< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...

Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

\'ladovina
30.12.2010., četvrtak
stvarnost

Nekad su ljudi bili sakupljači, lovci, što ja znam i međusobno razmjenjivali dobra, s vremenom se dogodila valuta, kao neka univerzalna vrijednost i danas imamo shopping centre, gdje su sva dobra uredno posložena na većim i manjim hrpama. Bio sam danas malo u tim centrima i gledao kako to sve izgleda. Nisam ja neki šopingholičar, ali normalno je tu i tamo ući u te hramove komzumerizma novoga doba i diviti se evoluciji, kako se cijela povijest čovječanstva može ispričati od trenutka kada je netko unio plamen u pećinu do blagajne. Jedan mladi par naglas razmišlja da li je bolje odmah platiti ili razvući sve na deset rata. Nekada su potrebe bile primarne, a sada ima toliko toga da je teško razlučiti što je uistinu bitno. NIsam par dana ništa pisao, nisam nigdje išao i nisam maltene imao što ni napisati, osim da sam zadnjih dana stalno slušao o tome kako samo skitam a o kući ne brinem i kao treba nešto poduzeti. Uff, to je veliki zahvat i za to ću se morat zadužiti. Od činjenice da ću se svezati na dvadeset ili trideset godina ogromnom kamenčinom oko vrata u obliku kredita gora mi je samo spoznaja da je taj kredit prokleto, bezobrazno skup. I stvarno mi nije jasno kako je moguće da jedna tako mala zemlja može imati najskuplje kredite na svijetu. Tko je tim bankama dopustio da se tako bahato ponašaju. Pa nekakvom zdravorazumskom logikom bi mogli imati više klijenata da su im uvjeti povoljniji. Nije sad ovo ono da kera ne laje zbog sela, nego uistinu, povoljniji uvjeti automatski znače i više klijenata i veći promet, a ovo što mi živimo je u najmanju ruku bezobrazluk. Navodno ima još jedna banka u vlasništvu države, trebalo bi sve ljude pozvati da svoje poslovanje prebace k njima. Naravno tko može i tko nije opterećen nekim bezobraznim kreditom. Tko im je dao za pravo da budu tako prokleti ?! Možda su svuda u svijetu krediti tako skupi. Pa da ne znam kako pojeftine te kredite imaju računicu za zaradu, sigurno, a ne ovo, došli su da nas ogule, fuj. Svake godine vojska mladih ljudi završava školu i počinje nekakav život, trebalo bi ih usmjeravati u nekakvu domaću banku. A ovi lihvari nek i dalje onda naplaćuju skupe kredite i nabijaju kamate. Možda čak postoji način da im se objasni da su se do sada dovoljno namazali i da bi mogli sada malo ohanuti i svejedno nastaviti zarađivati. Znam da sam naivan i glup. Da imam sredstava osnovao bih banku, naravno... i da sam nekakav ekonomist...eeee, da je baba muško. Moguće je da je ovo moje razmišljanje neutemeljeno i toliko laičko da graniči s prostaklukom, ali jednostavno ne mogu da ne razmišljam o tome. Svi mi imamo neke svoje potrebe i poglede na svjet, ali sve je to ipak ograničeno sa nekakvim sredstvima. Jasno mi je da su ovdje kod mene potrebne promjene iz više razloga. Ne mogu ukućani valjda više živjeti od noćnih tumaranja veselog povratnika iz birtije, ali i činjenice da su zidovi stari, da treba poraditi na hidroizolaciji, da treba krov presložiti. Najgore je to izreći. Ima to i svojih prednosti, svoj prostor, možeš se organizirati kako želiš. Derneci ionako ne dolaze u obzir jer ipak će to sve biti u jednom dvorištu i opet ću na neki način utjecati na sve ostale. Dobro nisam ni mislio praviti derneke, jednom sam napravio tulum i dosta za cijeli život, ali ne mogu da ne pomislim i na to. Heh, to što mi je to prvo palo na pamet isto nije slučajno, ali netko je rekao da se ljudi mijenjaju, ako sam ja čovjek, a nadam se da jesam. Ima tu još puno toga, na koju stranu okrenuti prozore zbog svjetla, kako organizirati prostor i još hrpa zanimljivih stvari, ali to košta. I mogu se pozdraviti sa snovima o zalasku sunca na južnim morima i kotelima. Ili o mirisu sjevernih vjetrova, ok, to sam doživio i baš je nekako svjež i izazovan, ali nisam nikada otišao tamo odakle je došao, pitam se kakav mir tamo vlada..... Eto što su pusti snovi, ma kakva južna mora, sjeverni vjetrovi, bit ću sretan ako mi ostane za pivo svaki dan i onesvješćivanje subotom, a i ne mora. Uostalom da sam htio živjeti te snove, otišao bih davno prije, nego sam živio na grbači obitelji i provodio se kojekuda, sad valjda trebam i ja malo uložiti u sve to i nije mi to problem, dapače, bit će mi zadovoljstvo. NIje to ni loše na kraju, ima'ću svoj ćumez i pun frižider, ima da u kredit uračunam i big screen tv i nikom neću smetati, prdit ću i smrdit za svoj račun. Samo da taj kredit ne mora bit tako skup, baš me zanima zašto je to tako....a valjda mora. Ipak sam na kraju ovisnik, o zraku, o hrani, pomalo o piću i o novcu ...





