično na svim manifestacijama budem malo cvrcnut, što ja znam, nekako više volim takav cvrcnut doživljaj svijeta u kojem se nalazim, ali ovaj put nisam bio cvrcnut, nego sam bio više onako nekako suzdržan, ne znam ni sam kako bih to opisao. Znam se ja zabaviti i kad nisam cvrcnut i veselo skakutati i svašta, ali dobra svirka i raspoložnje koje sam gledao oko sebe su samo još potencirali sve one misli koje me u zadnje vrijeme okupiraju. Bilo je super, atmosfera pravog tuluma koju stvarno treba doživjeti, a svuda sam vidio riječi jednog od likova iz filma koji sam gledao prije svirke. Svaki pokret je umjetnost i svi ljudi su umjetnici. Damo Suzuki. Treba znati uživati u dokolici i to se ne viđa često, jer dokolicu treba znati živjeti. I ja sam znao uživati u svemu, a sada možda više stvarno nisam u formi. Pojma nemam, znam samo da se moram držati ovih tu nekoliko pravila dok se malo ne dovodem u red. Opet sam debela mrcina. Iako smjernice koje sam si zadao nisu teške, ponekad je teško izaći iz birtije ili ne znam što. Opet ja o birtiji. Ima tih nekoliko stvari koje me vesele, volim otići u birtiju, volim putovati, tu i tamo otići na neki tulum, ali da uđem u birtiju kako treba, to pravo trebam zaraditi, kao i to da tulumarim, hajd', za putovanja treba skupiti. Jučer sam bio naišao na domjenak, priredio ponosni otac da proslavi rođenje kćeri. Nisam dugo izdržao za stolom, bio sam toliko žedan da mi je bilo muka od samog sebe, pa sam se pozdravio i otišao. Ali to je bila odluka, idem, pa nek izgledam kao papak. To ću ispraviti. Navečer sam zaspao kao torba u neko doba, mislio sam otići na DORF, 2.dan, ali sam rano zaspao i prespavao sve, vjerujem da je bilo fantastično. Nisam znao kako bih započeo ovaj post i sada ne znam kako da ga završim, moram se dohvatiti tih nekih smjernica, to će mi pomoći. Uvijek sam bio slobodan i tako se ponašao i smješan sam sam sebi kada govorim o smjernicama, ali moram sam sebi stvoriti nekakvu stazu. Ima još stvari osim birtije, tulumarenja i putovanja koje me vesele, ali o tome ću neki drugi put, za danas mi je dosta pisanja, idem u krpe.... |
|
Na radiu koncert iz tvornice kulture, LIVE. Johnny Winter, stari bluzer, naišao i u ove krajeve, ono, lijepo od njega. Bilo bi lijepo i od mene da sam na koncert otišao, ali et, sreća pa ovi dobri ljudi što stanuju u radio aparatu ponekad organiziraju prijenos takvih događanja, pa se i mi smrtnici možemo nauživati koncertnog ugođaja. Zapravo nije ovo ni loše, pitam se koliko još ima ljudi koji uživaju uz live streaming. Sjede u fotelji i opušteno uživaju u glazbi ili se skupili više njih, pa sada ugasili svjetla, nazdravljaju i uživaju u atmosferi live slušaonice ili možda kartaju i kontaju kako je bolje da su pare od koncerta uložili u pun hladnjak piva. Ehh, di su lipi dani, ta stara vremena, kad se tresla stara plinara. Općenito, danas sam pogodio neku dobru frekvenciju i sviđa mi se to, dan sam počeo sa mahunama i faširanim, finoo. Pa sam u neko doba naletio na friško napravljenu paštetu od čvaraka, a morao sam probati, naravno, uskoro je iz pećnice izašla i hrpica pogačica s čvarcima, odlučio sam da do kraja dana u kuninju ne ulazim, ok, za ručak sam pojeo tri pečena krilca i malo krumpira pečenog. Popodne išao u šetnju, onako malo dužu. Puno ljudi ima na šetnjici i dobro je to malo se kretati. Navečer sam pojeo dva grejpa. |