- 20:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
28.12.2010., utorak
Totalno drugačiji koncert, prvo je nastupala dj ekipa sa ritmovima koji su dojadili svima u dvorani, ali su ih svako malo začinjavali sa poznatim melodijama, pa se atmosfera iščekivanja glavnih zvijezda nekako razvukla do krajnjih granica...pa neki momci koji nastupaju u istom stilu, ali nisu bili odjeveni kao glavna atrakcija i na kraju Dubioza kolektiv !! Da su bili na nekom od onih talent showova, sigurno bi pobijedili, jer imaju fantastično režiran nastup. Ja sam opet trenirao ispijanje piva u masi koja skače, s naglaskom na to da mi netko ne izbije zube kad pogodi bocu u trenutku dok ispijam. A bilo je vruće i trebalo mi je tekućine, ali pilo mi se. Nisam smio niti jedno pivo popiti da sam bio pametan, ali onda nisam trebao ni na koncert ići....e to su dubioze, nikad mi nisu bili jasni oni tipovi koji dođu tako na neko zabavno događanje i onda netežu neki sokić, ali moguće je da se to zove odgovorno ponašanje. I ubuduće bi i ja trebao tako ili ne ići po koncertima i ponašati se kao da stvarni svijet ne postoji. Nema to smisla više.. A opet, bilo je dobro, čak sam sreo neke ljude koje sam upoznao (ne znam da li upoznati prava riječ), na koncertu Discipline. To mi se nije dogodilo milijardu godina. Ali nema više bendova koji promoviraju zezanje kao stil života, ovi mlađi su svi angažirani i puni žestine, a prodaju stvarnost....Pitam se kada će netko odgovoriti na to njihovo nezadovoljstvo i povesti ekipu u mirniji, ljepši i bolji svijet.

- 09:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.12.2010., ponedjeljak
Jučer je na dnevnicima velika vijest bio budalaš koji je dva puta u istom danu vozio autoputom u krivom smjeru !! Što je njemu bilo na pameti i da li je moguće da se čovjek može tako razbiti. Znao sam i sam voziti možda i sa više promila, ali nisam se zabunio za smjer, ali sam bio kažnjen, novčano i tako da sam morao kumiti i moliti druge da me voze. To si više ne želim, pa kad nekud moram ići idem taxijem, što je možda smiješno ili zvuli kao folirancija, ali nije. Rekoše da čovjek ima 38 godina i da je imao 2 promila, tko zna, možda za dvije godine ni moj organizam neće biti u stanju razlikovati pravi smjer od krivog. Ali opet, ne vjerujem da je to bilo moguće, možda je baja namjerno uletio u krivi smjer, možda se na taj način htio pozdraviti sa životom. Kako god okreneš nije baš normalan bio, jer, ako je to htio onda se trenao zabiti u neki zid ili drvo, a ne u druge ljude. Dio priloga je bio i komentar stručnjaka za psihoze izazvane intoksikacijom koji je rekao da čovjek i nakon nekoliko sati još uvijek ostaje u nekakvom neodgovornom i sebičnom stanju, a tu sam prepoznao sebe i hrpu bedova koje sam nadrobio tu jučer. Nisam nikada bio bedirant i uvijek sam u svako situaciji znao prepoznati ono najbolje, najljepše ili najispravnije i na taj način se postaviti, možda zato što sam znao biti opušten. I moram se sjetiti opet biti takav. Možda bih danas bio sretniji da sam u životu bio nasilniji ili sebičniji, da sam se drugačiji postavljao, stvarno ne znam. Ali znam da više neću bedirati, znao sam biti rasplesan i nasmijan i sa svim situacijama se nositi na pravi način. Znam da nisam ja mjerodavan, ali u nekim trenucima čovjek nema ništa osim svoje savjesti, kakva god bila ova moja, za sve ostalo postoje razni sudovi. Zato mi nije žao što sam neki dan zaružio s kolegama s posla, jer sam se sjetio kako je to biti s bećarima koji idu do kraja, iako sam tu već malko zabluzirao, ali valjda je prirodno u životu bluzirati malo, pojma nemam. Nije mi žao ni što sam dan poslije opet zapio do jutra. Čitao sam nekada davno knjigu naslova 'Zabilješke jednog pokvarenjaka', koju je napisao isto jedan pijanac, ne znam kako bi se moglo nazvati štivo koje bi ja mogao napisati, 'Zabilješke jednog maloumnika'. Možda bi ove svoje postove stvarno trebao pokazati nekom psihologu ili psihijatru, čovjek bi se dobro zabavio. Jučer sam bio na tenisu i dobro sam se oznojio i dok me probijao taj masni znoj pun alkohola i masnoća skužio sam da mi godi taj fizički napor, kao što mi godi popiti pivo ili smazati fini odrezak ili obaviti neku zadaću. Zapravo volim uživati u svemu što život može staviti pred mene i u tome nema ništa loše, niti sam po tome nešto poseban.


- 05:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.12.2010., nedjelja
rezime

Volio bih da mogu pola ovih svojih upisa izmijeniti, ok, mogu, ali to bi onda bilo neuredno i nepošteno...ima dana kada sve što kažem može biti protumačeno kao uvreda ,iako takvih namjera nemam, volio bih da se uvijek znam izraziti kako treba...i stilski i gramatički i sadržajno, a ovi moji upisi su zapravo puni pogrešaka, da ne kažem kako otkrivaju čovjeka u raskoraku...ovo je sada nekakva autoanaliza ili kako bi se to još reklo....prošli tjedan sam navršio 36 godina života i nije mi se baš slavio rođendan, ne zato što sam cicija ili što ja znam, nekako nisam imao volje, iako čovjek treba uvijek imati volje, biti dobro raspoložen i furati ok filmove. Ne znam, prošlo je puno vremena kako sam si zadao da mi 35-ta bude kontrolno korektivna točka u životu. Ovako sada kad pogledam unazad, vidim da sam postao kvalitetan pijanac, kao čovjek vjerojatno emitiram sliku upitne kvalitete, ok, imam neku savjest, ali i to je stvar nekih mojih kriterija, a ne stvarnosti i općeprihvaćenih normi. Znam da je smisao života živjeti jedan uredan i smislen život, stvoriti uvjete za osnivanje obitelji i to na kraju i učiniti. E pa čestitam svima koji su to napravili, iako bit papučar nije baš neka fora, bolje je trošiti pare na hektorlitre piva i drugih tekućina iz veselih flašica nego na dnevnu košaricu. Netko mi je rekao kako sam proslavio drugu punoljetnost, ha, ha, možda to nije daleko od istine, jer kod mene sve ide jako sporo u životu. Općenito, glupo je poštovati svijet oko sebe, pametni ljudi to pokazuju svaki dan, ali ja sam, eto, valjda najveći glupan. Jest da se nekada osjećam kao da hodam po žici i ne vidim kraj, trudim se održavati ravnotežu nekako. Moram priznati da imam posao koji mi je ok i zanimljiv, ali kad se sve zbroji i oduzme, prolazna ocjena mi je jedva dvojka, iako, tko zna, možda sam i obična nula, ali si umišljam prolaznu ocjenu. Neki dan sam na jednoj zabavi plesao sa fotomodelom, slučajno je tako ispalo, nagradni ples u kojem se parovi izvlače, a ja sam dijelio brojeve damama i sada se često nađem u situaciji da moram objašnjavati da je tako bilo slučajno, neravno da mi nitko ne vjeruje. Iako pristojnost i poštovanje prema gospođi s kojom sam plesao nalaže da se pravdam, uviđam koliko je to besmisleno. To je još jedna stvar koju sam si umislio, da moja riječ nešto znači. Stao sam na vagu jutros, naravno da nisam uspio skinuti 5 kila u mjesec dana, a ovih nekoliko blagdanskih će to sve još popraviti, ali neka, imam svoju zanimaciju i cilj. Jutros sam išao po kruh u veliki diskont, pa sam vidio gajbu ožujskog sa jedanaest flaša, sve to za 59 kn. Gajba gratis. I pomislio kako bi bilo zgodno doći poslije po to. Svaka budala ima svoje veselje. Ma neću više ni o čemu mislit, zatrpat ću se obvezama, a slobodno vrijeme ću se igrati sa flašicama, pa kako mi bude..
- 09:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
25.12.2010., subota
Danas sam proveo dan valjajući se okolo k'o mrcina, osim popodne kada smo se nekako kod kuće sastali oko kolača, pa se spontano i nasmijali i tako nekako je ta čarolija Božića ipak zasjala. Poslije toga sam se zaigrao sa bratićevim sinom na igraćoj konzoli, taj mi je dio dana isto bio super. A sinoć sam uživao u čaroliji Božića kao krmak, sam sam sebe balzamirao i to pomno. Ipak je lijepo imati taj neki komadić svijeta u koji možeš doći i biti opušten....iako bi blagdane trebalo drugačije provoditi, ovo je moj izbor, krš i lom, pa dokle bubrezi i druge iznutrice izdrže...
- 21:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #
BUB

Od zadnjih 48 sati jedno 30 sam proveo u birtiji, Božić u birtiji, može se to tako nazvati, a tu čovjek mora biti spreman na razne izazove. Tako sam završio na koncertu Miroslava Ilića, pa sam se sjetio zašto ne volim ići na takva okupljanja. Sva glazba bi u osnovi trebala biti dobra, ali postoji neka koja privlači kavgadžije, uvijek se tu nađe bar jedan baja sa lančinom i krivim stavom. Na putu nazad me mlađi kolega zezao da sam roker. Rokeri su ljudi koji svojim rifovima čine čuda, mijenjaju svijet, a ja sam glupa seljačina, koja ne zna gitaru ni uzeti, a kamoli odsvirati akord. Ili bubanj. Bilo je to veselo putovanje na kojem sam svašta saznao, stariji kolega mi je ispričao kako sam počeo raditi i kako se stari kum zauzeo za mene. U prvi mah sam pomislio da mi spočitava nekakav nepotizam što mi nije bilo baš pravo, ali poslije sam shvatio da sam morao nekako početi. Bio sam neiskusan i potpuno nesvjestan života i realnosti. Zahvalnost mogu pokazati jedno da živim i radim najbolje što mogu. Iako vidim da sam u jeziku tehničke struke još uvijek tanak i na tome ću raditi, samo to me zanima. Kažu da ne valja pljuvati po sebi, ali ako sam sebe nisam svjestan, kako ću onda moći pojmiti nešto drugo. Uostalom ovaj svijet zanimljivo funkcionira. Ja imam neku svoju viziju kako urediti neki svoj mikrosvemir, ali to bi značilo nametati svoju volju nekome, a to smatram bezobrazlukom, ako se čini bez nekog reda i smisla, a tko sam ja da bilo što određujem...možda postoji netko s kim se čovjek može razumjeti, ali tko to može znati.....
Svašta ja tu sada žvrljam, a Božić je ....


- 16:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.12.2010., ponedjeljak
Kažu da u ova predblagdanska vremena ekipa zna zabedirati, pa sam možda i ja, eto, dio statistike...jer tko mi daje za pravo da me ljudi koji nikakvog zla nisu učinili asociraju na bedove. Moguće je da sam sve krivo skonto i još gore sve to ovdje izrekao. Pojma nemam, subotu nisam maltene izašao iz kuće, a ni nedjelju, pa me mati svejedno počastila riječima 'nevoljo' prije ručka. Ovo što tu črčkam možda nije ni bitno, ali očito moje ponašanje i stavovi u stvarnosti ne utječu najbolje ni na koga koga poznajem i kada malo bolje razmislim stvarno nisam baš normalan i bolje je da me nema......sviram povlačenje....znam i kud ću i kako ću..hm, nisam neki bedirant po prirodi i baš ne volim govoriti o planovima, ali možda je i to sastavni dio odrastanja...postati svjestan sebe i odgovorno se postaviti prema okolini u kojoj živiš..



- 02:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
19.12.2010., nedjelja
buka u modi

Nisam ništa upisao tjedan dana, a nisam imao ni što upisati, vagao sam se u nedjelju i vidio da imam 103 kilograma isto sam imao i u petak ujutro. Moguće je da sam opet došao do granice i da će mi opet trebati mjeseci da ju pređem. A i nije bilo lako odolijevati čaroliji kobasica, paprikaša od svinjskih nogica, sušenog mesa kuhanog s kupusom, uff, nije lak bio tjedan. A u petak sam se opet prebio k'o mačka. Bio sam na koncertu grupe Disciplin A kitschme. Išao sam s kolegama s posla i to je bio u najmanju ruku zanimljiv projekt. To je internacionalni bend koji je potekao iz Srbije, bar je bio internacionalni iako ne znam tko osim osnivača i autora glazbe još svira u tom bendu danas. U ovim našim krajevima je malko nezgodno reći da se ide na koncert nekakvog srpskog benda, ili je to bar meni problem, iako je živimo u svijetu gdje vlada turbo folk i kojekakvi dragačevci. Ovaj bend je nešto drugo, bili su dio novog vala koji je širio samo dobre vibracije, ali svejedno otići na takav koncert znači podržati takve neke ideje dobrih vibracija i mirnodopskih odnosa sa komšijama. Ali to ne znači da sam zaboravio, niti da bilo tko treba zaboraviti. Na putu prema Osijeku prolazili smo kroz sela sa većinskim srpskim stanovništvom i vidljivo je da kao manjina uživaju sva prava koja im može pružiti jedna moderna, socijalno osviještena država. Table naziva ulica sa dvojezičnim napisima. A tim istim ulicama još slobodno šetaju koljači iz '91. Nisam čuo ništa o tome da je lokalna zajednica učinila nešto da se ti monstrumi prepoznaju i izoliraju. Sva bi im prava trebalo ukinuti dok se te neke stvari ne dovedu u red !! A borcima za ljudska prava i ostalim dušebrižnicima iz Europe i ostatka svijeta bih poručio da mi naše ljude procesuiramo i šaljemo po sudovima vani a da ove moramo trpiti, da smo i mi ljudi i da se ljudska prava odnose i na nas, te da će ovi imati sva svoja prava kada se ta ravnoteža na vagi ljudskih prava i obveza opet uspostavi. Ovo nije govor mržnje, govor mržnje je ono što je učinilo da sve ove i još puno drugih stvari kod nas ostanu neriješene. Opet ja tepem po politici, ali našu politiku je do sada vodila mržnja i to što je najgore, mržnja prema onoj drugoj opciji i ta mržnja je ono što nas je kočilo. Umjesto političkog dijaloga imali smo suludu borbu za ostanak ili za dolazak na vlast i sada imamo probleme. A još ćemo veće probleme imati ako nas zajaše neki vjerovnici, onda više neće biti ni slobode ni neovisnosti, tko će onda za to biti kriv. Navijam za slobodu i za neovisnot i za duh zajedništva. Znam da moraju postojati političke opcije, to mi je jasno, ali kako ih navesti da se svojim idejama i programima natječu i da iz bi tog natjecanja svi mogli imati koristi. Ovako se još uvijek koče, jedni drugima podmeću, odvratno je to slušati, ne znam kako ih više nije sramota. I zato mislim da se mora dogoditi netko tko će ih ujediniti i pokazati im da je natjecanje bolje od podmetanja, to mora biti netko kome nema tko što zamjeriti i čvrsto sam uvjeren da takav čovjek postoji !!
Kažem, bio sam na kocertu i dok sam slušao glazbu ovakve neke misli su mi tutnjale kroz glavu.....znam nešto o toj glazbi, to nisam naučio kod kuće nego sam je često slušao po raznim tulumima, koncertima i drugim mjestima gdje su se pomicale granice stvarnosti, uljuđenog ponašanja i prijateljstva. Tako ponekad priča s kolegama ode u tom smjeru, tako je i pao dogovor za ovaj koncert ... Došli smo među prvima i odmah se snašli na šanku. Bile su dvije predgrupe, prvi su bili neki instrumentalisti, dečki koji sviraju za svoju dušu, a drugi su bili veseljaci odjeveni onako kako su se valjda ekipa iz grupe Kiss odijevala prije nego što su zaradili za kostime. Izgledali su veselije od Village people i bez duginih boja i dobro su zagrijali goste svojom svirkom. I po njima se vidilo da superheroj dolazi na scenu. Zeleni zub je došao i svojim zvukom gitare stvarno ispunio dvoranu. Ja sam se pankeriso k'o da imam dvadeset godina i to najviše na dok su svirali ovi prethodni dečki, Zeleni zub je ok frajer, ali mi je to sve bilo preozbiljno, pa sam loko. Kad sam se ujutro ustao, mati mi je rekla da zatvorim vrata od sobe da joj to ne ulazi u kuću. Kada tako kasno dođem, onda idem spavati u zadnju sobu, da ne maltretiram ukućane, tamo se ne grije, a i krevet je dobar, pa je super za spavanje. Uglavnom ustao sam se, pojeo nekoliko krofni s pekmezom od kajsija i odlučio još malo prileći. Kada sam ušao u sobu osjetio sam da je zrak nekako masan i težak, ispunjen svim onim alkoholnim parama i dimom cigareta koji su se u meni nakupili prethodne noći. U takvim trenucima mi na pamet padne da bih mogao živjeti malo zdravije....
- 07:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.12.2010., nedjelja
kako treba izgledati nedjeljno jutro ??

Nisam već danima stao na vagu, ali danas hoću, današnji dan je kao vrhunac zapleta u ovom mom bloganju, jer sam se jučer prežderao svega i svačega i sinoć zaspao kao kokoš. Jučer sam za doručak dobio jezikovu juhu, opet, bilo je tako cijeli tjedan, ali jučer je bila osobito paprena..iako ovaj put nisam baš najbolje shvatio što sam krivo učinio, izgleda da ništa ne radim kako treba, pa se zato sada spremam na vješanje kobasica u pušnicu i domaće zadaće, dok pravi momci sada ispijaju još jedno piće na barci. Točno mogu zamisliti kako to izgleda...


- 07:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
05.12.2010., nedjelja
bez naslova

Ako sam u zadnja dva tjedna izgubio koju kilu, ovaj vikend sam sve vratio, kasne večere i druženja dugo u noć su učinile svoje, ali bilo je dobro !! U petak sam bio na tradicionalnoj zabavi DAGIT-a i jutro dočekao čio kao ptičica, družio sam se i nazdravljao, ali sve to bez posljedica u mozgu, ovaj put su maligani bili prevladani sa malo samokontrole i puno dobre volje. Naravno, večeru sam smlatio svu. A u jutro sam možda mogao još malko zaružiti, ali morao sam se otići kući jer mi mati nije spavala od brige, misleći da sam se opet razbio kao bundeva i zaleg'o u neki kanal, pa sam sam požurio kući da se pohvalim kako sam normalan. Strašno, činjenica da se nisam prebio je cijeli dan u kući učinila nekako vedrijim. A navečer sam bio na dječjem rođendanu. Na jedvite jade sam se suzdržao od klope, jer sam cijeli dan uživao u pečenoj kobasici, čalabrcnio sam malo finog kulena i pojeo tanjur čobanca. Janjetinu i teletinu sam samo pogledao izdaleka, nisam se približavao, ali koliko sam vidio izgledalo je odlično. Naravno, činjnica da sam single je uveseljavala sve redom već drugi dan, a moja draga školska kolegica mi je dala broj telefona njezine kolegice s posla. Rekao sam da nemam nikakvih želja u tom smislu, trebao sam objasniti da mi je baš cool taj single lifestyle. Treba mi netko da mi promijeni život, da živim zdravije i sve tako, bilo mi ja kao da sa mamom pričam, pošteno me oprala. A svuda okolo su šetali i igrali se mali ljudi, moram priznati da sam se na tren malko izgubio....kako sam se dogovorio s kolegom za izlazak, među prvima sam napustio rođendansku proslavu. Lijepo je bilo podružiti se s prijateljima koje dugo ne vidiš. S kolegom sam se korektno proveo, došla mu je djevojka u posjetu, pa smo svi zajedno izašli. Ne znam što se deslilo, jesam li se trudio da budem pristojniji ili je dobro raspoloženje utjecalo ostavilo traga, ali sjećam se puta kući, što mi zadnjih subota baš nije bilo neka navika. Zato sam rekao da je izlazak bio korektan, iako smo obišli cijeli grad... Danas sam za ručak dobio puricu s mlincima, strašnooooo, ograničio sam se na jedan tanjur, ali sam ga dobro napunio i jedva sam se od stola digao.....A popodne opet bio na tenisu, dobro je to oznojiti se, stvarno je dobro......danas sam pucao servise..još ja moram puno raditi da naštimam nišanske sprave.....
Sada sam spreman za spavanje, fino iscrpljen i mislim da ću dobro spavati...još sam da ubacim jedan glazbeni broj, nisam dugo čuo tu pjesmu, a neki dan mi je privukla pažnju svojim stihovima.....bilo bi zgodno napraviti anketu među vlasnicima ugostiteljskih objekata i saznati kako oni nazivaju te svoje objekte, da li su to krčme, birtije, gostione, meni se često omakne termin birtija, znam čovjeka koji je uvijek govorio gostiona, čovjek koji kaže da automobil koji nema pet metara nije auto, heh, gostiona, a znam i za objekat na kojem piše krčma. Baš bi bilo zgodno saznati koji je izraz najprivlačniji vlasnicima, koji gostima i zašto .....


- 23:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.12.2010., petak
disciplina kičme

Danas sam prvi put ovaj tjedan došao kući na vrijeme s posla i za nagradu dobio vrući ručak, sretno sam mahao repom kao ćuko dok sam trpao u sebe palačinke sa špinatom i sirom. Moram priznati da sam se danas najeo, uspijevao sam nekako svo ovo vrijeme paziti na to kako jedem, ali zadnja dva dana baš i nisam tako pažljiv. A jučer sam se najeo kobasica, friške kobasice, na to sam baš lakom, a u zadnje vrijeme ih imaaaa.. a poslije ih dobro zalio s pivom, uh, kakav dan. To je bio poseban oblik team buildinga. Kažu da svi putevi vode u Rim, ali kod mene svi putevi vode u birtiju ili kroz birtiju, a iz birtije jedva nekako, volim, eto, ostati zadnji. Treba znati uživati u druženju i ne zaboraviti se, a ja u zadnje vrijeme baš volim raditi na tome da se zaboravim, uff, tako me i sinoć spopalo da se zarakijam, ali sam se nekako suzdržao. Zato više volim birtiju. Zasvrbila me vozačka, pa sam se nekako suzdržao. Bitna stvar je da sam bio priseban, iako bih, da me nije sramota pitati, vjerujem, mogao provjeriti stupanj svoje prisebnosti. Dok sam sjedio tako jučer na tom veselom druženju, dopisivao sam se s prijateljem i predlagao da idemo još negdje poslije, no, nije pristao. Ima čovjek svoj život neki sada, kao i svi drugi, postao je ozbiljan i sada mu je svaki korak drugačiji, a nema tome davno kako smo se znali veseliti kad god nam je palo na pamet. Kao da je svijet podijeljen na solo brijače i na one oženjene, a opet često su za stolovima uz nogomet, automobile i novosti tema i žene, djevojke, ono, ljepša polovica svijeta, statistički možda i više od polovice...rijetko kad tu što dobacim, jer to su ipak teme pravih momaka. Moj stav nije baš neki frajerski, ali ga imam. Mislim da svaka djevojka ili žena, radije ću govoriti o djevojkama, nego o ženama općenito, jer da sad u stvarnosti tako nešto lupim, netko bi se s pravom mogao i naljutiti, iako s gospođama komuniciram samo onako kako nekakva pristojnost nalaže. Eto, mislim da svaka osoba, ali djevojke naročito, emitira nekakvu svoju, posebnu energiju ili ne znam kako bih to nazvao i divan je osjećaj tu energiju osjetiti, iako to isto ovisi o raspoloženju. Zamišljam sada čovjeka koji u nekav lijepi proljetan dan šeta ulicom i fićuka, baš je onako dobro raspoložen, pa taj sve vidi i osjeti. Ne želim to primjećivati, uopće, ali je nemoguće ne primjetiti. A ono pomicanje tektonskih ploča u glavi, koje čovjeku oduzme dah i odredi ga za cijeli život se događa samo jednom u životu. Bilo bi zanimljivo čuti jednom od ljudi kako im se to desilo, znaju li taj trenutak, kako je izgledao, sjećaju li se ih je svakodnevica pretvorila u robote ... Idem danas opet u svijet parova i nadam se da ću nekako preživjeti...i zato više volim birtiju, tamo su svi nekako opušteniji, ok, ima i birtija svoja pravila, ali to je već neka druga priča. Opet nisam dugo ništa upisao, nije lako biti discipliniran...idem sada prileći malko....

- 15:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.